23.11.2016

HR

Službeni list Europske unije

L 317/4

---

UREDBA (EU) 2016/2031 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. listopada 2016.

o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje i o izmjeni uredaba (EU) br. 228/2013, (EU) br. 652/2014 i (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 69/464/EEZ, 74/647/EEZ, 93/85/EEZ, 98/57/EZ, 2000/29/EZ, 2006/91/EZ i 2007/33/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)	Direktivom Vijeća 2000/29/EZ (3) određuje se režim biljnog zdravstva.

(2)	Vijeće je 21. studenoga 2008. pozvalo Komisiju da ocijeni taj režim biljnog zdravstva.

(3)	S obzirom na ishod te ocjene i iskustvo stečeno u primjeni Direktive 2000/29/EZ, tu bi direktivu trebalo zamijeniti. Kako bi se osigurala jedinstvena primjena novih pravila, akt kojim se zamjenjuje ta direktiva trebao bi imati oblik uredbe.

(4)

Zdravlje bilja od velike je važnosti za biljnu proizvodnju, šume, prirodna i zasađena područja, prirodne ekosustave, usluge ekosustava i biološku raznolikost u Uniji. Zdravlje bilja ugrožavaju vrste štetne za bilje i biljne proizvode za koje sada zbog globalizacije trgovine i klimatskih promjena postoji veći rizik od unosa na područje Unije. Kako bi se ta prijetnja suzbila, potrebno je donijeti mjere u vezi s utvrđivanjem fitosanitarnih rizika koje predstavljaju ti štetni organizmi i smanjenjem navedenih rizika na prihvatljivu razinu.

(5)

Potreba za takvim mjerama postoji već dugo. One su predmet međunarodnih sporazuma i međunarodnih konvencija, uključujući Međunarodnu konvenciju o zaštiti bilja (IPPC) od 6. prosinca 1951. sklopljenu u okviru Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) i njezin novi revidirani tekst koji je odobrila Konferencija FAO-a u studenome 1997. na svojoj 29. sjednici. Unija i sve njezine države članice ugovorne su stranke IPPC-a.

(6)

Pokazalo se da je za određivanje područja primjene ove Uredbe važno uzeti u obzir biogeografske čimbenike kako bi se izbjegao unos na područje Europske unije i širenje unutar tog područja štetnih organizama koji nisu prisutni na tom području. U skladu s tim, Ceuta, Melilla i, uz iznimku Madeire i Azora, najudaljenije regije država članica iz članka 355. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), trebalo bi isključiti iz teritorijalnog područja primjene ove Uredbe. Upućivanja na treće zemlje trebalo bi također tumačiti kao upućivanja na ta isključena područja.

(7)

Direktivom 2000/29/EZ utvrđuju se pravila u vezi sa službenim kontrolama koje trebaju provoditi nadležna tijela u pogledu zaštitnih mjera protiv unosa u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihova širenja unutar Zajednice. Njome se od država članica zahtijeva izvršavanje odgovarajućih i učinkovitih mjera kontrole. Takve odgovarajuće i učinkovite mjere službenih kontrola trebalo bi također nastaviti u budućnosti. Kao dio paketa „Pametnija pravila za sigurniju hranu”, ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti samo ograničen broj odredaba o službenim kontrolama jer bi ta pravila trebala biti predviđena u okviru horizontalnog zakonodavstva o službenim kontrolama.

(8)

Trebalo bi utvrditi kriterije za identifikaciju štetnih organizama za koje je potrebno donijeti mjere za sprečavanje njihova unosa i širenja unutar čitavog područja Unije. Takvi se štetni organizmi nazivaju „karantenski štetni organizmi Unije”. Trebalo bi također utvrditi kriterije za identifikaciju štetnih organizama za koje je potrebno donijeti mjere kontrole samo u pogledu jednog dijela tog područja ili više njegovih dijelova. Takvi se štetni organizmi nazivaju „karantenski štetni organizmi zaštićenih područja”. Kada su ti štetni organizmi bilje, provedbu ove Uredbe trebalo bi usredotočiti osobito na bilje koje je parazit na drugom bilju, kada je najštetnije za zdravlje bilja.

(9)	Kako bi se pokušaji kontrole karantenskih štetnih organizama Unije usredotočili na one štetne organizme čiji je potencijalni gospodarski, okolišni ili socijalni utjecaj najozbiljniji za područje Unije, trebalo bi izraditi ograničeni popis takvih štetnih organizama („prioritetni štetni organizmi”).

(10)	Kako bi se osiguralo učinkovito i pravodobno djelovanje kada se utvrdi prisutnost ili se sumnja na prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije, obveze obavješćivanja trebale bi se primjenjivati na države članice, specijalizirane subjekte i javnost.

(11)

Ako navedene obveze obavješćivanja podrazumijevaju da bi osobne podatke fizičkih ili pravnih osoba trebalo obznaniti nadležnim tijelima, to može predstavljati ograničenje članka 8. (Zaštita osobnih podataka) Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Takvo bi ograničenje, međutim, bilo potrebno i proporcionalno kako bi se postigao cilj javnog interesa iz ove Uredbe.

(12)

Specijalizirani subjekt ili druga osoba koji sumnjaju na ili ustanove prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu koji jesu ili su bili pod njihovom kontrolom, trebali bi biti obvezni obavijestiti nadležno tijelo o toj sumnji ili ustanovljenju, poduzeti sve mjere koje bi mogle biti primjerene za uklanjanje štetnog organizma i povlačenje ili opoziv dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta te pružiti informacije nadležnom tijelu, drugim osobama u trgovinskom lancu i javnosti.

(13)

Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne fitosanitarne mjere kako bi iskorijenile karantenske štetne organizme Unije kada ih otkriju na svojem državnom području. Primjereno je odrediti mjere koje države članice mogu poduzeti u takvom slučaju. Također je primjereno odrediti načela koja bi države članice trebale slijediti pri odlučivanju koje bi mjere trebalo poduzeti. Navedene mjere trebale bi uključivati uspostavljanje demarkiranih područja koja se sastoje od zaraženog područja i sigurnosnog područja te, kada je to primjenjivo, utvrđivanje mjera koje bi trebao poduzeti specijalizirani subjekt ili druga osoba kako bi se karantenski štetni organizam uklonio ili kako bi se spriječilo širenje tog štetnog organizma.

(14)

U pojedinim slučajevima države članice trebale bi uvesti mjere za iskorjenjivanje karantenskih štetnih organizama na bilju u privatnim prostorima jer iskorjenjivanje može biti uspješno samo ako se uklone svi izvori zaraze. U tu bi svrhu nadležna tijela država članica trebala imati zakonit pristup tim prostorima. To može predstavljati ograničenje članka 7. (Poštovanje privatnog i obiteljskog života) i članka 17. (Pravo na vlasništvo) Povelje. To bi ograničenje trebalo biti potrebno i proporcionalno kako bi se postigao cilj javnog interesa ove Uredbe.

(15)

Sprečavanje i rano uočavanje prisutnosti štetnih organizama iznimno je važno za pravodobno i učinkovito iskorjenjivanje. Države članice stoga bi trebale provoditi nadzore u vezi s prisutnošću karantenskih štetnih organizama Unije na područjima na kojima nije poznato da su navedeni štetni organizmi prisutni. S obzirom na broj karantenskih štetnih organizama Unije te na vrijeme i sredstva potrebna za provođenje takvih nadzora, države članice trebale bi uspostaviti višegodišnje programe nadzora.

(16)

Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje mjera u slučaju sumnje na prisutnost određenih karantenskih štetnih organizama Unije ili njihove potvrđene prisutnosti, osobito u vezi s njihovim iskorjenjivanjem i obuzdavanjem, kao i za uspostavljanje demarkiranih područja, nadzora, kriznih planova, simulacijskih vježbi i akcijskih planova.

(17)	Ako se karantenski štetni organizam Unije udomaćio na demarkiranom području i ne može ga se iskorijeniti, Komisija bi trebala donijeti mjere Unije u pogledu obuzdavanja tog štetnog organizma na tom području.

(18)

Kako bi se omogućilo brzo i učinkovito djelovanje protiv štetnih organizama koji nisu karantenski štetni organizmi Unije, ali za koje države članice smatraju da ispunjavaju uvjete potrebne za uvrštavanje na popis karantenskih štetnih organizama Unije, trebalo bi predvidjeti mjere koje će države članice poduzeti ako ustanove prisutnost takvog štetnog organizma. Slične bi odredbe trebalo utvrditi za Komisiju.

(19)	Pod određenim uvjetima državama članicama trebalo bi biti dopušteno donošenje mjera koje su strože od onih propisanih zakonodavstvom Unije.

(20)	Na prioritetne štetne organizme trebalo bi primjenjivati posebne odredbe, osobito u pogledu pružanja informacija javnosti, nadzora, kriznih planova, simulacijskih vježbi, akcijskih planova za iskorjenjivanje i sufinanciranja mjera od strane Unije.

(21)

Karantenske štetne organizme koji su prisutni na području Unije, ali ne i na određenim dijelovima tog područja označenima kao „zaštićena područja” te čija bi prisutnost imala neprihvatljiv gospodarski, socijalni ili okolišni učinak samo unutar tih zaštićenih područja, trebalo bi posebno identificirati i uvrstiti na popis kao „karantenske štetne organizme zaštićenih područja”. Unos karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja u pripadajuća zaštićena područja, njihovo premještanje unutar tih područja i puštanje u ta područja trebalo bi zabraniti.

(22)

Trebalo bi utvrditi pravila u vezi s priznavanjem, izmjenom ili opozivom priznavanja zaštićenih područja, obvezama nadzora u zaštićenim područjima, mjerama koje treba poduzeti ako se u pripadajućim zaštićenim područjima otkrije prisutnost karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja te u vezi s uspostavom privremenih zaštićenih područja. U slučaju utvrđenja prisutnosti karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja unutar pripadajućeg zaštićenog područja trebalo bi primijeniti stroga pravila za izmjenu opsega i opoziv priznavanja zaštićenih područja.

(23)

Štetni organizam, koji nije karantenski štetni organizam Unije, trebao bi se nazivati „regulirani nekarantenski štetni organizam Unije” ako se taj štetni organizam uglavnom prenosi preko određenog bilja za sadnju, njegova prisutnost na tom bilju za sadnju ima neprihvatljiv gospodarski učinak u pogledu predviđene uporabe tog bilja i uvršten je na popis kao regulirani nekarantenski štetni organizam Unije. Kako bi se ograničila prisutnost takvih štetnih organizama, trebalo bi zabraniti njihov unos na područje Unije ili premještanje unutar njega na dotičnom bilju za sadnju kada su ti štetni organizmi prisutni s učestalošću koja prelazi određeni prag.

(24)

Određeno bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti predstavljaju neprihvatljiv rizik zbog vjerojatnosti da budu domaćini karantenskog štetnog organizma Unije. Za neke od njih raspoložive su prihvatljive mjere za umanjivanje rizika, dok za druge nisu. Ovisno o raspoloživosti prihvatljivih mjera za umanjivanje rizika, njihov unos na područje Unije ili premještanje unutar njega trebalo bi ili zabraniti ili bi trebali podlijegati posebnim zahtjevima. Trebalo bi sastaviti popis navedenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.

(25)

Uz mjere poduzete s ciljem upravljanja neprihvatljivim rizikom koji predstavljaju bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti, ovom bi Uredbom trebalo predvidjeti mjere sprečavanja utemeljene na rizicima kako bi se područje Unije zaštitilo od štetnih organizama koji se mogu unijeti biljem, biljnim proizvodom ili drugim predmetom podrijetlom iz treće zemlje, na temelju preliminarne procjene tog visokog rizika. Tom bi preliminarnom procjenom trebalo uzeti u obzir posebne kriterije, prema potrebi, za dotično bilje, biljni proizvod ili drugi predmet. U tu bi svrhu trebalo uzeti u obzir znanstvena mišljenja ili studije IPPC-a, Europske i mediteranske organizacije za zaštitu bilja (EPPO), Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) ili tijela država članica. Na temelju te preliminarne procjene trebalo bi izraditi popis tog visokorizičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta te zabraniti njihov unos na područje Unije dok se ne provede procjena rizika u skladu s normama IPPC-a. Na tom popisu ne bi trebali biti bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti čiji je unos na područje Unije zabranjen ili podliježu posebnim i jednakovrijednim zahtjevima, na temelju analize rizika od štetnog organizma, ili koji podliježu privremenim zabranama utvrđenima ovom Uredbom.

(26)

Trebalo bi predvidjeti odstupanja od zabrana ili posebnih zahtjeva u vezi s unosom bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije. Komisija bi trebala biti ovlaštena za priznavanje određenih mjera trećih zemalja kao jednakovrijednih zahtjevima za premještanje dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije.

(27)

Navedene zabrane ili zahtjeve ne bi trebalo primjenjivati ni na male količine određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, osim bilja za sadnju, za nekomercijalne i neprofesionalne svrhe, ni, u određenim slučajevima, na unos bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta u granična područja i njihovo premještanje unutar graničnih područja.

(28)

Primjereno je predvidjeti izuzeća od zabrane unosa na područje Unije i premještanja unutar područja Unije štetnih organizama, bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji podliježu tim zabranama i koji su namijenjeni u određene svrhe, kao što su službeno provođenje testova, znanstvene ili obrazovne svrhe, pokusi, sortna selekcija ili oplemenjivanje. Trebalo bi utvrditi odgovarajuće zaštitne mjere i pružiti informacije uključenim stranama.

(29)

Bilje koje se premješta u Uniju iz trećih zemalja i premješta se putem poštanskih službi u mnogim slučajevima nije usklađeno s fitosanitarnim zahtjevima Unije. Kako bi se podigla razina osviještenosti, trebalo bi utvrditi posebna pravila o informacijama koje treba pružiti putnicima i korisnicima poštanskih usluga.

(30)	Za bilje, biljne proizvode i druge predmete u fitosanitarnom provozu trebalo bi predvidjeti odstupanje od pravila Unije za njihov unos na područje Unije i premještanje unutar njega, podložno posebnim uvjetima.

(31)

Međunarodna trgovina biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima za koje postoji ograničeno fitosanitarno iskustvo potencijalno može uključivati neprihvatljive rizike od udomaćivanja karantenskih štetnih organizama koji još nisu uvršteni na popis karantenskih štetnih organizama Unije i za koje nisu donesene mjere na temelju ove Uredbe. Kako bi se osiguralo brzo i učinkovito djelovanje protiv tih novoutvrđenih rizika ili rizika na koje se sumnja u vezi sa štetnim organizmima, povezanih s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima koji ne podliježu trajnim zahtjevima ili zabranama, ali koji bi mogli ispunjavati uvjete za takve trajne mjere, Komisija bi trebala moći donijeti privremene mjere u skladu s načelom opreznosti i identificirati to bilje, biljne proizvode i druge predmete, uzimajući u obzir cilj i utvrđene elemente.

(32)

Potrebno je utvrditi zabrane i posebne zahtjeve, slične onima koji su određeni za područje Unije, u pogledu unosa u zaštićena područja i premještanja unutar zaštićenih područja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji bi predstavljali rizik neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da budu domaćini karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja.

(33)	Trebalo bi donijeti opće zahtjeve u vezi s vozilima, strojevima i materijalom za pakiranje koji se upotrebljavaju za bilje, biljne proizvode i druge predmete kako bi se osiguralo da su slobodni od karantenskih štetnih organizama.

(34)

Države članice trebale bi odrediti prostore za izolaciju i karantenske stanice. Trebalo bi utvrditi zahtjeve povezane s određivanjem, ovlašćivanjem i djelovanjem tih prostora za izolaciju i karantenskih stanica te nadzorom nad njima, kao i one povezane s puštanjem bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta iz tih prostora ili stanica. Ako ti zahtjevi uključuju održavanje popisa zaposlenika i posjetitelja koji ulaze u prostore i stanice, to može predstavljati ograničenje članka 8. (Zaštita osobnih podataka) Povelje. To bi ograničenje, međutim, bilo potrebno i proporcionalno kako bi se postigao cilj javnog interesa iz ove Uredbe.

(35)	Komisija bi trebala voditi javno dostupan i ažuriran popis svih obavijesti koje je zaprimila u vezi s novim organizmima štetnima za bilje koji se pojavljuju u trećim zemljama i koji mogu predstavljati rizik za zdravlje bilja na području Unije.

(36)	Kako bi se osigurala učinkovita provedba ove Uredbe, određeni specijalizirani subjekti koji podliježu obvezama u skladu s ovom Uredbom trebali bi biti upisani u registre koje su uspostavile države članice. Trebalo bi utvrditi zahtjeve u pogledu upisa, kao i izuzeća od tih zahtjeva.

(37)

Kako bi se olakšalo otkrivanje izvora zaraze karantenskim štetnim organizmom, primjereno je zatražiti od specijaliziranih subjekata da vode evidenciju o bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima koje su im dostavili specijalizirani subjekti, kao i o onima koje su oni dostavili drugim specijaliziranim subjektima. S obzirom na razdoblje latencije nekih karantenskih štetnih organizama i vrijeme potrebno za otkrivanje izvora zaraze, evidencije bi trebalo čuvati najmanje tri godine.

(38)	Specijalizirani subjekti također bi trebali imati uspostavljene sustave i postupke kojima se omogućuje praćenje premještanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar njihovih prostora i između njih.

(39)	Za unos određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz trećih zemalja na područje Unije i u zaštićena područja trebao bi biti obvezan fitosanitarni certifikat. Radi transparentnosti trebalo bi napraviti popis navedenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.

(40)

Fitosanitarni certifikati trebali bi također biti obvezni za unos drugog bilja na područje Unije iz trećih zemalja. To je važno kako bi se osigurala primjerena razina fitosanitarne sigurnosti, kao i djelotvoran način pregleda uvoza tog bilja u Uniju i rizika tog uvoza. To bilje, međutim, ne bi trebalo podlijegati odredbama o službenim kontrolama na točkama nadzora državne granice utvrđenima u mjerodavnom zakonodavstvu Unije.

(41)

Navedeni fitosanitarni certifikati trebali bi biti u skladu sa zahtjevima IPPC-a i potvrđivati usklađenost sa zahtjevima i mjerama utvrđenima na temelju ove Uredbe. Kako bi se osigurala vjerodostojnost fitosanitarnih certifikata, trebalo bi utvrditi pravila u vezi s uvjetima njihove valjanosti i poništenja.

(42)

Premještanje određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije te njihovo premještanje u zaštićena područja i unutar njih trebalo bi biti dopušteno samo ako ih prati biljna putovnica kojom se potvrđuje usklađenost sa zahtjevima i mjerama utvrđenima na temelju odredaba ove Uredbe. Radi transparentnosti trebalo bi sastaviti popis navedenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.

(43)	Biljne putovnice ne bi trebale biti obvezne za bilje, biljne proizvode i druge predmete koji se dostavljaju izravno krajnjim korisnicima, koji uključuju neprofesionalne vrtlare. Međutim, trebalo bi utvrditi određene iznimke.

(44)	Kako bi se osigurala vjerodostojnost biljnih putovnica, trebalo bi utvrditi pravila u vezi s njihovim sadržajem i oblikom.

(45)	Biljne bi putovnice općenito trebao izdavati ovlašteni specijalizirani subjekt. Trebalo bi biti moguće da nadležna tijela odluče izdavati biljne putovnice.

(46)	Trebalo bi utvrditi pravila za izdavanje biljnih putovnica, provjere koje su potrebne za izdavanje, prilaganje biljnih putovnica, ovlašćivanje i reguliranje specijaliziranih subjekata koji izdaju biljne putovnice, obveze ovlaštenih subjekata i ukidanje tog ovlaštenja.

(47)

Kako bi se rasteretilo ovlaštene subjekte, provjere za izdavanje biljnih putovnica trebalo bi, prema potrebi, kombinirati s provjerama koje se zahtijevaju na temelju direktiva Vijeća 66/401/EEZ (4), 66/402/EEZ (5), 68/193/EEZ (6), 2002/54/EZ (7), 2002/55/EZ (8), 2002/56/EZ (9), 2002/57/EZ (10), 2008/72/EZ (11) i 2008/90/EZ (12).

(48)	Ovlašteni subjekti trebali bi posjedovati nužno znanje o štetnim organizmima.

(49)

Određeni ovlašteni subjekti mogu željeti izraditi plan upravljanja rizikom od štetnih organizama kojim bi osigurali i pokazali visoku razinu kompetencije i svijesti o rizicima od štetnih organizama u vezi s kritičnim mjestima svojih profesionalnih aktivnosti te nadležnim tijelima opravdali posebne mehanizme kontrole. Trebalo bi utvrditi pravila Unije u vezi sa sadržajem tih planova.

(50)	Primjereno je predvidjeti zamjenu biljnih putovnica i fitosanitarnih certifikata.

(51)	U slučajevima neusklađenosti s pravilima Unije biljne putovnice trebalo bi ukloniti, poništiti te, radi sljedivosti, zadržati.

(52)

Međunarodnom normom za fitosanitarne mjere br. 15, Propisom o drvenom materijalu za pakiranje u međunarodnoj trgovini (norma ISPM15), zahtijeva se da se drveni materijal za pakiranje označi posebnom oznakom koju postavljaju propisno ovlašteni i regulirani specijalizirani subjekti. Ovom bi Uredbom trebalo utvrditi zahtjeve koji se odnose na postupak tretiranja, označivanje i popravak drvenog materijala za pakiranje u skladu s tom normom. Ovom Uredbom također bi trebalo utvrditi pravila za ovlašćivanje i nadzor specijaliziranih subjekata na području Unije koji postavljaju navedenu oznaku.

(53)

Ako to zahtijeva treća zemlja, odgovarajuće bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti trebali bi se s područja Unije u tu treću zemlju premještati s fitosanitarnim certifikatom za izvoz ili ponovni izvoz. U pogledu relevantnih odredaba IPPC-a navedene certifikate trebala bi izdavati nadležna tijela, poštujući sadržaj predloška certifikata za izvoz i ponovni izvoz koji je određen IPPC-om. Trećim zemljama trebalo bi ponuditi zaštitu od karantenskih štetnih organizama Unije zbog njihove prepoznate štetnosti, osim kada je službeno poznato da je karantenski štetni organizam Unije prisutan u dotičnoj trećoj zemlji i nije pod službenom kontrolom, ili kada se može razumno pretpostaviti da karantenski štetni organizam Unije ne ispunjava kriterije kako bi ga dotična treća zemlja smatrala karantenskim štetnim organizmom.

(54)

Ako se bilje, biljni proizvod ili drugi predmet prije izvoza u treću zemlju premješta kroz više od jedne države članice, važno je da država članica u kojoj su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti proizvedeni ili prerađeni razmjenjuje informacije s državom članicom koja izdaje fitosanitarni certifikat za izvoz. Takva razmjena informacija važna je kako bi se omogućila potvrda usklađenosti sa zahtjevima treće zemlje. Stoga bi trebalo utvrditi usklađeni „predizvozni certifikat” kako bi se osigurala ujednačena razmjena tih informacija.

(55)	Komisija bi trebala uspostaviti elektronički sustav za obavješćivanja potrebna u skladu s ovom Uredbom.

(56)	Kako bi se uzeo u obzir najozbiljniji gospodarski, socijalni ili okolišni učinak određenih karantenskih štetnih organizama Unije na područje Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izradom popisa prioritetnih štetnih organizama.

(57)

Kako bi se osiguralo da se izuzeci od karantenskih štetnih organizama Unije te od bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta podrijetlom iz trećih zemalja ili područja i koje je zabranjeno unositi na područje Unije, a koji se upotrebljavaju za službeno provođenje testova, u znanstvene ili obrazovne svrhe, za pokuse, sortnu selekciju ili oplemenjivanje, provode tako da ne predstavljaju nikakav rizik od štetnih organizama za područje Unije ili njegove dijelove, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja se tiču razmjene informacija između država članica i Komisije u pogledu unošenja dotičnih štetnih organizama te bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije, njihova premještanja te držanja, razmnožavanja i upotrebe unutar njega, te u vezi s pravilima koja se tiču postupka i uvjetâ za odobrenje odgovarajućeg ovlaštenja te praćenja usklađenosti kao i mjera koje treba poduzeti u slučaju neusklađenosti.

(58)

Kako bi se osigurala pravilna primjena odstupanjâ od obveze provođenja godišnjih nadzora demarkiranih područja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s detaljnijim određivanjem štetnih organizama na koje se odnose ta odstupanja te uvjetâ za primjenu tih odstupanja.

(59)

Kako bi se osiguralo da su zaštićena područja uspostavljena i da funkcioniraju na pouzdan način, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s detaljnim pravilima o nadzorima koje treba provesti u svrhu priznavanja zaštićenih područja i o pripremi i sadržaju nadzorâ u vezi s karantenskim štetnim organizmima zaštićenih područja.

(60)

Kako bi se osigurala proporcionalna i ograničena primjena izuzećâ u vezi s premještanjem bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta u granična područja ili unutar njih, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o maksimalnoj širini graničnih područja trećih zemalja i graničnih područja država članica, maksimalnoj udaljenosti premještanja dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar graničnih područja trećih zemalja i graničnih područja država članica i o postupcima za odobravanje unosa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta i njihovo premještanje unutar graničnih područja država članica.

(61)

Kako bi se osiguralo da je upis specijaliziranih subjekata proporcionalan cilju kontroliranja rizika od štetnih organizama, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o utvrđivanju dodatnih kategorija specijaliziranih subjekata koji su izuzeti od obveze upisa u registar, posebnih zahtjeva za upis u registar određenih kategorija specijaliziranih subjekata te maksimalnih vrijednosti za male količine koje specijalizirani subjekti mogu isporučiti krajnjim korisnicima kako bi bili izuzeti od obveze upisa u registar.

(62)

Kako bi se osigurala vjerodostojnost fitosanitarnih certifikata trećih zemalja koje nisu ugovorne stranke IPPC-a, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja nadopunjuju uvjete za prihvaćanje fitosanitarnih certifikata iz tih trećih zemalja.

(63)

Kako bi se minimizirali rizici od štetnih organizama za bilje, biljne proizvode ili druge predmete koji se premještaju unutar područja Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima kojima se utvrđuju slučajevi u kojima se za određeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete izuzeće od zahtjeva za izdavanjem biljnih putovnica primjenjuje samo na male količine.

(64)

Kako bi se osigurala pouzdanost pregleda bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji se obavljaju u svrhe izdavanja biljnih putovnica, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o vizualnom pregledu, uzorkovanju i provođenju testova te učestalosti i vremenu pregledâ.

(65)

Radi povećanja vjerodostojnosti biljnih putovnica Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima kojima se određuju kriteriji koje specijalizirani subjekti trebaju ispuniti kako bi dobili ovlaštenje za izdavanje biljnih putovnica te postupci kojima se osigurava ispunjenje tih kriterija.

(66)

Kako bi se osiguralo ispravno označivanje drvenog materijala za pakiranje te kako bi se uzelo u obzir razvoj međunarodnih normi, a osobito norme ISPM15, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom i dopunom zahtjevâ o drvenom materijalu za pakiranje, uključujući njegov unos na područje Unije, te u vezi s određivanjem zahtjeva za ovlašćivanjem registriranih subjekata za postavljanje oznake za drveni materijal za pakiranje na području Unije.

(67)

Kako bi se u obzir uzeo razvoj međunarodnih normi, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja se tiču ovjeravanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, osim drvenog materijala za pakiranje, za koje bi se zahtijevala primjena posebne potvrde o usklađenosti s pravilima ove Uredbe.

(68)

Kako bi se osigurala korisnost i pouzdanost službenih potvrda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima kojima se utvrđuje sadržaj službenih potvrda, ovlašćivanje specijaliziranih subjekata koji izdaju navedene potvrde i nadzor nad njima te elementi certifikata za izvoz, certifikata za ponovni izvoz i predizvoznog certifikata.

(69)	Radi prilagođavanja razvoju znanstvenih i tehničkih spoznaja te razvoju međunarodnih normi, posebno normi IPPC-a i EPPO-a, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o izmjeni prilogâ ovoj Uredbi.

(70)

Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (13). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(71)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi sa sastavljanjem popisa karantenskih štetnih organizama Unije; utvrđivanjem formata izvješćâ o nadzorima, kao i uputama za ispunjavanje tog formata; utvrđivanjem formata višegodišnjih programa nadzora i povezanih praktičnih aranžmana; utvrđivanjem mjera protiv određenih karantenskih štetnih organizama Unije; te usvajanjem mjera na određeno vrijeme u vezi s rizicima od štetnih organizama koji nisu uvršteni na popis kao karantenski štetni organizmi Unije.

(72)	Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s izradom popisa zaštićenih područja i pripadajućih karantenskih štetnih organizama zaštićenog područja te u vezi s izmjenom opsega ili opozivom priznavanja zaštićenih područja.

(73)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s izradom popisa reguliranih nekarantenskih štetnih organizama Unije i pripadajućeg bilja za sadnju; te u vezi s uspostavom mjera za sprečavanje prisutnosti reguliranih nekarantenskih štetnih organizama Unije na pripadajućem bilju za sadnju.

(74)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s: izradom popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje je zabranjeno unositi na područje Unije, te dotičnih trećih zemalja; izradom popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji podliježu posebnim zahtjevima te u vezi s dotičnim posebnim zahtjevima za njihov unos na područje Unije i premještanje unutar njega; izradom privremenog popisa visokorizičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čiji unos na područje Unije treba zabraniti i dotičnih trećih zemalja; postupkom za procjenu rizika u vezi s izradom tog popisa; utvrđivanjem zahtjevâ za treće zemlje jednakovrijednih zahtjevima za premještanje bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta unutar područja Unije; određivanjem aranžmana za prezentaciju i upotrebu plakata i brošura o unosu bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije; utvrđivanjem posebnih uvjeta ili mjera za unos određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta u granična područja država članica; usvajanjem privremenih mjera u vezi s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima za koje postoji vjerojatnost da će predstavljati novoutvrđene rizike od štetnih organizama ili druge fitosanitarne rizike na koje se sumnja; donošenjem odluka o privremenim mjerama koje su države članice poduzele u vezi s neposrednom opasnošću; izradom popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čiji je unos na određena zaštićena područja zabranjen; izradom popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji podliježu posebnim zahtjevima, te posebnim zahtjevima za njihov unos na određena zaštićena područja i premještanje unutar njih; te utvrđivanjem pravila u vezi sa zahtjevima o karantenskim stanicama i prostorima za izolaciju te puštanjem bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz tih stanica i prostora.

(75)	Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s utvrđivanjem kraćih ili duljih minimalnih razdoblja za čuvanje evidencija o sljedivosti od strane specijaliziranih subjekata te zahtjevima u vezi s dostupnošću tih evidencija.

(76)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s: izradom popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te pripadajućih trećih zemalja podrijetla ili otpreme, za čiji unos na područje Unije treba biti obvezan fitosanitarni certifikat; izradom popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te pripadajućih trećih zemalja podrijetla ili otpreme, za čiji unos na određena zaštićena područja iz tih trećih zemalja treba biti obvezan fitosanitarni certifikat; izradom popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, dotičnih trećih zemalja i maksimalne količine koju se može izuzeti od zahtjeva za fitosanitarnim certifikatom prilikom unosa na područje Unije; te utvrđivanjem tehničkih aranžmana o poništenju elektroničkih fitosanitarnih certifikata.

(77)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s izradom popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za čije premještanje unutar područja Unije treba biti obvezna biljna putovnica; izradom popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za čiji unos na određena zaštićena područja i premještanje unutar njih treba biti obvezna biljna putovnica; te određivanjem štetnih organizama, bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta iz zaštićenih područja za koje je obvezna biljna putovnica za zaštićena područja ako se dostavljaju izravno krajnjem korisniku.

(78)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s utvrđivanjem specifikacija formata biljne putovnice; utvrđivanjem tipova i vrsta bilja za sadnju na koje se ne bi trebala primjenjivati izuzeća od navođenja koda sljedivosti u formatu biljne putovnice; te utvrđivanjem tehničkih aranžmana za izdavanje elektroničkih biljnih putovnica.

(79)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s utvrđivanjem posebnih aranžmana u vezi s materijalom, postupkom tretiranja i označivanjem u pogledu popravka drvenog materijala za pakiranje; utvrđivanjem specifikacija formata službenih potvrda osim oznake na drvenom materijalu za pakiranje; utvrđivanjem postupaka za izdavanje predizvoznog certifikata; te utvrđivanjem posebnih pravila za podnošenje obavijesti.

(80)	Provedbene ovlasti dodijeljene Komisiji trebalo bi izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(81)

Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se odmah primjenjuju kada, u opravdanim slučajevima povezanima s mjerama koje se trebaju usvojiti protiv određenih karantenskih štetnih organizama Unije ili štetnih organizama koji nisu uvršteni na popis kao karantenski štetni organizmi Unije, u vezi sa zabranom unosa određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije ili zaštićeno područje ili podlijeganjem takvog unosa posebnim zahtjevima i privremenim mjerama koji se odnose na bilje, biljne proizvode i druge predmete za koje postoji vjerojatnost da će predstavljati novoutvrđene rizike od štetnih organizama ili druge fitosanitarne rizike na koje se sumnja, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(82)

Direktivama Vijeća 74/647/EEZ (15) i 2006/91/EZ (16) utvrđene su mjere o kontroli karanfilovih savijača i kalifornijske štitaste uši. Od stupanja na snagu navedenih direktiva dotični štetni organizmi raširili su se cijelim područjem Unije te njihovo obuzdavanje stoga više nije izvedivo. Navedene bi direktive stoga trebalo staviti izvan snage.

(83)

Direktive Vijeća 69/464/EEZ (17), 93/85/EEZ (18), 98/57/EZ (19) i 2007/33/EZ (20) trebalo bi staviti izvan snage jer bi trebalo donijeti nove mjere o štetnim organizmima na koje se odnose u skladu s ovom Uredbom. S obzirom na vrijeme i sredstva potrebna za donošenje tih novih mjera te bi direktive trebalo staviti izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2022.

(84)

Uredbom (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (21) predviđa se da se bespovratna sredstva za mjere protiv štetnih organizama trebaju odnositi na određene štetne organizme uvrštene na popis u prilozima Direktivi 2000/29/EZ i na određene štetne organizme koji nisu uvršteni na popis u tim prilozima, ali podliježu privremenim mjerama Unije koje su donesene u odnosu na njih. Uz odredbe iz te uredbe, ovom Uredbom uspostavlja se kategorija prioritetnih štetnih organizama i od ključne je važnosti da određene mjere koje poduzimaju države članice osobito u pogledu prioritetnih štetnih organizama trebaju ispunjavati uvjete za bespovratna sredstva Unije, uključujući naknadu isplaćenu specijaliziranim subjektima za vrijednost bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje na temelju mjera iskorjenjivanja utvrđenih u ovoj Uredbi treba uništiti. Uredbu (EU) br. 652/2014 trebalo bi stoga izmijeniti.

(85)	Također bi trebalo provesti tehničke izmjene u uredbama (EU) br. 228/2013 (22) i (EU) br. 1143/2014 (23) Europskog parlamenta i Vijeća.

(86)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest osiguravanje usklađenog pristupa u vezi sa zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg učinka, složenosti, prekogranične i međunarodne prirode on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(87)

Za mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) ovom se Uredbom ne stvara neproporcionalno administrativno opterećenje ili gospodarski učinak. Na temelju savjetovanja s dionicima, u okviru ove Uredbe posebna situacija MSP-ova uzeta je u obzir kada je to bilo moguće. Potencijalno opće izuzeće mikropoduzeća, koja čine većinu poduzeća, nije uzeto u obzir s obzirom na cilj javne politike da se zaštiti zdravlje bilja.

(88)	Ovom Uredbom uzimaju se u obzir IPPC, Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera i smjernice određene u okviru njih.

(89)	U skladu s načelom pametnog donošenja propisa, trebalo bi koordinirati provedbu ove Uredbu s provedbom Uredbe (EU) br. 1143/2014 kako bi se osiguralo da se zakonodavstvo Unije o biljnom zdravstvu primjenjuje potpuno i u cijelosti.

(90)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i načela osobito priznata u Povelji, a posebno poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na vlasništvo, zaštita osobnih podataka, sloboda poduzetništva i sloboda umjetnosti i znanosti. Države članice trebale bi primjenjivati ovu Uredbu u skladu s tim pravima i načelima,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Predmet, područje primjene i definicije

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom Uredbom uspostavljaju se pravila za određivanje fitosanitarnih rizika koje predstavlja bilo koja vrsta, soj ili biotip patogenih uzročnika, životinja ili parazitskog bilja štetnih za bilje ili biljne proizvode („štetni organizmi”) i mjere za ublažavanje tih rizika do prihvatljive razine.

2.   Kada postoje dokazi da neparazitsko bilje, različito od bilja uređenog člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1143/2014, predstavlja fitosanitarne rizike koji bi za područje Unije imali ozbiljan gospodarski, socijalni i okolišni učinak, to se neparazitsko bilje može smatrati štetnim organizmima za potrebe ove Uredbe.

3.   Za potrebe ove Uredbe, upućivanja na treće zemlje čitaju se kao upućivanja na treće zemlje, Ceutu, Melillu i područja iz članka 355. stavka 1. UFEU-a, uz iznimku Madeire i Azora.

Za potrebe ove Uredbe, upućivanja na područje Unije čitaju se kao upućivanja na područje Unije bez Ceute, Melille i područjâ iz članka 355. stavka 1. UFEU-a, uz iznimku Madeire i Azora.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„bilje” znači živuće bilje i sljedeći živući dijelovi bilja: (a) sjemenke u botaničkom smislu, osim onih koje nisu namijenjene sadnji; (b) voće, u botaničkom smislu; (c) povrće; (d) gomolji, podanci, lukovice, rizomi, korijenje, podloge, vriježe; (e) izdanci, stabljike; (f) rezano cvijeće; (g) grane s lišćem ili bez njega; (h) rezana stabla koja su zadržala lišće; (i) listovi, lišće; (j) kulture biljnog tkiva, uključujući kulture stanica, germplazmu, meristeme, himerične klonove, mikropropagirani materijal; (k) živi pelud i spore; (l) pupovi, rodne grane, reznice, plemke, cijepovi;

2.

„biljni proizvodi” znači neprerađeni materijal biljnog podrijetla te oni prerađeni proizvodi koji po svojoj prirodi ili prirodi svoje prerade mogu prouzročiti rizik od širenja karantenskih štetnih organizama. Osim ako je u provedbenim aktima donesenima na temelju članaka 28., 30. i 41. predviđeno drukčije, drvo se smatra „biljnim proizvodom” samo ako ispunjava jedan od sljedećih kriterija ili više njih: (a) zadržava cijelu svoju prirodnu oblu površinu, s korom ili bez nje, ili njezin dio; (b) nije zadržalo svoju prirodnu oblu površinu zbog piljenja, rezanja ili cijepanja; (c) u obliku je ivera, čestica, piljevine, drvnog otpada, strugotina ili drvnih ostataka i nije prošlo preradu u kojoj se upotrebljava ljepilo, toplina ili pritisak ili kombinacija navedenog kako bi se proizveli peleti, brikete, šperploča ili daske od iverja; (d) upotrebljava se ili ga se namjerava upotrebljavati kao materijal za pakiranje, bez obzira na to upotrebljava li se doista za prijevoz robe ili ne;

3.	„sadnja” znači bilo koja radnja za stavljanje bilja u uzgojni supstrat, ili cijepljenjem ili sličnim radnjama, kako bi se osigurao njegov rast, razmnožavanje ili umnažanje;

4.	„bilje za sadnju” znači bilje čija je namjena ostati posađeno, sadnja ili presađivanje;

5.	„drugi predmet” znači bilo koji materijal ili predmet, osim bilja ili biljnih proizvoda, sposoban primiti ili proširiti štetne organizme, uključujući tlo ili uzgojni supstrat;

6.

„nadležno tijelo” znači središnje tijelo ili središnja tijela države članice ili, kada je to primjenjivo, treće zemlje, odgovorna za organizaciju službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti, ili bilo koje drugo tijelo kojemu je dodijeljena ta odgovornost, u skladu sa zakonodavstvom Unije o službenim kontrolama.

7.	„partija” znači broj jedinica jedne robe, koja se može identificirati na temelju homogenosti sastava, podrijetla i drugih relevantnih elemenata, i koja čini dio pošiljke;

8.	„trgovinska jedinica” znači najmanja komercijalna ili druga upotrebljiva jedinica primjenjiva na dotičnu fazu stavljanja na tržište, koja može biti podskupina partije ili cijela partija;

9.

„specijalizirani subjekt” znači svaka osoba javnog ili privatnog prava poslovno uključena u jednu od sljedećih aktivnosti u vezi s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima, ili više njih, i pravno odgovorna za te aktivnosti: (a) sadnju; (b) oplemenjivanje; (c) proizvodnju, uključujući uzgoj, umnožavanje i održavanje; (d) unos na područje Unije te premještanje unutar njega i iz njega; (e) stavljanje na raspolaganje na tržištu; (f) pohranu, prikupljanje, otpremanje i preradu;

10.	„registrirani subjekt” znači specijalizirani subjekt registriran u skladu s člankom 65.;

11.	„ovlašteni subjekt” znači registrirani subjekt koji je nadležno tijelo ovlastilo za izdavanje biljnih putovnica u skladu s člankom 89., postavljanje oznake u skladu s člankom 98. ili izdavanje potvrda u skladu s člankom 99.;

12.	„krajnji korisnik” znači svaka osoba koja djeluje u svrhe koje su izvan njezine djelatnosti, poslovanja ili struke, koja pribavlja bilje ili biljne proizvode za vlastitu uporabu;

13.	„test” znači službeni pregled, osim vizualnog, kojim se utvrđuje jesu li štetni organizmi prisutni ili kojim se identificiraju štetni organizmi;

14.	„postupak tretiranja” je postupak, službeni ili neslužbeni, kojim se štetni organizmi ubijaju, onesposobljavaju ili uklanjaju, kojim ih se čini neplodnima ili kojim se devitalizira bilje ili biljne proizvode;

15.	„učestalost” znači udio ili broj jedinica u kojima je u uzorku, pošiljci, polju ili drugoj definiranoj populaciji prisutan štetni organizam;

16.	„udomaćenost” znači nastavak prisutnosti štetnog organizma u doglednoj budućnosti unutar nekog područja nakon njegova ulaska;

17.	„iskorjenjivanje” znači primjena fitosanitarnih mjera za uklanjanje štetnog organizma iz nekog područja;

18.	„obuzdavanje” znači primjena fitosanitarnih mjera na zaraženom području i oko njega kako bi se spriječilo širenje štetnog organizma;

19.	„karantenska stanica” znači bilo koja službena stanica za držanje štetnih organizama, bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta u karanteni;

20.	„prostor za izolaciju” znači bilo koji prostor, osim karantenskih stanica, gdje se štetni organizmi, bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti drže u uvjetima izolacije;

21.	„kod sljedivosti” znači slovni, numerički ili alfanumerički kod kojim se identificira pošiljka, partija ili trgovinska jedinica i koji se upotrebljava u svrhe sljedivosti, uključujući kodove koji se odnose na partiju, seriju, šaržu, datum proizvodnje ili dokumente specijaliziranog subjekta;

22.	„fitosanitarna mjera” znači svaka službena mjera čija je svrha sprečavanje unosa ili širenja karantenskog štetnog organizma ili ograničavanje gospodarskog utjecaja reguliranih nekarantenskih štetnih organizama.

POGLAVLJE II.

Karantenski štetni organizmi

Odjeljak 1.

Karantenski štetni organizmi

Članak 3.

Definicija karantenskih štetnih organizama

Štetni organizam je „karantenski štetni organizam” na definiranom području ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)	identitet mu je utvrđen u smislu Priloga I. odjeljka 1. točke 1.;

(b)	nije prisutan na području u smislu Priloga I. odjeljka 1. točke 2. podtočke (a) ili, ako je prisutan, nije široko rasprostranjen unutar tog područja u smislu Priloga I. odjeljka 1. točke 2. podtočaka (b) i (c);

(c)

sposoban je ući u područje, udomaćiti se na području i proširiti se unutar njega ili, ako je prisutan na području, ali nije široko rasprostranjen, sposoban je ući na dijelove tog područja u kojima nije prisutan, udomaćiti se na tim dijelovima i proširiti se unutar njih, u smislu Priloga I. odjeljka 1. točke 3.;

(d)	njegov ulazak, udomaćivanje i širenje imali bi, u smislu Priloga I. odjeljka 1. točke 4., neprihvatljiv gospodarski, okolišni ili socijalni učinak na to područje ili, ako je prisutan, ali nije široko rasprostranjen, na one dijelove područja u kojima nije prisutan; i

(e)	dostupne su izvedive i djelotvorne mjere za sprečavanje ulaska, udomaćivanja ili širenja tog štetnog organizma unutar tog područja te za ublažavanje njegovih rizika i učinka.

Odjeljak 2.

Karantenski štetni organizmi Unije

Članak 4.

Definicija karantenskih štetnih organizama Unije

Karantenski štetni organizam je „karantenski štetni organizam Unije” ako je definirano područje iz uvodnog dijela članka 3. područje Unije i ako je uključeno na popis iz članka 5. stavka 2.

Članak 5.

Zabrana unosa, premještanja, držanja, razmnožavanja ili puštanja karantenskih štetnih organizama Unije

1.   Karantenski štetni organizam Unije ne smije se unositi na područje Unije, premještati unutar njega, niti držati, razmnožavati ili puštati unutar područja Unije.

2.   Komisija provedbenim aktom izrađuje popis štetnih organizama koji ispunjavaju uvjete navedene u članku 3. u odnosu na područje Unije („popis karantenskih štetnih organizama Unije”).

Popis karantenskih štetnih organizama Unije uključuje štetne organizme uvrštene na popis u dijelu A Priloga I. Direktivi 2000/29/EZ i dijelu A odjeljku I. Priloga II. toj direktivi.

Štetni organizmi koji su autohtoni u bilo kojem dijelu područja Unije ili u njemu udomaćeni, bilo prirodno ili zbog unosa iz nekog područja koje se nalazi izvan Unije, na popisu karantenskih štetnih organizama Unije označavaju se kao štetni organizmi za koje je poznato da se javljaju na području Unije.

Štetni organizmi koji nisu autohtoni ni na kojem dijelu područja Unije niti na njemu udomaćeni na popisu karantenskih štetnih organizama Unije označavaju se kao štetni organizmi za koje nije poznato da se javljaju na području Unije.

3.   Ako rezultati procjene pokažu da štetni organizam koji nije uvršten na popis karantenskih štetnih organizama Unije ispunjava uvjete navedene u članku 3. u odnosu na područje Unije, ili da štetni organizam uvršten na popis karantenskih štetnih organizama Unije više ne ispunjava jedan od tih uvjeta ili više njih, Komisija putem provedbenih akata na odgovarajući način mijenja provedbeni akt iz stavka 2. ovog članka dodavanjem dotičnog štetnog organizma na popis ili njegovim uklanjanjem s popisa.

Komisija tu procjenu stavlja na raspolaganje državama članicama.

Komisija može provedbenima aktima zamijeniti provedbeni akt iz stavka 2. ovog članka u svrhu konsolidacije izmjena.

4.   Provedbeni akti iz stavaka 2. i 3. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Članak 6.

Prioritetni štetni organizmi

1.   Karantenski štetni organizmi Unije su „prioritetni štetni organizmi” ako ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)	u pogledu područja Unije, ispunjavaju jedan ili više uvjeta utvrđenih u Prilogu I. odjeljku 1. točki 2.;

(b)	njihov potencijalni gospodarski, okolišni ili socijalni učinak najozbiljniji je u odnosu na područje Unije, kako je utvrđeno u Prilogu I. odjeljku 2.;

(c)	uvršteni su na popis u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

2.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se ova Uredba dopunjuje izradom popisa prioritetnih štetnih organizama („popis prioritetnih štetnih organizama”).

Ako rezultati procjene pokažu da karantenski štetni organizam Unije ispunjava uvjete iz stavka 1. ovog članka, ili da štetni organizam više ne ispunjava jedan od tih uvjeta ili više njih, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se mijenja popis iz prvog podstavka na odgovarajući način dodavanjem dotičnog štetnog organizma na popis ili njegovim uklanjanjem s popisa.

Komisija tu procjenu bez odgode stavlja na raspolaganje državama članicama.

Kada, u slučaju ozbiljnog rizika od štetnog organizma, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju ovog članka primjenjuje se postupak predviđen u članku 106.

Članak 7.

Izmjena Priloga I. odjeljka 1.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se mijenja Prilog I. odjeljak 1. kako bi se prilagodio razvoju znanstvenih i tehničkih spoznaja i relevantnih međunarodnih normi.

Članak 8.

Karantenski štetni organizmi Unije koji se upotrebljavaju za službeno provođenje testova, u znanstvene ili obrazovne svrhe, za pokuse, sortne selekcije ili oplemenjivanje

1.   Odstupajući od članka 5. stavka 1., države članice mogu na zahtjev privremeno odobriti unos karantenskih štetnih organizama Unije ili štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1. na svoje državno područje te njihovo premještanje, držanje i razmnožavanje unutar svojeg državnog područja, za svrhe službenog provođenja testova, znanstvene ili obrazovne svrhe, pokuse, sortnu selekciju ili oplemenjivanje.

Odobrenje se izdaje za dotičnu aktivnost samo ako su nametnuta odgovarajuća ograničenja kako bi se osiguralo da unos, premještanje, držanje, razmnožavanje ili upotreba dotičnog štetnog organizma ne rezultiraju njegovim udomaćivanjem ili širenjem unutar područja Unije, uzimajući u obzir identitet, biologiju i načine širenja tog štetnog organizma, predviđenu aktivnost, interakciju s okolišem i druge relevantne čimbenike povezane s rizikom koji predstavlja taj štetni organizam.

2.   Odobrenja dodijeljena na temelju stavka 1. uključuju sve sljedeće uvjete:

(a)	štetni organizam treba držati na lokaciji i u uvjetima: i. koje nadležna tijela smatraju primjerenima; i ii. koji su navedeni u odobrenju;

(b)	aktivnost koja uključuje štetni organizam treba provoditi u karantenskoj stanici ili prostoru za izolaciju koje je odredilo nadležno tijelo u skladu s člankom 60. i koji su navedeni u odobrenju;

(c)	aktivnost koja uključuje štetni organizam treba provoditi osoblje: i. čiju znanstvenu i tehničku kompetenciju nadležno tijelo smatra primjerenom; i ii. koje je navedeno u odobrenju;

(d)	štetni organizam prilikom unosa na područje Unije te premještanja, držanja ili razmnožavanja na području Unije mora pratiti navedeno odobrenje.

3.   Odobrenja dodijeljena na temelju stavka 1. ograničena su u pogledu količine štetnih organizama koji se mogu unijeti, premještati, držati, razmnožavati ili upotrebljavati te u pogledu vremena koje je prikladno za dotičnu aktivnost. Odobrenja ne premašuju kapacitet određene karantenske stanice ili prostora za izolaciju.

Odobrenja uključuju ograničenja potrebna kako bi se na odgovarajući način uklonio rizik od udomaćivanja i širenja odgovarajućeg karantenskog štetnog organizma Unije ili štetnog organizma na koji se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1.

4.   Nadležno tijelo prati usklađenost s uvjetima iz stavka 2. i ograničenjem i zabranama iz stavka 3. te poduzima potrebne mjere u slučaju neusklađenosti. Prema potrebi, ta mjera znači opoziv odobrenja iz stavka 1.

5.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem detaljnih pravila u vezi sa sljedećim:

(a)	razmjenom informacija između država članica i Komisije u vezi s unosom dotičnih štetnih organizama na područje Unije te njihovim premještanjem, držanjem, razmnožavanjem i upotrebom na području Unije;

(b)	postupkom i uvjetima za izdavanje odobrenja iz stavka 1.; i

(c)	praćenjem usklađenosti i mjerama koje treba poduzeti u slučaju neusklađenosti, kako je navedeno u stavku 4.

Članak 9.

Obavješćivanje o neposrednoj opasnosti

1.   Ako država članica ima dokaze o postojanju neposredne opasnosti od ulaska karantenskog štetnog organizma Unije na područje Unije ili na dio tog područja na kojem taj štetni organizam dotad nije bio prisutan, ta država članica odmah u pismenom obliku obavješćuje Komisiju i ostale države članice o tim dokazima.

2.   Stavak 1. primjenjuje se i na štetne organizme koji se ne nalaze na popisu karantenskih štetnih organizama Unije ako:

(a)	se na štetne organizme primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1.; ili

(b)	dotična država članica smatra da štetni organizmi mogu ispuniti uvjete za uvrštenje na popis karantenskih štetnih organizama Unije.

3.   Specijalizirani subjekti odmah obavješćuju nadležna tijela o svim dokazima koje bi mogli imati u vezi s neposrednom opasnošću iz stavka 1. u pogledu karantenskih štetnih organizama Unije ili štetnih organizama iz stavka 2.

Članak 10.

Službena potvrda nadležnih tijela o prisutnosti karantenskog štetnog organizma Unije

Ako nadležno tijelo sumnja da je karantenski štetni organizam Unije ili štetni organizam na koji se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1. prisutan na dijelu državnog područja države članice na kojem dotad nije bila poznata prisutnost tog štetnog organizma, ili u pošiljci bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koja je unesena ili se planira unijeti na područje Unije ili premještati unutar njega, ili ako je nadležno tijelo primilo dokaze o takvoj prisutnosti, ono odmah poduzima mjere potrebne kako bi potvrdilo je li taj štetni organizam prisutan („službeno potvrditi”).

Ta službena potvrda temelji se na dijagnozi službenog laboratorija, koji je nadležno tijelo odredilo u skladu s uvjetima i zahtjevima utvrđenima u zakonodavstvu Unije o službenim kontrolama.

Dok prisutnost štetnog organizma ne bude službeno potvrđena, dotična država članica, kada je to prikladno, poduzima fitosanitarne mjere kako bi uklonila rizik od širenja štetnog organizma.

Sumnja ili dokazi iz prvog stavka ovog članka mogu se temeljiti na bilo kakvim informacijama zaprimljenima na temelju članaka 14. i 15., ili iz bilo kojeg drugog izvora.

Članak 11.

Obavješćivanje Komisije i ostalih država članica o karantenskim štetnim organizmima Unije koje provode države članice

Država članica obavješćuje Komisiju i ostale države članice ako njezino nadležno tijelo službeno potvrdi bilo koju od sljedećih situacija:

(a)	prisutnost, na njezinu državnom području, karantenskog štetnog organizma Unije čija prisutnost tamo nije poznata;

(b)	prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije na dijelu njezina državnog područja na kojem prethodno nije bio prisutan;

(c)	prisutnost na njezinu državnom području karantenskog štetnog organizma Unije u pošiljci bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koja je unesena ili se planira unijeti na područje Unije ili premještati unutar njega.

Obavješćivanje na temelju prvog stavka provodi jedinstveno tijelo, kako je navedeno u zakonodavstvu Unije o službenim kontrolama, dotične države članice te putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103.

Članak 12.

Informacije o karantenskim štetnim organizmima Unije koje nadležna tijela trebaju pružiti specijaliziranim subjektima

1.   Ako je službeno potvrđena jedna od situacija iz članka 11., nadležno tijelo osigurava da se specijalizirane subjekte čiji su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti možda zahvaćeni, bez odgode obavijesti o prisutnosti karantenskog štetnog organizma Unije.

2.   Komisija izrađuje i ažurira javnosti dostupan popis svih obavijesti koje je zaprimila o novim organizmima štetnima za bilje u trećim zemljama koji bi mogli predstavljati rizik za zdravlje bilja na području Unije.

Taj popis može biti dio elektroničkog sustava iz članka 103.

Članak 13.

Informacije o prioritetnim štetnim organizmima koje nadležna tijela trebaju pružiti javnosti

Ako je službeno potvrđena jedna od situacija iz članka 11. prvog stavka točaka (a) i (b) u pogledu prioritetnog štetnog organizma, nadležno tijelo obavješćuje javnost o poduzetim mjerama ili mjerama koje namjerava poduzeti te o svim mjerama koje trebaju poduzeti odgovarajuće kategorije specijaliziranih subjekata ili drugih osoba.

Članak 14.

Mjere koje specijalizirani subjekti trebaju odmah poduzeti

1.   Ako specijalizirani subjekt sumnja ili ustanovi da je karantenski štetni organizam Unije ili štetni organizam na koji se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1. prisutan na bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima koji su pod kontrolom tog subjekta, odmah o tome obavješćuje nadležno tijelo kako bi to nadležno tijelo poduzelo mjere u skladu s člankom 10. Prema potrebi, specijalizirani subjekt također odmah poduzima mjere opreza s ciljem sprečavanja udomaćivanja i širenja tog štetnog organizma.

2.   Nadležno tijelo može odlučiti da obavješćivanje iz stavka 1. nije potrebno kada je poznato da se određeni štetni organizam pojavljuje na određenom području. U tom slučaju ono obavješćuje dotične specijalizirane subjekte o toj odluci.

3.   Kada specijalizirani subjekt primi službenu potvrdu o prisutnosti karantenskog štetnog organizma Unije na bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima koji su pod kontrolom tog subjekta, savjetuje se s nadležnim tijelom o mjerama koje treba poduzeti te, kako je primjenjivo, provodi mjere iz stavaka od 4. do 7.

4.   Specijalizirani subjekt odmah poduzima mjere potrebne za sprečavanje širenja tog štetnog organizma. Ako je nadležno tijelo izdalo upute o tim mjerama, specijalizirani subjekt postupa u skladu s tim uputama.

5.   Ako ga je tako uputilo nadležno tijelo, specijalizirani subjekt poduzima potrebne mjere za uklanjanje štetnog organizma s dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta te iz svojih prostora, zemljišta, tla, vode ili drugih zaraženih elemenata koji su pod njegovom kontrolom.

6.   Ako ga nadležno tijelo nije uputilo drukčije, specijalizirani subjekt bez odgode povlači s tržišta bilje, biljne proizvode i druge predmete koji su pod kontrolom tog subjekta i na kojima bi mogao biti prisutan štetni organizam.

Ako to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti više nisu pod kontrolom specijaliziranog subjekta, specijalizirani subjekt, ako ga nadležno tijelo nije uputilo drukčije, odmah:

(a)	obavješćuje osobe u trgovinskom lancu kojima je dostavljeno to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti o prisutnosti štetnog organizma;

(b)	tim osobama pruža smjernice o potrebnim mjerama koje treba poduzeti tijekom transporta tog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta kako bi se umanjio rizik od širenja ili bijega dotičnih štetnih organizama; i

(c)	opoziva to bilje, biljne proizvode ili druge predmete.

7.   Kada se primjenjuje stavak 1., 3., 4., 5. ili 6. ovog članka, specijalizirani subjekt na zahtjev nadležnom tijelu dostavlja sve informacije relevantne za javnost. Ne dovodeći u pitanje članak 13., ako je potrebno poduzeti mjere u pogledu bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta na kojima bi taj štetni organizam mogao biti prisutan, nadležno tijelo o toj činjenici što je prije moguće obavješćuje javnost.

Članak 15.

Mjere koje trebaju poduzeti osobe koje nisu specijalizirani subjekti

1.   Ako bilo koja osoba koja nije specijalizirani subjekt ustanovi prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije ili ima razloga za sumnju na takvu prisutnost, odmah obavješćuje nadležno tijelo. Ako ta obavijest nije dostavljena u pismenom obliku, nadležno tijelo službeno je bilježi. Ako to zatraži nadležno tijelo, ta osoba navedenom tijelu pruža informacije koje posjeduje o toj prisutnosti.

2.   Nadležno tijelo može odlučiti da obavješćivanje iz stavka 1. nije potrebno u slučaju kada je poznato da je određeni štetni organizam prisutan na određenom području.

3.   Osoba koja je dala obavijest iz stavka 1. savjetuje se s nadležnim tijelom o mjerama koje treba poduzeti te, u skladu s uputama nadležnog tijela, poduzima mjere potrebne za sprečavanje širenja tog štetnog organizma i njegovo uklanjanje s dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta te, kada je to primjenjivo, iz svojih prostora.

Članak 16.

Odstupanja od obveza obavješćivanja

Obveze obavješćivanja iz članaka 14. i 15. ne primjenjuju se ako se:

(a)	utvrdi prisutnost karantenskih štetnih organizama Unije u zaraženom području demarkiranog područja uspostavljenog s ciljem obuzdavanja tog štetnog organizma, kako je navedeno u članku 18. stavku 2.;

(b)	utvrdi prisutnost karantenskih štetnih organizama Unije u zaraženom području demarkiranog područja na koje se primjenjuju mjere iskorjenjivanja za koje je potrebno osam ili više godina, tijekom tih prvih osam godina.

Članak 17.

Iskorjenjivanje karantenskih štetnih organizama Unije

1.   Ako je službeno potvrđena jedna od situacija iz članka 11. prvog stavka točaka (a) i (b), nadležno tijelo odmah poduzima sve potrebne fitosanitarne mjere za iskorjenjivanje relevantnog karantenskog štetnog organizma Unije iz dotičnog područja. Navedene mjere poduzimaju se u skladu s Prilogom II.

Ta obveza iskorjenjivanja ne primjenjuje se ako je drukčije predviđeno u provedbenom aktu o tom štetnom organizmu, donesenom na temelju članka 28. stavka 2.

2.   Nadležno tijelo bez odgode istražuje izvor prisutnosti dotičnog karantenskog štetnog organizma Unije, posebno ako bi ta prisutnost mogla biti povezana s premještanjima bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta te mogućnošću da se dotični štetni organizam tim premještanjima dalje proširio na bilje, biljne proizvode ili druge predmete.

3.   Ako se mjere iz stavka 1. odnose na unos bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije ili premještanje unutar njega, dotična država članica o tim mjerama odmah obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

4.   Mjere iz stavka 1. i istrage iz stavka 2. poduzimaju se bez obzira na to je li taj štetni organizam prisutan u javnim ili privatnim prostorima.

Članak 18.

Uspostavljanje demarkiranih područja

1.   Ako je službeno potvrđena jedna od situacija iz članka 11. prvog stavka točaka (a) i (b), nadležno tijelo odmah uspostavlja jedno ili više područja na kojima treba poduzeti mjere iskorjenjivanja iz članka 17. stavka 1. („demarkirano područje”).

Demarkirano područje sastoji se od zaraženog područja i sigurnosnog područja.

2.   Zaraženo područje, kako je primjenjivo, sadržava:

(a)	sve bilje za koje je poznato da je zaraženo dotičnim štetnim organizmom;

(b)	sve bilje koje pokazuje znakove ili simptome koji ukazuju na moguću zaraženost tim štetnim organizmom;

(c)

sve drugo bilje koje bi moglo biti ili postati kontaminirano ili zaraženo tim štetnim organizmom, uključujući bilje koje bi moglo biti zaraženo zbog svoje osjetljivosti na taj štetni organizam i zbog toga što se nalazi u neposrednoj blizini zaraženog bilja ili zbog zajedničkog izvora proizvodnje, ako je poznat, sa zaraženim biljem ili biljem uzgojenim od njega;

(d)	zemljište, tlo, vodotokove ili druge elemente zaražene dotičnim štetnim organizmom, ili koji bi se mogli njime zaraziti.

3.   Sigurnosno područje nalazi se uz zaraženo područje i okružuje ga.

Njegov opseg primjeren je riziku od širenja dotičnog štetnog organizma izvan zaraženog područja prirodnim putem ili zbog ljudskog djelovanja u zaraženom području i njegovoj okolici te se određuje u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu II. odjeljku 2.

Međutim, ako je rizik od širenja štetnog organizma izvan zaraženog područja uklonjen ili umanjen na prihvatljivu razinu prirodnim ili umjetnim zaprekama, ne zahtijeva se uspostava sigurnosnog područja.

4.   Odstupajući od stavka 1., ako nadležno tijelo na temelju prvotnog pregleda zaključi, s obzirom na prirodu dotičnog štetnog organizma, biljke, biljnog proizvoda ili drugog predmeta i mjesto gdje je pronađen, da se dotični štetni organizam može odmah ukloniti, nadležno tijelo može odlučiti da neće uspostaviti demarkirano područje.

U tom slučaju ono provodi nadzor kako bi se odredilo je li zaraženo drugo bilje ili biljni proizvodi. Na temelju tog nadzora nadležno tijelo utvrđuje je li potrebno uspostaviti demarkirano područje.

5.   Ako u skladu sa stavcima 2. i 3. demarkirano područje treba proširiti na državno područje druge države članice, država članica u kojoj je utvrđena prisutnost dotičnog štetnog organizma odmah kontaktira s državom članicom na čije državno područje treba proširiti demarkirano područje kako bi omogućila toj državi članici da poduzme sve odgovarajuće mjere, kako je navedeno u stavcima od 1. do 4.

6.   Države članice do 30. travnja svake godine Komisiju i ostale države članice obavješćuju o broju i lokacijama uspostavljenih demarkiranih područja, dotičnim štetnim organizmima i mjerama koje su poduzete tijekom prethodne kalendarske godine.

Ovaj se stavak primjenjuje ne dovodeći u pitanje bilo koju obvezu obavješćivanja o demarkiranim područjima utvrđenu u provedbenim aktima iz članka 104.

Članak 19.

Nadzori i izmjene demarkiranih područja te ukidanje ograničenja

1.   Nadležna tijela najmanje jednom godišnje, u odgovarajuće vrijeme, provode nadzor svakog demarkiranog područja u pogledu razvoja prisutnosti dotičnog štetnog organizma.

Navedeni se nadzori provode u skladu s člankom 22. stavkom 2.

2.   Ako nadležno tijelo otkrije prisutnost štetnog organizma u sigurnosnom području, bez obzira na to je li to otkriće rezultat nadzora iz stavka 1., dotična država članica o tome odmah obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

3.   Nadležna tijela prema potrebi mijenjaju granice zaraženih područja, sigurnosnih područja i demarkiranih područja s obzirom na rezultate nadzorâ iz stavka 1.

4.   Nadležna tijela mogu ukinuti demarkirano područje i okončati mjere iskorjenjivanja ako se potvrdi status tog područja kao područja slobodnog od štetnog organizma. To će biti slučaj ako su ispunjena sljedeća dva uvjeta:

(a)	nadzorom iz stavka 1. utvrđeno je da je to područje slobodno od dotičnog štetnog organizma; i

(b)	nije utvrđena prisutnost dotičnog štetnog organizma na tom demarkiranom području tijekom dovoljno dugog razdoblja.

5.   Prilikom odlučivanja o izmjenama iz stavka 3. ili o ukidanju demarkiranog područja iz stavka 4. dotično nadležno tijelo uzima u obzir barem sljedeće čimbenike:

(a)	biologiju dotičnog štetnog organizma i vektora;

(b)	prisutnost bilja domaćina;

(c)	ekološko-klimatske uvjete; i

(d)	vjerojatnost uspješnosti mjera iskorjenjivanja.

6.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, godišnji nadzori ne moraju se provoditi u zaraženom području demarkiranih područja koja su uspostavljena za:

(a)	štetne organizme na koje se primjenjuju mjere iskorjenjivanja za koje je potrebno osam ili više godina;

(b)	štetne organizme na koje se primjenjuju mjere obuzdavanja iz članka 28. stavka 2.

7.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se ova Uredba dopunjuje detaljnijim određivanjem štetnih organizama iz stavka 6. točke (a) ovog članka i članka 16. točke (b) te uvjeta za primjenu tih odstupanja.

Članak 20.

Izvješća o mjerama poduzetima u skladu s člancima 17., 18. i 19.

1.   Ako je država članica mjere poduzela na području koje se nalazi u blizini granice s drugom državom članicom, izvješće o mjerama poduzetima u skladu s člancima 17., 18. i 19. podnosi se toj drugoj državi članici.

2.   Ako to zatraži Komisija ili bilo koja druga država članica, država članica podnosi izvješće o posebnim mjerama poduzetima u skladu s člancima 17., 18. i 19.

Članak 21.

Izmjena Priloga II.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se mijenja Prilog II. kako bi se prilagodio razvoju znanstvenih i tehničkih spoznaja i relevantnih međunarodnih normi.

Članak 22.

Nadzori u vezi s karantenskim štetnim organizmima Unije i štetnim organizmima koji privremeno ispunjavaju uvjete za uvrštavanje u karantenske štetne organizme Unije

1.   Države članice tijekom određenih razdoblja provode na riziku utemeljene nadzore pri čemu provjeravaju barem:

(a)	prisutnost bilo kojeg karantenskog štetnog organizma Unije; i

(b)	znakove ili simptome bilo kojeg štetnog organizma na koji se primjenjuju mjere iz članka 29. ili mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1.

Ti se nadzori provode u svim područjima u kojima nije bila poznata prisutnost dotičnog štetnog organizma.

Ti se nadzori ne moraju provoditi za štetne organizme za koje je nedvojbeno zaključeno da se ne mogu udomaćiti ili proširiti u dotičnoj državi članici zbog ekološko-klimatskih uvjeta ili odsutnosti vrsta koje su im domaćini.

2.   Oblik nadzorâ iz stavka 1. temelji se na riziku od pojave štetnog organizma na području obuhvaćenom svakim nadzorom. Sastoje se barem od vizualnih pregleda koje provodi nadležno tijelo te, prema potrebi, prikupljanja uzoraka i provođenja testova. Navedeni nadzori provode se na svim odgovarajućim lokacijama i prema potrebi uključuju prostore, vozila, strojeve i ambalažu kojima se koriste specijalizirani subjekti i druge osobe. Temelje se na pouzdanim znanstvenim i tehničkim načelima i provode se u prikladno vrijeme s obzirom na mogućnost otkrivanja dotičnog štetnog organizma.

Prilikom navedenih nadzora uzimaju se u obzir znanstveni i tehnički dokazi, kao i sve druge primjerene informacije povezane s prisutnošću dotičnih štetnih organizama.

3.   Države članice do 30. travnja svake godine Komisiju i ostale države članice izvješćuju o rezultatima nadzorâ iz stavka 1. provedenih u prethodnoj kalendarskoj godini. Ta izvješća sadržavaju informacije o mjestu provedbe nadzorâ, vremenu njihove provedbe, dotičnim štetnim organizmima te bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima, broju inspekcija i uzetih uzoraka te o otkrivanju svakog dotičnog štetnog organizma.

Komisija može provedbenim aktima utvrditi format tih izvješća te upute za njegovo ispunjavanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Članak 23.

Višegodišnji programi nadzora i prikupljanje informacija

1.   Države članice uspostavljaju višegodišnje programe nadzora kojima se utvrđuje sadržaj nadzora koje treba provesti u skladu s člankom 22. Tim se programima predviđa prikupljanje i evidentiranje znanstvenih i tehničkih dokaza i drugih informacija iz članka 22. stavka 2. drugog podstavka.

Višegodišnji programi nadzora sadržavaju sljedeće elemente u skladu s člankom 22. stavkom 2.:

(a)	poseban cilj svakog nadzora;

(b)	opseg svakog nadzora u pogledu područja na koje se odnosi i obuhvaćenog razdoblja, kao i ciljane štetne organizme, bilje i robu;

(c)	metodologiju nadzora i upravljanje kvalitetom, uključujući opis postupaka za vizualni pregled, uzorkovanje i provođenje testova te njihovo tehničko obrazloženje;

(d)	vremenski raspored, učestalost i broj zakazanih vizualnih pregleda, uzoraka i testova; i

(e)	metode evidentiranja prikupljenih informacija i izvješćivanja o njima.

Višegodišnji programi nadzora obuhvaćaju razdoblje od pet do sedam godina.

2.   Države članice na zahtjev obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svojim višegodišnjim programima nadzora po njihovu uspostavljanju.

3.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuje format višegodišnjih programa nadzora i praktični aranžmani za primjenu elemenata iz stavka 1. na određene rizike od štetnih organizama.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Članak 24.

Nadzori prioritetnih štetnih organizama

1.   Države članice za svaki prioritetni štetni organizam na godišnjoj razini provode nadzor, kako je utvrđeno u članku 22. stavcima 1. i 2. Navedeni nadzori uključuju dovoljno visok broj vizualnih pregleda, uzorkovanja i provođenja testova, kako je primjereno za svaki prioritetni štetni organizam, kako bi se osiguralo, u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na biologiju svakog prioritetnog štetnog organizma i ekološko-klimatske uvjete, s visokim stupnjem sigurnosti, da se te štetne organizme pravovremeno otkrije.

Nadzori se ne moraju provoditi za štetne organizme za koje je nedvojbeno zaključeno da se ne mogu udomaćiti ili proširiti u dotičnoj državi članici zbog ekološko-klimatskih uvjeta ili odsutnosti vrsta koje su im domaćini.

2.   Države članice do 30. travnja svake godine Komisiju i ostale države članice izvješćuju o rezultatima nadzorâ iz stavka 1. koji su provedeni u prethodnoj kalendarskoj godini.

Članak 25.

Krizni planovi za prioritetne štetne organizme

1.   Svaka država članica za svaki prioritetni štetni organizam koji može ući na njezino državno područje ili njegov dio i udomaćiti se na njemu izrađuje i ažurira zaseban plan koji sadržava informacije u vezi s procesima donošenja odluka, postupcima i protokolima koje treba slijediti, minimalnim resursima koje treba staviti na raspolaganje i postupcima za stavljanje na raspolaganje dodatnih resursa, u slučaju službeno potvrđene prisutnosti tog štetnog organizma ili sumnje na njegovu prisutnost („krizni plan”).

Države članice u odgovarajućoj se fazi postupka izrade nacrta i ažuriranja kriznih planova savjetuju sa svim relevantnim dionicima.

Krizni planovi ne moraju se sastavljati za štetne organizme za koje je nedvojbeno zaključeno da se ne mogu udomaćiti ili proširiti u dotičnoj državi članici zbog ekološko-klimatskih uvjeta ili odsutnosti vrsta koje su im domaćini.

2.   Svaki krizni plan uključuje sljedeće elemente:

(a)

uloge i odgovornosti tijela uključenih u provedbu plana u slučaju službeno potvrđene prisutnosti dotičnog prioritetnog štetnog organizma ili sumnje na njegovu prisutnost, kao i zapovjedni lanac i postupke za koordinaciju mjera koje trebaju poduzeti nadležna tijela, druga tijela javne vlasti, uključena delegirana tijela ili fizičke osobe, laboratoriji i specijalizirani subjekti, uključujući, prema potrebi, koordinaciju sa susjednim državama članicama i susjednim trećim zemljama;

(b)	pristup nadležnih tijela prostorima specijaliziranih subjekata, drugih relevantnih subjekata i fizičkih osoba;

(c)	pristup nadležnih tijela, kada je potreban, laboratorijima, opremi, osoblju, vanjskim stručnjacima i resursima potrebnima za brzo i djelotvorno iskorjenjivanje ili, prema potrebi, obuzdavanje dotičnog prioritetnog štetnog organizma;

(d)

mjere koje je potrebno poduzeti u vezi s pružanjem informacija Komisiji, ostalim državama članicama, dotičnim specijaliziranim subjektima i javnosti u pogledu prisutnosti dotičnog prioritetnog štetnog organizma i mjera poduzetih protiv njega, u slučaju da je prisutnost dotičnog štetnog organizma službeno potvrđena ili se na nju sumnja;

(e)	aranžmane za evidenciju utvrđenja prisutnosti dotičnog prioritetnog štetnog organizma;

(f)	dostupne procjene, kako je utvrđeno u članku 6. stavku 2., te sve procjene države članice u pogledu rizika koji dotični prioritetni štetni organizam predstavlja za njezino državno područje;

(g)	mjere upravljanja rizikom koje treba poduzeti u pogledu dotičnog prioritetnog štetnog organizma, u skladu s Prilogom II. odjeljkom 1., te postupke koje treba slijediti;

(h)	načela za geografsko razgraničenje demarkiranih područja;

(i)	protokole koji opisuju metode vizualnih pregleda, uzorkovanja i laboratorijskih testova; i

(j)	načela koja se odnose na osposobljavanje osoblja nadležnih tijela i, prema potrebi, tijela, tijela javne vlasti, laboratorija, specijaliziranih subjekata i drugih osoba iz točke (a).

Prema potrebi, elementi iz prvog podstavka točaka od (d) do (j) imaju oblik priručnika s uputama.

3.   Krizni planovi mogu se spojiti za više prioritetnih štetnih organizama sa sličnom biologijom i rasponom vrsta domaćina. U tim se slučajevima krizni plan sastoji od općeg dijela zajedničkog svim prioritetnim štetnim organizmima obuhvaćenim planom i posebnih dijelova za svaki dotični prioritetni štetni organizam.

4.   U roku od četiri godine od datuma izrade popisa prioritetnih štetnih organizama države članice izrađuju krizni plan za prioritetne štetne organizme uključene na taj popis.

U roku od godinu dana od datuma uvrštenja bilo kojeg dodatnog dotičnog štetnog organizma na popis prioritetnih štetnih organizama države članice izrađuju krizni plan za taj prioritetni štetni organizam.

Države članice redovito revidiraju i prema potrebi ažuriraju svoje krizne planove.

5.   Države članice svoje krizne planove na zahtjev dostavljaju Komisiji i drugim državama članicama, a sve relevantne specijalizirane subjekte s njima upoznaju objavom na internetu.

Članak 26.

Simulacijske vježbe za prioritetne štetne organizme

1.   Države članice izvode simulacijske vježbe u vezi s provedbom kriznih planova u vremenskim razmacima utvrđenima prema biologiji dotičnog prioritetnog štetnog organizma ili više njih i riziku koji predstavlja taj štetni organizam ili više njih.

Navedene vježbe izvode se u vezi sa svim dotičnim štetnim organizmima u razumnom roku te uz sudjelovanje relevantnih dionika.

Te se vježbe ne moraju izvoditi ako je dotična država članica nedavno poduzela mjere za iskorjenjivanje dotičnog štetnog organizma ili više njih.

2.   Simulacijske vježbe u vezi s prioritetnim štetnim organizmima čija bi prisutnost u jednoj državi članici mogla imati učinak na susjedne države članice mogu se izvoditi zajedno s tim državama članicama na temelju njihovih kriznih planova.

Države članice te simulacijske vježbe prema potrebi mogu izvoditi sa susjednim trećim zemljama.

3.   Države članice na zahtjev Komisiji i ostalim državama članicama stavljaju na raspolaganje izvješće o rezultatima svake simulacijske vježbe.

Članak 27.

Akcijski planovi za prioritetne štetne organizme

1.   Ako je prisutnost prioritetnog štetnog organizma na državnom području države članice službeno potvrđena na temelju članka 10., nadležno tijelo odmah donosi plan („akcijski plan”) kojim se utvrđuju mjere za iskorjenjivanje tog štetnog organizma, kako je predviđeno u člancima 17., 18. i 19., ili za njegovo obuzdavanje, kako je predviđeno u članku 28. stavku 2, te vremenski raspored primjene tih mjera.

Akcijski plan uključuje opis oblika i organizacije nadzora koje treba provesti i u njemu se utvrđuje broj vizualnih pregleda, uzoraka koje treba uzeti i laboratorijskih testova koje treba izvršiti te metodologija koju treba primijeniti pri pregledu, uzorkovanju i provođenju testova.

Akcijski plan temelji se na relevantnom kriznom planu i nadležno ga tijelo odmah dostavlja dotičnim specijaliziranim subjektima.

2.   Svaka država članica na zahtjev obavješćuje Komisiju i ostale države članice o akcijskim planovima koje je donijela.

Članak 28.

Mjere Unije za određene karantenske štetne organizme Unije

1.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi mjere protiv određenih karantenskih štetnih organizama Unije. Tim se mjerama posebno za svaki od dotičnih štetnih organizama provodi jedna od sljedećih odredaba ili više njih:

(a)	članak 10. o mjerama koje se trebaju poduzeti u slučaju sumnje na prisutnost tog karantenskog štetnog organizma Unije i njezine službene potvrde od strane nadležnih tijela;

(b)	članak 14. o mjerama koje odmah trebaju poduzeti specijalizirani subjekti;

(c)	članak 15. o mjerama koje trebaju poduzeti osobe koje nisu specijalizirani subjekti;

(d)	članak 17. o iskorjenjivanju karantenskih štetnih organizama Unije;

(e)	članak 18. o uspostavljanju demarkiranih područja;

(f)	članak 19. o nadzorima te izmjenama demarkiranih područja i ukidanju ograničenja;

(g)	članak 22. o nadzorima u vezi s karantenskim štetnim organizmima Unije i štetnim organizmima koji privremeno ispunjavaju uvjete za uvrštavanje u karantenske štetne organizme Unije;

(h)	članak 24. o nadzorima u vezi s prioritetnim štetnim organizmima, u pogledu broja vizualnih pregleda, uzoraka i testova za određene prioritetne štetne organizme;

(i)	članak 25. o kriznim planovima za prioritetne štetne organizme;

(j)	članak 26. o simulacijskim vježbama za prioritetne štetne organizme;

(k)	članak 27. o akcijskim planovima za prioritetne štetne organizme.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

2.   Odstupajući od članka 17., ako se na temelju nadzorâ iz članka 19. ili drugih dokaza zaključi da iskorjenjivanje dotičnog karantenskog štetnog organizma Unije u demarkiranom području nije moguće, Komisija donosi provedbene akte iz stavka 1. ovog članka kojima se utvrđuju mjere čija je svrha obuzdavanje.

U svrhu donošenja takvog zaključka Komisija bez odgode poduzima potrebne mjere nakon što dotična država članica ili bilo koji drugi izvor podnese relevantne dokaze.

3.   Ako Komisija zaključi da su mjere sprečavanja na područjima izvan demarkiranih područja potrebne kako bi se zaštitio dio područja Unije na kojem dotični karantenski štetni organizam nije prisutan, ona može donijeti provedbene akte iz stavka 1. kojima se utvrđuju takve mjere.

4.   Mjere iz stavaka 1., 2. i 3. poduzimaju se u skladu s Prilogom II., uzimajući u obzir posebne rizike koje predstavljaju dotični karantenski štetni organizmi Unije, posebne ekološko-klimatske uvjete i rizike u pogledu dotične države članice te potrebu za provođenjem potrebnih mjera za umanjivanje rizika na usklađen način na razini Unije.

5.   Dok Komisija ne donese mjeru, država članica može zadržati bilo koje mjere koje je poduzela.

6.   Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih s rješavanjem ozbiljnog rizika od štetnog organizma, Komisija u skladu s postupkom iz članka 107. stavka 3. donosi provedbene akte koji se odmah primjenjuju. Navedeni akti donose se u skladu s Prilogom II., uzimajući u obzir posebne rizike koje predstavljaju dotični karantenski štetni organizmi Unije, posebne ekološko-klimatske uvjete i rizike u pogledu dotične države članice te potrebu za provođenjem potrebnih mjera za umanjivanje rizika na usklađen način na razini Unije.

7.   Države članice putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svim slučajevima neusklađenosti s mjerama donesenima na temelju ovog članka, a kojima se stvara rizik od širenja karantenskih štetnih organizama Unije.

Članak 29.

Mjere država članica u vezi sa štetnim organizmima koji nisu uvršteni na popis karantenskih štetnih organizama Unije

1.   Ako je prisutnost štetnog organizma koji nije uvršten na popis karantenskih štetnih organizama Unije službeno potvrđena na državnom području države članice, a država članica smatra da bi taj štetni organizam mogao ispuniti uvjete za uvrštenje na popis karantenskih štetnih organizama Unije, ona odmah procjenjuje ispunjava li štetni organizam kriterije iz Priloga I. odjeljka 3. pododjeljka 1. Ako zaključi da su ti kriteriji ispunjeni, odmah poduzima mjere iskorjenjivanja u skladu s Prilogom II. Primjenjuju se članci od 17. do 20.

Ako se na temelju nadzorâ iz članka 19. ili drugih dokaza zaključi da iskorjenjivanje štetnog organizma u demarkiranom području nije moguće, članak 28. stavak 2. primjenjuje se mutatis mutandis.

Ako je prisutnost štetnog organizma koji ispunjava kriterije iz prvog podstavka službeno potvrđena u pošiljci bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koji su uneseni na državno područje države članice ili se premještaju unutar njega, ta država članica poduzima potrebne mjere za sprečavanje ulaska tog štetnog organizma na područje Unije te njegova udomaćivanja i širenja na području Unije.

Ako država članica sumnja da je na njezinu državnom području prisutan štetni organizam koji ispunjava kriterije iz prvog podstavka, članak 10. primjenjuje se mutatis mutandis.

Dok prisutnost tog štetnog organizma ne bude službeno potvrđena, država članica prema potrebi poduzima fitosanitarne mjere za umanjivanje rizika od njegova širenja.

2.   Nakon poduzimanja mjera iz stavka 1. država članica procjenjuje ispunjava li dotični štetni organizam kriterije za karantenske štetne organizme utvrđene u Prilogu I. odjeljku 1.

3.   Dotična država članica Komisiju i ostale države članice obavješćuje o prisutnosti štetnog organizma iz stavka 1. Komisiju i ostale države članice ona također obavješćuje o procjeni iz tog stavka, poduzetim mjerama i dokazima koji opravdavaju te mjere.

Dotična država članica u roku od dvije godine od službene potvrde prisutnosti tog štetnog organizma obavješćuje Komisiju o rezultatima procjene iz stavka 2.

Obavijesti o prisutnosti tog štetnog organizma podnose se putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103.

Članak 30.

Mjere Unije u vezi sa štetnim organizmima koji nisu uvršteni na popis karantenskih štetnih organizama Unije

1.   Ako Komisija primi obavijest iz članka 29. stavka 3. prvog podstavka ili ima druge dokaze o prisutnosti na području Unije štetnog organizma koji nije uvršten na popis karantenskih štetnih organizama Unije, ili o neposrednoj opasnosti od njegova ulaska na područje Unije ili širenja unutar njega, te ako smatra da bi taj štetni organizam mogao ispunjavati uvjete za uvrštenje na navedeni popis, ona odmah procjenjuje ispunjava li taj štetni organizam u pogledu područja Unije kriterije iz Priloga I. odjeljka 3. pododjeljka 2.

Ako Komisija zaključi da su ti kriteriji ispunjeni, provedbenim aktima odmah na ograničeno vrijeme donosi mjere u vezi s rizicima koje predstavlja taj štetni organizam. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Navedenim se mjerama, prema potrebi, posebno za svaki dotični štetni organizam provodi jedna ili više odredaba iz članka 28. stavka 1. prvog podstavka točaka od (a) do (g).

2.   Nakon donošenja mjera iz stavka 1. Komisija procjenjuje ispunjava li dotični štetni organizam u pogledu područja Unije kriterije za karantenske štetne organizme utvrđene u Prilogu I. odjeljku 1.

3.   Ako se na temelju nadzorâ iz članaka 19. i 22. ili drugih dokaza zaključi da iskorjenjivanje dotičnog štetnog organizma u demarkiranom području nije moguće, provedbenim aktima iz stavka 1. drugog podstavka ovog članka mogu se utvrditi mjere čija je svrha obuzdavanje.

4.   Ako se zaključi da su mjere sprečavanja na područjima izvan demarkiranih područja potrebne kako bi se zaštitio dio područja Unije na kojem dotični štetni organizam nije prisutan, provedbenim aktima iz stavka 1. mogu se utvrditi takve mjere.

5.   Mjere iz stavaka 1., 3. i 4. donose se u skladu s Prilogom II., uzimajući u obzir posebne rizike od dotičnih štetnih organizama i potrebu za provođenjem potrebnih mjera za umanjivanje rizika na usklađen način na razini Unije.

6.   Dok Komisija ne donese mjere, dotična država članica može zadržati mjere koje je poduzela na temelju članka 29.

7.   Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih s rješavanjem ozbiljnog rizika od štetnih organizama, Komisija u skladu s postupkom iz članka 107. stavka 3. donosi provedbene akte koji se odmah primjenjuju. Ti se akti donose u skladu s Prilogom II., uzimajući u obzir posebne rizike od dotičnih štetnih organizama i potrebu za provođenjem potrebnih mjera za umanjivanje rizika na usklađen način na razini Unije.

8.   Države članice putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. Komisiju i ostale države članice obavješćuju o svim slučajevima neusklađenosti s mjerama donesenima na temelju ovog članka, čime se stvara rizik od širenja štetnih organizama iz stavka 1. ovog članka.

Članak 31.

Stroži zahtjevi koje donose države članice

1.   Države članice mogu na svojim državnim područjima primjenjivati mjere koje su strože od mjera donesenih na temelju članka 28. stavaka 1., 2. i 3. te članka 30. stavaka 1., 3. i 4. ako je to opravdano ciljem fitosanitarne zaštite i u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu II. odjeljku 2.

Tim se strožim mjerama ne nalažu, niti one imaju za posljedicu, zabrane ili ograničenja unosa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije, njihovo premještanje unutar područja Unije i kroz njega, osim onih koji su nametnuti člancima od 40. do 58. i člancima od 71. do 102.

2.   Države članice odmah obavješćuju Komisiju i ostale države članice o mjerama koje su poduzele u skladu sa stavkom 1.

Države članice na zahtjev podnose Komisiji i ostalim državama članicama godišnje izvješće o mjerama poduzetima u skladu sa stavkom 1.

Odjeljak 3.

Karantenski štetni organizmi zaštićenih područja

Članak 32.

Priznavanje zaštićenih područja

1.   Ako je karantenski štetni organizam prisutan na području Unije, ali nije prisutan na državnom području države članice ili njegovom dijelu, i nije karantenski štetni organizam Unije, Komisija može na zahtjev te države članice na temelju stavka 4. priznati to državno područje ili taj njegov dio kao zaštićeno područje u skladu sa stavkom 3. u odnosu na taj karantenski štetni organizam („karantenski štetni organizam zaštićenog područja”).

2.   Karantenski štetni organizam zaštićenog područja ne smije se unositi u pripadajuće zaštićeno područje, premještati unutar njega niti držati, razmnožavati ili puštati unutar tog zaštićenog područja.

Članak 8. primjenjuje se mutatis mutandis na unos karantenskih štetnih organizama zaštićenog područja u zaštićena područja te njihovo premještanje, držanje i razmnožavanje unutar zaštićenih područja.

3.   Komisija provedbenim aktom izrađuje popis zaštićenih područja i pripadajućih karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja. Taj popis sadržava zaštićena područja priznata u skladu s člankom 2. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (h) Direktive 2000/29/EZ, odgovarajuće štetne organizme uvrštene na popisu u dijelu B Priloga I. i dijelu B Priloga II. Direktivi 2000/29/EZ te kodove posebno dodijeljene tim štetnim organizmima.

Komisija može, provedbenim aktima o izmjeni provedbenog akta iz prvog podstavka, priznati dodatna zaštićena područja ako su ispunjeni uvjeti predviđeni stavkom 1. ovog članka.

Komisija može provedbenim aktima zamijeniti provedbeni akt iz prvog podstavka ovog stavka u svrhu konsolidacije izmjena.

Provedbeni akti iz ovog stavka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

4.   Uz zahtjev iz stavka 1. dotična država članica podnosi:

(a)	opis granica predloženog zaštićenog područja, uključujući zemljovide;

(b)	rezultate nadzorâ koji pokazuju da u razdoblju od najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva dotični karantenski štetni organizam nije bio prisutan na dotičnom području; i

(c)	dokaze da dotični karantenski štetni organizam ispunjava uvjete utvrđene u članku 3. u pogledu predloženog zaštićenog područja.

5.   Nadzori iz stavka 4. točke (b) moraju biti provedeni u odgovarajuće vrijeme i imati odgovarajući intenzitet u odnosu na mogućnost otkrivanja prisutnosti dotičnog karantenskog štetnog organizma. Moraju se temeljiti na pouzdanim znanstvenim i tehničkim načelima i uzimati u obzir relevantne međunarodne norme.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem detaljnih pravila za te nadzore. Ti se akti donose u skladu s razvojem znanstvenih i tehničkih spoznaja te primjenjivim međunarodnim normama.

6.   Komisija može priznati privremena zaštićena područja. U tu se svrhu uvjeti utvrđeni u stavcima 1. i 4. te stavku 5. prvom podstavku primjenjuju mutatis mutandis. Odstupajući od zahtjeva iz stavka 4. točke (b), nadzor se obavlja tijekom razdoblja od najmanje godinu dana prije podnošenja zahtjeva.

Priznavanje privremenog zaštićenog područja traje najviše tri godine od priznavanja i automatski istječe nakon tri godine.

7.   Države članice obavješćuju Komisiju i ostale države članice te, putem objave na službenim internetskim stranicama nadležnog tijela, specijalizirane subjekte o granicama zaštićenih područja na svojem državnom području, među ostalim putem zemljovidâ.

Članak 33.

Opće obveze u vezi sa zaštićenim područjima

1.   U vezi sa zaštićenim područjem, obveze utvrđene u s člancima od 9. do 19. primjenjuju se mutatis mutandis na odgovarajući karantenski štetni organizam zaštićenih područja.

2.   Bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji potječe iz demarkiranog područja uspostavljenog u zaštićenom području za dotični karantenski štetni organizam zaštićenih područja ne smije se premještati iz tog demarkiranog područja u ostatak tog zaštićenog područja ni u bilo koje drugo zaštićeno područje uspostavljeno za taj karantenski štetni organizam zaštićenih područja.

Odstupajući od prvog podstavka, to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet smiju se premještati iz tog demarkiranog područja kroz dotično zaštićeno područje i iz njega samo ako su pakirani i premještaju se tako da nema rizika od širenja tog karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja unutar tog zaštićenog područja.

3.   Komisiju i ostale države članice odmah se obavješćuje o demarkiranim područjima uspostavljenima unutar zaštićenog područja i mjerama iskorjenjivanja poduzetima u tim područjima na temelju članaka 17., 18. i 19.

Članak 34.

Nadzori u vezi s karantenskim štetnim organizmima zaštićenih područja

1.   Nadležno tijelo provodi godišnje nadzore svakog zaštićenog područja u pogledu prisutnosti dotičnog karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja. Članak 22. stavak 2. primjenjuje se mutatis mutandis na te nadzore.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem detaljnih pravila za pripremu i sadržaja tih nadzora.

2.   Države članice do 30. travnja svake godine Komisiju i ostale države članice obavješćuju o rezultatima nadzorâ iz stavka 1. koji su provedeni u prethodnoj kalendarskoj godini.

Članak 35.

Izmjena opsega i opoziv priznavanja zaštićenih područja

1.   Komisija može izmijeniti opseg zaštićenog područja na zahtjev države članice o čijem je državnom području riječ.

Ako se ta izmjena odnosi na proširenje zaštićenog područja, članak 32. primjenjuje se mutatis mutandis.

2.   Na zahtjev države članice iz stavka 1. Komisija opoziva priznavanje zaštićenog područja ili smanjuje njegov opseg.

3.   Komisija opoziva priznavanje zaštićenog područja ako nadzori iz članka 34. nisu provedeni u skladu s tim člankom.

4.   Komisija opoziva priznavanje zaštićenog područja ako se na tom području utvrdi prisutnost odgovarajućeg karantenskog štetnog organizma zaštićenog područja te ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	u roku od tri mjeseca od službene potvrde prisutnosti tog štetnog organizma nije uspostavljeno demarkirano područje u skladu s člankom 33. stavkom 1.;

(b)

mjere iskorjenjivanja poduzete u demarkiranom području na temelju članka 33. stavka 1. nisu bile uspješne u razdoblju od 24 mjeseca od službene potvrde prisutnosti tog štetnog organizma, ili u razdoblju duljem od 24 mjeseca ako to opravdava biologija štetnog organizma i to je razdoblje utvrđeno u provedbenom aktu donesenom na temelju članka 32. stavka 3.;

(c)	Komisiji dostupne informacije u vezi s primjenom mjera u skladu s člancima 17., 18. i 19., na temelju članka 33. stavka 1., pokazuju grubi nemar u reakciji na prisutnost tog štetnog organizma u dotičnom zaštićenom području.

5.   Komisija opoziva priznavanje zaštićenog područja ili smanjuje njegov opseg, na temelju stavka 2., 3. ili 4. ovog članka, provedbenim aktom o izmjeni provedbenog akta iz članka 32. stavka 3. Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

POGLAVLJE III.

Regulirani nekarantenski štetni organizmi Unije

Članak 36.

Definicija reguliranih nekarantenskih štetnih organizama Unije

Štetni organizam je „regulirani nekarantenski štetni organizam Unije” ako ispunjava sve sljedeće uvjete te ako je uvršten na popis iz članka 37.:

(a)	njegov je identitet utvrđen u skladu s Prilogom I. odjeljkom 4. točkom 1.;

(b)	prisutan je na području Unije;

(c)	nije karantenski štetni organizam Unije ili štetni organizam na kojeg se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1.;

(d)	uglavnom se prenosi preko određenog bilja za sadnju u skladu s Prilogom I. odjeljkom 4. točkom 2.;

(e)	njegova prisutnost na tom bilju za sadnju ima neprihvatljiv gospodarski učinak u pogledu predviđene uporabe tog bilja za sadnju, u skladu s Prilogom I. odjeljkom 4. točkom 3.;

(f)	dostupne su izvedive i djelotvorne mjere za sprečavanje njegove prisutnosti na dotičnom bilju za sadnju.

Članak 37.

Zabrana unosa i premještanja reguliranih nekarantenskih štetnih organizama Unije na bilju za sadnju

1.   Specijalizirani subjekti ne smiju unositi regulirane nekarantenske štetne organizme Unije na područje Unije niti te štetne organizme premještati unutar područja Unije na bilju za sadnju preko kojeg se prenose, kako je navedeno na popisu iz stavka 2.

Zabrana utvrđena u prvom podstavku ne primjenjuje se u sljedećim slučajevima:

(a)	premještanje bilja za sadnju unutar prostorâ dotičnog specijaliziranog subjekta ili među njegovim prostorima;

(b)	premještanje bilja za sadnju potrebno za njihovu dezinfekciju.

2.   Komisija provedbenim aktom izrađuje popis reguliranih nekarantenskih štetnih organizama Unije i određenog bilja za sadnju, kako je navedeno u članku 36. točki (d), prema potrebi s kategorijama iz stavka 7. ovog članka i pragovima iz stavka 8. ovog članka.

3.   Popis iz stavka 2. uključuje štetne organizme i pripadajuće bilje za sadnju utvrđene u sljedećim odredbama:

(a)	dijelu A odjeljku II. Priloga II. Direktivi 2000/29/EZ;

(b)	točkama 3. i 6. Priloga I. i točki 3. Priloga II. Direktivi 66/402/EEZ;

(c)	Prilogu I. Direktivi 68/193/EEZ;

(d)	aktima donesenima na temelju članka 5. stavka 5. Direktive Vijeća 98/56/EZ (24);

(e)	Prilogu II. Direktivi 2002/55/EZ;

(f)	Prilogu I. i Prilogu II. točki B Direktive 2002/56/EZ te aktima donesenima na temelju članka 18. točke (c) te direktive;

(g)	Prilogu I. točki 4. te Prilogu II. točki 5. Direktive 2002/57/EZ;

(h)	aktima donesenima na temelju članka 4. Direktive 2008/72/EZ; i

(i)	aktima donesenima na temelju članka 4. Direktive 2008/90/EZ.

Štetni organizmi koji su uvršteni na popis u Prilogu I. i Prilogu II. dijelu A odjeljku I. i dijelu B Direktive 2000/29/EZ i koji su uvršteni na popis kao karantenski štetni organizmi Unije na temelju članka 5. stavka 2. ove Uredbe, kao i štetni organizmi na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1. ove Uredbe nisu uključeni na taj popis.

4.   Komisija provedbenim aktom, prema potrebi, utvrđuje mjere za sprečavanje prisutnosti reguliranih nekarantenskih štetnih organizama Unije na dotičnom bilju za sadnju, kako je navedeno u članku 36. točki (f) ove Uredbe. Te se mjere, prema potrebi, odnose na unos tog bilja na područje Unije i njegovo premještanje unutar područja Unije. Te se mjere donose u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu II. odjeljku 2. ove Uredbe. Te se mjere primjenjuju ne dovodeći u pitanje mjere donesene na temelju direktiva 66/401/EEZ, 66/402/EEZ, 68/193/EEZ i 98/56/EZ, Direktive Vijeća 1999/105/EZ (25) i direktiva 2002/54/EZ, 2002/55/EZ, 2002/56/EZ, 2002/57/EZ, 2008/72/EZ i 2008/90/EZ.

5.   Komisija provedbenim aktima mijenja provedbene akte iz stavaka 2. i 4. ovog članka ako rezultati procjene pokažu:

(a)	da štetni organizam koji nije uvršten na popis u provedbenom aktu iz stavka 2. ovog članka ispunjava uvjete iz članka 36.;

(b)	da štetni organizam uvršten na popis u provedbenom aktu iz stavka 2. ovog članka više ne ispunjava jedan od uvjeta iz članka 36. ili više njih;

(c)	da su potrebne izmjene tog popisa u pogledu kategorija iz stavka 7. ovog članka ili pragova iz stavka 8. ovog članka; ili

(d)	da su potrebne izmjene mjera donesenih na temelju stavka 4. ovog članka.

Komisija tu procjenu bez odgode stavlja na raspolaganje državama članicama.

Komisija može provedbenima aktima zamijeniti provedbene akte iz stavaka 2. i 4. ovog članka u svrhu konsolidacije izmjena.

6.   Provedbeni akti iz stavaka 2., 4. i 5. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

7.   Ako je članak 36. točka (e) ispunjen samo za jedan od ili više predosnovnih, osnovnih ili certificiranih materijala, sjemena ili sjemenskog krumpira, ili standardnog ili materijala CAC ili sjemena, kako su navedeni u direktivama 66/401/EEZ, 66/402/EEZ, 68/193/EEZ, 2002/54/EZ, 2002/55/EZ, 2002/56/EZ, 2002/57/EZ, 2008/72/EZ i 2008/90/EZ, popisom iz stavka 2. ovog članka utvrđuju se te kategorije i navodi da se zabrana unosa i premještanja predviđena stavkom 1. ovog članka primjenjuje samo na te kategorije.

8.   Ako je članak 36. točka (e) ispunjen samo ako je dotični štetni organizam prisutan s učestalošću iznad određenog praga većeg od nule, popisom iz stavka 2. ovog članka određuje se taj prag i navodi da se zabrana unosa i premještanja predviđena stavkom 1. ovog članka primjenjuje samo iznad tog praga.

Takav prag određuje se samo ako su ispunjene obje sljedeće točke:

(a)	specijalizirani subjekti mogu osigurati da učestalost tog reguliranog nekarantenskog štetnog organizma Unije na tom bilju za sadnju ne prelazi taj prag;

(b)	moguće je provjeriti da u partijama tog bilja za sadnju nije premašen navedeni prag.

Primjenjuju se načela upravljanja rizicima od štetnih organizama utvrđena u Prilogu II. odjeljku 2.

9.   Članak 31. primjenjuje se mutatis mutandis na mjere koje države članice poduzimaju u vezi s reguliranim nekarantenskim štetnim organizmima i odgovarajućim biljem za sadnju.

Članak 38.

Izmjena Priloga I. odjeljka 4.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se mijenja Prilog I. odjeljak 4., kako bi se prilagodio razvoju znanstvenih i tehničkih spoznaja te relevantnih međunarodnih normi.

Članak 39.

Regulirani nekarantenski štetni organizmi Unije koji se upotrebljavaju u znanstvene ili obrazovne svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje ili izložbe

Zabrana predviđena člankom 37. ne primjenjuje se na regulirane nekarantenske štetne organizme Unije koji su prisutni na bilju za sadnju te se upotrebljavaju u znanstvene ili obrazovne svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje ili izložbe.

POGLAVLJE IV.

Mjere koje se odnose na bilje, biljne proizvode i druge predmete

Odjeljak 1.

Mjere povezane s cjelokupnim područjem Unije

Članak 40.

Zabrana unosa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije

1.   Određeno bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti ne smiju se unositi na područje Unije ako potječu iz svih ili određenih trećih zemalja ili područja.

2.   Komisija provedbenim aktima donosi popis koji sadržava bilje, biljne proizvode i druge predmete iz stavka 1. čiji je unos na područje Unije zabranjen, zajedno s trećim zemljama, skupinama trećih zemalja ili određenim područjima trećih zemalja na koje se zabrana odnosi.

Prvi od tih provedbenih akata sadržava bilje, biljne proizvode i druge predmete te njihove zemlje podrijetla kako je navedeno na popisu u dijelu A Priloga III. Direktivi 2000/29/EZ.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2. ove Uredbe.

Na popisu izrađenom tim provedbenim aktima, bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti također se identificiraju prema svojoj oznaci u skladu s klasifikacijom u kombiniranoj nomenklaturi kako je utvrđena u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (26) („oznaka KN”), ako je ta oznaka dostupna. Usto se, kada se njima pobliže utvrđuje primjenjiva oznaka KN za određeno bilje, biljni proizvod ili drugi predmet, upućuje na druge oznake utvrđene zakonodavstvom Unije.

3.   Ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji potječe iz treće zemlje ili je otpremljen iz treće zemlje predstavlja rizik od štetnih organizama neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da bude domaćin karantenskog štetnog organizma Unije, a taj se rizik od štetnih organizama ne može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera utvrđenih u Prilogu II. odjeljku 1. točkama 2. i 3., Komisija na odgovarajući način mijenja provedbeni akt iz stavka 2. kako bi u njega uključila to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet i dotične treće zemlje, skupine trećih zemalja ili određena područja trećih zemalja.

Ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne predstavlja rizik od štetnih organizama neprihvatljive razine, ili ako predstavlja takav rizik, ali se on može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera utvrđenih u Prilogu II. odjeljku 1. točkama 2. i 3., Komisija na odgovarajući način mijenja taj provedbeni akt.

Prihvatljivost razine tog rizika od štetnih organizama procjenjuje se u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu II. odjeljku 2., prema potrebi u odnosu na jednu ili više određenih trećih zemalja.

Te se izmjene donose u skladu postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih s rješavanjem ozbiljnog rizika od štetnih organizama, Komisija te izmjene donosi u skladu s postupkom iz članka 107. stavka 3. putem provedbenih akata koji se odmah primjenjuju.

4.   Države članice putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. obavješćuju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije, pri čemu je prekršen stavak 1.

Ta obavijest šalje se i trećoj zemlji iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.

Članak 41.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji podliježu posebnim i jednakovrijednim zahtjevima

1.   Određeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete smije se unijeti na područje Unije ili premještati unutar njega samo ako su ispunjeni posebni zahtjevi ili jednakovrijedni zahtjevi. To bilje, biljni proizvod ili drugi predmeti smiju biti podrijetlom iz trećih zemalja ili s područja Unije.

2.   Komisija provedbenim aktima donosi popis koji sadržava bilje, biljne proizvode i druge predmete te pripadajuće posebne zahtjeve iz stavka 1. Kada je to primjenjivo, taj popis uključuje treće zemlje, skupine trećih zemalja ili posebna područja unutar dotičnih trećih zemalja.

Prvi od tih provedbenih akata sadržava bilje, biljne proizvode i druge predmete, posebne zahtjeve te, kada je to primjenjivo, treću zemlju podrijetla, kako je navedeno na popisu u dijelu A Priloga IV. Direktivi 2000/29/EZ.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2. ove Uredbe.

Na popisu izrađenom tim provedbenim aktima to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se također prema svojoj oznaci KN ako je ta oznaka dostupna. Usto se, kada se njima pobliže utvrđuje primjenjiva oznaka KN za određeno bilje, biljni proizvod ili drugi predmet, upućuje na druge oznake utvrđene zakonodavstvom Unije.

3.   Ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet predstavlja rizik od štetnih organizama neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da bude domaćin karantenskog štetnog organizma Unije, a taj se rizik od štetnih organizama može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera utvrđenih u Prilogu II. odjeljku 1. točkama 2. i 3., Komisija mijenja provedbeni akt iz stavka 2. kako bi u njega uključila to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet te mjere koje na njega treba primijeniti. Navedene mjere i zahtjevi iz stavka 2. predstavljaju „posebne zahtjeve”.

Mjere iz prvog podstavka mogu imati oblik posebnih zahtjeva, donesenih u skladu s člankom 44. stavkom 1., za unos određenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta na područje Unije, koji su jednakovrijedni posebnim zahtjevima za unos tog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta na područje Unije i premještanje unutar njega („jednakovrijedni zahtjevi”).

Ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne predstavlja rizik od štetnih organizama neprihvatljive razine, ili predstavlja takav rizik, ali se on ne može posebnim zahtjevima smanjiti na prihvatljivu razinu, Komisija mijenja taj provedbeni akt na odgovarajući način uklanjanjem tog bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta s popisa ili njegovim uvrštavanjem na popis iz članka 40. stavka 2.

Prihvatljivost razine tog rizika od štetnih organizama procjenjuje se i mjere za umanjivanje tog rizika na prihvatljivu razinu donose se u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu II. odjeljku 2., prema potrebi u odnosu na jednu ili više određenih trećih zemalja ili njihovih dijelova.

Te se izmjene donose u skladu postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih s rješavanjem ozbiljnog rizika od štetnog organizma, Komisija u skladu s postupkom iz članka 107. stavka 3. donosi provedbene akte koji se odmah primjenjuju.

4.   Ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije ili ih se premještalo unutar njega, pri čemu je prekršen stavak 1., države članice donose potrebne mjere, kako je navedeno u zakonodavstvu Unije o službenim kontrolama, i putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. obavješćuju Komisiju i ostale države članice.

Kada je to primjenjivo, ta obavijest šalje se i trećoj zemlji iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.

Članak 42.

Ograničenja na temelju preliminarne procjene za unos visokorizičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije

1.   Bilje, biljni proizvod ili drugi predmet podrijetlom iz treće zemlje koji nisu uvršteni na popis u skladu s člankom 40. ili nisu dostatno obuhvaćeni zahtjevima iz članka 41. ili se na njih ne primjenjuju privremene mjere iz članka 49., a koji na temelju preliminarne procjene predstavljaju rizik od štetnih organizama neprihvatljive razine za područje Unije, jesu „visokorizično bilje”, „visokorizični biljni proizvod” ili „visokorizični drugi predmet” („visokorizično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti”).

Tom preliminarnom procjenom uzimaju se u obzir kriteriji utvrđeni u Prilogu III., prema potrebi za dotično bilje, biljni proizvod ili drugi predmet.

2.   Visokorizično bilje, biljni proizvod ili drugi predmeti uvršteni na popis u provedbenom aktu predviđenom stavkom 3. ne smiju se unositi na područje Unije iz trećih zemalja, skupina trećih zemalja ili određenih područja trećih zemalja podrijetla koji se nalaze na tom popisu.

3.   Komisija donosi provedbene akte u kojima privremeno, do provedbe procjene rizika iz stavka 4., na odgovarajućoj taksonomskoj razini navodi visokorizično bilje, biljne proizvode ili druge predmete iz stavka 1. i, prema potrebi, treće zemlje, skupine trećih zemalja ili određena područja dotičnih trećih zemalja.

Prvi od tih provedbenih akata donosi se do 14. prosinca 2018.

Na popisu izrađenom tim provedbenim aktima to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti, kada je to primjenjivo, identificiraju se također prema svojoj oznaci KN, ako je ta oznaka dostupna. Usto se, kada se njima pobliže utvrđuje primjenjiva oznaka KN za određeno bilje, biljni proizvod ili drugi predmet, upućuje na druge oznake utvrđene zakonodavstvom Unije.

4.   Ako se na temelju procjene rizika zaključi da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet podrijetlom iz treće zemlje, skupine trećih zemalja ili određenog područja dotične treće zemlje iz stavka 2., na taksonomskoj razini kako je navedena u provedbenom aktu predviđenom u stavku 3. ili razini nižoj od navedene, ne predstavlja rizik neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da bude domaćin karantenskog štetnog organizma Unije, Komisija donosi provedbeni akt kojim to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet uklanja s popisa iz tog stavka za dotične treće zemlje.

Ako se na temelju procjene rizika zaključi da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet podrijetlom iz treće zemlje, skupine trećih zemalja ili određenog područja dotične treće zemlje iz stavka 2., predstavlja neprihvatljivi rizik zbog vjerojatnosti da bude domaćin karantenskog štetnog organizma Unije, a taj se rizik od štetnog organizma ne može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera utvrđenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga II., Komisija donosi provedbeni akt kojim to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet i dotične treće zemlje uklanja s popisa iz stavka 2. i dodaje ih na popis iz članka 40.

Ako se na temelju procjene rizika zaključi da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet podrijetlom iz treće zemlje, skupine trećih zemalja ili određenog područja dotične treće zemlje iz stavka 2., predstavlja neprihvatljiv rizik, ali se taj rizik može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera utvrđenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga II., Komisija donosi provedbeni akt kojim to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet i treću zemlju, skupinu trećih zemalja ili određeno područje dotične treće zemlje uklanja s popisa iz stavka 2. i dodaje ih na popis iz članka 41.

5.   Pod uvjetom da je utvrđena potražnja za uvozom bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uvrštenih na popis u provedbenom aktu predviđenom u stavku 3., procjena rizika iz stavka 4. provodi se u odgovarajućem i razumnom roku.

Ta procjena prema potrebi može biti ograničena na bilje, biljne proizvode ili druge predmete pojedinačne treće zemlje podrijetla ili otpreme, ili skupinu trećih zemalja podrijetla ili otpreme.

6.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi posebna pravila u vezi s postupkom koji treba slijediti kako bi se provela procjena rizika iz stavka 4.

7.   Provedbeni akti iz stavaka 3., 4. i 6. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Članak 43.

Posebni uvjeti uvoza za unos drvenog materijala za pakiranje na područje Unije

1.   Drveni materijal za pakiranje, bez obzira na to upotrebljava li se zaista pri prijevozu predmeta svih vrsta, unosi se na područje Unije samo ako ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

(a)	podvrgnut je jednom od odobrenih postupaka tretiranja ili više njih i u skladu je s primjenjivim zahtjevima utvrđenima u Prilogu 1. Međunarodnoj normi za fitosanitarne mjere br. 15, Propisu o drvenom materijalu za pakiranje u međunarodnoj trgovini (norma ISPM15);

(b)	označen je oznakom iz Priloga 2. normi ISPM15, kojom se potvrđuje da je podvrgnut postupcima tretiranja iz točke (a).

Ovaj stavak ne primjenjuje se na drveni materijal za pakiranje na koji se primjenjuju izuzeća predviđena normom ISPM15.

2.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se mijenjaju zahtjevi utvrđeni u stavku 1. ovog članka kako bi se u obzir uzeo razvoj međunarodnih normi, a posebno norme ISPM15.

Tim delegiranim aktima također se može utvrditi da je drveni materijal za pakiranje, na koji se ne primjenjuju izuzeća predviđena u normi ISPM15, izuzet od zahtjeva iz stavka 1. ovog članka, ili da se na njega primjenjuju manje strogi zahtjevi.

Članak 44.

Određivanje jednakovrijednih zahtjeva

1.   Komisija utvrđuje jednakovrijedne zahtjeve provedbenim aktima na zahtjev određene treće zemlje ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)	primjenom jedne od određenih mjera ili više njih pod svojom službenom kontrolom dotična treća zemlja osigurava razinu fitosanitarne zaštite koja je jednakovrijedna posebnim zahtjevima u vezi s premještanjem dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije;

(b)	dotična treća zemlja Komisiji dokazuje da se određenim mjerama iz točke (a) postiže razina fitosanitarne zaštite iz te točke.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

2.   Prema potrebi Komisija u dotičnoj trećoj zemlji provodi istrage kako bi provjerila jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a) i (b). Te istrage moraju biti usklađene sa zahtjevima u pogledu istraga Komisije iz zakonodavstva Unije o službenim kontrolama.

Članak 45.

Informacije koje treba pružiti putnicima i korisnicima poštanskih usluga

1.   Države članice, morske luke, zračne luke i međunarodni prijevoznici putnicima stavljaju na raspolaganje informacije o zabranama iz članka 40. stavka 2., zahtjevima iz članka 41. stavka 2. i članka 42. stavka 3. te izuzeću iz članka 75. stavka 2. u pogledu unosa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije.

Oni pružaju te informacije u obliku plakata ili brošura te, prema potrebi, na svojim internetskim stranicama.

Poštanske službe i profesionalni subjekti uključeni u prodaju preko ugovora na daljinu također svojim klijentima te informacije povezane s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima iz prvog podstavka stavljaju na raspolaganje barem putem interneta.

Komisija može provedbenim aktima utvrditi aranžmane u vezi s prezentacijom i upotrebom tih plakata i brošura, kao i načine njihove uporabe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

2.   Države članice Komisiji na zahtjev podnose izvješće u kojem su sažete informacije pružene na temelju ovog članka.

Članak 46.

Iznimka od zabrana i zahtjeva za granična područja

1.   Odstupajući od članka 40. stavka 1., članka 41. stavka 1. i članka 42. stavka 2., države članice mogu odobriti unos na područje Unije bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)	uzgajaju se ili proizvode u područjima trećih zemalja u blizini njihove kopnene granice s državama članicama („granična područja trećih zemalja”);

(b)	unose se na područja država članica koja se nalaze neposredno s druge strane te granice („granična područja država članica”);

(c)	podliježu preradi u tim graničnim područjima država članica na način kojim se uklanja svaki rizik od štetnih organizama;

(d)	njihovo premještanje unutar graničnog područja ne predstavlja rizik od širenja karantenskih štetnih organizama Unije ili štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1.

To bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti premještaju se samo na granična područja države članice ili unutar njih, i to samo pod službenom kontrolom nadležnog tijela.

2.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem sljedećeg:

(a)	maksimalne širine graničnih područja trećih zemalja i graničnih područja država članica, kako je primjereno za određeno bilje, biljne proizvode i druge predmete;

(b)	maksimalne udaljenosti premještanja dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar graničnih područja trećih zemalja i graničnih područja država članica; i

(c)	postupaka za odobravanje unosa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz stavka 1. ovog članka na granična područja država članica i njihova premještanja unutar njega.

Navedena područja moraju biti toliko široka da se može osigurati da unos tog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i njihovo premještanje na njemu ne predstavlja rizik od štetnih organizama na području Unije ili njegovim dijelovima.

3.   Komisija može putem provedbenih akata odrediti posebne uvjete ili mjere koje se odnose na unos određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na granična područja država članica, te odrediti posebne treće zemlje koje podliježu ovom članku.

Navedeni se akti donose u skladu s Prilogom II. i, prema potrebi, uzimajući u obzir razvoj znanstvenih i tehničkih spoznaja te međunarodne norme.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

4.   Države članice putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. obavješćuju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na granična područja država članica ili granična područja trećih zemalja, ili premješteni unutar njih, pri čemu su prekršeni stavci 1., 2. i 3. ovog članka.

Ta obavijest šalje se i trećoj zemlji iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na dotično granično područje.

Članak 47.

Zahtjevi za fitosanitarni provoz

1.   Odstupajući od članka 40. stavka 1., članka 41. stavka 1., članka 42. stavka 2., članka 72. stavka 1. i članka 73., bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti mogu se unijeti na područje Unije i kroz područje Unije provesti u treću zemlju, ili u obliku provoza ili prekrcaja („fitosanitarni provoz”), ako ispunjavaju oba sljedeća uvjeta:

(a)	prati ih potpisana izjava specijaliziranog subjekta pod čijom su kontrolom to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti, u kojoj se navodi da su to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti u fitosanitarnom provozu;

(b)	pakirani su i premještaju se tako da ne postoji rizik od širenja karantenskih štetnih organizama Unije tijekom njihova unosa na područje Unije i prolaska njime.

2.   Nadležna tijela zabranjuju fitosanitarni provoz ako dotično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti nisu usklađeni sa stavkom 1. ili ako postoje zadovoljavajući dokazi da neće biti usklađeni s tim stavkom.

Članak 48.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji se upotrebljavaju u svrhe službenog provođenja testova, znanstvene ili obrazovne svrhe, za pokuse, sortnu selekciju ili oplemenjivanje

1.   Odstupajući od članka 40. stavka 1., članka 41. stavka 1. i članka 42. stavka 2., države članice mogu na zahtjev privremeno odobriti unos bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, koji se upotrebljavaju u svrhe službenog provođenja testova, znanstvene ili obrazovne svrhe, za pokuse, sortnu selekciju ili oplemenjivanje, na svoje državno područje te premještanje unutar njega.

To se odobrenje dodjeljuje za dotičnu aktivnost samo ako su nametnuta odgovarajuća ograničenja kako bi se osiguralo da prisutnost dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta ne uzrokuje neprihvatljiv rizik od širenja karantenskog štetnog organizma Unije ili štetnog organizma na koji se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1., uzimajući u obzir identitet, biologiju i načine širenja dotičnih štetnih organizama, predviđenu aktivnost, interakciju s okolišem i druge relevantne čimbenike povezane s rizikom od štetnih organizama koji predstavljaju to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti.

2.   Ako je odobrenje dodijeljeno u skladu s stavkom 1., ono uključuje sve sljedeće uvjete:

(a)	dotično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti trebaju se držati na lokaciji i u uvjetima za koje nadležna tijela smatraju da su primjereni i koji su navedeni u odobrenju;

(b)	aktivnost koja uključuje to bilje, biljne proizvode ili druge predmete treba se obavljati u karantenskoj stanici ili prostoru za izolaciju koji je odredilo nadležno tijelo u skladu s člankom 60. i koji je naveden u odobrenju;

(c)	aktivnost koja uključuje to bilje, biljne proizvode ili druge predmete treba obavljati osoblje za čiju znanstvenu i tehničku sposobnost nadležno tijelo smatra da je prikladna i koja je navedena u odobrenju;

(d)	uz navedeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete prilikom unošenja na područje Unije ili premještanja unutar njega treba biti priloženo odobrenje.

3.   Odobrenje iz stavka 1. ograničeno je na količinu i trajanje koje je prikladno za dotičnu aktivnost i ne premašuje kapacitet određene karantenske stanice ili prostora za izolaciju.

Ono uključuje ograničenja potrebna kako bi se na odgovarajući način uklonio rizik od širenja relevantnih karantenskih štetnih organizama Unije ili štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1.

4.   Nadležno tijelo prati usklađenost s uvjetima iz stavka 2. i ograničenjem i zabranama iz stavka 3. te poduzima potrebne radnje ako se navedeni uvjeti, ograničenje ili zabrane ne poštuju.

Prema potrebi, ta radnja znači opoziv odobrenja iz stavka 1.

5.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem detaljnih pravila u vezi sa sljedećim:

(a)	razmjenom informacija među državama članicama i Komisijom u vezi s unosom dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i premještanjem unutar njega;

(b)	postupcima i uvjetima za izdavanje odobrenja iz stavka 1. ovog članka; i

(c)	zahtjevima za praćenje usklađenosti i radnjama koje treba poduzeti u slučaju neusklađenosti, kako je navedeno u stavku 4. ovog članka.

Članak 49.

Privremene mjere u vezi s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima za koje postoji vjerojatnost da će predstavljati novoutvrđene rizike od štetnih organizama ili druge fitosanitarne rizike na koje se sumnja

1.   Komisija može putem provedbenih akata donijeti privremene mjere u pogledu unosa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz trećih zemalja na područje Unije i premještanja unutar njega ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

za bilje, biljne proizvode ili druge predmete postoji vjerojatnost da će predstavljati novoutvrđene rizike od štetnih organizama koji nisu u dovoljnoj mjeri obuhvaćeni nijednom mjerom Unije i nisu povezani, ili se zasad ne mogu povezati, s karantenskim štetnim organizmima Unije ili sa štetnim organizmima na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1.;

(b)	ne postoji dovoljno fitosanitarno iskustvo, primjerice u odnosu na nove vrste bilja ili načine širenja, u vezi s trgovinom dotičnim biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima koji su podrijetlom iz dotičnih trećih zemalja ili su iz njih otpremljeni;

(c)	nije izvršena procjena u vezi s novoutvrđenim rizicima od štetnih organizama za područje Unije u pogledu tog bilja, tih biljnih proizvoda ili drugih predmeta iz dotičnih trećih zemalja.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

2.   Privremene mjere iz stavka 1. donose se uzimajući u obzir odjeljak 2. Priloga II. i Prilog IV.

Navedenim mjerama predviđa se barem jedno od sljedećeg, ovisno o tome što je potrebno u dotičnom slučaju:

(a)	sistematični i intenzivni pregledi i uzorkovanje, na mjestu unosa, svake partije bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta unesenih na područje Unije i provođenje testova na uzorcima;

(b)	razdoblje karantene, u karantenskoj stanici ili prostoru za izolaciju iz članka 60., radi provjere odsutnosti dotičnog novoutvrđenog rizika od štetnih organizama na tom bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima;

(c)	zabrana unosa tog bilja, tih biljnih proizvoda ili drugih predmeta na područje Unije.

U slučajevima iz drugog podstavka točaka (a) i (b), provedbenim aktom iz stavka 1. mogu se također utvrditi posebne mjere koje treba poduzeti prije unosa tog bilja, tih biljnih proizvoda ili drugih predmeta na područje Unije.

3.   Privremene mjere iz stavka 1. primjenjuju se tijekom prikladnog i razumnog razdoblja, dok se ne identificiraju štetni organizmi za koje je vjerojatno da su povezani s tim biljem, biljnim proizvodima ili drugim predmetima iz tih trećih zemalja te izvrši potpuna procjena rizika koje ti štetni organizmi predstavljaju, u skladu s Prilogom I. odjeljkom 1.

4.   Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih s rješavanjem ozbiljnog novoutvrđenog rizika od štetnih organizama, Komisija u skladu s postupkom iz članka 107. stavka 3. donosi provedbene akte koji se odmah primjenjuju. Navedeni akti donose se u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu II. odjeljku 2.

5.   Odstupajući od mjera donesenih na temelju stavka 1. ovog članka, članak 48. primjenjuje se na unos bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, koji se upotrebljavaju u svrhe službenog provođenja testova, znanstvene ili obrazovne svrhe, za pokuse, sortnu selekciju ili oplemenjivanje, na područje Unije ili premještanje unutar njega.

6.   Države članice do 30. travnja svake godine podnose izvješće Komisiji i ostalim državama članicama o primjeni mjera iz stavka 2. drugog podstavka točke (a) ili (b) tijekom prethodne kalendarske godine.

Države članice obavješćuju Komisiju i ostale države članice ako je, nakon primjene mjera iz stavka 2. drugog podstavka točaka (a) ili (b), utvrđena prisutnost štetnog organizma za koji postoji vjerojatnost da će predstavljati novoutvrđene rizike od štetnih organizama.

Države članice putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svakom slučaju u kojem je unos bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta na područje Unije odbijen, ili je njihovo premještanje unutar područja Unije zabranjeno, jer je dotična država članica smatrala da je prekršena zabrana iz stavka 2. drugog podstavka točke (c). Navedeno obavješćivanje prema potrebi uključuje mjere koje je poduzela ta država članica u vezi s dotičnim biljem, biljnim proizvodima ili drugim predmetima, kako je navedeno u zakonodavstvu Unije o službenim kontrolama.

Prema potrebi obavješćuje se i treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti otpremljeni za unos na područje Unije.

Članak 50.

Izvješće Komisije o provedbi i učinkovitosti mjera koje se odnose na uvoz na područje Unije

Komisija do 14. prosinca 2021. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi i učinkovitosti mjera koje se odnose na uvoz na područje Unije, uključujući analizu troškova i koristi, te prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog.

Članak 51.

Izmjena prilogâ III. i IV.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se mijenjaju prilozi III. i IV. kako bi se prilagodili razvoju znanstvenih i tehničkih spoznaja i relevantnih međunarodnih normi.

Članak 52.

Privremene mjere koje države članice poduzimaju u vezi s neposrednom opasnošću

1.   Ako država članica smatra da unos bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta iz određenih trećih zemalja ili određenih drugih država članica na njezino državno područje ili premještanje unutar njega predstavlja neprihvatljivu razinu rizika od štetnih organizama u vezi s ulaskom, udomaćivanjem i širenjem na njezinu državnom području karantenskog štetnog organizma Unije ili štetnog organizma za koji se procjenjuje da ispunjava uvjete za uvrštavanje na popis karantenskih štetnih organizama Unije, a taj rizik nije umanjen na odgovarajući način mjerama iz članka 17. stavaka 1. i 2., članka 18. stavka 1., članka 19. stavka 1., članka 28. stavaka 1. i 2., članka 29. stavka 1., članka 30. stavaka 1. i 3., članka 40. stavaka 2. i 3., članka 41. stavaka 2. i 3., članka 42. stavka 3., članka 49. stavka 1. i članka 53., pismenim putem obavješćuje Komisiju i ostale države članice o mjerama Unije koje želi da se poduzmu, uz tehničko ili znanstveno obrazloženje tih mjera.

2.   Ako država članica smatra da se mjere Unije iz stavka 1. ne poduzimaju ili se ne mogu poduzeti u dovoljno kratkom roku da se rizik iz stavka 1. umanji, može poduzeti privremene mjere kako bi zaštitila svoje državno područje od neposredne opasnosti. O tim privremenim mjerama i tehničkom obrazloženju tih mjera odmah obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

3.   Ako Komisija primi obavijest iz stavka 1., odmah procjenjuje je li rizik iz stavka 1. umanjen na odgovarajući način mjerama iz članka 17. stavaka 1. i 2., članka 18. stavka 1., članka 19. stavka 1., članka 28. stavaka 1. i 2., članka 29. stavka 1., članka 30. stavaka 1. i 3., članka 40. stavaka 2. i 3., članka 41. stavaka 2. i 3., članka 42. stavka 3., članka 49. stavka 1. i članka 53., ili je potrebno donijeti nove mjere na temelju tih članaka.

4.   Ako Komisija na temelju procjene iz stavka 3. zaključi da rizik iz stavka 1. nije umanjen na odgovarajući način privremenim mjerama koje je država članica poduzela na temelju stavka 2., ili ako su te mjere neproporcionalne ili nisu obrazložene na odgovarajući način, može putem provedbenih akata odlučiti da te mjere treba staviti izvan snage ili izmijeniti. Dok Komisija ne donese takav provedbeni akt, država članica može zadržati mjere koje je sama poduzela.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Odjeljak 2.

Mjere povezane sa zaštićenim područjima

Članak 53.

Zabrana unosa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta u zaštićena područja

1.   Određeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete podrijetlom iz trećih zemalja ili s područja Unije ne smije se unositi u određena zaštićena područja.

2.   Komisija provedbenim aktima donosi popis koji sadržava bilje, biljne proizvode i druge predmete iz stavka 1. čiji je unos u određena zaštićena područja zabranjen. Prvi od tih provedbenih akata sadržava bilje, biljne proizvode i druge predmete te njihova odgovarajuća zaštićena područja i, kada je to primjenjivo, njihovu zemlju podrijetla, kako je navedeno na popisu u dijelu B Priloga III. Direktivi 2000/29/EZ.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2. ove Uredbe.

Na popisu izrađenom tim provedbenim aktima to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se također prema svojoj oznaci KN, ako je ta oznaka dostupna. Usto se, kada se njima pobliže utvrđuje primjenjiva oznaka KN za određeno bilje, biljni proizvod ili drugi predmet, upućuje na druge oznake utvrđene zakonodavstvom Unije.

3.   Ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji dolazi izvan zaštićenog područja predstavlja rizik od štetnih organizama neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da bude domaćin odgovarajućeg karantenskog štetnog organizma zaštićenog područja, a taj se rizik ne može umanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera utvrđenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga II., Komisija na odgovarajući način mijenja provedbeni akt iz stavka 2. kako bi u njega uključila to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet te dotično zaštićeno područje ili više njih.

Ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne predstavlja rizik od štetnih organizama neprihvatljive razine, ili ako predstavlja rizik koji se može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera utvrđenih u Prilogu II. odjeljku 1. točkama 2. i 3., Komisija mijenja taj provedbeni akt na odgovarajući način.

Te se izmjene donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Prihvatljivost razine tog rizika od štetnih organizama procjenjuje se u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. Priloga II.

Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih s rješavanjem ozbiljnog rizika od štetnih organizama, Komisija u skladu s postupkom iz članka 107. stavka 3. donosi provedbene akte koji se odmah primjenjuju.

4.   Države članice putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svakom slučaju kada su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni u dotično zaštićeno područje ili su premještani unutar njega, pri čemu su prekršene zabrane donesene na temelju ovog članka.

Kada je to primjenjivo, države članice ili Komisija obavješćuju treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni u dotično zaštićeno područje.

Članak 54.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji podliježu posebnim zahtjevima za zaštićena područja

1.   Određeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete smije se unositi u određena zaštićena područja ili premještati unutar njih samo ako su ispunjeni posebni zahtjevi za ta zaštićena područja.

2.   Komisija provedbenim aktima donosi popis koji sadržava bilje, biljne proizvode i druge predmete, njihova odgovarajuća zaštićena područja i pripadajuće posebne zahtjeve za zaštićena područja. Prvi od tih provedbenih akata sadržava bilje, biljne proizvode i druge predmete, njihova odgovarajuća zaštićena područja i posebne zahtjeve za zaštićena područja, kako je navedeno na popisu u dijelu B Priloga IV. Direktivi 2000/29/EZ.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2. ove Uredbe.

Na popisu izrađenom tim provedbenim aktima to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se također prema svojoj oznaci KN, ako je ta oznaka dostupna. Usto se, kada se njima pobliže utvrđuje primjenjiva oznaka KN za određeno bilje, biljni proizvod ili drugi predmet, upućuje na druge oznake utvrđene zakonodavstvom Unije.

3.   Ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji dolazi izvan dotičnog zaštićenog područja predstavlja rizik od štetnih organizama neprihvatljive razine za to zaštićeno područje zbog vjerojatnosti da bude domaćin karantenskog štetnog organizma zaštićenog područja, a taj se rizik može umanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera određenih u Prilogu II. odjeljku 1. točkama 2. i 3., Komisija mijenja provedbeni akt iz stavka 2. kako bi u njega uključila to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet te mjere koje se na njega primjenjuju. Te mjere i zahtjevi iz stavka 2. predstavljaju „posebne zahtjeve za zaštićena područja”.

Ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne predstavlja rizik od štetnih organizama neprihvatljive razine za dotično zaštićeno područje, ili predstavlja takav rizik, ali se on posebnim zahtjevima za zaštićena područja ne može umanjiti na prihvatljivu razinu, Komisija mijenja taj provedbeni akt na odgovarajući način.

Te se izmjene donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Prihvatljivost razine tog rizika od štetnih organizama procjenjuje se, a mjere za umanjivanje tog rizika na prihvatljivu razinu donose se u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. Priloga II.

Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih s rješavanjem ozbiljnog rizika od štetnih organizama, Komisija u skladu s postupkom iz članka 107. stavka 3. donosi provedbene akte koji se odmah primjenjuju.

4.   Države članice putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. obavješćuju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni u dotično zaštićeno područje ili su premještani unutar njega, pri čemu su prekršene mjere donesene na temelju ovog članka.

Kada je to primjenjivo, države članice ili Komisija obavješćuju treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.

Članak 55.

Informacije o zaštićenim područjima koje treba pružiti putnicima te korisnicima poštanskih usluga

Članak 45. primjenjuje se mutatis mutandis na unos bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta u zaštićena područja ili premještanje unutar njih.

Članak 56.

Iznimka od zabrana i zahtjeva za granična područja u pogledu zaštićenih područja

Članak 46. primjenjuje se mutatis mutandis na bilje, biljne proizvode i druge predmete uvrštene na popis u provedbenim aktima predviđenima u članku 53. stavcima 2. i 3. te članku 54. stavcima 2. i 3. koji su uneseni s graničnog područja treće zemlje u odgovarajuća zaštićena područja koja graniče s tim graničnim područjem.

Članak 57.

Zahtjevi za fitosanitarni provoz u vezi sa zaštićenim područjima

Članak 47. primjenjuje se mutatis mutandis na fitosanitarni provoz bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta uvrštenih na popis u provedbenim aktima predviđenima u članku 53. stavcima 2. i 3. te članku 54. stavcima 2. i 3. kroz zaštićena područja.

Članak 58.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji se upotrebljavaju u svrhe službenog provođenja testova, znanstvene ili obrazovne svrhe, za pokuse, sortnu selekciju ili oplemenjivanje u vezi sa zaštićenim područjima

Odstupajući od zabrana i zahtjeva predviđenih u članku 53. stavku 1. i članku 54. stavku 1., članak 48. primjenjuje se mutatis mutandis na unos u zaštićena područja i premještanje unutar njih bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta uvrštenih na popis u provedbenim aktima predviđenima u članku 53. stavcima 2. i 3. te članku 54. stavcima 2. i 3. koji se upotrebljavaju u svrhe službenog provođenja testova, znanstvene ili obrazovne svrhe, za pokuse, sortnu selekciju ili oplemenjivanje.

Odjeljak 3.

Druge mjere koje se odnose na bilje, biljne proizvode i druge predmete

Članak 59.

Opći zahtjevi za vozila, strojeve i materijal za pakiranje

1.   Vozila, strojevi i materijal za pakiranje koji se upotrebljavaju za bilje, biljne proizvode ili druge predmete iz provedbenih akata donesenih na temelju članka 28. stavaka 1. i 2., članka 30. stavaka 1. i 3., članka 40. stavka 2., članka 41. stavaka 2. i 3., članka 42. stavka 3. i članka 49. stavka 1. te koje se premješta na područje Unije ili unutar njega, ili kroz područje Unije na temelju članka 47., moraju biti slobodni od karantenskih štetnih organizama Unije i štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1.

2.   Stavak 1. primjenjuje se na zaštićena područja i u pogledu karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja.

Članak 60.

Određivanje karantenskih stanica i prostora za izolaciju

1.   Za potrebe navedene u člancima 8., 48., 49. i 58., države članice poduzimaju jednu od sljedećih mjera ili više njih, uzimajući u obzir relevantni rizik od štetnih organizama:

(a)	na svojem državnom području određuju karantenske stanice ili prostore za izolaciju;

(b)	odobravaju upotrebu određenih karantenskih stanica ili prostora za izolaciju u drugoj državi članici, pod uvjetom da je, kada je to primjenjivo, ta druga država članica dala pristanak za to odobrenje;

(c)	privremeno određuju prostore specijaliziranih subjekata ili drugih osoba kao prostore za izolaciju štetnih organizama, bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta i njihovu relevantnu uporabu kako je utvrđeno u člancima 8., 48. i 49.

2.   Države članice na zahtjev šalju Komisiji i ostalim državama članicama popis karantenskih stanica i prostora za izolaciju određenih na njihovu državnom području.

Članak 61.

Zahtjevi za karantenske stanice i prostore za izolaciju

1.   Karantenske stanice i prostori za izolaciju iz članka 60. moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve kako bi se spriječilo širenje karantenskih štetnih organizama Unije:

(a)	omogućuju fizičku izolaciju štetnih organizama, bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje treba držati u karanteni ili izolaciji te osiguravaju da im se ne može pristupiti ili ukloniti ih iz tih stanica ili prostora bez pristanka nadležnog tijela;

(b)	imaju sustave, ili pristup sustavima, sterilizacije, dekontaminacije ili uništenja zaraženog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, otpada i opreme prije uklanjanja iz stanica ili prostora;

(c)	raspolažu identifikacijom i opisom zadaća tih stanica i prostora, osoba koje su odgovorne za izvršavanje tih zadataka te uvjeta u kojima izvršavaju te zadatke;

(d)	imaju dovoljan broj odgovarajuće kvalificiranog, osposobljenog i iskusnog osoblja; i

(e)	imaju krizni plan za potrebe učinkovitog uklanjanja svake nepredviđene prisutnosti karantenskih štetnih organizama Unije i štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1. te sprečavanja njihova širenja.

2.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi posebna pravila kako bi osigurala jedinstvene uvjete primjene za zahtjeve iz stavka 1. u odnosu na vrstu bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta i stvarni ili potencijalni rizik, uključujući posebne zahtjeve za svrhe službenog provođenja testova, znanstvene ili obrazovne svrhe, pokuse, sortnu selekciju ili oplemenjivanje.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Članak 62.

Upravljanje karantenskim stanicama i prostorima za izolaciju

1.   Osoba odgovorna za karantensku stanicu ili prostor za izolaciju nadzire nepredviđenu prisutnost karantenskih štetnih organizama Unije i štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1. u toj stanici ili prostoru i njihovoj neposrednoj okolici.

2.   Ako se otkrije nepredviđena prisutnost štetnog organizma iz stavka 1. ili se na nju sumnja, osoba odgovorna za dotičnu karantensku stanicu ili prostor za izolaciju poduzima odgovarajuće mjere na temelju kriznog plana iz članka 61. stavka 1. točke (e). Obveze utvrđene za specijalizirane subjekte u članku 14. primjenjuju se mutatis mutandis na osobu odgovornu za karantensku stanicu ili prostor za izolaciju.

3.   Osoba odgovorna za karantensku stanicu ili prostor za izolaciju vodi evidenciju o sljedećem:

(a)	zaposlenim osobama;

(b)	posjetiteljima stanice ili prostora;

(c)	štetnim organizmima, bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima koji ulaze u stanicu ili prostor i izlaze iz njih;

(d)	mjestu podrijetla takvog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta; i

(e)	opažanjima u vezi s prisutnošću štetnih organizama na takvom bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima unutar karantenske stanice ili prostora za izolaciju i u njihovoj neposrednoj okolici.

Navedena evidencija čuva se tri godine.

Članak 63.

Reguliranje karantenskih stanica i prostora za izolaciju i opoziv njihova određivanja

1.   Nadležno tijelo obavlja redovite inspekcije karantenskih stanica i prostora za izolaciju kako bi provjerilo zadovoljavaju li zahtjeve utvrđene u članku 61. i uvjete za upravljanje utvrđene u članku 62.

Nadležno tijelo odlučuje o učestalosti tih inspekcija u skladu s rizikom od štetnih organizama povezanim s upravljanjem karantenskim stanicama ili prostorima za izolaciju.

2.   Na temelju inspekcije iz stavka 1. nadležno tijelo može od osobe odgovorne za karantensku stanicu ili prostor za izolaciju zahtijevati da provede korektivne mjere radi osiguranja usklađenosti s člancima 61. i 62., odmah ili unutar određenog razdoblja.

Ako nadležno tijelo zaključi kako karantenska stanica ili prostor za izolaciju ili osoba odgovorna za njih nisu usklađeni s člancima 61. i 62., to tijelo bez odgode poduzima potrebne mjere kako bi se osiguralo da se neusklađenost s tim odredbama ne nastavi. Te mjere mogu uključivati opoziv ili suspenziju određivanja iz članka 60. stavka 1.

3.   Ako je nadležno tijelo poduzelo mjere u skladu sa stavkom 2. ovog članka, osim opoziva određivanja iz članka 56. stavka 1., a neusklađenost s člancima 61. i 62. se nastavi, to tijelo bez odgode opoziva to određivanje.

Članak 64.

Puštanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz karantenskih stanica i prostora za izolaciju

1.   Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti napuštaju karantenske stanice ili prostore za izolaciju, uz odobrenje nadležnih tijela, samo ako je potvrđeno da su slobodni od karantenskih štetnih organizama Unije i štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1. ili, kada je to primjenjivo, karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja.

2.   Nadležno tijelo može odobriti premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta zaraženih karantenskim štetnim organizmom Unije ili štetnim organizmom na koji se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1. iz karantenske stanice ili prostora za izolaciju u drugu karantensku stanicu ili prostor za izolaciju ako je to premještanje opravdano razlozima povezanima sa službenim provođenjem testova ili znanstvenim razlozima i odvija se u uvjetima koje je odredilo nadležno tijelo.

3.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi posebna pravila u vezi s puštanjem bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz karantenskih stanica i prostora za izolaciju te, prema potrebi, zahtjevima u pogledu označivanja povezanima s tim puštanjem ili premještanjem iz stavka 2.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

POGLAVLJE V.

Upis specijaliziranih subjekata i sljedivost

Članak 65.

Službeni registar specijaliziranih subjekata

1.   Nadležno tijelo vodi i ažurira registar koji sadržava sljedeće specijalizirane subjekte koji djeluju na državnom području dotične države članice:

(a)

specijalizirane subjekte koji u Uniju unose ili unutar Unije premještaju bilje, biljne proizvode i druge predmete za koje je potreban fitosanitarni certifikat ili biljna putovnica na temelju provedbenih akata donesenih na temelju članka 72. stavka 1., članka 73., članka 74. stavka 1., članak 79. stavka 1. i članka 80. stavka 1.;

(b)	specijalizirane subjekte ovlaštene za izdavanje biljnih putovnica u skladu s člankom 89.;

(c)	specijalizirane subjekte koji od nadležnog tijela zatraže izdavanje certifikata iz članaka 100., 101. i 102.;

(d)

specijalizirane subjekte ovlaštene za postavljanje oznaka iz članka 98., izdavanje potvrda iz članka 99., pružanje informacija u skladu s člankom 45. ili člankom 55., unos bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta na granična područja u skladu s člankom 46. stavkom 1. ili člankom 56., ili obavljanje aktivnosti koje se odnose na relevantno bilje u demarkiranim područjima, ako ti subjekti nisu navedeni u drugom službenom registru dostupnom nadležnim tijelima; i

(e)	specijalizirane subjekte osim onih iz točaka od (a) do (d) ovog podstavka, ako se to zahtijeva provedbenim aktom donesenim na temelju članka 28. stavka 1., članka 30. stavka 1., članka 41. stavka 2., članka 49. stavka 1., članka 53. stavka 2. ili članka 54. stavka 2.

Države članice mogu odlučiti o upisivanju u registar dodatnih kategorija uzgajivača ili drugih specijaliziranih subjekata ako je to opravdano rizikom od štetnih organizama koji predstavlja bilje koje uzgajaju ili bilo koja druga njihova aktivnost.

2.   Specijalizirani subjekt u registar nadležnog tijela može biti upisan samo jedanput. Ako je to primjenjivo, taj upis u registar obavlja se uz izričita upućivanja na sve različite prostore iz članka 66. stavka 2. točke (d).

3.   Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se na specijalizirane subjekte koji zadovoljavaju jedan od sljedećih kriterija ili više njih:

(a)	dostavljaju male količine bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta isključivo i izravno krajnjim korisnicima, na način koji ne uključuje prodaju preko ugovora na daljinu;

(b)	dostavlja male količine sjemena, osim onoga koje podliježe članku 72., isključivo i izravno krajnjim korisnicima;

(c)	njihova specijalizirana aktivnost koja se odnosi na bilje, biljne proizvode i druge predmete ograničena je na njihov prijevoz za drugi specijalizirani subjekt;

(d)	njihova specijalizirana aktivnost odnosi se isključivo na prijevoz predmeta svih vrsta uporabom drvenog materijala za pakiranje.

Države članice mogu odlučiti da se iznimka iz prvog podstavka točke (a) ne primjenjuje na sve ili na određene uzgajivače ili druge specijalizirane subjekte ako je to opravdano rizikom od štetnih organizama koji predstavlja bilje koje uzgajaju ili na koje se odnose bilo koje druge njihove aktivnosti.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. u vezi s jednim od sljedećih elemenata ili više njih:

(a)

izmjenom ove Uredbe dodavanjem dodatnih kategorija specijaliziranih subjekata koje su izuzete iz primjene stavka 1. ovog članka ako bi im taj upis predstavljao administrativno opterećenje koje je neproporcionalno s niskim rizikom od štetnih organizama povezanim s njihovim specijaliziranim aktivnostima;

(b)	dopunom ove Uredbe utvrđivanjem posebnih zahtjeva za upis u registar određenih kategorija specijaliziranih subjekata, uzimajući u obzir prirodu aktivnosti ili dotičnog bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta;

(c)

dopunom ove Uredbe utvrđivanjem maksimalnih vrijednosti za male količine određenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta kako su navedene u stavku 3. prvom podstavku točki (a). Te se vrijednosti utvrđuju kako je prikladno za dotično bilje, biljne proizvode i druge predmete te odgovarajuće rizike od štetnih organizama.

Članak 66.

Postupak registracije

1.   Specijalizirani subjekti koji su obuhvaćeni područjem primjene članka 65. stavka 1. nadležnim tijelima podnose prijavu za u registraciju.

2.   Prijava za registraciju sadržava sljedeće elemente:

(a)	ime specijaliziranog subjekta, njegovu adresu u državi članici u kojoj je registriran i podatke za kontakt;

(b)	izjavu o namjeri specijaliziranog subjekta da obavlja jednu ili više aktivnosti iz članka 65. stavka 1. u vezi s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima;

(c)

izjavu o namjeri specijaliziranog subjekta da obavlja, kako je primjenjivo, jednu od sljedećih aktivnosti ili više njih: i. izdavanje biljnih putovnica za bilje, biljne proizvode i druge predmete na temelju članka 84. stavka 1.; ii. postavljanje oznake na drveni materijal za pakiranje iz članka 96. stavka 1.; iii. izdavanje svih drugih potvrda iz članka 99. stavka 1.;

(d)	adresu prostorâ te, ako je primjenjivo, lokaciju zemljišnih čestica kojima se u dotičnoj državi članici koristi specijalizirani subjekt za provođenje aktivnosti iz članka 65. stavka 1. u svrhu registracije; i

(e)	vrste robe, porodice, rodove ili vrste bilja i biljnih proizvoda te, prema potrebi, prirodu drugih predmeta na koje se odnose aktivnosti specijaliziranog subjekta, kako je navedeno u članku 65. stavku 1.

3.   Nadležna tijela bez odgode registriraju specijalizirani subjekt kad prijava za registraciju sadržava elemente iz stavka 2.

4.   Odstupajući od stavaka 1. i 2. ovog članka, nadležno tijelo upisuje u registar specijalizirani subjekt bez podnošenja prijave za registraciju ako je taj subjekt upisan u registar u skladu s člankom 6. stavkom 5. trećim podstavkom, člankom 6. stavkom 6. ili člankom 13.c stavkom 1. točkom (b) Direktive 2000/29/EZ ili nacionalnim pravilima o biljnom zdravstvu te ako su tom nadležnom tijelu dostupni svi elementi iz stavka 2. ovog članka. Kada je to relevantno, dotični specijalizirani subjekt podnosi ažurirane podatke o tim elementima do 14. ožujka 2020.

5.   Kada je to relevantno, registrirani subjekti svake godine podnose ažurirane podatke o svim promjenama podataka iz stavka 2. točaka (d) i (e) te izjava iz stavka 2. točaka (b) i (c). To se podnošenje obavlja do 30. travnja svake godine u vezi s ažuriranjem podataka od prethodne godine.

Zahtjev za ažuriranje podataka iz stavka 2. točke (a) podnosi se najkasnije 30 dana nakon promjene tih podataka.

6.   Ako nadležno tijelo ustanovi da registrirani subjekt više ne provodi aktivnosti iz članka 65. stavka 1. ili da elementi uključeni u prijavu koju je podnio registrirani subjekt u skladu sa stavkom 2. ovog članka više nisu ispravni, od tog subjekta zahtijeva da navedene elemente ispravi odmah ili u određenom roku.

Ako registrirani subjekt ne ispravi navedene elemente u roku koji je odredilo nadležno tijelo, nadležno tijelo, prema potrebi, mijenja ili opoziva registraciju tog subjekta.

Članak 67.

Sadržaj registra

Registar sadržava elemente utvrđene u članku 66. stavku 2. točkama (a), (b), (d) i (e) te sljedeće elemente:

(a)	službeni registracijski broj koji sadržava dvoslovnu oznaku u skladu s normom ISO 3166-1-alpha-2 (27) za državu članicu u kojoj je specijalizirani subjekt registriran;

(b)	prema potrebi, navod za koje je od aktivnosti iz članka 66. stavka 2. točke (c) specijalizirani subjekt ovlašten te, prema potrebi, dotično određeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete.

Članak 68.

Dostupnost informacija iz službenih registara

1.   Država članica koja vodi registar stavlja informacije koje on sadržava, na obrazložen zahtjev, na raspolaganje ostalim državama članicama ili Komisiji, za njihovu uporabu.

2.   Država članica koja vodi registar na opravdan zahtjev stavlja informacije iz članka 66. stavka 2. točaka (a) i (b) te članka 67. točke (b) u vezi s određenim registriranim subjektom na raspolaganje svakom specijaliziranom subjektu koji ima poslovni nastan u Uniji, za njegovu uporabu.

3.   Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila i pravila Unije o povjerljivosti, pristupu informacijama i zaštiti privatnih podataka.

Članak 69.

Sljedivost

1.   Specijalizirani subjekt kojemu su dostavljeni bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti koji podliježu zahtjevima ili uvjetima na temelju članka 28. stavka 1. prvog podstavka točaka od (a) do (d), članka 28. stavaka 2. i 3., članka 30. stavaka 1., 3. i 4., članka 37. stavka 2., članka 41. stavaka 2. i 3., članka 46. stavaka 1. i 3., članka 48. stavaka 1. i 2., članka 49. stavka 1., članka 54. stavaka 2. i 3., članaka 56., 57. i 58. te članka 79. stavka 1. vodi evidenciju koja tom specijaliziranom subjektu omogućuje da za svaku trgovinsku jedinicu dostavljenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta identificira specijalizirane subjekte koji su mu ih dostavili.

2.   Specijalizirani subjekt koji dostavlja bilje, biljne proizvode ili druge predmete koji podliježu zahtjevima ili uvjetima na temelju članka 28. stavka 1. točaka od (a) do (d), članka 28. stavaka 2. i 3., članka 30. stavaka 1., 3. i 4., članka 37. stavka 2., članka 41. stavaka 2. i 3., članka 46. stavaka 1. i 3., članka 47. stavka 1., članka 48. stavaka 1. i 2., članka 49. stavka 1., članka 54. stavaka 2. i 3., članaka 56., 57. i 58. te članka 79. stavka 1. vodi evidenciju koja mu za svaku trgovinsku jedinicu bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koju je dostavio omogućuje identifikaciju specijaliziranih subjekata kojima ih je dostavio.

3.   Ako ovlašteni subjekt izda biljnu putovnicu na temelju članka 84. stavka 1. te ako nadležno tijelo izda biljnu putovnicu na temelju članka 84. stavka 2. za registriranog subjekta, taj subjekt osigurava, u svrhu osiguravanja sljedivosti na temelju stavaka 1. i 2. ovog članka, bilježenje sljedećih informacija u vezi s tom biljnom putovnicom:

(a)	gdje je to primjenjivo, specijaliziranog subjekta koji je dostavio dotičnu trgovinsku jedinicu;

(b)	specijaliziranog subjekta kojem je dostavljena dotična trgovinska jedinica; i

(c)	relevantnih informacija o biljnoj putovnici.

4.   Specijalizirani subjekti vode evidenciju iz stavaka 1., 2. i 3. najmanje tri godine od datuma kada su im dostavljeni bilje, biljni proizvod ili drugi predmet ili otkako su ih oni dostavili.

5.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi sljedeće elemente:

(a)	minimalno razdoblje koje je dulje ili kraće od onoga iz stavka 4. s obzirom na određeno bilje u slučajevima kada je to opravdano trajanjem razdoblja uzgoja tog bilja; i

(b)	zahtjeve u vezi s dostupnošću evidencije iz stavaka 1. i 2. koju moraju voditi specijalizirani subjekti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

6.   Specijalizirani subjekti iz stavka 4. informacije iz evidencija iz stavaka 1., 2. i 3. na zahtjev dostavljaju nadležnom tijelu.

7.   Ovaj članak ne primjenjuje se na specijalizirane subjekte iz članka 65. stavka 3. prvog podstavka točaka (c) i (d).

Članak 70.

Premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar prostorâ specijaliziranog subjekta i između njih

1.   Specijalizirani subjekti kojima je dostavljeno bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti iz članka 69. stavaka 1. i 2., ili ga oni dostavljaju, moraju imati uspostavljene sustave sljedivosti ili postupke koji im omogućuju identifikaciju premještanja tog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar svojih prostora i između njih.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na specijalizirane subjekte iz članka 65. stavka 3. prvog podstavka točaka (c) i (d).

2.   Informacije, određene sustavima ili postupcima iz stavka 1., o premještanju bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar prostora specijaliziranih subjekata iz tog stavka i između njih na zahtjev se stavljaju na raspolaganje nadležnom tijelu.

POGLAVLJE VI.

Certificiranje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta

Odjeljak 1.

Fitosanitarni certifikati potrebni za unos bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije

Članak 71.

Fitosanitarni certifikat za unos na područje Unije

1.   Fitosanitarni certifikat za unos bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije jest dokument koji izdaje treća zemlja i koji ispunjava uvjete iz članka 76., a čiji je sadržaj utvrđen u dijelu A Priloga V. ili, kada je to primjenjivo, dijelu B Priloga V. te kojim se potvrđuje da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)	slobodni su od karantenskih štetnih organizama Unije i štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1.;

(b)	usklađeni su s odredbama članka 37. stavka 1. u vezi s prisutnošću reguliranih nekarantenskih štetnih organizama Unije na bilju za sadnju;

(c)	usklađeni su sa zahtjevima iz članka 41. stavaka 2. i 3. ili, gdje je to primjenjivo, članka 54. stavaka 2. i 3.;

(d)	kada je to primjenjivo, usklađeni su s pravilima donesenima u skladu s odredbama koje su donesene na temelju članka 28. stavka 1. prvog podstavka točke (d),članka 28. stavka 2. te članka 30. stavka 1.

2.   U fitosanitarnom certifikatu pod naslovom „Dodatna izjava” navodi se koji je poseban zahtjev ispunjen uvijek kada je odgovarajućim provedbenim aktom, donesenim na temelju članka 28. stavaka 1. i 2., članka 30. stavaka 1. i 3., članka 37. stavka 2., članka 41. stavaka 2. i 3. te članka 54. stavaka 2. i 3. predviđeno nekoliko različitih mogućnosti za takve zahtjeve. Taj navod uključuje cjeloviti tekst relevantnog zahtjeva.

3.   Gdje je to primjenjivo, u fitosanitarnom certifikatu navodi se da su dotično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti usklađeni s fitosanitarnim mjerama koje su na temelju članka 44. priznate kao jednakovrijedne zahtjevima iz provedbenog akta donesenog na temelju članka 41. stavka 3.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se mijenja Prilog V. dijelovi A i B kako bi se prilagodili razvoju relevantnih međunarodnih normi.

Članak 72.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti za koje se zahtijevaju fitosanitarni certifikati

1.   Komisija provedbenim aktom izrađuje popis bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, te pripadajućih trećih zemalja podrijetla ili otpreme, za čiji je unos na područje Unije potreban fitosanitarni certifikat.

Navedeni popis sadržava:

(a)	sve bilje za sadnju, osim sjemena;

(b)	bilje, biljne proizvode i druge predmete uvrštene na popis u točki I. dijela B Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ;

(c)	bilje, biljne proizvode i druge predmete za koje su doneseni zahtjevi na temelju članka 28. stavka 1. prvog podstavka točke (d) i članka 30. stavka 1. u vezi s njihovim unosom na područje Unije;

(d)

sjeme ili, ako je primjenjivo, sjemenski krumpir, uvrštene na popis u provedbenom aktu predviđenom u članku 37. stavku 2. ove Uredbe i na koje se primjenjuju odluke o istovjetnosti donesene na temelju direktiva 66/401/EEZ, 66/402/EEZ, 98/56/EZ, 1999/105/EZ, 2002/54/EZ, 2002/55/EZ, 2002/56/EZ i 2002/57/EZ;

(e)	bilje, biljne proizvode i druge predmete uvrštene na popis u provedbenim aktima predviđenima u članku 41. stavcima 2. i 3.; i

(f)	bilje, biljne proizvode i druge predmete na koje se primjenjuje članak 49. stavak 2. drugi podstavak točke (a) i (b).

Prvi podstavak točke od (a) do (e) ne primjenjuju se, a fitosanitarni certifikat ne zahtijeva se ako se provedbenim aktom donesenim na temelju članka 28. stavka 1. prvog podstavka točke (d), članka 30. stavka 1. ili članka 41. stavaka 2. i 3. zahtijeva dokaz usklađenosti u obliku službene oznake, kako je navedeno u članku 96. stavku 1., ili druge službene potvrde, kako je navedeno u članku 99. stavku 1.

Na popisu izrađenom tim provedbenim aktom to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se također prema svojoj oznaci KN, ako je ta oznaka dostupna. Usto se, kada se njima pobliže utvrđuje primjenjiva oznaka KN za određeno bilje, biljni proizvod ili drugi predmet, upućuje na druge oznake utvrđene zakonodavstvom Unije.

2.   Komisija provedbenim aktom mijenja provedbeni akt iz stavka 1. u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet uvršten na popis u tom aktu ne ispunjava uvjete iz stavka 1. prvog podstavka točke (c), (d) ili (e);

(b)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije uvršten na popis u tom aktu ispunjava uvjete iz stavka 1. prvog podstavka točke (c), (d) ili (e).

3.   Uz slučajeve iz stavka 2., Komisija može provedbenim aktima izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1. u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu II. odjeljku 2. ako postoji rizik da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije uvršten na popis u tom aktu bude domaćin karantenskog štetnog organizma Unije ili štetnog organizma na koji se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1. ili ako taj rizik više ne postoji za bilje, biljni proizvod ili drugi predmet uvršten na popis u tom aktu.

4.   Provedbeni akti iz stavaka 1., 2. i 3. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

5.   Odstupajući od stavaka 1., 2. i 3., za bilje, biljne proizvode ili druge predmete na koje se primjenjuju članci 46., 47. i 48. te članak 75. stavak 1. ne zahtijeva se fitosanitarni certifikat.

Članak 73.

Drugo bilje za koje su potrebni fitosanitarni certifikati

Komisija provedbenim aktima predviđa da je za bilje, osim bilja uvrštenog na popis iz članka 72. stavka 1., potreban fitosanitarni certifikat za unos na područje Unije.

Međutim, tim se provedbenim aktima predviđa da fitosanitarni certifikat nije potreban za to bilje kada procjena temeljena na dokazima o rizicima od štetnih organizama te iskustvu u vezi s trgovinom dokazuje da takav certifikat nije potreban. Tom se procjenom uzimaju u obzir kriteriji utvrđeni u Prilogu VI. Prema potrebi ta se procjena može odnositi samo na bilje određene treće zemlje podrijetla ili otpreme, ili skupine trećih zemalja podrijetla ili otpreme.

Na popisu izrađenom tim provedbenim aktima bilje se isto tako identificira prema svojoj oznaci KN, ako je ta oznaka dostupna.

Usto se, kada se njima pobliže utvrđuje primjenjiva oznaka KN za određeno bilje, biljni proizvod ili drugi predmet, upućuje na druge oznake utvrđene zakonodavstvom Unije.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2. Prvi od tih akata donosi se do 14. prosinca 2018.

Članak 74.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti za čiji su unos u zaštićeno područje potrebni fitosanitarni certifikati

1.   Fitosanitarni certifikati potrebni su, uz slučajeve iz članka 72. stavaka 1., 2. i 3., za unos nekog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta u određena zaštićena područja iz određenih trećih zemalja podrijetla ili otpreme.

Komisija provedbenim aktima izrađuje popis tog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te pripadajućih trećih zemalja podrijetla ili otpreme iz prvog podstavka.

Navedeni popis sadržava:

(a)	u prvom od tih provedbenih akata, bilje, biljne proizvode i druge predmete uvrštene na popis u dijelu B točki II. Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ;

(b)	bilje, biljne proizvode i druge predmete uvrštene na popis u provedbenim aktima predviđenima u članku 54. stavku 2. ili 3. ove Uredbe.

Na popisu izrađenom tim provedbenim aktima to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se također prema svojoj oznaci KN, ako je ta oznaka dostupna. Usto se, kada se njima pobliže utvrđuje primjenjiva oznaka KN za određeno bilje, biljni proizvod ili drugi predmet, upućuje na druge oznake utvrđene zakonodavstvom Unije.

Fitosanitarni certifikat ne zahtijeva se za bilje, biljne proizvode i druge predmete na tom popisu ako se provedbenim aktom donesenim na temelju članka 54. stavka 2. ili 3. zahtijeva dokaz usklađenosti u obliku službene oznake, kako je navedeno u članku 96. stavku 1., ili druge službene potvrde, kako je navedeno u članku 99. stavku 1.

2.   Komisija provedbenim aktima mijenja provedbeni akt iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:

(a)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet uvršten na popis u tom aktu ne ispunjava uvjete iz stavka 1. trećeg podstavka točke (b);

(b)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije uvršten na popis u tom aktu ispunjava uvjete iz stavka 1. trećeg podstavka točke (b).

3.   Uz slučajeve iz stavka 2., Komisija može provedbenim aktima izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1. u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu II. odjeljku 2. ako postoji rizik da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet, koji nije uvršten na popis u tom aktu, bude domaćin karantenskog štetnog organizma zaštićenog područja ili ako taj rizik više ne postoji za bilje, biljni proizvod ili drugi predmet uvršten na popis u tom aktu.

4.   Provedbeni akti iz stavaka 1., 2. i 3. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

5.   Odstupajući od stavaka 1., 2. i 3., za bilje, biljne proizvode ili druge predmete na koje se primjenjuju članci 56., 57. i 58. te članak 75. stavak 1. ne zahtijeva se fitosanitarni certifikat.

Članak 75.

Iznimke za prtljagu putnika

1.   Male količine određenog bilja, osim bilja za sadnju, te biljnih proizvoda i drugih predmeta iz treće zemlje mogu se izuzeti od zahtjeva za fitosanitarnim certifikatom utvrđenog u skladu s člankom 72. stavkom 1., člankom 73. ili člankom 74. stavkom 1. ako ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)	na područje Unije uneseni su kao dio osobne prtljage putnika;

(b)	ne smiju se upotrebljavati u stručne ili komercijalne svrhe;

(c)	uvršteni su na popis u provedbenom aktu predviđenom u stavku 2. ovog članka.

2.   Komisija provedbenim aktima uvrštava na popis bilje, biljne proizvode i druge predmete iz stavka 1. i dotične treće zemlje te utvrđuje maksimalnu količinu, prema potrebi, bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji trebaju podlijegati izuzećima iz tog stavka te, prema potrebi, jednu od mjera upravljanja rizicima utvrđenih u Prilogu II. odjeljku 1. ili više njih.

O navedenom uvrštavanju na popis i utvrđivanju dotične maksimalne količine te, prema potrebi, mjera upravljanja rizicima odlučuje se na temelju rizika od štetnih organizama koji predstavljaju male količine tog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, u skladu s kriterijima utvrđenima u Prilogu II. odjeljku 2.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Članak 76.

Uvjeti koje treba ispunjavati fitosanitarni certifikat

1.   Ne dovodeći u pitanje obveze na temelju Međunarodne konvencije o zaštiti bilja (IPPC) te uzimajući u obzir relevantne međunarodne norme, nadležno tijelo prihvaća fitosanitarni certifikat koji prati bilje, biljne proizvode ili druge predmete koji se unose iz treće zemlje samo ako je sadržaj tog certifikata u skladu s Prilogom V. dijelom A. Ako se bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti unose iz treće zemlje koja nije zemlja njihova podrijetla, nadležno tijelo prihvaća samo fitosanitarni certifikat koji je u skladu ili s dijelom A ili dijelom B Priloga V.

Ono ne prihvaća fitosanitarni certifikat ako dodatna izjava iz članka 71. stavka 2., gdje je to primjenjivo, nije priložena ili nije ispravna, te ako nije priložena izjava iz članka 71. stavka 3., gdje je to primjenjivo.

Ono ne prihvaća fitosanitarni certifikat za ponovni izvoz ako uz taj fitosanitarni certifikat nije priložen izvorni fitosanitarni certifikat za izvoz ili ovjerena kopija izvornog fitosanitarnog certifikata za izvoz.

2.   Nadležno tijelo prihvaća fitosanitarni certifikat samo ako ispunjava sljedeće zahtjeve:

(a)	izdan je na najmanje jednom službenom jeziku Unije;

(b)	naslovljen je na nacionalnu organizaciju za zaštitu bilja države članice; i

(c)	izdan je najviše 14 dana prije datuma kada su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti na koje se odnosi napustili treću zemlju u kojoj je izdan.

3.   Ako se radi o trećoj zemlji koja je ugovorna stranka IPPC-a, nadležno tijelo prihvaća samo fitosanitarne certifikate koje je izdala službena nacionalna organizacija za zaštitu bilja te treće zemlje ili, u okviru njezine odgovornosti, službenik koji je tehnički kvalificiran i kojega je propisno ovlastila ta službena nacionalna organizacija za zaštitu bilja.

4.   Ako se radi o trećoj zemlji koja nije ugovorna stranka IPPC-a, nadležno tijelo prihvaća samo fitosanitarne certifikate koje su izdala tijela koja su nadležna u skladu s nacionalnim pravilima te treće zemlje i koja su prijavljena Komisiji. Komisija putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. države članice i subjekte obavješćuje o primljenim obavijestima.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se dopunjuju uvjeti za prihvaćanje iz prvog podstavka ovog stavka kako bi se osigurala pouzdanost tih certifikata.

5.   Elektronički fitosanitarni certifikati prihvaćaju se samo ako su dostavljeni putem računalnog sustava za upravljanje informacijama za službene kontrole na razini Unije ili elektroničkom razmjenom s njime.

Članak 77.

Poništenje fitosanitarnog certifikata

1.   Ako je fitosanitarni certifikat izdan u skladu s člankom 71. stavcima 1., 2. i 3. te ako dotično nadležno tijelo zaključi da uvjeti iz članka 76. nisu ispunjeni, poništava taj fitosanitarni certifikat i osigurava da više ne prati dotično bilje, biljne proizvode ili druge predmete. U tom slučaju, i u pogledu dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, nadležno tijelo poduzima jednu od mjera koje treba poduzeti u slučaju neusklađenih pošiljaka koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja, kako je navedeno u zakonodavstvu Unije o službenim kontrolama.

Nakon poništenja dotični certifikat na prednjoj strani i na istaknutome mjestu nosi trokutasti pečat crvene boje s oznakom „certifikat poništen” odgovarajućeg nadležnog tijela, uz njegov naziv te datum poništenja. Navedeno se ispisuje tiskanim slovima na najmanje jednom službenom jeziku Unije.

2.   Ako je fitosanitarni certifikat poništen na temelju stavka 1. ovog članka, države članice o tome elektroničkim sustavom obavješćivanja iz članka 103. obavješćuju Komisiju i ostale države.

Dotična država članica također obavješćuje treću zemlju koja je izdala taj fitosanitarni certifikat.

3.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi tehničke aranžmane koji se odnose na poništenje elektroničkih fitosanitarnih certifikata, kako je navedeno u članku 76. stavku 5. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Odjeljak 2.

Biljne putovnice potrebne za premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije

Članak 78.

Biljne putovnice

Biljna putovnica službena je etiketa za premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije te, gdje je to primjenjivo, u zaštićena područja i unutar njih, kojom se potvrđuje usklađenost sa svim zahtjevima utvrđenima u članku 85. i, za premještanje u zaštićena područja i unutar njih, u članku 86., te ima sadržaj i format koji su utvrđeni u članku 83.

Članak 79.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti za čije je premještanje unutar područja Unije potrebna biljna putovnica

1.   Biljne putovnice potrebne su za premještanje određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije. Komisija provedbenim aktima izrađuje popis onog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za čije je premještanje unutar područja Unije potrebna biljna putovnica.

Navedeni popis sadržava:

(a)	sve bilje za sadnju, osim sjemena;

(b)	u prvom od tih provedbenih akata, bilje, biljne proizvode i druge predmete uvrštene na popis u dijelu A točki I. Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ, ako nisu već obuhvaćeni točkom (a) ovog podstavka;

(c)	bilje, biljne proizvode i druge predmete za koje su doneseni zahtjevi na temelju članka 28. stavaka 1., 2. ili 3. ili članka 30. stavaka 1., 3. ili 4. u vezi s njihovim premještanjem unutar područja Unije;

(d)	sjeme uvršteno na popis u provedbenom aktu predviđenom u članku 37. stavku 2.; i

(e)

bilje, biljne proizvode i druge predmete uvrštene na popis u provedbenim aktima predviđenima u članku 41. stavcima 2. i 3. s obzirom na njihovo premještanje unutar Unije, uz iznimku bilja za sadnju, biljnih proizvoda i drugih predmeta za koje je potrebna drukčija posebna oznaka ili drukčija vrsta potvrde na temelju tog članka.

2.   Komisija provedbenim aktima mijenja provedbeni akt iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:

(a)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije uvršten na popis u tom aktu ispunjava uvjete iz stavka 1. drugog podstavka točke (c), (d) ili (e); ili

(b)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet uvršten na popis u tom aktu ne ispunjava uvjete iz stavka 1. drugog podstavka točke (c), (d) ili (e).

3.   Uz slučajeve iz stavka 2., Komisija može provedbenim aktima izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1. u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu II. odjeljku 2. ako postoji rizik da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije uvršten na popis u tom aktu bude domaćin karantenskog štetnog organizma Unije ili ako taj rizik više ne postoji za bilje, biljni proizvod ili drugi predmet uvršten na popis u tom aktu.

4.   Provedbeni akti iz stavaka 1., 2. i 3. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

5.   Odstupajući od stavaka 1., 2. i 3., za bilje, biljne proizvode ili druge predmete na koje se primjenjuju članci 46., 47., 48. i 75. nije potrebna biljna putovnica.

6.   Komisija najkasnije 14. prosinca 2021. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću kako bi predstavila iskustvo stečeno proširenjem sustava za izdavanje biljnih putovnica na sva premještanja bilja za sadnju unutar područja Unije, uz jasnu analizu troškova i koristi za subjekte te, ako je prikladno, tom izvješću prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 80.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti za čiji je unos u zaštićena područja i premještanje unutar njih potrebna biljna putovnica

1.   Biljne putovnice potrebne su za određeno bilje, biljne proizvode i druge predmete koji se unose u zaštićena područja ili se premještaju unutar njih.

Komisija provedbenim aktima izrađuje popis onog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za čiji je unos u određena zaštićena područja i premještanje unutar njih potrebna biljna putovnica.

Navedeni popis sadržava:

(a)	u prvom od tih provedbenih akata, bilje, biljne proizvode i druge predmete koji su uvršteni na popis u dijelu A točki II. Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ;

(b)	ostalo bilje, biljne proizvode i druge predmete uvrštene na popis u provedbenim aktima predviđenima u članku 54. stavku 3. ove Uredbe.

2.   Komisija može provedbenim aktima izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:

(a)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije uvršten na popis u tom aktu ispunjava uvjete iz stavka 1. trećeg podstavka točke (b); ili

(b)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet uvršten na popis u tom aktu ne ispunjava uvjete iz stavka 1. trećeg podstavka točke (b).

3.   Uz slučajeve iz stavka 2., Komisija može provedbenim aktima izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1., a u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu II. odjeljku 2., ako postoji rizik da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije uvršten na popis u tom aktu bude domaćin karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja ili ako taj rizik više ne postoji za bilje, biljni proizvod ili drugi predmet uvršten na popis u tom aktu.

4.   Provedbeni akti iz stavaka 1., 2. i 3. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

5.   Odstupajući od stavaka 1., 2. i 3., za bilje, biljne proizvode ili druge predmete na koje se primjenjuju članci 56., 57. i 58. nije potrebna biljna putovnica.

Članak 81.

Iznimka za izravnu dostavu krajnjim korisnicima

1.   Za premještanje bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koji se dostavljaju izravno krajnjim korisnicima, koji uključuju neprofesionalne vrtlare, nije potrebna biljna putovnica.

Ta se iznimka ne primjenjuje na:

(a)	krajnje korisnike koji to bilje, biljne proizvode ili druge predmete primaju putem prodaje preko ugovora na daljinu; ili

(b)	krajnje korisnike bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta za koje je potrebna biljna putovnica za zaštićena područja na temelju članka 80.

Komisija može provedbenim aktima odrediti da se zahtjevi iz drugog podstavka točke (b) primjenjuju samo na određene štetne organizme zaštićenog područja te određeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

2.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem slučajeva kada se za određeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete iznimka iz stavka 1. ovog članka primjenjuje samo na male količine. Tim se delegiranim aktima utvrđuju te količine po razdoblju s obzirom na dotično bilje, biljni proizvod ili drugi predmet te odgovarajuće rizike od štetnih organizama.

Članak 82.

Iznimke za premještanja unutar prostorâ registriranog subjekta i između njih

Za premještanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar prostorâ istog registriranog subjekta koji su međusobno u neposrednoj blizini te između njih nije potrebna biljna putovnica.

Države članice mogu dodatno definirati neposrednu blizinu na svojem državnom području i odrediti treba li za takva premještanja umjesto biljne putovnice izdati kakve dokumente.

Ako se takva premještanja odvijaju između dviju ili više država članica, izuzeće od zahtjeva za biljnom putovnicom zahtijeva odobrenje nadležnih tijela dotičnih država članica.

Članak 83.

Sadržaj i format biljne putovnice

1.   Biljna putovnica ima oblik zasebne etikete koja se izrađuje na svakoj podlozi prikladnoj za tiskanje elemenata iz stavka 2., pod uvjetom da se biljna putovnica jasno razlikuje od svih drugih informacija ili etiketa koje bi mogle biti navedene na toj podlozi.

Biljna putovnica mora biti lako vidljiva i jasno čitljiva, a informacije na njoj nepromjenjive i trajne.

2.   Biljna putovnica za premještanje unutar područja Unije sadržava elemente utvrđene u Prilogu VII. dijelu A.

Odstupajući od Priloga VII. dijela A točke 1. podtočke (e), kôd sljedivosti ne zahtijeva se ako bilje za sadnju zadovoljava sve sljedeće uvjete:

(a)	pripremljeno je tako da je spremno za prodaju krajnjim korisnicima bez ikakve daljnje pripreme i ne postoji nikakav rizik u vezi sa širenjem karantenskih štetnih organizama Unije ili štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1.;

(b)	ne pripada tipovima ili vrstama uvrštenima na popis u provedbenom aktu predviđenom u stavku 3. ovog članka.

3.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje tipove i vrste bilja za sadnju na koje se ne primjenjuje izuzeće iz stavka 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

4.   Biljna putovnica za unos u zaštićeno područje i premještanje unutar njega sadržava elemente utvrđene u Prilogu VII. dijelu B.

5.   U slučaju bilja za sadnju koje je proizvedeno ili stavljeno na raspolaganje na tržištu kao predosnovni, osnovni ili certificirani materijal ili predosnovno, osnovno ili certificirano sjeme ili sjemenski krumpir, kako je navedeno u direktivama 66/401/EEZ, 66/402/EEZ, 68/193/EEZ, 2002/54/EZ, 2002/55/EZ, 2002/56/EZ, 2002/57/EZ odnosno 2008/90/EZ, biljna putovnica u zasebnom se obliku uključuje u službenu etiketu izrađenu u skladu s odgovarajućim odredbama tih direktiva.

Kada se primjenjuje ovaj stavak, biljna putovnica za premještanje unutar područja Unije sadržava elemente utvrđene u Prilogu VII. dijelu C ove Uredbe.

Kada se primjenjuje ovaj stavak, biljna putovnica za unos u zaštićeno područje i premještanje unutar njega sadržava elemente utvrđene u Prilogu VII. dijelu D ove Uredbe.

6.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se mijenjaju dijelovi A, B, C i D Priloga VII. kako bi se tamo navedeni elementi, gdje je to primjenjivo, prilagodili razvoju znanstvenih i tehničkih spoznaja.

7.   Do 14. prosinca 2017. Komisija provedbenim aktima donosi specifikacije formata biljne putovnice za premještanje unutar područja Unije i biljne putovnice za unos u zaštićeno područje i premještanje unutar njega, u vezi s biljnim putovnicama iz stavka 2. prvog i drugog podstavka te stavka 5. drugog i trećeg podstavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Ako to zahtijeva priroda određenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, za takvo bilje, biljne proizvode ili druge predmete mogu se utvrditi posebne specifikacije veličine za biljnu putovnicu.

8.   Biljna putovnica može se izdati i u elektroničkom obliku („elektronička biljna putovnica”), pod uvjetom da sadržava sve elemente iz stavka 2. i da su provedbenim aktima iz drugog podstavka ovog stavka utvrđeni tehnički aranžmani.

Komisija može provedbenim aktima utvrditi tehničke aranžmane za izdavanje elektroničkih biljnih putovnica kako bi osigurala njihovu usklađenost s odredbama ovog članka te prikladan, vjerodostojan i učinkovit način izdavanja tih biljnih putovnica. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Članak 84.

Izdavanje biljnih putovnica koje izvršavaju ovlašteni specijalizirani subjekti i nadležna tijela

1.   Biljne putovnice izdaju ovlašteni subjekti pod nadzorom nadležnih tijela.

Ovlašteni subjekti izdaju biljne putovnice samo za bilje, biljne proizvode ili druge predmete za koje su odgovorni.

2.   Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela također mogu izdavati biljne putovnice.

3.   Ovlašteni subjekti izdaju biljne putovnice samo u prostorima, zbirnim skladištima i otpremnim centrima koji su pod njihovom odgovornošću i koje su prijavili na temelju članka 66. stavka 2. točke (d) ili, ako se primjenjuje članak 94. stavak 1., na drugoj lokaciji ako je to odobrilo nadležno tijelo.

Članak 85.

Temeljni zahtjevi za biljnu putovnicu za premještanje unutar područja Unije

Biljna putovnica izdaje se za premještanje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta unutar područja Unije koji ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)	slobodni su od karantenskih štetnih organizama Unije ili štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1.;

(b)	u skladu su s odredbama članka 37. stavka 1. koje se odnose na prisutnost reguliranih nekarantenskih štetnih organizama Unije na bilju za sadnju te odredbama članka 37. stavka 4. koje se odnose na mjere koje treba poduzeti;

(c)	u skladu su sa zahtjevima o premještanju unutar Unije, kako su navedeni u članku 41. stavcima 2. i 3.;

(d)	gdje je to primjenjivo, usklađeni su s pravilima donesenima u skladu s relevantnim mjerama koje su donesene na temelju članka 17. stavka 3., članka 28. stavka 1. prvog podstavka točaka od (a) do (d), članka 28. stavka 2. te članka 30. stavaka 1. i 3.; i

(e)

kada je to primjenjivo, usklađeni su s mjerama koje su donijela nadležna tijela za iskorjenjivanje karantenskih štetnih organizama Unije na temelju članka 17. stavka 1. ili štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1. te iskorjenjivanje štetnih organizama koji privremeno ispunjavaju uvjete za uvrštavanje u karantenske štetne organizme Unije na temelju članka 29. stavka 1.

Članak 86.

Temeljni zahtjevi za biljnu putovnicu za premještanje u zaštićeno područje i unutar njega

1.   Biljna putovnica izdaje se za unos u zaštićeno područje i premještanje unutar njega bilja, biljnog proizvoda i drugog predmeta koji ispunjavaju sve zahtjeve iz članka 85., kao i sljedeće zahtjeve:

(a)	slobodni su od karantenskih štetnih organizama pripadajućeg zaštićenog područja; i

(b)	usklađeni su sa zahtjevima iz članka 54. stavaka 2. i 3.

2.   Kada se primjenjuje članak 33. stavak 2., biljna putovnica iz stavka 1. ovog članka ne izdaje se za bilje, biljne proizvode ili druge predmete podrijetlom iz dotičnog demarkiranog područja i koji mogu biti domaćini dotičnog štetnog organizma zaštićenog područja.

Članak 87.

Pregledi za biljne putovnice

1.   Biljna putovnica može se izdati samo za bilje, biljne proizvode i druge predmete za koje je detaljan pregled u skladu sa stavcima 2., 3. i 4. pokazao da ispunjavaju zahtjeve iz članka 85. te, gdje je to primjenjivo, članka 86.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti mogu se pregledati ili zasebno ili se mogu pregledati njihovi reprezentativni uzorci. Pregledom se obuhvaća i materijal za pakiranje dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta.

2.   Pregled obavlja ovlašteni subjekt. Međutim, u sljedećim slučajevima pregled obavlja nadležno tijelo:

(a)	ako se primjenjuje stavak 3. prvi podstavak točka (c) ovog članka u vezi s inspekcijama, uzorkovanjem i provođenjem testova;

(b)	ako se primjenjuje članak 84. stavak 2.; ili

(c)	ako se pregled obavlja u neposrednoj okolici kako je navedeno u stavku 3. prvom podstavku točki (b) ovog članka, a ovlašteni subjekt nema pristup toj neposrednoj okolici.

3.   Pregled ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

(a)	obavlja se u prikladno vrijeme te uzimajući u obzir rizike povezane s njime;

(b)

provodi se u prostorima iz članka 66. stavka 2. točke (d). Ako se to zahtijeva provedbenim aktima donesenima na temelju članka 28. stavka 1., članka 30. stavka 1., članka 37. stavka 4., članka 41. stavka 2. ili članka 54. stavka 2., pregled se također obavlja u neposrednoj okolici mjesta proizvodnje dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta;

(c)

izvodi se barem vizualnim pregledom, koji se dopunjuje: i. inspekcijama, uzorkovanjem i provođenjem testova od strane nadležnog tijela u slučaju sumnje na prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije ili štetnih organizama na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1., ili u slučaju sumnje na prisutnost karantenskog štetnog organizma zaštićenog područja u pripadajućem zaštićenom području; ili ii. uzorkovanjem i provođenjem testova u slučaju sumnje na prisutnost reguliranog karantenskog štetnog organizma Unije, gdje je to primjenjivo iznad odgovarajućih pragova;

(d)	njegovi rezultati bilježe se i pohranjuju najmanje tri godine.

Navedeni se pregled obavlja ne dovodeći u pitanje nijedan poseban zahtjev u pogledu pregleda ni mjere usvojene u skladu s člankom 28. stavcima 1., 2. ili 3., člankom 30. stavcima 1., 3. ili 4., člankom 37. stavkom 4., člankom 41. stavcima 2. ili 3. ili člankom 54. stavcima 2. ili 3. Ako ti zahtjevi u pogledu pregleda ili mjere zahtijevaju da taj pregled obavi nadležno tijelo, taj pregled ne obavlja ovlašteni subjekt iz stavka 2. ovog članka.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem detaljnih mjera koje se odnose na vizualni pregled, uzorkovanje i provođenje testova te učestalosti i vremena pregleda iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka u pogledu određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, na temelju određenih rizika od štetnih organizama koje mogu predstavljati. Prema potrebi, navedeni pregledi odnose se na određeno bilje za sadnju koje spada u predosnovni, osnovni ili certificirani materijal, sjeme ili sjemenski krumpir ili standardni ili CAC materijal ili sjeme, kako je navedeno u direktivama 66/401/EEZ, 66/402/EEZ, 68/193/EEZ, 2002/54/EZ, 2002/55/EZ, 2002/56/EZ, 2002/57/EZ, 2008/72/EZ odnosno 2008/90/EZ.

Ako Komisija donese takve delegirane akte za određeno bilje za sadnju, a to bilje za sadnju podliježe certifikacijskim shemama na temelju direktiva 66/401/EEZ, 66/402/EEZ, 68/193/EEZ, 2002/54/EZ, 2002/55/EZ, 2002/56/EZ, 2002/57/EZ i 2008/90/EZ, Komisija utvrđuje zahtjeve u vezi s pregledima radi utvrđivanja prisutnosti karantenskih štetnih organizama Unije ili štetnih organizama koji podliježu mjerama usvojenima na temelju članka 30. stavka 1. ove Uredbe i reguliranih nekarantenskih štetnih organizama Unije te pregledima radi utvrđivanja drugih obilježja bilja za sadnju na temelju tih direktiva u jednoj certifikacijskoj shemi.

Kod donošenja navedenih delegiranih akata Komisija uzima u obzir razvoj znanstvenih i tehničkih spoznaja te međunarodne norme.

Članak 88.

Prilaganje biljnih putovnica

Dotični specijalizirani subjekti prilažu biljne putovnice trgovinskoj jedinici dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta prije njihova premještanja unutar područja Unije na temelju članka 79. ili prije unosa u zaštićeno područje ili premještanja unutar njega na temelju članka 80. Ako se takvo bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti premještaju u paketu, svežnju ili spremniku, biljna putovnica prilaže se tom paketu, svežnju ili spremniku.

Članak 89.

Ovlaštenje specijaliziranih subjekata za izdavanje biljnih putovnica

1.   Nadležno tijelo ovlašćuje specijalizirani subjekt za izdavanje biljnih putovnica („ovlaštenje za izdavanje biljnih putovnica”) za određene porodice, rodove ili vrste te za vrste robe bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta ako taj specijalizirani subjekt zadovoljava oba sljedeća uvjeta:

(a)

ima potrebno znanje za obavljanje pregleda iz članka 87. koji se odnose na karantenske štetne organizme Unije ili štetne organizme na koje se primjenjuju mjere donesene na temelju članka 30. stavka 1., karantenske štetne organizme zaštićenih područja i regulirane nekarantenske štetne organizme Unije koji bi mogli utjecati na dotično bilje, biljne proizvode i druge predmete te koji se odnose na znakove prisutnosti navedenih štetnih organizama, simptome koje oni uzrokuju te načine sprečavanja prisutnosti i širenja tih štetnih organizama;

(b)	ima uspostavljene sustave i postupke koji mu omogućuju izvršavanje obveza koje se odnose na sljedivost u skladu s člancima 69. i 70.

2.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem kriterija koje specijalizirani subjekti trebaju ispunjavati kako bi zadovoljili uvjete iz stavka 1. točke (a) ovog članka i postupaka kojima se osigurava ispunjavanje tih kriterija.

Članak 90.

Obveze ovlaštenih subjekata

1.   Ako ovlašteni subjekt namjerava izdati biljnu putovnicu, identificira i nadzire točke procesa njezine izrade te točke koje se odnose na premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, koje su presudne u pogledu usklađenosti s člankom 37. stavkom 1., člankom 41. stavkom 1., člancima 85. i 87. te, gdje je to primjenjivo, člankom 33. stavkom 2., člankom 54. stavkom 1. i člankom 86., te pravilima donesenima na temelju članka 28. stavaka 1., 2. i 3., članka 30. stavaka 1., 3. i 4. te, gdje je to primjenjivo, članka 37. stavka 4.

Evidenciju o identifikaciji i reguliranju tih točaka čuva najmanje tri godine.

2.   Ovlašteni subjekt iz stavka 1. osigurava, prema potrebi, pružanje odgovarajućeg osposobljavanja svojeg osoblja koje je uključeno u preglede iz članka 87. kako bi se osiguralo da to osoblje ima potrebno znanje za obavljanje tih pregleda.

Članak 91.

Planovi upravljanja rizikom od štetnih organizama

1.   Ovlašteni subjekti mogu imati uspostavljene planove upravljanja rizikom od štetnih organizama. Nadležno tijelo odobrava te planove ako ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)	njima se utvrđuju mjere koje su prikladne za te subjekte kako bi ispunili obveze utvrđene u članku 90. stavku 1.;

(b)	ispunjavaju zahtjeve utvrđene u stavku 2. ovog članka.

Ovlašteni subjekti koji provode odobreni plan upravljanja rizikom od štetnih organizama mogu biti podvrgnuti inspekcijama uz smanjenu učestalost.

2.   Planovi upravljanja rizikom od štetnih organizama, kada je to primjereno u obliku priručnikâ sa standardnim operativnim postupkom, obuhvaćaju barem sljedeće:

(a)	informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 66. stavka 2. o registraciji ovlaštenog subjekta;

(b)	informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 69. stavka 4. i članka 70. stavka 1. o sljedivosti bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta;

(c)	opis procesâ proizvodnje ovlaštenog subjekta i njegovih aktivnosti u pogledu premještanja i prodaje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta;

(d)	analizu kritičnih točaka iz članka 90. stavka 1. te mjere koje je ovlašteni subjekt poduzeo kako bi ublažio rizike od štetnih organizama povezane s tim kritičnim točkama;

(e)	postupke i mjere predviđene u slučaju sumnje na prisutnost ili utvrđene prisutnosti karantenskih štetnih organizama, evidenciju tih sumnji ili pronalazaka te evidenciju poduzetih radnji;

(f)	uloge i odgovornosti osoblja uključenog u obavješćivanje iz članka 14., preglede iz članka 87. stavka 1., izdavanje biljnih putovnica na temelju članka 84. stavka 1., članka 93. stavaka 1. i 2. i članka 94. te prilaganje biljnih putovnica na temelju članka 88.; i

(g)	osposobljavanje osoblja iz točke (f) ovog stavka.

3.   Ako nadležno tijelo ustanovi da dotični specijalizirani subjekt ne primjenjuje mjere iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) ili da plan upravljanja rizikom od štetnih organizama više nije ažuriran s bilo kojim od zahtjeva iz stavka 1. prvog podstavka točke (b), to tijelo bez odgode poduzima potrebne mjere kako bi se osiguralo da se neusklađenost s tim uvjetima ne nastavi. Te mjere mogu uključivati povlačenje odobrenja tog plana.

Ako je nadležno tijelo poduzelo mjere u skladu s prvim podstavkom, osim povlačenja odobrenja plana, a neusklađenost se nastavi, to tijelo bez odgode povlači navedeno odobrenje.

Članak 92.

Inspekcije i ukidanje ovlaštenja

1.   Nadležno tijelo obavlja inspekcije barem jedanput na godinu, a uzorkovanje i provođenje testova ako je prikladno, kako bi provjerilo poštuju li ovlašteni subjekti članak 83. stavak 1., 2., 4. ili 5., članak 87., članak 88., članak 89. stavak 1., članak 90. ili članak 93. stavak 1., 2., 3. ili 5.

2.   Ako nadležno tijelo ustanovi da ovlašteni subjekt nije usklađen s odredbama iz stavka 1. ili da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet za koje je taj specijalizirani subjekt izdao biljnu putovnicu nisu u skladu s člankom 85. ili, gdje je to primjenjivo, člankom 86., to tijelo bez odgode poduzima potrebne mjere kako bi se osiguralo da se neusklađenost s tim odredbama ne nastavi.

Te mjere mogu uključivati ukidanje ovlaštenja za izdavanje biljnih putovnica za dotično bilje, biljne proizvode i druge predmete.

3.   Ako je nadležno tijelo poduzelo mjere u skladu sa stavkom 2., osim ukidanja ovlaštenja za izdavanje biljnih putovnica za dotično bilje, biljne proizvode i druge predmete, a neusklađenost s člankom 85. ili, gdje je to primjenjivo, člankom 86. se nastavi, to tijelo bez odgode ukida navedeno ovlaštenje.

Članak 93.

Zamjena biljne putovnice

1.   Ovlašteni subjekt koji je primio trgovinsku jedinicu bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta za koje je izdana biljna putovnica, ili nadležno tijelo koje djeluje na zahtjev specijaliziranog subjekta, može izdati novu biljnu putovnicu za tu trgovinsku jedinicu, zamjenjujući biljnu putovnicu prvotno izdanu za tu trgovinsku jedinicu, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 3.

2.   Ako je trgovinska jedinica bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta za koje je izdana biljna putovnica podijeljena na dvije nove trgovinske jedinice ili više njih, ovlašteni subjekt koji je odgovoran za te nove trgovinske jedinice, ili nadležno tijelo koje djeluje na zahtjev specijaliziranog subjekta, izdaje biljnu putovnicu za svaku novu trgovinsku jedinicu nastalu podjelom, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 3. Navedene biljne putovnice zamjenjuju biljnu putovnicu izdanu za prvotnu trgovinsku jedinicu.

3.   Biljna putovnica, kako je predviđena u stavcima 1. i 2., može se izdati samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	zahtjevi u pogledu sljedivosti iz članka 69. stavka 3. koji se odnose na dotično bilje, biljne proizvode ili druge predmete ispunjeni su;

(b)	ako je to primjenjivo, dotično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti i dalje su usklađeni sa zahtjevima iz članaka 85. i 86.; i

(c)	obilježja dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta nisu se promijenila.

4.   Ako se biljna putovnica izdaje na temelju stavka 1. ili 2., ne zahtijeva se pregled iz članka 87. stavka 1.

5.   Nakon zamjene biljne putovnice na temelju stavka 1. ili 2. dotični ovlašteni subjekt zadržava zamijenjenu biljnu putovnicu ili njezin sadržaj najmanje tri godine.

Ako nadležno tijelo zamijeni biljnu putovnicu na temelju stavka 1. ili 2., specijalizirani subjekt na čiji je zahtjev ona izdana zadržava zamijenjenu biljnu putovnicu ili njezin sadržaj najmanje tri godine.

To zadržavanje može biti u obliku pohrane informacija sadržanih u biljnoj putovnici u računalnoj bazi podataka, pod uvjetom da to uključuje informacije sadržane u svakom crtičnom kodu sljedivosti, hologramu, čipu ili drugom nosaču podataka, koji mogu dopunjavati kôd sljedivosti kako je navedeno u Prilogu VII.

Članak 94.

Biljne putovnice koje zamjenjuju fitosanitarne certifikate

1.   Odstupajući od članka 87., u slučaju bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta unesenih iz treće zemlje na područje Unije, a za čije je premještanje unutar područja Unije potrebna biljna putovnica na temelju članka 79. stavka 1. i članka 80. stavka 1., putovnica se izdaje ako su na zadovoljavajući način izvršeni pregledi putem službenih kontrola na točkama nadzora državne granice koji se odnose na njihovo unošenje te ako se njima došlo do zaključka da dotično bilje, biljni proizvod ili drugi predmet ispunjava temeljne zahtjeve za izdavanje biljne putovnice u skladu s člankom 85. i, prema potrebi, člankom 86.

Zamjena fitosanitarnog certifikata biljnom putovnicom može se obaviti na odredištu dotičnog bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta umjesto na mjestu ulaska, kada je provjera na odredištu dopuštena, kako je navedeno u zakonodavstvu Unije o službenim kontrolama.

2.   Odstupajući od stavka 1. prvog podstavka, države članice mogu odlučiti zamijeniti fitosanitarni certifikat na mjestu ulaska dotičnog bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta na područje Unije ovjerenom kopijom izvornog fitosanitarnog certifikata.

Tu ovjerenu kopiju izvornog fitosanitarnog certifikata izdaje nadležno tijelo i ona prati premještanje dotičnog bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta samo do točke na kojoj se izdaje biljna putovnica i samo unutar državnog područja te države članice.

3.   Nadležno tijelo zadržava fitosanitarni certifikat najmanje tri godine. To zadržavanje može biti u obliku pohrane informacija sadržanih u fitosanitarnom certifikatu u računalnoj bazi podataka.

Kada se primjenjuje članak 101. stavak 2. točka (a), taj fitosanitarni certifikat zamjenjuje se svojom ovjerenom kopijom.

Članak 95.

Poništenje i uklanjanje biljne putovnice

1.   Specijalizirani subjekt pod čijom je kontrolom trgovinska jedinica bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta poništava biljnu putovnicu i, kada je to moguće, uklanja je s te trgovinske jedinice ako ustanovi da bilo koji od zahtjeva iz članaka od 83. do 87., 89., 90., 93. ili 94. nije ispunjen.

Ne dovodeći u pitanje obveze obavješćivanja iz članka 14., taj specijalizirani subjekt obavješćuje nadležno tijelo pod čijom nadležnošću djeluje.

2.   Ako specijalizirani subjekt ne postupi u skladu sa stavkom 1., nadležno tijelo poništava biljnu putovnicu i, kada je to moguće, uklanja je s dotične trgovinske jedinice.

3.   Kada se primjenjuju stavci 1. i 2., dotični specijalizirani subjekt zadržava poništenu biljnu putovnicu ili njezin sadržaj najmanje tri godine.

To zadržavanje može biti u obliku pohrane informacija sadržanih u poništenoj biljnoj putovnici u računalnoj bazi podataka, pod uvjetom da to uključuje informacije sadržane u svakom crtičnom kodu sljedivosti, hologramu, čipu ili drugom nosaču podataka, koji mogu dopunjavati kôd sljedivosti kako je navedeno u Prilogu VII., te izjavu koja se odnosi na to poništenje.

4.   Kada se primjenjuju stavci 1. i 2., dotični specijalizirani subjekt o tome obavješćuje ovlašteni subjekt ili nadležno tijelo koje je izdalo poništenu biljnu putovnicu.

5.   Države članice putem elektroničkog sustava obavješćivanja iz članka 103. obavješćuju Komisiju i ostale države članice ako je biljna putovnica uklonjena i poništena na temelju stavka 2. ovog članka.

Odjeljak 3.

Ostale potvrde

Članak 96.

Označivanje drvenog materijala za pakiranje, drva ili drugih predmeta

1.   Oznaka koja se postavlja na drveni materijal za pakiranje, drvo ili druge predmete radi potvrđivanja da je primijenjen postupak tretiranja u skladu s Prilogom 1. normi ISPM15 mora biti u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Prilogu 2. normi ISPM15 u svim sljedećim slučajevima:

(a)	drvenog materijala za pakiranje koji je unesen na područje Unije iz treće zemlje, kako je navedeno u članku 43.;

(b)	drvenog materijala za pakiranje označenog na području Unije, koji se premješta izvan područja Unije;

(c)	drvenog materijala za pakiranje, drva ili drugih predmeta koji se premještaju unutar područja Unije, ako se tako nalaže provedbenim aktom donesenim na temelju članka 28., 30., 41. ili 54.;

(d)	svakog drugog drvenog materijala za pakiranje, drva ili drugog predmeta označenog na području Unije.

Oznaka se postavlja samo ako su drveni materijal za pakiranje, drvo ili drugi predmeti bili podvrgnuti jednom od odobrenih postupaka tretiranja iz Priloga 1. normi ISPM15 ili više njih, ne dovodeći u pitanje uredbe (EZ) br. 1005/2009 (28), (EZ) br. 1107/2009 (29) i (EU) br. 528/2012 (30) Europskog parlamenta i Vijeća.

Za drveni materijal za pakiranje, drvo ili druge predmete označene na području Unije oznaku postavlja samo registrirani subjekt ovlašten u skladu s člankom 98.

Točke (a) i (b) prvog podstavka ne primjenjuju se na drveni materijal za pakiranje na koji se primjenjuju izuzeća predviđena normom ISPM15.

2.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se mijenjaju zahtjevi navedeni u stavku 1. ovog članka radi njihove prilagodbe razvoju međunarodnih normi, a posebno normi ISPM15.

Članak 97.

Popravak drvenog materijala za pakiranje na području Unije

1.   Drveni materijal za pakiranje koji je označen oznakom iz članka 96. popravlja se samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	osoba koja obavlja taj popravak registrirani je subjekt ovlašten u skladu s člankom 98.;

(b)	materijal i postupak tretiranja koji se upotrebljavaju prihvatljivi su za popravak;

(c)	prema potrebi, oznaka se iznova postavlja.

2.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi posebne aranžmane koji se odnose na materijal, postupak tretiranja i označivanje iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2. Tim se provedbenim aktima u obzir uzimaju relevantne međunarodne norme, a posebno norma ISPM15.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se ako specijalizirani subjekt na bilo koji način trajno odstrani sve ranije postavljene oznake s drvenog materijala za pakiranje.

Članak 98.

Ovlaštenje i nadzor registriranih subjekata koji postavljaju oznaku na drveni materijal za pakiranje na području Unije

1.   Nadležno tijelo ovlaštenje za postavljanje oznake iz članka 96. i za popravak drvenog materijala za pakiranje u skladu s člankom 97. na zahtjev dodjeljuje registriranom subjektu pod uvjetom da registrirani subjekt ispunjava oba sljedeća uvjeta:

(a)	ima potrebno znanje za postupak tretiranja drvenog materijala za pakiranje, drva i drugih predmeta koje se zahtijeva na temelju akata iz članaka 96. i 97.;

(b)	djeluje u prikladnim prostorima i s prikladnom opremom za izvršavanje tog postupka tretiranja („prostori za tretiranje”).

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se ova Uredba dopunjuje određivanjem zahtjevâ za ovlaštenje, kada je to primjereno s obzirom na razvoj znanstvenih i tehničkih spoznaja te međunarodne norme.

2.   Nadležno tijelo ovlaštenje za postavljanje oznake iz članka 96. i za popravak drvenog materijala za pakiranje u skladu s člankom 97. na zahtjev dodjeljuje registriranom subjektu koji se koristi drvom tretiranim u prostoru drugog subjekta, pod uvjetom da ispunjava sve sljedeće uvjete u odnosu na drveni materijal za pakiranje obilježen tom oznakom:

(a)

koristi se isključivo drvom: i. koje je bilo podvrgnuto jednom od odobrenih postupaka tretiranja iz Priloga 1. normi ISPM15 ili više njih te tretirano u prostorima kojima upravlja registrirani subjekt ovlašten na temelju stavka 1. ovog članka; ili ii. koje je bilo podvrgnuto jednom od odobrenih postupaka tretiranja iz Priloga 1. normi ISPM15 ili više njih u prostoru za tretiranje u trećoj zemlji koji je odobrila nacionalna organizacija za zaštitu bilja te treće zemlje;

(b)	osigurava da se podrijetlo drva upotrijebljenog u te svrhe može slijediti do tih prostora za tretiranje na području Unije ili do dotičnih prostora za tretiranje treće zemlje;

(c)

gdje je to primjenjivo na temelju članka 28. stavaka 1. i 2., članka 30. stavaka 1. i 3., članka 41. stavaka 2. i 3. te članka 54. stavaka 2. i 3., koristi se isključivo drvom iz točke (a) ovog podstavka uz koje je priložena biljna putovnica ili bilo koji drugi dokument koji pruža jamstva da su ispunjeni zahtjevi u vezi s postupkom tretiranja iz Priloga 1. normi ISPM15.

3.   Nadležno tijelo barem jednom godišnje nadzire registrirane subjekte ovlaštene na temelju stavaka 1. i 2. kako bi utvrdilo i osiguralo da drveni materijal za pakiranje, drvo i druge predmete tretiraju i označavaju, prema potrebi, u skladu s člankom 96. stavkom 1. i člankom 97. te da ispunjavaju uvjete utvrđene u stavcima 1. i 2. ovog članka.

4.   Ako nadležno tijelo ustanovi da specijalizirani subjekt ne ispunjava zahtjeve iz stavka 1. ili 2., to nadležno tijelo bez odgode poduzima potrebne mjere kako bi se osiguralo da se neusklađenost s tim odredbama ne nastavi.

Ako je nadležno tijelo poduzelo te mjere, osim ukidanja ovlaštenja iz stavka 1. ili 2., a neusklađenost i dalje postoji, to tijelo bez odgode ukida ovlaštenje iz stavka 1. ili 2.

Članak 99.

Potvrde osim oznake na drvenom materijalu za pakiranje

1.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem elemenata koje trebaju sadržavati službene potvrde specifične za bilje, biljne proizvode ili druge predmete, osim drvenog materijala za pakiranje, koje se prema primjenjivim međunarodnim normama zahtijevaju kao dokaz provedbe mjera donesenih na temelju članka 28. stavka 1. ili 2., članka 30. stavka 1. ili 3., članka 41. stavka 2. ili 3., članka 44. ili članka 54. stavka 2. ili 3.

2.   Delegiranim aktima iz stavka 1. mogu se također utvrditi zahtjevi koji se odnose na jedan od sljedećih elemenata ili više njih:

(a)	ovlašćivanje specijaliziranih subjekata u pogledu izdavanja službenih potvrda iz stavka 1.;

(b)	nadzor koji nadležno tijelo provodi nad specijaliziranim subjektima ovlaštenima na temelju točke (a) ovog stavka;

(c)	ukidanje ovlaštenja iz točke (a) ovog stavka.

3.   Komisija provedbenim aktima donosi specifikacije formata potvrda iz stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

Odjeljak 4.

Izvoz bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz područja Unije

Članak 100.

Fitosanitarni certifikat za izvoz iz Unije

1.   Ako je za izvoz bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta s područja Unije u treću zemlju potreban fitosanitarni certifikat zbog fitosanitarnih uvoznih zahtjeva te treće zemlje („fitosanitarni certifikat za izvoz”), taj certifikat izdaje nadležno tijelo na zahtjev specijaliziranog subjekta ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	to nadležno tijelo registriralo je specijalizirani subjekt u skladu s člankom 65.;

(b)	specijalizirani subjekt ima pod svojom kontrolom bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji je namijenjen izvozu;

(c)	osigurana je usklađenost tog bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta s fitosanitarnim uvoznim zahtjevima dotične treće zemlje.

Nadležno tijelo fitosanitarni certifikat za izvoz također izdaje na zahtjev osoba koje nisu specijalizirani subjekti, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u prvom podstavku točkama (b) i (c).

Za potrebe ovog stavka, nadležno tijelo ne delegira izdavanje fitosanitarnog certifikata za izvoz drugoj osobi.

2.   Ne dovodeći u pitanje obveze u okviru IPPC-a te uzimajući u obzir relevantne međunarodne norme, fitosanitarni certifikat za izvoz izdaje se ako dostupne informacije omogućuju nadležnom tijelu da utvrdi usklađenost dotičnog bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta s fitosanitarnim uvoznim zahtjevima dotične treće zemlje. Te informacije mogu dolaziti iz jednog od sljedećih elemenata ili više njih, kako je primjenjivo:

(a)	iz inspekcija, uzorkovanja i provođenja testova dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, ili njihova mjesta proizvodnje i njegove okolice;

(b)	iz službenih informacija o statusu u pogledu štetnih organizama na proizvodnome mjestu, mjestu proizvodnje, području ili zemlji podrijetla dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta;

(c)	iz biljne putovnice iz članka 78. koja prati dotično bilje, biljne proizvode ili druge predmete ako ta biljna putovnica potvrđuje rezultate inspekcija koje provodi nadležno tijelo;

(d)	s oznake drvenog materijala za pakiranje kako je navedeno u članku 96. stavku 1. ili potvrda iz članka 99. stavka 1.;

(e)	iz informacija uključenih u predizvozni certifikat iz članka 102.;

(f)	iz službenih informacija navedenih u fitosanitarnom certifikatu kako je navedeno u članku 71. ako su dotično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije iz treće zemlje.

3.   Fitosanitarni certifikat za izvoz u skladu je s opisom i formatom modela utvrđenima u Prilogu VIII. dijelu A.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se mijenjaju elementi iz stavka 2. ovog članka i Priloga VIII. dijela A kako bi se prilagodili razvoju relevantnih međunarodnih normi.

5.   Elektronički fitosanitarni certifikati za izvoz osiguravaju se putem računalnog sustava za upravljanje informacijama za službene kontrole na razini Unije ili elektroničkom razmjenom s njime.

Članak 101.

Fitosanitarni certifikat za ponovni izvoz iz Unije

1.   Za ponovni izvoz bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta koji je podrijetlom iz treće zemlje i koji je unesen na područje Unije iz te ili neke druge treće zemlje, umjesto fitosanitarnog certifikata za izvoz, kada je to moguće, izdaje se fitosanitarni certifikat za ponovni izvoz iz Unije („fitosanitarni certifikat za ponovni izvoz”).

Fitosanitarni certifikat za ponovni izvoz izdaje nadležno tijelo na zahtjev specijaliziranog subjekta kada su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	to nadležno tijelo registriralo je taj specijalizirani subjekt u skladu s člankom 65.;

(b)	specijalizirani subjekt ima pod svojom kontrolom bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji su namijenjeni ponovnom izvozu;

(c)	osigurana je usklađenost tog bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta s fitosanitarnim uvoznim zahtjevima dotične treće zemlje.

Nadležno tijelo fitosanitarni certifikat za ponovni izvoz također izdaje na zahtjev osoba koje nisu specijalizirani subjekti, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u drugom podstavku točkama (b) i (c).

Za potrebe ovog stavka, nadležno tijelo ne delegira izdavanje fitosanitarnog certifikata za ponovni izvoz drugoj osobi.

2.   Ne dovodeći u pitanje obveze u okviru IPPC-a te uzimajući u obzir relevantne međunarodne norme, fitosanitarni certifikat za ponovni izvoz izdaje se ako dostupne informacije omogućuju utvrđivanje usklađenosti s fitosanitarnim uvoznim zahtjevima dotične treće zemlje te da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	fitosanitarnom certifikatu za ponovni izvoz prilaže se izvorni fitosanitarni certifikat priložen dotičnom bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu iz treće zemlje podrijetla, ili njegova ovjerena kopija;

(b)	dotično bilje, biljni proizvod ili drugi predmet nisu uzgojeni, proizvedeni ni prerađeni tako da im je priroda promijenjena od njihova unosa na područje Unije;

(c)

dotično bilje, biljni proizvod ili drugi predmet tijekom skladištenja u državi članici iz koje ih treba izvesti u odredišnu treću zemlju nisu bili izloženi nikakvu riziku od zaraze ili kontaminacije karantenskim štetnim organizmima ili reguliranim nekarantenskim štetnim organizmima koje je kao takve uvrstila na popis ta odredišna treća zemlja;

(d)	zadržan je identitet bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta.

3.   Članak 100. stavak 2.primjenjuje se mutatis mutandis.

4.   Fitosanitarni certifikat za ponovni izvoz u skladu je s opisom i formatom modela utvrđenima u Prilogu VIII. dijelu B.

5.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se mijenja Prilog VIII. dio B kako bi se prilagodio razvoju relevantnih međunarodnih normi.

6.   Elektronički fitosanitarni certifikati za ponovni izvoz osiguravaju se putem računalnog sustava za upravljanje informacijama za službene kontrole na razini Unije ili elektroničkom razmjenom s njime.

Članak 102.

Predizvozni certifikati

1.   Nadležna tijela države članice iz koje se bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti iz članka 100. stavka 1. izvoze te nadležna tijela države članice u kojoj su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uzgojeni, proizvedeni, pohranjeni ili prerađeni razmjenjuju nužne fitosanitarne informacije kao osnovu za izdavanje fitosanitarnog certifikata za izvoz.

2.   Razmjena informacija iz stavka 1. ima oblik usklađenog dokumenta („predizvozni certifikat”) u kojem nadležna tijela države članice u kojoj su bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti uzgojeni, proizvedeni, pohranjeni ili prerađeni potvrđuju usklađenost tog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta s posebnim fitosanitarnim zahtjevima koji se odnose na jedan od sljedećih elemenata ili više njih:

(a)	na dotičnom bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima ne postoje određeni štetni organizmi ili su prisutni u količini ispod određenog praga;

(b)	podrijetlo dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta na određenom polju, proizvodnom mjestu, mjestu proizvodnje ili području;

(c)	status štetnog organizma na polju, proizvodnom mjestu, mjestu proizvodnje ili području podrijetla ili zemlji podrijetla dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta;

(d)	rezultate inspekcija, uzorkovanja i provođenja testova dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta;

(e)	fitosanitarne postupke primijenjene na proizvodnju ili preradu dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta.

3.   Predizvozni certifikat na zahtjev specijaliziranog subjekta izdaju nadležna tijela države članice u kojoj su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uzgojeni, proizvedeni, pohranjeni ili prerađeni, dok se to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti nalaze u prostorima dotičnog specijaliziranog subjekta.

4.   Predizvozni certifikat prilaže se dotičnom bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima tijekom njihova premještanja unutar područja Unije, osim ako su dotične države članice putem računalnog sustava za upravljanje informacijama za službene kontrole na razini Unije ili elektroničkom razmjenom s njime razmijenile informacije koje certifikat sadržava.

5.   Ne dovodeći u pitanje zahtjeve utvrđene u stavku 3., predizvozni certifikat može se izdati kada su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti napustili prostore dotičnog specijaliziranog subjekta, pod uvjetom da su obavljene inspekcije i, prema potrebi, uzorkovanje, kojima se potvrđuje usklađenost tog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta s jednim od određenih fitosanitarnih zahtjeva iz stavka 2. ili više njih.

6.   Predizvozni certifikat sadržava elemente te ima format kako je utvrđeno u Prilogu VIII. dijelu C.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 105. kojima se mijenja Prilog VIII. dio C kako bi se prilagodio razvoju znanstvenih i tehničkih spoznaja te relevantnih međunarodnih normi.

7.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi postupke za izdavanje predizvoznog certifikata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

POGLAVLJE VII.

Mjere potpore koje provodi Komisija

Članak 103.

Uspostava elektroničkog sustava obavješćivanja

Komisija uspostavlja elektronički sustav za podnošenje obavijesti država članica.

Taj je sustav povezan i usklađen s računalnim sustavom za upravljanje informacijama za službene kontrole na razini Unije.

Članak 104.

Informativne napomene, format obavijesti i rokovi za obavijesti te obavijesti u slučaju sumnje na prisutnost štetnih organizama

Komisija može provedbenim aktima utvrditi posebna pravila u vezi s podnošenjem obavijesti iz članka 9. stavaka 1. i 2., članka 11., članka 17. stavka 3., članka 18. stavka 6., članka 19. stavka 2., članka 28. stavka 7., članka 29. stavka 3. prvog podstavka, članka 30. stavka 8., članka 33. stavka 1., članka 40. stavka 4., članka 41. stavka 4., članka 46. stavka 4., članka 49. stavka 6., članka 53. stavka 4., članka 54. stavka 4., članka 62. stavka 1., članka 77. stavka 2. i članka 95. stavka 5. Ta pravila odnose se na jedan od sljedećih elemenata ili više njih:

(a)	informativne napomene koje trebaju uključivati te obavijesti;

(b)	format tih obavijesti i upute za ispunjavanje tog formata;

(c)	rokove za podnošenje određenih informativnih napomena kako su navedene u točki (a);

(d)	slučajeve kada se obavješćuje o sumnji na prisutnost štetnog organizma zbog potrebe za brzim djelovanjem s obzirom na njegovu biologiju te mogućnost brzog i dalekog širenja;

(e)	slučajeve neusklađenosti o kojima se obavješćuje ako ta neusklađenost stvara rizik od širenja karantenskog štetnog organizma Unije ili štetnog organizma koji privremeno ispunjava uvjete za uvrštavanje u karantenske štetne organizme Unije.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 107. stavka 2.

POGLAVLJE VIII.

Završne odredbe

Članak 105.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 2., članka 7., članka 8. stavka 5., članka 19. stavka 7., članka 21., članka 32. stavka 5., članka 34. stavka 1., članka 38., članka 43. stavka 2., članka 46. stavka 2., članka 48. stavka 5., članka 51., članka 65. stavka 4., članka 71. stavka 4., članka 76. stavka 4., članka 81. stavka 2., članka 83. stavka 6., članka 87. stavka 4., članka 89. stavka 2., članka 96. stavka 2., članka 98. stavka 1., članka 99. stavka 1., članka 100. stavka 4., članka 101. stavka 5. i članka 102. stavka 6. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 13. prosinca 2016. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 2., članka 7., članka 8. stavka 5., članka 19. stavka 7., članka 21., članka 32. stavka 5., članka 34. stavka 1., članka 38., članka 43. stavka 2., članka 46. stavka 2., članka 48. stavka 5., članka 51., članka 65. stavka 4., članka 71. stavka 4., članka 76. stavka 4., članka 81. stavka 2., članka 83. stavka 6., članka 87. stavka 4., članka 89. stavka 2., članka 96. stavka 2., članka 98. stavka 1., članka 99. stavka 1., članka 100. stavka 4., članka 101. stavka 5. i članka 102. stavka 6. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 2., članka 7., članka 8. stavka 5., članka 19. stavka 7., članka 21., članka 32. stavka 5., članka 34. stavka 1., članka 38., članka 43. stavka 2., članka 46. stavka 2., članka 48. stavka 5., članka 51., članka 65. stavka 4., članka 71. stavka 4., članka 76. stavka 4., članka 81. stavka 2., članka 83. stavka 6., članka 87. stavka 4., članka 89. stavka 2., članka 96. stavka 2., članka 98. stavka 1., članka 99. stavka 1., članka 100. stavka 4., članka 101. stavka 5. i članka 102. stavka 6. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 106.

Hitni postupak

1.   Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka stupaju na snagu bez odgode i primjenjuju se sve dok nije podnesen nikakav prigovor u skladu sa stavkom 2. Prilikom priopćenja delegiranog akta Europskom parlamentu i Vijeću navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.

2.   Europski parlament ili Vijeće mogu podnijeti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 105. stavka 6. U takvom slučaju Komisija bez odgode stavlja dotični akt izvan snage nakon što joj Europski parlament ili Vijeće priopće svoju odluku o podnošenju prigovora.

Članak 107.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje osnovan člankom 58. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (31). Navedeni odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Kada se mišljenje odbora treba dobiti pisanim postupkom, navedeni postupak završava bez rezultata kada u roku za davanje mišljenja to odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

Članak 108.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koja se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Države članice do 14. prosinca 2019. obavješćuju Komisiju o tim odredbama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 109.

Stavljanja izvan snage

1.   Direktiva 2000/29/EZ stavlja se izvan snage, uz iznimku sljedećih odredaba:

(a)	članka 1. stavka 4.;

(b)	članka 2. stavka 1. uvodnog dijela te točaka (g), (i), (j), (k), (l), (m), (n), (p), (q) i (r);

(c)	članka 11. stavka 3.;

(d)	članka 12.;

(e)	članka 13.;

(f)	članka 13.a;

(g)	članka 13.b;

(h)	članka 13.c;

(i)	članka 13.d;

(j)	članka 21. stavaka od 1. do 5.;

(k)	članka 27.a;

(l)	Priloga VIII.a.

2.   Izvan snage stavljaju se sljedeće direktive:

(a)	Direktiva 69/464/EEZ;

(b)	Direktiva 74/647/EEZ;

(c)	Direktiva 93/85/EEZ;

(d)	Direktiva 98/57/EZ;

(e)	Direktiva 2006/91/EZ;

(f)	Direktiva 2007/33/EZ.

3.   Upućivanja na akte stavljene izvan snage u skladu sa stavcima 1. i 2. smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IX.

Članak 110.

Izmjena Uredbe (EU) br. 228/2013

U članku 24. stavku 2. Uredbe (EU) br. 228/2013 dodaje se sljedeći podstavak:

Članak 111.

Izmjena Uredbe (EU) br. 652/2014

Uredba (EU) br. 652/2014 mijenja se kako slijedi:

1.	U članku 1. točka (e) zamjenjuje se sljedećim: „(e) o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje;”.

2.	U članku 5. stavku 2. dodaje se sljedeća točka: „(c) programe za kontrolu štetnih organizama u najudaljenijim regijama Unije kako je navedeno u članku 25.”

3.

U članku 16. stavku 1. točke (a), (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim: „(a) mjere za iskorjenjivanje štetnog organizma iz zaraženog područja koje poduzimaju nadležna tijela na temelju članka 17. stavka 1., članka 28. stavka 1., članka 29. stavka 1. ili članka 30. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća (**); (b) mjere za obuzdavanje prioritetnog štetnog organizma, uvrštenog na popis na temelju članka 6. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/2031, protiv kojega su donesene mjere obuzdavanja Unije na temelju članka 28. stavka 2. te uredbe, u zaraženom području iz kojeg se taj prioritetni štetni organizam ne može iskorijeniti, ako su navedene mjere ključne za zaštitu područja Unije od daljnjeg širenja tog prioritetnog štetnog organizma. Navedene mjere odnose se na iskorjenjivanje tog štetnog organizma iz sigurnosnog područja koje okružuje to zaraženo područje, ako se utvrdi njegova prisutnost u navedenom sigurnosnom području; i (c) mjere sprečavanja poduzete protiv širenja prioritetnog štetnog organizma, uvrštenog na popis na temelju članka 6. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/2031, protiv kojega su donesene mjere Unije na temelju članka 28. stavka 3. te uredbe, ako su te mjere ključne za zaštitu područja Unije od daljnjeg širenja tog prioritetnog štetnog organizma. (**)  Uredba (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje i o izmjeni uredaba (EU) br. 228/2013, (EU) br. 652/2014 i (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 69/464/EEZ, 74/647/EEZ, 93/85/EEZ, 98/57/EZ, 2000/29/EZ, 2006/91/EZ i 2007/33/EZ (SL L 317, 23.11.2016., str. 4.).”"

4.

Članak 17. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 17. Uvjeti Za mjere iz članka 16. mogu biti ispunjeni uvjeti za bespovratna sredstva pod uvjetom da su mjere primijenjene odmah, da se poštuju važeće odredbe utvrđene u relevantnom pravu Unije te da je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta ili više njih: (a) odnose se na karantenske štetne organizme Unije koji su na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/2031 uvršteni na popis kao štetni organizmi za koje nije poznato da se javljaju na području Unije; (b) odnose se na štetne organizme koji nisu uvršteni na popis kao karantenski štetni organizmi Unije i koji podliježu mjeri koju je donijelo nadležno tijelo države članice na temelju članka 29. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031; (c) odnose se na štetne organizme koji nisu uvršteni na popis kao karantenski štetni organizmi Unije i koji su obuhvaćeni mjerom koju je donijela Komisija na temelju članka 30. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031; (d) odnose se na prioritetne štetne organizme uvrštene na popis na temelju članka 6. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/2031. Za mjere koje ispunjavaju uvjet utvrđen u prvom stavku točki (b) bespovratna sredstva ne pokrivaju troškove nastale više od dvije godine nakon stupanja na snagu mjere koju je donijelo nadležno tijelo dotične države članice na temelju članka 29. Uredbe (EU) 2016/2031 ili nastale nakon prestanka važenja te mjere. Za mjere koje ispunjavaju uvjet u prvom stavku točki (c) bespovratna sredstva ne obuhvaćaju troškove nastale nakon prestanka važenja mjere koju je donijela Komisija na temelju članka 30. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031.”

5.

U članku 18. stavku 1. točka (d) zamjenjuje se sljedećim: „(d) troškovi naknade posjednicima za vrijednost uništenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koji podliježu mjerama iz članka 16., ograničeni na tržišnu vrijednost takvog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koju bi imali da nisu bili pogođeni tim mjerama; preostala vrijednost, ako je ima, oduzima se od naknade; i”.

6.

Članak 19. mijenja se kako slijedi: (a) prvi stavak zamjenjuje se sljedećim: „Državama članicama mogu se dodijeliti bespovratna sredstva za godišnje i višegodišnje programe nadzora u slučaju prisutnosti štetnih organizama (‚programi nadzora’), pod uvjetom da su ti programi nadzora u skladu s najmanje jednim od sljedećih triju uvjeta: (a) odnose se na karantenske štetne organizme Unije koji su na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/2031 uvršteni na popis kao štetni organizmi za koje nije poznato da se pojavljuju na području Unije; (b) odnose se na prioritetne štetne organizme uvrštene na popis na temelju članka 6. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/2031; i (c) odnose se na štetne organizme koji nisu uvršteni na popis kao karantenski štetni organizmi Unije i koji su obuhvaćeni mjerom koju je donijela Komisija na temelju članka 30. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031”; (b) treći stavak zamjenjuje se sljedećim: „Za mjere koje ispunjavaju uvjet iz prvog podstavka točke (c) bespovratna sredstva ne obuhvaćaju troškove nastale nakon prestanka važenja mjere koju je donijela Komisija na temelju članka 30. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031.”

7.	U članku 20. ispred točke (a) umeće se nova točka: „(-a) troškovi vizualnih pregleda;”.

8.

U članku 47. točka 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Umeće se sljedeći članak: ‚Članak 15.a Države članice predviđaju da svi koji ustanove prisutnost štetnog organizma navedenog u Prilogu I. ili Prilogu II. ili štetnog organizma obuhvaćenog mjerom na temelju članka 16. stavka 2. ili članka 16. stavka 3., ili imaju razlog za sumnju na prisutnost takvog organizma, odmah obavješćuju nadležno tijelo te, ako to zahtijeva to nadležno tijelo, dostavljaju informacije koje imaju o njegovoj prisutnosti. Ako obavijest nije podnesena u pismenom obliku, nadležno tijelo službeno je bilježi.’”.

Članak 112.

Izmjena Uredbe (EU) br. 1143/2014

U članku 2. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1143/2014 točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

Članak 113.

Stupanje na snagu i primjena

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 14. prosinca 2019. Međutim:

(a)	članak 111. točka 8. primjenjuje se od 1. siječnja 2017.

(b)	članak 100. stavak 3. i članak 101. stavak 4. primjenjuju se od 1. siječnja 2021.

2.   Akti iz članka 109. stavka 2. točaka (a), (c), (d) i (f) stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2022. U slučaju proturječja između odredaba navedenih akata i odredaba ove Uredbe, prevladavaju odredbe ove Uredbe.

---

(1)  SL C 170, 5.6.2014., str. 104.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 18. srpnja 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 26. listopada 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Direktiva Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice (SL L 169, 10.7.2000., str. 1.).

(4)  Direktiva Vijeća 66/401/EEZ od 14. lipnja 1966. o stavljanju na tržište sjemena krmnog bilja (SL 125, 11.7.1966., str. 2298/66.).

(5)  Direktiva Vijeća 66/402/EEZ od 14. lipnja 1966. o stavljanju na tržište sjemena žitarica (SL 125, 11.7.1966., str. 2309/66.).

(6)  Direktiva Vijeća 68/193/EEZ od 9. travnja 1968. o stavljanju na tržište materijala za vegetativno umnažanje vinove loze (SL L 93, 17.4.1968., str. 15.).

(7)  Direktiva Vijeća 2002/54/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena repe (SL L 193, 20.7.2002., str. 12.).

(8)  Direktiva Vijeća 2002/55/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena povrća (SL L 193, 20.7.2002., str. 33.).

(9)  Direktiva Vijeća 2002/56/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemenskog krumpira (SL L 193, 20.7.2002., str. 60.).

(10)  Direktiva Vijeća 2002/57/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena uljarica i predivog bilja (SL L 193, 20.7.2002., str. 74.).

(11)  Direktiva Vijeća 2008/72/EZ od 15. srpnja 2008. o stavljanju na tržište reprodukcijskog sadnog materijala povrća, osim sjemena (SL L 205, 1.8.2008., str. 28.).

(12)  Direktiva Vijeća 2008/90/EZ od 29. rujna 2008. o stavljanju na tržište reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica namijenjenih proizvodnji voća (SL L 267, 8.10.2008., str. 8.).

(13)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(14)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(15)  Direktiva Vijeća 74/647/EEZ od 9. prosinca 1974. o kontroli karanfilovih savijača (SL L 352, 28.12.1974., str. 41.).

(16)  Direktiva Vijeća 2006/91/EZ od 7. studenoga 2006. o suzbijanju kalifornijske štitaste uši (SL L 312, 11.11.2006., str. 42.).

(17)  Direktiva Vijeća 69/464/EEZ od 8. prosinca 1969. o suzbijanju krumpirova raka (SL L 323, 24.12.1969., str. 1.).

(18)  Direktiva Vijeća 93/85/EEZ od 4. listopada 1993. o suzbijanju prstenaste truleži gomolja krumpira (SL L 259, 18.10.1993., str. 1.).

(19)  Direktiva Vijeća 98/57/EZ od 20. srpnja 1998. o suzbijanju bakterije Ralstonia solanacearum (Smith) Yabuuchi et al. (SL L 235, 21.8.1998., str. 1.).

(20)  Direktiva Vijeća 2007/33/EZ od 11. lipnja 2007. o suzbijanju krumpirovih cistolikih nematoda i stavljanju izvan snage Direktive 69/465/EEZ (SL L 156, 16.6.2007., str. 12.).

(21)  Uredba (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima koji se odnose na prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja te na biljno zdravstvo i biljni reprodukcijski materijal, o izmjeni direktiva Vijeća 98/56/EZ, 2000/29/EZ i 2008/90/EZ, uredbi (EZ) br. 178/2002, (EZ) br. 882/2004 i (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage odluka Vijeća 66/399/EEZ, 76/894/EEZ i 2009/470/EZ (SL L 189, 27.6.2014., str. 1.).

(22)  Uredba (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 247/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 23.).

(23)  Uredba (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (SL L 317, 4.11.2014., str. 35.).

(24)  Direktiva Vijeća 98/56/EZ od 20. srpnja 1998. o stavljanju poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja na tržište (SL L 226, 13.8.1998., str. 16.).

(25)  Direktiva Vijeća 1999/105/EZ od 22. prosinca 1999. o stavljanju na tržište šumskog reprodukcijskog materijala (SL L 11, 15.1.2000., str. 17.).

(26)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1.).

(27)  ISO 3166-1:2006, Oznake za iskazivanje imena država i njihovih potpodjela, 1.dio: Oznake država. Međunarodna organizacija za normizaciju, Ženeva.

(28)  Uredba (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (SL L 286, 31.10.2009., str. 1.).

(29)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).

(30)  Uredba (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (SL L 167, 27.6.2012., str. 1.).

(31)  Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---