15.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 13/73

Izvjestitelj:

Marian KRZAKLEWSKI

Suizvjestitelj:

José Custódio LEIRIÃO

1.1.

Odobalna industrija obuhvaća proizvodnju električne energije te vađenje plina, nafte i minerala iz mora. EGSO smatra da se tržišta povezana s tim sektorima razvijaju posebno dinamično te nude mogućnosti za dugotrajan, održiv i pametan rast.

1.2.

EGSO je uvjeren da je za održiv razvoj odobalne industrije prijeko potreban okvir za koherentnu europsku stratešku viziju koji bi osigurao napredne tehnologije i inovativna rješenja za tu industriju. U jezgri takvog strateškog okvira trebaju biti tehnologije.

1.3.

Odbor smatra da trenutačno ne postoji sveobuhvatna europska strategija za cijelu odobalnu industriju i njezine sektore. Komisija i Vijeće postupno su, doduše, proširile opseg propisa za tu industrijsku granu, posebice za sektor odobalne eksploatacije nafte i plina, ali tim mjerama nedostaje dosljedan i sveobuhvatan koncept.

1.4.

EGSO je mišljenja da je nedostatak strateškog okvira za odobalnu industriju pored ostalog i posljedica nedovoljne suradnje između te industrije, institucija EU-a, država članica i organizacija civilnog društva. Stoga Odbor smatra da će izrada i provedba europske strateške vizije za odobalnu industriju dovesti do učinkovitog stupnja suradnje u korist dionika, uključujući i druge sektore koji koriste odobalne resurse (npr. turizam).

1.5.

Upućujući na svoja ranija mišljenja, EGSO izražava zabrinutosti zbog toga što predstavnici Komisije nisu bili ni na dvama sastancima Studijske skupine ni na javnom savjetovanju u Aberdeenu, koji su poslužili kao priprema za izradu ovog samoinicijativnog mišljenja.

1.6.

Temeljitom analizom odnosa između odobalne industrije i europske pomorske industrije EGSO je došao do zaključka da odobalna industrija predstavlja vrlo snažnu, često „zelenu” pokretačku snagu za europsku pomorsku industriju, posebice za brodogradnju te remont i opremanje brodova. Gubitak kritične mase, koji je još donedavno prijetio brodogradilištima, nesumnjivo je izbjegnut zahvaljujući potražnji iz odobalne industrije.

1.7.

Odbor smatra da u kontekstu tekuće provedbe Direktive o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti Europska komisija u suradnji s državama članicama treba osmisliti sustav provjere te ukazati na mogućnosti jačanja financijskog potencijala poduzeća u tom sektoru u svrhu saniranja štete nakon nesreća.

1.7.1.

Potrebno je pripremiti i provesti program „kulture sigurnosti” te poduzeti mjere za promicanje i potporu akreditiranja obrazovnih institucija od strane odobalnih industrijskih poduzeća radi realizacije obuhvatnije obuke u području sigurnosti i zaštite okoliša. EGSO napominje da postizanje visoke razine sigurnosti u odobalnoj industriji također ovisi o osiguravanju dobrih uvjeta rada na moru.

1.8.

EGSO predlaže da Komisija i zainteresirane države članice, u suradnji s MOR-om i socijalnim partnerima, ispitaju bi li se Konvencijom o radu pomoraca (KRP) moglo obuhvatiti i radnike zaposlene u sektoru odobalne eksploatacije nafte i plina i sektoru odobalne vjetroenergetike na teritoriju EU-a i EGP-a.

1.9.

Odbor smatra da Komisija i socijalni partneri koji predstavljaju sektore europske odobalne industrije trebaju iskoristiti dobar primjer Direktive iz 2009. o provedbi Sporazuma koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Europski savez transportnih radnika (ETF) o Konvenciji o radu pomoraca.

1.10.

EGSO smatra da problem predviđenog manjka kvalificiranih radnika i vještina u odobalnoj industriji EU-a i EGP-a treba rješavati osiguravanjem dobrih uvjeta rada (provedbom odredbi KRP-a), primjenom strategije prilagođavanja kvalifikacija i mogućnosti strukovnog osposobljavanja te poticanjem mladih na rad na moru.

1.11.

Komisija i države članice trebale bi u području odobalne industrije poticati suradnju i javno-privatno partnerstvo (JPP), pored ostalog uz pomoć zajedničkih pothvata, jamstava, odredbi o podjeli proizvodnje i koncesija. Koordinacija je potrebna u pogledu pravnog okvira, prostornog planiranja i zaštite okoliša, kao i geoloških ispitivanja u vezi s pitanjem održivog iskorištavanja izvora energije.

1.12.

EGSO smatra da bi jedan od aspekata europske regulacije u području odobalnog eksploatiranja trebalo biti sudjelovanje Komisije u sveobuhvatnom programu geološkog ispitivanja uz primjenu IKT-a. Svrha tog programa trebalo bi biti pripremanje podataka za potrebe jačanja održivosti pri sadašnjem i budućem korištenju morskih resursa.

1.13.

EGSO smatra da sljedeći aspekti predstavljaju najveće izazove za odobalnu industriju s obzirom na globalnu i europsku konkurenciju te regulatorne zahtjeve:

1.14.

EGSO potiče na umrežavanje odobalnih sektora, priobalnih područja i poduzeća u lancu opskrbe s istraživačkim centrima i sveučilištima u okviru programa „Obzor 2020.” i projekata u područja inteligentne specijalizacije. U okviru te suradnje veću pozornost treba posvetiti inovacijama i zaštiti okoliša te koristi mogućnosti koje pruža Europski fond za strateška ulaganja (EFSU).

1.14.1.

EGSO od Komisije traži da razmotri mogućnost izmjene strukturnih fondova odnosno Junckerova plana kako bi se njima poticala i ulaganja u inovacije u odobalnoj industriji.

1.15.

Odbor smatra da treba aktualizirati (revidirati) strategiju „Europa 2020.” kako bi se ispunili uvjeti EU-a koji se odnose na pomorske aktivnosti, projekte, resurse, kvalificiranu radnu snagu, financiranje i promicanje održivog razvoja. Pritom treba imati na umu veliki opseg i raznovrsnost poslova i kvalifikacija potrebnih za odobalne djelatnosti.

1.16.

EGSO od Komisije traži da potakne raspravu o potencijalu zasebne strategije za Sjeverno more koja bi vodila računa o izazovima za održivu i konkurentnu odobalnu industriju u Europi.

2.1.

Odobalnu industriju uglavnom čine sektori proizvodnje energije te eksploatacije plina, nafte i minerala iz mora. S obzirom na opskrbni lanac i usluge, odobalna industrija povezana je sa sljedećim sektorima pomorske industrije: brodogradnjom, remontom, održavanjem i prenamjenom brodova i brodske opreme te opremanjem brodova kao i sa sektorom pomorskih industrijskih pogona.

2.2.

Osim toga, europska industrija povezana s odobalnim sektorima raspolaže kako stručnim znanjima, tako i odgovarajućim ljudskim potencijalom, što joj omogućava da učinkovito iskorištava prednosti koje proizlaze iz sudjelovanja na tržištima povezanima s odobalnim sektorima.

2.3.

U kontekstu pregleda stanja europske odobalne industrije i procjene njezinih izgleda za dugoročan i održiv razvoj, u Mišljenju se razmatraju sljedeći aspekti:

3.1.

Udio naftnih derivata i plina u europskoj energetskoj mješavini iznosio je 2012. godine 26 %; najveći je udio imala nuklearna energija (29 %), a udio obnovljivih energenata, uključujući hidroenergiju, iznosio je 22 %.

3.1.1.

EU je najveći uvoznik energije u svijetu: uvozi 53 % svoje energije za ukupno 400 milijardi eura godišnje. Iz uvoza dolazi 88 % nafte i 66 % plina, uglavnom iz Rusije.

3.2.

Najveći problem za odobalni sektor nafte i plina u Europi predstavlja pitanje hoće li tradicionalna europska industrija nafte i plina rasti s obzirom na svoju diversifikaciju, izazove koji proizlaze iz razvoja obnovljivih izvora energije te učinkovitost svladavanja tih promjena u sektoru.

3.3.

Karakteristike europske odobalne industrije nafte i plina jesu:

3.4.

Aktualni izazovi koje europska odobalna industrija nafte i plina mora svladati jesu:

3.4.1.

Novi izazovi za tu industriju jesu:

3.5.

Europsku odobalnu industriju nafte i plina zaslužuje da je se podrži jer:

3.6.

Tijekom savjetovanja u Aberdeenu (2) predstavljeni su rezultati SWOT analize odobalne industrije nafte i plina, koji se zajedno s prijedlozima iznesenima u raspravi nalaze u Prilogu.

4.1.

U morima EU-a, u 11 zemalja, trenutačno je montirano i na mrežu spojeno otprilike 2 500 vjetroturbina ukupne snage od preko 8 GW. Udio EU-a u globalnoj proizvodnju iznosi gotovo 90 %. Po završetku 12 projekata koji su u izgradnji, snaga pogona instaliranih u vodama EU-a porast će na 10,9 GW. Udio energije vjetra u ukupnoj energiji u EU-u trenutačno iznosi 7 %, pri čemu otprilike 1/7 dolazi iz odobalnih vjetroelektrana.

4.2.

Aktualni razvojni i inovacijski trendovi u tom sektoru odnose se na: turbine, temelje i instalacije na većim dubinama i na većim udaljenostima od obale.

4.3.

Financijsko planiranje postaje sve važnije u razvoju odobalnih vjetroelektrana. Godine 2014. ta je industrija dobila neregresne zajmove u iznosu od 3,14 milijardi eura (3), što je najveći iznos u njezinoj povijesti. Financijska partnerstva sve su važnija za uspjeh.

4.4.

U idućih će nekoliko godina instalirani kapacitet vjerojatno i dalje rasti. Što se tiče dalje budućnosti, Europska udruga za energiju vjetra (EWEA) procjenjuje da će ukupni kapacitet novih vjetroelektrana za čiju su izgradnju već izdane dozvole iznositi 26,4 GW, a u dugoročnim se planovima predviđa rast aktualnog kapaciteta za 98 GW.

4.5.

Prema podacima EWEA-e, krajem 2011. godine u europskom sektoru energije vjetra bilo je zaposleno 192 tisuće ljudi, od čega 30 – 40 tisuća ljudi u sektoru odobalne vjetroenergetike.

4.6.

Instalirani kapacitet energije mora u EU-u iznosi oko 1,5 GW (1/6 iznosa odobalne vjetroenergije), ali predviđa se da će taj iznos do 2020. godine porasti na 3,6 GW. Važno je još spomenuti pogone za iskorištavanje energije valova, plime i oseke i morskih struja kao i energije gradijenta saliniteta te pogone za pretvorbu toplinske energije mora u struju.

5.1.

Ukupna vrijednost narudžbi brodova iznosila je 2014. godine 370 milijardi USD, od se čega 170 milijardi USD odnosi na odobalne pogone. Procjenjuje se da će globalna potražnja odobalnih brodova raznih vrsta između 2014. i 2025. godine iznositi 1 230 do 1 970 jedinica. Potražnja za industrijskim ronilicama povećat će se za 180 %, a potražnja za brodovima za instalaciju ili upravljanje vjetroagregatima kao i za plutajućim odobalnim pogonima za 50 do 60 %.

5.2.

Procjenjuje se da će se vrijednost narudžbi za sve vrste brodova do 2025. godine povećati za 3,7 %. Znatno veće prognoze za odobalne brodove jasno pokazuju da odobalna industrija predstavlja snažnu pokretačku snagu za brodogradnju te da će to ostati i ubuduće. Udio odobalnih brodova u ukupnoj proizvodnji europskih brodogradilišta iznosio je 2014. godine 30 %.

5.3.

Jednako usko povezana s odobalnom industrijom jest europska industrija brodske opreme, koja je globalni predvodnik u proizvodnji modula za bušenje, motora, vitala, kranova i elektroničkih uređaja za odobalnu industriju.

5.4.

Dobivanje energije iz mora predstavlja „zelenu” pokretačku snagu za pomorsko gospodarstvo. Procjenjuje se da će njezin ukupni potencijal u razdoblju 2012. – 2022. iznositi više od 19 milijardi eura (oko dvije milijarde godišnje). Te procjene se temelje na broju brodova i uređaja potrebnih za izgradnju i pogon planiranih vjetroelektrana.

5.5.

Nova vrsta potražnje za proizvodima i uslugama europske pomorske industrije uzrokovana je također premještanjem aktivnosti u dublje vode; to se osobito tiče odobalne industrije nafte i plina, ali i dobivanja energije iz mora.

5.6.

Otapanjem leda u arktičkom prostoru stvaraju se nove perspektive za eksploataciju tamošnjih sirovina i plovidbu (iako to ne predstavlja potpuno „zelenu” pokretačku snagu). U vezi s tom tendencijom očekuje se, pored ostalog, jača potražnja za ledolomcima te transportnim i servisnim plovilima s ojačanjem protiv leda.

5.7.

Razmjerno novi sektor energije mora sve više postaje zelenom pokretačkom snagom europske pomorske industrije, posebice industrijskih grana okupljenih u SEA Europe.

5.8.

Proizvodna paleta brodogradilišta za odobalni sektor nafte i plina povezana je s radnim ciklusom te gospodarske grane na sljedeći način:

5.9.

Kako bi se osigurala dostava nafte i plina u budućnosti, bit će potrebno obavljati odobalna bušenja u znatno većoj mjeri. S tim je povezana velika potražnja za tehnički suvremenim modulima za platforme te za remontom i rekonstrukcijom različitih vrsta instalacija i tornjeva za bušenje na otvorenom moru. Te usluge predstavljaju važan izvor zarade za brodogradnju i remont brodova u EU-u.

5.10.

Zanimljive perspektive proizlaze iz novog, posebnog proizvoda brodogradnje: brodova koji nisu konstruirani samo za prijevoz ukapljenog prirodnog plina, nego i za pružanje različitih usluga za odobalnu industriju nafte i plina, te tako uz pomoć mobilnih terminala zamjenjuju kopnene terminale za ukapljeni zemni plin. Tu se radi o inačicama plovila FPSO (za podršku u proizvodnji, skladištenju i istovaru ukapljenog plina) i plovila FSRU (za prijevoz, skladištenje i uplinjavanje).

5.11.

I europske luke mogu imati koristi od pokretačke snage odobalne industrije. To se odnosi na usluge u vezi s teretom u komadu i pretovarom komponenata za vjetroturbine: dijelova stupova, generatora i krila rotora te ostalih elemenata koje naruči odobalna industrija.

6.1.

I tijekom posljednjeg desetljeća ulaganja u inovacije u Europi zaostajala su u odnosu na veće konkurente (SAD). To utječe na sve industrijske sektore, uključujući odobalnu industriju nafte i plina.

6.2.

Jedan od glavnih izazova u sektoru nafte i plina jest osiguravanje sigurnog korištenja objekata koji stare. Prosječno 30 % platformi na svijetu u pogonu je već više od 20 godina i mnoge od njih premašile su planirani životni vijek.

6.3.

Najvažnije mjere koje treba poduzimati zbog starenja objekata u odobalnoj industriji nafte i plina su sljedeće:

6.4.

Rast sektora ovisi o inovativnim tehnologijama kojima je cilj poticanje istraživanja i koje omogućuju što veće iskorištavanje zastarjelih instalacija i produljivanje razdoblja eksploatacije nekih proizvodnih polja.

6.4.1.

Nove tehnologije također igraju ključnu ulogu u istraživanjima u dubokom moru i u proizvodnji, što iziskuje ulaganja koja se računaju u milijardama. Cilj razvoja novih tehnologija jest smanjivanje operativnih troškova i rizika te eksploatacija bušotina pri višim temperaturama i višem tlaku.

6.5.

EGSO smatra da Komisija treba razmotriti mogućnost prilagodbe strukturnih fondova ili Junckerova plana u cilju potpore ulaganjima u inovacije u odobalnoj industriji, osobito u područjima:

6.6.

Razvoj plina iz škriljevca uz poštovanje ekoloških zahtjeva sve je atraktivnija mogućnost i za odobalnu industriju nafte i plina. To proizlazi iz značajnog poboljšanja hidrauličkog frakturiranja podvodnih stijena. Sekvestracija CO2 na moru još je jedan potencijalni čimbenik rasta za odobalnu industriju u kontekstu razvoja gospodarstva s niskim udjelom ugljika.

6.7.

Daljnja područja razvoja predstavljaju izgradnja višenamjenskih industrijskih platformi po isteku pilot-projekata (7. okvirni program) te postavljanje kompletnih pogona i uvođenje instalacija za iskorištavanje energije valova i plime i oseke.

6.8.

Zadaća kreatora politika u EU-u jest da što učinkovitije provedu program Obzor 2020. radi pružanja potpore istraživanju i inovacijama (4) u europskoj odobalnoj industriji.

7.1.

Regulatorni okvir za djelatnosti europskog odobalnog industrijskog sektora sve je širi. Na tu industriju najviše utječu sljedeće odredbe:

7.2.

Direktiva o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti stupila je na snagu 2013. godine, a u nacionalne pravne sustave bit će prenesena do srpnja 2015. godine, dok će se industrija novim standardima morati prilagoditi do srpnja 2016. godine.

7.2.1.

Kako bi se postigao globalni učinak i ostvarila mogućnost nadzora nad nesrećama većih razmjera u Europi i drugdje, potrebna je suradnja između Komisije, država članica i specijaliziranih tvrtki na sljedećim područjima:

7.3.

Predstavnici industrije smatraju trenutačni rad na referentnom dokumentu (BREF) o istraživanju i proizvodnji ugljikovodika u EU-u korištenjem intenzivnog hidrauličkog frakturiranja osjetljivim regulatornim pitanjem.

7.4.

Pored toga, u kontekstu regulatornog utjecaja na razvoj svih sektora odobalne industrije, obvezno je pridržavati se najnovije Direktive o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja (srpanj 2014.).

7.5.

Neizravan utjecaj na sektor odobalnog rudarstva treba imati i Komunikacija COM(2008) 699 o politici sirovina, u kojoj se iznose upute za veću međunarodnu suradnju u području geološkog istraživanja u pojedinim državama u svrhu povećanja baze znanja EU-a.

7.6.

Ne manje važna regulatorna i politička pitanja koja utječu na cijelu europsku odobalnu industriju jesu:

8.1.

Velika raznolikost europske odobalne industrije i značajan utjecaj globalizacije na to područje gospodarstva, kao i još uvijek neriješeni problemi koji se odnose na stvaranje jednakih uvjeta igre i socijalni damping u toj industriji doveli su do zamršene situacije u pogledu radnih odnosa. Povrh toga postoje problemi u području socijalnog dijaloga, kolektivnih radnih odnosa i socijalnih standarda.

8.1.1.

Ta se pitanja mogu rješavati na temelju Konvencije o radu pomoraca (KRP) iz 2006. godine koja upravo stupa na snagu te na temelju odgovarajuće Uredbe EU-a.

8.1.2.

Nažalost, mogućnost široke primjene te konvencije u odobalnoj industriji i dalje je ograničena, kako uslijed nedostatka preciznih odredbi u KRP-u o radnicima u odobalnoj industriji, tako i zbog stavova vlada, operatera, vlasnika i poslodavaca. Takvo stanje dodatno pogoršava postojeće probleme s registrom brodova i plutajućih industrijskih pogona u EU-u.

8.2.

EGSO smatra da Komisija i socijalni partneri koji predstavljaju europsku odobalnu industriju trebaju iskoristiti dobar primjer Direktive iz 2008. o provedbi Sporazuma koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Europski savez transportnih radnika (ETF) o Konvenciji o radu pomoraca.

8.2.1.

Takav bi se sporazum za odobalnu industriju mogao sklopiti po uzoru na kolektivni ugovor Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF). Trenutačno je njegova provedba ograničena zbog neaktivnosti nacionalnih vlasti, situacije s registrima brodova, nezadovoljavajućeg stanja socijalnog dijaloga te visokog udjela zaposlenika s nepovoljnim ugovorima i lažno samozaposlenih.

9.1.

Industrija nafte i plina razvija se već 50 godina, a procjenjuje se da će postojati još sljedećih 50. Pred njom su velike promjene u pogledu energije:

Pritom se postavlja pitanje je li tradicionalna industrija nafte i plina dorasla velikim izazovima diversifikacije prema obnovljivoj energiji te može li ostvariti tu tranziciju.

9.2.

Povjerenstvo za Sjeverno more surađivat će s Gornjim domom britanskog Parlamenta kako bi u osmišljavanje cjelovitog koncepta pomorskog prostornog planiranja uključio vladu Ujedinjene Kraljevine; pored toga izradit će se komunikacija i osmisliti strategija na temelju kojih će se građanima pojasniti prednosti energetske mreže na području Sjevernog mora.

9.3.

EGSO od Komisije traži da potakne raspravu o potencijalu zasebne strategije za Sjeverno more koja bi vodila računa o sljedećim izazovima za održivu i konkurentnu odobalnu industriju u Europi: