Predmet C‑580/13

Coty Germany GmbH

protiv

Stadtsparkasse Magdeburg

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Intelektualno i industrijsko vlasništvo — Direktiva 2004/48/EZ — Članak 8. stavak 3. točka (e) — Prodaja robe kojom se povređuje pravo — Pravo na informaciju u okviru postupka zbog povrede prava intelektualnog vlasništva — Propis države članice koji bankovnim institucijama dopušta da odbiju zahtjev za pružanje informacija o bankovnom računu (bankovna tajna)“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 16. srpnja 2015.

1. Usklađivanje zakonodavstava – Poštovanje prava intelektualnog vlasništva – Direktiva 2004/48 – Obveza država članica da prilikom prijenosa direktiva osiguraju pravednu ravnotežu između različitih temeljnih prava zaštićenih pravnim poretkom Unije – Obveza nacionalnih tijela da se ne temelje na tumačenju tih direktiva koje je u sukobu s navedenim temeljnim pravima ili drugim općim načelima prava Unije

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 52. st. 1.; Direktiva 2004/48 Europskog parlamenta i Vijeća)

2. Usklađivanje zakonodavstava – Poštovanje prava intelektualnog vlasništva – Direktiva 2004/48 – Pravo na informaciju u okviru tužbe zbog povrede prava intelektualnog vlasništva – Nacionalna odredba koja neograničeno i bezuvjetno dopušta bankovnoj instituciji da se pozove na bankovnu tajnu radi odbijanja pružanja informacija o imenu i adresi vlasnika računa u okviru navedene tužbe – Nedopuštenost – Provjera nacionalnog suda postoje li u dotičnom unutarnjem pravu druga sredstva ili drugi pravni lijekovi koji nadležnim sudskim tijelima dopuštaju nalaganje pružanja nužnih informacija

   (Direktiva 2004/48 Europskog parlamenta i Vijeća, uv. izj. 17. i čl. 8. st. 1. i 3. t. (e))

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 33., 34.)

2.  Članak 8. stavak 3. točku (e) Direktive 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva treba tumačiti na način da se protivi nacionalnoj odredbi kao što je to ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja neograničeno i bezuvjetno dopušta bankovnoj instituciji da se pozove na bankovnu tajnu radi odbijanja pružanja informacija o imenu i adresi vlasnika računa prema članku 8. stavku 1. točki (c) te direktive.

   Naime, takvo neograničeno i bezuvjetno dopuštenje da se pozove na bankovnu tajnu onemogućuje da postupci predviđeni u Direktivi 2004/48 i mjere koje poduzimaju nadležna nacionalna tijela, osobito kada žele naložiti priopćavanje traženih informacija na temelju članka 8. stavka 1. te direktive, propisno vode računa o posebnim obilježjima svakog prava intelektualnog vlasništva i, kada je primjereno, o namjernoj ili nenamjernoj prirodi povrede. Iz toga slijedi da takvo dopuštenje može, posredstvom obveze bankovne institucije da poštuje bankovnu tajnu, bitno povrijediti djelotvorno ostvarenje temeljnog prava na intelektualno vlasništvo u okviru članka 8. Direktive 2004/48, a u korist prava na zaštitu osobnih podataka koji se odnose na osobe navedene u članku 8. stavku 1. Direktive 2004/48. Takva nacionalna odredba, promatrana zasebno, takve je naravi da bitno povređuje temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek i, u konačnici, temeljno pravo na intelektualno vlasništvo, koje uživaju nositelji tih prava, te da ona stoga ne poštuje zahtjev osiguranja pravedne ravnoteže između različitih temeljnih prava koja se odvaguju u članku 8. Direktive 2004/48.

   Međutim, ipak je na nacionalnom sudu da provjeri postoje li, ako je primjenjivo, drugi načini ili pravna sredstva koja bi nadležnim nacionalnim tijelima omogućila da nalože pružanje potrebnih informacija koje se odnose na identitet osoba koje su obuhvaćene člankom 8. stavkom 1. Direktive 2004/48 s obzirom na posebna obilježja svakog slučaja, u skladu s uvodnom izjavom 17. te direktive.

   (t. 39.‑43. i izreka)