Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću i Europskoj središnjoj banci – Rješavanje problema neprihodonosnih kredita nakon pandemije bolesti COVID-19

(COM(2020) 822 final)

(2021/C 220/15)

Izvjestitelj:

Kęstutis KUPŠYS

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 24.2.2021.
Pravni temelj:	članak 304. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	10.3.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	24.3.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	559
Rezultat glasovanja: (za/protiv/suzdržani):	246/2/11

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja novi akcijski plan (komunikaciju) Komisije o neprihodonosnim kreditima, ali žali zbog toga što mu u osnovi nedostaju novi prijedlozi prilagođeni dobu pandemije bolesti COVID-19, što znači da se Europu ostavlja da se s izvanrednim vremenima nosi s pomoću pravila napisanih za normalna vremena. Stoga EGSO preporučuje da se prije svega poradi na uklanjanju temeljnih uzroka koji dovode do neprihodonosnih kredita kako bi se spriječilo njihovo gomilanje u budućnosti te usto predlaže pažljivu reviziju i privremenu prilagodbu definicije pojma „neispunjavanja obveza”, čime bi se za europska kućanstva i poduzeća osiguralo „meko slijetanje”. EGSO napominje da u aktualnoj krizi uzrokovanoj pandemijom bolesti COVID-19 monetarna i fiskalna politika te regulacija financijskog sektora trebaju biti usklađene s vremenom u kojem živimo.

1.2.

Najvažnije je poraditi na uklanjanju temeljnih uzroka neprihodonosnih kredita. EGSO ističe da su najdjelotvorniji načini za sprečavanje nagomilavanja velikog broja neprihodonosnih kredita kućanstava i MSP-ova neprestano nastojanje da se poboljša konkurentnost, usmjerenost na kontinuitet poslovanja i gospodarski oporavak, izgradnja pouzdanih sustava socijalne sigurnosti, borba protiv siromaštva, prezaduženosti i nezaposlenosti, osiguravanje primjerenih plaća i provođenje protucikličnih mjera ekonomske politike u vrijeme krize. Time možemo održati i ojačati stabilnost financijskog tržišta i otpornost gospodarstva, a istodobno suzbijati siromaštvo i golemu nejednakost.

1.3.

EGSO tvrdi da bi se prema neprihodonosnim kreditima nastalim prije izbijanja bolesti COVID-19 trebalo postupati znatno drugačije nego prema onima nastalim nakon toga (neprihodonosni krediti izazvani pandemijom bolesti COVID-19) zbog potpuno različitih okolnosti prije i nakon ožujka 2020. EGSO stoga predlaže pažljivu, ciljanu i strogo privremenu reviziju smjernica Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) o definiciji pojma „neispunjavanje obveza”. EGSO nadalje preporučuje da smjernice EBA-e o kreditnim moratorijima ostanu na snazi onoliko koliko je potrebno.

1.4.

EGSO poziva na to da se mjere pomoći kreditnim institucijama usklade s vladinim mjerama pomoći za dužnike koji su se suočili s poteškoćama isključivo zbog pandemije. Mjere koje bi trebalo primijeniti u ovoj situaciji uključuju odgode s dospijećem od jedne do tri godine, smanjenje kamatne stope, restrukturiranje duga na jeftinije oblike kredita i, kad je to moguće, moratorij na otplatu duga. EGSO se zalaže za taj interni postupak restrukturiranja.

1.5.

EGSO napominje da je potreba za prekograničnim tržištem neprihodonosnih kredita u EU-u preuveličana. Stoga je zabrinut zbog planova da se subjektima za naplatu duga osiguraju odobrenja za prekogranično poslovanje (eng. passport) u cijelom EU-u bez odgovarajućeg nadzora iz njihovih matičnih zemalja i iz zemalja domaćina. Taj bi potez mogao biti opravdan samo ako postoji niz uravnotežavajućih mjera koje pomažu u zaštiti dužnika u teškoćama, odnosno europski standard zaštite potrošača za subjekte za naplatu duga.

1.6.

Jedan od stupova akcijskog plana povezan je s prijedlogom za ubrzanu izvansudsku naplatu kolaterala, koja je strogo ograničena na kredite poduzećima i primjenjiva samo ako je prije sklapanja ugovora o kreditu postignut dobrovoljni sporazum između stranaka. EGSO napominje da bi ubrzana izvansudska naplata kolaterala mogla pružiti uravnoteženo rješenje za dužnike, ali traži da izvansudska naplata ne postane zadana opcija u ugovorima o kreditu.

1.7.

EGSO se odlučno protivi spajanju pitanja neprihodonosnih kredita, koje odražava rašireni fenomen u gospodarstvu, s pitanjima povezanima s očuvanjem financijske stabilnosti. Kako bi se očuvao moralni i operativni integritet bankarskog sektora, ta bi se dva pitanja trebala rješavati odvojeno.

1.8.

EGSO poziva na to da opcija prodaje neprihodonosnih kredita društvima za upravljanje imovinom (koja se kolokvijalno nazivaju lošim bankama) ostane iznimni slučaj i da se prednost daje bilateralnim sporazumima o restrukturiranju između kreditne institucije i dužnika, pri čemu bi rješenje trebalo biti usmjereno na kontinuitet poslovanja i gospodarski oporavak. EGSO naglašava da bi svaka upotreba „preventivne dokapitalizacije”, ako se financira javnim novcem, lako mogla dovesti do preusmjeravanja javnih sredstava s drugih, društveno i ekonomski korisnijih ciljeva. EGSO također naglašava potrebu da se sve „preventivne mjere” koriste na vrlo odgovoran način kako bi se izbjegli moralni rizik i spašavanje banaka javnim novcem na teret društva.

1.9.

S obzirom na trenutnu situaciju, u kojoj bi potencijalno održiva poduzeća unatoč svojoj kreditnoj sposobnosti prije bolesti COVID-19 mogla imati poteškoće s otplaćivanjem, EGSO predlaže da se pažljivo revidiraju smjernice EBA-e o definiranju pojma „neispunjavanje obveza”, čime bi se dužnicima koji su se našli u poteškoćama zbog bolesti COVID-19 mogla dati šansa da se oporave prije nego što se njihovi krediti kategoriziraju kao neprihodonosni. Međutim, EGSO naglašava da sve takve promjene moraju biti strogo privremene, da ne smiju ometati detaljno i precizno utvrđivanje i izvješćivanje u pogledu kreditnog rizika koje provode banke te da je to potrebno napraviti u skladu s osnovnom potrebom da se osigura stabilnost i solventnost bankarskog sektora.

1.10.

EGSO načelno preporučuje da se zadrže kapitalni zahtjevi, uključujući uredbu o zaštitnom mehanizmu za neprihodonosne kredite. Time će se osigurati da banke budu u potpunosti sposobne podnositi gubitke i smanjit će se vjerojatnost budućih javnih intervencija (kao što je „preventivna dokapitalizacija”) i spašavanja banaka na teret poreznih obveznika. Međutim, radi ublažavanja posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19 mogla bi se razmotriti mogućnost primjene privremene fleksibilnosti na definiciju pojma „neispunjavanje obveza” i na upotrebu zaštitnog mehanizma za neprihodonosne kredite.

2.   Kontekst

2.1.

Akcijski plan Komisije o neprihodonosnim kreditima najavljen u prosincu 2020. (1) namijenjen je sprječavanju budućeg nagomilavanja neprihodonosnih kredita diljem Europske unije zbog krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19. Kredit postaje neprihodonosan kad nije vjerojatno da će biti otplaćen ili kada dužnik kasni s plaćanjem 90 dana. Europska središnja banka (ESB) procjenjuje da bi, ako se nakon pandemije obistine lošija predviđanja, s puno slabijim i dugotrajnim oporavkom, ukupan zbroj neprihodonosnih kredita koje drže banke u europodručju mogao iznositi „i do 1,4 bilijuna EUR” (2).

2.2.

Akcijski plan za rješavanje pitanja neprihodonosnih kredita u Europi donesen je u srpnju 2017. (3), a u sljedećih nekoliko godina pomogao je riješiti problem nagomilavanja neprihodonosnih kredita u bankama i preokrenuti taj trend. Nakon toga uslijedila je Komunikacija o dovršetku bankovne unije (4).

2.3.

U ožujku 2018. Europska komisija iznijela je zakonodavni prijedlog (5) za poticanje razvoja sekundarnog tržišta neprihodonosnih kredita u EU-u. Nacrt direktive trebao bi pomoći bankama da lako prodaju svoje portfelje neprihodonosnih kredita trećim ulagateljima bilo gdje u EU-u. U prijedlogu se uvodi i izvansudski postupak naplate pod nazivom „ubrzana izvansudska naplata kolaterala”. Na nacrtu direktive još uvijek se radi, ali ta se dva pitanja razmatraju odvojeno u zasebnim zakonodavnim aktima.

2.4.

Nakon izbijanja pandemije bolesti COVID-19 Komisija je brzo reagirala i donijela mjere za pomoć bankarskom sektoru za suočavanje s očekivanim i predstojećim nagomilavanjem neprihodonosnih kredita. Paket mjera o bankarstvu iz travnja 2020. već je pružio značajnu kratkoročnu potporu (6) bankarskom sektoru, uključujući pravila o tome kako banke procjenjuju rizik od dužnika koji nije u mogućnosti otplatiti kredit ili bonitetna pravila za klasifikaciju neprihodonosnih kredita te računovodstveni tretman kašnjenja u otplati. Banke su imale koristi i od brojnih mjera za potporu likvidnosti (hitni program kupnje zbog pandemije ESB-a (7) i ublažavanje uvjeta za ciljane operacije dugoročnijeg refinanciranja, TLTRO III, iz ožujka 2020.). Sada je vrijeme da se razmišlja o razini solventnosti europskih poduzeća.

2.5.

Popratni paket mjera za oporavak tržišta kapitala pružio je bankarskom sektoru dodatnu potporu uklanjanjem regulatornih prepreka za sekuritizaciju neprihodonosnih kredita (8).

2.6.

Posljednjih mjeseci europski bankarski sektor imao je koristi od regulatornih olakšica i mjera za potporu likvidnosti usmjerenih na zaštitu financijske i ekonomske stabilnosti te na potporu europskim kućanstvima i poduzećima. Stoga je bankarska industrija nastavila kreditirati svoje klijente i nije došlo do kreditne krize.

2.7.

Države članice poduzele su odlučne mjere u obliku programâ potpore kako bi ublažile poteškoće s likvidnošću koje pogađaju kućanstva i poduzeća. Ti programi obično uključuju programe javnih jamstava i/ili odgode plaćanja („moratoriji”). Tim se mjerama pomaže dužnicima s privremenim problemima s likvidnošću i sprečava se da odmah dođe do naglog porasta neprihodonosnih kredita. Komisija je usvojila i privremeni okvir kako bi državama članicama omogućila da iskoriste potpunu fleksibilnost predviđenu pravilima o državnim potporama za podupiranje gospodarstva tijekom pandemije bolesti COVID-19.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO napominje da trenutni akcijski plan (komunikacija) Komisije slijedi i ponavlja iste mjere koje su već sadržane u planu iz 2017. U osnovi mu nedostaju novi prijedlozi prilagođeni dobu pandemije bolesti COVID-19, što znači da se Europu ostavlja da se s izvanrednim vremenima nosi s pomoću pravila napisanih za normalna vremena. EGSO tvrdi da bi se prema neprihodonosnim kreditima nastalim prije izbijanja pandemije bolesti COVID-19 trebalo postupati znatno drugačije nego prema neprihodonosnim kreditima nastalim nakon toga (koji su izazvani panedemijom bolesti COVID-19) zbog potpuno različitih okolnosti prije i nakon ožujka 2020. EGSO stoga preporučuje da se provede pažljiva, ciljana i strogo privremena revizija smjernica EBA-e o definiciji pojma „neispunjavanje obveza” kako bi se izbjeglo da se dužnici automatski klasificiraju kao subjekti koji ne ispunjavaju obveze, ublažili prociklički učinci postojeće uredbe i osiguralo „meko slijetanje” za europska kućanstva i poduzeća.

3.2.

Pandemija je dovela do smanjenja potražnje i potrošnje, što je izazvalo zabrinutost MSP-ova u pogledu pronalaženja klijenata. Iako MSP-ovi trenutačno (u anketama ESB-a (9)) ne navode pristup financiranju kao najhitniji problem, pri rješavanju problema neprihodonosnih kredita trebalo bi uzeti u obzir sve probleme s kojima se suočavaju MSP-ovi.

3.3.

EGSO se neprestano zalaže (10) za smanjenje neprihodonosnih kredita na socijalno održiv način, uz očuvanje financijske stabilnosti (11). U doba pandemije bolesti COVID-19 to je važnije nego ikada. Za razliku od onoga što se dogodilo prije deset godina tijekom financijske krize 2008.–2009., za trenutačni očekivani nagli porast neprihodonosnih kredita nije kriv financijski sektor ili bilo koja druga konkretna kategorija dionika u gospodarskom sustavu, ali ni „realno gospodarstvo”, vlade ili europski građani. Od ključne je važnosti da regulatori na razini EU-a i vlade država članica interveniraju odgovarajućim instrumentima.

3.4.

EGSO priznaje da razvoj sekundarnih tržišta neprihodonosnih kredita donosi određene prednosti, ali bi ipak dao prednost bilateralnim sporazumima o restrukturiranju između kreditnih institucija i održivih dužnika. Iako se količina neprihodonosnih kredita u bilancama banaka može smanjiti prodajom kupcima kredita, to ne znači da je prodaja neprihodonosnih kredita najbolji izbor iz perspektive dužnika ili za društvo u cjelini. Prodaja neprihodonosnih kredita trebala bi biti rješenje u krajnjoj nuždi.

3.5.

Najvažnije je poraditi na uklanjanju temeljnih uzroka neprihodonosnih kredita. EGSO ističe da su najdjelotvorniji načini za sprečavanje nagomilavanja velikog broja neprihodonosnih kredita kućanstava i MSP-ova osiguravanje pouzdanih sustava socijalne sigurnosti, borba protiv siromaštva, prezaduženosti i nezaposlenosti, jamčenje primjerenih plaća i provođenje protucikličnih mjera ekonomske politike u vrijeme krize, uz istodobno jačanje produktivnosti i konkurentnosti europskog gospodarstva i usmjerenost na kontinuitet poslovanja i gospodarski oporavak, uz pomoć jasnog i ažuriranog okvira koji daje važno mjesto dugoročnim ulaganjima. Time možemo održati i ojačati stabilnost financijskog tržišta i otpornost gospodarstva, a istodobno suzbijati siromaštvo i nejednakost. U tom kontekstu EGSO preporučuje da smjernice EBA-e o kreditnim moratorijima ostanu na snazi koliko god je potrebno te predlaže pažljivu, ciljanu i strogo privremenu reviziju definicije pojma „neispunjavanje obveza”.

3.6.

EGSO smatra da akcijski plan odražava osnovnu logiku da danas u Europi banke djeluju kao ključna infrastruktura gospodarstva utemeljenog na novčanim tokovima te da je zdravlje i stabilnost bankarskog sektora nužan preduvjet za gospodarski oporavak. Kao što je Komisija istaknula u povezanoj komunikaciji (12), „jedan je od glavnih prioriteta Komisije osigurati da banke nastave pružati potporu europskim građanima i poduzećima”. U tom kontekstu, EGSO ukazuje na odlučujuću ulogu ESB-a u zaštiti stabilnosti i kreditne ponude banaka te napominje da europsko gospodarstvo podupiru mjere čija je svrha osigurati da se kreditiranje pruža kao odgovor na potražnju za solventnim kreditima.

3.7.

EGSO uočava djelomičan nedostatak pouzdanih podataka o neprihodonosnim kreditima i veliku neizvjesnost u pogledu budućnosti cjepiva protiv bolesti COVID-19, mutacija virusa SARS-CoV-2 (sojevi bolesti COVID-19), mjera ograničenja kretanja i gospodarskog oporavka. EGSO naglašava važnost kvalitete podataka kako bi se ispravno procijenio razmjer problema i utvrdilo koja su poduzeća održiva. Stoga poziva na oprez i na mjere koje bi mogle brzo podići europsko gospodarstvo na noge, kao što su mjere za potporu malim poduzećima i za osiguravanje primjerenih plaća i pouzdanih sustava socijalne sigurnosti. EGSO ističe da su se depoziti u bankarskom sektoru znatno povećali (13), što znači da postoji velik potencijal za potražnju od strane potrošača u mjesecima nakon ukidanja mjera ograničenja.

3.8.

Još treba vidjeti kako banke mogu pomoći („da banke nastave pružati potporu europskim građanima i poduzećima” (14)) poduzećima i kućanstvima „pod znatnim financijskim pritiskom zbog pandemije” (15) ako se bude rješavao problem povećanja neprihodonosnih kredita. Predložene izmjene ili ublažavanje propisa trenutno nisu uvjetovani time da banke kreditiraju solventne MSP-ove ili kućanstva. EGSO žali što, osim za bankarski sektor, akcijski plan Komisije pruža tek nekoliko novih mjera za pomoć pogođenim gospodarskim akterima. U kontekstu vanjskog ekonomskog šoka zbog kojeg su mnogi radnici i poduzeća još ovisniji o kreditima, potpore i mjere ublažavanja namijenjene bankama trebale bi biti usmjerene na pružanje više zajmova solventnim MSP-ovima i kućanstvima. Istodobno, nadležna tijela trebala bi uvesti odgovarajuće zaštitne mjere kako bi se spriječilo neodgovorno pružanje zajmova i prezaduženost kojoj to vodi.

3.9.

EGSO preporučuje da se civilno društvo u cjelini uvaži kao dionik u području reguliranja financijskog tržišta. Točnije, kad je riječ o rješavanju problema neprihodonosnih kredita nakon pandemije, ti krediti imaju višestruki učinak i utječu, primjerice, i na interese radnika u svojstvu dužnika, zaposlenika u zaduženim poduzećima, zaposlenika u financijskom sektoru ili poreznih obveznika (to je naročito relevantno u slučaju korištenja javnih sredstava za rješavanje problema neprihodonosnih kredita).

3.10.

EGSO napominje da je, unatoč činjenici da bankarski sektor neumitno ide prema bankovnoj uniji u EU-u, potreba za prekograničnim tržištem neprihodonosnih kredita u EU-u preuveličana. Vrlo je upitno donosi li prekogranično poslovanje kupaca kredita opipljive ekonomske koristi za cjelokupni gospodarski sustav, a ne samo za banke, kupce kredita i pružatelje usluge servisiranja kredita (iako je istina da potonji definitivno mogu iskoristiti prednosti ekonomije razmjera).

3.11.

U tom kontekstu EGSO također naglašava da distribucija rizika ne dovodi nužno do njegovog smanjenja. Naprotiv, kriza financijskog tržišta 2008.–2009. pokazala nam je da to može dovesti do netransparentnog gomilanja rizika u gospodarstvu. EGSO poziva na to da sve mjere koje se odnose na poticaje za financijski sektor budu usmjerene na odvraćanje sudionika na tržištu od preuzimanja prevelikog rizika.

3.12.

EGSO ujedno naglašava da europska poduzeća, kućanstva, radnici i civilno društvo trebaju resurse i punu potporu kako bi mogli izdržati krizu te da bi EU trebao predložiti odgovarajuće mjere potpore. Ta bi potpora trebala biti dostupna tijekom razdoblja od najviše tri godine (u skladu s paketom poticaja Next Generation EU) kako bi se podržala poduzeća i dužnici koji su prije pandemije smatrani zdravima i kreditno sposobnima. Gotovo cijelo stanovništvo Europe pogođeno je rastućom socioekonomskom nesigurnošću. Poduzeća se suočavaju s poremećajima zbog prisilnih zatvaranja i smanjene potražnje, dok kućanstva trpe zbog nezaposlenosti i pada prihoda. EGSO smatra da su europskim građanima i poduzećima potrebne sasvim druge vrste mjera, a očigledno ne brza provedba okvira neprihodonosnih kredita, kao što predlaže Komisija.

4.   Posebne napomene

4.1.

Komisija je uvjerena da je glavni prioritet dogovor o prijedlogu direktive o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita, kojim se u suštini stvara zajedničko sekundarno tržište neprihodonosnih kredita. EGSO je zabrinut zbog planova da se subjektima za naplatu duga osiguraju odobrenja za prekogranično poslovanje u cijelom EU-u bez odgovarajućeg nadzora iz njihovih matičnih zemalja i iz zemalja domaćina. Taj bi potez mogao biti opravdan samo ako postoji niz uravnotežavajućih mjera koje pomažu u zaštiti dužnika u teškoćama, odnosno europski standard zaštite potrošača za subjekte za naplatu duga. EGSO je zabrinut i zbog činjenice da bi prijedlog direktive o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita (16) mogao spriječiti države da postave bilo kakve druge ili dodatne zahtjeve za pružatelje usluge servisiranja kredita i kupce kredita, čak i ako bi se tim zahtjevima zaštitili dužnici. Kad bi se osigurao nadzor u matičnim zemljama i zemljama domaćinima, poštovala pravila o zaštiti potrošača, putem EBA-e osigurale smjernice za najbolju praksu i predvidio jedinstven pristup takvim aktivnostima, većina pitanja koja se postavljaju u ovom mišljenju bila bi riješena. S obzirom na takve argumente, kako bi odobrenja za prekogranično poslovanje u cijelom EU-u bila funkcionalna, potrebno je poboljšati pravila o zaštiti dužnika kako bi se izbjegli prethodno navedeni rizici.

4.2.

EGSO napominje da određeni kupci kredita i subjekti za naplatu dugova imaju lošu reputaciju (zbog čega se neki kupci kredita nazivaju „lešinarskim fondovima”) te ističe da bi davanje subjektima za naplatu duga odobrenja za prekogranično poslovanje u cijelom EU-u bez odgovarajućeg nadzora iz njihovih matičnih zemalja i iz zemalja domaćina i bez pravodobnog i djelotvornog provođenja smjernica za dobru praksu u cijelom EU-u moglo dovesti do neprimjerenog poslovnog ponašanja kupaca kredita ili pružatelja usluge servisiranja kredita na štetu dužnika u poteškoćama. EGSO također naglašava potrebu da se osigura da prijedlog direktive o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita ne sprečava države u donošenju dodatnih pravnih zahtjeva za pružatelje usluge servisiranja kredita i kupce kredita, čime bi se zajamčilo da se u ovom slučaju na pravilan način uvažava načelo prekomjerne regulacije.

4.3.

Osim toga, poznato je da neki kupci kredita izbjegavaju plaćanje poreza. Primjerice, u Irskoj su neki od njih registrirani kao dobrotvorne organizacije i ne plaćaju gotovo nikakve poreze. EGSO poziva Europsku komisiju da uloži veće napore u rješavanje problema izbjegavanja plaćanja poreza.

4.4.

Jedan od stupova akcijskog plana povezan je s prijedlogom za ubrzanu izvansudsku naplatu kolaterala, koja je strogo ograničena na kredite poduzećima i primjenjiva samo ako je prije sklapanja ugovora o kreditu postignut dobrovoljni sporazum između stranaka. EGSO ukazuje na to da su kućanstva (privatni potrošači) isključena iz tog postupka i napominje da je potrebno postići ravnotežu između ubrzane izvansudske naplate kolaterala, Direktive (EU) 2019/1023 Europskog parlamenta i Vijeća (17) i postupaka u slučaju nesolventnosti. EGSO napominje da bi ubrzana izvansudska naplata kolaterala mogla pružiti uravnoteženo rješenje za dužnike, ali traži da izvansudska naplata ne postane zadana opcija u ugovorima o kreditu. Potrebno je osigurati da poduzeća u teškoćama ne budu ostavljena na cjedilu i da ne izgube pristup standardnom pravosudnom sustavu koji ima svoj sustav provjere i ravnoteže, razvijen na temelju višegodišnje tradicije. EGSO smatra da bi sustavne probleme kašnjenja u naplati kolaterala trebalo rješavati od zemlje do zemlje, provodeći dobro pripremljene reforme i uz pomoć ciljanih intervencija država članica tamo gdje prepreke i dalje postoje.

4.5.

EGSO se slaže s izjavom Komisije da bi „[…] trebalo što više poticati banke da budu proaktivne te pravodobno uspostave konstruktivan dijalog s dužnicima” jer će se time izbjeći nanošenje štete održivim poduzećima i osigurati kontinuitet poslovanja. Međutim, Odbor poziva Komisiju da predloži konkretne mjere za postizanje tog ključnog cilja.

4.6.

EGSO pozdravlja inicijativu za daljnje usklađivanje raznih okvira za nesolventnost u EU-u i napominje da je takva konvergencija korisna ne samo za bankarsko poslovanje već i za cjelokupni poduzetnički krajolik u Europi. Ta konvergencija ne mora nužno biti povezana s pitanjem neprihodonosnih kredita. Međutim, treba napomenuti da ta mjera neće pomoći u kratkom roku i neće biti od velike pomoći nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19. Sigurnost u pogledu pravila o pravima vjerovnika i dužnika te veća usklađenost postupaka uklanjanja kolaterala u državama članicama smanjit će rizike i pružiti daljnji poticaj za prekogranična ulaganja i unutarnju trgovinu. EGSO ističe da u reformi okvira za nesolventnost treba na odgovarajući način uzeti u obzir dužnike.

4.7.

EGSO ističe da sekundarno tržište neprihodonosnih kredita ni na koji način ne pomaže poduzećima ostvariti uspjeh, ne održava radna mjesta niti dopušta ponovno otvaranje zatvorenih poduzeća. Za ponovno pokretanje poslovanja poduzeća od ključne su važnosti ciljane mjere koje financira država. EGSO smatra da je kreditiranje gospodarstva koje pati od neviđenog gubitka proizvodnje zbog ograničenja kretanja izazvanih pandemijom bolesti COVID-19 od ključne važnosti, ali ono ne bi smjelo biti prekomjerno jer bi se moglo pokazati neodrživim.

4.8.

Međutim, prijedlog za koji se zalaže Komisija, odnosno paneuropsko sekundarno tržište i, u manjoj mjeri, ubrzana izvansudska naplata kolaterala, izaziva bojazan da će jedinstveno sekundarno tržište neprihodonosnih kredita u Europi otvoriti prostor za zlouporabe i bankarske klijente učiniti ranjivima u odnosu na „lešinarske fondove”, od kojih je većina porijeklom izvan EU-a. EGSO preporučuje veću transparentnost i adekvatna pravila kako bi se potrošači zaštitili od zlouporabe pružatelja usluge servisiranja kredita, kupaca kredita ili „lešinarskih fondova”.

4.9.

EGSO se zalaže za to da se ulagačima u kredite i subjektima za naplatu duga ne dodjeljuju operativna odobrenja za prekogranično poslovanje za cijeli EU ako kupuju neprihodonosne kredite potrošača (privatnih klijenata). Moglo bi se razmotriti treba li u taj izuzetak uključiti i dugove mikropoduzeća.

4.10.

Stavljanje naglaska na standardizaciju podataka o neprihodonosnim kreditima u cijelom EU-u dobrodošlo je, ali nije dovoljno s obzirom na zadatak i, u načelu, nije baš relevantno. EGSO usto napominje da institucije i porezni obveznici EU-a ne bi trebali snositi troškove stvaranja učinkovitih tržišta i poboljšanja standardizacije neprihodonosnih kredita čija je svrha olakšati trgovinu njima; te troškove trebaju snositi sami sudionici na tržištu, koji imaju najviše koristi od trgovanja neprihodonosnim kreditima. Transparentnost podataka potrebna je kako bi se osiguralo da se i vanjska i unutarnja (unutar bankarskih grupa) prodaja neprihodonosnih kredita odvija u skladu sa svim međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI) i na pravilan način.

4.11.

Moguće je, i vrlo vjerojatno, da će nacionalnim društvima za upravljanje imovinom, uvelike promoviranima u dokumentu Komisije i često kolokvijalno poznatima kao „loše banke”, biti potrebna javna sredstva. EGSO stoga poziva sve države članice da provedu detaljnu analizu upotrebe javnog novca za osnivanje takvih društava za upravljanje imovinom, ovisno o situaciji u svakoj državi članici i uz poštovanje pravila o državnim potporama.

4.12.

EGSO se odlučno protivi spajanju pitanja neprihodonosnih kredita, koje odražava rašireni fenomen u gospodarstvu, s pitanjima povezanima s očuvanjem financijske stabilnosti. Kako bi se očuvao etički i operativni integritet bankarskog sektora, ta bi se dva pitanja trebala rješavati odvojeno. EGSO smatra da, iako problemi određenih financijskih institucija mogu biti posljedica preopterećenja njihovih bilanci neprihodonosnim kreditima, to ne opravdava spašavanje neodrživih banaka javnim sredstvima, uz korištenje modela društava za upravljanje imovinom pod izlikom da se one time „rješavaju” neprihodonosnih kredita; smatra da se pitanje upravljanja bankarskim krizama treba rješavati kao cjelina. EGSO poziva na to da prodaja neprihodonosnih kredita društvima za upravljanje imovinom ostane iznimka i da se prednost daje restrukturiranju takvih kredita u bilancama banaka.

4.13.

Osim toga, od ključne je važnosti da Komisija spriječi da se javna sredstva opetovano upotrebljavaju za spašavanje privatnih bankarskih interesa. Spašavanje banke ne bi se samo po sebi trebalo smatrati vrijednošću; ono nije krajnji cilj ekonomskih politika. Dugoročno, opetovane kampanje spašavanja banaka, koje uključuju ogromne količine javnih sredstava, mogle bi stvoriti moralni rizik i poremetiti sustav poticaja ugrađen u bankarsko poslovanje. Stoga EGSO upozorava na opasnost od svih politika koje rezultiraju „privatizacijom dobiti i socijalizacijom gubitaka”. Umjesto toga, banke treba poticati da probleme neprihodonosnih kredita rješavaju interno i da bolje upravljaju svojim kreditnim portfeljima; nijedna vrsta implicitne ili eksplicitne vladine potpore neće pomoći u rješavanju temeljnih problema s bilancom. EGSO je svjestan postojanja Jedinstvenog fonda za sanaciju koji se financira doprinosima kreditnih institucija. Određivanjem primjerenog kapaciteta Jedinstvenog fonda za sanaciju spriječilo bi se korištenje javnog novca za spašavanje privatnih bankovnih interesa, a time i riješila pitanja „privatizacije dobiti i socijalizacije gubitaka”.

4.14.

EGSO odlučno poziva na ulaganje napora u dovršenje bankovne unije, koja bi se odlikovala otpornim, adekvatno kapitaliziranim i, što je najvažnije, samoodrživim bankarskim sektorom. Potrebno je postići ravnotežu između podjele rizika i smanjenja rizika. Treba spriječiti znatan utjecaj na javne proračune i na porezne obveznike u slučaju krize, bilo na nacionalnoj razini ili na razini EU-a. Stoga je potrebno primijeniti čvrste minimalne zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze te provesti djelotvorne mjere protiv pranja novca. Osim toga, potrebno je veću pažnju posvetiti regulaciji bankarskog sektora u sjeni. Potrebno je osigurati da se rizik ne prenosi s dobro reguliranih na manje regulirane sudionike financijskih tržišta. Nadalje, potrebno je obratiti pozornost na reguliranje svih financijskih aktivnosti koje ne obavljaju regulirani subjekti, u skladu s načelom „isti rizici, iste aktivnosti, ista regulacija i isti nadzor”.

4.15.

Sa stajališta zaštite potrošača, očito je da je cilj društava za upravljanje imovinom maksimalno povećati povrat i učinkovitost prodajom kredita trećim ulagateljima ili realizacijom kolaterala, a to nije kompatibilno s osiguravanjem odgovarajuće zaštite za kućanstva-dužnike, kao ni s osiguravanjem održivih planova otplate i minimalnog životnog standarda. EGSO smatra da bi društva za upravljanje imovinom u svoje politike trebala uključiti socijalno usmjerene ciljeve.

4.16.

EGSO je zabrinut da bi svaka upotreba „preventivne dokapitalizacije” lako mogla dovesti do preusmjeravanja javnih sredstava s društveno i ekonomski korisnijih ciljeva. Stoga bi se u kontekstu bolesti COVID-19 „preventivna dokapitalizacija” trebala koristiti samo u apsolutno iznimnim slučajevima. EGSO naglašava potrebu da se sve „preventivne mjere” koriste na vrlo odgovoran način kako bi se izbjegli moralni rizik i spašavanje banaka javnim novcem na teret društva. Važno je napomenuti da je i financijska stabilnost javno dobro te bi stoga financijski regulatori i nadzorna tijela trebali osigurati postojanje strogih bonitetnih pravila kako bi se izbjeglo ugrožavanje javnog dobra, odnosno financijske stabilnosti.

4.17.

EGSO prima na znanje tvrdnju iz Komunikacije da Mehanizam za oporavak i otpornost može pružiti potporu „reformama za poboljšanje okvira za nesolventnost te pravosudnih i administrativnih okvira nužnih za rješavanje problema neprihodonosnih kredita”. Prema tvrdnjama Europskog vijeća, sredstva Mehanizma za oporavak i otpornost treba upotrijebiti za „povećanje potencijala rasta, stvaranja radnih mjesta te socijalne i ekonomske otpornosti” (18). Potrebno je daljnje obrazloženje kako bi se razjasnile namjere Komisije u pogledu povezivanja Mehanizma za oporavak i otpornost s neprihodonosnim kreditima te kako bi se osiguralo da Mehanizam za oporavak i otpornost ne skrene s prvotnog cilja poticanja zelene i digitalne tranzicije.

4.18.

Unatoč ciljevima Mehanizma za oporavak i otpornost koje su dogovorili suzakonodavci, nijedna mjera u akcijskom planu Komisije nije usmjerena na oslabljena poduzeća u Europi – mala i velika, korporacije i obiteljska poduzeća. Uz to, EGSO uočava da u predmetnoj komunikaciji Komisija ne nudi alate uz pomoć kojih bi potrošači koji se bore platiti račune i sastaviti kraj s krajem mogli preživjeti posljedice pandemije i izbjeći pad u zamku siromaštva. EGSO također skreće pozornost na druge aspekte za koje su potrebni namjenski akcijski planovi, kao što su male i velike korporacije te obiteljska poduzeća koja trpe posljedice pandemije.

4.19.

EGSO preporučuje reviziju sljedećih konkretnih odredbi.

4.19.1.

S obzirom na trenutnu situaciju, u kojoj bi mnoga potencijalno održiva poduzeća – koja su prije izbijanja pandemije bolesti COVID-19 bila kreditno sposobna – mogla imati poteškoća s otplaćivanjem, EGSO smatra da bi pažljiva revizija smjernica EBA-e o definiranju pojma „neispunjavanje obveza” (primjerice, broj dana nakon datuma dospijeća prije nego što se kredit počne smatrati neprihodonosnim; prag za neto sadašnju vrijednost nakon kojeg se za restrukturirani dug smatra da je malo vjerojatno da će biti otplaćen itd.) tim poduzećima mogla dati šansa da se oporave prije nego što se kategoriziraju kao neprihodonosna. Međutim, EGSO naglašava da sve takve promjene moraju biti strogo privremene i povezane isključivo s pandemijom bolesti COVID-19, da ne smiju ometati detaljno i precizno utvrđivanje kreditnog rizika i izvješćivanje o njemu koje provode banke te da regulatorna i nadzorna tijela moraju uspostaviti ravnotežu između bilo kakve privremene izmjene i osnovne potrebe da se osigura stabilnost i solventnost bankarskog sektora.

4.19.2.

EGSO preporučuje da smjernice EBA-e o kreditnim moratorijima ostanu na snazi onoliko koliko je potrebno.

4.19.3.

S obzirom na činjenicu da su neprihodonosni krediti neprihodonosni bez obzira na razloge zbog kojih dolazi do poteškoća u otplaćivanju i budući da je iznimno teško utvrditi koji će se od dužnika u poteškoćama zapravo brzo oporaviti nakon što se pandemiju dovede pod kontrolu, EGSO preporučuje da se zadrže kapitalni zahtjevi, uključujući uredbu o zaštitnom mehanizmu za neprihodonosne kredite, čijim se rasporedom rezervacija već predviđa vrlo postupno povećanje kapitala. To će bankama omogućiti da podnesu gubitke, bili oni povezani s pandemijom ili drugim čimbenicima, te će biti ključan čimbenik za smanjenje vjerojatnosti javnih intervencija i spašavanja banaka na teret poreznih obveznika. Međutim, radi ublažavanja posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19 mogla bi se razmotriti mogućnost primjene privremene fleksibilnosti na definiciju pojma „neispunjavanje obveza” i na upotrebu zaštitnog mehanizma za neprihodonosne kredite. Nadalje, time bi se moglo izbjeći da banke prodaju loše kredite. U tom kontekstu EGSO skreće pozornost na zastoj do kojeg je posvuda u Europi došlo u građanskopravnim postupcima, kao i na druga kašnjenja u takvim parnicama, te predlaže da se to uzme u obzir.

4.19.4.

Kad su posrijedi banke koje mogu dokazati čvrstu povezanost s realnim gospodarstvom (znatan dio njihove imovine povezan je s nefinancijskim poduzećima i kućanstvima), EGSO smatra da bi se mogla odobriti dodatna fleksibilnost. S druge strane, veliku pozornost treba posvetiti globalnim sistemskim financijskim institucijama koje su u velikoj mjeri povezane s drugim akterima na financijskom tržištu.

4.20.

EGSO se zalaže za to da Komisija predloži pouzdane metode kako bi osigurala stroga pravila za zaštitu dužnika u teškoćama od nepravednog postupanja.

4.20.1.

EGSO poziva na to da se mjere pomoći kreditnim institucijama usklade s mjerama pomoći za dužnike koji su se suočili s poteškoćama isključivo zbog pandemije. Mjere koje bi trebalo primijeniti u ovoj situaciji uključuju odgode s dospijećem od jedne do tri godine, smanjenje kamatne stope, restrukturiranje duga na jeftinije oblike kredita i, kad je to moguće, moratorij na otplatu duga.

4.20.2.

Kada je riječ o internoj prodaji neprihodonosnih kredita, u nekim slučajevima subjekti posebne namjene u postupku naplate mogu ostvariti dobit od duga klijenta, ali klijent i dalje ostaje u dugovima. EGSO preporučuje Europskoj komisiji da pomno razmotri mogućnost reguliranja tog pitanja kako bi se osiguralo da su prava dužnika zaštićena i da nakon takve transakcije ne budu dodatno zaduženi.

4.21.

EGSO zastupa stajalište da bi trebalo osigurati sveobuhvatne mjere za održavanje pravedne i sigurne poslovne klime, s posebnim naglaskom na osiguravanju zadovoljavanja potreba najugroženijih. Konkurentnost europskih poduzeća temelji se prije svega na snažnom unutarnjem tržištu, stalnim inovacijama te predvidljivom i društveno odgovornom skupu pravila utemeljenih na povjerenju među gospodarskim dionicima. EGSO upozorava na to da se u okviru zakonodavnih mjera prema neprihodonosnim kreditima ne bi smjelo postupati kao prema bilo kojoj drugoj robi. Pritom napominje da se takvim mjerama ne bi poboljšalo okruženje povjerenja, već bi se, naprotiv, nanijela šteta. Od presudne je važnosti očuvati ispravnu ravnotežu između prava dužnika i vjerovnika.

4.22.

Pandemija bolesti COVID-19 samo je jedan od vanjskih šokova. U budućnosti će ih biti još. Mjere politike čija je svrha ublažavanje velike štete od takvih golemih šokova trebale bi se temeljiti na načelima koja su univerzalna i odlijevaju promjenama koje donosi vrijeme. EU nastoji ostati okrenut socijalnom tržišnom gospodarstvu i ponavlja svoje obećanje da nitko neće biti zapostavljen, dok istodobno jača konkurentnosti europskog gospodarstva. EGSO odlučno apelira na Komisiju da se svojim akcijskim planovima i zakonodavnim inicijativama pažljivo pridržava tih temeljnih načela.

---

(1)  COM(2020) 822 final.

(2)  Govor koji je 1. listopada 2020. održao Andrea Enria, predsjednik Nadzornog odbora ESB-a. Neprihodonosni krediti na kraju 2016. iznosili su gotovo 1 bilijun EUR, odnosno 5,1 % ukupnih bankovnih kredita. Ako se kao referentni podaci koriste podaci iz 2019., portfelj neprihodonosnih kredita od 1,4 bilijuna EUR iznosio bi približno 12 % BDP-a europodručja.

(3)  Akcijski plan za rješavanje problema neprihodonosnih kredita u Europi, Vijeće Ecofin, srpanj 2017. https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2017/07/11/conclusions-non-performing-loans/.

(4)  COM(2017) 592 final

(5)  Direktiva o pružateljima usluge servisiranja kredita, kupcima kredita i naplati kolaterala, COM/2018/0135 final – 2018/063 (COD).

(6)  COM/2020/169 final.

(7)  https://www.ecb.europa.eu/mopo/implement/pepp/html/index.hr.html.

(8)  COM(2020) 822 final i COM(2020) 283 final.

(9)  https://www.ecb.europa.eu/stats/ecb_surveys/safe/html/ecb.safe202011~e3858add29.en.html

(10)  SL C 353, 18.10.2019, str. 32.

(11)  Od financijskih institucija očekuje se da „nastave utvrđivati slučajeve pogoršanja kvalitete imovine i povećanja neprihodonosnih kredita i izvještavati o njima u skladu s postojećim pravilima kako bi se zadržala jasna i točna slika rizika u bankarskom sektoru”, kako je navedeno u dopisu ESB-a od 4. prosinca 2020. Osim toga, ESB upozorava da su „iz bonitetne perspektive čvrste politike i postupci određivanja stanja i rezerviranja ključni za osiguravanje primjerenog upravljanja kreditnim rizikom i pokrivenosti, uključujući pravodobno utvrđivanje problematičnih dužnika i postupanje s njima”.

(12)  https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/ip_20_2375. Valdis Dombrovskis, izvršni potpredsjednik Komisije zadužen za portfelj gospodarstvo u interesu građana, nada se da će ta strategija „doprinijeti… oporavku Europe jer će pomoći bankama da uklone te [neprihodonosne] kredite iz svojih bilanci i nastave s kreditiranjem”.

(13)  Ukupni depoziti nefinancijskih korporacija u europodručju povećali su se s 2,73 bilijuna EUR (ožujak 2020.) na 3,12 bilijuna EUR (listopad 2020.) unatoč pandemiji. Ista stavka za kućanstva povećala se sa 7,85 bilijuna EUR na 8,21 bilijun EUR. (https://sdw.ecb.europa.eu).

(14)  Povjerenica za financijske usluge, financijsku stabilnost i uniju tržišta kapitala Mairead McGuinness, https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/ip_20_2375.

(15)  Ibid.

(16)  Vidjeti članke 5. i 11., a naročito članak 11. stavak 5. i članak 15. stavak 2. Prijedloga direktive.

(17)  SL L 172, 26.6.2019., str. 18.

(18)  https://www.consilium.europa.eu/hr/infographics/20201006-recovery-resilience-rrf/. Osim toga, sredstva iz Mehanizma za oporavak i otpornost mogu se trošiti „u skladu s preporukama državama članicama u okviru europskog semestra”, a uz to bi najmanje 37 % resursa trebalo izdvojiti za djelovanje u području klime i za održivost okoliša, a najmanje 20 % za digitalnu tranziciju EU-a.