Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 62017CN0091

Predmet C-91/17 P: Žalba koju je 20. veljače 2017. podnio Cellnex Telecom S.A., prije Abertis Telecom S.A. protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 15. prosinca 2016. u spojenim predmetima T-37/15 i T-38/15, Abertis Telecom Terrestre S.A. i Telecom Castilla-La Mancha, S.A. protiv Europske komisije

OJ C 129, 24.4.2017, p. 8–9 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

24.4.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 129/8

Žalba koju je 20. veljače 2017. podnio Cellnex Telecom S.A., prije Abertis Telecom S.A. protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 15. prosinca 2016. u spojenim predmetima T-37/15 i T-38/15, Abertis Telecom Terrestre S.A. i Telecom Castilla-La Mancha, S.A. protiv Europske komisije

(Predmet C-91/17 P)

(2017/C 129/10)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Cellnex Telecom S.A., prije Abertis Telecom S.A. (zastupnici: J. Buendía Sierra i A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija i SES Astra

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine pobijanu presudu;

—

konačno odluči o tužbi za poništenje i poništi Komisijinu odluku; i

—

naloži Europskoj komisiji i SES Astri snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Pobijanom presudom potvrđena je Komisijina odluka o državnim potporama u vezi s određenim mjerama koje su donijela javna tijela španjolske autonomne zajednice Kastilja-La Manche kako bi se osiguralo da digitalni zemaljski televizijski signal (DZT) dospije do udaljenih i manje urbaniziranih dijelova državnog područja u kojima živi samo 2,5 % stanovništva. U odluci je utvrđeno da, s materijalnog gledišta, tržište ne bi pružalo navedenu uslugu bez javne intervencije. Neovisno o tome, u odluci se dovodi u pitanje to što se u španjolskom zakonodavstvu ta djelatnost smatrala uslugom od općeg gospodarskog interesa (UOGI) navodeći da, s formalnog gledišta, ona nije bila „jasno” definirana ni povjerena od strane javnih tijela. Također je navedeno da u svakom slučaju ta tijela nisu ovlaštena odabrati određenu tehnologiju pri organizaciji UOGI-ja.

U prilog osnovanosti žalbe, žalitelj ističe dva žalbena razloga, koji se odnose na pogreške koje se tiču prava počinjene u pobijanoj presudi prilikom tumačenja članka 14., članka 106. stavka 2. i članka 107. stavka 1. UFEU-a i njegova Protokola br. 26. o uslugama od općeg interesa.

Osobito, u žalbi se navodi da pobijana presuda sadržava pogreške jer:

—

prekoračuje granicu „očite pogreške” u ispitivanju različitih akata kojima se definiraju i dodjeljuju UOGI-ji;

—

nepropisno ograničava „široku diskrecijsku ovlast” država članica, koja se primjenjuje i na definiciju i na organizaciju UOGI-ja i koja prema tome uključuje odabir načina pružanja UOGI-ja i odabir konkretne tehnologije, i to neovisno o tome jesu li navedeni u aktu kojim se definiraju ili u zasebnom aktu;

—

analizirajući primjenjivo španjolsko pravo, mijenja sadržaj analiziranih odredbi i sudske prakse koja ih tumači, tumačeći to pravo na način koji je očito protivan njegovu sadržaju i pripisujući određenim podacima doseg koji nije odgovarajući u odnosu na ostale podatke;

—

ne priznaje da „definicija” UOGI-ja i „dodjela” UOGI-ja jednom ili više poduzetnika može biti sadržana u jednom ili više akata;

—

ne priznaje da „definicija” UOGI-ja i „dodjela” ne zahtijevaju uporabu konkretne formule ili izraza, nego materijalnu i funkcionalnu analizu; i

—

brojčano izražava navodno primljenu prednost kao ukupni iznos ugovora koje su sklopila javna tijela, ne uzimajući u obzir da taj iznos nije bespovratna subvencija nego protučinidba za robu i usluge koje predmetni poduzetnik isporučuje državi.
Top