EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Europski postupak za sporove male vrijednosti – pravila koja reguliraju prekogranične pravne sporove

Europski postupak za sporove male vrijednosti – pravila koja reguliraju prekogranične pravne sporove

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Uredba (EZ) br. 861/2007 o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti

ČEMU SLUŽI OVA UREDBA?

  • Uredbom se stvara pojednostavljeni i ubrzani pisani postupak za postupanje sa slučajevima prekograničnih*sporova male vrijednosti. Time se smanjuju troškovi i osigurava da se presude donesene u jednoj zemlji EU-a automatski izvršavaju u drugoj.
  • Uredba (EZ) br. 861/2007 dodatno je poboljšana i modernizirana Uredbom (EU) 2015/2421 kojom su ažurirana i pravila za postupak za europski platni nalog (prvi put uveden u okviru Uredbe (EZ) br. 1896/2006).

KLJUČNE TOČKE

Zakonodavni akt;

  • primjenjuje se na sve prekogranične sporove u građanskim i trgovačkim stvarima do 5000 eura;
  • ne primjenjuje se na:
    • status ili pravnu sposobnost fizičkih osoba;
    • prava vlasništva na temelju bračnog ili partnerskog odnosa;
    • obveze uzdržavanja obitelji;
    • oporuke i nasljeđivanje;
    • stečaj,
    • socijalnu sigurnost,
    • arbitražu,
    • radno pravo,
    • najam imovine;
    • kršenje privatnosti ili prava osobnosti, uključujući klevetu.

Postupak predviđa sljedeće:

  • tužitelji započinju pisani postupak slanjem ispunjenog standardnog obrasca tužbenog zahtjeva A (Prilog I.), uključujući svu relevantnu dokumentaciju, sudu koji vodi slučaj;
  • sudovi mogu:
    • zatražiti dodatne informacije, pojašnjenja ili ispravke izvornog podneska, koristeći se standardnim obrascem B (Prilog II.);
    • odbaciti prijave koje su nedopuštene ili u slučaju kada podnositelj zahtjeva u navedenom roku ne dostavi dodatne informacije;
    • pristati održati usmenu raspravu ako utvrde da je nemoguće donijeti presudu samo na temelju pisanih dokaza;
  • sudovi nastavljaju postupak slanjem tužbenog zahtjeva i standardni obrazac odgovora C (Prilog III.) tuženiku u roku od 14 dana od primitka pravilno ispunjenog obrasca;
  • tuženici:
    • imaju 30 dana za odgovor sudu. Njihov odgovor šalje se tužitelju u roku od 14 dana;
    • mogu odgovoriti da vrijednost nenovčanog zahtjeva prelazi gornju granicu od 5000 eura. Sud odlučuje o tome je li to istinito. Ako nije, slučaj se nastavlja. Ako je, predaje se relevantnom pravnom sustavu države;
  • sudovi donose odluku u roku od 30 dana od primitka odgovora tuženika ili tužitelja, osim ako:
    • zatraže dodatne podatke od dotičnih stranaka;
    • izvode dokaze na najjednostavniji i najmanje tegotni način;
    • organiziraju usmenu raspravu putem tehnologije daljinske komunikacije, primjerice, videokonferencije ili telekonferencije, kada je to moguće, iako pojedinci mogu zatražiti da budu fizički prisutni;
  • dokumenti i odluke moraju se dostaviti poštom ili elektronički, i njihov primitak potvrditi;
  • službeni obrasci moraju biti na jeziku kojim se koristi sud, a drugi dokumenti moraju biti prevedeni;
  • primjenjuje se postupovno pravo zemlje EU-a u kojoj se odlučuje o slučaju.

Sudske pristojbe:

  • ne smiju biti nesrazmjerne i više od pristojbi nacionalnih pojednostavljenih sudskih postupaka;
  • omogućuju strankama, posebno onima u drugoj zemlji EU-a, korištenje oblicima plaćanja na daljinu, kao što su bankovni prijenos, kreditna ili debitna kartica ili izravno plaćanje s bankovnog računa.

Pristojbe plaća stranka koja nije uspjela u postupku i ne snosi ih stranka uspjela u postupku ako nisu neophodne ili nesrazmjerne tužbenom zahtjevu.

Pravni lijek protiv odluke je moguć ako je dopušten nacionalnim pravom zemlje suda.

Preispitivanje odluke:

  • je moguće ako tuženik:
    • nije pravodobno primio obrazac tužbenog zahtjeva ili poziv na usmenu raspravu da bi pripremio obranu;
    • nije mogao dati prigovor na zahtjev zbog više sile (ili izvanrednih okolnosti) koje su nastupile bez njegove krivnje;
    • prijavi se na preispitivanje u roku od 30 dana od donošenja odluke;
  • sud može prihvatiti, u tom je slučaju odluka ništava, ili odbiti i odluka ostaje na snazi.

Odluke:

  • su:
    • izvršive u svim ostalim zemljama EU-a;
    • popraćene potvrdom, standardnim obrascem D (Prilog IV.), na odgovarajućem jeziku EU-a, dostavljaju se bez troškova, ako to želi jedna od stranaka;
  • odbijene u jurisdikciji izvršenja uslijed zahtjeva stranke koja nije uspješna u postupku ako su nespojive s prethodnom presudom ili u zemlji EU-a ili zemlji izvan EU-a, uz uvjet da:
    • se odnose na istu tužbu i iste stranke;
    • su donesene u zemlji EU-a u kojoj se obavlja izvršenje ili jednakog pravnog statusa;
    • nespojivost nije bila i nije mogla nastati kao prigovor u sudskom postupku druge zemlje;
  • mogu, nakon podnošenja pravnog lijeka ili preispitivanja jedne od stranaka, navesti sud u jurisdikciji izvršenja da:
    • ograniči postupak izvršenja na zaštitne mjere;
    • uvjetuje izvršenje;
    • u iznimnim okolnostima u potpunosti odgodi izvršenje.

Izvršenjem odluka upravlja pravo države izvršenja.

Zemlje EU-a:

  • stavljaju na raspolaganje standardni obrazac tužbenog zahtjeva A na svim sudovima koji primjenjuju europski postupak za sporove male vrijednosti;
  • pružaju besplatnu pomoć za ispunjavanje obrazaca i općih podataka;
  • ne moraju pružati pravnu pomoć ili pomoć u određenom slučaju;
  • obavješćuju Europsku komisiju o tome je li pravni lijek moguć na temelju njihova nacionalnog prava, što su podaci koje objavljuje Komisija;
  • upotrebljavaju Europsku pravosudnu mrežu u građanskim i trgovačkim stvarima za informiranje javnosti i stručnjaka.

OTKAD SE OVE UREDBE PRIMJENJUJU?

  • Uredba (EZ) br. 861/2007 primjenjuje se od 1. siječnja 2009., izuzev pravila kojima se od EU-a zahtijeva da obavijesti Komisiju o aspektima nadležnosti, sredstvima komunikacije i pravnim lijekovima (članak 25.), koji se primjenjuju od 1. siječnja 2008.
  • Uredba o izmjeni (EU) 2015/2421 primjenjuje se od 14. srpnja 2017. uz iznimku točke 16. članka 1., koji izmjenjuje članak 25. Uredbe (EZ) br. 861/2007, koji se primjenjuje od 14. siječnja 2017.

POZADINA

KLJUČNI POJMOVI

Prekogranični: najmanje jedna od stranaka ima domicil ili uobičajeno boravište u zemlji EU-a koja nije zemlja u kojoj se nalazi sud.

GLAVNI DOKUMENT

Uredba (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (SL L 199, 31.7.2007., str. 1.–22.)

Sukcesivne izmjene Uredbe (EZ) br. 861/2007 uključene su u osnovni tekst. Ovaj pročišćeni tekst ima samo dokumentarnu vrijednost.

VEZANI DOKUMENT

Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (SL L 399, 30.12.2006., str. 1.–32.)

Vidjeti pročišćeni tekst.

Posljednje ažuriranje 05.05.2020

Top