—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 2. i članak 7. stavak 1.,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima od 4. studenoga 1950. i relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP),

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”),

—

uzimajući u obzir Ustav Republike Poljske,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt UN-a o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR) od 16. prosinca 1966. i Međunarodni pakt UN-a o građanskim i političkim pravima (ICCPR) od 16. prosinca 1966.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena od 18. prosinca 1979.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja od 10. prosinca 1984.,

—

uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za ljudska prava od 23. studenoga 2016. o sedmom periodičnom izvješću o Poljskoj,

—

uzimajući u obzir međunarodne tehničke smjernice UNESCO-a o seksualnoj edukaciji od 10. siječnja 2018.,

—

uzimajući u obzir Međunarodnu konferenciju o stanovništvu i razvoju (ICPD) održanu u Kairu 1994., njezin program djelovanja, ishod njezinih revizijskih konferencija te sastanak na vrhu o ICPD25 održan u Nairobiju 2019.,

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje, koje su donesene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama te dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking + 10 (2005.), Peking + 15 (2010.) i Peking + 20 (2015.),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), koja je stupila na snagu 1. kolovoza 2014., kao i Rezoluciju Parlamenta od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja (1),

—

uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja utvrđene 2015.,

—

uzimajući u obzir dokument povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 4. prosinca 2017. pod nazivom „Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava žena u Europi”,

—

uzimajući u obzir zaključke Godišnjeg kolokvija o temeljnim pravima za 2017. „Prava žena u burnim vremenima” koji je organizirala Komisija,

—

uzimajući u obzir preporuke Svjetske zdravstvene organizacije iz 2018. o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima adolescenata,

—

uzimajući u obzir izvješće o službenom putovanju Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost od 10. srpnja 2017. nakon njegova službenog putovanja u Poljsku od 22. do 24. svibnja 2017. te izvješće o službenom putovanju Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove od 3. prosinca 2018. nakon slanja ad hoc izaslanstva u Poljsku radi uvida u stanje vladavine prava (od 19. do 21. rujna 2018.),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Poljskoj, a posebno onu od 15. studenoga 2017. o stanju vladavine prava i demokracije u Poljskoj (2) i onu od 17. rujna 2020. o Prijedlogu odluke Vijeća o utvrđivanju da postoji očita opasnost da Republika Poljska teško prekrši vladavinu prava (3),

—

uzimajući u obzir četiri postupka zbog povrede prava koje je Komisija pokrenula protiv Poljske u vezi s reformom poljskog pravosudnog sustava te Prijedlog odluke Vijeća od 20. prosinca 2017. o utvrđivanju da postoji očita opasnost da Republika Poljska teško prekrši vladavinu prava (COM(2017)0835),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. ožujka 2018. o odluci Komisije o aktiviranju članka 7. stavka 1. UEU-a u pogledu situacije u Poljskoj (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2019. o kriminalizaciji spolnog odgoja u Poljskoj (5),

—

uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 4. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama (6) te svoju Zakonodavnu rezoluciju od 17. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Prava i vrijednosti (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2019. o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o javnoj diskriminaciji i govoru mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI, uključujući „zone bez LGBTI-ja” (9);

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica (10),

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije o vladavini prava za 2020. „Stanje vladavine prava u Europskoj uniji” (COM(2020)0580) od 30. rujna 2020. i poglavlje o stanju vladavine prava u Poljskoj,

—

uzimajući u obzir pismo koje su predsjednici pet klubova zastupnika koji čine većinu u Europskom parlamentu uputili poljskom premijeru 30. listopada 2020. (11),

—

uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da se tvrdi da je Unija utemeljena na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava, poštovanja ljudskih prava i nediskriminacije, kako se navodi u članku 2. UEU-a; budući da su sve države članice u okviru međunarodnog prava i ugovora EU-a preuzele obveze i dužnost da će poštovati, jamčiti i ispunjavati temeljna prava;

B.

budući da je učinkovit, neovisan i nepristran pravosudni sustav neophodan za jamčenje vladavine prava i zaštitu temeljnih prava i građanskih sloboda osoba u EU-u;

C.

budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima i Povelji te da se ono mora u potpunosti poštovati; budući da su prema Povelji, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava seksualna i reproduktivna prava žena povezana s većim brojem ljudskih prava, kao što su pravo na život, zaštita od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, pravo na dostupnost zdravstvene zaštite, pravo na privatnost, informiranost i obrazovanje te zabrana diskriminacije; budući da su ta ljudska prava sadržana i u poljskom Ustavu;

D.

budući da je Parlament u svoj nedavno doneseni program „EU za zdravlje” uključio pitanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava i to kako bi se osigurao pravodoban pristup robi koja je potrebna za sigurno ostvarivanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava (npr. lijekovi, kontracepcijska sredstva i medicinska oprema);

E.

budući da je Ustavni sud osnovan kao jedna od ključnih sastavnica kojom se osigurava kontrola i ravnoteža vlasti u ustavnoj demokraciji i vladavini prava u Poljskoj;

F.

budući da su Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena i Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom u kolovozu 2018. objavili zajedničku izjavu u kojoj ističu da je pristup sigurnom i zakonitom pobačaju, kao i povezanim uslugama i informacijama, ključan aspekt reproduktivnog zdravlja žena te pozivaju zemlje da stanu na kraj ograničenjima u pogledu seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja žena i djevojaka jer se time ugrožava njihovo zdravlje i život; budući da je pristup pobačaju ljudsko pravo te da njegovo odgađanje i uskraćivanje predstavljaju oblike rodno uvjetovanog nasilja i mogu predstavljati mučenje i/ili okrutno, neljudsko i ponižavajuće postupanje; budući da su seksualno i reproduktivno zdravlje i prava obuhvaćeni trećim ciljem održivog razvoja UN-a te da su rodno uvjetovano nasilje i štetne prakse obuhvaćeni petim ciljem održivog razvoja;

G.

budući da su pristup sveobuhvatnim informacijama koje su prilagođene dobi, obrazovanje o spolnosti i odnosima te pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, uključujući planiranje obitelji, metode kontracepcije te siguran i zakonit pobačaj, kao i autonomija djevojaka i žena i sposobnost da donose slobodne i neovisne odluke o svojim tijelima i životima, preduvjet za njihovu ekonomsku neovisnost te su stoga ključni za postizanje rodne ravnopravnosti i iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja; budući da je to njihovo tijelo i stoga njihov izbor;

H.

budući da je Poljska ratificirala Istanbulsku konvenciju, Konvenciju iz Lanzarotea, ICCPR, ICESCR i Konvenciju o pravima djeteta te je prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima obvezna omogućiti pristup sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji i informacijama, među ostalim i o rizicima od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, kao i boriti se protiv rodnih stereotipa u društvu; budući da Poljska nije provela presude Europskog suda za ljudska prava o pristupu zakonitom pobačaju; budući da je Odbor ministara Vijeća Europe kritizirao Poljsku zbog nedostatnog napretka u tom pogledu;

I.

budući da među državama članicama postoje mnogo razlika u pristupu pobačaju; budući da Poljska ima jedan od najlošijih rezultata u Europskoj uniji u europskom atlasu pristupa kontracepcijskim sredstvima iz 2020., kao zemlja s jednom od najrestriktivnijih politika u pogledu pristupa sredstvima za kontracepciju, planiranja obitelji, savjetovanja i pružanja informacija na internetu; budući da je Poljska jedna od rijetkih zemalja u kojoj je potreban recept za hitnu kontracepciju, a koji liječnici često uskraćuju na temelju osobnih uvjerenja;

J.

budući da od odluke Ustavnog suda iz 2015. o Zakonu od 5. prosinca 1996. o liječničkim i stomatološkim zanimanjima, ni zdravstveni djelatnici ni zdravstvene ustanove nisu zakonski obvezni pacijentima proslijediti nazive alternativnih ustanova ili imena liječnika ako im zbog svojih osobnih uvjerenja uskrate usluge povezane sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem; budući da konačna inačica Zakona s izmjenama iz srpnja 2020. nije uključivala obvezu upućivanja, kako je prvotno predloženo; budući da takav propust ukazuje na potpuno nepoštovanje preporuke Odbora ministara Vijeća Europe u pogledu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava protiv Poljske u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

K.

budući da je prema podacima organizacijama civilnog društva, kao što je Federacija za žene i planiranje obitelji, 2018. samo 10 % bolnica s kojima je poljski Nacionalni zdravstveni fond sklopio ugovor pružalo usluge zakonitog pobačaja, što znači da cijela poljska vojvodstva odbijaju osigurati siguran i zakonit pobačaj, zbog čega je ženama iznimno teško i često nemoguće pristupiti takvim uslugama;

L.

budući da liječnici u Poljskoj zbog straha i pritiska od strane kolega i zdravstvenih tijela ne žele biti povezani s postupcima pobačaja; budući da liječnici, povrh često korištenog pozivanja na prigovor savjesti, stvaraju i dodatne nezakonite prepreke, kao što su nepotrebni liječnički pregledi, psihološka savjetovanja ili dodatna savjetovanja sa stručnjacima, ili ograničavaju prava žena na prenatalne testove i informacije, što bi u okviru programa javnog zdravstva trebalo biti svima zajamčeno;

M.

budući da je pristup ginekološkoj skrbi u Poljskoj vrlo ograničen, a u nekim je regijama gotovo nemoguć, što dovodi do velikog broja neželjenih trudnoća, lošeg reproduktivnog zdravlja, visoke učestalosti raka grlića maternice i nedovoljnog pristupa kontracepcijskim sredstvima; budući da su pristup seksualnoj i reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi i prava pripadnika zajednice LGBTI+ vrlo ograničeni; budući da se transrodne i nebinarne osobe kojima je potrebna ginekološka skrb suočavaju s diskriminacijom u medicinskim okruženjima te im se često uskraćuje pristup skrbi;

N.

budući da je od početka 2019. više od 80 regija, županija ili općina u Poljskoj donijelo rezolucije usmjerene protiv zajednice LGBTI+ u kojima su se proglasile slobodnima od takozvane „ideologije zajednice LGBT-a” ili su u cijelosti ili djelomično usvojile „Regionalnu povelju o obiteljskim pravima”, kojom se osobito diskriminiraju samohrani roditelji i roditelji i osobe iz zajednice LGBTI+ te se de facto ograničava sloboda kretanja tim građanima EU-a;

O.

budući da se procjenjuje da svake godine do 200 000 žena prekine trudnoću u Poljskoj i da su prisiljene na ilegalni pobačaj, uglavnom oslanjajući se na pilule za medicinski pobačaj bez potrebnog stručnog liječničkog nadzora i savjeta; budući da se procjenjuje da je do 30 000 žena svake godine prisiljeno iz Poljske otputovati u inozemstvo kako bi dobile potrebnu zdravstvenu skrb i obavile pobačaj (12); budući da je pristup takvim mjerama povezan s plaćanjem za usluge, što znači da one nisu jednako dostupne svim ženama, posebno ženama u nepovoljnom socioekonomskom položaju i migranticama bez uređenog statusa; budući da to znači da je siguran pobačaj dostupan samo ograničenom broju žena u Poljskoj;

P.

budući da je, kao odgovor na prijedlog 119 zastupnika u poljskom parlamentu, uz potporu iz pokreta koji se protive pobačaju, poljski Ustavni sud 22. listopada 2020. proglasio neustavnom odredbu iz Zakona o planiranju obitelji, zaštiti ljudskog fetusa i uvjetima za prekid trudnoće iz 1993. kojom se dopušta pobačaj u slučajevima kada se prenatalnim testom ili drugim medicinskim postupcima pokaže da postoji velika vjerojatnost teškog i nepovratnog oštećenja fetusa ili neizlječive bolesti koja ugrožava život fetusa;

Q.

budući da su velika vjerojatnost teškog i nepovratnog oštećenja ili neizlječive bolesti fetusa bili pravna osnova za 1 074 od ukupno 1 110 prekida trudnoće 2019., dok je u ostalim slučajevima trudnoća predstavljala prijetnju za život ili zdravlje žene ili je bila posljedica zabranjenog čina (tj. silovanja), što su jedini drugi slučajevi dopušteni Zakonom o planiranju obitelji iz 1993.;

R.

budući da će presuda stupiti na snagu s objavom, što je obvezno prema poljskom zakonu, te će s njezinim objavljivanjem doći do gotovo potpune zabrane prava na pobačaj u Poljskoj, kriminaliziranja pobačaja i širenja ilegalnih i nesigurnih pobačaja te putovanja u inozemstvo s ciljem obavljanja pobačaja, što je dostupno samo nekima, a čime se ugrožavaju zdravlje i prava žena te njihovi životi; budući da je, unatoč tome što presuda još nije objavljena, mnogim trudnicama koje su obaviještene da postoji velika vjerojatnost teškog i nepovratnog oštećenja ili neizlječive bolesti fetusa ograničen pristup legalnom pobačaju;

S.

budući da ta presuda predstavlja novi napad na vladavinu prava i temeljna prava i još jedan od brojnih pokušaja ograničavanja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Poljskoj tijekom posljednjih godina; budući da su ti pokušaji prvotno zaustavljeni 2016., 2018. i 2020. godine zahvaljujući masovnom protivljenju poljskih građana izraženom na prosvjedima na „crni petak”, koje su zastupnici u Europskom parlamentu iz različitih klubova zastupnika snažno poduprli;

T.

budući da je ta presuda donesena u vrijeme kada su zbog drugog vala pandemije bolesti COVID-19 ograničenja povezana s javnim zdravljem bila na snazi u svim državama članicama EU-a, uključujući Poljsku, što je rezultiralo znatnim ometanjem bilo kakve adekvatne demokratske rasprave i pravičnog postupka, što je ključno kada je riječ o pitanjima u području temeljnih prava;

U.

budući da su unatoč zdravstvenim ograničenjima i rizicima održani dosad nezapamćeni prosvjedi diljem Poljske i diljem svijeta; budući da tisuće prosvjednika i dalje prosvjeduju protiv znatnih ograničenja koja podrivaju njihova temeljna seksualna i reproduktivna prava i zdravlje; budući da su interventna i vojna policija raspoređene kako bi kontrolirale prosvjede, a pripadnici policijskih snaga koristili su prekomjernu silu i fizičko nasilje protiv mirnih prosvjednika, uključujući zastupnike u poljskom parlamentu i poljske zastupnike u Europskom parlamentu; budući da su ti postupci u suprotnosti s obvezama poljske vlade prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima, uključujući Povelju, kojom se jamči pravo na mirno okupljanje, te smjernicama posebnog izvjestitelja za prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, u kojima se navodi da se vojska u pravilu ne bi trebala koristiti za osiguranje skupova;

V.

budući da su javna tijela koristila prijetnje kako bi poljske građane i ljude koji žive u Poljskoj spriječila da sudjeluju u prosvjedima, među ostalim uz izricanje visokih novčanih kazni, te da je glavni državni odvjetnik i ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro najavio da će se protiv organizatora prosvjeda podnijeti kaznene prijave za djela za koja je propisana kazna zatvora do osam godina; budući da su mnogi prosvjednici nezakonito pritvoreni, uključujući maloljetnike;

W.

budući da je 28. listopada 2020. potpredsjednik vlade Jarosław Kaczyński poticao ljude da „pod svaku cijenu” brane tradicionalne poljske vrijednosti i štite crkve, što je navelo nacionalističke huligane da napadaju prosvjednike; budući da se u Poljskoj tako kulturne i vjerske vrijednosti zloupotrebljavaju kao izlike da se onemogući potpuno ostvarivanje prava žena, jednakosti za žene i njihova prava na donošenje odluka o vlastitim tijelima; budući da je fundamentalistička organizacija Ordo Iuris (Pravni poredak), koja je usko povezana s vladajućom koalicijom, pokretačka snaga koja stoji iza kampanja kojima se nastoje podrivati ljudska prava i rodna ravnopravnost u Poljskoj, među ostalim i iza pokušaja da se zabrani pobačaje, apela da se Poljska povuče iz Istanbulske konvencije i apela na stvaranje „zona bez LGBTI-ja”;

X.

budući da prema nedavnim anketama većina stanovnika u Poljskoj podupire pravo na pristup pobačaju na zahtjev do 12. tjedna; budući da prosvjednici također traže ostavku vlade zbog njezinih opetovanih napada na vladavinu prava; budući da su prosvjede uglavnom organizirale i koordinirale organizacije pod vodstvom žena, aktivisti i organizacije civilnog društva, uz podršku poljske političke oporbe; budući da prijedlog poljskog predsjednika o zakonodavstvu o pobačaju nakon prosvjeda nije zadovoljavajući;

Y.

budući da su zakoni poljskog parlamenta o Ustavnom sudu doneseni 22. prosinca 2015. i 22. srpnja 2016., kao i paket od triju zakona donesen krajem 2016. ozbiljno doveli u pitanje neovisnost i legitimitet Ustavnog suda; budući da je Ustavni sud zakone od 22. prosinca 2015. i 22. srpnja 2016. proglasio neustavnim 9. ožujka 2016., odnosno 11. kolovoza 2016.; budući da te presude tada nisu bile objavljene niti su ih poljske vlasti provele; budući da se od stupanja na snagu navedenih zakonodavnih promjena ustavnost poljskih zakona u Poljskoj više ne može učinkovito jamčiti (13);

Z.

budući da su navedenu presudu donijeli suci koje su izabrali političari iz koalicije pod vodstvom stranke PiS (Pravo i pravda) i koji su potpuno ovisni o njima; budući da je predsjednik poljskog Senata presudu smatrao nepostojećom i pozvao vladu da je ne objavi, naročito zato što se njome krše obveze Poljske u pogledu ljudskih prava i nije u skladu s prethodnim zakonodavstvom o poljskom Ustavu te zbog nezakonitih imenovanja triju sudaca i predsjednika Ustavnog suda (14);

AA.

budući da su Komisija i Parlament izrazili ozbiljnu zabrinutost u pogledu vladavine prava, uključujući legitimnost, neovisnost i učinkovitost Ustavnog suda; budući da je Komisija pokrenula postupak iz članka 7. stavka 1. nakon reformi pravosudnog sustava u Poljskoj 2015.;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.