Zaštita zaposlenika u slučaju insolventnosti njihovog poslodavca

KLJUČNE TOČKE

Direktivom se štiti zaposlenike s potraživanjima za neplaćene naknade za rad koje postoje prema poslodavcu koji je u stanju insolventnosti.

Insolventnost nastupa ako je podnesen zahtjev za otvaranjem kolektivnog postupka koji uključuje djelomično ili potpuno oduzimanje imovine poslodavca te imenovanje likvidatora ako je nadležno tijelo:

• donijelo odluku o otvaranju postupka ili
• utvrdilo da su poduzeće ili pogon definitivno zatvoreni te da raspoloživa imovina nije dovoljna.

Zemlje EU-a mogu iznimno isključiti potraživanja određenih kategorija zaposlenika na temelju postojanja drugih oblika jamstva koja nude jednak stupanj zaštite. Zemlje EU-a mogu isključiti kućne pomoćnice zaposlene od strane fizičkih osoba.

No, osim ovih iznimaka, svi zaposlenici mogu imati koristi od ove Direktive neovisno o trajanju ugovora o radu ili radnom odnosu. Stoga se primjenjuje na zaposlenike sa skraćenim radnim vremenom, zaposlenike s ugovorom o radu na određeno vrijeme i zaposlenike u privremenom radnom odnosu.

Jamstvene ustanove

Zemlje EU-a moraju uspostaviti jamstvene ustanove koje jamče isplatu potraživanja zaposlenika i, ako je to moguće, isplatu otpremnina nakon prestanka radnog odnosa. Mogu odrediti gornje granice za plaćanja ustanove koje moraju biti dovoljno visoke da doprinose socijalnom cilju Direktive.

Minimalno razdoblje naknade za rad od strane jamstvene ustanove mora se izračunati na temelju:

• minimalnog referentnog razdoblja u trajanju od šest mjeseci tijekom kojeg je potrebna isplata potraživanja za najmanje tri mjeseca;
• referentnog razdoblja u trajanju od najmanje osamnaest mjeseci tijekom kojeg je potrebna isplata potraživanja za najmanje osam tjedana. U tom se slučaju za izračun minimalnog razdoblja upotrebljavaju ona razdoblja koja su najpovoljnija za zaposlenika.

Poslodavci moraju doprinositi financiranju tih ustanova, osim ako financiranje u potpunosti ne preuzmu tijela javne vlasti.

Socijalna sigurnost

Zemlje EU-a mogu odrediti da se isplata jamstva ne primjenjuje na:

• doprinose socijalnoj sigurnosti;
• doprinose unutar dopunskog strukovnog ili međustrukovnog mirovinskog sustava izvan nacionalnih sustava zakonske socijalne sigurnosti.

Nadalje, ako poslodavac ustanovama socijalnog osiguranja ne uplaćuje obvezne doprinose već su se oni uplaćivali prilikom isplate plaća, zaposlenici uživaju sva prava koja imaju kod tih osiguravajućih ustanova.

Interesi zaposlenika zaštićeni su u skladu s pravima na davanja iz mirovinskog sustava, uključujući i davanja za nadživjele osobe, u okviru dopunskog strukovnog mirovinskog sustava. Ova zaštita primjenjuje se i na zaposlenike koji su napustili pogon prije nastanka insolventnosti.

Međudržavne situacije

U slučaju da poslodavac koji se u stanju insolventnosti djeluje na području najmanje dviju zemalja EU-a, za isplatu nepodmirenih potraživanja zaduženo je tijelo vlasti one zemlje na čijem je području taj zaposlenik uobičajeno radio.

Slično, opseg prava zaposlenika u odnosu na jamstvene ustanove određuje se zakonom koji se primjenjuje na jamstvenu ustanovu.