(1)

Pranje novca i s njim povezano financiranje terorizma i organiziranog kriminala i dalje su značajni problemi na razini Unije te stoga štetno utječu na integritet, stabilnost i ugled financijskog sektora te ugrožavaju unutarnje tržište i unutarnju sigurnost Unije. Kako bi se ti problemi riješili te dopunila i ojačala primjena Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (2), ovom se Direktivom nastoji boriti protiv pranja novca sredstvima kaznenog prava, omogućivanjem efikasnije i brže prekogranične suradnju među nadležnim tijelima.

(2)

Mjere donesene isključivo na nacionalnoj razini ili čak na razini Unije, bez uzimanja u obzir međunarodne koordinacije i suradnje, imale bi vrlo ograničen učinak. Mjere koje Unija donosi za borbu protiv pranja novca trebale bi stoga biti kompatibilne s ostalim djelovanjima koja se poduzimaju u međunarodnim forumima i barem jednako stroge kao ta djelovanja.

(3)

Djelovanjem Unije trebalo bi uzeti u obzir preporuke Stručne skupine za financijsko djelovanje i instrumentima drugih međunarodnih organizacija i tijela za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma. Relevantni pravni akti Unije trebali bi, prema potrebi, biti dodatno usklađeni s međunarodnim standardima za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma te širenja oružja, koje je Stručna skupina za financijsko djelovanje donijela u veljači 2012. („revidirane preporuke Stručne skupine za financijsko djelovanje”). Kao potpisnica Konvencije Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma, Unija bi trebala prenijeti zahtjeve iz te Konvencije u svoj zakonodavni okvir.

(4)

Okvirnom odlukom Vijeća 2001/500/PUP (3) propisuju se zahtjevi u pogledu kriminaliziranja pranja novca. Međutim, ta Okvirna odluka nije u dovoljnoj mjeri sveobuhvatna, a postojeće kriminaliziranje pranja novca nije dovoljno koherentno za djelotvornu borbu protiv pranja novca diljem Unije te dovodi do nedostataka u pogledu izvršavanja i do prepreka za suradnju među nadležnim tijelima u različitim državama članicama.

(5)

Definicija kriminalnih aktivnosti koje su predikatna kaznena djela pranja novca trebala bi biti dostatno ujednačena u svim državama članicama. Države članice trebale bi osigurati da se sva kaznena djela za koja se može izreći zatvorska kazna u trajanju utvrđenom u ovoj Direktivi smatraju predikatnim kaznenim djela pranja novca. Osim toga, države članice trebale bi u svaku od kategorija navedenih u ovoj Direktivi uključiti niz kaznenih djela ako to već nije postignuto primjenom navedenih pragova za sankcije. U tom slučaju države članice trebale bi moći odlučiti kako će razgraničiti kaznena djela unutar svake kategorije. Kad kategorija kaznenih djela kao što su terorizam ili kazneno djelo protiv okoliša obuhvaća kaznena djela navedena u pravnim aktima Unije, u ovoj bi se Direktivi trebalo upućivati na te pravne akte. Međutim, države članice trebale bi smatrati da sva kaznena djela iz tih pravnih akata predstavljaju predikatno kazneno djelo pranja novca. Svaki oblik kažnjivog sudjelovanja u počinjenju predikatnog kaznenog djela, kako je kriminalizirano u skladu s nacionalnim pravom, za potrebe ove Direktive također bi se trebao smatrati kriminalnom aktivnošću. U slučajevima u kojima se pravom Unije državama članicama omogućuje da propišu druge sankcije osim kaznenih sankcija, ovom se Direktivom od država članica ne bi trebalo zahtijevati da kaznena djela u tim slučajevima klasificiraju kao predikatna kaznena djela za potrebe ove Direktive.

(6)

Upotreba virtualnih valuta predstavlja nove rizike i izazove kad je riječ o borbi protiv pranja novca. Države članice trebale bi osigurati da se tim rizicima pristupa na odgovarajući način.

(7)

Zbog učinka kaznenih djela pranja novca koje počine nositelji javnih dužnosti na javnu sferu i na integritet javnih institucija, države članice trebale bi moći razmotriti uvođenje strožih kazni za nositelje javnih dužnosti u svojim nacionalnim okvirima u skladu sa svojom pravnom tradicijom.

(8)

Porezna kaznena djela povezana s izravnim i neizravnim porezima trebala bi biti obuhvaćena definicijom kriminalne aktivnosti, u skladu s revidiranim preporukama Stručne skupine za financijsko djelovanje. S obzirom na to da se u svakoj državi članici različita porezna kaznena djela mogu smatrati kriminalnom aktivnošću kažnjivom sankcijama iz ove Direktive, definicije poreznih kaznenih djela mogle bi se razlikovati u nacionalnom pravu. Cilj ove Direktive, međutim, nije usklađivanje definicija poreznih kaznenih djela u nacionalnom pravu.

(9)

U kaznenim postupcima u vezi s pranjem novca države članice trebale bi si pomagati na najširi mogući način te osigurati da se informacije razmjenjuju na pravodoban i djelotvoran način u skladu s nacionalnim pravom i postojećim pravnim okvirom Unije. Razlike između definicija predikatnih kaznenih djela u nacionalnom pravu ne bi trebale sprečavati međunarodnu suradnju u kaznenim postupcima u vezi s pranjem novca. Trebalo bi ojačati suradnju s trećim zemljama, osobito poticanjem i podupiranjem uspostave učinkovitih mjera i mehanizama za borbu protiv pranja novca i osiguravanjem bolje međunarodne suradnje u tom području.

(10)

Ova se Direktiva ne primjenjuje na pranje novca koje uključuje imovinu stečenu kaznenim djelima koja štete financijskim interesima Unije, na koje se primjenjuju posebna pravila utvrđenima u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Time se ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da ovu Direktivu i Direktivu (EU) 2017/1371 prenesu s pomoću jednog sveobuhvatnog okvira na nacionalnoj razini. U skladu s člankom 325. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) radi suzbijanja prijevara koje utječu na financijske interese Unije države članice trebaju poduzimati iste mjere koje poduzimaju radi suzbijanja prijevara koje su usmjerene protiv njihovih vlastitih financijskih interesa.

(11)

Države članice trebale bi osigurati da određene vrste aktivnosti pranja novca budu kažnjive i kad ih je počinio počinitelj kriminalne aktivnosti kojom je ta imovina stečena (pranje novca za osobne potrebe). U takvim slučajevima, ako aktivnost pranja novca ne predstavlja samo posjedovanje ili uporabu imovine, već uključuje i prijenos, konverziju, skrivanje ili prikrivanje prave prirode imovine te dovodi do daljnje štete u odnosu na onu koja je već nastala uslijed kriminalne aktivnosti, na primjer stavljanjem u promet imovine stečene kriminalnom aktivnošću čime se prikriva njezino nezakonito podrijetlo, ta bi aktivnost pranja novca trebala biti kažnjiva.

(12)

Kako bi kaznenopravne mjere bile učinkovite protiv pranja novca, osuđujuću bi presudu trebalo moći donijeti, a da pritom nije potrebno točno utvrditi kojom je kriminalnom aktivnošću imovina stečena ili da nije potrebno da postoji prethodna ili istodobna osuđujuća presuda za tu kriminalnu aktivnost, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti i dokaze. Države članice trebale bi moći to osigurati i na druge načine, osim zakonodavstvom, u skladu sa svojim nacionalnim pravnim sustavima. Kazneni progon za pranje novca ne bi trebao biti otežan ni činjenicom da je kriminalna aktivnost počinjena u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji, pod uvjetima utvrđenima u ovoj Direktivi.

(13)

Cilj je ove Direktive kriminalizirati pranje novca ako je počinjeno s namjerom i sa znanjem da je imovina stečena kriminalnom aktivnošću. U tom kontekstu u ovoj Direktivi ne bi trebalo razlikovati situacije u kojima je imovina stečena izravno od kriminalne aktivnosti i situacije u kojima je stečena neizravno od kriminalne aktivnosti, u skladu sa širokom definicijom „imovinske koristi” kako je utvrđena u Direktivi 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5). U svakom slučaju, pri razmatranju je li imovina stečena kriminalnom aktivnošću i je li osoba to znala, u obzir bi se trebale uzeti posebne okolnosti slučaja, kao što je činjenica da je vrijednost imovine neproporcionalna u odnosu na zakonit prihod optužene osobe te da je kriminalna aktivnost počinjena u istom vremenskom razdoblju u kojem je stečena imovina. Namjera ili znanje o djelu može se utvrditi na temelju objektivnih, činjeničnih okolnosti. S obzirom na to da se ovom Direktivom predviđaju minimalna pravila u pogledu definicije kaznenih djela i sankcija u području pranja novca, države članice slobodne su donijeti ili zadržati stroža kaznenopravna pravila u ovom području. Države članice trebale bi moći propisati, na primjer, da se pranje novca počinjeno iz, nesvjesnog ili svjesnog nehaja, smatra kaznenim djelom. Upućivanja u ovoj Direktivi na pranje novca počinjeno nehajno trebala bi se smatrati takvima za države članice koje kriminaliziraju takvo postupanje.

(14)

Kako bi se odvraćalo od pranja novca diljem Unije, države članice trebale bi osigurati da se ono kažnjava najdužom kaznom zatvora u trajanju od najmanje četiri godine. Tom obvezom ne dovodi se u pitanje individualizacija i primjena kazni te izvršavanje presuda u skladu s konkretnim okolnostima svakog pojedinačnog slučaja. Države članice trebale bi propisati i dodatne sankcije ili mjere, na primjer novčane kazne, privremeno ili trajno ukidanje pristupa javnom financiranju, uključujući postupke javnog nadmetanja, bespovratna sredstva i koncesije, privremenu zabranu obavljanja poslovnih djelatnosti ili privremenu zabranu kandidiranja za izabrane dužnosnike ili javne dužnosti. Ovom se obvezom ne dovodi u pitanje diskrecijsko pravo suca ili suda da odluči trebaju li se nametnuti određene sankcije ili mjere, uzimajući pritom u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.

(15)

Iako ne postoji obveza povećanja kazne, države članice trebale bi osigurati da pri izricanju kazni počiniteljima sudac ili sud može u obzir uzeti otegotne okolnosti utvrđene u ovoj Direktivi. Sudac ili sud i dalje ima diskrecijsko pravo odlučiti hoće li povećati kaznu zbog određenih otegotnih okolnosti, uzimajući pritom u obzir sve činjenice konkretnog slučaja. Države članice ne bi trebale biti obvezan da predvide otegotnu okolnost kad su u nacionalnom pravu kaznena djela, utvrđena u Okvirnoj odluci 2008/841/PUP (6) ili kaznena djela koja su počinile fizičke osobe u svojstvu obveznika u obavljanju profesionalnih djelatnosti, kažnjiva kao zasebna kaznena djela te to može dovesti do strožih sankcija.

(16)

Zamrzavanjem i oduzimanjem predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima uklanjaju se financijski poticaji za počinjenje kaznenih djela. Direktivom 2014/42/EU utvrđuju se minimalna pravila o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u kaznenim stvarima. Tom se Direktivom također zahtjeva od Komisije da podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o njezinoj provedbi i po potrebi iznosi prijedloge. Države članice trebale bi osigurati barem zamrzavanje i oduzimanje predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u svim slučajevima predviđenima u Direktivi 2014/42/EU. Države članice trebale bi i ozbiljno razmotriti mogućnost oduzimanja u svim slučajevima u kojima se kazneni postupak ne može pokrenuti ili zaključiti, među ostalim u slučajevima kad je počinitelj preminuo. Kako su to zahtijevali Europski parlament i Vijeće u izjavi uz Direktivu 2014/42/EU, Komisija će podnijeti izvješće u kojem se analizira izvedivost i moguće koristi od uvođenja daljnjih zajedničkih pravila o oduzimanju imovine koja potječe od aktivnosti kriminalne prirode, uključujući kad za te aktivnosti nije osuđena određena osoba odnosno određene osobe. Takva analiza uzet će u obzir razlike između pravnih tradicija i sustava država članica.

(17)

S obzirom na mobilnost počinitelja i imovinske koristi ostvarene kriminalnim aktivnostima te složene prekogranične istrage potrebne za borbu protiv pranja novca, sve bi države članice trebale utvrditi svoju nadležnost kako bi nadležnim tijelima omogućile istragu i kazneni progon takvih aktivnosti. Države članice stoga bi trebale osigurati da njihova nadležnost uključuje situacije u kojima je kazneno djelo počinjeno sredstvima informacijske i komunikacijske tehnologije s njihova područja, bez obzira na to nalazi li se takva tehnologija na njihovu području ili ne.

(18)

Na temelju Okvirne odluke 2009/948/PUP (7) i Odluke Vijeća 2002/187/PUP (8), nadležna tijela dvije države članice ili više njih koja vode paralelne kaznene postupke u pogledu istih činjenica koje uključuju istu osobu trebaju, uz pomoć Eurojusta, stupiti u izravna savjetovanja, naročito kako bi se osigurao kazneni progon svih kaznenih djela obuhvaćena ovom Direktivom.

(19)

Kako bi se osigurala uspješna istraga i kazneni progon kaznenih djela pranja novca, oni koji su odgovorni za istragu ili kazneni progon takvih kaznenih djela trebali bi imati mogućnost upotrebe učinkovitih istražnih alata poput onih koji se upotrebljavaju u borbi protiv organiziranog kriminala ili drugih teških kaznenih djela. Time bi trebalo osigurati da su na raspolaganju dostatan broj zaposlenika i ciljano osposobljavanje, resursi i suvremen tehnološki kapacitet. Upotreba takvih alata u skladu s nacionalnim pravom trebala bi biti ciljana i njome bi se u obzir trebalo uzeti načelo proporcionalnosti te priroda i ozbiljnost kaznenih djela koja se istražuju i poštovati pravo na zaštitu osobnih podataka.

(20)

Ova bi Direktiva trebala zamijeniti određene odredbe iz Okvirne odluke 2001/500/PUP za države članice za koje je ova Direktiva obvezujuća.

(21)

Ovom se Direktivom poštuju načela priznata člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),temeljna prava i slobode i načela koja su posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, uključujući ona utvrđena u njezinim glavama II., III., V. i VI., koja među ostalim obuhvaćaju pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života te pravo na zaštitu osobnih podataka, načela zakonitosti i razmjernosti kaznenih djela i kazni, što obuhvaća i zahtjeve preciznosti, jasnoće i predvidivosti u kaznenom pravu, pretpostavku nedužnosti, kao i pravo osumnjičenih i optuženih osoba na pristup odvjetniku, pravo osobe da ne inkriminira samu sebe i pravo na pošteno suđenje. Ova Direktiva mora se provoditi u skladu s tim pravima i načelima, uzimajući u obzir i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te druge obveze povezane s ljudskim pravima u skladu s međunarodnim pravom.

(22)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, primjenu djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih kazni na pranje novca u svim državama članicama, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka ove Direktive on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(23)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog protokola, Ujedinjena Kraljevina i Irska ne sudjeluju u donošenju ove Direktive, te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.

(24)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. Okvirna odluka 2001/500/PUP i dalje je obvezujuća i primjenjuje se na Dansku,