21.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 346/106

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Alžiru, posebno one od 9. lipnja 2005. o slobodi tiska u Alžiru (1) i od 10. listopada 2002. o sklapanju sporazuma o pristupanju s Alžirom (2),

—

uzimajući u obzir svoju prethodnu Rezoluciju od 12. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2013. godine i politici Europske unije na tom području (3) i Rezoluciju od 23. listopada 2013. pod nazivom „Europska politika susjedstva: rad na jačanju partnerstva – stajalište Europskog parlamenta o izvješćima o napretku za 2012.” (4),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 20. travnja 2015. o reviziji europske politike susjedstva,

—

uzimajući u obzir izjavu Europske unije od 13. svibnja 2014. nakon osmog sastanka Vijeća za pridruživanje EU – Alžir,

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 15. svibnja 2012. o ostvarivanju nove europske politike susjedstva (JOIN(2012)0014),

—

uzimajući u obzir memorandum Komisije iz ožujka 2014. o europskoj politici susjedstva za 2013. o Alžiru,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju Europskog vijeća iz lipnja 2011. o južnom susjedstvu,

—

uzimajući u obzir izjavu Visoke predstavnice UN-a za ljudska prava Navi Pillay tijekom njezinog posjeta Alžiru u rujnu 2012.,

—

uzimajući u obzir Sporazum o pristupanju između EU-a i Alžira koji je stupio na snagu 1. rujna 2005.,

—

uzimajući u obzir članak 2. prethodno spomenutog Sporazuma o pristupanju u kojem je određeno da poštovanje demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava mora nadahnuti domaće i međunarodne politike pojedinih stranaka u tom Sporazumu te predstavlja ključan element tog Sporazuma,

—

uzimajući u obzir alžirski Ustav usvojen na referendumu 28. studenog 1996., posebno njegove članke 34. – 36., 39., 41. i 43.,

—

uzimajući u obzir završno izvješće od 5. kolovoza 2012. koje je objavila misija EU-a za promatranje parlamentarnih izbora u Alžiru,

—

uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima kojih je Alžir potpisnica,

—

uzimajući u obzir konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje iz 1948. i konvenciju br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje iz 1949.,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je u Alžiru nedavno došlo do prosvjeda protiv nezaposlenosti; budući da alžirske vlasti priznaju da su zahtjevi prosvjednika opravdani; budući da je, bez obzira na to, u zadnje četiri godine te s obnovljenim intenzitetom od početka 2015., i to naročito u južnim regijama Alžira, došlo do prijetnji, verbalnog i sudskog zlostavljanja boraca za ljudska prava, uključujući aktiviste za prava radnika, u kontekstu eskalacije prosvjeda motiviranih ekonomskim, socijalnim i ekološkim razlozima;

B.

budući da je Mohamed Rag, aktivist za prava radnika Nacionalnog odbora za zaštitu prava nezaposlenih (Comité National pour la Défense des Droits des Chômeurs, CNDDC) u gradu Laghouatu uhićen 22. siječnja 2015. te osuđen na 18 mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 20 000 alžirskih dinara (DZD) zbog „nasrtaja na pripadnika sigurnosnih snaga koji je izvršavao svoju dužnost” te budući da mu je kazna potvrđena 18. ožujka 2015. i nakon što je uložena žalba;

C.

budući da je 28. siječnja 2015. u gradu Laghouatu došlo do uhićenja osmero aktivista za prava radnika, članova CNDDC-a, Khenche Belkacema, Brahimija Belelmija, Mazouzija Benallala, Azzouzija Boubakeura, Korinija Belkacema, Bekouidera Faouzija, Bensarkhe Tahara i Djaballaha Abdelkadera, u trenutku kada su se okupili pred gradskim sudom kako bi zatražili puštanje na slobodu Mohameda Raga; budući da je tih osmero aktivista nakon toga u ožujku osuđeno na godinu dana zatvora s uvjetnom kaznom od šest mjeseci i novčanom kaznom od 5 000 DZD za svakoga pojedinačno zbog „nedopuštenog/nelegalnog okupljanja” i „vršenja pritiska na odluke sudaca”;

D.

budući da je u Laghouatu tijekom saslušanja spomenutih aktivista CNDDC-a održanom 11. ožujka 2015. bio raspoređen neobično velik broj policijskih službenika, čime se spriječilo javnost i svjedoke obrane od ulaska u sudnicu te budući da je ispred sudnice policija uhitila i nakon toga ponovo pustila na slobodu gotovo 50 mirnih prosvjednika koji su izražavali svoju solidarnost s devetero zatvorenika;

E.

budući da su, unatoč tome što je u veljači 2011. prekinuto izvanredno stanje kao odgovor na val prodemokratskih masovnih prosvjeda, ostala na snazi ograničenja mirnih okupljanja, u zakonodavstvu i u praksi, a posebno uredba od 18. lipnja 2001. kojom se i dalje zabranjuju javni prosvjedi u gradu Alžiru te Zakon 91-19 od 2. prosinca 1991. o javnim skupovima i prosvjedima kojim se određuje da svaki javni događaj podliježe prethodnom odobrenju; budući da Ministarstvo unutarnjih poslova rijetko odobrava javna okupljanja;

F.

budući da svatko tko sudjeluje u neodobrenim prosvjedima može biti kazneno gonjen te riskira zatvorsku kaznu u trajanju od dva mjeseca do pet godina, u skladu s člancima 99. i 100. alžirskog kaznenog zakona; budući da su u siječnju 2014., zadnjem roku za registraciju novih udruženja, sva ona udruženja koja nisu bila prihvaćena proglašena nelegalnima; budući da mirne prosvjede policija energično rastjeruje, a ponekad i uz primjenu sile, te mirni prosvjednici mogu biti uhićeni i prije početka samih prosvjeda kako bi se spriječilo njihovo sudjelovanje u njima;

G.

budući da je alžirska vlada 2014. uvela prodemokratske ustavne izmjene te je obećala daljnje reforme u cilju zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da je provedba tih reformi do sada bila nezadovoljavajuća;

H.

budući da je u ožujku 2015. još četvero boraca za prava radnika, Rachid Aouine, Yousef Sultani, Abdelhamid Brahimi i Ferhat Missa, članovi CNDDC-a u gradu El Ouedu, uhićeno i optuženo za poticanje okupljanja; budući da su dvojica njih oslobođeni optužbi, ali je Rachid Aouine osuđen, dok Youssef Sultani čeka suđenje sa slobode;

I.

budući da je u siječnju 2012. stupio na snagu novi zakon o udruženjima br. 12-06 po kojem osnivanje, djelovanje i postupak registracije nevladinih organizacija i skupina civilnog društva, kao i njihov pristup stranim izvorima financiranja podliježu ograničenjima; budući da se tim novim zakonom kriminaliziraju i članovi neregistriranih, zabranjenih ili raspuštenih udruženja koji mogu biti osuđeni na zatvor u trajanju od šest mjeseci i veliku novčanu kaznu, čime se ometa sloboda udruživanja;

J.

budući da radnici u skladu sa zakonom br. 90-14 od 2. lipnja 1990. o uvjetima ostvarivanja prava sindikata imaju pravo osnivati sindikate te im za to nije potrebno odobrenje, nego je dovoljno obavijestiti vlasti pismenim putem, ali su vlasti u nekoliko slučajeva odbile izdati potvrdu o primitku obavijesti bez koje sindikat nije u mogućnosti legalno predstavljati radnike;

K.

budući da je Alžir u lipnju 2014. postao predmetom istrage u vezi s primjenom konvencije br. 87 Međunarodne organizacije rada te su u okviru nekoliko svojih izvješća stručnjaci Međunarodne organizacije rada provjeravali njegovo kršenje prava radnika na štrajk i slobodno osnivanje sindikata;

L.

budući da su pregovori o Akcijskom planu između EU-a i Alžira u okviru europske politike susjedstva (ENP) započeli 2012.; budući da je Komisija, iako prepoznaje interes obiju strana za jačanjem dijaloga i suradnje u sigurnosnim i regionalnim pitanjima, u ožujku 2014. ipak izrazila zabrinutost zbog nedostatka neovisnog pravosuđa i pogoršanja stanja u vezi sa slobodom udruživanja, okupljanja i izražavanja u Alžiru;

M.

budući da je Alžir član Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda od siječnja 2014.;

1.

zabrinut je zbog uhićenja i zatvaranja miroljubivih aktivista Rachida Aouinea, Mohameda Raga, Khenche Belkacema, Brahimija Belelmija, Mazouzija Benallala, Azzouzija Boubakeura, Korinija Belkacema, Bekouidera Faouzija, Bensarkhe Tahara i Djaballaha Abdelkadera, s obzirom da su zatvoreni unatoč činjenici što su njihove aktivnosti u potpunosti dopuštene prema alžirskom pravu te su u skladu s međunarodnim instrumentima za ljudska prava, koje je Alžir ratificirao;

2.

podsjeća na to da su za Alžir obvezujući članak 2. Sporazuma o pridruživanju kojim se određuje da je poštovanje demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava ključan element tog sporazuma, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda te da stoga Alžir ima obvezu poštovanja univerzalnih ljudskih prava, uključujući slobodu okupljanja i udruživanja;

3.

apelira na alžirske vlasti da u skladu s odredbama Deklaracije Ujedinjenih naroda o borcima za ljudska prava okončaju sve oblike zlostavljanja i zastrašivanja aktivista za prava radnika i boraca za ljudska prava, uključujući na razini pravosuđa;

4.

smatra da je pravo na pošteno suđenje te osiguravanje minimalnog jamstva za pravo na obranu svim pritvorenicima, uključujući borce za ljudska prava i aktiviste za prava radnika, u skladu s člankom 14. stavkom 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji je Alžir ratificirao;

5.

također poziva alžirske vlasti da osiguraju i zajamče pravo na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja te da poduzmu primjerene korake u smislu jamčenja sigurnosti i zaštite aktivista civilnog društva i boraca za ljudska prava te njihove slobode bavljenja legitimnim i miroljubivim aktivnostima;

6.

podsjeća na preporuku posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja upućenu alžirskoj vladi u cilju poništavanja uredbe od 18. lipnja 2001. o zabrani mirnih prosvjeda i svih oblika javnih demonstracija u gradu Alžiru te uspostavljanja sustava jednostavnog obavještavanja o javnim demonstracijama a ne njihova prethodnog odobravanja;

7.

poziva alžirske vlasti da ponište Zakon br. 12-06 o udruživanjima te da se zauzmu za istinski dijalog s organizacijama civilnog društva kako bi se razradio novi zakon koji će biti u skladu s međunarodnim normama ljudskih prava i alžirskim ustavom;

8.

pozdravlja činjenicu da je od 2012. 12 sindikalnih organizacija primilo licencije; podsjeća na to da se neovisnim sindikatima koji pokušavaju djelovati izvan postojeće sindikalne organizacije ne smije administrativnim manevrima uskraćivati pravni status; poziva alžirske vlasti da novim sindikatima omoguće legalnu registraciju i usklađivanje s konvencijama koje provodi Međunarodna organizacija rada i koje je Alžir ratificirao, a posebno s konvencijom br. 87 o slobodi udruživanja i organiziranja te konvencijom br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje;

9.

pozdravlja to što je Alžir ratificirao većinu međunarodnih ugovora o ljudskim pravima; potiče na jače zalaganje i poboljšanu suradnju alžirskih vlasti s Ujedinjenim narodima, posebno s Međunarodnom organizacijom rada i Uredom visokog povjerenika za ljudska prava; poziva alžirske vlasti da djeluju u skladu s posebnim postupcima UN-a, u što spada i pozivanje u posjet posebnih izvjestitelja te da uzmu u obzir njihove preporuke; također poziva Alžir da aktivno surađuje s mehanizmima Afričke unije za ljudska prava, posebno s posebnim izvjestiteljem za zaštitu boraca za ljudska prava;

10.

poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice EU-a da zajamče provođenje jasne i principijelne politike EU-a u odnosu na Alžir koja uključuje dijalog o ljudskim pravima, u skladu sa Strateškim okvirom EU-a za ljudska prava i demokraciju; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te države članice da zajamče da će dijalog s Alžirom o politici, sigurnosti i ljudskim pravima dobiti na značenju u sve tri dimenzije te stoga poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da uspostavi jasna mjerila i pokazatelje za praćenje ciljeva EU-a te ocjenu napretka u područjima ljudskih prava, borbe protiv nekažnjivosti, slobode udruživanja, okupljanja i izražavanja, vladavine prava i stanja boraca za ljudska prava u Alžiru;

11.

potiče alžirske vlasti i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Europsku službu za vanjsko djelovanje da u budući akcijski plan EU-Alžir uključe značajno poglavlje o ljudskim pravima kojim će se izraziti čvrsta politička odlučnost za zajednički napredak de jure i de facto u vezi s promicanjem i zaštitom ljudskih prava te u skladu s alžirskim ustavom i međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima, kao i afričkim regionalnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava, čiji je Alžir sudionik; zauzima stajalište da bi u sklopu akcijskog plana EU-Alžir trebalo usvojiti posebne ciljeve o ljudskim pravima zajedno s programom reformi koje Alžir treba provesti s istinskim sudjelovanjem nezavisnog civilnog društva; poziva na definiranje pokazatelja za objektivno i redovito ocjenjivanje stanja ljudskih prava u Alžiru;

12.

poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice EU-da pomno nadziru sva suđenja i sudske postupke protiv boraca za ljudska prava i aktivista za prava radnika uz prisutnost predstavnika izaslanstva EU-a i veleposlanstava država članica u gradu Alžiru te da o tim pitanjima podnose izvješća Europskom parlamentu;

13.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, izaslanstvu EU-a u Alžiru, vladi Alžira, glavnom tajniku UN-a i Vijeću za ljudska prava UN-a.