27.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 157/1

(1)

Za postupnu uspostavu područja slobode, sigurnosti i pravde, Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se usvajanje pravičnih mjera prema državljanima trećih zemalja u području imigracije.

(2)

Prema UFEU-u Unija mora razviti zajedničku imigracijsku politiku sa ciljem da u svim fazama zajamči učinkovito upravljanje migracijskim tokovima i pravično postupanje s državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u državama članicama. U tu svrhu Europski parlament i Vijeće moraju usvojiti mjere u vezi s uvjetima ulaska i boravka, kao i norme za izdavanje viza za dugotrajni boravak i boravišnih dozvola od strane država članica, te definirati prava državljana trećih zemalja koji zakonito borave u određenoj državi članici, uključujući uvjete koji uređuju slobodu kretanja i boravka u drugim državama članicama.

(3)

Komunikacija Komisije od 3. ožujka 2010. pod nazivom „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” određuje cilj Unije da se razvije u gospodarstvo koje se zasniva na znanju i inovacijama, da smanji administrativni teret za poduzeća te omogući bolje povezivanje ponude i potražnje za radnom snagom. Mjere koje olakšavaju ulazak rukovoditelja, stručnjaka i pripravnika iz trećih zemalja u Uniju u okviru premještaja unutar društva mora se sagledati u tom širem kontekstu.

(4)

U Stockholmskom programu, koji je Europsko vijeće usvojilo 11. prosinca 2009., prepoznato je da doseljavanje radne snage može doprinijeti povećanju konkurentnosti i gospodarske vitalnosti i da će fleksibilna imigracijska politika, u kontekstu značajnih demografskih izazova s kojima će se Unija suočiti u budućnosti i, slijedom toga, povećanja potražnje za radnom snagom, dugoročno značajno doprinijeti gospodarskom razvoju i uspješnosti Unije. Stockholmskim programom se stoga Komisija i Vijeće pozivaju da nastave provoditi Plan politike zakonite migracije određen u Komunikaciji Komisije od 21. prosinca 2005.

(5)

Uslijed globalizacije poslovanja, povećane trgovinske razmjene te rasta i širenja multinacionalnih grupacija, posljednjih je godina porastao opseg kretanja rukovoditelja, stručnjaka i pripravnika iz podružnica i društava kćeri multinacionalnih poduzeća u druge jedinice poduzeća, koje se radi obavljanja kratkotrajnih zadataka privremeno premješta u druge organizacijske jedinice poduzeća.

(6)

Takvi premještaji ključnog osoblja unutar društva donose subjektima domaćinima nove vještine i znanja, inovacije i veće gospodarske mogućnosti, čime se unapređuje gospodarstvo koje se temelji na znanju u Uniji te se potiču investicijski tokovi u čitavoj Uniji. Premještaji unutar društva iz trećih zemalja također imaju potencijal da olakšaju premještaje unutar društva iz Unije u poduzeća iz trećih zemalja i da postave Uniju u snažniji položaj u njezinim odnosima s međunarodnim partnerima. Olakšavanje premještaja unutar društva multinacionalnim skupinama omogućava optimalno iskorištavanje vlastitih ljudskih resursa.

(7)

Skup pravila uspostavljenih ovom Direktivom također mogu biti od koristi za zemlje podrijetla migranata jer ta privremena migracija može, prema svojim dobro utvrđenim pravilima, poticati razmjenu vještina, znanja, tehnologije i iskustva (know-how).

(8)

Ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje načelo povlaštenosti građana Unije u vezi s pristupom tržištu rada država članica, kao što je predviđeno u mjerodavnih odredbama mjerodavnih akata o pristupanju.

(9)

Ovom se Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo država članica na izdavanje drugih dozvola u svrhu zapošljavanja osim dozvola za osobe premještene unutar društva, ako državljanin treće zemlje nije obuhvaćen područjem primjene ove Direktive.

(10)

Ovom bi se Direktivom trebao utvrditi transparentan i pojednostavljen postupak za prihvat osoba premještenih unutar društva, koji se temelji na zajedničkim definicijama i usklađenim kriterijima.

(11)

Države članice trebale bi osigurati provođenje odgovarajućih provjera i djelotvornih inspekcija kako bi se zajamčila pravilna provedba ove Direktive. Činjenica da je izdana dozvola za osobu premještenu unutar društva ne utječe ili ne sprječava države članice da za vrijeme premještaja unutar društva primjenjuju odredbe svojeg radnog prava čiji je cilj – u skladu s pravom Unije – provjera usklađenosti s radnim uvjetima kako je određeno u članku 18. stavku 1.

(12)

Mogućnost za države članice da na temelju nacionalnog prava odrede sankcije protiv poslodavca osobe premještene unutar društva koji ima poslovni nastan u trećoj zemlji trebala bi ostati nepromijenjena.

(13)

Za potrebe ove Direktive, osobe premještene unutar društva trebale bi obuhvaćati rukovoditelje, stručnjake i pripravnike. Njihova bi se definicija trebala temeljiti na specifičnim obvezama Unije u okviru Općeg sporazuma o trgovini uslugama (GATS) i bilateralnih trgovinskih sporazuma. Budući da obvezama preuzetim u okviru GATS-a nisu obuhvaćeni uvjeti ulaska, boravka i rada, ovom bi se Direktivom trebala dopunjavati i olakšavati primjena tih obveza. Međutim, područje primjene premještaja unutar društva obuhvaćenih ovom Direktivom trebalo bi biti šire od područja primjene trgovinskih sporazuma, jer premještaji nisu nužno ograničeni na uslužni sektor te mogu potjecati iz treće zemlje koja nije stranka određenog trgovinskog sporazuma.

(14)

Radi procjene kvalifikacija osoba premještenih unutar društva, države članice trebale bi, prema potrebi, koristiti Europski kvalifikacijski okvir (EQF) za cjeloživotno učenje za procjenu kvalifikacija na usporediv i transparentan način. Nacionalne koordinacijske točke za EQF mogu pružati informacije i savjete o odnosu razina nacionalnih kvalifikacija prema EQF-u.

(15)

Osobe premještene unutar društva trebale bi imati barem jednake uvjete zaposlenja kao i upućeni radnici čiji poslodavac ima poslovni nastan na području Unije, kako je definirano Direktivom 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4). Države članice trebale bi zahtijevati da se prema osobama premještenim unutar društva postupa na jednak način kao i prema državljanima koji rade na usporedivim radnim mjestima s obzirom na plaću koja se isplaćuje tijekom premještaja. Svaka država članica trebala bi biti odgovorna za provjeru plaće koje se isplaćuju osobama premještenima unutar društva tijekom njihova boravka na državnom području dotične države članice. Cilj toga jest zaštita radnika i jamčenje poštene konkurencije između poduzeća s poslovnim nastanom u nekoj državi članici i onih s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, jer se time sprječava da se ova potonja okoriste nižim radnim normama te na taj način ostvare konkurentnu prednost.

(16)

Kako bi se osiguralo da su vještine osobe premještene unutar društva specifične za subjekt domaćina, premještena osoba trebala bi biti zaposlena unutar iste skupine poduzeća u neprekinutom razdoblju od najmanje 3 do 12 mjeseci neposredno prije premještaja u slučaju rukovoditelja i stručnjaka te u neprekinutom razdoblju od najmanje 3 do 6 mjeseci u slučaju pripravnika.

(17)

Budući da premještaji unutar društva predstavljaju privremenu migraciju, najdulje trajanje određenog premještaja u Uniju, uključujući mobilnost između država članica, ne bi trebalo biti dulje od tri godine za rukovoditelje i stručnjake te godine dana za pripravnike, nakon čega bi se oni trebali vratiti u treću zemlju, osim ako dobiju boravišnu dozvolu na nekoj drugoj osnovi u skladu sa zakonodavstvom Unije ili nacionalnim pravom. Najdulje trajanje premještaja trebalo bi obuhvatiti ukupna trajanja uzastopno izdanih dozvola za osobu premještenu unutar društva. Do naknadnog premještaja u Uniju moglo bi doći nakon što je državljanin treće zemlje napustio državno područje država članica.

(18)

Kako bi se osigurala privremenost premještaja unutar društva i spriječile zlouporabe, države članice trebale bi moći zahtijevati da protekne određeno vrijeme od kraja najduljeg trajanja jednog premještaja do podnošenja novog zahtjeva u pogledu istog državljanina treće zemlje za potrebe ove Direktive u istoj državi članici.

(19)

Budući da premještaji unutar društva predstavljaju privremeno upućivanje, podnositelj zahtjeva trebao bi dostaviti dokaz, kao dio ugovora o radu ili potvrde o zadatku, da će se državljanin treće zemlje po završetku zadatka moći premjestiti natrag u subjekt koji pripada istoj skupini i ima poslovni nastan u trećoj zemlji. Podnositelj zahtjeva također bi trebao dostaviti dokaz da rukovoditelj ili stručnjak koji je državljanin treće zemlje posjeduje stručne kvalifikacije i odgovarajuće stručno iskustvo koji su potrebni subjektu domaćinu u koji on treba biti premješten.

(20)

Državljani trećih zemalja koji podnose zahtjev za prihvat kao pripravnici trebali bi dostaviti dokaz o sveučilišnoj diplomi. Osim toga, trebali bi, ako je to potrebno, priložiti sporazum o osposobljavanju koji uključuje opis programa osposobljavanja, njegovo trajanje i uvjete pod kojima će se provoditi nadzor pripravnika, kojim se dokazuje da će im biti pruženo pravo osposobljavanje te da neće raditi kao obični zaposlenici.

(21)

Osim ako je to protivno načelu povlaštenosti za građane Unije kako je ono navedeno u odgovarajućim odredbama odgovarajućih akata o pristupanju, ispitivanje tržišta rada ne bi trebalo biti potrebno.

(22)

Država članica trebala bi priznati stručne kvalifikacije koje je stekao državljanin treće zemlje u drugoj državi članici na isti način kao i one građana Unije te bi trebala uzeti u obzir kvalifikacije stečene u trećoj zemlji u skladu s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). Takvim se priznanjem ne bi trebala dovoditi u pitanje bilo kakva ograničenja pristupa reguliranim profesijama koja proizlaze iz rezervi u vezi s postojećim obvezama u pogledu reguliranih profesija koje su Unija ili Unija i njezine države članice poduzele u okviru trgovinskih sporazuma. Ova Direktiva ni u kojem slučaju ne bi trebala osiguravati povoljnije postupanje prema osobama premještenim unutar društva u odnosu na građane Unije ili Europskog gospodarskog područja u pogledu pristupa reguliranim profesijama u državi članici.

(23)

Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na pravo država članica da utvrde opseg prihvata, u skladu s člankom 79. stavkom 5. UFEU-a.

(24)

S ciljem sprječavanja mogućih zlouporaba Direktive, države članice trebale bi moći odbiti, oduzeti ili odbiti obnoviti dozvolu za osobu premještenu unutar društva ako je glavna svrha osnivanja poslovnog nastana subjekta domaćina olakšavanje ulaska osoba premještenih unutar društva i/ili taj subjekt ne obavlja stvarnu djelatnost.

(25)

Cilj ove Direktive jest omogućiti mobilnost za osobe premještene unutar društva unutar Unije („mobilnost unutar EU-a” ) i smanjiti administrativno opterećenje povezano s radnim zadacima u više država članica. Ovom se Direktivom u tu svrhu uspostavlja posebni program mobilnosti unutar EU-a, kojim se nositelju dozvole za osobu premještenu unutar društva, koju je izdala država članica, dopušta ulazak, boravak i rad u jednoj ili više država članica u skladu s odredbama koje uređuju kratkoročnu i dugoročnu mobilnost u okviru ove Direktive. Kratkoročna mobilnost za potrebe ove Direktive trebala bi obuhvaćati boravak u državama članicama, osim u onoj koja je izdala dozvolu za osobu premještenu unutar društva, u razdoblju do najviše 90 dana po državi članici. Dugoročna mobilnost za potrebe ove Direktive trebala bi obuhvaćati boravak u državama članicama, osim u onoj koja je izdala dozvolu za osobu premještenu unutar društva, u razdoblju duljem od 90 dana po državi članici. Kako bi se spriječilo zaobilaženje razlikovanja kratkoročne od dugoročne mobilnosti, kratkoročna mobilnost u odnosu na određenu državu članicu trebala bi biti ograničena na najviše 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana te ne bi trebalo biti moguće istodobno podnijeti obavijest o kratkoročnoj mobilnosti i zahtjev za dugoročnu mobilnost. Ako se nakon početka tijeka kratkoročne mobilnosti osobe premještene unutar društva pojavi potreba za dugoročnom mobilnošću, druga država članica može zahtijevati da se zahtjev podnese najmanje 20 dana prije isteka razdoblja kratkoročne mobilnosti.

(26)

Iako bi se u okviru posebnog programa mobilnosti, utvrđenog ovom Direktivom, trebala utvrditi neovisna pravila o ulasku i boravku za potrebe obavljanja posla u svojstvu osobe premještene unutar društva u države članice koje nisu država članica koja je izdala dozvolu za osobu premještenu unutar društva, i dalje se primjenjuju sva ostala pravila kojima se uređuje kretanje osoba preko granica kako je utvrđeno u mjerodavnim odredbama schengenske pravne stečevine.

(27)

Ako premještaj uključuje više lokacija u različitim državama članicama, podnositelj zahtjeva bi radi olakšavanja kontrole trebao, kada je to primjenjivo, dostaviti relevantne informacije nadležnim tijelima druge države članice.

(28)

Ako osobe premještene unutar društva već ostvaruju svoje pravo na mobilnost, druga država članica trebala bi, pod određenim uvjetima, moći poduzeti mjere za sprječavanje da aktivnosti osoba premještenih unutar društva budu u suprotnosti s odgovarajućim odredbama ove Direktive.

(29)

Države članice bi trebale predvidjeti djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće sankcije, poput primjerice novčanih sankcija, koje se trebaju odrediti u slučaju nepoštovanja ove Direktive. Te bi se sankcije, između ostalog, mogle sastojati od mjera predviđenih člankom 7. Direktive 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6). Te bi se sankcije mogle izreći subjektu domaćinu s poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici.

(30)

Uvođenje jedinstvenog postupka ishođenja kombinirane isprave, koja bi uključivala i dozvolu rada i boravišnu dozvolu („jedinstvena dozvola”), trebalo bi doprinijeti pojednostavljenju pravila koja se trenutačno primjenjuju u državama članicama.

(31)

Za subjekte ili skupine poduzeća koji su priznati u tu svrhu trebalo bi biti moguće uspostaviti pojednostavljeni postupak. Priznavanje bi trebalo redovito procjenjivati.

(32)

Nakon što je država članica odlučila prihvatiti državljanina treće zemlje koji ispunjava kriterije utvrđene u ovoj Direktivi, taj državljanin treće zemlje trebao bi dobiti dozvolu za osobu premještenu unutar društva koja mu omogućava da pod određenim uvjetima obavlja svoj zadatak u različitim subjektima koji pripadaju istoj transnacionalnoj korporaciji, uključujući subjekte smještene u drugim državama članicama.

(33)

Ako je potrebna viza, a državljanin treće zemlje ispunjava kriterije za izdavanje dozvole za osobu premještenu unutar društva, država članica trebala bi državljaninu treće zemlje odobriti sve olakšice za ishođenje potrebne vize te osigurati djelotvornu suradnju nadležnih tijela u tu svrhu.

(34)

Ako dozvolu za osobu premještenu unutar društva izdaje država članica koja ne primjenjuje u potpunosti schengensku pravnu stečevinu te ako osoba premještena unutar društva u okviru mobilnosti unutar EU-a prijeđe vanjsku granicu u smislu Uredbe (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (7), država članica trebala bi imati pravo zahtijevati dokaz o tome da osoba premještena unutar društva dolazi na njezino državno područje za potrebe premještaja unutar društva. Osim toga, u slučaju prelaska vanjske granice u smislu Uredbe (EZ) br. 562/2006, države članice koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu trebale bi koristiti schengenski informacijski sustav te bi trebale odbiti ulazak ili uložiti prigovor na mobilnost osoba za koje je u tom sustavu izdano upozorenje za potrebe odbijanja ulaska ili boravka kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(35)

Države članice trebale bi moći navesti dodatne informacije u tiskanom formatu ili pohraniti takve informacije u elektroničkom obliku, kako je navedeno u članku 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1030/2002 (9) te točki (a)16. Priloga toj Uredbi, kako bi se pružile detaljnije informacije o profesionalnoj djelatnosti tijekom premještaja unutar društva. Pružanje tih dodatnih informacija trebalo bi biti neobavezno za države članice te ne bi trebalo predstavljati dodatni zahtjev koji bi dovodio u pitanje jedinstveni postupak za izdavanje dozvola te jedinstveni postupak za podnošenje zahtjeva.

(36)

Ovom se Direktivom ne bi trebale sprječavati osobe premještene unutar društva da obavljaju posebne aktivnosti na lokacijama klijenata koje se nalaze u državi članici u kojoj subjekt domaćin ima poslovni nastan u skladu s odredbama koje se u toj državi članici primjenjuju s obzirom na takve aktivnosti.

(37)

Ova Direktiva ne utječe na uvjete pružanja usluga u okviru članka 56. UFEU-a. Ova Direktiva pogotovo ne bi utječe na uvjete zaposlenja koji se, na temelju Direktive 96/71/EZ, primjenjuju na radnike koje je poduzeće s poslovnim nastanom u nekoj državi članici uputilo na pružanje usluge na državnom području druge države članice. Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na državljane trećih zemalja koje je poduzeće s poslovnim nastanom u nekoj državi članici uputilo u okviru pružanja usluga u skladu s Direktivom 96/71/EZ. Državljani trećih zemalja koji posjeduju dozvolu za osobu premještenu unutar društva ne mogu se pozivati na Direktivu 96/71/EZ. Ta Direktiva ne bi trebala poduzećima s poslovnim nastanom u trećoj zemlji osiguravati povoljnije postupanje u odnosu na postupanje prema poduzećima s poslovnim nastanom u državi članici, u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive 96/71/EZ.

(38)

Za osiguravanje dostojanstvenih radnih i životnih uvjeta za vrijeme boravka u Uniji važna je odgovarajuća zaštita u smislu socijalnog osiguranja osoba premještenih unutar društva koja, kada je to primjenjivo, uključuje davanja za članove njihovih obitelji. Stoga bi trebalo zajamčiti jednako postupanje u okviru nacionalnog prava u vezi s granama socijalne sigurnosti navedenima u članku 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Ovom se Direktivom ne usklađuje zakonodavstvo država članica u području socijalne sigurnosti. Ona je ograničena na primjenu načela jednakog postupanja u području socijalne sigurnosti na osobe koje su obuhvaćene njezinim područjem primjene. Pravo na jednako postupanje u području socijalne sigurnosti primjenjuje se na državljane trećih zemalja koji ispunjavaju cilj i nediskriminirajuće uvjete utvrđene pravom države članice u kojoj se rad obavlja s obzirom na povezivanje i pravo na naknade socijalne sigurnosti.

U mnogim je državama članicama pravo na obiteljske naknade uvjetovano određenom povezanošću s tom državom članicom jer su naknade namijenjene podupiranju pozitivnih demografskih kretanja kako bi se osigurala buduća radna snaga u toj državi članici. Stoga ova Direktiva ne bi trebala utjecati na pravo država članica da pod određenim uvjetima ograniče jednako postupanje s obzirom na obiteljske naknade jer osoba premještena unutar društva i članovi njegove obitelji koji ga prate u državi članici borave privremeno. Prava s osnove socijalnesigurnosti trebala bi biti zajamčena ne dovodeći u pitanje odredbe nacionalnog prava i/ili bilateralnih sporazuma kojima se predviđa primjena zakonodavstva zemlje podrijetla o socijalnoj sigurnosti. Međutim, bilateralni sporazumi ili nacionalno pravo u području prava socijalne sigurnosti osoba premještenih unutar društva doneseni nakon stupanja na snagu ove Direktive ne bi trebali predviđati manje povoljno postupanje u odnosu na postupanje prema državljanima države članice u kojoj se posao obavlja. Slijedom nacionalnog prava ili takvih sporazuma, može, primjerice, biti u interesu osoba premještenih unutar društva da ostanu povezani sa sustavom socijalne sigurnosti svoje zemlje podrijetla ako bi prekid te povezanosti nepovoljno utjecao na njihova prava ili ako bi zbog te povezanosti one morale snositi troškove dvostrukog pokrića. Države članice uvijek bi trebale zadržati mogućnost da osobama premještenima unutar društva odobre povoljnija prava socijalne sigurnosti. Ništa u ovoj Direktivi ne bi trebalo utjecati na pravo nadživjelih osoba koje stječu pravo preko osoba premještenih unutar društva na primanje obiteljske mirovine tijekom boravka u trećoj zemlji.

(39)

U slučaju mobilnosti između država članica, trebala bi se u skladu s time primjenjivati Uredba (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (11). Ovom se Direktivom ne bi državljanima trećih zemalja koji ostvaruju prava u više država članica trebala dodjeljivati veća prava u području socijalne sigurnosti od onih koja su već predviđena postojećim pravom Unije.

(40)

Kako bi se povećala privlačnost specifičnog skupa pravila uspostavljenog ovom Direktivom te kako bi se omogućio razvoj svih očekivanih prednosti za konkurentnost poslovanja u Uniji, državljanima trećih zemalja premještenima unutar društva trebalo bi odobriti povoljne uvjete za okupljanje obitelji u državi članici koja je izdala dozvolu za osobu premještenu unutar društva i u državama članicama koje osobama premještenima unutar društva omogućuju boravak i rad na njihovu državnom području u skladu s odredbama ove Direktive o dugoročnoj mobilnosti. To bi pravo kandidatima za premještaj unutar društva doista otklonilo veliku zapreku pri prihvaćanju zadatka. Kako bi se očuvalo jedinstvo obitelji, članovima obitelji trebalo bi omogućiti da se u drugoj državi članici pridruže osobi premještenoj unutar društva te bi trebalo olakšati njihov pristup tržištu rada.

(41)

Kako bi se olakšala brza obrada zahtjevâ, države članice trebale bi davati prednost razmjeni informacija i prijenosu odgovarajućih dokumenata elektroničkim putem, osim ako se pojave tehničke poteškoće ili bitni interesi zahtijevaju drukčije.

(42)

Prikupljanje i prijenos predmeta i podataka trebalo bi provesti u skladu s mjerodavnim pravilima o zaštiti i sigurnosti podataka.

(43)

Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na državljane trećih zemalja koji podnose zahtjev za boravak u državi članici kao istraživači s ciljem provedbe istraživačkog projekta jer su oni obuhvaćeni područjem primjene Direktive Vijeća 2005/71/EZ (12).

(44)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno posebni postupak za prihvat i usvajanje uvjeta za ulazak i boravak radi premještaja unutar društva državljana trećih zemalja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj Uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(45)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i uvažavaju načela koja su priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, a koja se i sama temelji na pravima koja proizlaze iz socijalnih povelja koje su donijeli Unija i Vijeće Europe.

(46)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije o dokumentima s obrazloženjima od 28. rujna 2011. (13), države članice obvezale su se, u opravdanim slučajevima, obavijestima o svojim mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se obrazlaže odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra dostavljanje takvih dokumenata opravdanim.

(47)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, priloženom UEU-u i UFEU-u te ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.

(48)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske priloženom UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

(a)

uvjeti za ulazak i boravak dulji od 90 dana na državnom području država članica te prava državljana trećih zemalja i njihovih članova obitelji u okviru premještaja unutar društva;

(b)

uvjeti za ulazak i boravak te prava državljana trećih zemalja iz točke (a) u državama članicama koje nisu država članica koja prva izda državljaninu treće zemlje dozvolu za osobu premještenu unutar društva na temelju ove Direktive.

(a)

podnose zahtjev za boravak u državi članici kao istraživači, u smislu Direktive 2005/71/EZ, s ciljem provedbe istraživačkog projekta;

(b)

na temelju sporazuma između Unije i njezinih država članica i trećih zemalja, uživaju pravo slobode kretanja istovjetno onom građana Unije ili su zaposleni u poduzeću s poslovnim nastanom u tim trećim zemljama;

(c)

su upućeni u okviru Direktive 96/71/EZ;

(d)

obavljaju djelatnosti kao samozaposlene osobe;

(e)

dobivaju zadatke preko agencija za zapošljavanje, agencija za privremeno zapošljavanje ili bilo kojih drugih poduzeća koja se bave pribavljanjem radne snage pod nadzorom i upravljanjem od strane drugog poduzeća;

(f)

su prihvaćeni kao redovni studenti ili koji sudjeluju u kratkoročnom nadziranom praktičnom osposobljavanju koje čini dio njihova studija.

(a)

„državljanin treće zemlje” znači bilo koja osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a;

(b)

„premještaj unutar društva” znači privremeno upućivanje za profesionalne potrebe ili za potrebe osposobljavanja državljanina treće zemlje koji, u trenutku podnošenja zahtjeva za dozvolu za osobu premještenu unutar društva, boravi izvan državnog područja država članica, iz poduzeća s poslovnim nastanom izvan državnog područja države članice s kojim je državljanin treće zemlje vezan na temelju ugovora o radu prije i za vrijeme premještaja, u subjekt koji pripada tom poduzeću ili istoj skupini poduzeća i ima poslovni nastan u toj državi članici i, kada je to primjenjivo, mobilnost između subjekata domaćina s poslovnim nastanom u jednoj ili nekoliko drugih država članica;

(c)

„osoba premještena unutar društva” znači svaki državljanin treće zemlje koji boravi izvan državnog područja država članica u trenutku podnošenja zahtjeva za dozvolu za osobu premještenu unutar društva te koji je podložan premještaju unutar društva;

(d)

„subjekt domaćin” znači subjekt u koji je premještena osoba premještena unutar društva, bez obzira na njegov pravni oblik, s poslovnim nastanom, u skladu s nacionalnim pravom, na državnom području države članice;

(e)

„rukovoditelj” znači osoba na vodećem položaju koja u prvom redu upravlja poslovanjem subjekta domaćina i koja se uglavnom nalazi pod općim nadzorom ili prima smjernice od uprave ili dioničara poduzeća ili osobe koja obnaša istovjetnu dužnost; taj položaj obuhvaća: upravljanje subjektom domaćinom ili odjelom ili pododjelom subjekta domaćina; nadzor i kontrolu rada drugog nadzornog, stručnog ili rukovodećeg osoblja; ovlast za preporučivanje zapošljavanja, otpuštanja ili drugog djelovanja u vezi s osobljem;

(f)

„stručnjak” znači osoba koja radi unutar skupine poduzeća, a koja posjeduje specijalizirano znanje od ključne važnosti za područja djelovanja, tehnike ili rukovođenje subjekta domaćina. Pri procjeni takvog znanja uzima se u obzir ne samo znanje specifično za subjekta domaćina već i ima li ta osoba visoki stupanj stručne osposobljenosti, uključujući odgovarajuće stručno iskustvo, za vrstu posla ili aktivnost koja zahtijeva specifično tehničko znanje, uključujući moguće članstvo u ovlaštenoj strukovnoj udruzi;

(g)

„pripravnik” znači osoba koja posjeduje sveučilišnu diplomu, a koja je premještena u subjekt domaćina u svrhu karijernog razvoja ili kako bi sudjelovala u osposobljavanju u poslovnim tehnikama ili metodama i plaćena je za vrijeme tog premještaja;

(h)

„članovi obitelji” znači državljani trećih zemalja iz članka 4. stavka 1. Direktive Vijeća 2003/86/EZ (14);

(i)

„dozvola za osobu premještenu unutar društva” znači odobrenje koje sadrži akronim „ICT” i koje pod uvjetima iz ove Direktive omogućuje nositelju te dozvole boravak i rad na državnom području prve države članice i, kada je to primjenjivo, druge države članice;

(j)

„dozvola za dugoročnu mobilnost” znači odobrenje koje sadrži izraz „mobile ICT” i koje pod uvjetima iz ove Direktive nositelju dozvole za osobu premještenu unutar društva daje pravo na boravak i rad na državnom području druge države članice;

(k)

„jedinstveni postupak podnošenja zahtjeva” znači postupak koji, na temelju jednog zahtjeva državljanina treće zemlje za odobrenje za boravak i rad državljanina treće zemlje na državnom području države članice, vodi do odluke o tom zahtjevu;

(l)

„skupina poduzeća” znači dva ili više poduzeća čija je povezanost priznata u okviru nacionalnog prava na sljedeće načine: poduzeće, u odnosu na drugo poduzeće, izravno ili neizravno, drži većinu upisanog kapitala tog poduzeća; kontrolira većinu glasova koji su povezani s kapitalom tog poduzeća izdanog u dionicama; ima pravo imenovati više od polovice članova upravnog, rukovodećeg ili nadzornog tijela tog poduzeća; ili se poduzeća nalaze pod jedinstvenom upravom matičnog poduzeća;

(m)

„prva država članica” znači država članica koja prva izda državljaninu treće zemlje dozvolu za osobu premještenu unutar društva;

(n)

„druga država članica” znači država članica u kojoj osoba premještena unutar društva namjerava ostvarivati pravo ili ostvaruje pravo na mobilnost u smislu ove Direktive, osim prve države članice;

(o)

„regulirana profesija” znači regulirana profesija kako je određena u članku 3. stavku 1. točki (a) Direktive 2005/36/EZ.

(a)

prava Unije, uključujući bilateralne i multilateralne sporazume sklopljene između Unije i njezinih država članica s jedne strane i jedne ili više trećih zemalja s druge;

(b)

bilateralnih ili multilateralnih sporazuma sklopljenih između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja.

(a)

dostavlja dokaz da subjekt domaćin i poduzeće s poslovnim nastanom u trećoj zemlji pripadaju istom poduzeću ili skupini poduzeća;

(b)

dostavlja dokaz o zaposlenju unutar istog poduzeća ili skupine poduzeća u neprekinutom razdoblju od najmanje tri do dvanaest mjeseci neposredno prije dana premještaja unutar društva u slučaju rukovoditelja i stručnjaka te u neprekinutom razdoblju od najmanje tri do šest mjeseci u slučaju pripravnika;

(c)

predočava ugovor o radu i, prema potrebi, potvrdu poslodavca o zadatku koja sadrži sljedeće:

(d)

dostavlja dokaz da državljanin treće zemlje ima potrebne stručne kvalifikacije i iskustvo potrebno subjektu domaćinu u koji treba biti premješten kao rukovoditelj ili stručnjak ili, u slučaju pripravnika, potrebnu sveučilišnu diplomu;

(e)

kada je to primjenjivo predočuje dokumentaciju kojom se potvrđuje da državljanin treće zemlje ispunjava uvjete utvrđene u okviru nacionalnog prava dotične države članice za građane Unije za obavljanje regulirane profesije na koju se zahtjev odnosi;

(f)

predočava važeću putnu ispravu državljanina treće zemlje, kako je to utvrđeno nacionalnim pravom, i zahtjev za vizu ili vizu, ako je to potrebno; države članice mogu zahtijevati da razdoblje valjanosti putne isprave obuhvaća barem razdoblje valjanosti dozvole za osobu premještenu unutar društva;

(g)

ne dovodeći u pitanje postojeće bilateralne sporazume, dostavlja dokaz da posjeduje ili, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, da je podnio zahtjev za zdravstveno osiguranje koje pokriva sve rizike od kojih su redovito osigurani državljani dotične države članice, tijekom razdoblja u kojima takvo osiguranje i odgovarajuća prava na naknade nisu zajamčeni u odnosu na rad ili zbog rada koji se obavlja u toj državi članici.

(a)

budu ispunjeni svi uvjeti iz zakona i drugih propisa i/ili univerzalno primjenjivih kolektivnih ugovora koji se primjenjuju na upućene radnike u sličnoj situaciji u odgovarajućim poslovnim granama tijekom premještaja osobe unutar društva s obzirom na uvjete zaposlenja, osim uvjeta koji se odnose na plaću.

Ako ne postoji sustav proglašavanja univerzalne primjenjivosti kolektivnih ugovora, države članice mogu kao osnovu uzeti kolektivne ugovore koji su opće primjenjivi na sva slična poduzeća na određenom zemljopisnom području i u dotičnoj struci ili industriji i/ili kolektivne ugovore koje su sklopile najreprezentativnije organizacije poslodavaca i radnika na nacionalnoj razini i koji se primjenjuju na cijelom državnom području;

(b)

plaća koju državljanin treće zemlje prima tijekom premještaja osobe unutar društva nije manje povoljna od plaće koju primaju državljani dotične države članice koji rade na usporedivim položajima u skladu s primjenjivim zakonima ili kolektivnim ugovorima ili praksom u državi članici u kojoj subjekt domaćin ima poslovni nastan.

(a)

ako se ne poštuje članak 5.;

(b)

ako su predočeni dokumenti pribavljeni prijevarom ili su krivotvoreni ili protuzakonito izmijenjeni;

(c)

ako je olakšavanja ulaska osoba premještenih unutar društva glavna svrha osnivanja poslovnog nastana subjekta domaćina;

(d)

ako je dostignuto najdulje razdoblje trajanja boravka, kako je određeno u članku 12. stavku 1.

(a)

ako poslodavac ili subjekt domaćin nisu poštovali svoje pravne obveze u vezi sa socijalnom sigurnošću, oporezivanjem, radničkim pravima ili radnim uvjetima;

(b)

ako je poduzeće poslodavca ili subjekta domaćina u postupku likvidacije ili je likvidirano prema nacionalnim zakonima o insolventnosti ili se ne obavlja gospodarska aktivnost;

(c)

ako namjere ili učinak privremene prisutnosti osobe koja je premještena unutar društva ometa ili na drugi način utječe na ishod bilo kojeg spora ili pregovora između radnika i poslodavca.

(a)

ako je dozvola pribavljena prijevarom ili je krivotvorena ili protuzakonito izmijenjena;

(b)

ako svrha boravka osobe premještene unutar društva u dotičnoj državi članici ne odgovara svrhama za koje joj je boravak dopušten;

(c)

ako je olakšavanja ulaska osoba premještenih unutar društva glavna svrha osnivanja poslovnog nastana subjekta domaćina.

(a)

ako je dozvola pribavljena prijevarom ili je krivotvorena ili protuzakonito izmijenjena;

(b)

ako svrha boravka osobe premještene unutar društva ne odgovara svrhama za koje joj je boravak dopušten;

(c)

ako je olakšavanja ulaska osoba premještenih unutar društva glavna svrha osnivanja poslovnog nastana subjekta domaćina;

(d)

ako je dostignuto najdulje razdoblje trajanja boravka, kako je određeno u članku 12. stavku 1.

(a)

ako se ne poštuje ili se više ne poštuje članak 5.;

(b)

ako poslodavac ili subjekt domaćin nisu poštovali svoje pravne obveze u vezi sa socijalnom sigurnošću, oporezivanjem, radničkim pravima ili radnim uvjetima;

(c)

ako je poslovanje poslodavca ili subjekta domaćina u postupku likvidacije ili je likvidirano prema nacionalnim zakonima o insolventnosti ili se ne obavlja gospodarska aktivnost;

(d)

ako osoba premještena unutar društva ne poštuje pravila o mobilnosti određena u člancima 21. i 22.

(a)

izuzimanje podnositelja zahtjeva od podnošenja nekih dokaza iz članka 5. ili članka 22. stavka 2. točke (a);

(b)

ubrzani postupak prihvata koji omogućuje izdavanje dozvola za osobu premještenu unutar društva i dozvola za dugoročnu mobilnost u kraćem roku od roka određenog u članku 15. stavku 1. ili članku 22. stavku 2. točki (b); i/ili

(c)

olakšane i/ili ubrzane postupke za izdavanje potrebnih viza.

(a)

pravo na ulazak i boravak na državnom području prve države članice;

(b)

slobodan pristup cjelokupnom državnom području prve države članice, u skladu s njezinim nacionalnim pravom;

(c)

pravo obavljanja specifične profesionalne djelatnosti za koju je u skladu s nacionalnim pravom izdana dozvola, u svakom subjektu domaćinu koji pripada poduzeću ili skupini poduzeća u prvoj državi članici.

(a)

slobodu udruživanja, povezivanja i članstva u organizaciji koja predstavlja radnike ili poslodavce ili u bilo kojoj strukovnoj organizaciji, uključujući prava i davanja koja pružaju takve organizacije, ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe o javnom poretku i javnoj sigurnosti;

(b)

priznavanje diploma, potvrda i drugih stručnih kvalifikacija, u skladu s odgovarajućim nacionalnim postupcima;

(c)

odredbe nacionalnog prava koje se odnose na grane socijalne sigurnosti određene u članku 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004, osim ako se, prema bilateralnim sporazumima ili nacionalnom pravu države članice u kojoj se rad obavlja, primjenjuje pravo zemlje podrijetla, pri čemu se osigurava da je osoba premještena unutar društva obuhvaćena zakonodavstvom iz područja socijalne sigurnosti u jednoj od tih zemalja. U slučaju mobilnosti unutar EU-a te ne dovodeći u pitanje bilateralne sporazume kojima se osigurava da osoba premještena unutar društva bude obuhvaćena nacionalnim pravom zemlje podrijetla, u skladu s time se primjenjuje Uredba (EU) br. 1231/2010;

(d)

ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) 1231/2010 i bilateralne sporazume, plaćanje starosne mirovine, invalidske mirovine i mirovine u slučaju smrti u okviru zakonskih mirovina na temelju prethodnog zaposlenja osoba premještenih unutar društva te koje su stekle osobe premještene unutar društva koje se sele u treću zemlju ili nadživjele osobe tih osoba premještenih unutar društva koji borave u trećoj zemlji, a koje svoja prava izvode iz prava osoba premještenih unutar društva, u skladu sa zakonodavstvom navedenim u članku 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004, pod istim uvjetima i po istim stopama kao i državljani dotične države članice kada oni odlaze u treću zemlju;

(e)

pristup robi i uslugama te ponudu robe i usluga koje su dostupne javnosti, osim postupaka za ostvarenje smještaja kako je predviđeno nacionalnim pravom, ne dovodeći u pitanje slobodu ugovaranja u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom, te usluge koje pružaju javni uredi za zapošljavanje.

(a)

u trenutku podnošenja zahtjeva u prvoj državi članici ako je mobilnost u drugu državu članicu već predviđena u toj fazi; ili

(b)

nakon što je osoba premještena unutar društva počela raditi u prvoj državi članici, čim bude poznata namjera o mobilnosti u drugu državu.

(a)

dokaza da subjekt domaćin u drugoj državi članici i poduzeće s poslovnim nastanom u trećoj zemlji pripadaju istom poduzeću ili skupini poduzeća;

(b)

ugovora o radu i, prema potrebi, potvrde o zadatku, koji su dostavljeni prvoj državi članici u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (c);

(c)

kada je to primjenjivo, dokumentacije kojom se potvrđuje da osoba premještena unutar društva ispunjava uvjete utvrđene prema nacionalnom pravu dotične države članice za građane Unije za obavljanje regulirane profesije na koju se zahtjev odnosi;

(d)

valjane putne isprave, kako je predviđeno u članku 5. stavku 1. točki (f); i

(e)

ako se ne navodi ni u jednom od prethodnih dokumenata, planiranog trajanja i datuma mobilnosti.

(a)

nisu ispunjeni uvjeti određeni u članku 5. stavku 4. točki (b) ili u točkama (a), (c) ili (d) stavka 3. ovog članka;

(b)

su predočeni dokumenti pribavljeni prijevarom ili su krivotvoreni ili su protuzakonito izmijenjeni;

(c)

je dostignuto najdulje razdoblje trajanja boravka, kako je određeno u članku 12. stavku 1. ili u stavku 1. ovog članka.

(a)

primijeniti članak 21. i dopustiti boravak i rad osobe premještene unutar društva na svojem državnom području na temelju i tijekom razdoblja valjanosti dozvole za osobe premještene unutar društva koju je izdala prva država članica; ili

(b)

primijeniti postupak predviđen u stavcima od 2. do 7.

(a)

Druga država članica od podnositelja zahtjeva može zahtijevati prosljeđivanje nekih ili svih sljedećih dokumenata ako ih zahtijeva druga država članica pri prvom podnošenju zahtjeva:

Druga država članica može zahtijevati od podnositelja zahtjeva da, najkasnije u trenutku izdavanja dozvole za dugoročnu mobilnost, dostavi adresu dotične osobe premještene unutar društva na državnom području druge države članice.

Druga država članica može zahtijevati da ti dokumenti i te informacije budu predočeni na službenom jeziku te države članice;

(b)

Druga država članica donosi odluku o zahtjevu za dugoročnu mobilnost i o odluci obavješćuje u pisanom obliku podnositelja zahtjeva što je prije moguće, ali najkasnije 90 dana od dana podnošenja zahtjeva i dokumenata predviđenih u točki (a) nadležnim tijelima druge države članice;

(c)

Osoba premještena unutar društva nije obvezna napustiti državna područja država članica u svrhu podnošenja zahtjeva te ne podliježe obvezi ishođenja vize;

(d)

Osobi premještenoj unutar društva dozvoljava se rad u drugoj državi članici sve dok nadležna tijela ne donesu odluku o zahtjevu za dugoročnu mobilnost, pod uvjetom:

(e)

Zahtjev za dugoročnu mobilnost ne smije se podnijeti istodobno kada i obavijest o kratkoročnoj mobilnosti. Ako se nakon kratkoročne mobilnosti osobe premještene unutar društva pojavi potreba za dugoročnom mobilnošću, druga država članica može zahtijevati da se zahtjev za dugoročnu mobilnost podnese najmanje 20 dana prije isteka razdoblja kratkoročne mobilnosti.

(a)

nisu ispunjeni uvjeti određeni u stavku 2. točki (a) ovog članka ili kriteriji određeni u članku 5. stavku 4., članku 5. stavku 5. ili članku 5. stavku 8.;

(b)

se primjenjuje jedan od razloga obuhvaćenih člankom 7. stavkom 1. točkama (b) ili (d) ili člankom 7. stavcima 2., 3. ili 4.; ili

(c)

dozvola za osobu premještenu unutar društva istekne tijekom postupka.

(a)

primjerak obavijesti koju je poslao subjekt domaćin u prvoj državi članici u skladu s člankom 21. stavkom 2.; ili

(b)

pismo subjekta domaćina iz druge države članice u kojemu su navedeni barem podaci o trajanju mobilnosti unutar EU-a te lokacija subjekta ili subjekata domaćina u drugoj državi članici.

(a)

nije bila obaviještena u skladu s člankom 21. stavcima 2. i 3., a ta država članica propisuje takvu obavijest;

(b)

je uložila prigovor na mobilnost u skladu s člankom 21. stavkom 6.;

(c)

je odbila zahtjev za dugoročnu mobilnost u skladu s člankom 22. stavkom 3.;

(d)

se dozvola za osobu premještenu unutar društva ili dozvola za dugoročnu mobilnost koristi u drugu svrhu osim one u koju je izdana;

(e)

uvjeti pod kojima je mobilnost odobrena više nisu ispunjeni.

(a)

subjekt domaćin nije uputio obavijest o mobilnosti osobe premještene unutar društva u skladu s člankom 21. stavcima 2. i 3.;

(b)

se dozvola za osobu premještenu unutar društva ili dozvola za dugoročnu mobilnost koristi u drugu svrhu osim one u koju je izdana;

(c)

je zahtjev za premještaj osobe unutar društva upućen državi članici koja nije država članica u kojoj se ostvaruje najdulji ukupni boravak;

(d)

osoba premještena unutar društva više ne ispunjava kriterije i uvjete na temelju kojih je odobrena mobilnost te subjekt domaćin ne obavijesti nadležna tijela druge države članice o takvoj promjeni;

(e)

je osoba premještena unutar društva počela raditi u drugoj državi članici premda nisu bili ispunjeni uvjeti za mobilnost u slučaju da se primjenjuje članak 21. stavak 5. ili članak 22. stavak 2. točka (d).