Ograničavanje izloženosti radnika rizicima od elektromagnetskih polja (od srpnja 2016.)

Direktivom se utvrđuju minimalni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi u pogledu izloženosti radnika rizicima od elektromagnetskih polja.

DOKUMENT

Direktiva 2013/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima uzrokovanim fizikalnim čimbenicima (elektromagnetska polja) (dvadeseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) te stavljanju izvan snage Direktive 2004/40/EZ.

SAŽETAK

Zakonodavstvo čini pojedinačna direktiva u sklopu okvirne Direktive 89/391/EEZ. Uvodi mjere za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika. Zamjenjuje Direktivu 2004/40/EZ iz 2004. godine koja nije nikada stupila na snagu zbog problema u provedbi njezinih odredbi, posebice u medicinskom sektoru.

Područje primjene

U Direktivi se navode mjere zaštite radnika od svih poznatih kratkotrajnih izravnih i neizravnih štetnih učinaka na zdravlje uzrokovanih elektromagnetskim poljima. Direktivom nisu obuhvaćeni mogući dugotrajni učinci, ali ako se pojave čvrsti znanstveni dokazi o njima, Europska će komisija razmotriti koju mjeru valja preporučiti.

Mjere pružaju minimalnu osnovu zaštite svih radnika u EU-u, ostavljajući zemljama članicama mogućnost zadržavanja ili donošenja strožih zahtjeva. Direktivu moraju transponirati u svoj nacionalni pravni sustav do 1. srpnja 2016. godine.

Definicije

Zakonodavstvo obuhvaća izravne biofizikalne učinke. Oni se u ljudskom tijelu pojavljuju kao izravni rezultat njegove izloženosti elektromagnetskom polju. Uključuju toplinske učinke, kao što su grijanje tkiva, i netoplinske učinke, kao što su stimulacija mišića, živaca ili osjetilnih organa.

Pod neizravnimučincima obuhvaća one koji su prouzročeni izloženošću predmeta, poput elektroničkih srčanih stimulatora (pejsmejkera) i drugih implantata, elektromagnetskom polju, koji mogu postati uzrokom štetnog učinka na sigurnost ili zdravlje.

Direktivom se definiraju granične vrijednosti izloženosti utvrđene na temelju biofizikalnih i bioloških saznanja kako bi se radnici zaštitili od štetnih učinaka na zdravlje i osjetila. Također sadržava vrijednosti upozorenja kako bi se utvrdilo kada je potrebno poduzeti odgovarajuće zaštitne ili preventivne mjere.

Obveze poslodavaca

Direktivom se utvrđuju različite obveze poslodavaca. Moraju osigurati da izloženost zaposlenika elektromagnetskim poljima ostane u granicama utvrđenim Direktivom. Prekorače li se te granice, poslodavac odmah poduzima preventivne mjere. Međutim, postoje izuzeća prema kojima granice mogu biti prekoračene pod određenim, vrlo strogim uvjetima.

Općenito, poslodavci moraju osigurati uklanjanje ili što veće smanjenje rizika od elektromagnetskih polja na radu. U osiguranju toga mogu pomoći redovite procjene rizika i izloženosti te uporaba praktičnih vodiča.

Kada se utvrde rizici za zdravlje radnika, poslodavci moraju imati akcijski plan zaštite i preventivnih mjera. On može uključivati tehnike i/ili organizacijske mjere, posebice za radnike koji su posebno izloženi riziku.

Zakonodavstvo također zahtijeva zdravstveni nadzor radi sprječavanja ili ranog dijagnosticiranja bilo kakvih štetnih učinaka na zdravlje. Ako se utvrdi prevelika izloženost, poslodavci moraju osigurati odgovarajuće liječničke preglede ili individualni zdravstveni nadzor u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

VEZANI DOKUMENTI

Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183 od 29.6.1989., str. 1.-8.).

16.10.2014