14.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 367/28

—

poništi članke 1. i 2. Odluke Europske komisije C(2013) 1870 final od 27. ožujka 2013. kojom se smanjuje doprinos iz Kohezijskog fonda za projekt „Razvoj lučkih infrastruktura autonomne pokrajine Madeire — luka Caniçal”, Madeira, Portugal;

—

proglasi, u ovom slučaju, neprimjenjivom Uredbu (EZ) br. 16/2003 (1) i, konkretno, njen članak 7. zbog bitnih povreda pravila postupka, povrede Uredbe (EZ) br. 1164/94 (2) ili, u svakom slučaju, općih pravnih načela koja su na snazi u pravnom poretku EU;

—

proglasi obvezu Komisije da plati dugovani iznos;

—

podredno, da:

—

U svakom slučaju, naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

—

Pobijanom se odlukom krše pravna pravila o primjeni Ugovora, naročito ona koja se odnose na prihvatljivost troškova za financiranje iz europskih fondova, odnosno članak 11. Uredbe (EZ) br. 1164/94 i članak 7. Uredbe (EZ) br. 16/2003. U tom smislu, stranke se ne slažu oko pitanja jesu li troškovi podmireni na početku razdoblja prihvatljivosti i nakon toga, iako su bili fakturirani ranije, prihvatljivi za europsko financiranje.

—

Odluka je također nezakonita jer se temelji na Uredbi (EZ) br. 16/2003 koja je nezakonita jer ju nije usvojio Kolegij povjerenika niti na temelju postupka ovlašćivanja, niti na temelju pisanog postupka niti bilo kojeg drugog pojednostavljenog postupka sukladno poslovniku Europske komisije (3), niti je poštovao članak 18. tog pravilnika te u mjeri u kojoj je Komisija protumačila članak 7. Uredbe (EZ) br. 16/2003 suprotno Uredbi (EZ) br. 1164/94.

—

Načelo supsidijarnosti sadrži i nužnost uspostavljanja nacionalnih pravila primjenjivih za prihvatljivost troška, jer je gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija područje u kojem je nadležnost podijeljena između Unije i država članica i u okviru kojeg je potrebno poštovati to načelo. Međutim, Uredba (EZ) br. 16/2003 ga povređuje utoliko što ne samo da ne navodi to načelo, nego ni ne opravdava nužnost režima koji ustanovljava na temelju tog načela.

—

Prema ustaljenoj administrativnoj praksi Europska komisija tumači predmetnu normu na način koji je APRAM u tom slučaju zabranio.

To tumačenje proizlazi iz ovlaštenih izvora Komisije i o kojem su obaviješteni Republika Portugal i druge države članice, a prema njegovom sadržaju portugalska država mogla je legitimno očekivati prihvatljivost računa primljenih prije i plaćenih nakon što je Komisija zaprimila potpuni zahtjev. To je bilo također i stajalište nadležnih nacionalnih tijela. Tako je i APRAM stvorio legitimno očekivanje da će ti troškovi zaista biti prihvatljivi.

Nametanjem tumačenja koje trenutno brani Komisija očito se krši načelo pravne sigurnosti namećući APRAM-u znatne financijske troškove, bez da je isto tumačenje sigurno i predvidljivo.

—

Iako je točno da prema članku H Priloga II. Uredbe br. 1164/94 Europska komisija može izvršiti financijske ispravke koje smatra nužnima i koji mogu uključivati potpuno ili djelomično ukidanje pomoći dodijeljene za projekt, ona mora poštovati načelo proporcionalnosti uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, kao što je vrsta nepravilnosti i doseg financijskog učinka koji mogu imati eventualni nedostaci sustava upravljanja ili nadzora, kako ne bi izabrala neproporcionalnu mjeru. Stoga se ne može shvatiti kako je moguće razmatrati potpuno ukidanje dodijeljenih pomoći budući da se stopostotni ispravci primjenjuju samo kada su nedostaci u sustavu upravljanja i nadzora ili težina utvrđene nepravilnosti jednaki potpunom ignoriranju pravila Zajednice, koje čini sva plaćanja nepravilnima. Kada to nije slučaj tijela predlažu ispravke ograničene na 5, 2 odnosno 0 %.

Teškoće u tumačenju predmetne norme su odlučujuća olakotna okolnost koju Komisija uvijek mora uzeti u obzir. Prema opisanim okolnostima postoje manje restriktivne mjere — ispravak postotka koji je smanjen ili sveden na nulu — kako bi se postigao zadani cilj. Prema tome, čak i ako Komisija odluči primijeniti ispravak na dodijeljenu pomoć — mogućnost koju tužitelj odbacuje — on ni u kojem slučaju ne bi trebao prelaziti 5 % i trebao bi biti čak i manji ili jednak nuli.

—

U svakom slučaju, već je nastupila zastara za potraživanje povrata troškova nastalih prije 3. lipnja 2003. jer je posljednji račun izdan 28. veljače 2003., odnosno 3 mjeseca i dva dana prije predmetnog datuma. Sukladno Uredbi (EZ) br. 2988/95 (4) od 18. prosinca zastarni rok za pokretanje postupka iznosi četiri godine od počinjenja nepravilnosti.