Predmet C‑84/12

Rahmanian Koushkaki

protiv

Bundesrepublik Deutschland

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin)

„Područje slobode, sigurnosti i pravde — Uredba (EZ) br. 810/2009 — Članak 21. stavak 1., članak 32. stavak 1. i članak 35. stavak 6. — Postupci i uvjeti za izdavanje jedinstvenih viza — Obveza izdavanja vize — Procjena rizika nezakonitog useljavanja — Namjera podnositelja da napusti područje država članica prije isteka zatražene vize — Opravdana sumnja — Margina prosudbe nadležnih tijela“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 19. prosinca 2013.

1. Granična kontrola, azil i useljavanje – Vizna politika – Zakonik Zajednice o vizama – Uredba br. 810/2009 – Postupci i uvjeti za izdavanje jedinstvenih viza – Obveza izdavanja vize – Iznimke – Razlozi za odbijanje iscrpno navedeni u toj uredbi – Doseg – Margina prosudbe nadležnih tijela

   (Uredba br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 23. st. 4., čl. 32. st. 1. i čl., 35. st. 6)

2. Granična kontrola, azil i useljavanje – Vizna politika – Zakonik Zajednice o vizama – Uredba br. 810/2009 – Postupci i uvjeti za izdavanje jedinstvenih viza – Obveza izdavanja vize – Pretpostavke – Nepostojanje opravdane sumnja u namjeru podnositelja da napusti područje država članica prije isteka zatražene vize – Ocjenjivanje in concreto

   (Uredba br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 32. st. 1)

3. Granična kontrola, azil i useljavanje – Vizna politika – Zakonik Zajednice o vizama – Uredba br. 810/2009 – Uvjeti za izdavanje jedinstvenih viza – Nacionalna odredba kojom se ne predviđa obveza nacionalnih tijela da izdaju jedinstvenu vezu ako su ispunjeni navedeni uvjeti – Dopustivost – Pretpostavka – Tumačenje takve nacionalne odredbe u skladu s navedenom uredbom

   (Uredba br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 23. st. 4, 32. st. 1, et 35. st. 6)

1.  Članak 23. stavak 4., članak 32. stavak 1. i članak 35. stavak 6. Uredbe br. 810/2009 o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama trebaju se tumačiti na način da nadležna tijela države članice ne mogu odbiti, nakon razmatranja zahtjeva za izdavanje jedinstvene vize, izdati takvu vizu podnositelju zahtjeva osim u slučaju kada na strani podnositelja zahtjeva postoji jedan od razloga za odbijanje vize iz tih odredbi. Ta tijela imaju, prilikom razmatranja tog zahtjeva, široku marginu prosudbe u dijelu koji se odnosi na uvjete primjene tih odredbi i ocjenu pripadajućih činjenica, u svrhu utvrđivanja postojanja jednog od tih razloga za odbijanje na strani podnositelja zahtjeva.

   (t. 55., 63. i t. 1. izreke)

2.  Članak 32. stavak 1. Uredbe br. 810/2009 o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama, u skladu s člankom 21. stavkom 1. ovog zakonika, treba tumačiti na način da se, kako bi nadležna tijela izdala jedinstvenu vizu, mora utvrditi da ne postoji opravdana sumnja u odnosu na namjeru podnositelja da napusti područje država članica prije isteka zatražene vize, uzimajući u obzir opću situaciju zemlje boravišta podnositelja zahtjeva i obilježja koja su mu svojstvena, a što se utvrđuje na temelju informacija koje je predočio podnositelj zahtjeva.

   (t. 73. i t. 2. izreke)

3.  Uredbu br. 810/2009 o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama treba tumačiti u smislu da joj se ne protivi nacionalna odredba koja propisuje da su nadležna tijela, kada su uvjeti za izdavanje koji su predviđeni tom odredbom ispunjeni, ovlaštena izdati jedinstvenu vizu podnositelju zahtjeva, a da pritom nije propisano to da ona obvezna izdati vizu, dok god se takva odredba može tumačiti na način koji je u skladu s člankom 23. stavkom 4., člankom 32. stavkom 1. i člankom 35. stavkom 6. navedene uredbe.

   Sud koji je uputio zahtjev treba, u najvećoj mogućoj mjeri, navedenu nacionalnu odredbu tumačiti na način da nadležna tijela mogu odbiti izdavanje jedinstvene vize podnositelju zahtjeva samo u slučaju kada na strani podnositelja zahtjeva.

   (t. 77., 78. i t. 3. izreke)