21.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 341/6

1.1

Zaposlenost žena ne bi više trebalo smatrati temom još jedne u nizu rasprava o jednakosti spolova, već gospodarskim imperativom koji Europskoj uniji donosi blagostanje i radna mjesta, a društvu je potreban za suočavanje s demografskim izazovima te društvenim i ekološkim problemima kako bi se osigurao održiv rast.

1.2

Porast stope zaposlenosti žena već je značajno doprinio rastu u proteklih 50 godina. Međutim, da bi se u potpunosti iskoristio potencijal doprinosa žena rastu moraju se primijeniti ciljanije mjere kako na razini EU-a, tako i na nacionalnim razinama. Ipak, važno se osigurati da takve politike budu opsežne i obuhvate ne samo najočitije gospodarske prepreke, već da se u koštac uhvate i s poreznim i mirovinskim sustavima, sustavima socijalnih naknada, pravima radnika, donošenjem odluka, poduzetništvom, obrazovanjem, stereotipima i nasiljem. Naravno, u rješavanju tako složenih pitanja svoju ulogu moraju odigrati i muškarci i žene, koji također moraju biti uključeni u dijalog i suradnju među relevantnim dionicima i provedbu uspješnih praksi.

1.3

Osim specifičnih preporuka navedenih dolje i u daljnjem tekstu, ključni preduvjeti za postizanje veće zaposlenosti žena i njihovog sudjelovanja u rastu su sljedeći:

2.1

Odbor je čvrsto uvjeren da gospodarski rast sam po sebi, ukoliko nije uključiv i održiv, više nije dovoljan da bi se osigurao stvarni napredak društva. U tom kontekstu, jednakost spolova postaje važan uvjet postizanja takvog napretka. Istovremeno, mjerenje BDP-a više se ne bi smjelo temeljiti isključivo na proizvodnji i potrošnji, već bi trebalo uključivati i pokazatelje poput blagostanja i održivosti (u gospodarskom, socijalnom i ekološkom smislu) kako bi se moglo krenuti "prema uravnoteženijoj politici" (3).

2.2

Na jednakost spolova često se gleda kao na ograničenje ili trošak. Treba prepoznati, s jedne strane, troškove nastale zbog nejednakosti, a s druge, pozitivan gospodarski doprinos jednakosti spolova kao ulaganja i proizvodnog čimbenika.

2.3

Bez većeg sudjelovanja žena na tržištu rada i u javnom životu nemoguće je postići ciljeve Strategije Europa 2020., naročito povećanje stope zaposlenosti osoba od 20-46 godina na 75 % do 2020. godine i smanjenje broja siromašnih, ili onih kojima siromaštvo prijeti, za barem 20 milijuna. Osim toga, postizanje potpuno jednake stope zapošljavanja muškaraca i žena dovelo bi do povećanja BDP-a po glavi stanovnika od otprilike 12 % do 2030. godine (4).

2.4

S obzirom na sve veće smanjivanje broja radnog stanovništva (5), Europa planirani rast neće postići ako ne poveća potencijal žena na tržištu rada. Godine 2012., stopa zapošljavanja muškaraca (20-64) bila je 74.6 %, dok je za žene bila tek 62.4 %. Situacija je još gora ako se zapošljavanje mjeri prema ekvivalentu punog radnog vremena: u tom slučaju trenutna stopa zapošljavanja žena iznosi 53.5 % ukupne ženske radne snage zaposlene na puno radno vrijeme (6).

2.5

Porast stope zaposlenosti žena već je značajno doprinio rastu tijekom proteklih 50 godina. Ipak, treba napomenuti da se neplaćeni rad koji žene obavljaju u obitelji ne smatra doprinosom gospodarstvu. Stvaranje radnih mjesta za pružanje usluga obiteljima pomoglo bi da se taj nevidljivi rad pretvori u plaćeni rad, čime bi se ostvarili porezni prihodi, mirovinski doprinosi, itd.

2.6

Odbor skreće pažnju na činjenicu da nezaposlene žene nisu uvijek uključene u statistike i registrirane kao nezaposlene, ali da predstavljaju neiskorišten potencijal. Smanjena zaposlenost žena ne iskazuje se uvijek kao nezaposlenost, već kao neaktivnost ili neprijavljeni rad zato što je, zbog "destimulacije", ponuda ženske radne snage manja. Stoga statistički podaci na nacionalnoj i europskoj razini ne prikazuju stvarnu situaciju. EGSO poziva da se prikupljeni i razrađeni statistički podaci o ženskom zaposlenju bolje raščlane prema privatnim uslužnim sektorima.

2.7

Odbor napominje da bi godišnji pregled rasta trebao odrediti ciljeve ženskog zapošljavanja (7) jer ciljane politike mogu ukloniti razlike među spolovima i promicati uključivanje, čime u velikoj mjeri mogu doprinijeti potencijalu rasta gospodarstva Europske unije (8). Takve mjere, koje, između ostaloga, uključuju pružanje usluga skrbi o uzdržavanim članovima obitelji i uklanjanje financijskih destimulacija koje primatelje drugog dohotka u obitelji odvraćaju od rada, od ključne su važnosti za sudjelovanje žena na tržištu rada. Države članice trebale bi takve politike iskoristiti za poboljšanje zapošljivosti te podržavanje pristupa radnim mjestima i povratka na posao.

2.8

Stroge mjere štednje dovode do rezova u javnom sektoru i uslugama, a budući da žene tvore većinu radne snage u tom sektoru, veća je vjerojatnost da će one izgubiti posao. Skupina izložena najvećem sniženju životnog standarda uslijed rezova u javnim službama su samohrani roditelji, od kojih su većina također žene. Istovremeno, žene su većinom te koje pružaju neplaćenu njegu pa će one najvjerojatnije snositi posljedice kad dođe do rezanja usluga socijalne skrbi (9). Komisija bi trebala pripremiti opsežnu studiju o učinku štednje na jednake mogućnosti kako bi predvidjela kvalitativnija rješenja, a trebala bi i istražiti način na koji su mjere štednje utjecale na kvantitetu i kvalitetu ženskog zapošljavanja kako u javnom, tako i u privatnom uslužnom sektoru.

2.9

Vrijedi napomenuti da se kreatori politika Europske unije bave općom zaposlenosti, ali ne utvrđuju mjere kojima bi se angažirao potencijal gospodarski neaktivnih žena koje bi mogle u velikoj mjeri doprinijeti rastu EU-a.

2.10

EGSO preporučuje da EU pri dodjeli financijskih sredstava više pažnje posveti spolnoj jednakosti te potiče njegove institucije i institucije država članica da primjene preporuke sadržane u Ocjeni potpore Europskog socijalnog fonda jednakosti među spolovima (10).

3.1

Povećanje dostignuća u obrazovanju odgovorno je za oko 50 % rasta BDP-a u državama EU-a između 1960. i 2008. godine, a otprilike polovina tog rasta može se pripisati boljim obrazovnim dostignućima žena (11).

3.2

Prema izvještajima Europskog instituta za jednakost spolova (EIGE) (12) i OECD-a, iako su danas u većini zemalja EU-a žene dosegle veću razinu u obrazovanju od muškaraca, one zbog raznih razloga imaju manje prilika za zapošljavanje od muškaraca i manje zarađuju za isti posao od njih.

3.3

Sustavne nejednakosti između spolova (13) u izboru predmeta sprečavaju gospodarstva da u potpunosti iskoriste sav talent koji im stoji na raspolaganju što ukazuje na lošu raspodjelu ljudskog kapitala i gubitak u smislu mogućih inovacija i gospodarskog rasta. Institucije EU-a i država članica trebale bi početi rješavati pitanje nejednakosti spolova u obrazovanju potičući promjenu stava među studentima, učiteljima, roditeljima i društvu uopće. Treba početi djelovati na samom početku školovanja, prije nego što se ustale stereotipne predstave i stajališta o tome po čemu se dječaci i djevojčice odlikuju i što rado čine.

3.4

Odbor preporučuje da se posebna pažnja posveti inicijativama i projektima koji se financiraju iz instrumenata EU-a (ESF-a, programa cjeloživotnog učenja, itd.). Ti instrumenti mogli bi se upotrijebiti za povećanje mogućnosti žena koje se žele ponovo osposobiti i dobiti pristup zaposlenju i/ili za napredovanje žena.

4.1

Većina država članica EU-a suočena je s dvojnim problemom starenja stanovništva i niskim stopama plodnosti, što daje naslutiti da će se u sljedećih 20 godina smanjiti radna snaga ako stope zaposlenosti muškaraca i žena ostanu na sadašnjim razinama (14).

4.2

Postoji potreba za sustavnom promjenom prevladavajuće neravnopravnosti spolova u europskim društvima. Jedan od važnih koraka na putu ka ravnopravnijoj podjeli plaćenog i neplaćenog rada među ženama i muškarcima jest da se muškarcima omogući uspostava bolje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života. Kad bi se roditeljski dopust ravnopravnije podijelio između oba roditelja, zapošljavanje žena u dobi za rađanje djece poslodavcima više ne bi predstavljalo odvraćajući faktor.

4.3

Promjene u potražnji radne snage do kojih je došlo uslijed pojave novih proizvodnih metoda i promjena u radnim uvjetima te, pogotovo, prelaska s poljoprivrednih i proizvodnih na uslužne djelatnosti, važan su pokretač sve većeg sudjelovanja žena na tržištu rada i odgovorne za sve veću potražnju radnica.

4.4

Iako je rad sa skraćenim radnim vremenom potakao veći broj žena da se uključi u formalnu radnu snagu, on dugoročno gledano može smanjiti mogućnosti obuke, ugroziti razvoj karijere, utjecati na mirovinu i povećati opasnost od siromaštva kako kratkoročno, tako i u poznijim godinama. To se naročito dobro vidi u slučaju "neželjenog" rada sa skraćenim radnim vremenom kojeg u zadnjih nekoliko godina ima sve više (15): jedna od posljedica krize je da se ženama nudi rad sa skraćenim radnim vremenom kojeg ne mogu odbiti jer nemaju izbora kad se radi o vrsti ugovora ili ne žele izgubiti posao. Treba obratiti pažnju na veliki nesrazmjer između broja žena i muškaraca na poslovima sa skraćenim radnim vremenom (31.6 % žena i 8 % muškaraca). Trebale bi se ukloniti sve prepreke koje sprečavaju prijelaz sa rada sa skraćenim radnim vremenom na rad s punim radnim vremenom.

4.5

Odbor primjećuje da su politike koje potiču obitelji u kojima dva člana zarađuju, i koje pomažu zaposlenim odraslim osobama da se nose sa svojim obiteljskim obvezama, važni faktori za povećanje sudjelovanja žena. Važnu ulogu igra i odgovarajuća kombinacija pomoći u novcu i u naravi.

4.6

Veće porezne stope na drugi dohodak u obitelji mogu smanjiti sudjelovanje žena na tržištu rada budući da ih od odvraćaju od rada (16). Stoga se porezni sustav i sustav olakšica moraju prilagoditi kako ne bi obeshrabrili druge primatelje dohotka u obitelji.

4.7

Posebnu pažnju treba posvetiti neformalnom, nesigurnom zaposlenju koje uključuje i lažno samozapošljavanje. To na žene utječe više nego na muškarce što olakšava njihovo iskorištavanje. Države članice trebale bi bez odlaganja ratificirati 189. konvenciju Međunarodne organizacije rada (ILO) koja uspostavlja standarde za dostojanstveni rad radnika zaposlenih u kućama (17).

5.1

EGSO poziva kreatore politika da smanje nejednakost spolova uklanjanjem razlika u plaćama (u prosjeku 16.2 %) jer će jednake plaće donijeti korist ne samo ženama, već i cijelom društvu. Prema Procjeni europske dodane vrijednosti (European Added Value Assessment), smanjenje razlike u plaćama između spolova od jednog postotnog boda povećava gospodarski rast za 0.1 % (18).

5.2

EGSO također izražava zabrinutost zbog izuzetno velike razlike između spolova u mirovinama: prosječna razlika u EU-27 je 39 % (19), što je više od dvostruko od razlike u plaćama. Ono što osobito uznemirava je da taj problem ne privlači pažnju. Ne samo da u većini država Europske unije postoje velike razlike, one su i izuzetno kompleksne jer ovise o radnom vijeku (naročito razlikama u plaći te satima i godinama rada), mirovinskom sustavu i, naročito, utjecaju zarade tijekom radnog vijeka na mirovinu te na načinu na koji mirovinski sustav kompenzira prekide u radnom vijeku napravljene zbog skrbi za djecu ili uzdržavane srodnike.

5.3

EGSO stoga smatra da bi uklanjanje razlika u plaćama između spolova i uvođenje "vremena za obitelj" tj. za skrb za djecu ili starije, pomaganje članu obitelji tijekom dugotrajne bolesti, itd., u kumulativne mirovinske sustave kako za žene, tako i za muškarce, smanjilo razliku među spolovima u mirovinama (20). EGSO stoga smatra da bi uklanjanje razlika u plaćama između spolova i uvođenje "vremena za obitelj" tj. za skrb za djecu ili starije, pomaganje članu obitelji tijekom kratkotrajne i/ili dugotrajne bolesti, itd., u kumulativne mirovinske sustave kako za žene, tako i za muškarce (uz istovremenu garanciju da zaposlenici mogu dobiti obiteljski dopust ako za nekoga trebaju skrbiti ili nekome pomoći), smanjilo razliku među spolovima u mirovinama (21).

6.1

U jednoj od nedavnih studija OECD-a (22) naglašava se da u brojnim aspektima poduzetništva postoje velike razlike među spolovima koje se teško uklanjaju, a prisutne su u najrazličitijim aspektima, između ostalog u subjektivnim prioritetima u poduzetništvu, veličini i financijskoj uspješnosti poduzeća te pristupu financijskom kapitalu i njegovom korištenju. Poduzetnicama maksimalno povećanje profita nije jedini cilj, a njihova opća mjerila uspješnosti ukazuju na njihov doprinos socijalnom i gospodarskom razvoju.

6.2

Odbor vjeruje da pomaganje većem broju žena u osnivanju poduzeća i poticanje rasta već postojećih poduzeća kojima upravljaju žene može doprinijeti (23) stvaranju novih radnih mjesta, inovacijama, povećati konkurentnost i rast gospodarstva te smanjiti socijalnu isključenost. Potrebno je poduzeti značajne mjere da bi se iskoristio potpuni potencijal poduzeća za održiv gospodarski rast i stvaranje radnih mjesta u Europi, naročito tijekom kriznog razdoblja.

6.3

EGSO je već predložio da se na razini EU-a poduzmu sljedeći koraci za promicanje ženskog poduzetništva (24):

7.1

Međunarodna istraživanja (25) potvrdila su da žene na rukovodećim položajima pozitivno utječu na financijsku uspješnost poduzeća, njegovu kulturu i stil rukovođenja te otpornost na krizu. Žene manje riskiraju i daju prednost održivom rastu, ali prepreke postizanju jednakosti spolova u donošenju odluka mnogo su ukorjenjenije nego što se priznaje.

7.2

EGSO se nada da će sve javna i privatna tijela koja donose odluke u duhu samoregulacije usvojiti minimalne standarde jednakog sudjelovanja u donošenju odluka. Sva trgovačka društva koja kotiraju na burzi i sva tijela u javnom sektoru trebala bi promicati transparentne postupke prijava i imenovanja te kulturu uključivanja i slobodu izbora. Međutim, neće se puno postići ako muškarci i žene sami ne budu voljni poduzeti korake.

7.3

EGSO preporuča da kreatori politika i poduzeća provjere sljedeće kako bi osigurali postizanje ravnoteže u svim tijelima koja donose odluke:

7.4

U cilju provedbe Strategije za jednakost između žena i muškaraca (2010.-2015.) (26) EGSO potiče jednaku zastupljenost muškaraca i žena u javnom životu i, naročito, politici, budući da trenutna nedovoljna zastupljenost ograničava pravo sudjelovanja žena (27). Institucije Europske unije i država članica, kao i organizacije socijalnih partnera, trebale bi prve poslužiti kao primjer i uvesti ciljeve za jednakost spolova u svoja politička i upravna tijela, naročito na najvišim razinama.

8.1

Važan čimbenik koji utječe na sudjelovanje žena na tržištu rada jest pristup cjelodnevnoj skrbi za djecu, naročito malu djecu. Povećanje javne potrošnje za službe za skrb o djeci izravno je povezano s povećanjem zaposlenja žena na puno radno vrijeme (28).

8.2

Stoga je neophodno potrebno postići ciljeve iz Barcelone. Međutim, prema nedavnom izvještaju Komisije iz 2010. godine, samo je 10 država članica ostvarilo ciljeve iz Barcelone za djecu mlađu od tri godine. Te iste godine, samo je 11 država članica ostvarilo cilj od 90 % u kategoriji djece od 3. godine do obavezne školske dobi (29).

8.3

Budući da su države članice s najvišim natalitetom istovremeno one koje su najviše napravile da roditeljima olakšaju uspostavljanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i koje imaju visoku stopu zaposlenih žena (30), države članice trebale bi omogućiti učinkovitiju, financijski pristupačniju, dostižniju i kvalitetniju podršku obiteljima s djecom putem politika (31) kao što su:

9.1

Iako su u proteklih nekoliko desetljeća sve veća obrazovna dostignuća djevojaka ojačala potencijal žena za zarađivanje, stav društva prema radu žena i sukob između obiteljskih vrijednosti i jednakosti još uvijek predstavljaju prepreku ravnoteži spolova na tržištu rada.

9.2

EGSO je naročito zabrinut zbog diskriminacije protiv žena s invaliditetom, iseljenica ili pripadnica etničkih manjina. U tom smislu poziva na hitnu provedbu Direktive o jednakom postupanju (32).

9.3

Nasilje nad ženama ne predstavlja samo neopravdani društveni problem već i velik gospodarski trošak. Prema procjenama, nasilje nad ženama godišnje košta barem 32 milijarde eura u 47 država članica Vijeća Europe (33). Javne politike za borbu protiv spolnog nasilja igraju važnu ulogu. Tradicionalne ideje o ulozi žene u društvu promijenit će se tek kad žene budu imale jednak pristup vlasti kao muškarci.

9.4

Uloga medijske industrije od ključne je važnosti u promicanju jednakosti spolova. Mediji društvene i kulturne obrasce i norme ne samo da odražavaju, već ih i stvaraju te su moćan akter koji utječe na javno mnijenje i kulturu. Osim toga, upravo medijski sadržaji svim akterima u društvu pomažu da razumiju složenost pitanja jednakosti spolova, kako onima koji donose odluke, tako i javnosti. Stoga se hitno treba uhvatiti u koštac s ustrajnim nejednakostima poput nedovoljne zastupljenosti (naročito na visokim položajima), prepreka napredovanju i niskih plaća (u usporedbi s muškarcima) u medijskom sektoru (34).