Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 62019TN0399

predmet T-399/19: Tužba podnesena 25. lipnja 2019. — Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo protiv Komisije

OJ C 288, 26.8.2019, p. 57–58 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

26.8.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 288/57

Tužba podnesena 25. lipnja 2019. — Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo protiv Komisije

(predmet T-399/19)

(2019/C 288/70)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelji: Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo S.A. (Varšava, Poljska) (zastupnici: E. Buczkowska i M. Trepka, radcy prawni)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi Odluku Komisije od 17. travnja 2019. o postupku na temelju članka 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (predmet AT.40497 — Polish gas prices), kojom je u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 773/2004 od 7. travnja 2004. o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka 81. i 82. Ugovora o EZ-u (1) zaključen postupak AT.40947 te odbačena tužiteljeva pritužba od 9. ožujka 2017.;

—

Tužitelj zahtijeva od Suda da poništi dijelove Odluke kojima se odbacuju razlozi na kojima se temelji pritužba i kojima se ističe da

(i)

su isporuke plina poduzetnicima u nekoliko država članica, među kojima je i tužitelj, bile ograničene tijekom zime 2014./2015. kao i da

(ii)

se sklapanje ugovora s tužiteljem o potpunoj opskrbi plinom uvjetovalo preuzimanjem izvanugovornih obveza u odnosu na, među ostalim, pojačanu kontrolu plinovoda Jamal.

—

Podredno, za slučaj da Opći sud utvrdi da nije moguće djelomično poništenje Odluke, tužitelj zahtijeva da se Odluka poništi u cijelosti.

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvim tužbenim razlogom ističe se da je Komisija pri donošenju Odluke prekoračila svoje ovlasti, jer je

(i)

Komisija Odluku, kojom se de facto utvrđuje da se članak 102. UFEU-a ne primjenjuje na protutržišno postupanje društava PJSC Gazprom i Gazprom Export LLC zbog državne prisile koja proizlazi iz nacionalnog prava Ruske Federacije, donijela na pogrešnoj pravnoj osnovi, naime na temelju članka 7. stavka 2. Uredbe u vezi s člankom 102. UFEU-a, umjesto na temelju članka 10. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. [UEZ-a] i 82. [UEZ-a] (2) u vezi s člankom 102. UFEU-a, dakle ne uzimajući u obzir stajališta država članica Europske unije;

(ii)

postupak AT.40497 pokrenula i vodila s ciljem ograničavanja tužiteljeva prava na saslušanje u postupku u skladu s člankom 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i člankom 54. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39816 — Dobava plina u srednjoj i istočnoj Europi).

2.

Drugim tužbenim razlogom ističe se da je Komisija pri donošenju Odluke očito povrijedila članak 102. UFEU-a jer ga je pogrešno protumačila te je prihvatila da se poduzetnik može pozivati na „državnu prisilu”, koja proizlazi iz nacionalnog prava treće države koja nije dio niti Europske unije niti Europskog gospodarskog prostora, kako bi se oslobodio svoje odgovornosti za protutržišno postupanje.

3.

Trećim tužbenim razlogom ističe se da je Komisija pri donošenju Odluke očito povrijedila tužiteljevo pravo na obavješćivanje i saslušanje, koje proizlazi iz članka 7. stavka 1. i članka 8. stavka 1. Uredbe br. 773/2004 kao i iz članka 47. Povelje o temeljnim pravima, zato što tužitelj nije obaviješten da je Komisija odbacivanje tužiteljeve pritužbe u odnosu na plinovod Jamal temeljila samo na nacionalnom pravu Ruske Federacije, i zato što tužitelju nisu dostavljeni svi u tom kontekstu relevantni dokumenti, što čini bitnu povredu postupka.

4.

Četvrtim tužbenim razlogom ističe se da je Komisija pri donošenju Odluke očito povrijedila članak 7. stavak 1. Uredbe br. 773/2004 kao i članak 296. UFEU-a, zato što nije pažljivo razmotrila sve činjenične i pravne elemente koje je tužitelj istaknuo u pritužbi te obrazloženje nije dovoljno kako bi Opći sud mogao provesti učinkovit nadzor nad Komisijinim izvršavanjem diskrecijske ovlasti što čini bitnu povredu postupka.

5.

Petim tužbenim razlogom ističe se da je Komisija pri donošenju Odluke očito povrijedila članak 7. stavak 2. Uredbe br. 773/2004 u vezi s člankom 102. UFEU-a zato što je počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je

(i)

utvrdila da je odluka predsjednika poljskog energetskog regulatornog tijela od 19. svibnja 2015. (broj spisa: DRG-4720–2(28)/2014/2015/6154/KF) dokaz za to da su neosnovani navodi u odnosu na sklapanje sporazuma operatora za plinovod Jamal;

(ii)

netočno ocijenila narav Gazpromova ograničenja isporuka plina tijekom zime 2014./2015.

(1)  SL L 123 od 27.4.2004., str. 18.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 298.

(2)  SL L 1 od 4.1.2003., str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.

Top