Izvođenje dokaza u građanskim i trgovačkim stvarima (do 2022.)

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Uredba (EZ) br. 1206/2001 o suradnji između sudova zemalja EU-a u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima

ČEMU SLUŽI OVA UREDBA?

Cilj joj je poboljšati i pojednostaviti pravosudnu suradnju između zemalja EU-a i ubrzati izvođenje dokaza u sudskim postupcima u građanskim ili trgovačkim stvarima.

Uredba (EZ) br. 1206/2001 stavljena je izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) 2020/1783 (vidjeti sažetak) od 1. srpnja 2022.

KLJUČNE TOČKE

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje u građanskim ili trgovačkim stvarima kada sud zemlje EU-a:

• uputi zahtjev nadležnom sudu druge zemlje EU-a da izvede dokaze;
• zatraži dopuštenje da izravno izvede dokaze u drugoj zemlji EU-a.

Zahtjev se treba podnijeti za izvođenje dokaza koji su namijenjeni uporabi u započetom ili predviđenom sudskom postupku.

Izravno slanje zahtjeva između sudova

Zemlje EU-a moraju sastaviti popis sudova nadležnih za izvođenje dokaza i navesti njihovu mjesnu i posebnu nadležnost (primjerice poseban sud koji bi mogao imati ovlasti za oduzimanje imovine stečene kriminalnim radnjama). Zahtjeve šalje sud pred kojim je postupak započet ili predviđen („sud koji upućuje zahtjev”) izravno sudu druge zemlje EU-a za izvođenje dokaza („zamoljeni sud”).

Svaka zemlja EU-a mora imenovati središnje tijelo odgovorno za:

• dostavu informacija sudovima;
• traženje rješenja za bilo kakve poteškoće u odnosu na zahtjev;
• prosljeđivanje zahtjeva nadležnome sudu, u izuzetnim slučajevima.

Oblik i sadržaj zahtjeva

Zahtjev se mora predati uporabom obrasca navedenog u ovoj uredbi. Zahtjev mora sadržavati sljedeće informacije:

• imena i adrese stranaka u sudskome postupku,
• vrstu i sadržaj predmeta,
• opis izvođenja dokaza koje treba izvršiti.

Zahtjevi moraju biti sastavljeni na službenom jeziku zamoljene zemlje EU-a ili na drugome jeziku za koji je zamoljena zemlja navela da ga može prihvatiti.

Izvršavanje

Zahtjevi se izvršavaju u skladu s pravom zamoljene zemlje EU-a. Zahtjevi se moraju izvršiti u roku od 90 dana od primitka.

Izvršenje zahtjeva može se odbiti samo ako:

• zahtjev ne pripada u područje primjene Uredbe (ako se, primjerice odnosi na kaznene, a ne građanske ili trgovačke postupke);
• izvršenje zahtjeva nije u ovlasti sudskih tijela;
• zahtjev je nepotpun;
• osoba čije se saslušanje zahtijeva poziva se na pravo da uskrati svjedočenje ili na zabranu svjedočenja;
• stranka nije platila polog ili predujam za troškove savjetovanja stručnjaka.

Ako je zahtjev odbijen, zamoljeni sud u roku od 60 dana mora obavijestiti o primitku zahtjeva sud koji je uputio zahtjev.

Ako to dopušta pravo zemlje suda koji upućuje zahtjev, predstavnici suda te zemlje imaju pravo prisustvovati izvođenju dokaza zamoljenog suda. Stranke i njihovi predstavnici (ako postoje) također smiju prisustvovati.

Uredbom se ne sprječavaju dvije ili više zemalja EU-a da sklope ili zadrže sporazume radi ubrzavanja ili olakšavanja izvođenja dokaza.

Izvješće

Europska komisija objavila je 2007. izvješće o primjeni ove uredbe. Zaključila je da je još uvijek potrebno poduzeti određene mjere kako bi se poboljšalo njezino djelovanje. One su obuhvaćale:

• poboljšanje razine znanja pravne struke o Uredbi;
• osiguranje poštovanja roka od 90 dana za izvršenje zahtjeva;
• bolje iskorištavanje tehnologije, osobito videokonferencija.

Javna savjetovanja

U prosincu 2017. Komisija je pokrenula javno savjetovanje o modernizaciji pravosudne suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima u EU-u. Savjetovanje obuhvaća i Uredbu (EZ) br. 1393/2007 o dostavi pismena i Uredbu iz ovog sažetka.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 1206/2001 stavlja se izvan snage Uredbom (EU) 2020/1783 od 1. srpnja 2022.

OTKAD SE OVA UREDBA PRIMJENJUJE?

Uredba se primjenjuje od 1. siječnja 2004. osim:

• članka 19. (o priručniku provedbenih pravila koji sastavlja Komisija),
• članka 21. (popis sporazuma ili dogovora na snazi između zemalja EU-a koje moraju dostaviti Komisiji) i
• članka 22. (obavijesti koje zemlje EU-a moraju dostaviti Komisiji o pravilima o radu njihovih nacionalnih sudova i nadležnih tijela),

koji se svi primjenjuju od 1. srpnja 2001.

Danska ne sudjeluje u ovoj uredbi.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

• Izvođenje dokaza u drugoj zemlji EU-a (Europska komisija).
• Obrasci za izvođenje dokaza (Europski portal e-pravosuđa)

GLAVNI DOKUMENT

Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001., str. 1.–24.)

Sukcesivne izmjene i dopune Uredbe (EZ) br. 1206/2001 uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

VEZANI DOKUMENTI

Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL L 324, 10.12.2007., str. 79.–120.)

Vidjeti pročišćeni tekst.

Posljednje ažuriranje 11.12.2020