Sporovi između stranih ulagatelja i vlada EU-a

Ova uredba objašnjava financijsku odgovornost između Europske unije (EU) i njezinih država članica kada ulagatelj iz države izvan EU-a podnese tužbu zbog kršenja međunarodnog sporazuma kojeg je EU stranka.

DOKUMENT

Uredba (EU) br. 912/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za upravljanje financijskom odgovornošću povezanom sa sudovima za rješavanje sporova između ulagatelja i države osnovanima međunarodnim sporazumima kojih je Europska unija stranka.

SAŽETAK

Ova uredba objašnjava financijsku odgovornost između Europske unije (EU) i njezinih država članica kada ulagatelj iz države izvan EU-a podnese tužbu zbog kršenja međunarodnog sporazuma kojeg je EU stranka.

ČEMU SLUŽI OVA UREDBA?

U skladu s Lisabonskim ugovorom inozemna izravna ulaganja postala su dijelom trgovinske politike EU-a, za koju EU ima isključivu nadležnost. To znači da Europska komisija pregovara u ime država EU-a dio o ulaganjima ugovora o trgovini sklopljenih s državama koje nisu članice EU-a. Ti ugovori mogu uključivati mehanizam za rješavanje sporova između ulagatelja i države (ISDS). To je zaštitna mjera koja ulagateljima iz država u pitanju koje nisu članice EU-a daje pravo pokrenuti pravni postupak protiv države EU-a u kojoj su uložili novac. Predmet tužbi je navodno kršenje međunarodnih ugovora.

Nova pravila određuju hoće li EU, kojega zastupa Komisija, ili europske vlade snositi financijske troškove, uključujući i naknade koje proizlaze iz sporova.

KLJUČNE TOČKE

Kriteriji za objašnjenje raspodjele financijske odgovornosti

• 1.

  EU snosi financijsku odgovornost kada se u tužbi ulagatelja radi o mjeri koju je provela institucija EU-a, tijelo ili agencija.

• 2.

  Država EU-a u pitanju snosi financijsku odgovornost kada se u tužbi ulagatelja radi o mjeri koju je provela ta država.

• 3.

  Ako tu mjeru provodi država EU-a, ali je ona obavezna sukladno pravu EU-a, financijsku odgovornosti snosi EU.

Postupak

Suradnja i savjetovanja: Komisija i država EU-a u pitanju moraju surađivati, savjetovati se i dijeliti informacije. Uredba također propisuje pravila ponašanja kada arbitražni postupak (postupak za rješavanje spora) provode EU i država EU-a u pitanju.

Neslaganje oko raspodjele financijske odgovornosti: gdje je EU tuženik u sporu, a Komisija smatra da je država EU-a u stvari odgovorna za troškove koji proizlaze iz arbitraže, moraju se međusobno dogovoriti.

Ako se država EU-a ne slaže s tim, Komisija tada može usvojiti oduku koja državu u pitanju prisiljava nadoknaditi plaćeni iznos.

KADA UREDBA STUPA NA SNAGU?

Uredba se primjenjuje od 17. rujna 2014.

Dodatne informacije dostupne su na mrežnoj stranici Glavne uprave Europske komisije za trgovinu.

Posljednje ažuriranje 03.12.2014