EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62013CA0140

Predmet C-140/13: Presuda Suda (drugo vijeće) od 12. studenoga 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Frankfurt am Main – Njemačka) – Annett Altmann i dr. protiv Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht (Zahtjev za prethodnu odluku – Usklađivanje zakonodavstava – Direktiva 2004/39/EZ – Članak 54. – Obveza čuvanja poslovne tajne koja se odnosi na nacionalna tijela nadležna za financijski nadzor – Podaci o investicijskom društvu prijevarnog postupanja i koje je u postupku prisilne likvidacije)

OJ C 16, 19.1.2015, p. 3–3 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

19.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 16/3


Presuda Suda (drugo vijeće) od 12. studenoga 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Frankfurt am Main – Njemačka) – Annett Altmann i dr. protiv Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht

(Predmet C-140/13) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje zakonodavstava - Direktiva 2004/39/EZ - Članak 54. - Obveza čuvanja poslovne tajne koja se odnosi na nacionalna tijela nadležna za financijski nadzor - Podaci o investicijskom društvu prijevarnog postupanja i koje je u postupku prisilne likvidacije)

(2015/C 016/03)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Frankfurt am Main

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Annett Altmann, Torsten Altmann, Hans Abel, Waltraud Apitzsch, Uwe Apitzsch, Simone Arnold, Barbara Assheuer, Ingeborg Aubele, Karl-Heinz Aubele

Tuženik: Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht

uz sudjelovanje: Frank Schmitt

Izreka

Članak 54. stavke 1. i 2. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ valja tumačiti na način da se nacionalno nadzorno tijelo može, u okviru upravnog postupka, pozvati na obvezu čuvanja poslovne tajne u odnosu na osobu koja je, izvan slučaja koji spada u kazneno pravo, građanski ili trgovački postupak, od njega zatražila pristup podacima koji se odnose na investicijsko društvo koje se nalazi u postupku prisilne likvidacije, čak i ako se glavni poslovni model tog društva sastojao u prijevari velikih razmjera ciljano usmjerenoj na ulagatelje i kad je više odgovornih osoba predmetnog društva proglašeno krivima i osuđeno na kazne zatvora.


(1)  SL C 156, 1.6.2013.


Top