EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document DD_2013_13_007_HR

Službeni list Europske unije
Posebno izdanje 2013.
13. Industrijska politika i unutarnje tržište
Svezak 007

Službeni list

Europske unije

1977-0588

doi:10.3000/19770588.2013.13.007.hrv

European flag

Hrvatsko izdanje

13.   Industrijska politika i unutarnje tržište

Svezak 007

Posebno izdanje 2013.

 


Referenca

 

Sadržaj

 

Godina

SL

Stranica

 

 

 

 

Uvodna napomena

1

1976

L 262

96

 

 

31976L0761

 

 

 

(76/761/EEZ)
Direktiva Vijeća od 27. srpnja 1976. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na glavna svjetla za motorna vozila koja funkcioniraju kao glavna svjetla za dugi i/ili kratki svjetlosni snop i na električne žarulje sa žarnom niti za takva glavna svjetla

3

1976

L 262

169

 

 

31976L0768

 

 

 

(76/768/EEZ)
Direktiva Vijeća od 27. srpnja 1976. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kozmetičke proizvode

29

1981

L 231

41

 

 

31981L0643

 

 

 

(81/643/EEZ)
Direktiva Komisije od 29. srpnja 1981. o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 77/649/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vidno polje vozača motornih vozila

61

1983

L 332

38

 

 

31983L0574

 

 

 

(83/574/EEZ)
Direktiva Vijeća od 26. listopada 1983. o trećoj izmjeni Direktive 76/768/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kozmetičke proizvode

63

1993

L 284

25

 

 

31993L0091

 

 

 

Direktiva Komisije 93/91/EEZ od 29. listopada 1993. o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 78/316/EEZ u odnosu na unutarnju opremljenost motornih vozila (označivanje upravljačkih naprava, pokaznih svjetiljka i indikatora)

68

1995

L 281

31

 

 

31995L0046

 

 

 

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka

88

1995

L 286

1

 

 

31995L0056

 

 

 

Direktiva Komisije 95/56/EZ od 8. studenoga 1995. o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 74/61/EEZ u odnosu na naprave za sprečavanje neovlaštene uporabe motornih vozila (1)

108

1996

L 092

23

 

 

31996L0020

 

 

 

Direktiva Komisije 96/20/EZ od 27. ožujka 1996. o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 70/157/EEZ u odnosu na dopuštenu razinu buke i ispušni sustav motornih vozila (1)

152

1996

L 169

1

 

 

31996L0027

 

 

 

Direktiva 96/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1996. o zaštiti putnika motornih vozila u slučaju bočnog sudara i izmjeni Direktive 70/156/EEZ

165

1997

L 018

7

 

 

31996L0079

 

 

 

Direktiva 96/79/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o zaštiti putnika motornih vozila u slučaju čelnog sudara i izmjeni Direktive 70/156/EEZ

203

1997

L 233

1

 

 

31997L0027

 

 

 

Direktiva 97/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. srpnja 1997. o masama i dimenzijama određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica i izmjeni Direktive 70/156/EEZ

247

2009

L 035

1

 

 

32009R0078

 

 

 

Uredba (EZ) br. 78/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. o homologaciji motornih vozila s obzirom na zaštitu pješaka i ostalih nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, izmjeni Direktive 2007/46/EZ i stavljanju izvan snage direktiva 2003/102/EZ i 2005/66/EZ (1)

278

 


 

 

(1)   Tekst značajan za EGP


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

1




/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01

Opća, financijska i institucionalna pitanja

02

Carinska unija i slobodno kretanje robe

03

Poljoprivreda

04

Ribarstvo

05

Sloboda kretanja radnika i socijalna politika

06

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

07

Prometna politika

08

Politika tržišnog natjecanja

09

Porezi

10

Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala

11

Vanjski odnosi

12

Energetika

13

Industrijska politika i unutarnje tržište

14

Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata

15

Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja

16

Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura

17

Pravo poduzećâ

18

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

19

Područje slobode, sigurnosti i pravde

20

Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.

numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

Zakonodavstvo („L”),

Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

3


31976L0761


L 262/96

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.07.1976.


DIREKTIVA VIJEĆA

od 27. srpnja 1976.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na glavna svjetla za motorna vozila koja funkcioniraju kao glavna svjetla za dugi i/ili kratki svjetlosni snop i na električne žarulje sa žarnom niti za takva glavna svjetla

(76/761/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da se tehnički zahtjevi koje moraju zadovoljavati motorna vozila prema nacionalnom zakonodavstvu pored ostalog odnose na glavna svjetla za dugi i/ili kratki svjetlosni snop i na žarulje sa žarnom niti;

budući da se ti zahtjevi razlikuju od jedne do druge države članice; budući da je ipak potrebno da sve države članice donesu iste zahtjeve kao dodatak ili umjesto svojih postojećih propisa, posebno u svrhu dopuštanja primjene postupka EEZ homologacije tipa koji je predmet Direktive Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (3), za svaki tip vozila;

budući da je Vijeće utvrdilo zajedničke zahtjeve u Direktivi 76/756/EEZ (4), za ugradbu uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju na motorna vozila i njihove prikolice;

budući da usklađeni postupak homologacije tipa za glavna svjetla za dugi i/ili kratki svjetlosni snop i za žarulje sa žarnom niti omogućava svakoj državi članici da provjeri sukladnost sa zajedničkim konstrukcijskim i ispitnim zahtjevima i da obavijesti druge države članice o svojim nalazima slanjem preslike certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela ispunjenog za svaki tip takvoga glavnog svjetla ili žarulje sa žarnom niti; budući da postavljanje oznake EEZ homologacije tipa sastavnog dijela na glavna svjetla koja su proizvedena sukladno s homologiranim tipom otklanja svaku potrebu za tehničke provjere takvih uređaja u drugim državama članicama;

budući da je poželjno uzeti u obzir tehničke zahtjeve koje je donijela Gospodarska komisija za Europu (UN) u svojim pravilnicima br. 1 („Jednake odredbe o homologaciji glavnih svjetala motornih vozila koja emitiraju asimetrični kratki ili dugi svjetlosni snop, ili oba”) (5) i br. 2 („Jednake odredbe o homologaciji žarulja sa žarnom niti za glavna svjetla koja emitiraju asimetrični kratki ili dugi svjetlosni snop, ili oba”) (5), koji su prilozi Sporazumu od 20. ožujka 1958. o usvajanju jednakih uvjeta za homologaciju i uzajamnom priznavanju homologacije opreme i dijelova motornih vozila;

budući da usklađivanje nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na motorna vozila uključuje uzajamno priznavanje provjera između država članica, koje su na temelju zajedničkih zahtjeva provedene u svakoj od njih,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Svaka država članica dodjeljuje EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela svakom tipu glavnog svjetla za dugi i/ili kratki svjetlosni snop, koji zadovoljava konstrukcijske i ispitne zahtjeve navedene u prilozima I. i VI., i svakom tipu električne žarulje sa žarnom niti za takva glavna svjetla koji zadovoljava konstrukcijske i ispitne zahtjeve navedene u prilozima III. i VI.

2.   Države članice koje su dodijelile EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela poduzimaju potrebne mjere kako bi se provjerilo jesu li modeli u proizvodnji sukladni s homologiranim tipom, a ako je potrebno i nužno, u suradnji s nadležnim tijelima drugih država članica. Takve se provjere provode nasumce odabranim uzorcima.

Članak 2.

Države članice za svaki tip glavnog svjetla za dugi i/ili kratki svjetlosni snop ili žarulje sa žarnom niti za takvo glavno svjetlo, koje one homologiraju sukladno članku 1., dodjeljuju proizvođaču, ili njegovom ovlaštenom predstavniku, oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela sukladno obrascu prikazanom u Prilogu VI.

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere za sprečavanje uporabe oznaka koje bi mogle izazvati zabunu među glavnim svjetlima za dugi i/ili kratki svjetlosni snop i žarulje sa žarnom niti za takvo glavno svjetlo homologirano sukladno članku 1., i drugim napravama.

Članak 3.

1.   Države članice ne smiju zabraniti stavljanje glavnih svjetala koja funkcioniraju kao glavna svjetla za dugi i/ili kratki svjetlosni snop i žarulja sa žarnom niti na tržište iz razloga koji se odnose na njihovu konstrukciju ili način funkcioniranja, ako su označeni oznakom EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

2.   Ipak, država članica smije zabraniti stavljanje glavnih svjetala koja funkcioniraju kao glavna svjetla za dugi i/ili kratki svjetlosni snop i žarulja sa žarnom niti na tržište za takva svjetla koja su označena oznakom EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koja nisu u skladu s homologiranim tipom.

Ta država o tome odmah obavješćuje druge države članice i Komisiju o poduzetim mjerama, s navođenjem razloga za svoju odluku.

Članak 4.

Nadležna tijela države članice u roku od jednog mjeseca nadležnim tijelima drugih država članica šalju presliku certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela, čiji se obrasci nalaze u prilozima II. i IV., ispunjenih za svaki tip glavnog svjetla koje funkcionira kao glavno svjetlo za dugi i/ili kratki svjetlosni snop i za svaki tip žarulje sa žarnom niti za takva svjetla koja ona homologiraju ili odbiju homologirati.

Članak 5.

1.   Ako država članica koja je dodijelila EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela pronađe da određeni broj glavnih svjetala koja funkcioniraju kao glavna svjetla za dugi i/ili kratki svjetlosni snop i žarulja sa žarnom niti za takva svjetla, označenih istom oznakom EEZ homologacije tipa sastavnog dijela, nisu sukladni s homologiranim tipom, ona poduzima potrebne mjere kako bi se osiguralo da proizvedeni modeli budu sukladni s homologiranim tipom. Nadležna tijela te države članice će obavijestiti nadležna tijela drugih država članica o tim poduzetim mjerama, koje se smiju, u slučaju sustavne nesukladnosti, proširiti na povlačenje EEZ homologacije tipa sastavnog dijela. Spomenuta nadležna tijela poduzimaju te iste mjere ako prime obavijest nadležnih tijela ostalih država članica o nesukladnosti.

2.   Nadležna se tijela država članica u roku od jednog mjeseca međusobno obavješćuju o svakom povlačenju EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i razlozima za takvu mjeru.

Članak 6.

U svakoj odluci o odbijanju ili povlačenju EEZ homologacije tipa sastavnog dijela za glavno svjetlo za dugi svjetlosni snop i/ili kratki svjetlosni snop ili za žarulju sa žarnom niti za takva glavna svjetla, ili zabrani njihovog stavljanja na tržište ili u uporabu, poduzetoj u skladu s odredbama donesenim za provedbu ove Direktive, detaljno se utvrđuju razlozi na kojima se zasniva. Takva se odluka priopćuje zainteresiranoj strani uz istodobnu obavijest o raspoloživim joj pravnim lijekovima prema zakonodavstvu koje se primjenjuje u državi članici i rokovima određenim za primjenu tih pravnih lijekova.

Članak 7.

Država članica ne smije odbiti dodjeljivanje EEZ homologacije tipa ili nacionalne homologacije tipa vozila iz razloga koji se odnose na njihova glavna svjetla koja funkcioniraju kao glavno svjetlo za dugi i/ili kratki svjetlosni snop ili žarulje sa žarnom niti za takva svjetla ako su označeni oznakom EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i ugrađeni u skladu sa zahtjevima utvrđenim u Direktivi 76/756/EEZ.

Članak 8.

Država članica ne smije odbiti ili zabraniti prodaju ili registraciju, stavljanje u uporabu ili korištenje vozila iz razloga koji se odnose na njegova glavna svjetla koja funkcioniraju kao glavno svjetlo za dugi i/ili kratki svjetlosni snop ili žarulje sa žarnom niti za takva svjetla ako su označeni oznakom EEZ homologacije tipa sastavnog dijela ili su ugrađeni u skladu sa zahtjevima utvrđenim u Direktivi 76/756/EEZ.

Članak 9.

U svrhu ove Direktive, „vozilo” znači svako motorno vozilo koje je namijenjeno za uporabu na cesti, sa ili bez nadogradnje, koje ima najmanje četiri kotača i najveću konstrukcijsku brzinu veću od 25 km/h, osim vozila koja voze po tračnicama, poljoprivrednih traktora i strojeva i vozila za javne radove.

Članak 10.

Sve izmjene potrebne za prilagođavanje zahtjeva iz priloga tehničkom napretku donose se u skladu s postupkom određenim u članku 13. Direktive 70/156/EEZ.

Članak 11.

1.   Države članice donose i objavljuju odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 1. srpnja 1977. i o tome odmah obavješćuju Komisiju. One počinju primjenjivati te odredbe najkasnije 1. listopada 1977.

2.   Od priopćenja ove Direktive, države članice osiguravaju da Komisija bude obaviještena o svakom nacrtu zakona i drugih propisa koje one predlažu za donošenje u području na koje se odnosi ova Direktiva u roku dovoljnom za dostavljanje svojih primjedbi.

Članak 12.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. srpnja 1976.

Za Vijeće

Predsjednik

M. van der STOEL


(1)  SL C 76, 7.4.1975., str. 37.

(2)  SL C 255, 7.11.1975., str. 2.

(3)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(4)  SL L 262, 27.9.1976., str 1.

(5)  

Dokument Gospodarske komisije UN-a za Europu


E/ECE/324

Dodatak 1. od 24. ožujka 1960.

E/ECE/TRANS/505


Popis priloga

Prilog I. (1)

Zahtjevi koji se odnose na glavna svjetla za motorna vozila za dugi svjetlosni snop i/ili kratki svjetlosni snop

Prilog II.

Obrazac certifikata o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela

Prilog III. (1)

Zahtjevi koji se odnose na električne žarulje sa žarnom niti za glavna svjetla za dugi svjetlosni snop i/ili kratki svjetlosni snop

Prilog IV.

Obrazac certifikata o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela

Prilog V. (1)

Dodaci 1. do 4.: slike i tablice

Prilog VI.

EEZ homologacija tipa i zahtjevi za označivanje

Dodatak: Uzorci oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela


(1)  Tehnički zahtjevi ovoga Priloga slični su odgovarajućim u pravilnicima br. 1. i br. 2. Gospodarske komisije za Europu. K tome, raspored točaka je isti. Zbog toga, kad neka točka u pravilnicima br. 1. i br. 2. nema odgovarajuću točku u Direktivi, njezin je broj radi prepoznavanja naveden u zagradama.

PRILOG I.

ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA GLAVNA SVJETLA ZA MOTORNA VOZILA ZA DUGI SVJETLOSNI SNOP I/ILI KRATKI SVJETLOSNI SNOP

(DEFINICIJE, OPĆI ZAHTJEVI, OSVJETLJENJE, SUKLADNOST PROIZVODNJE, ETALON GLAVNO SVJETLO)

1.   DEFINICIJE

1.1.   Tip glavnog svjetla

„Tip glavnog svjetla” znači glavna svjetla koja se međusobno ne razlikuju u sljedećim bitnim obilježjima:

1.1.1.   trgovačkom nazivu ili oznaci;

1.1.2.   značajkama optičkog sustava;

1.1.3.   dodanim dijelovima koji mogu mijenjati optičke učinke refleksijom, lomom ili apsorpcijom;

1.1.4.   prikladnosti za promet desnom ili lijevom stranom, ili za oba prometna sustava;

1.1.5.   sposobnosti dobivanja kratkog ili dugog svjetlosnog snopa, ili oba svjetlosna snopa.

5.   OPĆI ZAHTJEVI

5.1.   Svaki uzorak mora zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama 6. i 7.

5.2.   Glavna svjetla moraju biti konstruirana i izrađena tako da se pri uobičajenoj uporabi osigura njihovo zadovoljavajuće funkcioniranje i zadrže propisane fotometrijske značajke određene ovom Direktivom, usprkos vibracijama kojima mogu biti izložena tijekom takve uporabe.

5.3.   Dijelovi pomoću kojih se žarulja sa žarnom niti pričvršćuje na reflektor izrađuju se tako da se, čak i u mraku, žarulja sa žarnom niti može pričvrstiti samo u ispravan položaj (1).

5.4.   Glavna se svjetla, koja su konstruirana za države članice u kojima se promet obavlja desnom stranom i za one u kojima se promet obavlja lijevom stranom, mogu prilagoditi za vožnju po određenoj strani ceste odgovarajućim početnim namještanjem pri ugradbi na vozilo ili ih vozač naknadno sam namješta. Takvo je početno ili naknadno namještanje moguće, na primjer, pričvršćivanjem optičkog bloka pod određenim kutom na vozilu ili žarulje sa žarnom niti pod određenim kutom u odnosu na optički blok. Uvijek moraju biti moguća samo dva točno određena položaja namještanja, jedan za promet desnom i drugi za promet lijevom stranom, pri čemu ne smije biti moguće nenamjerno prebacivanje iz jednog namještanja u drugo, niti namještanje u međupoložaj. Kad su predviđena dva različita položaja namještanja za žarulje sa žarnom niti, dijelovi za pričvršćenje žarulje sa žarnom niti na reflektor moraju biti konstruirani i izrađeni tako da se, u svakom od njegova dva položaja namještanja, žarulja sa žarnom niti drži u položaju s preciznošću koja je potrebna za svjetla namijenjena za promet samo jednom stranom ceste.

Sukladnost sa zahtjevima ove točke provjerava se vizualno i, prema potrebi, pokusnom ugradbom.

6.   OSVJETLJENJE

6.1.   Glavna se svjetla moraju izraditi tako da žarne niti odgovarajućih žarulja za kratki svjetlosni snop daju dovoljno osvjetljenje bez bliještanja, a da žarne niti odgovarajućih žarulja za dugi svjetlosni snop daju dobro osvjetljenje.

Osvjetljenje koje proizvodi glavno svjetlo provjerava se na uspravnom zaslonu postavljenom 25 m ispred glavnog svjetla pod pravim kutovima u odnosu na njegovu os (vidjeti dodatke 1. i 2. Prilogu V.), s etalon žaruljom sa žarnom niti koja je konstruirana za nazivni napon od 12 V, s glatkim i bezbojnim staklenim balonom i koja pri tom naponu ima sljedeće značajke:

 

potrošnja (u vatima)

svjetlosni tok (u lumenima)

žarne niti za kratki svjetlosni snop

40 ± 5 %

450 ± 10 %

žarne niti za dugi svjetlosni snop

45 ± 0 %

700 ± 10 %

— 10 %

 

Dimenzije koje određuju položaj žarnih niti unutar etalon žarulje sa žarnom niti prikazane su na slici u Dodatku 3. Prilogu V. Etalon žarulje sa žarnom niti napajaju se strujom pri naponu koji daje nazivne vrijednosti svjetlosnog toka.

6.2.   Kratki svjetlosni snop treba na zaslonu proizvoditi oštru crtu „svijetlo-tamno” koja omogućava odgovarajuće namještanje. Granica „svijetlo-tamno” mora biti vodoravna crta na strani suprotnoj smjeru prometa za koji je glavno svjetlo namijenjeno; na drugoj strani mora biti vodoravna ili pod kutom od 15 % iznad te vodoravne crte.

Glavno svjetlo mora biti namješteno tako da:

u slučaju glavnih svjetala konstruiranih za promet desnom stranom, granica „svijetlo-tamno” vodoravna je na lijevoj polovici zaslona (2), a slučaju glavnih svjetala konstruiranih za promet lijevom stranom, granica „svijetlo-tamno” je na desnoj polovici zaslona i vodoravna;

vodoravni dio granice ‚svijetlo-tamno’ nalazi se na zaslonu 25 cm ispod traga vodoravne ravnine koja prolazi kroz žarište glavnog svjetla (vidjeti dodatke 1. i 2. Prilogu V.),

zaslon je u položaju prikazanom u dodacima 1. i 2. Prilogu V. (3).

Pri takvom namještanju, glavno svjetlo, ako je predviđeno da daje kratki i dugi svjetlosni snop, treba zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama 6.3. i 6.4. Ako je predviđeno da uglavnom daje kratki svjetlosni snop, mora zadovoljavati samo zahtjeve u točki 6.3. (4).

Kad je glavno svjetlo namješteno tako da ne ispunjava zahtjeve navedene u točkama 6.3. i 6.4., njegovo namještanje može se promijeniti, pod uvjetom da se os svjetlosnog snopa ili točka sjecišta H prikazana u dodacima 1. i 2. Prilogu V. bočno ne pomakne za više od 1° (= 440 mm) udesno ili ulijevo (5). Radi lakšeg namještanja pomoću granične crte „svijetlo-tamno”, glavno svjetlo smije se djelomično prekriti kako bi granica „svijetlo-tamno” bila oštrija.

Ako je glavno svjetlo konstruirano samo da daje dugi svjetlosni snop, namješta se tako da područje najveće osvijetljenosti bude centrirano u točki sjecišta crta hh i vv. Takvo glavno svjetlo treba zadovoljavati samo zahtjeve u točki 6.4.

6.3.   Osvijetljenost koju na zaslonu proizvodi kratki svjetlosni snop treba zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

točka na mjernom zaslonu

zahtijevana osvijetljenost u lx

glavna svjetla za promet desnom stranom

glavna svjetla za promet lijevom stranom

Točka B 50 L

Točka B 50 R

≤ 0,3

Točka B 75 R

Točka B 75 L

≥ 6,0

Točka B 50 R

Točka B 50 L

≥ 6,0

Točka B 25 L

Točka B 25 R

≥ 1,5

Točka B 25 R

Točka B 25 L

≥ 1,5

sve točke u području III.

≤ 0,7

sve točke u području IV.

≥ 2,0

sve točke u području I.

≤ 20,0

Kad se svjetlosni tok etalon žarulje sa žarnom niti upotrijebljene za mjerenje razlikuje od 450 lumena, obavljena mjerenja moraju se ispraviti proporcionalno vrijednostima svjetlosnih tokova.

U područjima I., II., III. i IV. ne smiju postojati bočne promjene štetne za dobru vidljivost.

Glavna svjetla konstruirana da zadovoljavaju zahtjeve za promet desnom i lijevom stranom trebaju u oba položaja za namještanje optičke cjeline ili žarulje sa žarnom niti zadovoljavati naviše utvrđene zahtjeve za odgovarajući sustav prometa.

6.4.   Mjerenja osvijetljenosti koju glavno svjetlo proizvodi na zaslonu provode se pomoću istog namještanja glavnog svjetla kao prema točki 6.3. ili, u slučaju glavnog svjetla koje daje samo dugi svjetlosni snop, u skladu s posljednjom stavkom točke 6.2.

Osvijetljenost koju glavno svjetlo proizvodi na zaslonu mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

 

točka sjecišta H crta hh i vv mora se nalaziti unutar „izoluksa” koji odgovara 90 % najveće osvijetljenosti. Ta najveća osvijetljenost ne smije biti manja od 32 lx;

 

polazeći iz točke H, vodoravno udesno i ulijevo, osvijetljenost ne smije biti manja od 16 lx do udaljenosti 1 125 mm, niti manja od 4 lx do udaljenosti 2 250 mm. Kad se svjetlosni tok etalon žarulje sa žarnom niti upotrijebljene za mjerenja razlikuje od 700 lumena, obavljena mjerenja trebaju se ispraviti proporcionalno vrijednostima svjetlosnih tokova.

6.5.   Vrijednosti osvijetljenosti na zaslonu, koje su navedene u točkama 6.3. i 6.4., treba mjeriti s fotoelektričnim osjetilom čija se djelujuća površina nalazi u kvadratu stranice 65 mm.

8.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

Glavna svjetla označena oznakom EEZ homologacije tipa sastavnog dijela trebaju biti sukladna homologiranom tipu i zadovoljavati fotometrijske uvjete navedene u točki 6.

10.   ETALON GLAVNOG SVJETLA (6)

10.1.   „Etalon glavnog svjetla” znači glavno svjetlo koje:

zadovoljava gore navedene zahtjeve za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela,

ima efektivni promjer koji nije manji od 160 mm,

s etalon žaruljom sa žarnom niti proizvodi, u raznim točkama i raznim područjima navedenim u točki 6.3., osvjetljenje koje iznosi:

najviše 90 % od najviših granica,

najmanje 120 % od najmanjih granica propisanih u tablici u točki 6.3.


(1)  Smatra se da raspored zadovoljava zahtjeve ove točke kad se žarulja sa žarnom niti može lako ugraditi u glavno svjetlo i kad se krilce za pozicioniranje može ispravno ugraditi u svoj otvor, čak i u mraku, kad je otvor točno odgovarajuće veličine. Smatra se da postavljanje u kojem se žarulja sa žarnom niti uočljivo naginje kad je u pogrešnom položaju, ali ne kad je u ispravnom položaju, odgovarajuće zadovoljava zahtjeve točke 5.3.

(2)  Širina zaslona mora biti dovoljna da omogući provjeru granice „svijetlo-tamno” u području koje se proteže najmanje 5° na svakoj strani crte vv (vidjeti dodatke 1. i 2. Prilogu V.).

(3)  U slučaju svjetla koje je konstruirano da zadovoljava zahtjeve ove Direktive samo za kratki svjetlosni snop, ako fokalna os osjetno odstupa od osnovnog smjera svjetlosnog snopa, obavlja se poprečno namještanje na način da najbolje zadovolji zahtjeve za osvijetljenost u točkama 75. i 50.

(4)  U tom slučaju, glavno kratko svjetlo može uključivati dugi svjetlosni snop za koji nisu propisani zahtjevi.

(5)  Granična vrijednost odstupanja namještenosti od 1° udesno ili ulijevo nije nesukladna s okomitim odstupanjem namještenosti. To je odstupanje ograničeno samo točkom 6.4.

(6)  Vidjeti Prilog III., točku 10.

PRILOG II.

OBRAZAC CERTIFIKATA O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA SASTAVNOG DIJELA

(Najveći format: A4 (210 x 297 mm))

Image

PRILOG III.

ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA ELEKTRIČNE ŽARULJE SA ŽARNOM NITI ZA GLAVNA SVJETLA ZA KRATKI SVJETLOSNI SNOP I/ILI DUGI SVJETLOSNI SNOP

(DEFINICIJE, OPĆI ZAHTJEVI, NAZIVNE VRIJEDNOSTI, PROIZVODNJA, SNAGA I VRIJEDNOSTI SVJETLOSNOG TOKA, BOJA, PROVJERA OPTIČKE KAKVOĆE, NAPOMENA O BOJI, SUKLADNOST PROIZVODNJE)

1.   DEFINICIJE

1.1.   Tip glavnog svjetla

„Tip žarulje sa žarnom niti” znači žarulja sa žarnom niti koje se međusobno ne razlikuju u sljedećim bitnim obilježjima:

1.1.1.   trgovačkom nazivu ili oznaci;

1.1.2.   nazivnom naponu;

1.1.3.   nazivnoj snazi;

1.1.4.   obliku jedne ili više niti;

1.1.5.   boji staklenog balona;

1.1.6.   konstrukciji staklenog balona i njezinom učinku na optičke rezultate.

5.   OPĆI ZAHTJEVI

5.1.

Svaki uzorak mora zadovoljavati fotometrijske značajke navedene u točki 8.

5.2.

Sva se mjerenja provode pri „ispitnom naponu” (1), s upaljenim žaruljama sa žarnom niti u uvjetima koji su utvrđeni u točki 8.

5.3.

Žarulje sa žarnom niti moraju biti izrađene tako da pri uobičajenim uvjetima uporabe uvijek zadovoljavajuće rade. Međutim, one ne smiju pokazivati konstrukcijske ili proizvodne greške.

6.   NAZIVNE VRIJEDNOSTI

Nazivne vrijednosti napona su: 6, 12 i 24 volta.

Nazivne vrijednosti snage su:

žarna nit za dugi svjetlosni snop

žarna nit za kratki svjetlosni snop

 

45 W

40 W

za 6 i 12 V

55 W

50 W

za 24 V

7.   PROIZVODNJA

7.1.   Stakleni balon žarulja sa žarnom niti ne smije imati ogrebotine ili mrlje koje bi mogle nepovoljno utjecati na njezinu učinkovitost. Zraka koju emitira žarna nit za kratki svjetlosni snop koja se odbija od stjenki staklenog balona treba padati u os žarulje sa žarnom niti najmanje 6 mm iza prvog zavoja žarne niti.

7.2.   Podnožak žarulje sa žarnom niti sukladan je s normiranim tipom na slici u Dodatku 4. Prilogu V.

7.3.   Položaj, oblik i dimenzije žarnih niti i prsten u žarulji sa žarnom niti sukladni su specifikacijama prikazanim na slici u Dodatku 3. Prilogu V.

7.4.   Podnožak treba biti robustan i čvrsto pričvršćen na stakleni balon.

Radi provjere zadovoljavaju li žarulje sa žarnom niti zahtjeve ove točke, provode se vizualni pregled, provjera dimenzija i, kad je potrebno, probna ugradba. Dimenzije prikazane u točki 7.3. provjeravaju se na žaruljama napajanim strujom pri ispitnom naponu i, kad je potrebno, na projektoru.

8.   SNAGA I VRIJEDNOSTI SVJETLOSNOG TOKA

Snaga svake žarne niti ne smije prekoračiti nazivnu snagu više od 10 %. Vrijednosti svjetlosnog toka moraju ostati u sljedećim granicama:

ispitni napon

nazivna snaga

svjetlosni tok u lumenima

žarna nit

žarna nit za kratki svjetlosni snop

žarna nit za dugi svjetlosni snop

kratki svjetlosni snop

dugi svjetlosni snop

najmanje

najviše

najmanje

najviše

6,0

 

 

 

 

 

 

12,0

40

45

400

550

600

nije propisano

24,0

50

55

 

 

 

 

Provjera se provodi sa žaruljama sa žarnom niti napajanim strujom pri ispitnom naponu, u njihovom uobičajenom položaju, nakon što budu upaljene jedan sat pri tim uvjetima.

9.   BOJA

Stakleni baloni žarulja sa žarnom niti moraju biti bezbojni ili selektivno žute boje. U tom drugom slučaju, valna duljina prevladavajuće emitirane svjetlosti mora se nalaziti između 575 i 585 nm (nanometara); faktor čistoće mora biti između 0,90 i 0,98, a faktor prijenosa ne smije biti manji od 0,78 (2), kad su te vrijednosti određene za svjetlost koju emitira električna žarulja sa žarnom niti s temperaturom boje 2 800 K i na dijelu staklenog balona žarulje sa žarnom niti koja je pri ispitnom naponu u glavnom svjetlu djelovala 48 sati.

10.   PROVJERA OPTIČKE KAKVOĆE

Uzorak koji najbliže zadovoljava zahtjeve utvrđene za etalon žarulju sa žarnom niti ispituje se u etalon glavnom svjetlu (3) radi provjere da ispitivani sklop koji se sastoji od toga glavnog svjetla i žarulje sa žarnom niti zadovoljava zahtjeve za homologaciju tipa sastavnog dijela za glavna svjetla.

11.   NAPOMENA KOJA SE ODNOSI NA BOJU

EEZ homologacija tipa sastavnog dijela dodijelit će se ako boja emitiranog svjetla odgovara boji koja je navedena u točki 3.13. Priloga I. Direktivi 76/756/EEZ.

12.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

Žarulje sa žarnom niti označene oznakom EEZ homologacije tipa sastavnog dijela moraju biti sukladne s homologiranim tipom i ispunjavati gore navedene fotometrijske uvjete.


(1)  Ispitni su naponi sljedeći:

 

nazivni napon 6 V, ispitni napon 6,0 V,

 

nazivni napon 6 V, ispitni napon 12,0 V,

 

nazivni napon 24 V, ispitni napon 24,0 V.

(2)  

Te specifikacije odgovaraju sljedećim trikromatskim koordinatama:


SELEKTIVNO ŽUTA BOJA:

granica prema crvenoj:

y ≥ 0,138 + 0,580 x

granica prema zelenoj:

y ≤ 1,29 x — 0,100

granica prema bijeloj:

y ≥ — x + 0,966

granica prema spektralnoj vrijednosti:

y ≤ — x + 0,992

(3)  Vidi Prilog I., točku 10.

PRILOG IV.

OBRAZAC CERTIFIKATA O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA SASTAVNOG DIJELA

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

Image

PRILOG V.

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

Dodatak 3.

ŽARULJA S DVIJE ŽARNE NITI: UNUTRAŠNJI ELEMENTI

1.   Slika

Image

2.   Tablica

referentne točke

nazivne vrijednosti (mm ili stupnjevi)

dopuštena odstupanja (mm ili stupnjevi)

etalon žarulja

uzorak iz proizvodnje

a

0,6

± 0,15

± 0,35

b

0,2 ± 0,15

± 0,35

± 0,35

c

0,5

± 0,15

± 0,30

d

0

± 0,3

± 0,5

e

28,5 (1)

± 0,15

± 0,35

f

1,8 (2)

± 0,2

± 0,4

g

0

± 0,3

± 0,5

lc

5,5

± 0,5

± 1,5

β

± 0° 30′

± 1° 30′

γ

15°

± 0° 30′

± 1° 30′

Q-Q′

3/4 (lc + f)

 

 

3.   Napomene

1.

Os žarulje sa žarnom niti je okomita na referentnu ravninu 1. (vidjeti sliku u Dodatku 4.) koja prolazi kroz presjek te ravnine i osi odgovarajućeg cilindra za centriranje.

2.

Crtež nije obvezatan s obzirom na konstrukciju štita i žarnih niti.

3.

Utvrđena vrijednost Q-Q′ primjenjuje se isključivo za etalon žarulju sa žarnom niti koja se upotrebljava za homologacijsko ispitivanje glavnog svjetla; dimenzije štita moraju biti takve da se točke Q′ nalaze unutar ruba štita.

4.

Navedena dopuštena odstupanja odnose se na ispitivanje za homologaciju tipa žarulje sa žarnom niti.

Dodatak 4.

Image

2.   Tablica

Image

3.   Napomene

1.

Gore navedene referentne točke odgovaraju normama koje je donijela Međunarodna elektrotehnička komisija (IEC publikacije, listovi 7004-95-1, 7004-95A-1 i 7004-95B-1).

2.

Na crtežu su prikazane samo vanjske dimenzije i dimenzije koje utječu na zamjenjivost i koje su obvezne.

3.

Unutrašnji sastav žarulje sa žarnom niti i odgovarajuće dimenzije prikazani su na crtežu na slici u Dodatku 3.

4.

Dio podnoška označen s (*) ne smije refleksijom svjetla koje emitira žarna nit za kratko svjetlo proizvoditi bilo kakvu zalutalu uzlaznu zraku, kad je žarulja sa žarnom niti u uobičajenom radnom položaju na vozilu.

5.

Promjer cilindara za centriranje mjeri se u ravninama ravnog presjeka na razmaku najmanje 0,5 mm od odgovarajuće referentne ravnine cilindra.

6.

Relativna ekscentričnost (razmak između osi) dvaju cilindara za centriranje ne smije prekoračiti 0,05 mm.

7.

Za razmak S – razmak između dviju referentnih ravnina (4,7 mm) - dopušteno je odstupanje koje uključuje prihvatljivo odstupanje od usporednosti tih dviju ravnina.

8.

Dva krilca za pozicioniranje (IX. i X.) moraju moći istodobno ući u otvor koji nije veći od 3,1 mm.

9.

Kontaktne pločice (XIV., XVI. i XVII.) moraju u odnosu na krilca za pozicioniranje biti postavljene u položaj prikazan na crtežu ili pod uglom 180° u odnosu na taj položaj, uz dopušteno odstupanje ± 20° u oba slučaja. Prozorčić (XV.) i kontaktna pločica za kratki svjetlosni snop (XVII.) moraju biti okrenuti jedno prema drugom s jedne i druge strane osi žarulje sa žarnom niti.


(1)  28,8 mm za žarulje sa žarnom niti za 24 V.

(2)  2,2 mm za žarulje sa žarnom niti za 24 V.

PRILOG VI.

EEZ HOMOLOGACIJA TIPA I ZAHTJEVI ZA OZNAČIVANJE

1.   ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA

1.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela mora podnijeti nositelj trgovačkog naziva ili marke ili njegov ovlašteni predstavnik.

1.2.   Zahtjev mora biti popraćen:

1.2.1.   za tip glavnog svjetla koje funkcionira kao glavno kratko i/ili dugo svjetlo:

1.2.1.1.   podatkom je li svjetlo predviđeno da daje i dugi i kratki svjetlosni snop, ili samo jedan od ta dva svjetlosna snopa; ako je glavno svjetlo predviđeno da daje kratki svjetlosni snop, je li konstruirano za promet i lijevom i desnom stranom, ili samo za promet lijevom ili samo desnom stranom;

1.2.1.2.   kratkom tehničkom specifikacijom;

1.2.1.3.   crtežima (u tri primjerka), dovoljno podrobnim da omoguće identifikaciju tipa i da prikazuju glavno svjetlo u pogledu sprijeda, po potrebi, s detaljima izgleda izvedbe leće u pogledu sprijeda i u presjeku.

Crteži moraju prikazivati predviđeno mjesto za postavljanje oznake homologacije tipa sastavnog dijela (posebno homologacijski broj i oznaku kategorije) u pravokutniku za homologacijsku oznaku;

1.2.1.4.   s dva uzorka;

1.2.2.   za svaki tip žarulje sa žarnom niti:

1.2.2.1.   kratkom tehničkom specifikacijom;

1.2.2.2.   crtežima (u tri primjerka), dovoljno podrobnim da omoguće identifikaciju tipa i da prikazuju cijelu žarulju sa žarnom niti u mjerilu 2:1, s prikazom njezina štita u pogledu sprijeda i u presjeku.

Crteži moraju prikazivati predviđeno mjesto za postavljanje oznake homologacije tipa sastavnog dijela (posebno homologacijski broj i oznaku kategorije) u pravokutniku za homologacijsku oznaku;

1.2.2.3.   u slučaju žarulja sa žarnom niti s bezbojnim staklenim balonom — pet uzoraka; u slučaju žarulja sa žarnom niti s obojenim staklenim balonom — jedan uzorak s obojenim staklenim balonom i pet uzoraka s bezbojnom staklenim balonom, koji se razlikuju od prije navedenih samo po bezbojnom staklu. Kad se tip odgovarajuće žarulje sa žarnom niti razlikuje samo po boji od tipa bezbojne žarulje, a koji je prethodno zadovoljio kod ispitivanja navedenih u točkama 4. do 8. Priloga III., dovoljno je dostaviti jedan uzorak s obojenim staklenim balonom i na tom uzorku izvršiti samo ispitivanja navedena u točki 9. Priloga III.

2.   OZNAČIVANJE

2.1.   Glavna svjetla za dugi svjetlosni snop i/ili kratki svjetlosni snop

2.1.1.   Uzorci tipa glavnog svjetla za dugi svjetlosni snop i/ili kratki svjetlosni snop dostavljeni za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela moraju nositi trgovački naziv ili znak podnositelja zahtjeva.

2.1.2.   Svako glavno svjetlo na staklu i kućištu svjetla ima prostor dovoljne veličine za oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

Ako staklo nije moguće odvojiti od tijela glavnog svjetla, dovoljno je da oznaka bude na staklu. Taj prostor mora odgovarati onom koji je prikazan na crtežima navedenim u točki 1.2.1.3.

2.1.3.   U slučaju svjetala koja su konstruirana da zadovoljavaju zahtjeve samo za promet jednom stranom (desnom ili lijevom), prostor koji može biti prekriven mora se neizbrisivo ograničiti na staklu sprijeda, kako bi se izbjegla neugodnost korisnicima u državama članicama u kojima se promet odvija suprotnom stranom ceste. Međutim, kad je prema konstrukciji to područje jasno vidljivo, nije potrebno to označivanje.

2.1.4.   U slučaju svjetala koja su konstruirana da zadovoljavaju zahtjeve država članica u kojima se promet odvija desnom stranom i država članica u kojima se promet odvija lijevom stranom, dva namještanja optičke cjeline na vozilu ili žarulje sa žarnom niti na reflektoru moraju se označiti velikim slovima R i D, za promet desnom stranom, i L i G, za promet lijevom stranom.

2.2.   Žarulje sa žarnom niti za glavna svjetla za dugi svjetlosni snop i/ili kratki svjetlosni snop

2.2.1.   Uzorci tipa žarulje sa žarnom niti za glavna svjetla za dugi svjetlosni snop i/ili kratki svjetlosni snop dostavljeni na EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela moraju nositi trgovački naziv ili znak podnositelja zahtjeva.

2.2.2.   Svaka žarulja sa žarnom niti mora uključiti prostor dovoljne veličine za oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela; taj prostor mora odgovarati onom koji je prikazan na crtežima navedenim u točki 1.2.2.2.

2.2.3.   Crteži moraju imati barem podatke o nazivnom naponu u voltima i nazivnoj snazi u vatima žarne niti za dugi svjetlosni snop, a iza nje o nazivnoj snazi u vatima žarne niti za kratki svjetlosni snop.

2.3.   Označivanje mora biti vidljivo i neizbrisivo.

3.   EEZ HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA

3.1.   Ako svi uzorci, dostavljeni u skladu s točkom 1., zadovoljavaju zahtjeve točaka 5. i 6. Priloga I. za glavna svjetla i točke 5., 6., 7., 8., 9.,10. i 11. Priloga III. za žarulje sa žarnom niti, dodjeljuje se EEZ homologacija tipa sastavnog dijela i homologacijska oznaka tipa sastavnog dijela.

3.2.   Taj homologacijski broj ne smije se dodijeliti nekom drugom tipu glavnog svjetla ili žarulje sa žarnom niti, osim u slučaju proširenja EEZ homologacije tipa sastavnog dijela za neki drugi tip glavnog svjetla ili žarulje sa žarnom niti koja se razlikuje samo po boji emitiranog svjetla.

3.3.   Ako je EEZ homologacija tipa sastavnog dijela zatražena za tip uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju koji obuhvaća glavna svjetla za dugi svjetlosni snop i/ili kratki svjetlosni snop i druga svjetla, pod uvjetom da glavno svjetlo zadovoljava zahtjeve ove Direktive i da je svako od drugih svjetala, koja čine dio uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju za koji je zatražena EEZ homologacija tipa sastavnog dijela, u skladu s pojedinačnom Direktivom koja se na njega primjenjuje, smije se dodijeliti jedinstvena oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

4.   OZNAKE

4.1.   Sva glavna svjetla za dugi svjetlosni snop i/ili kratki svjetlosni snop i sve žarulje sa žarnom niti za ta glavna svjetla, koji su sukladni tipu homologiranom prema ovoj Direktivi, trebaju nositi oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

4.2.   Ova se oznaka sastoji od pravokutnika oko malog slova „e”, iza kojeg se nalazi razlikovni broj ili slovo/slova države članice koja je dodijelila EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela:

1

za Njemačku,

2

za Francusku,

3

za Italiju,

4

za Nizozemsku,

6

za Belgiju,

11

za Ujedinjenu Kraljevinu,

13

za Luksemburg,

DK

za Dansku,

IRL

za Irsku.

Ona također mora sadržavati broj EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koji odgovara broju dokumenta o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela koji je dodijeljen za odgovarajuće glavno svjetlo ili žarulju sa žarnom niti. U slučaju glavnog svjetla, taj se broj postavlja ispod pravokutnika, a u slučaju žarulje sa žarnom niti pokraj pravokutnika.

4.3.   Za glavna svjetla za dugi svjetlosni snop i/ili kratki svjetlosni snop, oznaci EEZ homologacije tipa sastavnog dijela dodaju se sljedeći dodatni simboli:

4.3.1.   na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve samo za promet lijevom stranom, vodoravne strelice ispod pravokutnika usmjerene u desno u odnosu na promatrača okrenutog prema glavnom svjetlu, tj. na tu stranu ceste, po kojoj teče promet;

4.3.2.   na glavnim svjetlima konstruiranim da pomoću odgovarajućeg namještanja optičkog bloka ili žarulje sa žarnom niti zadovoljavaju zahtjeve za oba sustava prometa, vodoravne strelice s oštricama na oba kraja, od kojih je jedna usmjerena u lijevo, a druga u desno;

4.3.3.   na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive samo s obzirom na kratki svjetlosni snop, slovo „C” iznad pravokutnika;

4.3.4.   na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive samo s obzirom na dugi svjetlosni snop, slovo „R” iznad pravokutnika;

4.3.5.   na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive s obzirom na dugi i kratki svjetlosni snop, slova „CR” iznad pravokutnika.

4.4.   Oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i dodatni simboli moraju se postaviti tako da budu neizbrisivi i lako čitljivi. U slučaju glavnog svjetla, moraju se postaviti na leću svjetla ili na jednu od leća na način da budu lako čitljivi čak i kad je glavno svjetlo ugrađeno na vozilo.

4.5.   Primjeri oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i dodatnih simbola nalaze se u Dodatku.

4.6.   Kad je dodijeljen jedinstveni broj EEZ homologacije tipa sastavnog dijela za tip uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju koji obuhvaća glavna svjetla za dugi svjetlosni snop i/ili kratki svjetlosni snop i druga svjetla, može se postaviti samo jedna oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koja se sastoji od:

pravokutnika oko slova „e”, iza kojeg se nalazi razlikovni broj ili slovo/slova države članice koja je dodijelila homologaciju tipa,

broja EEZ homologacije tipa sastavnog dijela,

dodatnih simbola koji se zahtijevaju prema raznim direktivama prema kojima je dodijeljena EEZ homologacija tipa sastavnog dijela.

4.7.   Dimenzije raznih dijelova ove oznake ne smiju biti manje od najveće od najmanjih dimenzija koje su propisane za pojedinačno označivanje u raznim direktivama prema kojima je dodijeljena EEZ homologacija tipa sastavnog dijela.


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

29


31976L0768


L 262/169

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.07.1976.


DIREKTIVA VIJEĆA

od 27. srpnja 1976.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kozmetičke proizvode

(76/768/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da odredbe utvrđene zakonom, propisom ili važećim zakonskim postupkom u državama članicama određuju značajke sastava kojima kozmetički proizvodi moraju odgovarati te propisuju pravila za označivanje i pakiranje tih proizvoda; budući da se te odredbe od jedne do druge države članice međusobno razlikuju;

budući da te razlike u zakonima obvezuju proizvođače kozmetike u Zajednici na prilagođavanje svoje proizvodnje u skladu s državom članicom kojoj su proizvodi namijenjeni; budući da kao posljedica ometaju trgovinu tim proizvodima i tako izravno utječu na uspostavu i djelovanje zajedničkog tržišta;

budući da je glavni cilj tih zakona zaštita ljudskog zdravlja i budući da i zakonodavstvo Zajednice u tom području teži postizanju istog cilja; budući da se, međutim, taj cilj mora postići uzimajući u obzir i gospodarske i tehnološke zahtjeve;

budući da je potrebno na razini Zajednice odrediti pravila s obzirom na sastav, označivanje i pakiranje kozmetičkih proizvoda;

budući da se Direktiva odnosi samo na kozmetičke proizvode a ne i na farmaceutske i medicinske proizvode; budući da je zbog toga potrebno definirati područje primjene Direktive razgraničenjem područja kozmetičkih proizvoda od područja farmaceutskih proizvoda; budući da to razgraničenje slijedi iz detaljne definicije kozmetičkih proizvoda, što se odnosi na područje njihove primjene i učinka njihove uporabe; budući da se ova Direktiva ne može primijeniti na proizvode koji su obuhvaćeni definicijom kozmetičkih proizvoda, ali su namijenjeni isključivo za zaštitu zdravlja; budući da je, štoviše poželjno odrediti da su određeni proizvodi obuhvaćeni ovom definicijom, dok proizvodi koji sadrže tvari ili pripravke namijenjene uzimanju na usta, udisanju, uštrcavanju ili usađivanju u ljudsko tijelo ne pripadaju području kozmetičkih proizvoda;

budući da se s obzirom na sadašnja istraživanja preporuča isključivanje kozmetičkih proizvoda koji sadrže jednu od tvari navedenih u Prilogu V. iz područja primjene ove Direktive;

budući da kozmetički proizvodi uz normalne ili predvidive uvjete uporabe ne smiju biti štetni; budući da je posebno potrebno uzeti u obzir mogućnost opasnosti za dijelove tijela koji su blizu područja uporabe;

budući da su posebno određivanje metoda analize, zajedno s mogućim modifikacijama i dopunama koje se na te metode moraju primijeniti na temelju rezultata znanstvenih i tehnoloških istraživanja, provedbene mjere tehničke prirode; budući da se za pojednostavnjenje i ubrzanje postupka preporuča da se njihovo usvajanje prenese na Komisiju, uz poštivanje nekih uvjeta navedenih u ovoj Direktivi;

budući da je zbog tehničkog napretka potrebno brzo prilagođavati tehničke uvjete definirane u ovoj Direktivi i svim narednim direktivama u tom području, budući da je zbog pojednostavnjenja provođenja mjera za te svrhe preporučljivo omogućiti tijesnu suradnju između država članica i Komisije unutar Odbora za prilagodbu direktiva tehničkom napretku, a kako bi se uklonile tehničke smetnje pri trgovanju kozmetičkim proizvodima;

budući da je potrebno na temelju znanstvenog i tehnološkog istraživanja sastaviti prijedloge za popise odobrenih tvari koje mogu uključivati antioksidanse, bojila za kosu, konzervanse i ultraljubičaste filtre, uzimajući posebno u obzir problem senzibilizacije;

budući da bi kozmetički proizvodi na tržištu, iako su u skladu s odredbama ove Direktive i njezinih priloga, mogli ugroziti ljudsko zdravlje; budući da je zbog toga preporučljivo propisati postupak za uklanjanje te opasnosti,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   „Kozmetički proizvod” znači bilo koja tvar ili pripravak koji je namijenjen dodiru s različitim vanjskim dijelovima ljudskog tijela (koža, kosa, nokti, usnice i vanjski spolni organi) ili sa zubima i sluznicom u usnoj šupljini, isključivo ili prvenstveno da ih se očisti, namiriše ili zaštiti kako bi ih se održalo u dobrom stanju, promijenilo njihov izgled ili popravilo tjelesne mirise.

2.   Proizvodi koji se smatraju kozmetičkim proizvodima u smislu navedene definicije nabrojeni su u Prilogu I.

3.   Kozmetički proizvodi koji sadrže jednu od tvari nabrojenih u Prilogu V. i kozmetički proizvodi koji sadrže bojila osim onih nabrojenih u prilozima III. i IV. i koji ne dolaze u doticaj sa sluznicom su isključeni iz područja primjene ove Direktive. Države članice mogu u vezi s tim proizvodima poduzeti mjere koje smatraju potrebnim.

Članak 2.

Kozmetički proizvodi koji se stavljaju na tržište unutar Zajednice ne smiju pri uobičajenoj uporabi biti štetni za ljudsko zdravlje.

Članak 3.

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se na tržište stavljaju samo oni kozmetički proizvodi koji su u skladu s odredbama ove Direktive i njenih priloga.

Članak 4.

Ne dovodeći u pitanje njihove opće obveze koje proizlaze iz članka 2., države članice zabranjuju trgovanje kozmetičkim proizvodima koji sadrže:

(a)

tvari nabrojene u Prilogu II.;

(b)

tvari nabrojene u prvom dijelu Priloga III., ako su izvan propisanih granica i uvjeta;

(c)

druga bojila osim onih nabrojenih u drugom dijelu Priloga III., ako su namijenjena primjeni u blizini očiju, na usnicama, u usnoj šupljini ili na vanjskim spolnim organima;

(d)

bojila nabrojena u drugom dijelu Priloga III., ako su izvan propisanih granica i uvjeta, ako su ti proizvodi namijenjeni primjeni u blizini očiju, na usnicama, u usnoj šupljini ili na vanjskim spolnim organima.

Članak 5.

Države članice u vremenskom razdoblju od tri godine od objave ove Direktive prihvaćaju trgovanje kozmetičkim proizvodima koji sadrže:

(a)

tvari nabrojene u dijelu 1. Priloga IV., unutar propisanih granica i uvjeta;

(b)

bojila nabrojena u dijelu 2. Priloga IV., unutar propisanih granica i uvjeta, ako su ti proizvodi namijenjeni za primjenu u blizini očiju, na usnicama, u usnoj šupljini ili na vanjskim spolnim organima;

(c)

bojila nabrojena u dijelu 3. Priloga IV., ako proizvodi ne dolaze u dodir sa sluznicom ili su namijenjeni samo za kratkotrajni dodir s kožom.

Po isteku trogodišnjeg razdoblja, te se tvari i bojila:

konačno dozvoljavaju,

ili konačno zabranjuju (Prilog II.),

ili zadržavaju još tri godine u Prilogu IV.,

ili brišu iz svih priloga ovoj Direktivi.

Članak 6.

1.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se kozmetičkim proizvodima smije trgovati samo ako su na njihovoj ambalaži, spremnicima ili naljepnicama u neizbrisivom, čitkom i vidljivom obliku navedeni sljedeći podaci:

(a)

ime ili naziv i adresa ili sjedište proizvođača ili osobe odgovorne za trgovanje kozmetičkim proizvodom, sa stalnim prebivalištem u Zajednici. Ti se podaci mogu skratiti sve dok to skraćivanje općenito omogućuje prepoznavanje poduzeća. Za robu proizvedenu izvan Zajednice, države članice mogu zahtijevati da se navede zemlja porijekla te robe;

(b)

nominalni sadržaj u vrijeme pakiranja;

(c)

rok trajanja proizvoda, ako mu je trajnost kraća od tri godine;

(d)

posebne mjere opreza pri uporabi, posebno one nabrojene u stupcu „Uvjeti uporabe i upozorenja koja moraju biti tiskana na naljepnici” u prilozima III. i IV. i koji se moraju navesti na spremniku; kada to iz praktičnih razloga nije moguće, taj se podatak mora navesti na ambalaži ili na priloženim uputama za uporabu, ali u tom slučaju na spremniku se mora navesti skraćena vanjska uputa potrošaču koja upućuje na dotični podatak;

(e)

serijski broj proizvodnje ili uputa za identifikaciju robe; kada to iz praktičnih razloga nije moguće jer su kozmetički proizvodi premali, takve podatke treba se navesti samo na skupnoj ambalaži namijenjenoj za prodaju na malo ili na zaštitnoj ambalaži tih proizvoda.

2.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se pri označivanju, predstavljanju za prodaju i reklamiranju kozmetičkih proizvoda zabrani tekst, uporaba imena, trgovačke oznake, slike ili drugi znakovi, slikovni ili drugi, koji ističu značajku koju dotični proizvodi nemaju.

Članak 7.

1.   Države članice ne smiju zbog razloga vezanih za zahtjeve utvrđene u ovoj Direktivi i njezinim prilozima odbiti, zabraniti ili ograničiti trgovanje bilo kojim kozmetičkim proizvodima koji su u skladu sa zahtjevima ove Direktive i njezinih priloga.

2.   One mogu, međutim, zahtijevati da se podaci predviđeni u članku 6. stavku 1. točki (b), (c) i (d) iskažu na njihovom nacionalnom ili službenom jeziku ili jezicima.

3.   Nadalje, država članica može radi brze i primjerene medicinske obrade u slučaju zdravstvenih poteškoća zahtijevati da se primjerene i potpune informacije o tvarima koje sadrže kozmetički proizvodi učine dostupnim nadležnom tijelu, koje treba jamčiti da će ih rabiti samo u svrhu takve medicinske obrade.

Članak 8.

1.   U skladu s postupkom iz članka 10. određuje se sljedeće:

metode analize potrebne za provjeru sastava kozmetičkih proizvoda,

mjerila mikrobiološke i kemijske čistoće kozmetičkih proizvoda i metode za provjeru usklađenosti s tim mjerilima

2.   Po jednakom postupku prihvaća se izmjene potrebna za prilagodbu Priloga II. tehničkom napretku.

Članak 9.

1.   Osniva se Odbor za prilagodbu direktiva tehničkom napretku radi uklanjanja tehničkih prepreka u trgovanju kozmetičkim proizvodima, u daljnjem tekstu „Odbor”. Odbor se sastoji od predstavnika država članica i predstavnika Komisije koji je predsjedatelj.

2.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 10.

1.   Kada se slijedi postupak predviđen ovim člankom, predmete Odboru predlaže predsjedatelj na vlastitu inicijativu ili na zahtjev predstavnika države članice.

2.   Predstavnik Komisije podnosi Odboru nacrt mjera koje treba donijeti. Odbor daje svoje mišljenje o nacrtu u vremenskom roku koji određuje predsjedatelj u skladu s hitnošću predmeta. Mišljenja se usvajaju većinom od 41 glasa. Glasovi država članica se ponderiraju u skladu s člankom 148. stavkom 2. Ugovora. Predsjedatelj ne glasa.

3.

(a)

Komisija prihvaća predložene mjere ako su u skladu s mišljenjem Odbora.

(b)

Ako predložene mjere nisu u skladu s mišljenjem Odbora, ili nikakvo mišljenje nije usvojeno, Komisija bez odgode predlaže Vijeću mjere koje treba donijeti. Vijeće ih donosi kvalificiranom većinom.

(c)

Ako po isteku roka od tri mjeseca od dana zaprimanja prijedloga Vijeće ne donese odluku, predložene mjere donosi Komisija.

Članak 11.

Ne dovodeći u pitanje članak 5. te najkasnije godinu dana po isteku razdoblja utvrđenog člankom 14. stavkom 1., za provedbu ove Direktive od strane država članica, Komisija na temelju rezultata najnovijih znanstvenih i tehničkih istraživanja podnosi Vijeću odgovarajuće prijedloge s popisom dopuštenih tvari.

Članak 12.

1.   Ako država članica na temelju potkrijepljene prosudbe opazi da kozmetički proizvod, iako je u skladu sa zahtjevima ove Direktive, ugrožava zdravlje, ona može privremeno zabraniti trgovanje tim proizvodom na svom području ili odrediti za taj proizvod posebne uvjete. O tome odmah obavještava ostale države članice i Komisiju te navodi razloge za svoju odluku.

2.   Komisija se u roku od šest tjedana savjetuje s dotičnim državama članicama i bez odlaganja dostavlja svoje mišljenje i poduzima odgovarajuće korake.

3.   Ako Komisija smatra da su potrebne tehničke prilagodbe Direktive, Komisija ili Vijeće prihvatit će te prilagodbe u skladu s postupkom utvrđenim u članku 10. U tom se slučaju država članica, koja je prihvatila sigurnosne mjere, može pridržavati tih mjera do stupanja na snagu prilagodbi.

Članak 13.

Svaka pojedina mjera koja ograničava ili zabranjuje trgovanje kozmetičkim proizvodima u skladu s ovom Direktivom treba biti detaljno obrazložena. Obrazloženje se dostavlja zainteresiranoj strani zajedno s uputama o dostupnom pravnom lijeku i rokovima za ulaganje pravnih lijekova prema zakonodavstvima država članica.

Članak 14.

1.   Države članice donose odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od 18 mjeseci od njezinog priopćenja i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice smiju, međutim, unutar 36 mjeseci od objave ove Direktive dozvoliti na svojem području trgovanje kozmetičkim proizvodima koji nisu u skladu sa zahtjevima ove Direktive.

3.   Države članice Komisiji odmah dostavljaju tekst onih odredaba svog zakonodavstva koje se donose u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 15.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. srpnja 1976.

Za Vijeće

Predsjednik

M. van der STOEL


(1)  SL C 40, 8.4.1974., str. 71.

(2)  SL C 60, 26.7.1973., str. 16.


PRILOG I.

ILUSTRATIVNA LISTA KOZMETIČKIH PROIZVODA PO SKUPINAMA

Kreme, emulzije, losioni, gelovi i ulja za kožu (ruke, lice, stopala itd.),

Maske za lice (osim proizvoda za ljuštenje),

Obojene podloge (tekućine, paste, puderi),

Puderi za šminkanje, puderi za poslije kupanja, higijenski puderi itd.,

Toaletni sapuni, sapuni za dezodoriranje itd.,

Parfemi, toaletne vodice, kolonjske vode,

Pripravci za kupanje i tuširanje (soli, pjene, ulja, gelovi itd.),

Depilatori,

Dezodoransi i sredstva protiv znojenja,

Proizvodu za njegu kose:

bojila i izbjeljivači za kosu,

proizvodi za kovrčanje, ravnanje i fiksiranje,

sredstva za zgušnjavanje,

sredstva za čišćenje (losioni, puderi, šamponi),

regeneratori (losioni, kreme, ulja),

proizvodi za oblikovanje frizure (losioni, lakovi, briljantini).

Proizvodi za brijanje (kreme, pjene, losioni itd.),

Proizvodi za šminkanje i za skidanje šminke s lica i očiju,

Proizvodi namijenjeni za nanošenje na usnice,

Proizvodi za njegu zuba i usta,

Proizvodi za njegu i mazanje noktiju,

Proizvodi za vanjsku intimnu higijenu,

Proizvodi za sunčanje,

Proizvodi za tamnjenje bez sunca,

Proizvodi za izbjeljivanje kože,

Proizvodi protiv bora.


PRILOG II.

LISTA DOPUŠTENIH TVARI U KOZMETIČKIM PROIZVODIMA

1.   N-5-klorobezoksazol-2-ilacetamid

2.   β-acetoksietil trimetil amonijev hidroksid (acetilkolin i njegove soli)

3.   Deanol aceglumat (1)

4.   Spironolakton (*)

5.   [4-(hidroksi-3-jodofenoksi)-3,5-dijodofenil] octena kiselina i njene soli

6.   Metotreksat (*)

7.   Aminokaproična kiselina (*) i njene soli

8.   Cinkofen (*), njegove soli, derivati i soli tih derivata

9.   Tiropropična kiselina (*) i njene soli

10.   Triklorooctena kiselina

11.   Aconitum napellus L. (lišće, korijenje, galenski pripravci)

12.   Akonitin (glavni alkaloid Aconitum napellus L.) i njegove soli

13.   Adonis vernalis L. i njegovi pripravci

14.   Epinefrin (*)

15.   Alkaloidi Rauwolfie serpentina i njihove soli

16.   Alkinski alkoholi, njihovi esteri, eteri i soli

17.   Izoprenalin (*)

18.   Alil izotiocianat

19.   Aloklamid (*) i njegove soli

20.   Nalorfin (*), njegove soli i eteri

21.   Simpatikomimetični amini koji djeluju na centralni živčani sustav; svaka tvar koja se nalazi na popisu lijekova koji se izdaju na liječnički recept i navedeni su u rezoluciji AP (69) 2 Vijeća Europe

22.   Anilin, njegove soli i halogenirani i sulfonirani derivati

23.   Betoksikain (*) i njegove soli

24.   Zoksazolamin (*)

25.   Prokainamid (*), njegove soli i derivati

26.   Benzidin

27.   Tuaminoheptan (*), njegovi izomeri i soli

28.   Oktodrin (*) i njegove soli

29.   2-amino-1,2-bis (4-metoksifenil)etanol i njegove soli

30.   1,3-dimetilpentilamin i njegove soli

31.   4-aminosalicilna kiselina i njene soli

32.   Toluidini, njihovi izomeri, soli i halogenirani i sulfurirani derivati

33.   Ksilidini, njihovi izomeri, soli i halogenirani i sulfurirani derivati

34.   Imperatorin (9-(3-metoksilbut-2-eniloksi) furo [3,2-g] kromen-7-on)

35.   Ammi majus i njegovi galenski pripravci

36.   2,3-dikloro-2-metilbutan

37.   Tvari s androgenim učinkom

38.   Antracensko ulje

39.   Antibiotici, s izuzetkom onih koji se nalaze u Prilogu IV.

40.   Antimon i njegovi spojevi

41.   Apocynum cannabinum L. i njegovi pripravci

42.   Apomorfin (5,6,6a 7-tetrahidro-6-metil-4H-dibenzo [de,g] = kinolin-10,11-diol) i njegove soli

43.   Arsen i njegovi spojevi

44.   Atropa belladonna L. i njeni pripravci

45.   Atropin, njegove soli i derivati

46.   Barijeve soli osim barijeva sulfata, lakovi pripravljeni od barijeva sulfata i pigmenti pripravljeni od tvari za bojenje nabrojenih u Prilogu III., dijelu 2. i Prilogu IV., dijelovima 2. i 3. i označeni s Ba

47.   Benzen

48.   4,5-dihidrobenzimidazol-4-on

49.   Benzazepini i benzadiazepini, njihove soli i derivati

50.   1-dimetilaminometil-1-metilpropil benzoat i njegove soli (amilokain)

51.   2,2,6-trimetil-4-piperidil benzoat i njegove soli (benzamin)

52.   Izokarboksazid*

53.   Bendroflumetiazid* i njegovi derivati

54.   Berilij i njegovi spojevi

55.   Brom, elementarni

56.   Bretilijev tozilat*

57.   Karbromal*

58.   Bromizoval*

59.   Bromfeniramin* i njegove soli

60.   Benzilonijev bromid*

61.   Tetrilamonijev bromid*

62.   Brucin

63.   Tetrakain* i njegove soli

64.   Mofebutazon*

65.   Tolbutamid*

66.   Karbutamid*

67.   Fenilbutazon*

68.   Kadmij i njegovi spojevi

69.   Kantaridi, Cantharis vesicatoria

70.   (1R,2S)-heksahidro-1,2-dimetil-3,6-epoksiftalični anhidrid (kantaridin)

71.   Fenoprobamat*

72.   Nitroderivati karbazola

73.   Ugljikov disulfid

74.   Katalaza

75.   Cefelin i njegove soli

76.   Chenopodium ambrosioides (esencijalno ulje)

77.   2,2,2-trikloretan-1,1-diol

78.   Klor

79.   Klorpropamid*

80.   Difenoksilat* (hidroklorid)

81.   4-fenilazofenilen-1,3-diamin citrat hidroklorid (krizoidin citrat hidroklorid)

82.   Kloroksazon*

83.   2-kloro-6-metilpirimidin-4-ildimetilamin (krimidin-ISO)

84.   Klorprotiksen* i njegove soli

85.   Klofenamid*

86.   N N-bis (2-kloroetil) metilamin N-oksid i njegove soli

87.   Klormetin i njegove soli

88.   Ciklofosfamid* i njegove soli

89.   Manomustin* i njegove soli

90.   Butanilikain* i njegove soli

91.   Kloromezanon*

92.   Triparanol*

93.   2-[2(4-klorofenil)-2-fenilacetil] indan-1,3-dion (klorofacinon-ISO)

94.   Klorofenoksamin*

95.   Fenaglikodol*

96.   Kloroetan

97.   Krom; kromna kiselina i njene soli

98.   Claviceps purpurea Tul., njeni alkaloidi i galenski pripravci

99.   Conium maculatum L. (voće, puder, galenski pripravci)

100.   Gliciklamid*

101.   Kobaltov benzensulfonat

102.   Kolhicin, njegove soli i derivati

103.   Kolkikosid i njegovi derivati

104.   Colchium autumnale L. i njegovi galenski pripravci

105.   Konvalatoksin

106.   Anamirta cocculus L. (voće)

107.   Croton tiglium (ulje)

108.   1-butil-3-(N-krotonilsulfanil)urea

109.   Kurara i kurarin

110.   Sintetički kurarizanti

111.   Cianovodik i njegove soli

112.   2-α-cikloheksilbenzil (N N N′ N′-tetraetil) trimetilendiamin (fentamin)

113.   Ciklomenol* i njegove soli

114.   Natrijev heksaciklonat*

115.   Heksapropimat*

116.   Dekstropropoksifen*

117.   O O-diacetil-N-alil-N-normorfin

118.   Pipazetat* i njegove soli

119.   5-(α,β-dibromo-fenetil)-5-metilhidantoin

120.   N N-pentametilenbis (trimetilamonijeve soli), npr. pentametonijev bromid*

121.   N N′-[metilimino) dietilen] bis (etilendimetilaminamonijeve) soli, npr. azametonijev bromid*

122.   Ciklarbamat*

123.   Klofenotan*; DDT (ISO)

124.   Heksametilenbis (trimetilamonijeve soli) npr. heksametonijev bromid*

125.   Dikloroetani (etilen kloridi)

126.   Dikloroetileni (acetilen kloridi)

127.   Lizergid* i njegove soli

128.   2-dietilaminoetil-3-hidroksi-4-fenilbenzoat i njegove soli

129.   Cinkokain* i njegove soli

130.   3-dietilaminopropil cinamat

131.   O O-dietil O-4-nitrofenil fosforotioat (paration-ISO)

132.   [Oksalilbis(iminoetilen)] bis [(o-klorobenzil)dietilamonijeve soli], npr. ambenomijev klorid*

133.   Metiprilon* i njegove soli

134.   Digitalin i svi heterozidi Digitalis purpurea L.

135.   7-[2-hidroksi-3-(2-hidroksietil-N-metilamino)propil]teofilin (ksantinol)

136.   Dioksetedrin i njegove soli

137.   Piprokurarij*

138.   Propiofenazon*

139.   Tetrabenazin* i njegove soli

140.   Kaptodiam*

141.   Mefeklorazin* i njegove soli

142.   Dimetilamin

143.   1,1-Bis(dimetilaminometil) propil benzoat i njegove soli (amidrikain, alipin)

144.   Metapirilen* i njegove soli

145.   Metamfepramon* i njegove soli

146.   Amitriptilin* i njegove soli

147.   Metformin* i njegove soli

148.   Izosorbid dinitrat*

149.   Malononitril

150.   Sukcinonitril

151.   Dinitrofenol izomeri

152.   Inprokon*

153.   Dimevamid* i njegove soli

154.   Difenilpiralin*i njegove soli

155.   Sulfinpirazon*

156.   N-(3-karbamoil-3, 3-difenilpropil)-N N-diizopropilmetilamonijeve soli, npr. izopropamid jodid*

157.   Benaktizin*

158.   Benzatropin i njegove soli

159.   Ciklizin* i njegove soli

160.   5,5-difenil-4 imidazolidon

161.   Probenecid*

162.   Disulfiram*; tiram (ISO)

163.   Emetin, njegove soli i derivati

164.   Efedrin i njegove soli

165.   Oksanamid* i njegovi derivati

166.   Ezerin ili fizostigmin i njegove soli

167.   Esteri 4-aminobenzojeve kiseline, sa slobodnim aminoskupinama, osim onih u Prilogu IV., dijelu 1.

168.   Kolin soli i njihovi esteri, npr. kolin klorid

169.   Karamifen* i njegove soli

170.   Dietil 4-nitrofenil fosfat

171.   Metetoheptazin*i njegove soli

172.   Oksfeneridin* i njegove soli

173.   Etoheptazin* i njegove soli

174.   Meteptazin* i njegove soli

175.   Metilfenidat* i njegove soli

176.   Doksilamin* i njegove soli

177.   Tolboksan*

178.   Monobenzon*

179.   Paretoksikain* i njegove soli

180.   Fenozolon*

181.   Glutetimid* i njegove soli

182.   Etilen oksid

183.   Bemegrid* i njegove soli

184.   Valnoctamid*

185.   Haloperidol*

186.   Parametazon*

187.   Fluanizon*

188.   Trifluperidol*

189.   Fluorezon*

190.   Fluorouracil*

191.   Fluorovodična kiselina, njene uobičajene soli, njeni kompleksni spojevi i vodikovi fluoridi, osim onih u Prilogu IV., dijelu 1.

192.   Furfuriltrimetilamonijeve soli, npr. furtretonijev jodid

193.   Galantamin*

194.   Progestogeni, osim onih nabrojenih u Prilogu V.

195.   1,2,3,4,5,6-heksaklorocikloheksan (BHC-ISO)

196.   (1R,4S,5R,8S)-1,2,3,4,10,10-heksakloro-1,4,4a,5,6,7,8,8a-oktahidro-1,4:5,8-dimetanonaftalen (endrin-ISO)

197.   Heksakloroetan

198.   (1R,4S,5R,8S)-1,2,3,4,10,10-heksakloro-1,4,4a,5,8,8a-heksahidro-1,4:5,8-dimetanonaftalen (izodrin-ISO)

199.   Hidrastin, hidrastinin i njihove soli

200.   Hidrazidi i njihove soli

201.   Hidrazin, njegovi derivati i njihove soli

202.   Oktamoksin* i njegove soli

203.   Varfarin* i njegove soli

204.   Etil bis(4-hidroksi-2okso-1-benzopiran-3-il) acetat i soli kiseline

205.   Metokarbamol*

206.   Propatilnitrat*

207.   4,4′-dihidroksi—3,3′-(3-metiltiopropiliden) dikumarin

208.   Fenadiazol*

209.   Nitroksolin* i njegove soli

210.   Hiosciamin, njegove soli i derivati

211.   Hyoscyamus niger L. (lišće, sjeme, puder i galenski pripravci)

212.   Pemolin* i njegove soli

213.   Jod

214.   Dekametilenbis (trimetilamonijeve soli), npr. dekametonijev bromid

215.   Ipekakuana (Cephaelis ipecacuanha Brot. i srodne vrste) (korijenje, puder i galenski pripravci)

216.   (2-izopropilpent-4-enoil)urea (apronalid)

217.   α-santonin(3S,5aR,9bS)-3,3a,4,5,5a,9b-heksahidro-3,5a,9-trimetil nafto [1,2-b] furan-2,8-dion

218.   Lobelia inflata L. i njeni galenski pripravci

219.   Lobelin* i njegove soli

220.   Barbiturati

221.   Živa i njeni spojevi, osim iznimaka nabrojenih u Prilogu IV. i Prilogu V.

222.   3,4,5-trimetoksifenetilamin i njegove soli

223.   Metaldehid

224.   2-(4-alil-2-metoksifenoksi)-N,N-dietilacetamid i njegove soli

225.   Kumetarol*

226.   Dekstrometorfan* i njegove soli

227.   2-metilheptilamin i njegove soli

228.   Izometepten* i njegove soli

229.   Mekamilamin*

230.   Gvaifenezin*

231.   Dikumarol*

232.   Fenmetrazin*, njegovi derivati i soli

233.   Tiamazol*

234.   3,4,-dihidro-2-metoksi-2-metil-4-fenil-2H,5H-pirano [3,2-c]-[1] benzopiran-5-on (ciklokumarol)

235.   Karizoprodol*

236.   Meprobamat*

237.   Tefazolin i njegove soli

238.   Arekolin

239.   Poldin metilsulfat*

240.   Hidroksizin*

241.   2-naftol

242.   1-i 2-naftilamini i njihove soli

243.   3 (1-naftilmetil)-2-imidazolin

244.   Nafazolin*i njegove soli

245.   Neostigmin i njegove soli (npr. neostigmin bromid*)

246.   Nikotin i njegove soli

247.   Amil nitriti

248.   Anorganski nitriti, osim natrijeva nitrita

249.   Nitrobenzen

250.   Nitrokrezoli i njihove soli s alkalijskim metalima

251.   Nitrofurantoin*

252.   Furazolidon*

253.   Propan-1,2,3-triil trinitrat

254.   Acenokumarol*

255.   Alkalijski pentacianonitrozilferat (2-)

256.   Nitrostilbeni, njihovi homolozi i njihovi derivati

257.   Noradrenalin i njegove soli

258.   Noskapin* i njegove soli

259.   Gvanetidin* i njegove soli

260.   Estrogeni, osim onih nabrojenih u Prilogu V.

261.   Oleandrin

262.   Klortalidon*

263.   Peletierin i njegove soli

264.   Pentakloroetan

265.   Pentaeritritil tetranitrat*

266.   Petrikloral*

267.   Oktamilamin* i njegove soli

268.   Feno i njegove alkalijske soli osim iznimaka nabrojenih u Prilogu III.

269.   Fenacemid*

270.   Difenkloksazin*

271.   2-fenilindan-1,3-dion (fenindion)

272.   Etilfenacemid*

273.   Fenprokumon*

274.   Feniramidol*

275.   Triamteren* i njegove soli

276.   Tetraetilpirofosfat; TEPP (ISO)

277.   Tritolil fosfat

278.   Psilocibin*

279.   Fosfor i metalni fosfidi

280.   Talidomid* i njegove soli

281.   Physostigma venenosum Balf.

282.   Pikrotoksin

283.   Pilokarpin i njegove soli

284.   Levorotacijski α-piperidin-2-il benzil acetat treo oblik (Levofacetoperan) i njegove soli

285.   Pipradol* i njegove soli

286.   Azaciklonol* i njegove soli

287.   Bietamiverin*

288.   Butopiprin* i njegove soli

289.   Olovo i njegovi spojevi, osim spomenutih u Prilogu V.

290.   Koniin

291.   Prunus laurocerasus L. („voda iz lovorikovca”)

292.   Metirapon*

293.   Radioaktivne tvari (2)

294.   Juniperus sabina L. (lišće, esencijalno ulje i galenski pripravci)

295.   Hioscin, njegove soli i derivati

296.   Soli zlata

297.   Selenij i njegovi spojevi

298.   Solanum nigrum L. i njeni galenski pripravci

299.   Spartein i njegove soli

300.   Glukokortikoidi

301.   Datura stramonium L. i njeni galenski pripravci

302.   Strofantini, njihovi aglukoni i njihovi derivati

303.   Strophantus vrste i njihovi galenski pripravci

304.   Strihnin i njegove soli

305.   Strychnos vrste i njihovi galenski pripravci

Narkotici, prirodni i sintetički:

Sve tvari nabrojene u tablici I. i II. Jedinstvene konvencije o narkoticima potpisane u New Yorku 30. ožujka 1961.

307.   Sulfonamidi (sulfanilamid i njegovi derivati dobiveni supstitucijom jednog ili više atoma vodika –NH2 skupina) i njihove soli

308.   Sultiam*

309.   Neodimij i njegove soli

310.   Tiotepa*

311.   Pilocarpus jaborandi Holmes i njeni galenski pripravci

312.   Telurij i njegovi spojevi

313.   Ksilometazolin i njegove soli

314.   Tetrakloroetilen

315.   Ugljikov tetraklorid

316.   Heksaetil tetrafosfat

317.   Talij i njegovi spojevi

318.   Thevetia neriifolia Juss., ekstrakt glikozida

319.   Etionamid*

320.   Fenotiazin* i njegovi spojevi

321.   Tiourea i njeni derivati, osim onih nabrojenih u Prilogu IV., dijelu 1.

322.   Mefenezin* i njegovi esteri

323.   Cjepiva, toksini ili serumi, nabrojeni u Prilogu drugoj Direktivi Vijeća od 20. svibnja 1975. o približavanju odredbi utvrđenih zakonima i drugim propisima koje se odnose na vlasničke medicinske proizvode (SL L 147, 9.6.1975., str. 13.)

324.   Tranilcipromin* i njegove soli

325.   Trikloronitrometan (kloropikrin)

326.   2,2,2-tribromoetanol (tribromoetil alkohol)

327.   Triklormetin* i njegove soli

328.   Tretamin*

329.   Galamin trietjodid

330.   Urginea scilla Stern i njezini galenski pripravci

331.   Veratrin, njegove soli i galenski pripravci

332.   Schoenocaulon officinale Lind. (sjemenje i galenski pripravci)

333.   Veratrum album L. (korijenje i galenski pripravci)

334.   Vinil klorid monomer

335.   Ergokalciferol* i kolekalciferol (vitamini D2 i D3)

336.   Soli O-alkilditiokarbonskih kiselina

337.   Johimbin i njegove soli

338.   Dimetil sulfoksid*

339.   Difenhidramin* i njegove soli

340.   4-terc-butilfenol

341.   4-terc-butilpirokatehol

342.   Dihidrotahisterol*

343.   Dioksan

344.   Morfolin i njegove soli

345.   Pyrethrum album L. i njegovi galenski pripravci

346.   2-[4-metoksibenzil-N-(2-piridil)amino] etildimetilamin

347.   Tripelenamin

348.   Tetraklorosalicilanilidi

349.   Diklorosalicilanilidi

350   Tetrabromosalicilanilidi

351.   Dibromosalicilanilidi, npr. metabromsalan*, dibromsalan*

352.   Bitionol

353.   Tiuram monosulfidi

354.   Tiuram disulfidi

355.   Dimetilformamid

356.   4-fenilbut-3-en-2-on

357.   Benzoati 4-hidroksi-3-metoksicinamil alkohola, osim uobičajene količine u prirodnim ekstraktima koji se rabe

358.   Furo [3,2-g] kromen-7-on i njegovi alkil-supstituirani derivati (npr. trioksalan* i 8-metoksipsoralen), osim uobičajene količine u prirodnim ekstraktima koji se rabe

359.   Ulje iz sjemenja Laurus nobilis L.

360.   Sassafras officinale Nees ulje koje sadrži safrol

361.   5,5′-di-izopropil-2,2′-dimetilbifenil-4-4′-diil dihipojodit


(1)  Nazivi koji su u ovoj Direktivi označeni zvjezdicom objavljeni su u „Računalnom ispisu 1975., Međunarodni nevlasnički nazivi (INN) za farmaceutske proizvode, Popisi 1-33 predloženih INN”, WHO, Ženeva, kolovoz 1975.

(2)  Dopušta se prisutnost prirodnih radioaktivnih tvari i radioaktivnih tvari uzrokovanih umjetnim zagađenjem iz okoliša, uz uvjet da radioaktivne tvari za proizvodnju kozmetičkih proizvoda nisu obogaćene i da je njihova koncentracija u granicama određenim u direktivi kojom se utvrđuju osnovni standardi za zaštitu zdravlja radnika i ljudi općenito, od opasnosti koje proizlaze od ionizirajućeg zračenja (SL 11, 20.2.1959., str. 221/59).


PRILOG III.

DIO 1.

Lista tvari koje kozmetički proizvodi ne smiju sadržavati osim uz utvrđena ograničenja i uvjete

Referentni broj

Tvar

Ograničenja

Uvjeti za uporabu i upozorenja koja moraju biti tiskana na naljepnici

Područje primjene i/ili uporabe

Najveća dopuštena koncentracija u gotovom kozmetičkom proizvodu

Ostala ograničenja i uvjeti

a

b

c

d

e

f

1

Borna kiselina

(a)

Puderi

(b)

Proizvodi za oralnu higijenu

(c)

Ostali proizvodi

(a)

5 %

(b)

0,5 %

(c)

3 %

 

(a)

Ne rabiti u proizvodima namijenjenim djeci mlađoj od tri godine

(a)

Ne rabiti za dojenčad

2

Merkaptooctena kiselina i njezine soli i esteri

(a)

Proizvodi za kovrčanje ili učvršćivanje kose:

kućna uporaba

profesionalna uporaba

(b)

Depilatori

(c)

Ostali proizvodi za njegu kose koji se uklanjaju nakon primjene

(a)

8 % pripremljeno za uporabu

pH ≤ 9,5

11 % pripremljeno za uporabu

pH ≤ 9,5

(b)

5 %

pH ≤ 12,65

(c)

2 %

postoci izračunati kao merkaptooctena kiselina

 

 

3

Oksalna kiselina, njeni esteri i alkalne soli

Proizvodi za njegu kose

5 %

 

 

Samo za frizere

4

Klorobutanol *

Konzervans

0,5 %

 

Zabranjen u aerosolima

Sadrži klorobutanol

5

Amonijak

 

6 % preračunato kao NH3

 

Iznad 2 %: Sadrži amonijak

6

Natrijev tozilkloramid *

 

0,2 %

 

 

 

7

Klorati alkalijskih metala

(a)

Paste za zube

(b)

Ostala uporaba

(a)

5 %

(b)

3 %

 

 

 

8

Diklorometan

 

35 %

(kada je pomiješan s 1, 1, 1-trikloroetanom, ukupna koncentracija ne smije prijeći 35 %)

0,2 % kao najveći sadržaj nečistoća

Za pripravke u aerosolnim raspršivačima. Ne prskati na otvoreni plamen ili bilo koji užareni materijal.

9

o i m-fenilendiamini njihovi N-supstituirani derivati i njihove soli; N-supstituirani derivati p-fenilendiamina (1)

Oksidacijska bojila za bojenje kose

6 % preračunato kao slobodna baza

 

Može uzrokovati alergijsku reakciju. Preporuča se prije uporabe napraviti test na osjetljivost.

Sadrži fenilendiamine. Ne rabiti za bojenje trepavica ili obrva.

10

Metilfenilendiamini, njihovi N-supstituirani derivati i njihove soli (1)

Oksidacijska bojila za bojenje kose

10 % preračunato kao slobodna baza

 

Može uzrokovati alergijsku reakciju. Preporuča se prije uporabe napraviti test na osjetljivost.

Sadrži fenilendiamine. Ne rabiti za bojenje trepavica ili obrva.

11

Diaminofenoli (2)

Oksidacijska bojila za bojenje kose

10 % preračunato kao slobodna baza

 

Može uzrokovati alergijsku reakciju. Preporuča se prije uporabe napraviti test na osjetljivost.

Sadrži diaminofenole. Ne rabiti za bojenje trepavica ili obrva.

12

Diklorofen *

 

0,5 % najviše

 

Sadrži diklorofen*

13

Vodikov peroksid

Oksidacijska bojila za bojenje kose

40 % volumni udio, tj. 12 % H2O2

 

Sadrži x % vodikova peroksida

14

Formaldehid

(a)

Učvrščivači noktiju

(b)

Rabe se kao konzervansi

(c)

Proizvodi za higijenu usta

(a)

5 %

(b)

0,2 %

(c)

0,1 %

Sve preračunato kao formaldehid

(b)

Zabranjen kao konzervans u aerosolnim raspršivačima i proizvodima za higijenu ustiju

(a)

Zaštićuje pokožicu s masti ili uljem. Sadrži x % formaldehida

(b)

Sadrži formaldehid

15

Heksaklorofen*

Konzervans

0,1 %

 

Ne rabiti u proizvodima za djecu niti u proizvodima za osobnu higijenu

Ne rabiti za dojenčad. Sadrži heksaklorofen

16

Hidrokinon (1)

 

2 %

 

 

Ne rabiti za bojenje trepavica i obrva.

Ako proizvod dođe u doticaj s očima, treba ih odmah isprati.

Sadrži hidrokinon

17

Kalijev ili natrijev hidroksid

(a)

Otapalo za pokožicu noktiju

(b)

Učvršćivač za kosu

(c)

Druge uporabe kao neutralizatora

(a)

5 % po masi (3)

(b)

2 % po masi (3)

(c)

do pH 11

 

(a)

Izbjegavati doticaj s očima. Može uzrokovati slijepilo. Držati izvan dohvata djece.

(b)

Izbjegavati doticaj s očima. Može uzrokovati slijepilo. Držati izvan dohvata djece.

18

Lanolin

 

 

 

 

Sadrži lanolin

19

α-Naftol

Bojilo za kosu

0,5 %

 

 

Sadrži α –naphthol

20

Natrijev nitrit

Samo kao inhibitor korozije

0,2 %

 

Ne rabiti sa sekundarnim aminima

 

21

Nitrometan

Samo kao inhibitor korozije

0,3 %

 

 

 

22

Fenol

Sapuni i šamponi

1 %

 

 

Sadrži fenol

23

Pikrinska kiselina

Samo kao inhibitor korozije

1 %

 

 

Sadrži pikrinsku kiselinu

24

Pirogalol (1)

Samo za bojenje kose

5 %

 

 

Ne upotrebljavati za bojenje trepavica i obrva.

Ako proizvod dođe u doticaj s očima, treba ih odmah isprati.

Sadrži pirogalol

25

Kinin i njegove soli

(a)

Šamponi

(b)

Losioni za kosu

(a)

0,5 % preračunato kao kininska baza

(b)

0,2 % preračunato kao kininska baza

 

 

26

Rezorcinol (1)

a)

Bojila za kosu

(b)

Losioni za kosu

(c)

Šamponi

(a)

5 %

(b)

0,5 %

(c)

0,5 %

 

 

(a)

Može uzrokovati alergijsku reakciju. Sadrži rezorcinol. Dobro isprati kosu nakon uporabe. Ne bojiti trepavice i obrve. Ako proizvod dođe u doticaj s očima, treba ih odmah isprati.

(b)

Može uzrokovati alergijsku reakciju. Sadrži rezorcinol.

(c)

Može uzrokovati alergijsku reakciju. Sadrži rezorcinol. Dobro isprati kosu nakon uporabe.

27

Amonijevi sulfidi, alkalijski i zemnoalkalijski sulfidi

 

2 % u pastama

20 % za monosulfide u vodenim otopinama bez aditiva

 

 

28

Cink (klorid i sulfat)

 

1 % preračunato kao cink

 

 

29

Cinkov 4-hidroksibenzen sulfonat

(a)

Sredstvo za stiskanje tkiva

(b)

Dezodorans

(a)

6 % preračunato na bezvodnu tvar

(b)

6 % preračunato na bezvodnu tvar

 

(a)

Izbjegavati doticaj s očima

(b)

Ne prskati u oči

DIO 2.

LISTA DOPUŠTENIH BOJILA KOJA MOGU SADRŽAVATI KOZMETIČKI PROIZVODI NAMIJENJENI DOTICAJU SA SLUZNICOM  (4)  (5)  (6)

(a)   Crvena bojila

Referentni broj

Indeksni broj bojila

Broj bojila prema direktivama EEZ iz 1962. koje se odnose na tvari za bojenje hrane ili druga upozorenja (7)

Ograničenja

Područje primjene

Najveća dopuštena koncentracija

Uvjeti čistoće (7)

1

12 085

 

 

3 %

 

2

12 150

 

 

 

 

3

12 490

 

 

 

 

4

14 720

E 122

 

 

E 122

5

14 815

E 125

 

 

E 125

6

15 525

 

 

 

 

7

15 580

 

 

 

 

8

15 585

 

r

 

 

9

15 630

 

 

3 %

 

 

15 630(Ba)

 

 

 

 

 

15 630(Sr)

 

 

 

 

10

15 850

E 180

 

 

E 180

11

15 865

 

 

 

 

 

15 865(Sr)

 

 

 

 

12

15 880

 

 

 

 

13

16 185

E 123

 

 

E 123

14

16 255

E 124

 

 

E 124

15

16 290

E 126

 

 

E 126

16

45 170

 

 

 

 

 

45 170(Ba)

 

r

 

 

17

45 370

 

 

 

Ne više od 1 %

2-(6-hidroksi-3-okso-3H-ksanten-9-il)

benzojeve kiseline i 3 % 2-(bromo-6-hidroksi-3-okso-3H-ksanten-9-il)

benzojeve kiseline

18

45 380

 

 

 

Isto

19

45 405

 

r

 

Isto

20

45 410

 

 

 

Jednako

21

45 425

 

 

 

Ne više od 1 %

2-(6-hidroksi-3-okso-3H-ksanten-9-il)

benzojeve kiseline i 3 % 2-(jodo-6-hidroksi-3-okso-3H-ksanten-9-il)

benzojeve kiseline

22

45 430

E 127

 

 

E 127

Isto

23

58 000

 

 

 

 

24

73 360

 

 

 

 

25

75 470

E 120

 

 

E 120

26

77 015

E 420

 

 

E 420

27

77 491

E 172

 

 

E 172

28

 

E 163

 

 

E 163

29

 

E 162

 

 

E 162


(b)   Narančasta i žuta bojila

1

10 316

 

r

 

 

2

11 920

 

 

 

 

3

12 075

 

 

 

 

4

13 015

E 105

 

 

E 105

5

14 270

E 103

 

 

E 103

6

15 510

 

r

 

 

7

15 980

E 111

 

 

E 111

8

15 985

E 110

 

 

E 110

9

19 140

E 102

 

 

E 102

10

45 350

 

 

6 %

 

11

47 005

E 104

 

 

E 104

12

75 100

 

 

 

 

13

75 120

E 160 b

 

 

E 160 b

14

75 125

E 160 d

 

 

E 160 d

15

75 130

E 160 a

 

 

E 160 a

16

75 135

E 161 d

 

 

E 161 d

17

75 300

E 100

 

 

E 100

18

77 489

E 172

 

 

E 172

19

77 492

E 172

 

 

E 172

20

40 820

E 160 e

 

 

E 160 e

21

40 825

E 160 f

 

 

E 160 f

22

 

E 101

 

 

E 101

23

45 395

 

 

Kada se rabi u ruževima za usnice, bojilo je dopušteno samo u obliku slobodne kiseline i u najvećoj koncentraciji od 1 %

 

24

 

E 160 c

 

 

E 160 c


(c)   Zelena i plava bojila

Referentni broj

Indeksni broj bojila

Broj bojila prema direktivama EEZ iz 1962. koje se odnose na tvari za bojenje hrane ili za druge indikacije

Ograničenja

Područje primjene

Najveća dopuštena koncentracija

Uvjeti čistoće

1

42 051

E 131

 

 

E 131

2

42 053

 

 

 

 

3

42 090

 

 

 

 

4

44 090

 

 

 

 

5

61 565

 

 

 

 

6

61 570

 

 

 

 

7

69 825

 

 

 

 

8

73 000

 

 

 

 

9

73 015

E 132

 

 

E 132

10

74 260

 

r

 

 

11

75 810

E 140

 

 

E 140

12

 

E 141

 

 

E 141

13

77 007

 

 

 

 

14

77 346

 

 

 

 

15

77 510

 

 

 

Bez cijanidnih iona

16

69 800

E 130

 

 

E 130


(d)   Ljubičasta, smeđa, crna i bijela bojila

Referentni broj

Indeksni broj boje

Broj bojila prema direktivama EEZ iz 1962. koje se odnose na tvari za bojenje hrane ili za druge indikacije

Ograničenja

Područje primjene

Najveća dopuštena koncentracija

Uvjeti čistoće

1

28 440

E 151

 

 

E 151

2

42 640

 

 

 

 

3

60 725

 

 

 

 

4

73 385

 

 

 

 

5

77 000

E 173

 

 

E 173

6

77 002

 

 

 

 

7

77 004

 

 

 

 

8

77 005

 

 

 

 

9

77 120

 

 

 

 

10

77 220

E 170

 

 

E 170

11

77 231

 

 

 

 

12

77 266

Dio od E 153

 

 

E 153

13

77 267

Dio od E 153

 

 

E 153

14

77 400

 

 

 

 

15

77 480

E 175

 

 

E 175

16

77 499

E 172

 

 

E 172

17

77 713

 

 

 

 

18

77 742

 

 

 

 

19

77 745

 

 

 

 

20

77 820

E 174

 

 

E 174

21

77 891

E 171

Titanov dioksid (i njegove smjese s tinjcem (mica))

 

 

E 171

22

77 947

 

 

 

 

23

75 170

Gvanin ili esencija biserovine

 

 

 

24

(bijelo 9)

aluminijevi, cinkovi, magnezijevi i kalcijevi stearati

 

 

 

 

 

25

 

E 150

Karamel

 

 

E 150


(1)  Te se tvari smiju upotrebljavati pojedinačno ili u kombinaciji pod uvjetom da zbroj omjera koncentracija svake od njih u kozmetičkom proizvodu pri najvećoj dopuštenoj koncentraciji svake od tvari nije veći od 2.

(2)  Te se tvari smiju upotrebljavati pojedinačno ili u kombinaciji pod uvjetom da zbroj omjera koncentracija svake od njih u kozmetičkom proizvodu pri najvećoj dopuštenoj koncentraciji svake od tvari nije veći od 1.

(3)  Zbroj dvaju hidroksida izražen po masi kao natrijev hidroksid.

(4)  Ta se bojila smiju upotrebljavati i u kozmetici koja dolazi u doticaj s drugim dijelovima tijela.

(5)  Za određena su bojila propisana ograničenja koja se odnose na područje primjene tog bojila (slovo „r” u stupcu ograničenja koja se odnose na područje primjene označuje da je bojilo zabranjeno u proizvodnji kozmetičkih proizvoda koji dolaze u doticaj sa sluznicom oka, posebno šminke za oči i sredstava za skidanje šminke s očiju) ili na najveću dopuštenu koncentraciju.

(6)  Jednako su dopušteni lakovi ili soli tih bojila koja rabe tvari koje nisu zabranjene u Prilogu II. ili nisu isključena u Prilogu V. ako su u području primjene Direktive.

(7)  Bojila čijem broju prethodi slovo „E” moraju u skladu s direktivama EEZ iz 1962. koje se odnose na hranu i bojila, ispunjavati zahtjeve za čistoćom utvrđene tim direktivama.


PRILOG IV.

DIO 1.

LISTA PRIVREMENO DOPUŠTENIH TVARI

Referentni broj

Tvar

Ograničenja

Uvjeti uporabe i upozorenja koja moraju biti tiskana na naljepnici

Područje primjene i/ili uporabe

Najveća dopuštena koncentracija u gotovom kozmetičkom proizvodu

Ostala ograničenja i uvjeti

a

b

c

d

e

f

1

Metanol

Denaturant za etanol i izopropilni alkohol

5 %

Preračunato kao postotak etanola i izopropilnog alkohola

 

 

2

Tiomerzal*

Samo kao konzervans u šminki za oči

0,007 %

Preračunato kao Hg. Kada je u smjesi s ostalim živinim spojevima koje ova Direktiva dopušta, ukupna koncentracija žive ne smije biti veća od 0,007 %

 

Sadrži tiomerzal*

3

Fenilživini spojevi

Isto

Isto

 

Sadrži fenilživine spojeve

4

Kloroform

Paste za zube

4 %

 

 

5

2,3-Dihidroksipropil-4-aminobenzoat

 

5 %

 

Sadrži 2,3-dihidroksipropil 4-aminobenzoat

6

Kinolin-8-ol i bis(8-hidroksikinolinijev) sulfat

 

0,3 % u bazi

Ne rabiti u proizvodima koji se primjenjuju nakon sunčanja. Ne rabiti u puderu za dojenčad

Ne rabiti za dojenčad

7

Amonijev monofluorofosfat

Proizvodi za oralnu higijenu

0,15 %

Preračunato kao F. U smjesi s ostalim fluorovim spojevima koji su dopušteni ovim Prilogom, ukupna koncentracija F ne smije biti veća od 0,15 %

 

Sadrži amonijev monofluorofosfat

8

Natrijev monofluorofosfat

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži natrijev monofluorofosfat

9

Kalije monofluorofosfat

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži kalijev monofluorofosfat

10

Kalcijev monofluorofosfat

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži kalcijev monofluorofosfat

11

Kalcijev fluorid

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži kalcijev fluorid

12

Natrijev fluorid

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži natrijev fluorid

13

Kalijev fluorid

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži kalijev fluorid

14

Amonijev fluorid

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži amonijev fluorid

15

Aluminijev fluorid

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži aluminijev fluorid

16

Kositrov fluorid

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži kositrov fluorid

17

Heksadecil-trimetil-amonijev fluorid

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži heksadecil-trimetil-amonijev fluorid

18

3-(N-heksadecil-N-2-hidroksietilamonio)propilbis (2-hidroksietil) amonijev difluorid

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži 3-(N-heksadecil-N-2-hidroksietilamonio)propilbis (2-hidroksietil) amonijev difluorid

19

NN′N′-tris(polioksietilen)-N-heksadecilpropilendiamin dihidrofluorid

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži NN′N′-tris(polioksiethylen)-N-heksadecilpropilendiamin dihydrofluoride

20

Oktadecil-amonijev fluorid

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži oktadecil-amonijev fluorid

21

Natrijev fluorosilikat

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži natrijev fluorosilikat

22

Kalijev fluorosilikat

Isto

0,15 %

v

 

Sadrži kalijev fluorosilikat

23

Amonijev fluorosilikat

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži amonijev fluorosilikat

24

Magnezijev fluorosilikat

Isto

0,15 %

Isto

 

Sadrži magnezijev fluorosilikat

25

Safrol

 

100 ppm

 

 

26

1,3-bis(hidroksimethil)imidazolidin-2-tion

Pripravci za njegu kose

(a)   Do 2 %

(a)   Zabranjen u aerosolnim raspršivačima

(a)   Sadrži1,3-bis(hidroksimethil)imidazolidin-2-tion

 

 

 

(b)   Od 2 do 8 %

(b)   isto

Nakon uporabe temeljito isprati kosu

 

 

 

 

 

Sadrži 1,3-bis(hidroksimethil)imidazolidin-2-tion

27

1,3-bis(hidroksimetil)-3-tiourea

Isto

6 %

Isto

Nakon uporabe temeljito isprati kosu

 

 

 

 

 

Sadrži 1,3-bis(hidroksimetil)-2-tioureu

28

Hidroksimetill-2-tiourea

Isto

6 %

Isto

Nakon uporabe temeljito isprati kosu

 

 

 

 

 

Sadrži hidroksimetil-2-tioureu

29

1-hidroksimetilimidazolidin-2-tion

Isto

6 %

Isto

Nakon uporabe temeljito isprati kosu

 

 

 

 

 

Sadrži

1-hidroksimetilimidazolidin-2-tion

30

1-monomorfolinometil-2-tiourea

Isto

6 %

Isto

Nakon uporabe temeljito isprati kosu

 

 

 

 

 

Sadrži 1-morfolinometil-2-tioureu

31

1,3 bis(morfolinometil)-2-tiourea

Isto

6 %

Isto

Nakon uporabe temeljito isprati kosu

 

 

 

 

 

Sadrži 1,3 bis(morfolinometil)-2-tioureu

32

1,1,1-trikloroetan

(metil kloroform)

Otapalo za aerosolne raspršivače

35 %

U smjesi s diklormetanom koncentracija ne smije biti veća od 35 %

 

Ne raspršivati u otvoreni plamen ili bilo koji užareni materijal

33

Tribromosalicilanilidi

(npr. tribromsalan*)

Sapun

1 %

 

Sadrži tribromosalicilanilide

DIO 2.

LISTA PRIVREMENO DOPUŠTENIH BOJILA KOJA MOGU SADRŽAVATI KOZMETIČKI PROIZVODI NAMIJENJENI DOTICAJU SA SLUZNICOM U SKLADU S ČLANKOM 5.  (1)  (2)  (3)

(a)   Crvena bojila

Referentni broj

Indeksni broj bojila

Broj bojila prema direktivama EEZ iz 1962. koje se odnose na tvari za bojenje hrane ili druga upozorenja (4)

Ograničenja

Područje primjene

Najveća dopuštena koncentracija

Uvjeti čistoće (4)

1

12 120

 

 

 

 

2

12 350

 

 

 

 

3

12 385

 

 

 

 

4

14 700

 

r

 

 

5

15 500

15 500 (Ba)

 

Zabranjena uporaba bazalta u ruževima za usnice

 

 

6

15 585 (Ba)

 

 

 

 

7

15 620

 

 

 

 

8

15 800

 

 

 

 

9

16 035

 

 

 

 

10

26 100

 

 

 

 

11

27 290

 

 

 

 

12

45 160

 

 

 

 

13

75 480

 

 

 

 

14

75 580

 

 

 

 


(b)   Narančasta i žuta bojila

1

18 965

 

 

 

 

2

45 340

 

 

 

 

3

47 000

 

r

 

 


(c)   Zelena i plava bojila

Referentni broj

Indeksni broj bojila

Broj bojila prema direktivama EEZ iz 1962. koje se odnose na tvari za bojenje hrane ili druga upozorenja

Ograničenja

Područje primjene

Najveća dopuštena koncentracija

Uvjeti čistoće

1

42 040

 

 

 

 

2

42 140

 

 

 

 

3

42 170

 

 

 

 

4

42 735

 

 

 

 

5

44 040

 

 

 

 

6

44 045

 

 

 

 

7

59 040

 

 

 

 

8

61 554

 

 

 

 

9

62 085

 

 

 

 

10

77 288

 

 

 

Bez kromat iona

11

77 289

 

 

 

Isto

12

77 520

 

 

 

 

13

74 160

 

 

 

 


(d)   Ljubičasta, smeđa, crna i bijela bojila

1

20 170

 

 

 

 

2

27 755

E 152

 

 

E 152

3

42 580

 

 

 

 

4

45 190

 

 

 

 

5

77 019

 

 

 

 

6

77 163

Bizmutov klorid oksid

(i njegove smjese s tinjcem (mica))

 

 

 

7

77 265

 

 

 

 

8

77 718

 

 

 

 

DIO 3.

(A)   LISTA PRIVREMENO DOPUŠTENIH BOJILA ZA KOZMETIČKE PROIZVODE KOJI NE DOLAZE U DOTICAJ SA SLUZNICOM

Crvena bojila

12310, 12335, 12420, 12430, 12440, 16140, 16155, 16250, 17200, 18000, 18050, 18055, 18065, 26105, 45100, 50240, E121

Narančasta i žuta bojila

11680, 11710, 13065, 15575, 16230, 18690, 18736, 18745, 19120, 19130, 21230, 71105

Plava i zelena bojila

10006, 10020, 42045, 42050, 42080, 42755, 44025, 62095, 62550, 63000, 71255, 74100, 74220, 74350, αα-bis(5-bromo-4-hidroksi-6-metil-m-kumenil)toluen-2, a-sulton, aabis(3,5-dibromo-4-hidroksi-o-tolil)toluen-2, aa-sulton, 1,4-bis(butilamino)antrakinone

Ljubičasta, smeđa, crna i bijela bojila

12010, 12196, 12480, 16580, 27905, 42555, 42571, 43625, 46500, 51319, 61710, 61800, natrijev 2,4-diamino-azobenzensulfonat i pet srodnih bojila (Brown FK), a-(5-bromo-6-hidroksi-m-tolil)- a-(3-bromo-5-metil-4-oksocikloheksa-2,5-dieniliden)toluen-2-sulfonska kiselina

(B)   LISTA PRIVREMENO DOPUŠTENIH BOJILA ZA KOZMETIČKE PROIZVODE KOJI DOLAZE SAMO NAKRATKO U DOTICAJ S KOŽOM

Crvena bojila

11210, 12090, 12155, 12170, 12315, 12370, 12459, 12460, 13020, 14895, 14905, 16045, 16180, 18125, 18130, 24790, 27300, 27306, 28160, 45220, 60505, 60710, 62015, 73300

Žuta i narančasta bojila

11720, 11725, 11730, 11765, 11850, 11855, 11860, 11870, 12055, 12140, 12700, 12740, 12770, 12790, 13900, 14600, 15970, 15975, 18820, 18900, 19555, 21090, 21096, 21100, 21108, 21110, 21115, 22910, 25135, 25220, 26090, 29020, 40215, 40640, 41000, 45376, 47035, 48040, 48055, 56205, 4-(3-klorfenilazo)-3-hidroksi-2 naft-O-anisidid, trinatrijev 3-hidroksipiren-5,8,10-trisulfonate

Plava i zelena bojila

10025, 26360, 42052, 42085, 42095, 42100, 50315, 50320, 50400, 50405, 51175, 52015, 52020, 52030, 61505, 61585, 62045, 62100, 62105, 62125, 62130, 62500, 62560, 63010, 64500, 74180

Ljubičasta, smeđa, crna i bijela bojila

12145, 14805, 15685, 17580, 20285, 20470, 21010, 25410, 30045, 30235, 40625, 42510, 42520, 42525, 42535, 42650, 48013, 57020, 60730, 61100, 61105, 61705, 62030, 63165, 63615


(1)  Ta se bojila također smiju rabiti u kozmetici koja dolazi u doticaj s ostalim dijelovima tijela.

(2)  Za određena bojila propisana su ograničenja koja se odnose na područje primjene tog bojila (slovo „r” u stupcu ograničenja koja se odnose na područje primjene označuje da je bojilo zabranjeno u proizvodnji kozmetičkih proizvoda koji dolaze u doticaj sa sluznicom oka, posebno šminke za oči i sredstava za skidanje šminke s očiju) ili na najveću dopuštenu koncentraciju.

(3)  Jednako su dopušteni lakovi i soli tih bojila koja rabe tvari koje nisu zabranjene Prilogom II. ili nisu isključene Prilogom V. iz područja primjene Direktive.

(4)  Bojila čijem broju prethodi slovo„E” moraju u skladu s direktivama EEZ iz 1962. koje se odnose na hranu i bojila, ispunjavati zahtjeve za čistoćom utvrđene tim direktivama.


PRILOG V.

LISTA TVARI ISKLJUČENIH IZ PODRUČJA PRIMJENE DIREKTIVE

1.   Olovov acetat (za uporabu samo u proizvodima za obradu kose).

2.   Heksaklorofen* (za sve uporabe, osim onih iz dijela 1. Priloga III.).

3.   Hormoni

(a)

estron,

estradiol i njegovi esteri,

estriol i njegovi esteri;

(b)

progesteron,

etisteron*.

4.   p-fenilendiamin i njegove soli.

5.   Stroncij i njegove soli s izuzetkom onih koji su sastojci bojila nabrojenih u dijelu 2. Priloga III. i dijelu 2. i 3. Priloga IV.

6.   Cirkonij i njegovi derivati.

7.   Tiomerzal* i fenilživini spojevi (za uporabu kao konzervansi u koncentriranim šamponima i kremama koje sadrže neionske emulgatore zbog kojih su drugi konzervansi bez učinka; najveća koncentracija 0,003 %, preračunato kao Hg).

8.   Lidokain*.

9.   Tirotricin*.


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

61


31981L0643


L 231/41

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.07.1981.


DIREKTIVA KOMISIJE

od 29. srpnja 1981.

o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 77/649/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vidno polje vozača motornih vozila

(81/643/EEZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 80/1267/EEZ (2), a posebno njezin članak 11.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 77/649/EEZ od 27. rujna 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vidno polje vozača motornih vozila (3), a posebno njezin članak 5,

budući da je, obzirom na stečeno iskustvo, utvrđeno da sadašnji tekst točke 5.1.3. Priloga I. Direktivi 77/649/EEZ u odnosu na vidno polje vozača vozila kategorije M1, kako je određeno u Prilogu I. Direktivi 70/156/EEZ, nameće ograničenja na konstrukciju vozila; budući da je posljedica toga odbijanje homologacije tipa za vozila sa zakrivanjima koja ni u kojemu slučaju ne ograničavaju vozačevo vidno polje;

budući da su mjere predviđene u ovoj Direktivi u skladu s mišljenjem Odbora za prilagodbu tehničkom napretku direktiva usmjerenih na otklanjanje tehničkih prepreka trgovini u sektoru motornih vozila,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Točka 5.1.3. Priloga I. Direktivi 77/649/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

5.1.3.   Ispod vodoravne ravnine kroz točku V1 i iznad triju ravnina kroz točku V2, od kojih je jedna okomita na ravninu X-Z i nagnuta naprijed 4° ispod vodoravne razine, a druge dvije okomite na ravninu Y-Z i nagnute 4° ispod vodoravne razine (vidjeti Prilog IV. sliku 3.), u vozačevome izravnom vidnom polju prema naprijed s kutom od 180° ne smije biti drugih zakrivanja, osim onih koja stvaraju A-stupovi, letvice između nepokretnih ili pokretnih prozora za prozračivanje, vanjske radijske antene, zrcala za gledanje prema natrag i brisači vjetrobranskog stakla.

Zakrivanjem vidnog polja ne smatra se sljedeće:

ugrađeni ili utisnuti vodiči ‚radijske antene’ koji imaju sljedeće najveće širine:

ugrađeni vodiči:

0,5 mm

utisnuti vodiči:

1,0 mm.

Ti vodiči ‚radijske antene’ ne smiju prolaziti kroz zonu A određenu u Direktivi 78/318/EEZ s obzirom na sustave za brisanje i pranje motornih vozila (4). Dva vodiča ‚radijske antene’ mogu, međutim, prolaziti kroz zonu A ako njihova širina ne prelazi 0,3 mm, a ta se vrijednost povećava na 0,5 mm kad samo jedan vodič prolazi kroz zonu A.

vodiči za ‚odmrzavanje/odmagljivanje’ koji su uobičajeno ‚cik-cak’ ili sinusoidalnog oblika te imaju ove mjere:

najveća vidljiva širina:

0,030 mm

najmanja udaljenost između vodiča (razmak):

2,0 mm

Članak 2.

Države članice donose odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 1982. i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 3.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. srpnja 1981.

Za Komisiju

Karl-Heinz NARJES

Član Komisije


(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(2)  SL L 375, 31.12.1980., str. 34.

(3)  SL L 267, 19.10.1977., str. 1.

(4)  SL L 81, 28.3.1978., str. 49.”


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

63


31983L0574


L 332/38

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.10.1983.


DIREKTIVA VIJEĆA

od 26. listopada 1983.

o trećoj izmjeni Direktive 76/768/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kozmetičke proizvode

(83/574/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da članak 11. Direktive 76/768/EEZ (4), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 83/496/EEZ (5) predviđa da će Komisija, na temelju rezultata najnovijih znanstvenih i tehničkih istraživanja, podnijeti Vijeću odgovarajuće prijedloge za utvrđivanje popisa dozvoljenih tvari;

budući da se na temelju najnovijih znanstvenih i tehničkih istraživanja može utvrditi popis tvari koje su dozvoljene kao ultraljubičasti filtri;

budući da se izmjene potrebne za prilagodbu Priloga VII. tehničkom napretku moraju također donijeti u skladu s postupkom Odbora, utvrđenim Direktivom 76/768/EEZ;

budući da upozorenje o roku trajnosti za kozmetičke proizvode čije je vremensko razdoblje postojanosti kraće od tri godine, predviđeno u članku 6. stavku 1. točki (c) Direktive 76/768/EEZ, nije opravdano za kozmetičke proizvode koji se mogu rabiti i nakon tog vremenskog razdoblja; budući da je zato primjerenije upozorenje o najkraćem roku trajnosti,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 76/768/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.

Dodaje se Prilog VII. u obliku Priloga ovoj Direktivi. On nabraja ultraljubičaste filtre koji se mogu uključiti u kozmetičke proizvode pod utvrđenim uvjetima.

2.

Članku 4. dodaju se sljedeće točke:

„(g)

UV filtri, osim onih navedenih u dijelu 1. Priloga VII.;

(h)

UV filtri u dijelu 1. Priloga VII., izvan tamo određenih granica i uvjeta.”

3.

Članku 5. dodaju se sljedeći stavci:

„Države članice će do 31. prosinca 1988. dozvoliti trgovanje kozmetičkim proizvodima koji sadrže UV filtre navedenim u dijelu 2. Priloga VII., unutar tamo određenih granica i uvjeta.

1. siječnja 1989. ti će UV filtri biti:

konačno dozvoljeni (dio 1. Priloga VII.),

konačno zabranjeni (Prilog II.),

zadržani u dijelu 2. Priloga VII. na određeno vremensko razdoblje, ili

brisani iz svih Priloga.”

4.

Stavak 1. točka (c) članka 6. zamjenjuje se s:

„(c)

najkraći rok trajnosti. Najkraći rok trajnosti kozmetičkog proizvoda je datum do kojeg taj proizvod, skladišten u primjerenim uvjetima, ispunjava svoju prvobitnu namjenu i ostaje u skladu posebno s člankom 2.

To je naznačeno riječima: ‚Najbolje uporabiti prije kraja …’:

samog datuma

ili naznačeno gdje se na naljepnici datum nalazi.

Ako je potrebno, ti su podaci dopunjeni naznakom uvjeta koji moraju biti zadovoljeni kako bi se jamčila navedena trajnost.

Datum mora biti jasno izražen i mora redom sadržavati mjesec i godinu. Oznaka roka trajnosti nije obvezna za kozmetičke proizvode čiji je najkraći rok trajnosti dulji od 30 mjeseci;”

5.

(a)

U članku 6. stavku 1. točki (d), „prilozi III., IV. i VI.” zamjenjuje se s: „prilozi III., IV., VI. i VII.”;

(b)

U članku 8. stavku 2. prvom podstavku, „prilozi II. do VI.” zamjenjuje se s: „prilozi II. do VII.”;

(c)

U članku 8. stavku 2. drugom podstavku, „prilozi III. do VI.” zamjenjuje se s: „prilozi III. do VII.”.

Članak 2.

1.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere koje osiguravaju da od 1. siječnja 1987. ni proizvođači niti uvoznici sa sjedištem u Zajednici ne stave na tržište proizvode koji ne zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive.

2.   Države članice donose sve mjere potrebne da se proizvodi navedeni u stavku 1. ne prodaju ili isporučuju krajnjem potrošaču nakon 31. prosinca 1988.

Članak 3.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 1984. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području koje regulira ova Direktiva.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 26. listopada 1983.

Za Vijeće

Predsjednik

G. MORAITIS


(1)  SL C 32, 9.2.1982., str. 2.

(2)  SL C 307, 14.11.1983., str. 105.

(3)  SL C 310, 30.11.1981., str. 5.

(4)  SL L 262, 27.9.1976., str. 169.

(5)  SL L 275, 8.10.1983., str. 20.


PRILOG

„PRILOG VII.

Lista dopuštenih UV filtara koje mogu sadržavati kozmetički proizvodi

U smislu ove Direktive, UV filtri su tvari koje su kao sastojci proizvoda za zaštitu od sunca posebno namijenjeni da filtriraju određene UV zrake, kako bi zaštitile kožu od štetnog djelovanja tih zraka.

Ti UV filtri mogu biti dodani ostalim kozmetičkim proizvodima unutar granica i uvjeta određenih u ovom Prilogu.

Drugi UV filtri koji se rabe u kozmetičkim proizvodima samo radi zaštite proizvoda od UV zraka nisu uključeni u popis.

DIO 1.

Lista dopuštenih UV filtara koje mogu sadržavati kozmetički proizvodi

Referentni br.

Tvari

Najveća dozvoljena koncentracija

Ostala ograničenja i uvjeti

Uvjeti za uporabu i upozorenja koja moraju biti tiskana na naljepnici

a

b

c

d

e

1

4-aminobenzojeva kiselina

5 %

 

 

2

N,N,N-trimetil-4-(2-oksoborn-3-ilidenmetil) anilinijev metil sulfat

6 %

 

 

3

Homosalat (INN)

10 %

 

 

4

Oksibenzon (INN)

10 %

 

Sadrži oksibenzon (1)

5

3-imidazol-4-ilakrilna kiselina i njezin etil ester

2 %

(izraženo kao kiselina)

 

 

6

2-fenilbenzimidazol-5-sulfonska kiselina i njene kalijeve, natrijeve i trietanolamin soli

8 %

(izraženo kao kiselina)

 

 

DIO 2.

Lista privremeno dopuštenih UV filtara koje mogu sadržavati kozmetički proizvodi

Referentni broj

Tvar

Najveća dozvoljena koncentracija

Ostala ograničenja i uvjeti

Uvjeti za uporabu i upozorenja koja moraju biti tiskana na naljepnici

a

b

c

d

e

1

Etil-4-bis(hidroksipropil) aminobenzoat, miješani izomeri

5 %

 

 

2

Etoksilirana 4-aminobenzojeva kiselina

10 %

 

 

3

Padimat (INN)

5 %

 

Sadrži padimat (2)

4

Glicerol 1-(4 aminobenzoat)

5 %

Ne sadrži benzokain (INN)

 

5

2-etilheksil 4-dimetilaminobenzoat

8 %

 

 

6

2-etilheksil salicilat

5 %

 

 

7

3,3,5-trimetilcikloheksil-2-acetamidobenzoat

2 %

 

 

8

Kalijev cinamat

2 %

 

 

9

Soli 4-metoksicinamične kiseline (kalijeve, natrijeve i dietanolamin soli)

8 %

(izraženo kao kiselina)

 

 

10

Propil 4-metoksicinamat

3 %

 

 

11

Soli salicilne kiseline (kalijeve, natrijeve i trietanolamin soli)

2 %

(izraženo kao kiselina)

pH konačnog proizvoda mora biti takav, da se ne oslobađa kiselina

Ne upotrebljavati za djecu mlađu od tri godine

12

Amil 4-metoksicinamat, (miješani izomeri)

10 %

 

 

13

2-etilheksil 4-metoksicinamat

10 %

 

 

14

Cinoksat (INN)

5 %

 

 

15

3,4-dihidroksi-5-(3, 4, 5-trihidroksibenzoiloksi) benzojeva kiselina, trioleat

4 %

 

 

16

Meksenon (INN)

4 %

 

Sadrži meksenon (2)

17

Sulizobenzon (INN) i sulizobenzon natrij (INN)

5 %

(izraženo kao kiselina)

 

 

18

2-etilheksil 2-(4-fenibenzoil)-benzoat

10 %

 

 

19

5-metil-2-fenilbenzoksazol

4 %

 

 

20

Natrijev 3,4-dimetoksifenilglioksilat

5 %

 

 

21

1,3-bis(4-metoksifenil) propan-1,3-dion

6 %

 

 

22

5-(3,3-dimetil-8,9,10-trinorborn-2-iliden) pent-3-en-2-on

3 %

 

 

23

Alfa'-(2-oksoborn-3-iliden)-p-ksilen-2-sulfonska kiselina

6 %

 

 

24

Alfa-(2-oksoborn-3-iliden) toluen-4- sulfonska kiselina i njezine soli

6 %

(izraženo kao kiselina)

 

 

25

3-(4-metilbenziliden) bornan-2-on

6 %

 

 

26

3-benzilidenbornan-2-on

6 %

 

 

27

Alfa-ciano-4-metoksicinamična kiselina i njezini heksil esteri

5 %

 

 

28

1-p-kumenil-3-fenilpropan-1,3-dion

5 %

 

 

29

4-izopropilbenzil salicilat

4 %

 

 

30

Cikloheksil 4-metoksicinamat

1 %

 

 

31

1-(4-terc-butilfenil)-3-(4-metoksifenil) propan-1,3-dion

5 %”

 

 


(1)  Nije potrebno ako je koncentracija 0,5 % ili manja i kada se rabi samo za zaštitu proizvoda.

(2)  Nije potrebno ako je koncentracija 0,5 % ili manja i kada se rabi samo za zaštitu proizvoda.


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

68


31993L0091


L 284/25

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.10.1993.


DIREKTIVA KOMISIJE 93/91/EEZ

od 29. listopada 1993.

o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 78/316/EEZ u odnosu na unutarnju opremljenost motornih vozila (označivanje upravljačkih naprava, pokaznih svjetiljka i indikatora)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 92/53/EEZ (2), a posebno njezin članak 13. stavak 2.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 78/316/EEZ od 21. prosinca 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na unutarnju opremljenost motornih vozila (označivanje upravljačkih naprava, pokaznih svjetiljaka i indikatora) (3), a posebno njezin članak 4.,

budući da je Direktiva Vijeća 78/316/EEZ jedna od pojedinačnih direktiva postupka EEZ homologacije tipa uspostavljenog Direktivom Vijeća 70/156/EEZ; budući da se stoga odredbe utvrđene Direktivom 70/156/EEZ koje se odnose na sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice primjenjuju za ovu Direktivu;

budući da posebno članak 3. stavak 4. i članak 4. stavak 3. Direktive 70/156/EEZ zahtijevaju da uz svaku pojedinačnu direktivu bude priložen opisni dokument koji sadrži odgovarajuće točke Priloga I. toj Direktivi kao i certifikat o homologaciji tipa temeljen na Prilogu VI. kako bi se certifikat o homologaciji tipa mogao računalno obraditi;

budući da je Direktivom Vijeća 76/756/EEZ od 27. srpnja 1976. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na ugradnju uređaja za osvjetljenje i svjetlosnu signalizaciju na motorna vozila i njihove prikolice (4), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 91/663/EEZ (5), određen simbol koji se upotrebljava za označivanje upravljačke naprave za uređaje za poravnavanje glavnih svjetala te da se to označivanje mora primjenjivati;

budući da je praktično iskustvo pokazalo da je potrebno mijenjati ili pojasniti neke zahtjeve, posebno uporabom novih simbola koji su sada međunarodno priznati i koje je normirala Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) te brisanjem određenih simbola koji se više ne upotrebljavaju; budući da bi trebalo uzeti u obzir nove tehnike označivanja koje bi trebale ući u široku uporabu, a koje bi se sastojale od uporabe riječi ili skraćenica umjesto simbola za upravljačke naprave, pokazne svjetiljke i indikatore; budući da će se posebni zahtjevi morati uvesti kad bude postojalo detaljnije znanje koje će omogućiti izradu nacrta zasnovanih na novim tehnikama označivanja;

budući da su odredbe u ovoj Direktivi u skladu s mišljenjem Odbora za prilagodbu tehničkom napretku koji je uspostavljen Direktivom 70/156/EEZ,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Završetak članka 1. Direktive 78/316/EEZ mijenja se i na kraju glasi:

„… tračnicama, poljoprivrednih i šumarskih traktora i svih pokretnih strojeva.”

2.   Popis priloga i prilozi I., II., III. i IV. Direktivi 78/316/EEZ mijenjaju se sukladno Prilogu ovoj Direktivi.

Članak 2.

1.   Od 1. travnja 1994., države članice ne smiju iz razloga koji se odnose na unutarnju opremljenost (označivanje upravljačkih naprava, pokaznih svjetiljaka i indikatora):

odbiti, s obzirom na bilo koji tip motornog vozila, dodijeliti EEZ homologaciju tipa ili dodijeliti nacionalnu homologaciju tipa,

ili

zabraniti registraciju, prodaju ni stavljanje u uporabu vozila,

ako unutarnja opremljenost (označivanje upravljačkih naprava, pokaznih svjetiljaka i indikatora) zadovoljava zahtjeve Direktive 78/316/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom.

2.   Od 1. listopada 1995. države članice:

više ne dodjeljuju EEZ homologaciju tipa vozila,

mogu odbiti dodijeliti nacionalnu homologaciju tipa vozila, i

mogu odbiti registraciju, prodaju ili stavljanje u uporabu novih vozila koja nemaju potvrdu o sukladnosti u skladu s Direktivom 70/156/EEZ

iz razloga koji se odnosi na unutarnju opremljenost (označivanje upravljačkih naprava, pokaznih svjetiljaka i indikatora) ako nisu zadovoljeni zahtjevi Direktive 78/316/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom.

Članak 3.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 31. ožujka 1994. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Kad države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koji donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. listopada 1993.

Za Komisiju

Martin BANGEMANN

Potpredsjednik


(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(2)  SL L 225, 10.8.1992., str. 1.

(3)  SL L 81, 28.3.1978., str. 3.

(4)  SL L 262, 27.9.1976., str. 1.

(5)  SL L 366, 31.12.1991., str. 17.


PRILOG

U popisu priloga:

brišu se zvjezdice iza naslova priloga od I. do IV. i odgovarajuće napomene,

naslov Priloga V. glasi: „Opisni dokument”, i

na kraju popisa dodaje se novi Prilog VI. sa sljedećim naslovom „EEZ certifikat o homologaciji tipa”.

Prilog I. mijenja se prema sljedećem:

Točka 2.1. briše se.

Brojevi točaka 2.2. i 2.3. mijenjaju se u 2.1. i 2.2.

Točke od 2.4. do 2.6. brišu se.

Brojevi točaka od 2.7. do 2.9. mijenjaju se u od 2.3. do 2.5.

Dodaje se sljedeća nova točka 2.6. iza točke 2.5.:

2.6.   Uređaj za prikaz podataka

‚Uređaj za prikaz podataka’ označava uređaj za prikazivanje jednog ili više tipova podataka ili poruka.”

Točke od 2.10. do 2.20. brišu se.

Točka 3.1. mijenja se i glasi:

„3.1.

Zahtjev za EEZ homologaciju tipa prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ za tip vozila s obzirom na označivanje upravljačkih naprava, pokaznih svjetiljka i indikatora treba podnijeti proizvođač.”

Točka 3.2. mijenja se i glasi:

„3.2.

Obrazac opisnog dokumenta dan je u Prilogu V.”

Točka 3.2.1. briše se.

Točka 4. mijenja se i glasi:

„4.   DODJELJIVANJE EEZ HOMOLOGACIJE TIPA

4.1.

Ako su zadovoljeni postavljeni zahtjevi, dodjeljuje se EEZ homologacija tipa prema članku 4. stavku 3. Direktive 70/156/EEZ.

4.2.

Obrazac potvrde o EEZ homologaciji tipa dan je u Prilogu VI.

4.3.

Homologacijski broj u skladu s Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ dodjeljuje se svakom tipu vozila koji je homologiran. Ista država članica ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.”

Točka 5.1.1: Prva rečenica glasi prema sljedećem:

„Ako su ugrađene upravljačke naprave, pokazne svjetiljke i indikatori navedeni u Prilogu II. oni moraju biti označeni simbolima.”

Točka 5.1.2. mijenja se i glasi:

„5.1.2.

Ako se upotrebljavaju simboli za označivanje upravljačkih naprava, pokaznih svjetiljka ili indikatora koji se navode u Prilogu III., ti simboli moraju biti sukladni s navedenima u tom Prilogu.”

Točka 5.1.3. mijenja se i glasi:

„5.1.3.

Simboli, osim prikazanih u prilozima II. i III., mogu se upotrebljavati za označivanje upravljačkih naprava, pokaznih svjetiljka ili indikatora osim navedenih u ovoj Direktivi, pod uvjetom da ne postoji opasnost zabune s onima koji su prikazani u tim prilozima.”

Iza točke 5.1.4. dodaju se sljedeće nove točke:

„5.1.5.

Uređaj za prikaz podataka može se upotrebljavati za prikazivanje poruka iz bilo kojega izvora pod uvjetom da zadovoljava sljedeće zahtjeve:

5.1.5.1.

pokazne svjetiljke za kočnicu, glavno svjetlo i pokazivač smjera ne smiju se pojavljivati na istom uređaju za prikaz podataka;

5.1.5.2.

pokazne svjetiljke i indikatori na jednom uređaju za prikaz podataka moraju osiguravati odgovarajuće podatke bez obzira na okolnosti koje su prouzročile da se oni aktiviraju;

5.1.5.3.

ako se pojave dvije ili više poruka, one se moraju automatski ponavljati slijedom ili prikazati tako da budu vidljive i prepoznatljive vozaču;

5.1.5.4.

zahtjevi Priloga III. koji se odnose na boju ne primjenjuju se za pokazne svjetiljke i indikatore koji se pojavljuju na uređaju za prikaz podataka.”

Točka 5.2.3. mijenja se i glasi:

„5.2.3.

Simboli se moraju jasno isticati u odnosu na pozadinu.”

Točka 5.2.4. mijenja se i glasi:

„5.2.4.

Boje koje se upotrebljavaju za pokazne svjetiljke moraju biti kao što su predviđene u prilozima II. I III.”

Iza točke 5.2.4. dodaje se sljedeća nova točka 5.2.5.:

„5.2.5.

Kad su upravljačka naprava, pokazna svjetiljka ili indikator u kombinaciji, za takvu se kombinaciju može upotrijebiti zajednički simbol.”

Točke u zagradama (6.) i (7.) mijenjaju se i glase:

„6.   IZMJENE HOMOLOGACIJA

6.1.

U slučaju izmjena homologacija dodijeljenih prema ovoj Direktivi primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

7.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

7.1.

Mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje trebaju se poduzimati u skladu s odredbama navedenima u članku 10. Direktive 70/156/EEZ.”

Brišu se točke u zagradama (8.) i (9.).

Prilog II. mijenja se prema sljedećem:

Brišu se napomene od (a) do (e).

Sljedeća nova rečenica dodaje se ispod naslova:

„(Simboli su sukladni s međunarodnom normom ISO 2575, četvrto izdanje, – 1982-11-15).”

Simboli koji se pojavljuju na slikama od 1. do 29. zamjenjuju se sljedećim simbolima na slikama od 1. do 23.

„Slika 1.

Glavna sklopka za svjetla

ISO 2575, br. 4.23.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: zelena

Image

Slika 2.

Glavna kratka svjetla

ISO 2575, br. 4.2.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: zelena

Image

Uokvirena površina može biti jednobojna.

Ako upravljačka naprava nije odvojena, označava se simbolom koji je prikazan na slici 1.

Broj crta može biti četiri.

Slika 3.

Glavna duga svjetla

ISO 2575, br. 4.1.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: plava

Image

Uokvirena površina može biti jednobojna.

Broj crta može biti četiri.

Slika 4.

Pozicijska (bočna) svjetla

ISO 2575, br. 4.33.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: zelena

Image

Uokvirena površina može biti jednobojna.

Ako upravljačka naprava nije odvojena, označava se simbolom koji je prikazan na slici 1.

Slika 5.

Prednja svjetla za maglu

ISO 2575, br. 4.21.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: zelena

Image

Uokvirena površina može biti jednobojna.

Slika 6.

Stražnje svjetlo za maglu

ISO 2575, br. 4.22.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: žuta

Image

Uokvirena površina može biti jednobojna.

Slika 7.

Naprava za namještanje nagiba glavnog svjetla

ISO 2575, br. 4.27.

Image

Uokvirena površina može biti jednobojna.

Označivanje se može provesti prema Dodatku 7. Priloga I. Direktivi 76/756/EEZ

Broj crta može biti pet.

Slika 8.

Parkirna svjetla

ISO 2575, br. 4.9.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: zelena

Image

Slika 9.

Pokazivači smjera

ISO 2575, br. 4.3.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: zelena

Image

Uokvirena površina može biti jednobojna.

Slika 10.

Upozoravajući signal opasnosti

ISO 2575, br. 4.4.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: crvena

Image

Uokvirena površina može biti jednobojna.

Napomene uz slike 9. i 10.:

Ako su pokazne svjetiljke za lijeve i desne pokazivače smjera razdvojene, mogu se upotrijebiti dvije odvojene strelice. U tom slučaju, obje razdvojene strelice mogu se upotrebljavati istodobno kao pokazna svjetiljka za upozorni signal opasnosti zajedno sa simbolom opisanim na slici 10., ili umjesto njega.

Slika 11.

Brisač vjetrobranskog stakla

ISO 2575, br. 4.5.

Image

Slika 12.

Naprava za pranje vjetrobranskog stakla

ISO 2575, br. 4.6.

Image

Slika 13.

Naprava za brisanje i pranje vjetrobranskog stakla

ISO 2575, br. 4.7.

Image

Slika 14.

Naprava za čišćenje glavnog svjetla

(s odvojenom napravom za uključivanje)

ISO 2575, br. 4.19.

Image

Slika 15.

Odmagljivanje i odleđivanje vjetrobranskog stakla

(kad su te funkcije odvojene)

ISO 2575, br. 4.24.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: žuta

Image

Slika 16.

Odmagljivanje i odleđivanje stražnjeg stakla

(kad su te funkcije odvojene)

ISO 2575, br. 4.25.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: žuta

Image

Slika 17.

Ventilator za prozračivanje (topli/hladni zrak)

ISO 2575, br. 4.8.

Image

Može se upotrijebiti samo obris

Slika 18.

Predgrijavanje dizelskoga motora

ISO 2575, br. 4.34.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: žuta

Image

Slika 19.

Čok

(uređaj za pokretanje hladnog motora)

ISO 2575, br. 4.12.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: žuta

Image

Slika 20.

Neispravnost u sustavu kočenja

ISO 2575, br. 4.31.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: crvena

Image

Kad jedna pokazna svjetiljka pokazuje više od jednoga stanja sustava kočenja, osim neispravnosti u uređaju protiv blokiranja, mora se upotrebljavati simbol za neispravnost u sustavu kočenja prikazan na slici 20.

Slika 21.

Razina goriva

ISO 2575, br. 4.14.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: žuta

Image

Može se upotrebljavati samo obris

Slika 22.

Stanje punjenja akumulatora

ISO 2575, br. 4.16.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: crvena

Image

Slika 23.

Temperatura rashladne tekućine motora

ISO 2575, br. 4.15.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: crvena

Image

Prilog III. mijenja se prema sljedećem:

Briše se napomena.

Sljedeće nove rečenice dodaju se ispod naslova:

„(Simboli su sukladni s međunarodnom normom ISO 2575, četvrto izdanje, 1982-11-15).”

Simboli koji se pojavljuju na slikama 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim simbolima na slikama od 1. do 11.

„Slika 1.

Parkirna kočnica

ISO 2575, br. 4.32.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: crvena

Image

Kad jedna pokazna svjetiljka pokazuje više od jednoga stanja sustava kočenja, mora se upotrebljavati simbol za neispravnost u sustavu kočenja prikazan na slici 20. Priloga II.

Slika 2.

Brisač stražnjeg stakla

ISO 2575, br. 4.28.

Image

Slika 3.

Naprava za pranje stražnjeg stakla

ISO 2575, br. 4.29.

Image

Slika 4.

Naprava za brisanje i pranje stražnjeg stakla

ISO 2575, br. 4.30.

Image

Slika 5.

Brisač vjetrobranskog stakla s prekidima

ISO 2575, br. 4.45.

Image

Slika 6.

Sirena (zvučno-upozorni uređaj)

ISO 2575, br. 4.13.

Image

Slika 7.

Prednji poklopac (motora)

ISO 2575, br. 4.10.

Image

Može se upotrebljavati samo obris

Slika 8.

Stražnji poklopac (prtljažnika)

ISO 2575, br. 4.11.

Image

Može se upotrebljavati samo obris

Slika 9.

Sigurnosni pojas

ISO 2575, br. 4.18.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: crvena

Image

Može se upotrebljavati samo obris

Slika 10.

Tlak ulja u motoru

ISO 2575, br. 4.17.

Boja svjetla pokazne svjetiljke: crvena

Image

Slika 11.

Bezolovni benzin

ISO 2575, br. 4.26.

Image

Briše se Prilog V. i zamjenjuje sljedećim Prilogom V. Iza Priloga V. dodaje se novi Prilog VI.

PRILOG V.

Image

Image

Image

PRILOG VI.

Image

Image


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

88


31995L0046


L 281/31

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.10.1995.


DIREKTIVA 95/46/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 24. listopada 1995.

o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 189.b Ugovora (3),

(1)

budući da ciljevi Zajednice, kako je predviđeno Ugovorom koji je izmijenjen Ugovorom o Europskoj uniji, obuhvaćaju stvaranje sve čvršćeg saveza između naroda Europe, jačajući bliskije odnose između država koje pripadaju Zajednici, osiguravajući gospodarski i socijalni napredak zajedničkom akcijom kako bi se uklonile zapreke koje razdvajaju Europu, ohrabrujući stalno poboljšanje uvjeta života svojih naroda, čuvajući i jačajući mir i slobodu i promicanje demokracije na temelju temeljnih prava priznatih u ustavu i zakonima država članica te u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;

(2)

budući da su sustavi za obradu podataka osmišljeni da služe čovjeku; budući da moraju, bez obzira na nacionalnost ili boravište fizičkih osoba, poštivati njihova temeljna prava i slobode, pravo na privatnost, te doprinositi gospodarskom i socijalnom napretku, širenju trgovine i dobrobiti pojedinaca;

(3)

budući da uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta u kojem je, u skladu s člankom 7.a Ugovora, osigurano slobodno kretanje roba, osoba, usluga i kapitala, zahtijeva ne samo slobodno kretanje osobnih podataka iz jedne države članice u drugu, nego i očuvanje temeljnih prava pojedinaca;

(4)

budući da se u Zajednici sve više pribjegava obradi osobnih podataka u raznim područjima gospodarske i socijalne aktivnosti; budući da napredak ostvaren u računalnoj tehnologiji znatno olakšava obradu i razmjenu takvih podataka;

(5)

budući da će gospodarska i socijalna integracija koja proizlazi iz uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta u smislu članka 7.a Ugovora neophodno dovesti do znatnog povećanja u prekograničnom prijenosu osobnih podataka između svih onih koji su u privatnoj ili javnoj ulozi uključeni u gospodarske i socijalne aktivnosti u državama članicama; budući da će se razmjena osobnih podataka između poduzetnika u različitim državama članicama povećati; budući da se državna tijela u raznim državama članicama na temelju prava Zajednice pozivaju na suradnju i razmjenu osobnih podataka kako bi mogli izvršavati svoje ovlasti ili izvršavati zadatke u ime nekog tijela u drugoj državi članici u smislu područja bez unutarnjih granica kako je utemeljeno unutarnjim tržištem;

(6)

budući da, nadalje, sve veća znanstvena i tehnička suradnja i koordinirano uvođenje novih telekomunikacijskih mreža u Zajednici zahtijeva i olakšava prekogranični prijenos osobnih podataka;

(7)

budući da razlika u razinama zaštite prava i sloboda pojedinaca, posebno pravo na privatnost, u vezi obrade osobnih podataka u državama članicama može spriječiti prijenos takvih podataka s područja jedne države članice na područje druge države članice; budući da ta razlika može prema tome predstavljati zapreku provedbi niza gospodarskih aktivnosti na razini Zajednice, narušiti tržišno natjecanje i spriječiti tijela u obavljanju njihovih odgovornosti na temelju prava Zajednice; budući da je ta razlika u razinama zaštite uzrokovana velikom raznolikošću nacionalnih zakona i drugih propisa;

(8)

budući da, kako bi se uklonile zapreke prijenosu osobnih podataka, razina zaštite prava i sloboda pojedinaca u vezi s obradom takvih podataka mora biti jednaka u svim državama članicama; budući da je ovaj cilj odlučan za unutarnje tržište, ali ga države članice ne mogu postići same, posebno zbog razlika koje trenutačno postoje u relevantnom zakonodavstvu država članica i potrebe usklađivanja zakonodavstava država članica kako bi se osiguralo da prekogranični prijenos osobnih podataka bude dosljedan u skladu s ciljem unutarnjeg tržišta kako je predviđeno člankom 7.a Ugovora; budući da je prema tome potrebno da Zajednica uskladi ta zakonodavstva;

(9)

budući da, s obzirom na jednaku zaštitu koja je posljedica usklađivanja nacionalnih zakonodavstava, države članice više neće moći priječiti međusobno slobodno kretanje osobnih podataka na temelju zaštite prava i sloboda pojedinaca te posebno prava na privatnost; budući da će države članice imati prostor za djelovanje koji u smislu provedbe Direktive također mogu koristiti i poslovni i socijalni partneri; budući da će države članice biti u mogućnosti utvrditi u svojem nacionalnom zakonodavstvu opće uvjete koji određuju zakonitost obrade podataka; budući da će u tome države članice nastojati poboljšati zaštitu koju njihovo zakonodavstvo sada predviđa; budući da se, u okviru ovog prostora za djelovanje i u skladu s pravom Zajednice, mogu pojaviti različitosti u provedbi Direktive što bi moglo utjecati na kretanje podataka u nekoj državi članici te u Zajednici;

(10)

budući da je cilj nacionalnog zakonodavstva u vezi obrade osobnih podataka zaštiti temeljna prava i slobode, posebno pravo na privatnost koje je priznato u članku 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te u općim načelima prava Zajednice; budući da iz tog razloga usklađivanje tih zakona ne smije dovesti do bilo kakvog smanjenja zaštite koju pružaju, nego naprotiv moraju težiti tome da osiguraju visoku razinu zaštite u Zajednici;

(11)

budući da načela zaštite prava i sloboda pojedinaca, posebno pravo na privatnost koje je obuhvaćeno ovom Direktivom, daju sadržaj i jačaju načela iz Konvencije Vijeća Europe od 28. siječnja 1981. za zaštitu pojedinaca u vezi s automatskom obradom osobnih podataka;

(12)

budući da se načela zaštite moraju primjenjivati na svaku obradu osobnih podataka koju provodi bilo koja osoba čije su aktivnosti uređene pravom Zajednice; budući da je potrebno isključiti obradu podataka koju provodi fizička osoba izvršavanjem aktivnosti koje su isključivo osobne ili domaće naravi, kao što je dopisivanje i vođenje evidencije adresata;

(13)

budući da su aktivnosti iz glava V. i VI. Ugovora o Europskoj uniji u vezi s javnom sigurnošću, obranom, nacionalnom sigurnošću ili aktivnosti države na području kaznenog prava izvan područja primjene prava Zajednice, ne dovodeći u pitanje obveze koje su države članice preuzele na temelju članka 56. stavka 2., članka 57. ili članka 100.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice; budući da obrada osobnih podataka koja je neophodna za očuvanje gospodarske dobrobiti države nije u području primjene ove Direktive kada se takva obrada odnosi na pitanja nacionalne sigurnosti;

(14)

budući da se s obzirom na važnost aktualnog razvitka u okviru informacijskog društva, tehnika za prikupljanje, prijenos, rukovanje, snimanje, pohranjivanje ili komuniciranje zvučnih ili slikovnih podataka koji se odnose na fizičke osobe, ova Direktiva mora primijeniti na obradu koja uključuje takve podatke;

(15)

budući da je obrada takvih podataka obuhvaćena ovom Direktivom jedino ako je automatizirana ili ako su obrađeni podaci sadržani ili će biti sadržani u sustavu arhiviranja strukturiranom u skladu s posebnim mjerilima u vezi s pojedincima kako bi se omogućio lagani pristup tim osobnim podacima;

(16)

budući da obrada zvučnih i slikovnih podataka, kao u slučajevima video nadzora, nije u području primjene ove Direktive ako se provodi u svrhe javne sigurnosti, obrane, nacionalne sigurnosti ili tijekom državnih aktivnosti koje se odnose na kazneno pravo ili druge aktivnosti koje nisu u području primjene prava Zajednice;

(17)

budući da, u odnosu na obradu zvučnih i slikovnih podataka koja se provodi u svrhe novinarstva ili književnog ili umjetničkog izražavanja, posebno na audiovizualnom području, načela Direktive primjenjuju se ograničeno u skladu s odredbama predviđenim člankom 9. ove Direktive;

(18)

budući da, kako bi se osiguralo da pojedinci nisu lišeni zaštite na koju imaju pravo na temelju ove Direktive, bilo kakva obrada osobnih podataka u Zajednici mora se izvršavati u skladu sa zakonodavstvom jedne od država članica; budući da se u vezi s time obrada za koju je odgovoran nadzornik s poslovnim nastanom u državi članici treba urediti zakonodavstvom te države;

(19)

budući da poslovni nastan na području države članice podrazumijeva učinkovito i stvarno provođenje aktivnosti kroz stabilne dogovore; budući da pravni oblik takvog poslovnog nastana, bilo da je to podružnica ili društvo-kći s pravnom osobnošću, nije odlučujući činitelj u tome smislu; budući da kada pojedini nadzornik ima poslovni nastan na području nekoliko država članica, posebno putem društava-kćeri, on mora osigurati, kako bi spriječio izbjegavanje nacionalnih propisa, da svaki poslovni nastan ispunjava obveze koje nalaže nacionalno zakonodavstvo koje se primjenjuje na njegove aktivnosti;

(20)

budući da obrada podataka koju provodi osoba s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ne smije sprečavati zaštitu pojedinaca predviđenu ovom Direktivom; budući da u tim slučajevima obrada mora biti uređena zakonodavstvom države članice u kojoj su sredstva koja se koriste smještena te da moraju postojati jamstva koja će osigurati da se prava i obveze predviđene ovom Direktivom poštuju u praksi;

(21)

budući da ova Direktiva ne dovodi u pitanje načela teritorijalnosti koja se primjenjuju u kaznenim stvarima;

(22)

budući da države članice moraju u zakonodavstvu koje donose ili kada provode na temelju ove direktive donesene propise, podrobnije utvrditi opće okolnosti u kojima je obrada zakonita; budući da posebno članak 5. ove Direktive, zajedno s člancima 7. i 8. ove Direktive, omogućava državama članicama, neovisno o općim propisima, da utvrde posebne uvjete obrade za posebna područja i za razne vrste podataka iz članka 8. ove Direktive;

(23)

budući da su države članice ovlaštene osigurati provedbu zaštite pojedinaca putem općeg zakonodavstva o zaštiti pojedinaca u vezi obrade osobnih podataka te zakonima koji se donose na raznim područjima kao što su to oni koji se odnose na statističke ustanove;

(24)

budući da ova Direktiva nema utjecaja na zakonodavstvo u vezi zaštite pravnih osoba u odnosu na obradu podataka koji se na njih odnose;

(25)

budući da se načela zaštite s jedne strane moraju odraziti u obvezama koje su preuzele osobe, javna tijela, poduzetnici, agencije ili druga tijela nadležna za obradu, posebno u vezi s kvalitetom podataka, tehničkom sigurnošću, obavješćivanjem nadzornog tijela te okolnostima pod kojima se obrada može provoditi, i s druge strane, pravima koja imaju pojedinci čiji su podaci predmet obrade da ih se izvijesti da je obrada u tijeku, da imaju uvid u podatke, da zatraže ispravak i čak da se usprotive obradi pod nekim okolnostima;

(26)

budući da se načela zaštite moraju primjenjivati na sve podatke u vezi s utvrđenim osobama ili osobama koje se mogu utvrditi; budući da je, kako bi se utvrdilo može li se osobu utvrditi, potrebno uzeti u obzir sva sredstva koja nadzornik ili bilo koja druga osoba može opravdano koristiti da utvrdi navedenu osobu; budući da se načela zaštite ne primjenjuju na podatke koji su anonimni na takav način da se osoba čiji se podaci obrađuju više ne može utvrditi; budući da pravila ponašanja u smislu članka 27. ove Direktive mogu biti korisni instrument za davanje uputa u vezi s načinom na koji se podaci mogu napraviti anonimnima i zadržati u obliku u kojem utvrđivanje identiteta osobe čiji se podaci obrađuju više nije moguća;

(27)

budući da zaštita pojedinaca mora primjenjivati kako automatsku obradu podataka, tako i ručnu obradu; budući da područje primjene ove zaštite ne smije ovisiti o tehnikama koje se koriste, jer bi to u suprotnom stvorilo ozbiljan rizik od onemogućavanja; budući da u odnosu na ručnu obradu, ova Direktiva obuhvaća jedino sustave arhiviranja, a ne nestrukturiranu dokumentaciju; budući da posebno, sadržaj sustava arhiviranja mora biti strukturiran u skladu s posebnim mjerilima u vezi s pojedincima omogućavajući lakši pristup osobnim podacima; budući da, u skladu s pojmom iz članka 2. stavka (c) ove Direktive, različita mjerila za utvrđivanje sastavnih dijelova strukturiranog skupa osobnih podataka i različita mjerila koja uređuju pristup takvome nizu, može propisati svaka država članica; budući da dokumentacija ili skup dokumentacija kao i njihove naslovne stranice koje nisu strukturirane prema posebnim mjerilima ni pod kojim okolnostima nisu u području primjene ove Direktive;

(28)

budući da bilo koja obrada osobnih podataka mora biti zakonita i poštena prema tim pojedincima; budući da, posebno, podaci moraju biti odgovarajući, relevantni i ne smiju biti pretjerani u odnosu na svrhu zbog koje se obrađuju; budući da ta svrha mora biti izričita i opravdana i mora biti utvrđena u trenutku prikupljanja podataka; budući da svrha obrade nakon prikupljanja ne smije biti nespojiva sa svrhom koja je prvobitno određena;

(29)

budući da se daljnja obrada osobnih podataka u povijesne, statističke ili znanstvene svrhe općenito ne smatra nespojivom sa svrhom za koju su podaci prethodno prikupljeni pod uvjetom da države članice osiguraju odgovarajuću zaštitu; budući da ta zaštita mora posebno isključiti uporabu podataka kao potpora mjerama ili odlukama u vezi nekog pojedinca;

(30)

budući da, kako bi bila zakonita, se obrada osobnih podataka mora izvršiti uz suglasnost osobe čiji se podaci obrađuju ili biti neophodna za sklapanje ili izvršavanje ugovora koji obvezuje osobu čiji se podaci obrađuju, ili kao zakonski uvjet, ili za izvršavanje zadatka koji se provodi u javnom interesu ili u obavljanju javnih ovlasti, ili u zakonitom interesu fizičke ili pravne osobe, pod uvjetom da interesi ili prava i slobode osobe čiji se podaci obrađuju nisu prekršeni; budući da, posebno, kako bi se održala ravnoteža između interesa koji uključuju jamstvo učinkovitog natjecanja, države članice mogu utvrditi okolnosti u kojima se osobni podaci mogu koristiti ili otkriti trećoj stranci u smislu zakonitih uobičajenih poslovnih aktivnosti poduzetnika ili drugih tijela; budući da države članice mogu na sličan način utvrditi uvjete pod kojima se osobni podaci mogu otkriti trećoj stranci u svrhe oglašavanja bilo da se provodi u svrhe trgovine ili da ih provodi dobrotvorna organizacija ili bilo koja druga udruga ili ustanova koja je na primjer političke naravi, podložno odredbama koje omogućavaju osobi čiji se podaci obrađuju da se usprotivi obradi podataka koji se na nju odnose, bez troškova i da ne mora navesti razlog;

(31)

budući da se obrada osobnih podataka isto tako mora smatrati zakonitom kada se provodi radi zaštite nekog interesa koji je neophodan za život osobe čiji se podaci obrađuju;

(32)

budući da je zadatak nacionalnog zakonodavstva utvrditi hoće li nadzornik koji izvršava zadatak u javnom interesu ili pri izvršavanju javnih ovlasti biti državna uprava ili druga fizička ili pravna osoba kako je uređeno javnim ili privatnim pravom kao što je to neka profesionalna udruga;

(33)

budući da se podaci koji po svojoj prirodi mogu prekršiti temeljne slobode ili privatnost ne smiju obrađivati ako osoba čiji se podaci obrađuju nije dala svoju izričitu suglasnost; budući međutim da se odstupanja od ove zabrane moraju izričito navesti za posebne potrebe, posebno kada obradu podataka u zdravstvene svrhe provodi osoba na koju se odnosi zakonska obveza čuvanja profesionalne tajne ili kada neke udruge ili ustanove čija je svrha omogućavanje ostvarenja temeljnih sloboda tijekom obavljanja zakonitih aktivnosti;

(34)

budući da države članice također moraju biti ovlaštene, kada je to opravdano na temelju važnog javnog interesa, za odstupanje od zabrane obrađivanja osjetljivih kategorija podataka kada to opravdavaju važni razlozi javnog interesa na područjima kao što je javno zdravstvo i socijalna zaštita – posebno kako bi se osigurala kvaliteta i isplativost postupaka koji se koriste za rješavanje zahtjeva za ostvarenje pogodnosti i usluga iz sustava zdravstvenog osiguranja – znanstveno istraživanje i vladine statistike; budući da im je dužnost da pruže konkretnu i odgovarajuću zaštitu temeljnih prava i privatnosti pojedinaca;

(35)

budući da se, uz to, obrada osobnih podataka službeno priznatih vjerskih zajednica koju provode državna tijela u svrhe postizanja ciljeva predviđenih ustavnim pravom ili međunarodnim javnim pravom provodi radi važnog javnog interesa;

(36)

budući da kada tijekom izbornih aktivnosti djelovanje demokratskog sustava zahtijeva u određenim državama članicama da političke stranke prikupe podatke o političkom mišljenju ljudi, obrada takvih podataka može se dopustiti na temelju važnog javnog interesa, pod uvjetom da se uspostavi odgovarajuća zaštita;

(37)

budući da je obradu osobnih podataka u svrhe novinarstva ili književnog ili umjetničkog izražavanja, posebno na audiovizualnom području, potrebno izuzeti od zahtjeva nekih odredbi ove Direktive u onoj mjeri u kojoj je to potrebno da bi se uskladila temeljna prava pojedinaca sa slobodom obavješćivanja i posebno s pravom na dobivanje i pružanje podataka, kako je zajamčeno posebno člankom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da bi prema tome države članice morale propisati iznimke i odstupanja potrebna u svrhu uspostave ravnoteže između temeljnih prava u odnosu na opće mjere o opravdanosti obrade podataka, mjera o prijenosu podataka trećim zemljama i ovlasti nadzornih tijela; budući da to međutim ne bi trebalo navesti države članice da propišu iznimke od mjera za osiguravanje sigurnost obrade; budući da bi barem nadzorna tijela za ovo područje morala imati i neke naknadne ovlasti, na primjer da objave redovito izvješće ili da upute predmet sudskim tijelima;

(38)

budući da ako obrada podataka treba biti pravedna, osoba čiji se podaci obrađuju mora imati mogućnost upoznati se s postupkom obrade i, kada se podaci prikupljaju od nje, moraju se dati točni i potpuni podaci, imajući na umu okolnosti prikupljanja;

(39)

budući da neki postupci obrade uključuju podatke koje nadzornik nije izravno prikupio od osobe čiji se podaci obrađuju; budući da se nadalje podaci mogu opravdano otkriti trećoj stranci, čak i ako otkrivanje nije bilo predviđeno u trenutku kada su podaci prikupljani od osobe čiji se podaci obrađuju; budući da je u svim tim slučajevima, osobu čiji se podaci obrađuju potrebno obavijestiti kada su podaci evidentirani ili barem kada su po prvi puta otkriveni trećoj stranci;

(40)

budući da, međutim, nije potrebno nametnuti tu obvezu ako osoba čiji se podaci obrađuju već ima taj podatak; budući štoviše da neće biti takve obveze ako je evidentiranje ili otkrivanje izričito propisano zakonodavstvom ili ako se davanje podataka osobi čiji se podaci obrađuju pokaže nemogućim ili bi uključilo nerazmjerni napor što bi mogao biti slučaj kada se obrada provodi u povijesne, statističke ili znanstvene svrhe; budući da se u tome smislu broj osoba čiji se podaci obrađuju, starost podataka te sve donesene zamjenske mjere mogu uzeti u obzir;

(41)

budući da svaka osoba mora biti u mogućnosti ostvariti pravo na pristup podacima koji se na nju odnose, a koji se obrađuju kako bi posebno provjerila točnost podataka te zakonitost obrade; budući da iz istih razloga svaka osoba čiji se podaci obrađuju također ima pravo znati logiku u automatskoj obradi podataka, barem u slučaju automatskih odluka iz članka 15. stavka 1. ove Direktive; budući da to pravo ne smije utjecati na poslovne tajne ili intelektualno vlasništvo te posebno na autorska prava kojim se štiti programska oprema; budući da ta pitanja međutim ne smiju dovesti do toga da se osobi čiji se podaci obrađuju odbiju svi podaci;

(42)

budući da države članice mogu, u interesu osoba čiji se podaci obrađuju ili kako bi se zaštitila prava i slobode drugih, ograničiti prava na pristup i podacima; budući da one na primjer mogu utvrditi da se pristup zdravstvenim podacima može dobiti jedino preko zdravstvenih radnika;

(43)

budući da na sličan način države članice mogu nametnuti ograničenja prava na pristup i podatke i na neke obveze nadzornika u onoj mjeri u kojoj su potrebna za očuvanje, na primjer, nacionalne sigurnosti, obrane, javne sigurnosti ili važnih gospodarskih ili financijskih interesa neke države članice ili Unije te kaznenih istraga, progona i radnji u vezi kršenja etike u zakonskim uređenim djelatnostima; budući da popis iznimaka i ograničenja mora uključivati zadaće nadziranja, inspekciju ili uređivanje potrebne za posljednja tri navedena područja u vezi s javnom sigurnošću, gospodarskim ili financijskim interesima i sprečavanjem kriminala; budući da popisivanje zadaća na ta tri područja ne utječe na opravdanost iznimaka ili ograničenja zbog nacionalne sigurnosti ili obrane;

(44)

budući da države članice također mogu, na temelju odredbi prava Zajednice, propisati iznimke od odredbi ove Direktive u vezi s pravom na pristup, obveza obavješćivanja pojedinaca i kvalitete podataka kako bi osigurali neke gore navedene svrhe;

(45)

budući da u slučajevima kada se podaci mogu zakonito obraditi na temelju javnog interesa, javne ovlasti ili zakonitih interesa fizičkih ili pravnih osoba, bilo koja osoba čiji se podaci obrađuju mora imati pravo iz zakonitih i jakih razloga u vezi s njezinim posebnim položajem, usprotiviti se obradi bilo kojih podataka koji se na nju odnose; budući da države članice mogu usprkos tome propisati protivne nacionalne odredbe;

(46)

budući da zaštita prava i sloboda u vezi osoba čiji se podaci obrađuju s obzirom na obradu podataka zahtijeva da se poduzmu odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere, kako u trenutku planiranja sustava obrade, tako i u trenutku same obrade, posebno kako bi se zadržala sigurnost i tako spriječila neovlaštena obrada; budući da su države članice obvezne osigurati da se nadzornici pridržavaju tih mjera; budući da te mjere moraju osigurati odgovarajuću razinu sigurnosti, uzimajući u obzir najnovija dostignuća i troška njihove provedbe u vezi rizika u obradi i naravi podataka koje je potrebno zaštititi;

(47)

budući da kada se poruka koja sadrži osobne podatke prenosi putem telekomunikacija ili elektroničkom poštom čija je jedina svrha prijenos takvih poruka, smatrat će se da poruka potječe od nadzornika u pogledu osobnih podataka sadržanih u poruci, a ne od osobe koja pruža usluge prijenosa; budući da se oni koji nude takve usluge obično smatraju nadzornicima u pogledu obrade dodatnih osobnih podataka potrebnih za djelovanje službe;

(48)

budući da su postupci za obavješćivanje nadzornog tijela osmišljeni da osiguraju otkrivanje svrha i glavnih karakteristika bilo kojeg postupka obrade radi provjere da je taj postupak u skladu s nacionalnim mjerama poduzetima na temelju ove Direktive;

(49)

budući da, kako bi se izbjegle neprimjerene upravne formalnosti, države članice mogu predvidjeti iznimke od obveze obavješćivanja i pojednostavljivanja obavješćivanja u slučajevima kada nije vjerojatno da će obrada negativno utjecati na prava i slobode osobe čiji se podaci obrađuju, pod uvjetom da je u skladu s mjerama koje je poduzela država članica kojima se utvrđuju njegova ograničenja; budući da države članice mogu na sličan način predvidjeti izuzimanje ili pojednostavljivanje kada osoba koju je imenovao nadzornik osigura da izvršena obrada neće negativno utjecati na prava i slobode osobe čiji se podaci obrađuju; budući da takav službenik za zaštitu podataka, bilo da se radi o zaposleniku nadzornika ili ne, mora biti u stanju izvršavati svoju dužnost uz potpunu neovisnost;

(50)

budući da se izuzimanje ili pojednostavljivanje može predvidjeti u slučajevima obrade čija je jedina svrha vođenje evidencije kojoj je cilj u skladu s nacionalnim zakonodavstvom osigurati podatke javnosti i da javnost ili bilo koja osoba koja ima zakoniti interes ima mogućnost uvida u nju;

(51)

buduća da usprkos tome pojednostavljenje ili izuzimanje od obveza obavješćivanja ne oslobađa nadzornika od bilo kojih drugih obveza iz ove Direktive;

(52)

budući da se u ovom smislu naknadna provjera nadležnih tijela općenito smatra dovoljnom mjerom;

(53)

budući da, međutim, neki postupci obrade mogu predstavljati poseban rizik za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju zbog njihove prirode, područja primjene ili svrhe, kao što je isključivanje pojedinaca od prava, pogodnosti ili ugovora, ili posebnom uporabom novih tehnologija; budući da je na državama članicama, ako to žele, da utvrde takve rizike u svojem zakonodavstvu;

(54)

budući da u pogledu svake obrade koja se poduzima u društvu, područje primjene koje predstavlja taj poseban rizik treba biti vrlo ograničeno; budući da države članice moraju predvidjeti da nadzorno tijelo ili službenik za zaštitu podataka u suradnji s vlastima provjeri takvu obradu prije nego što se ona izvrši; budući da prije takve provjere, nadzorno tijelo može, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, dati mišljenje ili odobrenje u vezi obrade; budući da se takva provjera može isto tako odvijati tijekom priprema mjera nacionalnog parlamenta ili mjera koje se temelje na takvoj zakonodavnoj mjeri kojom se utvrđuje narav obrade i propisuje odgovarajuća zaštita;

(55)

budući da, ako nadzornik ne poštuje prava osoba čiji se podaci obrađuju, nacionalno zakonodavstvo mora predvidjeti sudsku zaštitu; budući da nadzornik mora nadoknaditi bilo koju štetu koju osoba može pretrpjeti kao rezultat nezakonite obrade, koji se može izuzeti od odgovornosti ako dokaže da nije odgovoran za štetu, posebno u slučajevima kada utvrdi grešku osobe čiji se podaci obrađuju ili u slučaju više sile; budući da se moraju nametnuti sankcije bilo kojoj osobi, uređene privatnim ili javnim pravom, koja se ne pridržava nacionalnih mjera poduzetih u okviru ove Direktive;

(56)

budući da je prekogranični prijenos osobnih podataka potreban radi širenja međunarodne trgovine; budući da zaštita pojedinaca zajamčena u Zajednici ovom Direktivom ne priječi prijenos osobnih podataka trećim zemljama koje osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite; budući da se odgovarajuća razina zaštite koju pruža treća zemlja procjenjuje ovisno o svim okolnostima oko prijenosa ili skupa postupaka prijenosa;

(57)

budući da se, s druge strane, prijenos osobnih podataka trećoj zemlji koja ne pruža odgovarajuću razinu zaštite mora zabraniti;

(58)

budući da je potrebno propisati iznimke od ove zabrane u nekim okolnostima kada je osoba čiji se podaci obrađuju dala svoju suglasnost, kada je prijenos potreban u vezi s ugovorom ili pravnim zahtjevom, kada zaštita nekog važnog javnog interesa to zahtijeva, na primjer u slučajevima međunarodnog prijenosa podataka između poreznih i carinskih tijela ili između službi nadležnih za pitanja socijalnog osiguranja, ili kada se prijenos obavlja iz evidencije ustrojene zakonom s namjerom da u nju imaju uvid javnost ili osobe koje za to imaju zakonit interes; budući da u tom slučaju prijenos ne bi smio uključivati cjelokupne podatke ili sve vrste podataka sadržanih u evidenciji i kada je namjena evidencije da se s njom savjetuju osobe koje imaju zakoniti interes, prijenos je potrebno izvršiti na zahtjev tih osoba ako će one biti primatelji;

(59)

budući da se mogu poduzeti posebne mjere da se nadoknadi pomanjkanje zaštite u trećim zemljama u slučajevima kada nadzornik daje odgovarajuću zaštitu; budući da je, štoviše, potrebno predvidjeti pregovore između Zajednice i takvih trećih zemalja;

(60)

budući da se u svakom slučaju prijenos u treće zemlje može izvršiti jedino uz potpuno poštivanje odredbi koje su donijele države članice u skladu s ovom Direktivom, a posebno njenim člankom 8.;

(61)

budući da države članice i Komisija u skladu sa svojim nadležnostima moraju potaknuti trgovačke i druge interesne organizacije na izradu pravila ponašanja kako bi olakšala primjenu ove Direktive, uzimajući u obzir posebne karakteristike obrade koja se provodi u nekim područjima te poštujući nacionalne propise donesene za njezinu provedbu;

(62)

budući da je osnivanje potpuno neovisnih nadzornih tijela u državama članicama osnovni dio zaštite pojedinaca u vezi obrade osobnih podataka;

(63)

budući da ta tijela moraju imati potrebna sredstva za izvršavanje svojih dužnosti, uključujući ovlasti istrage i intervencije, posebno u slučajevima žalbi pojedinaca, te ovlasti za sudjelovanje u sudskim postupcima; budući da takva tijela moraju pomoći osigurati preglednost obrade u državama članicama u čijoj su nadležnosti;

(64)

budući da tijela u različitim državama članicama moraju pomagati jedna drugoj u obavljanju svojih dužnosti kako bi osiguralo odgovarajuće poštivanje propisa o zaštiti u cijeloj Europskoj uniji;

(65)

budući da je na razini Zajednice potrebno osnovati Radnu skupinu za zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka koja mora potpuno neovisno obavljati svoje funkcije; budući da, uzimajući u obzir njezinu posebnu prirodu, mora obavijestiti Komisiju i posebno doprinijeti jednoobraznoj primjeni nacionalnih propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom;

(66)

budući da, u odnosu na prijenos podataka trećim zemljama, primjena ove Direktive zahtijeva dodjelu provedbenih ovlasti Komisiji i uspostavu postupka iz Odluke Vijeća 87/373/EEZ (4);

(67)

budući da je 20. prosinca 1994. sklopljen sporazum o modus vivendi između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije u vezi s provedbom mjera za akte donesene u skladu s postupkom iz članka 189.b Ugovora o EZ-u;

(68)

budući da se načela izložena u ovoj Direktivi u vezi sa zaštitom prava i sloboda pojedinaca, posebno njihova prava na privatnost, u vezi s obradom osobnih podataka mogu nadopuniti ili pojasniti, naročito u odnosu na neka područja, posebnim pravilima koja se temelje na tim načelima;

(69)

budući da državama članicama treba omogućiti razdoblje od najviše tri godine od stupanja na snagu nacionalnih propisa kojima se prenosi ova Direktiva u kojima će se ova nova nacionalna pravila postupno primijeniti na sve postupke obrade koji su već u tijeku; budući da će se, kako bi se osigurala usklađenost postojećeg ručnog sustava arhiviranja s nekim odredbama Direktive, državama članicama radi bolje isplativosti primjene tih mjera odobriti daljnje razdoblje koje istječe 12 godina od dana donošenja ove Direktive; budući da se, kada se podaci sadržani u takvim sustavima arhiviranja obrađuju ručno, tijekom tog produženog prijelaznog razdoblja spomenuti sustavi moraju uskladiti s tim odredbama u trenutku obrade;

(70)

budući da nije neophodno da osoba čiji se podaci obrađuju ponovi svoju suglasnost kako bi nadzornik nakon stupanja na snagu nacionalnih propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom nastavio s obradom bilo kojih osjetljivih podataka potrebnih za izvršavanje ugovora sklopljenog na temelju slobodne i informirane suglasnosti prije stupanja na snagu ovih odredbi;

(71)

budući da ova Direktiva ne priječi države članice da propišu trgovačke aktivnosti namijenjene potrošačima s prebivalištem na području u onoj mjeri u kojoj se taj propis ne odnosi na zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka;

(72)

budući da ova Direktiva dopušta da se pri provedbi načela iz ove Direktive uzme u obzir načelo pristupa javnosti službenim dokumentima,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Cilj Direktive

1.   U skladu s ovom Direktivom, države članice štite temeljna prava i slobode fizičkih osoba, a posebno njihova prava na privatnost u vezi s obradom osobnih podataka.

2.   Države članice ne ograničavaju ni zabranjuju slobodni prijenos osobnih podataka između država članica iz razloga povezanih sa zaštitom osiguranom u stavku 1. ovog članka.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Direktive:

(a)

„osobni podaci” znači bilo koji podaci koji se odnose na utvrđenu fizičku osobu ili fizičku osobu koju se može utvrditi („osoba čiji se podaci obrađuju”); osoba koja se može utvrditi je osoba čiji je identitet moguće utvrditi, izravno ili neizravno, a posebno navođenjem identifikacijskog broja ili jednog ili više činitelja značajnih za njegov fizički, fiziološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet;

(b)

„obrada osobnih podataka” („obrada”) znači bilo koji postupak ili skup postupaka koji se provode nad osobnim podacima, bilo automatskim putem ili ne, kao što je prikupljanje, snimanje, organiziranje, pohrana, prilagođavanje ili mijenjanje, vraćanje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom i širenjem ili stavljanje na raspolaganje drugim načinom, poravnavanje ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje;

c)

„sustav arhiviranja osobnih podataka” („sustav arhiviranja”) znači bilo koji strukturirani skup osobnih podataka koji je dostupan prema posebnim mjerilima, bilo da su centralizirani, decentralizirani ili raspršeni na funkcionalnoj ili zemljopisnoj osnovi;

(d)

„nadzornik” znači fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo koje samo ili zajedno s drugima utvrđuje svrhu i načine obrade osobnih podataka; kada su svrha i načini obrade utvrđeni nacionalnim zakonodavstvom ili pravom Zajednice, nadzornik ili posebna mjerila za njegovo imenovanje mogu se utvrditi nacionalnim zakonodavstvom ili pravom Zajednice;

(e)

„obrađivač” znači fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo koje obrađuje osobne podatke u ime nadzornika;

(f)

„treća stranka” znači bilo koja fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo osim osobe čiji se podaci obrađuju, nadzornika, obrađivača i osoba koje su na temelju izravne ovlasti nadzornika ili obrađivača ovlaštene obrađivati podatke;

(g)

„primatelj” znači fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo kojem se podaci otkrivaju, bilo da je treća strana ili ne; međutim, tijela koja dobivaju podatke u okviru posebnog upita ne smatraju se primateljima;

(h)

„suglasnost osobe čiji se podaci obrađuju” znači svaka dobrovoljno dana, posebna i informirana izjava volje, kojom osoba čiji se podaci obrađuju daje svoju suglasnost da se obrade osobni podaci koji se na nju odnose.

Članak 3.

Područje primjene

1.   Ova Direktiva se primjenjuje na osobne podatke koji se u cijelosti ili djelomično obrađuju automatskim putem i na obradu podataka koja nije automatska, a koja čini dio sustava arhiviranja ili će činiti dio sustava arhiviranja.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na obradu osobnih podataka:

tijekom aktivnosti koja je izvan područja primjene prava Zajednice, kao što je predviđeno u glavama V. i VI. Ugovora o Europskoj uniji i u svakom slučaju na postupke obrade koji se odnose na javnu sigurnost, obranu, nacionalnu sigurnost (uključujući gospodarsku dobrobit države kada se operacija obrade odnosi na pitanja nacionalne sigurnosti) i aktivnosti države u području kaznenog prava,

koju provodi fizička osoba tijekom aktivnosti isključivo osobne ili domaće naravi.

Članak 4.

Primjena nacionalnog prava

1.   Svaka država članica na obradu osobnih podataka primjenjuje nacionalne propise koje donese u skladu s ovom Direktivom kada:

(a)

se obrada provodi u smislu aktivnosti poslovnog nastana nadzornika na području države članice; kada taj nadzornik ima poslovni nastan na području nekoliko država članica, on mora poduzeti potrebne mjere kako bi osigurao da svaki od tih poslovnih nastana ispunjava obveze propisane važećim nacionalnim pravom;

(b)

nadzornik nema poslovni nastan na području države članice, nego na mjestu na kojem se njeno nacionalno pravo primjenjuje na temelju međunarodnog javnog prava;

(c)

nadzornik nema poslovni nastan na području Zajednice i u svrhu obrade osobnih podataka koristi opremu, bilo da je automatizirana ili ne, smještenu na području navedene države članice, ako se takva oprema ne koristi isključivo u svrhe prijenosa preko područja Zajednice.

2.   U okolnostima iz stavka 1. točke (c) ovog članka nadzornik mora imenovati zastupnika s poslovnim nastanom na području te države članice, ne dovodeći u pitanje pravna sredstva koja se mogu podnijeti protiv samog nadzornika.

POGLAVLJE II.

OPĆA PRAVILA O ZAKONITOSTI OBRADE OSOBNIH PODATAKA

Članak 5.

Države članice u granicama odredbi ovog poglavlja podrobno utvrđuju uvjete pod kojima je obrada podataka zakonita.

ODJELJAK I.

NAČELA KOJA SE ODNOSE NA KVALITETU PODATAKA

Članak 6.

1.   Države članice osiguravaju da su osobni podaci;

(a)

obrađeni pošteno i zakonito;

(b)

prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te da ih se dalje ne obrađuje na način koji bi bio nespojiv s tom svrhom. Daljnja obrada podataka u povijesne, statističke ili znanstvene svrhe ne smatra se nespojivom pod uvjetom da ta država članica osigura odgovarajuću zaštitu;

(c)

prikladni, relevantni i da nisu pretjerani u odnosu na svrhu zbog koje se prikupljaju i/ili dalje obrađuju;

(d)

točni i, po potrebi, dopunjeni; potrebno je poduzeti sve odgovarajuće mjere da se podaci koji su netočni ili nepotpuni izbrišu ili isprave, uzimajući u obzir svrhu zbog koje se prikupljaju ili zbog koje se dalje obrađuju;

(e)

čuvani u obliku koji omogućava identifikaciju osoba čiji se podaci obrađuju samo tijekom razdoblja potrebnog u svrhe zbog kojih se podaci prikupljaju ili zbog kojih se dalje obrađuju. Države članice dužne su predvidjeti odgovarajuću zaštitu za pohranu osobnih podataka za duža razdoblja ili za povijesnu, statističku ili znanstvenu uporabu.

2.   Nadzornik mora osigurati postupanje u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

ODJELJAK II.

MJERILA ZA ZAKONITOST OBRADE PODATAKA

Članak 7.

Države članice osiguravaju da se osobni podaci mogu obrađivati jedino ako:

(a)

je osoba čiji se podaci obrađuju nedvosmisleno dala svoju suglasnost; ili

(b)

je obrada potrebna za izvršavanje ugovora kojem je osoba čiji se podaci obrađuju stranka ili kako bi se poduzele mjere na zahtjev osobe čiji se podaci obrađuju prije sklapanja ugovora; ili

(c)

je obrada potrebna za sukladnost sa zakonskom obvezom kojoj nadzornik podliježe; ili

(d)

je obrada potrebna kako bi se zaštitili vitalni interesi osobe čiji se podaci obrađuju; ili

(e)

je obrada potrebna za izvršavanje zadatka koji se provodi zbog javnog interesa ili pri izvršavanju javne ovlasti koju ima nadzornik ili treća stranka kojoj se podaci otkrivaju; ili

(f)

je obrada potrebna u svrhe zakonitog interesa kojeg ima nadzornik ili treća stranka ili stranke kojima se podaci otkrivaju, osim kada su ti podaci podređeni interesu za temeljna prava i slobode osobe čiji se podaci obrađuju koja zahtijeva zaštitu na temelju članka 1. stavka 1. ove Direktive.

ODJELJAK III.

POSEBNE VRSTE OBRADE

Članak 8.

Obrada posebnih vrsta podataka

1.   Države članice zabranjuju obradu osobnih podataka kojima se otkriva rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu i obradu podataka u vezi sa zdravljem ili spolnim životom.

2.   Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se kada je:

(a)

osoba čiji se podaci obrađuju dala svoju izričitu suglasnost za obradu tih podataka, osim kada je zakonodavstvom države članice predviđeno da se zabrana iz stavka 1. ovog članka ne može ukinuti na način da osoba čiji se podaci obrađuju da svoju suglasnost; ili

(b)

obrada potrebna u svrhe izvršavanja obveza i posebnih prava nadzornika na području zakonodavstva o zapošljavanju u onoj mjeri u kojoj je to dopušteno nacionalnim zakonodavstvom koje pruža odgovarajuću zaštitu; ili

(c)

obrada potrebna radi zaštite vitalnih interesa osobe čiji se podaci obrađuju ili druge osobe kada osoba čiji se podaci obrađuju nije fizički ili pravno sposobna dati svoju suglasnost; ili

(d)

obradu provodi tijekom svojih zakonitih aktivnosti uz odgovarajuću zaštitu ustanova, udruga ili nekog drugog neprofitnog tijela s političkim, filozofskim, vjerskim ili sindikalnim ciljem i pod uvjetom da se obrada odnosi jedino na članove tijela ili na osobe koje su u redovitom kontaktu s njime u pogledu njihove svrhe te da se podaci ne otkrivaju trećoj stranci bez suglasnosti osobe čiji se podaci obrađuju; ili

(e)

obrada se odnosi na podatke koje je objavila osoba čiji se podaci obrađuju ili kada je potrebno radi uspostave, provedbe ili obrane pravnih zahtjeva.

3.   Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se kada je obrada podataka potrebna u svrhe preventivne medicine, medicinske dijagnoze, zdravstvene skrbi ili liječenja ili upravljanja zdravstvenim službama, te kada te podatke obrađuje zdravstveni radnik koji na temelju nacionalnog zakonodavstva ili pravila koje donesu nacionalna nadležna tijela podliježe obvezi čuvanja profesionalne tajne ili druga osoba koja također podliježe istoj obvezi čuvanja tajne.

4.   Uzimajući u obzir utvrđivanje odgovarajuće zaštite, države članice mogu nacionalnim zakonodavstvom ili odlukom nadzornog tijela zbog značajnog javnog interesa, propisati dodatne iznimke osim onih iz stavka 2. ovog članka.

5.   Obrada podataka koji se odnose na kaznena djela, kaznene presude ili sigurnosne mjere mogu se izvršiti jedino pod nadzorom službenog tijela, ili ako je nacionalnim zakonodavstvom predviđena odgovarajuća zaštita, uzimajući u obzir iznimke koje može odobriti država članica na temelju nacionalnih propisa uz odgovarajuću zaštitu. Međutim, potpuna evidencija kaznenih presuda se može voditi jedino pod nadzorom službenog tijela.

Države članice mogu propisati da se podaci koji se odnose na upravne sankcije ili presude u građanskim stvarima također mogu obrađivati pod nadzorom službenog tijela.

6.   Komisiju je potrebno obavijestiti o iznimkama od stavka 1. ovog članka predviđenima u stavcima 4. i 5. ovog članka.

7.   Države članice utvrđuju uvjete pod kojima se obrađuje nacionalni identifikacijski broj ili bilo koji drugi način identifikacije za opću uporabu.

Članak 9.

Obrada osobnih podataka i sloboda izražavanja

Države članice utvrđuju iznimke ili odstupanja od odredbi ovog poglavlja, poglavlja IV. i poglavlja VI. za obradu osobnih podataka izvršenih isključivo u novinarske svrhe ili radi umjetničkog ili književnog izražavanja jedino ako su potrebni radi usklađivanja prava na privatnost s propisima o slobodi izražavanja.

ODJELJAK IV.

PODACI KOJI SE DAJU OSOBI ČIJI PODACI SE OBRAĐUJU

Članak 10.

Podaci u slučajevima prikupljanja podataka od osobe čiji se podaci obrađuju

Države članice propisuju da nadzornik ili njegov zastupnik moraju dati osobi čiji se podaci obrađuju, a od koje se prikupljaju podaci, barem sljedeće podatke, osim u slučaju da ih već ima:

(a)

identitet nadzornika i njegovog zastupnika, ako ga ima;

(b)

svrhu obrade podataka;

(c)

bilo koje daljnje podatke kao što su

primatelji ili vrste primatelja podataka,

jesu li odgovori na pitanja obvezni ili dobrovoljni te moguće posljedice u slučaju da se ne odgovori na pitanja,

postojanje prava na pristup podacima i prava na ispravljanje podataka koji se na nju odnose

ako su takvi daljnji podaci potrebni, uzimajući u obzir posebne okolnosti u kojima se podaci prikupljaju, osigurati poštenu obradu u odnosu na osobu čiji se podaci obrađuju.

Članak 11.

Podaci kada podaci nisu dobiveni od osobe čiji se podaci obrađuju

1.   Kada podaci nisu dobiveni od osobe čiji se podaci obrađuju, države članice propisuju da nadzornik ili njegov zastupnik u trenutku bilježenja osobnih podataka ili ako je predviđeno otkrivanje trećoj stranci, najkasnije u trenutku kada su podaci po prvi puta otkriveni, moraju dati osobi čiji se podaci obrađuju barem sljedeće podatke, osim u slučaju da ih već ima:

(a)

identitet nadzornika i njegovog zastupnika, ako ga ima;

(b)

svrhu obrade;

(c)

bilo koje daljnje podatke kao što su

vrste podataka,

primatelji ili vrste primatelja podataka,

postojanje prava na pristup podacima i pravo na ispravljanje podataka koji se na nju odnose

ako su daljnji podaci potrebni, uzimajući u obzir posebne okolnosti u kojima se podaci obrađuju, jamstvo poštene obrade u odnosu na osobu čiji se podaci obrađuju.

2.   Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se, prije svega za obradu u statističke svrhe ili u svrhe povijesnog ili znanstvenog istraživanja, kada je davanje takvih podataka nemoguće ili ako bi uključivalo nerazmjerni napor ili ako je bilježenje ili otkrivanje izričito propisano zakonom. U tim slučajevima države članice propisuju odgovarajuću zaštitu.

ODJELJAK V.

PRAVO OSOBE ČIJI SE PODACI OBRAĐUJU NA PRISTUP PODACIMA

Članak 12.

Pravo na pristup

Države članice osiguravaju da svaka osoba čiji se podaci obrađuju ima pravo dobiti od nadzornika:

(a)

bez prisile, u razumnim rokovima te bez pretjerane odgode ili troška:

potvrdu obrađuju li se ili ne podaci koji se na nju odnose te podatak barem u vezi svrhe obrade, vrste podataka te primatelje ili vrste primatelja kojima se podaci otkrivaju,

obavijest u razumljivom obliku o podacima koji se obrađuju te bilo koje podatke o njihovom izvoru,

podatke o logici uključenoj u automatsku obradu podataka koja se na nju odnosi barem u slučaju automatskih odluka iz članka 15. stavka 1. ove Direktive;

(b)

prema potrebi, ispravak, brisanje ili blokiranje podataka čija obrada nije u skladu s ovom Direktivom, posebno zbog nepotpunih ili netočnih podataka;

(c)

obavijest trećim strankama kojima su podaci otkriveni o svim ispravcima, brisanjima ili blokiranju izvršenom u skladu s točkom (b), ako se to pokaže nemogućim ili uključuje nerazmjeran napor.

ODJELJAK VI.

IZNIMKE I OGRANIČENJA

Članak 13.

Iznimke i ograničenja

1.   Države članice mogu donijeti propise za ograničavanje područja primjene obveza i prava iz članka 6. stavka 1., članka 10., članka 11. stavka 1. te članka 12. i 21. ove Direktive kada takvo ograničavanje predstavlja potrebne mjere za zaštitu:

(a)

nacionalne sigurnosti;

(b)

obrane;

(c)

javne sigurnosti;

(d)

sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela ili kršenja etike zakonom uređenih djelatnosti;

(e)

važnoga gospodarskog ili financijskog interesa države članice ili Europske unije, uključujući novčana, proračunska i porezna pitanja;

(f)

nadzora, inspekcije ili regulatorne funkcije povezane, čak i povremeno, s izvršavanjem javnih ovlasti u slučajevima iz točke (c), (d) i (e);

(g)

zaštite osobe čiji se podaci obrađuju ili prava i slobode drugih.

2.   Uzimajući u obzir odgovarajuću pravnu zaštitu, posebno da se podaci ne koriste za poduzimanje mjera ili odluka u vezi bilo kojeg određenog pojedinca, države članice mogu, kada očito nema rizika od kršenja privatnosti osobe čiji se podaci obrađuju, zakonski ograničiti prava iz članka 12. ove Direktive kada se podaci obrađuju isključivo u svrhe znanstvenog istraživanja ili kada se čuvaju u osobnom obliku najduže tijekom razdoblja potrebnog za isključivu svrhu izrade statistike.

ODJELJAK VII.

PRAVO OSOBE ČIJI SE PODACI OBRAĐUJU NA PRIGOVOR

Članak 14.

Pravo osobe čiji se podaci obrađuju na prigovor

Države članice odobravaju osobi čiji se podaci obrađuju pravo:

(a)

barem u slučajevima iz članka 7. stavaka (e) i (f) ove Direktive, da prigovori u bilo kojem trenutku zbog jakih i zakonitih razloga u vezi njezine određene situacije na obradu podataka koji se odnose na nju, osim kada je drugačije propisano nacionalnim zakonodavstvom. Ako je prigovor osnovan, obrada koju je započeo nadzornik ne smije više obuhvaćati te podatke;

(b)

da, na zahtjev i besplatno, prigovori obradi osobnih podataka koji se odnose na nju za koje nadzornik predviđa da će se obrađivati u svrhe izravne trgovine ili da je se obavijesti prije nego li se osobni podaci otkriju po prvi puta trećim strankama ili koriste u njihovo ime u svrhe izravne trgovine te da dobije izričito pravo na besplatni prigovor na takvo otkrivanje ili uporabu.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su osobe čiji se podaci obrađuju upoznate s pravom iz podstavka (b).

Članak 15.

Automatske pojedinačne odluke

1.   Države članice svakoj osobi priznaju pravo da o njoj ne donese odluku koja proizvodi pravne učinke u vezi nje ili na nju značajno utječe i koja je isključivo osnovana na automatskoj obradi podataka s namjerom procjene određenih osobnih vidova koji se na nju odnose, kao što je njezin uspjeh na poslu, kreditna sposobnost, pouzdanost, ponašanje itd.

2.   Uzimajući u obzir druge članke ove Direktive, države članice utvrđuju da se o osobi može donijeti odluka iz stavka 1. ovog članka ako je ta odluka:

(a)

donesena tijekom sklapanja ili izvršenja ugovora, pod uvjetom da je zahtjev za sklapanje ili izvršenje ugovora kojeg je podnijela osoba čiji podaci se obrađuju, ispunjen ili da postoje odgovarajuće mjere za zaštitu njezinih zakonitih interesa, kao što su dogovori koji joj omogućavaju izražavanje svog mišljenja; ili

(b)

dopuštena zakonodavstvom koje također utvrđuje mjere za zaštitu zakonitih interesa osobe čiji se podaci obrađuju.

ODJELJAK VIII.

POVJERLJIVOST I SIGURNOST OBRADE

Članak 16.

Povjerljivost obrade

Svaka osoba koja djeluje na temelju ovlaštenja nadzornika ili obrađivača, uključujući i samog obrađivača, koja ima pristup osobnim podacima ne smije ih obrađivati osim na temelju uputa nadzornika i ako mu zakon tako nalaže.

Članak 17.

Sigurnost obrade

1.   Države članice utvrđuju da nadzornik mora provoditi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi zaštitio osobne podatke od slučajnog ili nezakonitog uništavanja ili slučajnoga gubitka, izmjene, neovlaštenog otkrivanja ili pristupa, posebno kada obrada uključuje prijenos podataka putem mreže te protiv svih drugih nezakonitih oblika obrade.

Uzimajući u obzir najnovija dostignuća i trošak njihove provedbe, takve mjere osiguravaju razinu sigurnosti koja odgovara rizicima obrade i prirodi podataka koje je potrebno zaštititi.

2.   Države članice utvrđuju da nadzornik mora, kada se obrada provodi u njegovo ime, izabrati obrađivača koji daje dovoljna jamstva u vezi mjera tehničke sigurnosti kojima je uređena obrada koju je potrebno izvršiti, te da osigura poštivanje tih mjera.

3.   Obrada koju izvršava obrađivač mora se utvrditi ugovorom ili pravnim aktom koji obrađivača obvezuje prema nadzorniku i koji posebno utvrđuje da:

obrađivač djeluje jedino na temelju uputa nadzornika,

obveze iz stavka 1. ovog članka, kako je utvrđeno zakonodavstvom države članice u kojoj obrađivač ima poslovni nastan, također obvezuju i obrađivača.

4.   U svrhu dokazivanja, dijelovi ugovora ili pravnog akta koji se odnose na zaštitu podataka te uvjeti u vezi mjera iz stavka 1. ovog članka moraju biti u pisanom ili drugom jednako vrijednom obliku.

ODJELJAK IX.

OBAVJEŠĆIVANJE

Članak 18.

Obveza obavješćivanja nadzornog tijela

1.   Države članice osiguravaju da nadzornik ili njegov zastupnik, ako ga ima, moraju obavijestiti nadzorno tijelo iz članka 28. ove Direktive prije izvršavanja potpune ili djelomične automatske obrade ili skupa takvih operacija s namjerom da služi jednoj svrsi ili nekoliko povezanih svrha.

2.   Države članice mogu propisati pojednostavljenje ili iznimku od obveze obavješćivanja jedino u sljedećim slučajevima i pod sljedećim uvjetima:

kada se, za vrste obrade za koje s obzirom na podatke koje je potrebno obraditi nije vjerojatno da će negativno utjecati na prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju, navode svrhe obrade, podaci ili vrste podataka koji se obrađuju, vrste ili vrste osoba čiji podaci se obrađuju, primatelji ili vrste primatelja kojima se podaci otkrivaju, te razdoblje tijekom kojeg će se podaci čuvati, i/ili

kada nadzornik, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom koje se odnosi na njegovo poslovanje, imenuje službenika za zaštitu podataka koja je posebno nadležna:

osigurati na neovisan način unutarnju primjenu nacionalnih odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom,

voditi evidenciju operacija obrade koje izvršava nadzornik, a sadrži pojedine podatke iz članka 21. stavka 2. ove Direktive,

osiguravajući time da operacije obrade neće negativno utjecati na prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju.

3.   Države članice mogu propisati da se stavak 1. ovog članka ne odnosi na obradu čija je isključiva svrha vođenje evidencije koja je u skladu sa zakonima ili propisima namijenjena pružanju podataka javnosti i koja je javnosti općenito ili bilo kojoj osobi koja ima zakoniti interes na raspolaganju.

4.   Države članice mogu propisati iznimke od obveze obavješćivanja ili pojednostavljenja obavješćivanja za postupke obrade iz članka 8. stavka 2. točka (d) ove Direktive.

5.   Države članice mogu propisati da se neki ili svi neautomatski postupci obrade koji uključuju osobne podatke priopće ili naložiti da se na te postupke obrade primjenjuje pojednostavljeno obavješćivanje.

Članak 19.

Sadržaj obavijesti

1.   Države članice utvrđuju podatke koje je potrebno navesti u obavijesti. To uključuje barem:

(a)

ime i adresu nadzornika i njegovog zastupnika, ako ga ima;

(b)

svrhu ili svrhe obrade;

(c)

opis vrste ili vrsta osoba čiji se podaci obrađuju i podataka i vrsta podataka koji se odnose na njih;

(d)

primatelje ili vrste primatelja kojima se podaci mogu otkriti;

(e)

predloženi prijenos podataka trećim zemljama;

(f)

opći opis koji omogućava prethodnu procjenu prikladnosti mjera donesenih u skladu s člankom 17. ove Direktive kako bi se osigurala sigurnost obrade.

2.   Države članice određuju postupke na temelju kojih se nadzorno tijelo mora obavijestiti o bilo kojoj promjeni koja utječe na podatke iz stavka 1. ovog članka.

Članak 20.

Prethodna provjera

1.   Države članice utvrđuju postupke obrade koji bi mogli predstavljati poseban rizik za prava i slobode osoba čiji se podaci obrađuju te brinu jesu li ti postupci obrade provjereni prije njihova početka.

2.   Takve prethodne provjere izvršava nadzorno tijelo nakon što primi obavijest od nadzornika ili službenika za zaštitu podataka koji se u slučaju sumnje mora savjetovati s nadzornim tijelom.

3.   Države članice mogu također provoditi takve provjere u smislu priprema mjera nacionalnog parlamenta ili mjera na temelju takve zakonodavne mjere i koja utvrđuje prirodu obrade i propisuje odgovarajuću zaštitu.

Članak 21.

Objavljivanje postupka obrade

1.   Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da se postupci obrade objave.

2.   Države članice osiguravaju da nadzorno tijelo vodi evidenciju postupaka obrade priopćene u skladu s člankom 18. ove Direktive.

Evidencija sadrži barem podatke iz članka 19. stavka 1. točke (a) do (e) ove Direktive.

Evidenciju može pregledati bilo koja osoba.

3.   Države članice osiguravaju, u vezi s postupcima obrade koji ne podliježu obavješćivanju, da nadzornici ili drugo tijelo koje imenuju države članice svakoj osobi na zahtjev stavi na raspolaganje barem podatke iz članka 19. stavka 1. točke (a) do (e) ove Direktive u odgovarajućem obliku.

Države članice mogu propisati da se ova odredba ne primjenjuje na obradu čija je jedina svrha vođenje evidencije koja u skladu sa zakonima ili propisima ima namjeru pružati podatke javnosti i koja je dostupna javnosti općenito ili svakoj osobi koja ima zakoniti interes.

POGLAVLJE III.

PRAVNI LIJEKOVI, ODGOVORNOST I SANKCIJE

Članak 22.

Pravni lijekovi

Ne dovodeći u pitanje pravne lijekove u upravnom postupku koji se mogu propisati, među ostalim, pred nadzornim tijelom iz članka 28. ove Direktive, prije upućivanja sudskom tijelu države članice utvrđuju pravo svake osobe na pravni lijek za slučaj kršenja prava koje joj je osigurano nacionalnim pravom koje se primjenjuje na tu obradu.

Članak 23.

Odgovornost

1.   Država članica propisuje da svaka osoba koja je pretrpjela štetu kao rezultat nezakonitog postupka obrade ili bilo kojeg djela koje je nespojivo s odredbama nacionalnog prava donesenim u skladu s ovom Direktivom ima pravo od nadzornika zahtijevati naknadu štete.

2.   Nadzornik se može u cijelosti ili djelomično izuzeti od ove odgovornosti ako dokaže da nije odgovoran za slučaj koji je doveo do štete.

Članak 24.

Sankcije

Države članice donose odgovarajuće mjere kako bi osigurale potpunu provedbu odredbi ove Direktive i posebno propisuju sankcije koje se nameću u slučaju kršenja odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom.

POGLAVLJE IV.

PRIJENOS OSOBNIH PODATAKA TREĆIM ZEMLJAMA

Članak 25.

Načela

1.   Države članice osiguravaju da se prijenos osobnih podataka koji se obrađuju ili koje je potrebno obraditi nakon prijenosa trećoj zemlji može izvršiti jedino ako, ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe donesene u skladu s drugim odredbama ove Direktive, te treće zemlje osiguraju odgovarajuću razinu zaštite.

2.   Odgovarajuća razina zaštite koju osiguravaju treće zemlje procjenjuje se ovisno o svim okolnostima u vezi s prijenosom podataka ili skupom postupaka prijenosa podataka; posebno se razmatra priroda podataka, svrha i trajanje predloženog postupka ili postupka obrade, država podrijetla i država konačnog odredišta, važeća pravna pravila, kako ona opća, tako i posebna, u toj trećoj zemlji te profesionalna pravila i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u toj državi.

3.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o slučajevima za koje smatraju da treća zemlja ne osigurava odgovarajuću razinu zaštite u smislu stavka 2. ovog članka.

4.   Ako Komisija na temelju postupka iz članka 31. stavka 2. ove Direktive utvrdi da treća zemlja ne osigurava odgovarajuću razinu zaštite u smislu stavka 2. ovog članka, države članice poduzimaju mjere potrebne za sprečavanje bilo kakvog prijenosa podataka iste vrste toj trećoj zemlji.

5.   Kada je primjereno, Komisija započinje pregovore s ciljem ispravljanja položaja koji je doveo do činjeničnog stanja iz stavka 4. ovog članka.

6.   Komisija može u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. ove Direktive, utvrditi da treća zemlja temeljem domaćeg zakonodavstva ili međunarodnih obveza koje je preuzela, osigurava odgovarajuću razinu zaštite u smislu stavka 2. ovog članka, posebno nakon završetka pregovora iz stavka 5. ovog članka, za zaštitu privatnog života i osnovnih sloboda i prava pojedinaca.

Države članice poduzimaju mjere potrebne za usklađivanje s odlukom Komisije.

Članak 26.

Iznimke

1.   Iznimno od članka 25. ove Direktive i ako nacionalno zakonodavstvo za pojedine slučajeve ne propisuje drugačije, države članice osiguravaju da se prijenos ili skup prijenosa osobnih podataka trećoj zemlji koja ne osigurava odgovarajuću razinu zaštite u smislu članka 25. stavka 2. ove Direktive može izvršiti pod uvjetom:

(a)

da je osoba čiji se podaci obrađuju dala svoju nedvosmislenu suglasnost predloženom prijenosu; ili

(b)

da je prijenos potreban radi izvršenja ugovora između osobe čiji se podaci obrađuju i nadzornika ili provedbe predugovornih mjera poduzetih na zahtjev osobe čiji se podaci obrađuju; ili

(c)

da je prijenos potreban za sklapanje ili izvršenje ugovora sklopljenog u interesu osobe čiji se podaci obrađuju između nadzornika i treće stranke; ili

(d)

da je prijenos potreban ili propisan zakonom radi važnog javnog interesa ili uspostave, izvršenja ili obrane prava na pravne zahtjeve; ili

(e)

da je prijenos potreban kako bi se zaštitili vitalni interesi osobe čiji se podaci obrađuju; ili

(f)

prijenos se obavlja iz evidencije koja u skladu sa zakonima ili propisima treba javnosti pružiti podatke i koja je na raspolaganju javnosti općenito ili svakoj osobi koja može dokazati svoj zakoniti interes u mjeri u kojoj su u određenom slučaju ispunjeni uvjeti u vezi dostupnosti propisani zakonom.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ovog članka, država članica može odobriti prijenos ili skup prijenosa osobnih podataka trećoj zemlji koja ne osigurava odgovarajuću razinu zaštite u smislu članka 25. stavka 2. ove Direktive, kada nadzornik daje dovoljna jamstva u vezi zaštite privatnosti i temeljnih prava i sloboda pojedinaca te u vezi ostvarivanja tih prava; takva jamstva mogu posebno proizlaziti iz odgovarajućih ugovornih klauzula.

3.   Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o odobrenjima koja su izdala u skladu sa stavkom 2. ovog članka

Ako država članica ili Komisija prigovori iz zakonitih razloga u vezi zaštite privatnosti i temeljnih prava i sloboda pojedinaca, Komisija poduzima odgovarajuće mjere u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. ove Direktive

Države članice poduzimaju mjere potrebne za usklađivanje s odlukom Komisije.

4.   Ako Komisija odluči, u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. ove Direktive, da neke standardne ugovorne klauzule daju dovoljna jamstva iz stavka 2. ovog članka, države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za usklađivanje s odlukom Komisije.

POGLAVLJE V.

PRAVILA PONAŠANJA

Članak 27.

1.   Države članice i Komisija potiču izradu pravila ponašanja koja imaju za cilj doprinijeti ispravnoj provedbi nacionalnih propisa koje donesu države članice u skladu s ovom Direktivom, uzimajući u obzir posebne značajke različitih područja.

2.   Države članice trgovačkim udrugama i drugim tijelima koja zastupaju druge vrste nadzornika koji su sastavili prijedloge nacionalnih pravila ili koji imaju namjeru izmijeniti ili proširiti postojeća nacionalna pravila omogućavaju da ih podnesu na mišljenje nacionalnim tijelima.

Države članice osiguravaju da to tijelo utvrdi, među ostalim, jesu li predani prijedlozi u skladu s nacionalnim odredbama donesenim u skladu s ovom Direktivom. Ako to smatra prikladnim, tijelo traži mišljenje osoba čiji podaci se obrađuju ili njihovih zastupnika.

3.   Prijedlozi pravila Zajednice i izmjene ili produženje postojećih pravila Zajednice mogu se podnijeti Radnoj skupini iz članka 29. ove Direktive. Ta Radna skupina utvrđuje, među ostalim, jesu li predani prijedlozi u skladu s nacionalnim odredbama donesenim u skladu s ovom Direktivom. Ako smatra prikladnim, tijelo traži mišljenje osoba čiji se podaci obrađuju ili njezinih zastupnika. Komisija može osigurati odgovarajuću objavu pravila koje je odobrila Radna skupina.

POGLAVLJE VI.

NADZORNO TIJELO I RADNA SKUPINA ZA ZAŠTITU POJEDINACA U VEZI OBRADE OSOBNIH PODATAKA

Članak 28.

Nadzorno tijelo

1.   Svaka država članica osigurava da je jedno ili više javnih tijela na njenom području odgovorno za nadzor primjene odredbi koje su donijele države članice u skladu s ovom Direktivom.

Ta tijela u provedbi funkcija koje su im povjerene djeluju potpuno neovisno.

2.   Svaka država članica osigurava da se pri izradi zakonodavnih i upravnih akata u vezi zaštite prava i sloboda pojedinaca u odnosu na obradu osobnih podataka savjetuju nadzorna tijela.

3.   Svako tijelo posebno ima:

istražne ovlasti, kao što je ovlast pristupa podacima koji su predmet postupaka obrade i ovlasti za prikupljanje svih podataka potrebnih za izvršavanje svojih nadzornih dužnosti,

učinkovite ovlasti za posredovanje, kao što je na primjer davanje mišljenja prije nego li se izvrše postupci obrade, u skladu s člankom 20. ove Direktive, te osiguranje odgovarajuće objave takvih mišljenja te ovlasti naređivanja blokiranja, brisanja ili uništavanja podataka, nametanja privremene ili konačne zabrane obrade, upozoravanja ili opominjanja nadzornika ili upućivanja predmeta nacionalnim parlamentima ili drugim političkim institucijama,

ovlast za sudjelovanje u sudskim postupcima ako su prekršene nacionalne odredbe donesene u skladu s ovom Direktivom ili za upoznavanje sudskih tijela tim kršenjima

Protiv odluka nadzornog tijela mogu se izjaviti žalbe putem sudova.

4.   Svako nadzorno tijelo razmatra zahtjeve koje podnese bilo koja osoba ili bilo koja udruga koja zastupa tu osobu, u vezi zaštite njezinih prava i sloboda u odnosu na obradu osobnih podataka. Tu osobu se izvještava o ishodu tog zahtjeva.

Svako nadzorno tijelo posebno razmatra zahtjev za provjeru zakonitosti obrade podataka koji preda bilo koja osoba kada se primjenjuju nacionalne odredbe donesene u skladu s člankom 13. ove Direktive. Osobu se u svakom slučaju obavješćuje da je provjera u tijeku.

5.   Svako nadzorno tijelo redovito sastavlja izvješće o svojim aktivnostima. Izvješće se javno objavljuje.

6.   Svako nadzorno tijelo je na području svoje države članice nadležno za provedbu ovlasti koje su mu dodijeljene u skladu sa stavkom 3. ovog članka, neovisno o tome koje se nacionalno pravo primjenjuje na tu obradu. Svako tijelo može zatražiti tijelo druge države članice da provodi svoje ovlasti.

Nadzorna tijela međusobno surađuju u mjeri potrebnoj za izvršavanje svojih ovlasti, posebno razmjenom korisnih podataka.

7.   Države članice osiguravaju da se na članove i osoblje nadzornog tijela, čak i nakon prestanka njihovog zaposlenja, primjenjuje dužnost čuvanja profesionalne tajne u vezi povjerljivih podataka kojima su imali pristup.

Članak 29.

Radna skupina za zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka

1.   Osniva se Radna skupina za zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka, u daljnjem tekstu „Radna skupina”.

Radna skupina ima savjetodavni status i djeluje neovisno.

2.   Radna skupina je sastavljena od predstavnika nadzornog tijela ili tijelâ koje imenuje svaka država članica i predstavnika tijela ili tijelâ osnovanih za ustanove i tijela Zajednice te predstavnika Komisije.

Sve članove Radne skupine imenuju ustanova, tijelo ili tijelâ koja zastupaju. Kada država članica imenuje više od jednog nadzornog tijela, imenuje zajedničkog zastupnika. Jednako važi za tijela osnovana za ustanove i tijela Zajednice.

3.   Radna skupina donosi odluke običnom većinom predstavnika nadzornog tijela.

4.   Radna skupina izabire predsjedatelja. Mandat predsjedatelja je dvije godine. Može se ponovno imenovati.

5.   Tajništvo Radne skupne osigurava Komisija.

6.   Radna skupina donosi Poslovnik o radu.

7.   Radna skupina razmatra točke koje na dnevni red stavi predsjedatelj na svoju vlastitu inicijativu ili na zahtjev predstavnika nadzornog tijela ili na zahtjev Komisije.

Članak 30.

1.   Radna skupina:

(a)

ispituje bilo koje pitanje u vezi s primjenom nacionalnih mjera donesenih na temelju ove Direktive radi doprinosa jednoobraznoj primjeni takvih mjera;

(b)

daje Komisiji mišljenje o razini zaštite u Zajednici i trećim zemljama;

(c)

savjetuje Komisiju u vezi bilo koje predložene izmjene ove Direktive, bilo kojih dodatnih ili posebnih mjera za očuvanje prava i sloboda fizičkih osoba u vezi obrade osobnih podataka i bilo kojih drugih predloženih mjera Zajednice koje utječu na ta prava i slobode;

(d)

daje mišljenje u vezi pravila ponašanja sastavljenih na razini Zajednice.

2.   Ako Radna skupina utvrdi da dolazi do odstupanja između zakonodavstva ili prakse država članica koja bi mogla utjecati na jednakovrijednost zaštite osoba u vezi obrade osobnih podataka u Zajednici, o tome obavješćuje Komisiju.

3.   Radna skupina može, na svoju vlastitu inicijativu, dati preporuke za sva pitanja u vezi zaštite osoba u odnosu na obradu osobnih podataka u Zajednici.

4.   Mišljenja i preporuke Radne skupine dostavljaju se Komisiji i odboru iz članka 31. ove Direktive.

5.   Komisija obavješćuje Radnu skupinu o mjerama koje je poduzela kao odgovor na njezina mišljenja i preporuke. To čini u izvješću koje se također dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješće se javno objavljuje.

6.   Radna skupina sastavlja godišnje izvješće o zaštiti fizičkih osoba u odnosu na obradu osobnih podataka u Zajednici i trećim zemljama, koje šalje Komisiji, Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješće se javno objavljuje.

POGLAVLJE VII.

PROVEDBENE MJERE ZAJEDNICE

Članak 31.

Odbor

1.   Komisiji pomaže odbor sastavljen od predstavnika država članica kojem predsjeda predstavnik Komisije.

2.   Predstavnik Komisije podnosi odboru prijedlog mjera koje je potrebno poduzeti. Odbor dostavlja svoje mišljenje o prijedlogu u roku kojeg predsjedatelj može odrediti u skladu s hitnosti predmeta.

Mišljenje se usvaja većinom iz članka 148. stavka 2. Ugovora. Glasovi predstavnika država članica u okviru odbora ponderiraju se na način određen u tom članku. Predsjedatelj nema pravo glasa.

Komisija donosi mjere koje se odmah primjenjuju. Međutim, ako te mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora, Komisija ih priopćava Vijeću. U tom slučaju:

Komisija odgađa primjenu mjera koje je donijela na rok od tri mjeseca od datuma priopćenja,

Vijeće može u roku iz alineje prve kvalificiranom većinom donijeti drugačiju odluku.

KONAČNE ODREDBE

Članak 32.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije u roku od tri godine od dana njezinog donošenja.

Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene odjave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice osiguravaju da je obrada koja je već u tijeku na dan kada nacionalni propisi doneseni u skladu s ovom Direktivom stupe na snagu, usklađena s tim odredbama u roku od tri godine od tog datuma.

Iznimno od prethodnog podstavka, države članice mogu propisati da se obrada podataka koji se već čuvaju u sustavima ručnog arhiviranja na datum stupanja na snagu propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom, uskladi s člancima 6, 7. i 8. ove Direktive u roku od 12 godina od dana njihovog donošenja. Države članice, međutim, odobravaju osobi čiji podaci se obrađuju pravo pristupa, ispravljanja, brisanja ili blokiranja podataka koji su nepotpuni, netočni ili pohranjeni na način koji nije spojiv s opravdanom svrhom nadzornika, na njen zahtjev i posebno u trenutku ostvarivanja njenih prava.

3.   Iznimno od stavka 2. ovog članka, države članice mogu propisati da se, pod uvjetom odgovarajuće zaštite, podaci koji se čuvaju isključivo u svrhe povijesnog istraživanja ne moraju uskladiti s člancima 6., 7. i 8. ove Direktive.

4.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 33.

Komisija o provedbi ove Direktive redovito izvješćuje Vijeće i Europski parlament, počevši najkasnije tri godine nakon datuma iz članka 32. stavka 1. ove Direktive, pri čemu uz svoje izvješće po potrebi prilaže odgovarajuće prijedloge za izmjenu. Izvješće se javno objavljuje.

Komisija posebno ispituje primjenu ove Direktive na obradu zvukovnih i slikovnih podataka u vezi fizičkih osoba te podnosi sve odgovarajuće prijedloge koji se pokažu potrebnima, uzimajući u obzir razvoj u računalne tehnologije te ovisno o napretku informacijskog društva.

Članak 34.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 24. listopada 1995.

Za Europski parlament

Predsjednik

K. HAENSCH

Za Vijeće

Predsjednik

L. ATIENZA SERNA


(1)  SL C 277, 5.11.1990., str. 3.

i SL C 311, 27.11.1992., str. 30.

(2)  SL C 159, 17.6.1991., str. 38.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 11. ožujka 1992. (SL C 94, 13.4.1992., str. 198.), potvrđeno 2. prosinca 1993. (SL C 342, 20.12.1993., str. 30.); Zajedničko stajalište Vijeća od 20. veljače 1995. (SL C 93, 13.4.1995., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 15. lipnja 1995. (SL C 166, 3.7.1995.).

(4)  SL L 197, 18.7.1987., str. 33.


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

108


31995L0056


L 286/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.11.1995.


DIREKTIVA KOMISIJE 95/56/EZ

od 8. studenoga 1995.

o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 74/61/EEZ u odnosu na naprave za sprečavanje neovlaštene uporabe motornih vozila

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 93/81/EEZ (2), a posebno njezin članak 13. stavak 2.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 74/61/EEZ od 17. prosinca 1973. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na naprave za sprečavanje neovlaštene uporabe motornih vozila (3), a posebno njezin članak 5.,

budući da je Direktiva 74/61/EEZ jedna od posebnih direktiva u postupku EEZ homologacije koji se utvrdio Direktivom Vijeća 70/156/EEZ; budući da se zbog tog odredbe Direktive 70/156/EEZ o sustavima vozila, sastavnim dijelovima i odvojenim tehničkim jedinicama vozila primjenjuju na ovu Direktivu;

budući da se posebno u članku 3. stavku 4. i članku 4. stavku 3. Direktive 70/156/EEZ utvrđuje da svaka posebna direktiva treba sadržavati opisni dokument s mjerodavnim točkama iz Priloga I. navedenoj Direktivi, kao i certifikat o homologaciji na temelju njezinog Priloga VI., kako bi se homologacijski certifikat mogao računalno obraditi;

budući da je, s obzirom na stečeno iskustvo i dostignutu razinu tehničkog razvoja, a posebno na odgovarajući pravilnik Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, sada primjereno prilagoditi zahtjeve za navedene naprave dodavanjem zahtjeva za alarmne sustave i naprave za imobilizaciju vozila;

budući da zvučne signale alarmnih uređaja mogu emitirati uređaji za zvučni alarm, kako je utvrđeno Direktivom Vijeća 70/388/EEZ (4);

budući da će se druge mjere, poput onih koji se odnose na sustave za zaključavanje vrata i prtljažnog prostora, donijeti kasnije s ciljem pojačavanja sredstava za odvraćanje od neovlaštene uporabe vozila; osim toga, budući da za kratko vrijeme treba ponovno provjeriti odredbe ove Direktive radi njihova dodatnog pooštravanja kako bi se, među ostalim, obuhvatila i druga vozila; budući da će Komisija najkasnije do prosinca 1996. pripremiti izvješće o tim pitanjima kojem će se, prema potrebi, dodavati novi prijedlozi;

budući da su odredbe ove Direktive sukladne mišljenju Odbora za prilagobu tehničkom napretku koji se uspostavio Direktivom 70/156/EEZ,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Direktiva 74/61/EEZ mijenja se kako slijedi:

u članku 1. tekst „…, s karoserijom ili bez nje, …” zamjenjuje se tekstom „…, dovršenom ili nedovršenom, …”, a tekst „… tračnicama, poljoprivrednih traktora i strojeva te agregata.” tekstom „… tračnicama i poljoprivrednih i šumskih traktora te svih pokretnih strojeva.”

u članku 2. i članku 3. „Prilog I.” zamjenjuje se tekstom „mjerodavni prilozi”,

u članku 4. „točka 2.2. Priloga I.” zamjenjuje se tekstom „mjerodavni prilozi”,

u članku 5. „prilozi I. i II.” zamjenjuje se tekstom „prilozi”.

2.   Ispred priloga dodaje se popis priloga, a prilozi Direktivi 74/61/EEZ zamjenjuju se prilozima ovoj Direktivi.

Članak 2.

1.   Od 1. svibnja 1996. države članice ne mogu:

odbiti dodjeljivanje EEZ homologacije ili nacionalne homologacije za određeni tip motornog vozila, tip naprave za imobilizaciju vozila ili tip alarmnog sustava, ili

zabraniti registraciju, prodaju ili početak uporabe vozila ili prodaju ili početak uporabe naprava za imobilizaciju vozila ili alarmnih sustava,

iz razloga koji se odnose na naprave za sprečavanje neovlaštene uporabe motornih vozila, ako te naprave ispunjavaju zahtjeve iz Direktive 74/61/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

2.   Od 1. siječnja 1997. države članice:

više neće dodjeljivati EEZ homologaciju, i

mogu odbiti dodjeljivanje nacionalne homologacije,

za određen tip vozila iz razloga koji se odnose na naprave za sprečavanje neovlaštene uporabe motornih vozila ili za određen tip naprave za imobilizaciju vozila ili za određeni tip alarmnog sustava ako nisu ispunjeni zahtjevi iz Direktive 74/61/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

3.   Od 1. listopada 1998. države članice:

moraju smatrati da potvrde o sukladnosti priložene novim vozilima sukladno odredbama Direktive 70/156/EEZ više nisu valjane u smislu članka 7. stavka 1. navedene Direktive, i

mogu odbiti registraciju, prodaju i početak uporabe novih vozila bez priložene potvrde o sukladnosti sukladno Direktivi 70/156/EEZ,

mogu odbiti prodaju i početak uporabe novih naprava za imobilizaciju vozila ili novih alarmnih sustava,

iz razloga koji se odnose na naprave za sprečavanje neovlaštene uporabe ako nisu ispunjeni zahtjevi iz Direktive 74/61/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

4.   Od 1. listopada 1998. zahtjevi iz ove Direktive koji se odnose na naprave za imobilizaciju vozila i alarmne sustave kao sastavne dijelove ili odvojene tehničke jedinice primjenjuju se u smislu članka 7. stavka 2. Direktive 70/156/EEZ.

Članak 3.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. svibnja 1996. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 8. studenoga 1995.

Za Komisiju

Martin BANGEMANN

Član Komisije


(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(2)  SL L 264, 23.10.1993., str. 49.

(3)  SL L 38, 11.2.1974., str. 22.

(4)  SL L 176, 10.8.1970., str. 12.


POPIS PRILOGA

PRILOG I.:

Administrativne odredbe za homologaciju tipa

Dodatak 1.:

Obrazac potvrde o sukladnosti

PRILOG II.:

Opisni dokumenti

Dodatak 1.:

Opisni dokument za određeni tip vozila

Dodatak 2.:

Opisni dokument za određeni tip naprave za imobilizaciju vozila

Dodatak 3.:

Opisni dokument za određeni tip alarmnog sustava vozila

PRILOG III.:

Certifikati o EEZ homologaciji

Dodatak 1.:

Certifikat o EEZ homologaciji vozila

Dodatak 2.:

Certifikat o EEZ homologaciji naprave za imobilizaciju vozila

Dodatak 3.:

Certifikat o EEZ homologaciji alarmnog sustava vozila

PRILOG IV.:

Područje primjene, definicije i zahtjevi za naprave za sprečavanje neovlaštene uporabe

Dodatak 1.:

Postupak za ispitivanje trošenja naprava za sprečavanje neovlaštene uporabe koje djeluju na upravljač

Dodatak 2.:

Postupak za ispitivanje naprava za sprečavanje neovlaštene uporabe kojedjeluju na upravljač putem naprave za ograničavanje zakretnog momenta

PRILOG V.:

Područje primjene, definicije i zahtjevi za naprave za imobilizaciju vozila

Dodatak 1.:

Obrazac certifikata o ugradnji

PRILOG VI.:

Područje primjene, definicije i zahtjevi za alarmne sustave vozila

Dodatak 1.:

Obrazac certifikata o ugradnji

Dodatak 2.:

Ispitivanje sustava za zaštitu putničkog prostora

Dodatak 3.:

Specifikacije za mehaničke prekidače s ključem

Dodatak 4.:

Tehnički propisi za zvučne alarmne uređaje

PRILOG I.

ADMINISTRATIVNE ODREDBE ZA HOMOLOGACIJU TIPA

1.   Zahtjev za EEZ homologaciju vozila

1.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa vozila prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ za tip vozila s obzirom na njegov uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe, napravu za imobilizaciju i, ako je primjenjivo, alarmni sustav podnosi proizvođač.

1.2.   Obrazac opisnog dokumenta nalazi se u Prilogu II. Dodatku 1.

1.3.   Tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja treba dostaviti sljedeće:

1.3.1.   Uzorak tipa vozila koji se homologira.

1.3.2.   Ako postoje, certifikate o homologaciji za ugrađene naprave za imobilizaciju/alarmne sustave.

2.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa naprave za imobilizaciju vozila

2.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela ili odvojene tehničke jedinice prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ za tip naprave za imobilizaciju podnosi proizvođač.

2.2.   Obrazac opisnog dokumenta nalazi se u Prilogu II., Dodatku 2.

2.3.   Tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja treba dostaviti sljedeće:

2.3.1.   tri uzorka tipa naprave za imobilizaciju koji se homologira sa svim svojim sastavnim dijelovima. Svaki glavni sastavni dio mora biti jasno i neizbrisivo označen trgovačkim imenom podnositelja zahtjeva ili robnim žigom i oznakom tipa tog sastavnog dijela.

2.3.2.   vozilo (vozila) opremljeno (opremljena) napravom za imobilizaciju koja se homologira, a koje je odabrao podnositelj zahtjeva u dogovoru s tehničkom službom.

3.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa alarmnog sustava vozila

3.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju za sastavni dio ili za odvojenu tehničku jedinicu prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ za tip alarmnog sustava podnosi proizvođač.

3.2.   Obrazac opisnog dokumenta nalazi se u Prilogu II., Dodatku 3.

3.3.   Tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja treba dostaviti sljedeće:

3.3.1.   tri uzorka tipa alarmnog sustava koji se homologira sa svim njegovim sastavnim dijelovima. Svaki glavni sastavni dio mora biti jasno i neizbrisivo označen trgovačkim nazivom ili oznakom podnositelja zahtjeva i oznakom tipa tog sastavnog dijela.

3.3.2.   Vozilo (vozila) opremljeno (opremljena) alarmnim sustavom koji se homologira, a koje je odabrao podnositelj zahtjeva u dogovoru s tehničkom službom.

4.   Dodjeljivanje EEZ homologacije tipa

4.1.   Ako su ispunjeni svi potrebni zahtjevi dodjeljuje se EEZ homologacija tipa sukladno članku 4. stavcima 3. i 4. Direktive 70/156/EEZ.

4.2.   Obrazac certifikata o EEZ homologaciji tipa nalazi se u:

Prilogu III., Dodatku 1. za zahtjeve iz točke 1.1.,

Prilogu III., Dodatku 2. za zahtjeve iz točke 2.1.,

Prilogu III., Dodatku 3. za zahtjeve iz točke 3.1.

4.3.   Za svaki homologirani tip vozila, tip naprave za imobilizaciju ili tip alarmnog sustava dodijelit će se homologacijski broj sukladno Prilogu VII. Direktivi 70/156/EEZ. Ista država članica ne može dodijeliti isti homologacijski broj drugom tipu vozila, tipu naprave za imobilizaciju ili tipu alarmnog sustava.

5.   EEZ homologacijska oznaka

5.1.   Svi alarmni sustavi vozila i sve naprave za imobilizaciju koji su usklađeni s tipom koji se homologirao prema ovoj Direktivi moraju se označiti EEZ homologacijskom oznakom. Ta se oznaka sastoji od:

5.1.1.   pravokutnika u kojemu se nalazi malo slovo „e”, nakon čega slijedi brojčana ili slovna oznaka države članice koja je dodijelila homologaciju:

„1” za Njemačku

„2” za Francusku

„3” za Italiju

„4” za Nizozemsku

„5” za Švedsku

„6” za Belgiju

„9” za Španjolsku

„11” za Ujedinjenu Kraljevinu

„12” za Austriju

„13” za Luksemburg

„17” za Finsku

„18” za Dansku

„21” za Portugal

„23” za Grčku

„IRL” za Irsku

5.1.2.   u blizini pravokutnika, „osnovnog homologacijskog broja” iz odsjeka 4. homologacijskog broja iz Priloga VII. Direktivi 70/156/EEZ, ispred kojega je dvoznamenkasti redni broj koji označuje posljednje važnije tehničke izmjene Direktive 74/61/EEZ na dan dodjeljivanja EEZ homologacije tipa. U ovoj Direktivi taj je redni broj 00;

5.1.3.   dodatnog znaka „A” ili „I” ili „AI”, koji označava sastavni dio ili odvojenu tehničku jedinicu ako je ona alarmni sustav vozila, naprava za imobilizaciju ili kombinacija obaju uređaja.

5.2.   Primjeri EEZ homologacijskih oznaka (1):

Image

5.3.   Kao alternativa homologacijskoj oznaci prikazanoj u točkama 5.1. i 5.2., izdaje se potvrda o sukladnosti za svaki alarmni sustav vozila namijenjen prodaji.

Kad proizvođač alarmnih sustava vozila isporučuje homologirani, a neoznačeni alarmni sustav vozila proizvođaču vozila za ugradnju kao izvornu opremu u model vozila ili proizvodnu liniju modela vozila, proizvođač alarmnih sustava vozila mora isporučiti dovoljan broj primjeraka potvrda o sukladnosti kako bi proizvođač vozila mogao ishoditi homologaciju vozila sukladno Prilogu VI., dijelu II. ove Direktive.

Ako se alarmni sustav vozila sastoji od odvojenih sastavnih dijelova, glavni dio (dijelovi) mora(ju) nositi odgovarajuću oznaku, a potvrda o sukladnosti mora sadržavati popis tih oznaka.

Obrazac potvrde o sukladnosti nalazi se u Dodatku I. ovom Prilogu.

6.   Preinake tipa i izmjene homologacije

6.1.   U slučaju preinake tipa vozila, tipa naprave za imobilizaciju ili tipa alarmnog sustava vozila koji su se homologirali prema ovoj Direktivi, primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

7.   Sukladnost proizvodnje

7.1.   Mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje donose se sukladno odredbama članka 10. Direktive 70/156/EEZ.

Dodatak 1.

Obrazac potvrde o sukladnosti

Ja, dolje potpisani … , ovime potvrđujem da je navedeni alarmni sustav vozila

(prezime i ime)

Marke:

Tipa:

potpuno sukladan s tipom homologiranim kod … dana …,

(mjesto homologacije) (datum)

kako je opisano u certifikatu o EEZ homologaciji s homologacijskim brojem: ….

Identifikacija glavnog dijela (glavnih dijelova):

Sastavni dio: … Oznaka: …

… …

… …

Izdano u: … dana: …

Adresa proizvođača i pečat:

Potpis: …

(navesti funkciju)


(1)  Gore navedena homologacijska oznaka postavljena na alarmni sustav vozila ili na napravu za imobilizaciju pokazuje da je alarmni sustav (A) ili naprava za imobilizaciju (I) ili alarmni sustav u kombinaciji s napravom za imobilizaciju (AI) homologiran u Španjolskoj (e 9), pod osnovnim homologacijskim brojem 1 406. Prva dva broja (00) pokazuju da je homologacija dodijeljena temeljem ove Direktive.

PRILOG II.

OPISNI DOKUMENTI

Dodatak 1.

Opisni dokument br. …

sukladno Prilogu I. Direktivi Vijeća 70/156/EEZ o EEZ homologaciji tipa vozila s obzirom na naprave za sprečavanje neovlaštene uporabe  (1)

(Direktiva 74/61/EEZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom …/…/EZ)

Sljedeći se podaci, prema potrebi, dostavljaju u 3 primjerka i uključuju popis dokumenata. Svi crteži moraju se dostaviti u prikladnome mjerilu i biti dovoljno podrobni u formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako se prilažu, fotografije također moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, trebaju se navesti podaci o njihovim značajkama.

0.   Opći podaci

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip i opći trgovački opis(i):

0.3.   Načini identifikacije tipa, ako je označeno na vozilu (b):

0.3.1.   Mjesto oznake:

0.4.   Kategorija vozila (c):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.8.   Adresa (adrese) pogona za sklapanje:

1.   Opći konstrukcijski podaci o vozilu

1.1.   Fotografije i/ili crteži uzorka vozila

12.   Ostalo

12.2.   Uređaji za sprečavanje neovlaštene uporabe vozila

12.2.1.   Zaštitna naprava

12.2.1.1.   Podroban opis tipa vozila s obzirom na raspored i obličje naprave za upravljanje ili elementa na koji djeluje zaštitna naprava:

12.2.1.2.   Crtež zaštitne naprave i načina njezine ugradnje u vozilo:

12.2.1.3.   Tehnički opis zaštitne naprave:

12.2.1.4.   Pojedinosti o korištenoj kombinaciji brave:

12.2.1.5.   Naprava za imobilizaciju vozila:

12.2.1.5.1.   Homologacijski broj, ako postoji:

12.2.1.5.2.   Za naprave za imobilizaciju koje još nisu homologirane:

12.2.1.5.2.1.   Podroban tehnički opis naprave za imobilizaciju vozila i mjera za sprečavanje slučajnog aktiviranja:

12.2.1.5.2.2.   Sustav(i) vozila na koje naprava za imobilizaciju djeluje:

12.2.1.5.2.3.   Broj djelotvornih međusobno zamjenjivih kodova, ako postoje:

12.2.2.   Alarmni sustav, ako postoji:

12.2.2.1.   Homologacijski broj, ako postoji:

12.2.2.2.   Za alarmne sustave koji još nisu homologirani:

12.2.2.2.1.   Podroban tehnički opis alarmnog sustava i dijelova vozila povezanih s ugrađenim alarmnim sustavom:

12.2.2.2.2.   Popis glavnih sastavnih dijelova koji čine alarmni sustav

Dodatak 2.

Opisni dokument br. …

koji se odnosi na EEZ homologaciju tipa naprave za imobilizaciju kao sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice

(Direktiva 74/61/EEZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom …/…/EZ)

Sljedeći se podaci, prema potrebi, dostavljaju u 3 primjerka i uključuju popis dokumenata. Svi crteži moraju se dostaviti u prikladnome mjerilu i biti dovoljno podrobni u formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako se prilažu, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, trebaju se navesti podaci o njihovim značajkama.

0.   Opći podaci

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip i opći trgovački opis(i):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesto i način postavljanja EEZ homologacijske oznake

0.8.   Adresa (adrese) pogona za sklapanje:

1.   Opis naprave

1.1.   Podroban tehnički opis naprave za imobilizaciju vozila koji, među ostalim, uključuje mjere za sprečavanje slučajnog aktiviranja:

1.2.   Sustavi vozila na koje djeluje naprava:

1.3.   Način uključivanja/isključivanja naprave:

1.4.   Broj djelotvornih izmjenjivih kodova, ako postoje:

1.5.   Popis glavnih sastavnih dijelova koji čine alarmni sustav i, ako postoje, njihove pripadajuće oznake:

2.   Crteži

2.1.   Crteži glavnih sastavnih dijelova naprave (crtež treba prikazati mjesto predviđeno za EEZ homologacijsku oznaku ili odgovarajuću oznaku, ako postoji):

3.   Upute

3.1.   Popis vozila koja su predviđena za ugradnju naprave:

3.2.   Opis načina ugradnje pojašnjen fotografijama i/ili crtežima:

3.3.   Upute za uporabu:

3.4.   Upute za održavanje, ako postoje:

Dodatak 3.

Opisni dokument br. …

koji se odnosi na EEZ homologaciju alarmnog sustava vozila kao sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice

(Direktiva 74/61/EEZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom …/…/EZ)

Sljedeći se podaci, prema potrebi, dostavljaju u 3 primjerka i uključuju popis dokumenata. Svi crteži moraju se dostaviti u prikladnome mjerilu i biti dovoljno podrobni u formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako se prilažu, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, trebaju se navesti podaci o njihovim značajkama.

0.   Opći podaci

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip i opći trgovački opis(i):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesto i način postavljanja EEZ homologacijske oznake:

0.8.   Adresa (adrese) pogona za sklapanje:

1.   Opis naprave

1.1.   Podroban tehnički opis alarmnog sustava koji, među ostalim, uključuje i mjere za sprečavanje lažnog alarma:

1.2.   Stupanj zaštite koju naprava nudi:

1.3.   Način uključivanja/isključivanja sustava:

1.4.   Broj djelotvornih međusobno zamjenjivih kodova, ako postoje:

1.5.   Popis glavnih sastavnih dijelova koji čine alarmni sustav i, ako postoje, njihovih odgovarajućih oznaka:

2.   Crteži

2.1.   Crteži glavnih sastavnih dijelova naprave (crtež treba prikazati mjesto predviđeno za EEZ homologacijsku oznaku ili odgovarajuću oznaku, ako postoji):

3.   Upute

3.1.   Popis vozila koja su predviđena za ugradnju naprave:

3.2.   Opis načina ugradnje pojašnjen fotografijama i/ili crtežima:

3.3.   Upute za uporabu:

3.4.   Upute za održavanje, ako postoje:


(1)  Numeriranje točaka i bilješke korištene u ovome opisnome dokumentu odgovaraju označivanju u Prilogu I. Direktivi 70/156/EEZ. Ispuštene su točke koje nisu značajne za ovu Direktivu.

PRILOG III.

CERTIFIKATI O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA

Dodatak 1.

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

CERTIFIKAT O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA

Pečat tijela za homologaciju

Izjava o:

homologaciji (1)

proširenju homologacije (1)

odbijanju homologacije (1)

povlačenju homologacije (1)

za tip vozila/sastavnog dijela/zasebne tehničke jedinice (1) s obzirom na Direktivu …/…/EZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom …/…/EZ.

Broj homologacije:

Razlog za proširenje:

ODJELJAK I.

0.1.   Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2.   Tip i opći trgovački opis(i):

0.3.   Identifikacijska oznaka tipa ako je postavljena na vozilu/sastavnome dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1)  (2):

0.3.1.   Mjesto oznake:

0.4.   Kategorija vozila (3):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesto i način postavljanja EEZ homologacijske oznake:

0.8.   Adresa (adrese) pogona za sklapanje:

ODJELJAK II.

1.   Dodatni podaci (po potrebi): vidjeti Dopunu

2.   Tehnička služba nadležna za provedbu homologacijskih ispitivanja:

3.   Datum izvješća o ispitivanju:

4.   Broj izvješća o ispitivanju:

5.   Napomene (ako ih ima): vidjeti Dopunu

6.   Mjesto:

7.   Datum:

8.   Potpis:

9.   Priložen je popis isprava koje čine opisnu dokumentaciju pohranjenu kod tijela za homologaciju, i koji se može dobiti na zahtjev.

Dopuna certifikatu o EEZ homologaciji br. …

koji se odnosi na homologaciju vozila s obzirom na Direktivu 74/61/EEZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom …/…/EZ.

1.   Dodatni podaci

1.1.   Kratak opis naprave (naprava) za sprečavanje neovlaštene uporabe i dijelova vozila na koje ta naprava (te naprave) djeluje (djeluju):

1.2.   Kratak opis naprave za imobilizaciju:

1.3.   Kratak opis alarmnog sustava, ako je potrebno, uključujući nazivni napon sustava (4):

5.   Napomene:

Dodatak 2.

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

CERTIFIKAT O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA

Pečat tijela za homologaciju

Izjava o:

homologaciji (5)

proširenju homologacije (5)

odbijanju homologacije (5)

povlačenju homologacije (5)

za tip vozila/sastavnog dijela/zasebne tehničke jedinice (5) s obzirom na Direktivu …/…/EZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom …/…/EZ.

Broj homologacije:

Razlog za proširenje:

ODJELJAK I.

0.1.   Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2.   Tip i opći trgovački opis(i):

0.3.   Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnome dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (5)  (6):

0.3.1.   Mjesto oznake:

0.4.   Kategorija vozila (7):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesto i način postavljanja EEZ homologacijske oznake:

0.8.   Adresa (adrese) pogona za sklapanje:

ODJELJAK II.

1.   Dodatni podaci (po potrebi): vidjeti dopunu

2.   Tehnička služba nadležna za provedbu homologacijskih ispitivanja:

3.   Datum izvješća o ispitivanju:

4.   Broj izvješća o ispitivanju:

5.   Napomene (ako ih ima): vidjeti Dopunu

6.   Mjesto:

7.   Datum:

8.   Potpis:

9.   Priložen je popis isprava koje čine opisnu dokumentaciju pohranjenu u tijelu za homologaciju i koji se može dobiti na zahtjev.

Dodatak certifikatu o EEZ homologaciji br. …

koji se odnosi na homologaciju tipa naprave za imobilizaciju vozila kao zasebne tehničke jedinice s obzirom na Direktivu 74/61/EEZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom …/…/EZ.

1.   Dodatni podaci

1.1.   Trgovački naziv ili oznaka naprave za imobilizaciju:

1.2.   Tip naprave za imobilizaciju:

1.3.   Kratak opis naprave za imobilizaciju:

1.4.   Popis vozila koja su predviđena za ugradnju naprave za imobilizaciju:

1.5.   Tipovi vozila na kojima je bila ispitana naprava za imobilizaciju vozila:

1.6.   Popis glavnih sastavnih dijelova, propisno označenih, koji čine napravu za imobilizaciju vozila:

5.   Napomene

Dodatak 3.

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

CERTIFIKAT O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA

Pečat tijela za homologaciju

Izjava o:

homologaciji (8)

proširenju homologacije (8)

odbijanju homologacije (8)

povlačenju homologacije (8)

za tip vozila/sastavnog dijela/odvojene tehničke jedinice (8) s obzirom na Direktivu …/…/EZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom …/…/EZ.

Broj homologacije:

Razlog za proširenje:

ODJELJAK I.

0.1.   Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2.   Tip i opći trgovački opis(i):

0.3.   Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnome dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (8)  (9):

0.3.1.   Mjesto oznake:

0.4.   Kategorija vozila (10):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesto i način postavljanja EEZ homologacijske oznake:

0.8.   Adresa (adrese) pogona za sklapanje:

ODJELJAK II.

1.   Dodatni podaci (po potrebi): vidjeti Dopunu

2.   Tehnička služba nadležna za provedbu homologacijskih ispitivanja:

3.   Datum izvješća o ispitivanju:

4.   Broj izvješća o ispitivanju:

5.   Napomene (ako ih ima): vidjeti Dopunu

6.   Mjesto:

7.   Datum:

8.   Potpis:

9.   Priložen je popis isprava koje čine opisnu dokumentaciju koja je pohranjena kod tijela za homologaciju i koji se može dobiti na zahtjev.

Dopuna certifikatu o EEZ homologaciji tipa br. …

koji se odnosi na homologaciju tipa alarmnog sustava vozila kao zasebne tehničke jedinice s obzirom na Direktivu 74/61/EEZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom …/…/EZ

1.   Dodatni podaci

1.1.   Trgovački naziv ili robni žig alarmnog sustava:

1.2.   Tip alarmnog sustava:

1.3.   Kratak opis alarmnog sustava:

1.4.   Popis vozila koja su predviđena za ugradnju alarmnog sustava:

1.5.   Tipovi vozila na kojima je bio ispitan alarmni sustav:

1.6.   Popis glavnih sastavnih dijelova, propisno označenih, koji čine alarmni sustav:

5.   Napomene


(1)  Prekrižiti nepotrebno.

(2)  Ako oznake tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnog dijela ili odvojene tehničke jedinice na koje se odnosi certifikat o homologaciji, u ispravama se takvi znakovi zamjenjuju znakom „?” (npr. ABC??123??).

(3)  Kako je utvrđeno u Prilogu II. A Direktivi 70/156/EEZ.

(4)  Navesti samo za alarmne sustave vozila (vehicle alarm systems, VAS) za uporabu na vozilima čiji nazivni napon nije 12 V.

(5)  Prekrižiti nepotrebno.

(6)  Ako oznake tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnog dijela ili odvojene tehničke jedinice na koje se odnosi taj ceritifikat o homologaciji, u ispravama se takvi znakovi zamjenjuju znakom „?” (npr. ABC??123??).

(7)  Kako je utvrđeno u Prilogu II. A Direktivi 70/156/EEZ.

(8)  Prekrižiti nepotrebno.

(9)  Ako oznake tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnog dijela ili odvojene tehničke jedinice na koje se odnosi taj certifikat o homologaciji, u ispravama se takvi znakovi zamjenjuju znakom „?” (npr. ABC??123??).

(10)  Kako je utvrđeno u Prilogu II. A Direktivi 70/156/EEZ.

PRILOG IV.

PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE I ZAHTJEVI ZA UREĐAJE ZA SPREČAVANJE NEOVLAŠTENE UPORABE

1.   Područje primjene

1.1.   Sva vozila iz kategorije M1 i N1 – prema definiciji iz Priloga II. A Direktivi 70/156/EEZ – moraju biti opremljena uređajem za sprečavanje neovlaštene uporabe koji zadovoljava zahtjeve navedene u točkama 3. i 4.

1.2.   Ugradnja tog uređaja u vozila drugih kategorija nije obvezatna, ali sve takve naprave moraju ispunjavati zahtjeve navedene u ovome Prilogu.

2.   Definicije

U smislu ovog Priloga:

2.1.

„tip vozila” znači kategorija motornih vozila koja se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeće osnovne značajke:

2.1.1.

proizvođačevu oznaku tipa vozila;

2.1.2.

položaj i obličje sastavnog dijela vozila ili dijelova na koje djeluje uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe;

2.1.3.

tip uređaja za sprečavanje neovlaštene uporabe;

2.2.

„uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe” znači sustav konstruiran za sprečavanje nedopuštenog pokretanja motora na uobičajeni način ili drugih izvora glavnog pogona vozila, u kombinaciji s najmanje jednim sustavom koji:

blokira sustav za upravljanje,

blokira prijenos snage, ili

blokira ručicu mjenjača;

2.3.

„sustav za upravljanje” znači upravljač, upravljački stup s pomoćnim dijelovima, upravljačka osovina, kutija upravljačkog mehanizma i svi drugi sastavni dijelovi koji neposredno utječu na učinkovitost naprave za sprečavanje neovlaštene uporabe;

2.4.

„kombinacija” znači jedna od posebno razvijenih i konstruiranih inačica sustava za zaključavanje koja, kada se pravilno aktivira, omogućava zaključavanje;

2.5.

„ključ” znači svaka konstruirana i izvedena naprava kojom se omogućuje aktiviranje sustava za zaključavanje koji je konstruiran i izveden da ga može aktivirati samo ta naprava;

2.6.

„promjenjivi kod” znači elektronički kod koji se sastoji od nekoliko sastavnih dijelova čija se kombinacija nasumce mijenja nakon svakog aktiviranja uređaja za prijenos.

3.   Opći tehnički zahtjevi

3.1.   Uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe treba biti konstruiran tako da ga je potrebno isključiti da bi se:

3.1.1.   motor mogao pokrenuti na uobičajeni način i da bi se

3.1.2.   vozilom moglo upravljati, voziti i pokretati ga naprijed njegovom vlastitom snagom.

3.2.   Zahtjeve iz točke 3.1. treba moći ispuniti uporabom samo jednog ključa.

3.3.   Osim u slučaju navedenome u točki 4.1.5., sustav kojim se upravlja ključem postavljenim u bravu ne smije omogućiti izvlačenje ključa prije nego što uređaj naveden u točki 3.1. počne djelovati ili bude spreman za djelovanje.

3.4.   Uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe naveden u točki 3.1. i dijelovi vozila na koje djeluje moraju biti konstruirani tako da ih nije moguće brzo i bez privlačenja pažnje otvoriti, onesposobiti ili uništiti, npr. pomoću jeftinog i lako dostupnog alata, opreme ili uređaja koje je jednostavno sakriti.

3.5.   Uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe mora biti ugrađen u vozilo kao izvorna oprema (tj. mora ga ugraditi proizvođač vozila prije prve prodaje krajnjem korisniku.) Uređaj mora biti ugrađen tako da se, kada je u blokiranome položaju, ne može rastaviti bez posebnog alata čak i kad je uklonjeno njegovo kućište. Ako je uređaj moguće onesposobiti odvijanjem vijaka, takvi vijci, uz iznimku vijaka koji se ne mogu odstraniti, trebaju biti pokriveni dijelovima zaštitne naprave u blokiranome položaju.

3.6.   Mehanički blokirni sustav mora omogućiti najmanje 1 000 različitih kombinacija ključa ili broj kombinacija koji je jednak broju proizvedenih vozila u jednoj godini ako je on manji od 1 000. Kod vozila istog tipa učestalost ponavljanja neke kombinacije treba biti otprilike jednom u tisuću.

3.7.   Električni/elektronički blokirni sustavi, npr. uređaj za daljinsko upravljanje, moraju omogućiti najmanje 50 000 različitih kombinacija te moraju uključivati promjenjive kodove i/ili vrijeme za otkrivanje koda od najmanje deset dana, npr. najviše 5 000 kombinacija u 24 sata za najmanje 50 000 kombinacija.

3.8.   Ključ i brava ne smiju biti vidljivo kodirani.

3.9.   Brava mora biti konstruirana, izvedena i ugrađena tako da se cilindar brave kad je u blokirnome položaju ne može okrenuti momentom sile manjim od 2,45 Nm, i to samo s odgovarajućim ključem; i

3.9.1.   kod cilindra brave s klinovima više od dva jednaka klina koji djeluju u istome smjeru ne smiju biti postavljena jedan do drugoga, a brava ne smije imati više od 60 % jednakih klinova;

3.9.2.   kod cilindra brave s pločicama više od dvije jednake pločice koje djeluju u istome smjeru ne smiju biti postavljene jedna do druge, a brava ne smije imati više od 50 % jednakih pločica.

3.10.   Uređaji za sprečavanje neovlaštene uporabe moraju biti izvedeni tako da ne postoji mogućnost slučajne funkcionalne pogreške dok motor radi, posebno kada bi blokiranje ugrozilo sigurnost.

3.10.1.   Uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe ne smije se moći uključiti dok se prekidač rada motora ne postavi u položaj mirovanja i dok se ne izvede poseban pokret rukom koji ne smije biti nastavak pokreta koji se izvodi kad se zaustavlja rad motora.

3.10.2.   Kod uređaja za sprečavanje neovlaštene uporabe koji se uključuju kad se izvrši pokret izvlačenja ključa iz brave, potrebno je izvesti pomak u dužini od najmanje 2 mm prije nego što se uređaj uključi ili uređaj mora biti opremljen sigurnosnim sklopom koji sprečava slučajno ili djelomično izvlačenje ključa.

3.11.   Servo sklopovi mogu se koristiti samo za uključivanje, odnosno isključivanje uređaja za sprečavanje neovlaštene uporabe. Uređaj se drži u radnome položaju bilo kojom prikladnom napravom koja ne treba električno napajanje.

3.12.   Ne smije biti moguće uključiti motor vozila na uobičajeni način dok uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe ne bude isključen.

3.13.   Nisu dopušteni uređaji za sprečavanje neovlaštene uporabe koji onemogućuju otpuštanje kočnice vozila.

3.14.   Ako je uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe opremljen napravom za upozorenje vozača, ona se mora uključiti kada se otvore vozačka vrata, osim ako je uređaj već uključen i ključ izvučen iz brave.

4.   Posebni tehnički zahtjevi

Osim općih zahtjeva navedenih u odjeljku 3., uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe mora ispunjavati i sljedeće posebne zahtjeve:

4.1.   Uređaji za sprečavanje neovlaštene uporabe koji djeluju na upravljanje

4.1.1.   Uređaji za sprečavanje neovlaštene uporabe koji djeluju na upravljanje moraju onesposobiti upravljački sustav. Za pokretanje motora mora se prvo uspostaviti uobičajeno djelovanje upravljačkog sustava.

4.1.2.   Kada je uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe uključen, ne smije biti moguće spriječiti njegovo djelovanje.

4.1.3.   Uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe mora ispunjavati zahtjeve iz točaka 3.10., 4.1.1., 4.1.2. i 4.1.4. i nakon 2 500 ciklusa blokiranja u oba smjera u postupku ispitivanja na trošenje navedenome u Dodatku 1.

4.1.4.   Kada se nalazi u uključenome položaju, uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe treba zadovoljavati jedan od sljedećih zahtjeva:

4.1.4.1.   Mora biti dovoljno čvrst da izdrži, bez oštećenja upravljačkog mehanizma koje bi moglo ugroziti sigurnost, moment sile od 300 Nm na upravljačkoj osovini u oba smjera u statičkim uvjetima.

4.1.4.2.   Mora imati ugrađeni sklop koji je konstruiran da popusti ili prokliže tako da sustav izdrži, neprekidan ili s prekidima, moment sile od najmanje 100 Nm. Blokirni sustav mora izdržati taj moment sile i nakon ispitivanja navedenih u Dodatku 2.

4.1.4.3.   Mora imati ugrađeni sklop koji je konstruiran da omogući slobodno okretanje upravljača na blokiranoj upravljačkoj osovini. Blokirni mehanizam mora biti dovoljno čvrst da u statičkim uvjetima izdrži moment sile od 200 Nm na upravljačkoj osovini u oba smjera.

4.1.5.   Ako je uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe takve izvedbe da se ključ može izvući iz brave i kada se nalazi u položaju kada upravljanje nije blokirano, uređaj mora biti konstruiran tako da se pokret kojim se dolazi u taj položaj i izvlačenje ključa ne mogu izvesti nehotice.

4.1.6.   Ako neki sastavni dio zakaže tako da se ne mogu ispuniti zahtjevi u vezi s momentom sile iz točaka 4.1.4.1., 4.1.4.2. i 4.1.4.3., ali sustav upravljanja ostaje i dalje blokiran, sustav zadovoljava zahtjeve.

4.2.   Uređaji za sprečavanje neovlaštene uporabe koji djeluju na prijenos snage

4.2.1.   Uređaji za sprečavanje neovlaštene uporabe koji djeluju na prijenos snage moraju spriječiti okretanje pogonskih kotača.

4.2.2.   Kada je uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe uključen, ne smije biti moguće spriječiti njegovo djelovanje.

4.2.3.   Ako se ključ nalazi u bravi uređaja za sprečavanje neovlaštene uporabe, ne smije biti moguće nehotice blokirati prijenos snage, pa ni onda kada je uređaj koji sprečava pokretanje motora uključen.

4.2.4.   Uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe mora biti konstruiran i izveden tako da ostane potpuno učinkovit i nakon određenog stupnja istrošenosti kao posljedice 2 500 ciklusa blokiranja u oba smjera.

4.2.5.   Ako je uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe takve izvedbe da se ključ može izvući iz brave i kada prijenos snage nije blokiran, uređaj mora biti konstruiran tako da se pokret kojim se dolazi u taj položaj i izvlačenje ključa ne mogu izvesti nehotice.

4.2.6.   Uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe mora biti dovoljno čvrst da bez oštećenja koje bi moglo ugroziti sigurnost u oba smjera i u statičnim uvjetima izdrži 50 % veći moment sile od najvećega momenta sile koji uobičajeno djeluje na prijenosni mehanizam. Kod određivanja veličine tog ispitnog momenta sile treba uzeti u obzir najveći moment sile koji može prenijeti spojka ili automatski mjenjač, a ne najveći moment sile motora.

4.3.   Uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe koji djeluje na ručicu mjenjača.

4.3.1.   Uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe koji djeluje na ručicu mjenjača mora spriječiti mijenjanje stupnjeva prijenosa.

4.3.2.   Kod ručnih mjenjača mora postojati mogućnost blokiranja ručice mjenjača samo u položaju za vožnju unatrag; osim toga, dopušteno je blokiranje u praznome hodu.

4.3.3.   Kod automatskih mjenjača koji imaju položaj ručice „parkiranje”, ručica mjenjača mora se moći blokirati samo u položaju za parkiranje; osim toga, dopušteno je blokiranje u slobodnome hodu i/ili u položaju za vožnju unatrag.

4.3.4.   Kod automatskih mjenjača koji nemaju položaj ručice „parkiranje”, ručica mjenjača mora se moći blokirati samo u slobodnome hodu i/ili u položaju za vožnju unatrag.

4.3.5.   Uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe mora biti konstruiran i proizveden tako da ostane potpuno učinkovit i nakon određenog stupnja istrošenosti kao posljedice 2 500 ciklusa blokiranja u oba smjera.

5.   Elektromehanički i elektronički uređaji za sprečavanje neovlaštene uporabe

Kada su ugrađeni, elektromehanički i elektronički uređaji za sprečavanje neovlaštene uporabe moraju ispunjavati zahtjeve navedene u točkama 3., 4. i 5. Priloga 5., mutatis mutandis.

Dodatak 1.

Postupak za ispitivanje trošenja uređaja za sprečavanje neovlaštene uporabe koji djeluju na upravljanje

1.   Ispitna oprema

1.1.   Ispitna se oprema sastoji od:

1.1.1.   naprave na koju se postavlja uzorak uređaja za upravljanje opremljen uređajem za sprečavanje neovlaštene uporabe, prema točki 2.2. Priloga IV.;

1.1.2.   mehanizma za uključivanje i isključivanje uređaja za sprečavanje neovlaštene uporabe koji uključuje uporabu ključa;

1.1.3.   mehanizma koji omogućuje okretanje upravljačke osovine u odnosu na uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe.

2.   Ispitni postupak

2.1.   Na napravu navedenu u točki 1.1.1. pričvrsti se uzorak uređaja za upravljanje s uređajem za sprečavanje neovlaštene uporabe.

2.2.   Jedan se ispitni ciklus sastoji od sljedećih postupaka:

2.2.1.   Početni položaj. Uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe treba isključiti, a upravljačku osovinu treba dovesti u položaj koji onemogućuje djelovanje uređaja za sprečavanje neovlaštene uporabe, osim ako je uređaj takvog tipa koji omogućuje blokiranje u svakome položaju upravljača.

2.2.2.   Uključivanje uređaja. Uporabom ključa uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe pomiče se iz isključenog položaja u uključeni položaj.

2.2.3.   Uključeno (1). Upravljačku osovinu treba tako zakrenuti da moment sile u trenutku djelovanja uređaja za sprečavanje neovlaštene uporabe iznosi 40 Nm ± 2 Nm.

2.2.4.   Isključeno. Uređaj za sprečavanje neovlaštene uporabe treba isključiti na uobičajeni način smanjujući moment sile na ništicu kako bi se olakšalo isključivanje mehanizma.

2.2.5.   Vraćanje u prethodno stanje (1). Upravljačku osovinu treba zakrenuti do položaja u kojemu se onemogućuje djelovanje uređaja za sprečavanje neovlaštene uporabe.

2.2.6.   Okretanje u suprotnome smjeru. Treba ponoviti postupke opisane u točkama 2.2.2., 2.2.3., 2.2.4. i 2.2.5., ali upravljačku osovinu treba okretati u suprotnome smjeru.

2.2.7.   Vremenski razmak između dva uzastopna djelovanja uređaja treba iznositi najmanje deset sekundi.

2.3.   Ispitni ciklus na trošenje treba ponoviti onoliko puta koliko je navedeno u točki 4.1.3. Priloga IV.

Dodatak 2.

Postupak za ispitivanje uređaja za sprečavanje neovlaštene uporabe koji djeluju na upravljanje pomoću uređaja za ograničavanje momenta sile

1.   Ispitna oprema

1.1.   Ispitna se oprema sastoji od:

1.1.1.   naprave koja omogućuje pričvršćenje bitnih dijelova sustava za upravljanje ili, ako se ispitivanje obavlja na cijelome vozilu, od dizalice kojom se svi upravljani kotači mogu odići od tla, i

1.1.2.   uređaja koji omogućuje stvaranje i mjerenje momenta sile koji djeluje na upravljač kako je navedeno u točki 2.3. Točnost mjerenja mora biti 2 % ili manje.

2.   Ispitni postupak

2.1.   Ako se ispitivanje provodi na cijelome vozilu, svi upravljani kotači moraju biti odignuti od tla.

2.2.   Mehanizam brave upravljača mora biti uključen u takvom položaju da je upravljanje blokirano.

2.3.   Na upravljač treba djelovati momentom sile tako da se on okreće.

2.4.   Ispitni se ciklus sastoji od okreta upravljača za 90°, zatim okreta za 180° u suprotnome smjeru i još jednog okreta za 90° u prvotnome smjeru (vidjeti crtež).

Jedan ciklus = + 90°/– 180°/+ 90° s dopuštenim odstupanjem od 10 %.

Image

2.5.   Jedan ciklus traje 20 s ± 2 s.

2.6.   Treba izvesti 5 ispitnih ciklusa.

2.7.   Tijekom izvođenja svakog ciklusa, najmanja zabilježena vrijednost momenta sile mora biti veća od vrijednosti navedene u točki 4.1.4.2. ovog Priloga.


(1)  Ako uređaj za sprječavanje neovlaštene uporabe omogućuje blokiranje u svim mogućim položajima uređaja za upravljanje, ne provode se postupci u točkama 2.2.3. i 2.2.5.

PRILOG V.

PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE I ZAHTJEVI ZA NAPRAVE ZA IMOBILIZACIJU

1.   Područje primjene

1.1.   Sva vozila iz kategorije M1 moraju biti opremljena napravom za imobilizaciju vozila.

1.2.   Ugradnja naprava za imobilizaciju u vozila drugih kategorija nije obvezna, ali ako su ugrađene, te naprave moraju biti u skladu s odredbama ovog Priloga, mutatis mutandis.

2.   Definicije

U smislu ove Direktive:

2.1.

„Naprava za imobilizaciju vozila” znači naprava čija je namjena spriječiti odvoženje vozila njegovim vlastitim pogonom.

2.2.

„Upravljački uređaj” znači uređaj koji je potreban za uključivanje i/ili isključivanje naprave za imobilizaciju vozila.

2.3.

„Prikaznik stanja” znači uređaj koji prikazuje u kojemu se stanju nalazi naprava za imobilizaciju (uključeno/isključeno, promjena iz stanja uključeno u isključeno i obratno).

2.4.

„Uključeno stanje” znači stanje u kojemu vozilo nije moguće voziti vlastitim pogonom.

2.5.

„Isključeno stanje” znači stanje u kojemu je vozilo moguće voziti na uobičajeni način.

2.6.

„Ključ” znači svaka konstruirana i izvedena naprava kojom se može aktivirati sustav za zaključavanje koji je konstruiran i izveden da se može aktivirati samo tom napravom.

2.7.

„Sigurnosni sustav” znači konstrukcijska značajka koja omogućuje blokiranje naprave za imobilizaciju vozila u isključenome položaju.

2.8.

„Tip naprave za imobilizaciju” znači sustave koji se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeća osnovna obilježja:

trgovački naziv ili oznaka proizvođača,

vrstu uređaja za upravljanje tom napravom,

način djelovanja na predmetni (predmetne) sustav(e) vozila (kako je navedeno u točki 4.1.).

3.   Opći tehnički zahtjevi

3.1.   Naprava za imobilizaciju mora biti proizvedena tako da se može uključiti i isključiti u skladu sa sljedećim zahtjevima.

3.2.   Ako je napravom za imobilizaciju moguće upravljati (uključivati/isključivati) radioprijenosom, ona mora ispunjavati zahtjeve iz odgovarajućih normi ETSI-a (1).

3.3.   Naprava za imobilizaciju vozila mora biti konstruirana i ugrađena tako da svako vozilo u koje je ugrađena i dalje ispunjava tehničke zahtjeve.

3.4.   Napravu za imobilizaciju vozila ne smije biti moguće uključiti kada se ključ za pokretanje motora nalazi u položaju koji omogućuje rad motora.

3.5.   Napravu za imobilizaciju vozila može se blokirati isključivo posebnim ključem kada se nalazi u isključenome položaju.

3.6.   Naprava za imobilizaciju vozila mora biti konstruirana i proizvedena tako da nakon ugradnje, čak i u slučaju njezina kvara, ne utječe na konstrukcijski predviđen rad vozila i njegovu uporabu.

3.7.   Naprava za imobilizaciju vozila mora biti konstruirana i proizvedena tako da se nakon ugradnje sukladno uputama proizvođača ne može brzo i bez privlačenja pozornosti uništiti ili onesposobiti, npr. pomoću jeftinog i lako dostupnog alata, opreme ili naprava koje je jednostavno sakriti. Uklanjanje i zamjena glavnih dijelova ili sklopova kako bi se onesposobila naprava za imobilizaciju mora biti teško i dugotrajno.

3.8.   Naprava za imobilizaciju vozila mora biti konstruirana i izvedena tako da nakon ugradnje sukladno uputama proizvođača može razumno vrijeme izdržati utjecaj okoliša unutar vozila (za ispitivanje treba vidjeti točku 5.). Posebno, ugradnja naprave za imobilizaciju ne smije negativno utjecati na svojstva električnih krugova vozila (presjek vodiča, sigurnost kontakata itd.)

3.9.   Naprava za imobilizaciju vozila može se kombinirati s drugim sustavima na vozilu, odnosno može biti u njih integrirana (npr. u sustav upravljanja radom motora, alarmni sustav).

4.   Posebni tehnički zahtjevi

4.1.   Stupanj imobilizacije

4.1.1.   Naprava za imobilizaciju mora biti konstruirana i proizvedena tako da onemogući korištenje vozila njegovim vlastitim pogonom na najmanje jedan od sljedećih načina:

4.1.1.1.   tako da prekine najmanje dva neovisna sustava koji su potrebni za djelovanje vozila njegovim vlastitim pogonom (na primjer pokretač, paljenje, dovod goriva itd.);

4.1.1.2.   da preko odgovarajućega koda utječe na djelovanje najmanje jedne upravljačke jedinice nužne za rad vozila;

4.1.2.   Naprava za imobilizaciju vozila namijenjena za ugradnju u vozilo opremljeno katalizatorom ne smije uzrokovati ulazak nesagorjeloga goriva u ispušni sustav.

4.2.   Pouzdanost djelovanja

Pouzdanost djelovanja naprave za imobilizaciju vozila osigurava se konstrukcijom kojom se uzima u obzir njezin rad u uvjetima svojstvenima za unutrašnjost vozila (vidjeti stavke 3.8. i 5.).

4.3.   Sigurnost djelovanja

Naprava za imobilizaciju ne smije promijeniti stanje (uključeno/isključeno) uslijed ispitivanja navedenih u stavku 5.

4.4.   Uključivanje naprave za imobilizaciju vozila

4.4.1.   Naprava za imobilizaciju vozila mora se uključiti bez dodatnog djelovanja vozača na najmanje jedan od sljedećih načina:

okretanjem ključa za paljenje u bravi u položaj „0” i otvaranjem vrata; osim toga, dopušteno je da se naprave za imobilizaciju koje se isključuju odmah prije ili za vrijeme uobičajenog postupka pokretanja vozila aktiviraju kod isključivanja rada motora,

najmanje 5 minuta nakon izvlačenja ključa iz kontaktne brave, ili

pri zaključavanju vozila.

4.5.   Isključivanje naprave za imobilizaciju vozila

4.5.1.   Isključivanje naprave za imobilizaciju vozila mora biti moguće uporabom jedne ili kombinacije sljedećih naprava. Dopuštene su i druge naprave koje daju isti učinak.

4.5.1.1.   Mehanički ključ koji zadovoljava zahtjeve navedene u Dodatku 3. Prilogu VI.

4.5.1.2.   Tipkovnica za unos koda kojom se omogućuje odabir pojedinačnog koda između najmanje 10 000 različitih kombinacija.

4.5.1.3.   Električna/elektronička naprava, npr. daljinski upravljač, s najmanje 50 000 različitih kombinacija, promjenjivim kodom i/ili s vremenom otkrivanja koda od najmanje deset dana, npr. najviše 5 000 kombinacija u 24 sata za najmanje 50 000 kombinacija.

4.6.   Prikaznik stanja

4.6.1.   Za prikaz podataka o stanju u kojem se naprava za imobilizaciju vozila nalazi (uključeno/isključeno, prijelaz iz uključenog stanja u isključeno stanje i obratno) dopušteni su optički prikaznici u putničkome prostoru i izvan njega. Jakost svjetla optičkih signala postavljenih izvan putničkog prostora ne smije biti veća od 0,5 cd.

4.6.2.   Ako postoji prikaz kratkotrajnih „dinamičkih” postupaka kao što su prelazi iz uključenog stanja u isključeno i obratno, on mora biti optički, prema zahtjevima iz stavka 4.6.1. Taj optički prikaz može biti izveden i istovremenim djelovanjem pokazivača smjera i/ili rasvjete u putničkome prostoru, pod uvjetom da trajanje takvog optičkog prikaza djelovanjem pokazivača smjera nije dulje od 3 sekunde.

5.   Parametri djelovanja i ispitni uvjeti

5.1.   Parametri djelovanja

Svi sastavni dijelovi naprave za imobilizaciju vozila moraju ispunjavati zahtjeve navedene u točki 5. Priloga VI.

Ti se zahtjevi ne odnose na:

dijelove koji su ugrađeni i ispitani kao dijelovi vozila, bez obzira na to je li naprava za imobilizaciju ugrađena ili ne (npr. svjetla); ili

dijelove koji su ranije ispitani kao dijelovi vozila, o čemu je predočena dokumentacija.

5.2.   Ispitni uvjeti

Sva se ispitivanja provode uzastopno na jednoj napravi za imobilizaciju. Međutim, po odluci tehničke službe koja provodi ispitivanja mogu se ispitati i drugi uzorci naprave ako se smatra da to neće utjecati na rezultate drugih ispitivanja.

5.2.1.   Ispitivanje djelovanja

Nakon provedbe dolje navedenih ispitivanja, napravu za imobilizaciju treba ispitati u uobičajenim ispitnim uvjetima navedenim u točki 5.2.1.2. Priloga VI. kako bi se provjerilo djeluje li naprava i dalje pravilno. Ako je potrebno, prije ispitivanja mogu se promijeniti osigurači.

Svi sastavni dijelovi naprave za imobilizaciju vozila trebaju ispunjavati zahtjeve navedene u točkama od 5.2.2. do 5.2.8. i točki 5.2.12. Priloga VI.

6.   Upute

(Točke od 6.1. do 6.3. odnose se samo na naprave namijenjene za naknadnu ugradnju u vozilo).

Uz svaku napravu za imobilizaciju vozila mora biti priloženo sljedeće:

6.1.   Upute za uporabu

6.1.1.   Popis vozila i modela vozila za koje je naprava namijenjena. Popis može biti specifičan ili općenit, npr. „za sva vozila s benzinskim motorom i akumulatorom napona 12 V s negativnim uzemljenjem”.

6.1.2.   Način ugradnje objašnjen fotografijama i/ili vrlo jasnim crtežima.

6.1.3.   Podrobne upute za ugradnju koje dostavlja dobavljač i koje trebaju biti takve da, ako ih pri ugradnji naprave slijedi stručna osoba, sigurnost i pouzdanost vozila neće biti ugrožena.

6.1.4.   Priložene upute za ugradnju moraju sadržavati podatke o potrebnoj električnoj snazi naprave za imobilizaciju i, prema potrebi, preporuku za ugradnju većega akumulatora.

6.1.5.   Dobavljač mora navesti postupke za provjeru vozila nakon ugradnje naprave za imobilizaciju. Posebnu pozornost treba posvetiti sigurnosti.

6.2.   Primjer neispunjena obrasca potvrde o ugradnji priložen je u Dodatku 1.

6.3.   Opća izjava namijenjena kupcu naprave za imobilizaciju u kojoj se upozorava na sljedeće:

naprava za imobilizaciju vozila mora se ugraditi sukladno uputama proizvođača;

preporuča se ugradnju naprave povjeriti osposobljenom ugraditelju (proizvođač naprave za imobilizaciju vozila na zahtjev može dostaviti popis ovlaštenih ugraditelja);

potvrdu o ugradnji koja je isporučena uz napravu popunjava ugraditelj.

6.4.   Upute za uporabu

6.5.   Upute za održavanje

6.6.   Opće upozorenje koje se odnosi na moguće preinake i dodatke na napravi za imobilizaciju; takve preinake ili dodaci automatski će poništiti valjanost potvrde o ugradnji koja je navedena u stavku 6.2.

Dodatak 1.

Obrazac potvrde o ugradnji

Ja, dolje potpisani …

potvrđujem da sam ugradio dolje opisanu napravu za imobilizaciju vozila sukladno uputama za ugradnju koje je dostavio proizvođač sustava.

Opis vozila:

Marka:

Tip:

Serijski broj:

Registracijska oznaka:

Opis naprave za imobilizaciju vozila:

Marka:

Tip:

Broj homologacije:

Izdano u: … dana: …

Puna adresa ugraditelja (pečat, ako je potrebno):

Potpis: …

Položaj: …


(1)  ETSI: European Telecommunications Standards Institute (Europski institut za telekomunikacijske norme). Ako se u trenutku stupanja na snagu ove Direktive te norme još ne primjenjuju, vrijede nacionalni zahtjevi dotične države.

PRILOG VI.

PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE, I ZAHTJEVI ZA ALARMNE SUSTAVE VOZILA

1.   Područje primjene

Ovaj se Prilog odnosi na:

1.1.

Dio I.: Alarmne sustave vozila (VAS) koji su namijenjeni za trajnu ugradnju u vozila iz kategorije M1 (1) i vozila iz kategorije N1 (1) čija najveća tehnički dopuštena masa ne prelazi 2 000 kg (2).

1.2.

Dio II.: Vozila iz kategorije M1 (1) i vozila iz kategorije N1 (1) čija najveća tehnički dopuštena masa ne prelazi 2 000 kg s obzirom na njihov alarmni sustav, odnosno alarmne sustave (AS) (2).

1.3.

Ako je taj alarmni sustav ugrađen u vozilo druge kategorije, mora ispunjavati zahtjeve iz ovog Priloga, mutatis mutandis.

DIO I.

HOMOLOGACIJA ALARMNIH SUSTAVA VOZILA

2.   Definicije

U smislu dijela I. ovog Priloga:

2.1.

„Alarmni sustav vozila” znači sustav namijenjen za ugradnju u određen tip (određene tipove) vozila koji je konstruiran da upozori na provalu u vozilo, odnosno neovlašteno posezanje za vozilom; ti sustavi mogu pružati i dodatnu zaštitu od neovlaštene uporabe vozila;

2.2.

„Osjetnik” znači uređaj koji otkriva promjene do kojih može doći kod provale ili posezanja za vozilom;

2.3.

„Dojavnik alarma” znači uređaj koji dojavljuje da je došlo do provale u vozilo, odnosno posezanja za vozilom;

2.4.

„Naprava za upravljanje” znači naprava koja je potrebna za uključivanje, isključivanje i provjeru alarmnog sustava vozila te slanje dojave o alarmu do upozornih uređaja;

2.5.

„Uključeno” znači stanje alarmnog sustava vozila u kojemu se dojava o alarmu može prenijeti do upozornih uređaja;

2.6.

„Isključeno” znači stanje alarmnog sustava vozila u kojemu se dojava o alarmu ne može prenijeti do upozornih uređaja;

2.7.

„Ključ” znači svaka konstruirana i izvedena naprava kojom se omogućuje aktiviranje blokirnog sustava, koji je konstruiran i izveden tako da se može aktivirati samo tom napravom;

2.8.

„Tip alarmnog sustava vozila” znači sustave koji se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeća osnovna obilježja:

trgovački naziv ili oznaka proizvođača,

vrstu osjetnika,

vrstu dojavnika za dojavu alarma,

vrstu naprave za upravljanje;

2.9.

„Naprava za imobilizaciju vozila” znači naprava čija je namjena spriječiti uporabu vozila njegovim vlastitim pogonom.

2.10.

„Alarm za poziv u pomoć” znači uređaj koji omogućuje osobi da uporabom alarma, ugrađenog u vozilo, pozove pomoć u slučaju opasnosti.

3.   Opći tehnički zahtjevi

3.1.   U slučaju provale ili neovlaštenog posezanja za vozilom, alarmni sustav vozila odašilje alarmni signal.

Alarmni signal mora biti zvučni, a dodatno može uključivati optičke alarmne uređaje ili radioalarm ili njihovu kombinaciju.

3.2.   Alarmni sustav vozila mora biti konstruiran, izveden i ugrađen tako da vozilo koje je njime opremljeno i dalje ispunjava odgovarajuće tehničke zahtjeve, posebno s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost (EMC).

3.3.   Ako alarmni sustav vozila ima mogućnost daljinskog radioupravljanja, npr. za uključivanje ili isključivanje alarmnog signala ili prijenosa alarmnog signala, mora biti sukladan odgovarajućim normama ETSI-a. Frekvencija treba iznositi 433,92 MHz, a najveća snaga kod odašiljanja ne smije biti veća od 25 mW.

3.4.   Ugradnja alarmnog sustava vozila u vozilo ne smije utjecati na radni učinak vozila (u isključenome stanju) ili njegovu sigurnost.

3.5.   Alarmni sustav vozila i njegovi sastavni dijelovi ne smiju se uključiti slučajno, posebno ne kada je motor upaljen.

3.6.   Kvar alarmnog sustava vozila ili njegova električnog napajanja ne smije utjecati na siguran rad vozila.

3.7.   Alarmni sustav vozila, njegovi sastavni dijelovi i dijelovi kojima upravljaju moraju biti konstruirani, izvedeni i ugrađeni tako da se ne mogu brzo i bez privlačenja pozornosti uništiti ili onesposobiti, npr. jeftinim i lako dostupnim alatom, opremom ili napravama koje je jednostavno sakriti.

3.8.   Načini uključivanja i isključivanja alarmnog sustava vozila moraju biti konstruirani tako da ispunjavaju zahtjeve iz Priloga IV. ovoj Direktivi. Dopuštene su električne veze između sastavnih dijelova obuhvaćenih navedenim Prilogom.

3.9.   Sustav mora biti izveden tako da kratki spoj u nekom krugu dojavnika ne smije onesposobiti ostale dijelove alarmnog sustava, osim onog kruga u kojemu je došlo do kratkog spoja.

3.10.   Alarmni sustav vozila može sadržavati i napravu za imobilizaciju koja treba ispunjavati zahtjeve iz Priloga V.

4.   Posebni tehnički zahtjevi

4.1.   Stupanj zaštite

4.1.1.   Posebni zahtjevi

Alarmni sustav vozila najmanje mora otkriti i dojaviti otvaranje bilo kojih od vrata vozila, poklopca motora i poklopca prtljažnika. Kvar svjetla ili njegovo gašenje, npr. rasvjete u putničkome prostoru, ne smije utjecati na učinkovitost djelovanja nadzora.

Dopuštena je uporaba dodatnih osjetnika za dojavu/prikaz provale u vozilo (npr. nadzor nad putničkim prostorom, nadzor nad staklima, lom bilo kojega ostakljenog dijela) ili pokušaja krađe vozila (npr. osjetnika nagiba), pri čemu treba poduzeti mjere za sprečavanje nepotrebna oglašavanja zvučnog alarma (lažni alarm, vidjeti stavak 4.1.2.)

Budući da takvi dodatni osjetnici odašilju zvučna upozorenja čak i nakon izvršene provale (npr. lomom ostakljene plohe) ili pod jakim utjecajem izvana (npr. vjetar), alarmni signal aktiviran navedenim osjetnicima ne smije se aktivirati više od deset puta u vremenu u kojemu je alarmni sustav vozila uključen. U tome slučaju vrijeme aktiviranja prestaje isključivanjem sustava od strane korisnika vozila.

Neke vrste dodatnih osjetnika, npr. za nadzor nad putničkim prostorom (ultrazvukom, infracrvenim zrakama) ili osjetnici nagiba itd. mogu se namjerno isključiti. U tome je slučaju potrebno izvesti posebnu namjernu radnju svaki put prije uključivanja alarmnog sustava vozila. Ne smije biti moguće isključiti osjetnike dok je alarmni sustav u uključenome stanju.

4.1.2.   Sprečavanje lažnog alarma

4.1.2.1.   Odgovarajućim mjerama, na primjer:

mehaničkom konstrukcijom i konstrukcijom električnih krugova sukladno posebnim uvjetima motornih vozila,

odabirom i primjenom načina djelovanja i upravljanja alarmnim sustavom i njegovim sastavnim dijelovima,

treba osigurati da alarmni sustav vozila, uključen ili isključen, ne može prouzročiti nepotrebno uključivanje zvučnog upozorenja, u slučaju:

udarca u vozilo: ispitivanje navedeno u točki 5.2.13.,

elektromagnetskih smetnji: ispitivanje navedeno u točki 5.2.12.,

smanjenog napona akumulatora zbog neprekinutog pražnjenja: ispitivanje navedeno u točki 5.2.14.,

lažnog alarma nadzornog sklopa u putničkome prostoru: ispitivanje navedeno u točki 5.2.15.

4.1.2.2.   Ako podnositelj zahtjeva za homologaciju dokaže, npr. tehničkim podacima, da je osiguranje protiv lažnog alarma zadovoljavajuće riješeno, tehnička služba nadležna za provedbu ispitivanja može ne zahtijevati neka od gore navedenih ispitivanja.

4.2.   Zvučni alarm

4.2.1.   Općenito

Alarmni signal mora biti jasno čujan i prepoznatljiv te se mora znatno razlikovati od ostalih zvučnih signala koji se upotrebljavaju u prometu.

Dodatno, uz izvornu opremu uređaja za zvučna upozorenja, mogu se ugraditi i odvojeni uređaji za zvučnu dojavu u području vozila pod nadzorom alarmnog sustava vozila, gdje će biti zaštićeni od jednostavnog i brzog pristupa neovlaštenih osoba.

Ako je upotrijebljen odvojeni uređaj za zvučnu dojavu sukladno točki 4.2.3.1., alarmni sustav vozila može dodatno pokretati izvornu standardnu oprema uređaja za zvučna upozorenja, pod uvjetom da pokušaj onesposobljavanja izvornog uređaja za zvučnu dojavu (koji je obično lakše dostupan) ne utječe na djelovanje odvojenog uređaja za zvučna upozorenja.

4.2.2.   Trajanje signala zvučnog alarma

 

Najmanje: 25 s

 

Najviše: 30 s

Signal zvučnog alarma smije se ponovo oglasiti tek nakon ponovnog pokušaja nedopuštenog posezanja za vozilom, odnosno nakon isteka gore navedenog vremena (vidjeti ograničenja u točkama 4.1.1. i 4.1.2.).

Isključivanje alarmnog sustava mora odmah prekinuti alarmni signal.

4.2.3.   Tehnički zahtjevi koji se odnose na zvučni alarmni signal

4.2.3.1.   Uređaj za zvučnu dojavu sa zvukom stalne visine (spektar stalne frekvencije), npr. truba: akustičkih i ostalih značajki sukladno Dodatku 4. ovom Prilogu

Zvučni signal s prekidima (uključen/isključen):

 

Frekvencija okidanja: 2 Hz ± 1 Hz

 

Vrijeme kada uređaj proizvodi zvuk = vrijeme kada uređaj ne proizvodi zvuk ± 10 %.

4.2.3.2   Uređaj za zvučnu dojavu s promjenjivom frekvencijom zvuka: akustičke i druge značajke prema Dodatku 4. ovom Prilogu, ali s jednakim prijelazom bitnog frekvencijskog raspona unutar gore navedenog raspona (1 800 do 3 550 Hz) u oba smjera.

Frekvencija prijelaza: 2 Hz ± 1 Hz

4.2.3.3.   Jačina zvuka

Izvor zvuka mora biti:

ili uređaj za zvučnu dojavu homologiran sukladno Direktivi 70/388/EEZ, odjeljak 1, ili uređaj koji ispunjava zahtjeve iz članaka 1. i 2. Dodatka 4. ovom Prilogu,

međutim, ako izvor zvuka nije izvorni uređaj za zvučna upozorenja, najmanja dopuštena razina zvuka može se smanjiti na 100 db (A), mjereno u uvjetima navedenima u Dodatku 4. ovom Prilogu.

4.3.   Svjetlosni alarm – ako je ugrađen

4.3.1.   Općenito

U slučaju provale ili neovlaštenog posezanja za vozilom, naprava mora aktivirati optički alarmni signal kako je navedeno u točkama 4.3.2. i 4.3.3.

4.3.2.   Trajanje svjetlosnog alarmnog signala

Svjetlosni alarmni signal mora trajati od 25 sekundi do 5 minuta nakon aktiviranja alarma.

Isključivanjem alarmnog sustava odmah prestaje alarmni signal.

4.3.3.   Vrsta svjetlosnog alarmnog signala

Žmiganje svih pokazivača smjera i/ili svjetala u putničkome prostoru vozila, uključujući sva ostala svjetla u istome električnome krugu.

Frekvencija okidanja: 2 Hz ± 1 Hz

U odnosu na zvučni signal dopušteni su i asinkroni signali.

Vrijeme kad uređaj proizvodi signal = vrijeme kad uređaj ne proizvodi signal ± 10 %.

4.4.   Alarm radioprijenosom (pager) – ako je ugrađen

Alarmni sustav vozila može također imati mogućnost uključivanja alarmnog signala radioprijenosom.

4.5.   Brava za uključivanje alarma

Dok motor radi, ne smije biti moguće namjerno ili nenamjerno uključiti alarmni sustav.

4.6.   Uključivanje ili isključivanje alarmnog sustava vozila

4.6.1.   Uključivanje

Dopušten je bilo koji prikladni način uključivanja alarmnog sustava vozila pod uvjetom da ne može nehotično izazvati lažni alarm.

4.6.2.   Isključivanje

Isključivanje alarmnog sustava vozila izvodi se jednom ili kombinacijom više sljedećih naprava (dopuštena je uporaba i drugih naprava kojima se mogu ostvariti isti rezultati):

mehanički ključ (koji ispunjava zahtjeve iz Dodatka 3. ovom Prilogu) koji se može povezati sa središnjim sustavom za zaključavanje vozila i sadrži najmanje 1 000 različitih kombinacija, kojim se upravlja izvana,

električna/elektronička naprava, npr. uređaj za daljinsko upravljanje, s najmanje 50 000 različitih kombinacija uključujući promjenjivi kod i/ili s vremenom otkrivanje koda od najmanje deset dana, npr. najviše 5 000 kombinacija u 24 sata za najmanje 50 000 kombinacija,

mehanički ključ ili električna/elektronička naprava unutar zaštićenog putničkog prostora, s vremenskom odgodom aktiviranja kod izlaska/ulaska putnika.

4.7.   Odgoda kod izlaska

Ako je prekidač za uključivanje alarmnog sustava vozila ugrađen unutar zaštićenog područja, mora se predvidjeti odgoda za uključivanje alarma prilikom izlaska putnika. Mora postojati mogućnost za namještanje takve odgode za uključivanje alarma između 15 i 45 sekundi nakon aktiviranja prekidača. Vrijeme odgode može se prilagoditi sukladno zahtjevima pojedinog korisnika.

4.8.   Odgoda kod ulaska

Ako je prekidač za isključivanje alarmnog sustava vozila ugrađen unutar zaštićenog područja, mora se predvidjeti odgoda od najmanje 5 do najviše 15 sekundi prije aktiviranja zvučnog i optičkog signala alarma. Vrijeme odgode može se prilagoditi sukladno zahtjevima pojedinog korisnika.

4.9.   Prikaz stanja u kojemu se naprava nalazi

4.9.1.   Za prikaz podataka o stanju u kojemu se alarmni sustav vozila nalazi (uključeno/isključeno, vrijeme odgode alarma, aktivacija alarma) dopušteni su optički prikaznici unutar i izvan putničkog prostora. Jakost svjetla uređaja ugrađenih izvan putničkog prostora ne smije biti veća od 0,5 cd.

4.9.2.   Ako postoji prikaz kratkotrajnih „dinamičnih” postupaka kao što su prijelazi iz uključenog stanja u isključeno i obratno, taj prikaz mora biti optički, sukladno zahtjevima iz točke 4.9.1. Taj optički prikaz može biti izveden istovremenim djelovanjem pokazivača smjera i/ili rasvjete u putničkome prostoru, pod uvjetom da trajanje takvog prikaza pomoću pokazivača smjera ne bude dulje od 3 sekunde.

4.10.   Napajanje energijom

Izvor energije alarmnog sustava vozila može biti akumulator vozila.

Ako je ugrađen dodatni akumulator, mora ga biti moguće ponovo napuniti i ne smije biti izvor energije za neki drugi dio električnog sustava vozila.

4.11.   Tehnički zahtjevi za neobvezne funkcije

4.11.1.   Samoprovjera, automatska dojava pogreške

Kod uključivanja alarmnog sustava vozila, nepravilna stanja vozila (npr. otvorena vrata itd.) otkriva i dojavljuje funkcija samoprovjere sustava (provjera prihvatljivosti).

4.11.2.   Alarm za poziv u pomoć

Dopušten je svjetlosni i/ili zvučni i/ili radijski alarm neovisno o stanju (uključeno/isključeno) i djelovanju alarmnog sustava vozila. Takav se alarm mora pokrenuti iz unutrašnjosti vozila i ne smije utjecati na stanje (uključeno/isključeno) alarmnog sustava vozila. Također, korisnik vozila mora moći isključiti alarm za poziv u pomoć. Kod zvučnog alarma, vrijeme trajanja zvučnog signala nakon svakog pokretanja nije ograničeno. Taj alarm ne smije imobilizirati niti isključiti motor ako on radi.

5.   Parametri djelovanja i ispitni uvjeti  (3)

5.1.   Parametri djelovanja

Svi dijelovi alarmnog sustava vozila trebaju u dolje navedenim uvjetima djelovati bez pogreške.

5.1.1.   Klimatski uvjeti

Određena su dva razreda temperature okoliša, i to:

 

od – 40 °C do + 85 °C za sastavne dijelove koji se ugrađuju u putnički ili prtljažni prostor,

 

od – 40 °C do + 125 °C za sastavne dijelove koji se ugrađuju u motorni prostor, osim ako nije drugačije određeno.

5.1.2.   Stupanj zaštite pri ugradnji

Moraju se osigurati sljedeći stupnjevi zaštite sukladno publikaciji IEC-a br. 529-1989:

IP 40 za sastavne dijelove koji se ugrađuju u putnički prostor,

IP 42 za sastavne dijelove koji se ugrađuju u putnički prostor roadstera/kabrioleta i vozila s pomičnim krovom ako se zbog mjesta ugradnje zahtijeva veći stupanj zaštite od IP 40,

IP 54 za sve ostale dijelove.

Proizvođač alarmnog sustava vozila treba u uputama navesti sva ograničenja u odnosu na mjesto postavljanja bilo kojega dijela kod ugradnje, s obzirom na prašinu, vodu i toplinu.

5.1.3.   Otpornost na vremenske utjecaje

Sedam dana, sukladno normi IEC-a 68-2-30-1980.

5.1.4.   Električni zahtjevi

Nazivni napon napajanja: 12 V

Raspon djelatnog napona napajanja: od 9 V do 15 V u temperaturnome rasponu sukladno točki 5.1.1.

Dopušteno vrijeme povećanog napona pri 23 °C:

 

U = 18 V, najviše 1 sat,

 

U = 24 V, najviše 1 minuta.

5.2.   Ispitni uvjeti

5.2.1.   Ispitivanje rada

5.2.1.1   Provjerava se sukladnost alarmnog sustava vozila sa sljedećim zahtjevima:

trajanje alarma sukladno zahtjevima iz točaka 4.2.2. i 4.3.2.,

frekvencija i odnos vremena u kojemu uređaj emitira signal/ne imitira signal sukladno zahtjevima iz točaka 4.3.3. i 4.2.3.1. ili 4.2.3.2.,

broj alarmnih ciklusa sukladno točki 4.1.1. i, ako postoji,

provjera blokade uključivanja alarmnog sustava sukladno točki 4.5.

5.2.1.2   Uobičajeni ispitni uvjeti

 

Napon: U = 12 V ± 0,2 V

 

Temperatura: T = 23 °C ± 5 °C.

5.2.2.   Otpornost na promjene temperature i napona

Sukladnost sa zahtjevima navedenima u točki 5.2.1.1. također treba provjeriti u sljedećim uvjetima:

 

Temperatura ispitivanja: T = – 40 °C ± 2 °C

 

Napon ispitivanja: U = 9 V ± 0,2 V

 

Trajanje ispitivanja: 4 sata

5.2.2.2.   Za dijelove koji se ugrađuju u putnički ili prtljažni prostor

 

Temperatura ispitivanja: T = 85 °C ± 2 °C

 

Napon ispitivanja: U = 15 V ± 0,2 V

 

Trajanje ispitivanja: 4 sata

5.2.2.3.   Za dijelove koji se ugrađuju u prostor za motor, osim ako nije drukčije određeno

 

Temperatura ispitivanja: T = 125 °C ± 2 °C

 

Napon ispitivanja: U = 15 V ± 0,2 V

 

Trajanje ispitivanja: 4 sata

5.2.2.4.   Alarmni sustav vozila, u uključenome i isključenome stanju, treba podvrgnuti djelovanju prekomjernog napona od 18 V ± 0,2 V u trajanju od 1 sat.

5.2.2.5.   Alarmni sustav vozila, u uključenome i isključenome stanju, treba podvrgnuti djelovanju prekomjernog napona od 24 V ± 0,2 V u trajanju od 1 minutu.

5.2.3.   Sigurnost rada nakon ispitivanja na vodonepropusnost i nepropusnost stranih tijela.

Nakon završenih ispitivanja na vodonepropusnost i nepropusnost stranih tijela prema normi IEC-a 529-1989, za razine zaštite navedene u točki 5.1.2., potrebno je ponoviti ispitivanja djelovanja sukladno točki 5.2.1.

5.2.4.   Sigurnost rada nakon ispitivanja otpornosti na kondenziranu vlagu

Nakon završenih ispitivanja otpornosti na vlagu, koje treba izvršiti prema normi IEC-a 68-2-30-1980, treba ponoviti ispitivanja djelovanja sukladno točki 5.2.1.

5.2.5.   Ispitivanje otpornosti na zamjenu polova napajanja

Alarmni sustav vozila i njegovi sastavni dijelovi ne smiju biti uništeni izlaganjem zamjeni polova napajnja napona do 13 V u trajanju od 2 minute.

Nakon ispitivanja otpornosti na zamjenu polova, treba ponoviti ispitivanja djelovanja sukladno točki 5.2.1.

5.2.6.   Ispitivanje na sigurnost od kratkog spoja

Sve električne veze alarmnog sustava vozila moraju biti osigurane od kratkog spoja kod napona od najviše 13 V uzemljenjem i/ili osiguračima.

Nakon završetka ovog ispitivanja, treba ponoviti ispitivanja sukladno točki 5.2.1., a po potrebi promijeniti osigurače.

5.2.7.   Potrošnja energije u uključenome stanju

Potrošnja energije u uključenom stanju u uvjetima navedenima u točki 5.2.1.2 ne smije biti veća od 20 mA za čitav alarmni sustav, uključujući prikaznik stanja i napravu za imobilizaciju vozila, ako su ugrađeni.

5.2.8.   Sigurnost rada nakon provedenog vibracijskog ispitivanja

5.2.8.1   Za ovo ispitivanje sastavni su dijelovi podijeljeni na dva tipa:

 

Tip 1: sastavni dijelovi koji se uobičajeno ugrađuju na vozilo;

 

Tip 2: sastavni dijelovi koji su namijenjeni pričvršćivanju na motor.

5.2.8.2   Sastavne dijelove/alarmni sustav vozila treba podvrgnuti sinusoidnim vibracijama koje imaju sljedeće značajke:

5.2.8.2.1.   Za tip 1

 

Frekvencija se treba mijenjati u rasponu od 10 Hz do 500 Hz, s najvećom amplitudom od ± 5 mm i najvećim ubrzanjem od 3 g (od 0 do najveće vrijednosti).

5.2.8.2.2.   Za tip 2

 

Frekvencija se treba mijenjati u rasponu od 20 Hz do 300 Hz, s najvećom amplitudom od ± 2 mm i najvećim ubrzanjem od 15 g (od 0 do najveće vrijednosti).

5.2.8.2.3.   Za tip 1 i tip 2:

 

frekvencija se mora mijenjati za jednu oktavu u 1 minuti;

 

broj je ciklusa 10, ispitivanje treba provesti duž svake od tri osi;

 

upotrebljavaju se vibracije niskih frekvencija s najvećom stalnom amplitudom i vibracije visokih frekvencija s najvećim stalnim ubrzanjem.

5.2.8.3.   Za vrijeme ispitivanja alarmni sustav vozila treba biti priključen na električnu struju, a vodič mora biti poduprt na udaljenosti od 200 mm.

5.2.8.4.   Nakon završenog vibracijskog ispitivanja treba ponoviti ispitivanje djelovanja sukladno točki 5.2.1.

5.2.9.   Ispitivanje izdržljivosti naprave

U ispitnim uvjetima navedenima u točki 5.2.1.2., treba izvesti 300 punih ciklusa alarma (zvučnih i/ili svjetlosnih), sa stankama od 5 minuta za uređaje koji proizvode zvuk.

5.2.10.   Ispitivanje vanjskog prekidača koji se uključuje ključem (prekidač ugrađen s vanjske strane vozila)

Ispitivanje treba obaviti jedino u slučaju ako se za to ne upotrebljava originalni cilindar brave u vratima vozila.

5.2.10.1.   Prekidač koji se uključuje ključem treba biti konstruiran i izveden tako da sačuva svoju punu učinkovitost i nakon:

obavljenih 2 500 ciklusa uključivanja/isključivanja u oba smjera,

nakon čega treba najmanje 96 sati biti izložen ispitivanju djelovanja slane magle sukladno zahtjevima IEC-a 68-2-11-1981 za ispitivanje otpornosti na koroziju.

5.2.11.   Ispitivanje sustava namijenjenih zaštiti putničkog prostora

Alarm se mora pokrenuti kad se kroz otvoreni prozor prednjih vrata u prostor za putnike uvuče okomita ploča dimenzija 0,2 × 0,15 m 0,3 m duboko (mjereno od sredine okomite ploče) u smjeru naprijed i usporedno s cestom brzinom od 0,4 m/s i pod kutom od 45° s obzirom na srednju uzdužnu ravninu vozila. (vidjeti crtež u Dodatku 2. ovom Prilogu).

5.2.12.   Elektromagnetska kompatibilnost

Alarmni sustavi vozila moraju ispunjavati odgovarajuće tehničke zahtjeve, posebno one koji se odnose na elektromagnetsku kompatibilnost (EMC).

5.2.13.   Sigurnost od lažnog alarma u slučaju udarca u vozilo

Udarac u bilo koji dio karoserije ili ostakljene površine polukružno oblikovanog tijela promjera 165 mm i tvrdoće 70 ± 10 Shore A, a koji ne prelazi 4,5 džula, ne smije izazvati lažni alarm.

5.2.14.   Sigurnost od lažnog alarma u slučaju pada napona

Postupni pad napona glavnog akumulatora koji se prazni stalnom brzinom od 0,5 V/h do razine od 3 V ne smije izazvati lažni alarm.

Ispitni uvjeti: vidjeti točku 5.2.1.2.

5.2.15.   Ispitivanje sigurnosti od lažnog alarma sustava za nadzor putničkog prostora

Sustavi koji su namijenjeni osiguravanju putničkog prostora sukladno točki 4.1.1. ispituju se s vozilom u uobičajenim uvjetima (sukladno točki 5.2.1.2.).

Sustav koji je ugrađen sukladno zahtjevima proizvođača ne smije se aktivirati ako se pet puta, u vremenskim razmacima od 0,5 sekundi, podvrgne ispitivanju opisanome u točki 5.2.13.

Prisutnost osobe koja dodiruje ili se kreće oko vozila (sa zatvorenim prozorima) ne smije izazvati lažni alarm.

6.   Upute

Uz svaki alarmni sustav vozila treba priložiti sljedeće:

6.1.   Upute za ugradnju

6.1.1.   Popis vozila i modela vozila za koje je naprava namijenjena. Popis može biti točno određen ili općenit, npr. „za sva vozila s benzinskim motorom i akumulatorom napona 12 V s negativnim uzemljenjem”.

6.1.2.   Način ugradnje prikazan fotografijama i/ili vrlo jasnim crtežima.

6.1.3.   Uz alarmni sustav vozila koji sadrži i napravu za imobilizaciju vozila moraju se priložiti i dodatne upute koje se odnose na ispunjavanje zahtjeva navedenih u Prilogu 5.

6.2.   Neispunjeni obrazac potvrde o ugradnji uzorak kojega se nalazi u Dodatku 1. ovom Prilogu.

6.3.   Opća izjava namijenjena kupcu alarmnog sustava vozila u kojoj se upozorava na sljedeće:

alarmni sustav vozila mora se ugraditi sukladno uputama proizvođača,

preporuča se ugradnju naprave povjeriti osposobljenom ugraditelju (proizvođač alarmnog sustava vozila na zahtjev može dostaviti popis ovlaštenih ugraditelja),

potvrdu o ugradnji koja je isporučena uz alarmni sustav vozila popunjava ugraditelj.

6.4.   Upute za uporabu

6.5.   Upute za održavanje

6.6.   Opće upozorenje koje se odnosi na moguće preinake i dodatke na alarmnome sustavu vozila; takve će preinake ili dodaci automatski poništiti valjanost potvrde o ugradnji koja je navedena u točki 6.2.

6.7.   Navesti mjesta gdje se nalazi homologacijska oznaka navedena u Prilogu I. ovoj Direktivi i/ili potvrda o sukladnosti navedena u ovoj Direktivi.

DIO II.

HOMOLOGACIJA VOZILA S OBZIROM NA NJEGOV ALARMNI SUSTAV

Ako je alarmni sustav vozila homologiran sukladno dijelu I. ovog Priloga ugrađen u vozilo koje je u postupku homologacije u smislu dijela II. ovog Priloga, nije potrebno ponavljati ona ispitivanja koja je morao proći alarmni sustav vozila za dobivanje homologacije sukladno dijelu I. ovog Priloga.

7.   Definicije

U smislu dijela II. ovog Priloga:

7.1.

„Alarmni sustav(i)” (AS) znači sustav sastavnih dijelova koji su kao izvorna oprema ugrađeni u određeni tip vozila, a koji je konstruiran da upozori da je došlo do provale u vozilo odnosno do neovlaštenog posezanja za vozilom; ti sustavi mogu pružati i dodatnu zaštitu od neovlaštene uporabe vozila.

7.2.

„Tip vozila s obzirom na alarmni sustav” znači vozila koja se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeće osnovne značajke:

trgovački naziv ili oznaka proizvođača,

značajke vozila koje bitno utječu na mogućnosti alarmnog sustava,

tip i obličje alarmnog sustava ili alarmnog sustava vozila.

7.3.

Druge definicije koje se odnose na dio II. nalaze se u točki 2. ovog Priloga.

8.   Opći tehnički zahtjevi

8.1.   Alarmni sustav mora biti konstruiran i izveden tako da, u slučaju provale ili neovlaštena posezanja za vozilom, pokrene alarmni signal.

Alarmni signal treba biti zvučni signal, a dodatno može uključivati i optičke alarmne uređaje, ili radio alarm ili bilo koju kombinaciju navedenih mogućnosti.

8.2.   Vozila opremljena alarmnim sustavima trebaju ispunjavati odgovarajuće tehničke zahtjeve, posebno s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost (EMC).

8.3.   Ako alarmni sustav ima mogućnost daljinskog radioupravljanja, npr. za uključivanje, isključivanje ili prijenos alarmnog signala, taj sustav treba biti sukladan odgovarajućim normama ETSI-a (vidjeti bilješku 3 koja se odnosi na točku 3.3.). Frekvencija mora iznositi 433,92 MHz, a najveća snaga odašiljanja ne smije biti veća od 25 mW.

8.4.   Alarmni sustav i njegovi sastavni dijelovi se ne smiju uključiti slučajno, posebno kada je motor upaljen.

8.5.   Kvar alarmnog sustava ili njegovog električnog napajanja ne smije utjecati na siguran rad vozila.

8.6.   Alarmni sustav vozila, njegovi sastavni dijelovi i uređaji kojima upravlja moraju biti konstruirani i ugrađeni tako da se ne mogu brzo i bez privlačenja pažnje uništiti ili onesposobiti, npr. jeftinim i lako dostupnim alatom, opremom ili napravama koje je jednostavno sakriti.

8.7.   Sustav mora biti izveden tako da kratki spoj u nekom krugu dojavnika alarmnog signala ne smije onesposobiti ostale dijelove alarmnog sustava, osim onog kruga u kojemu je došlo do kratkog spoja.

8.8.   Alarmni sustav može uključivati i napravu za imobilizaciju vozila koja mora ispunjavati zahtjeve navedene u Prilogu V.

9.   Posebne specifikacije

9.1.   Stupanj zaštite

9.1.1.   Posebni tehnički zahtjevi

Alarmni sustav najmanje mora otkriti i dojaviti otvaranje bilo kojih od vrata vozila, poklopca motora i poklopca prtljažnika. Kvar svjetala ili isključivanje izvora svjetla, npr. rasvjete u putničkome prostoru, ne smije utjecati na učinkovitost nadzora.

Dopuštena je ugradnja dodatnih osjetnika za dojavu/prikaz, npr.:

provale u vozilo (npr. nadzor nad putničkim prostorom, nadzor nad staklima prozora, lom bilo kojega ostakljenog dijela), ili

pokušaja krađe vozila (npr. osjetnici nagiba);

uzimajući u obzir mjere potrebne za sprečavanje nepotrebnog oglašavanja zvučnog alarma (lažni alarm, vidjeti točku 9.1.2.).

Ako takvi dodatni osjetnici odašilju zvučna upozorenja čak i nakon izvršene provale (npr. lomom ostakljene plohe) ili pod jakim utjecajem izvana (npr. vjetar), alarmni signal aktiviran navedenim osjetnicima ne smije se aktivirati više od deset puta u vremenu u kojemu je alarmni sustav uključen.

U tome slučaju vrijeme aktiviranja prestaje isključivanjem sustava od strane korisnika vozila.

Neke vrste dodatnih osjetnika, npr. za nadzor nad putničkim prostorom (ultrazvukom, infracrvenim zrakama) ili osjetnici nagiba itd. mogu se namjerno isključiti. U tome je slučaju potrebno izvesti posebnu namjernu radnju svaki put prije uključivanja alarmnog sustava. Ne smije biti moguće isključiti osjetnike dok je alarmni sustav u uključenome stanju.

9.1.2.   Sprečavanje lažnog alarma

9.1.2.1.   Treba osigurati da alarmni sustav ne može, ni uključen niti isključen, izazvati nepotreban zvučni alarmni signal, u slučaju:

udarca u vozilo: ispitivanje navedeno u točki 5.2.13.,

smanjenja napona akumulatora zbog neprekidnog pražnjenja: ispitivanje navedeno u točki 5.2.14.,

lažnog alarma u putničkome prostoru: ispitivanje navedeno u točki 5.2.15.

9.1.2.2.   Ako podnositelj zahtjeva za homologaciju dokaže, npr. tehničkim podacima, da je osiguranje protiv lažnog alarma zadovoljavajuće riješeno, tehnička služba nadležna za provedbu ispitivanja može ne zahtijevati neka od gore navedenih ispitivanja.

9.2.   Zvučni alarm

9.2.1.   Općenito

Signal alarma mora biti jasno čujan i prepoznatljiv te se mora znatno razlikovati od ostalih zvučnih signala koji se upotrebljavaju u prometu.

Dodatno, uz izvornu opremu uređaja za zvučna upozorenja može se ugraditi i odvojeni uređaj za zvučnu dojavu u područje vozila pod nadzorom alarmnog sustava, u kojem će biti zaštićen od jednostavnog i brzog pristupa neovlaštenih osoba.

Ako je uporabljen odvojeni uređaj za zvučnu dojavu sukladno dolje navedenoj točki 9.2.3.1., izvornu standardnu opremu uređaja za zvučna upozorenja može dodatno pokretati alarmni sustav, pod uvjetom da pokušaj onesposobljavanja izvornog uređaja za zvučnu dojavu (obično lakše dostupnoga) ne utječe na djelovanje odvojenog uređaja za zvučna upozorenja.

9.2.2.   Trajanje zvučnog signala

 

Najmanje: 25 s

 

Najviše: 30 s

Signal zvučnog alarma smije se ponovo oglasiti tek nakon ponovnog pokušaja nedopuštenog posezanja za vozilom, odnosno nakon isteka navedenog vremena (vidjeti ograničenja u točkama 9.1.1. i 9.1.2.).

Isključivanje alarmnog sustava mora odmah prekinuti alarmni signal.

9.2.3.   Posebni tehnički zahtjevi za zvučni alarm

9.2.3.1.   Uređaj za zvučnu dojavu sa zvukom stalne visine (stalni spektar frekvencije), npr. truba: akustičkih i ostalih značajki sukladno Dodatku 4. ovom Prilogu.

Zvučni signal s prekidima (uključen/isključen):

 

Frekvencija okidanja: 2 Hz ± 1 Hz

 

Vrijeme kada uređaj proizvodi zvuk = vrijeme kada uređaj ne proizvodi zvuk ± 10 %.

9.2.3.2.   Uređaj za zvučnu dojavu s promjenjivom frekvencijom zvuka:

akustičke i druge značajke sukladno Dodatku 4. ovom Prilogu, ali s jednakim prijelazom značajnog frekvencijskog raspona unutar gore navedenog raspona (1 800 do 3 550 Hz) u oba smjera.

Frekvencija prijelaza: 2 Hz ± 1 Hz

9.2.3.3.   Jakost zvuka

Izvor zvuka mora biti:

ili uređaj za zvučnu dojavu homologiran sukladno Direktivi 70/388/EEZ, odjeljak 1., ili uređaj koji ispunjava zahtjeve iz točaka 1. i 2. Dodatka 4. ovom Prilogu,

međutim, ako izvor zvuka nije izvorni uređaj za zvučna upozorenja, najmanja dopuštena razina zvuka može se smanjiti na 100 db (A), mjereno u uvjetima navedenima u Dodatku 4. ovom Prilogu.

9.3.   Svjetlosni alarm – ako je ugrađen

9.3.1.   Općenito

U slučaju provale ili neovlaštenog posezanja za vozilom, naprava mora pokrenuti svjetlosni alarmni signal kako je navedeno u točkama 9.3.2. i 9.3.3.

9.3.2.   Trajanje svjetlosnog signala

Svjetlosni signal treba trajati od 25 sekunda do 5 minuta nakon pokretanja alarma. Isključivanjem alarma treba odmah prestati alarmni signal.

9.3.3.   Vrsta svjetlosnog alarmnog signala

Žmiganje svih pokazivača smjera i/ili svjetala u putničkome prostoru vozila, uključujući sva ostala svjetla u istome električnom krugu.

Frekvencija okidanja: 2 Hz ± 1 Hz

U odnosu na zvučni signal, dopušteni su i asinkroni signali.

Vrijeme kada uređaj proizvodi signal = vrijeme kada uređaj ne proizvodi signal ± 10 %

9.4.   Alarm radioprijenosom (pagerom) – ako je ugrađen

Alarmni sustav može također uključivati mogućnost odašiljanja alarmnog signala radioprijenosom.

9.5.   Brava za uključivanje alarma

9.5.1.   Dok motor radi, ne smije biti moguće namjerno ili nenamjerno uključiti alarm.

9.6.   Uključivanje i isključivanje alarmnog sustava

9.6.1.   Uključivanje

Dopušten je bilo koji način uključivanja alarmnog sustava ako taj način ne može slučajno izazvati lažni alarm.

9.6.2.   Isključivanje

Isključivanje alarmnog sustava treba izvesti jednom ili kombinacijom više sljedećih naprava.

Dopuštena je uporaba i drugih naprava kojima se može ostvariti isti učinak.

9.6.2.1.   Mehanički ključ (koji ispunjava zahtjeve iz Dodatka 3. ovom Prilogu), koji se može povezati sa središnjim sustavom za zaključavanje vozila i sadrži najmanje 1 000 različitih kombinacija, kojim se upravlja izvana.

9.6.2.2.   Električna/elektronička naprava, npr. uređaj za daljinsko upravljanje, s najmanje 50 000 različitih kombinacija, uključujući promjenjivi kod i/ili s vremenom otkrivanja koda od najmanje deset dana, npr. najviše 5 000 kombinacija u 24 sata za najmanje 50 000 kombinacija.

9.6.2.3.   Mehanički ključ ili električna/elektronička naprava unutar zaštićenog putničkog prostora s vremenskom odgodom pokretanja kod izlaska/ulaska putnika.

9.7.   Odgoda kod izlaska

Ako je prekidač za uključivanje alarmnog sustava ugrađen unutar zaštićenog područja, mora se predvidjeti odgoda alarma kod izlaska putnika. Odgoda alarma mora imati mogućnost namještanja uključivanja u vremenu od 15 do 45 sekunda nakon pokretanja prekidača. Vrijeme odgode mora se moći namjestiti sukladno zahtjevima korisnika.

9.8.   Odgoda kod ulaska

Ako je prekidač za isključivanje alarmnog sustava ugrađen unutar zaštićenog područja, mora se predvidjeti odgoda od najmanje 5 do najviše 15 sekunda prije aktiviranja zvučnog i optičkog signala alarma. Vrijeme odgode mora se moći namjestiti sukladno zahtjevima korisnika.

9.9.   Prikaz stanja u kojemu se naprava nalazi

9.9.1.   Za prikaz podataka o stanju u kojemu se alarmni sustav nalazi (uključeno/isključeno, vrijeme odgode, alarm aktiviran), dopuštena je ugradnja optičkih prikaznika unutar putničkog prostora i izvan njega. Jakost svjetla uređaja ugrađenih izvan putničkog prostora ne smije biti veća od 0,5 cd.

9.9.2.   Ako postoji prikaz kratkotrajnih „dinamičkih” postupaka, kao što su prijelazi iz uključenog stanja u isključeno i obratno, on mora biti optički prema zahtjevima iz točke 9.9.1. Taj optički prikaz može biti izveden i istovremenim djelovanjem pokazivača smjera i/ili rasvjete u putničkome prostoru, pod uvjetom da trajanje takvog prikaza pokazivačima smjera nije dulje od 3 sekunde.

9.10.   Napajanje energijom

Izvor energije alarmnog sustava može biti akumulator vozila.

Ako je ugrađen dodatni akumulator, mora se moći ponovo napuniti i ne smije biti izvor energije za neki drugi dio električnog sustava vozila.

9.11.   Tehnički zahtjevi za neobvezne funkcije

9.11.1.   Samoprovjera, automatska dojava pogreške

Kod uključivanja alarmnog sustava, funkcija samoprovjere sustava (kontrola vjerojatnosti) može otkriti i dojaviti nepravilna stanja (npr. otvorena vrata itd.).

9.11.2.   Alarm za poziv u pomoć

Dopušten je svjetlosni i/ili zvučni i/ili radijski alarm neovisno o stanju (uključeno/isključeno) i/ili djelovanju alarmnog sustava. Takav se alarm mora pokrenuti iz unutrašnjosti vozila i ne smije utjecati na stanje (uključeno/isključeno) alarmnog sustava. Također, korisnik vozila mora moći isključiti alarm za poziv u pomoć. Kod zvučnog alarma, vrijeme trajanja zvučnog signala nakon svakog pokretanja ne smije biti ograničeno. Alarm za poziv u pomoć ne smije imobilizirati niti isključiti motor ako on radi.

10.   Ispitni uvjeti

Svi dijelovi alarmnog sustava vozila ili alarmnog sustava ispituju se sukladno postupcima navedenima u točki 5.

Taj se zahtjev ne odnosi na:

10.1.   Dijelove koji su ugrađeni i ispitani kao dijelovi vozila, bez obzira na to je li alarmni sustav vozila/alarmni sustav ugrađen ili nije (npr. svjetla); ili

10.2.   Dijelove koji su se ranije ispitali kao dijelovi vozila, o čemu je predočena dokumentacija.

11.   Upute

Svakome vozilu moraju biti priložene:

11.1.   Upute za uporabu

11.2.   Upute za održavanje

11.3.   Opće upozorenje koje se odnosi na opasnosti kod mogućih preinaka i dodataka alarmnome sustavu.

Dodatak 1.

Obrazac potvrde o ugradnji

Ja, dolje potpisani …, potvrđujem da sam ugradio dolje opisanu napravu za imobilizaciju vozila sukladno uputama za ugradnju koje je dostavio proizvođač sustava.

Opis vozila:

Marka:

Tip:

Serijski broj:

Registracijska oznaka:

Opis naprave za imobilizaciju vozila:

Marka:

Tip:

Broj homologacije:

Izdano u: … dana: …

Puna adresa ugraditelja (pečat, ako je potrebno):

Potpis: …

(navesti položaj)

Dodatak 2.

Točka 5.2.11.

Ispitivanje sustava za zaštitu putničkog prostora

Image

Dodatak 3.

Tehnički zahtjevi za mehaničke prekidače kojima se upravlja pomoću ključa

1.   Cilindar prekidača ne smije viriti više od 1 mm iz kućišta, a dio koji viri mora biti stožastog oblika.

2.   Spoj cilindra i kućišta cilindra treba izdržati vlačnu silu od 600 N i moment sile od 25 Nm.

3.   Prekidač mora biti izveden sa zaštitom protiv bušenja cilindra svrdlom.

4.   Profil ključa mora omogućiti najmanje 1 000 učinkovitih kombinacija.

5.   Prekidač se ne smije moći pokrenuti ključem koji se samo za jednu kombinaciju razlikuje od izvornog ključa tog prekidača.

6.   Otvor za umetanje ključa vanjskog prekidača mora biti prekriven, odnosno mora biti zaštićen od ulaska prljavštine i/ili vode.

Dodatak 4.

Tehnički zahtjevi za zvučne alarmne uređaje

1.   Zvučni alarmni uređaj (AAD) mora proizvoditi stalan i jednolik zvuk, zvučni spektar kojega se za vrijeme njegovog rada ne smije bitnije mijenjati. Kod zvučnih alarmnih uređaja koji se napajaju izmjeničnom električnom strujom, ovaj zahtjev vrijedi samo kod stalne brzine generatora, u rasponu određenome u točki 2.1.3.2.

2.   Zvučni alarmni uređaj mora imati akustičke značajke (spektralnu raspodjelu akustičke energije odnosno razine zvučnog tlaka) i mehanička svojstva koje omogućuju ispunjavanje zahtjeva sljedećih ispitivanja, prema navedenome redoslijedu.

2.1.   Mjerenje značajki zvuka

2.1.1.   Zvučni alarmni uređaj treba ispitati u okolišu koji ne dopušta jeku. Također je uređaj moguće ispitati u prostoru s polovičnom jekom ili na otvorenome. U tome slučaju, potrebno je spriječiti odbijanje zvuka od tla u području mjerenja (npr. postavljanjem pregrada koje upijaju zvuk). Treba provjeriti da prostorna divergencija unutar polukugle polumjera najmanje 5 m, mjereno do najveće frekvencije zvuka, nije veća od 1 dB, posebno u smjeru mjerenja i na visini na kojoj se nalaze naprava i mikrofon.

Razina buke okoliša mora biti manja za najmanje 10 dB od razine zvučnog tlaka koji treba izmjeriti.

Uređaj koji se ispituje i mikrofon trebaju se nalaziti na istoj visini. Ta visina mora biti od 1,15 m do 1,25 m. Os najveće osjetljivosti mikrofona mora se poklapati sa smjerom najveće razine zvuka uređaja.

Mikrofon mora biti postavljen tako da se njegova membrana nalazi na udaljenosti od 2 ± 0,01 m od ravnine na kojoj se nalazi izvor zvuka uređaja. Kod uređaja s više izvora zvuka, ta se udaljenost određuje prema ravnini na kojoj se nalazi izvor najbliži mikrofonu.

2.1.2.   Mjerenje razina zvučnog tlaka treba obaviti fonometrom razreda 1, sukladno zahtjevima navedenima u publikaciji IEC-a br. 651, prvo izdanje (1979. godine).

Mjerenja treba obaviti pomoću vremenske konstante „F”. Mjerenje ukupne razine zvučnog tlaka obavlja se pomoću ponderirane krivulje A.

Spektar emitiranog zvuka mjeri se sukladno Fourierovoj transformaciji zvučnog signala. Također je moguće upotrijebiti filtre za jednu trećinu oktave koji su sukladni zahtjevima navedenima u publikaciji IEC-a br. 225, prvo izdanje (1966. godine):

u tome slučaju, razinu zvučnog tlaka pri srednjoj frekvenciji od 2 500 Hz treba utvrditi zbrajanjem kvadrata srednjih vrijednosti tlaka zvuka pri trećini frekvencija srednjega frekvencijskog područja, i to od 2 000, 2 500 i 3 150 Hz.

U svakome se slučaju kao referentna metoda smatra samo Fourierova transformacija.

2.1.3.   Zvučni alarmni uređaji trebaju se napajati električnom strujom, prema potrebi, sljedećega napona:

2.1.3.1.   Zvučni alarmni uređaji koji rade na istosmjernu struju testnim naponima od 6, 5, 13 ili 26 V, mjereno na priključku izvora električne energije, koji odgovaraju nazivnim naponima od 6, 12 ili 24 volta;

2.1.3.2.   Zvučni alarmni uređaji koji rade na izmjeničnu struju trebaju se napajati generatorom koji se uobičajeno koristi za taj tip zvučnog alarmnog uređaja. Akustičke značajke zvučnih alarmnih uređaja trebaju se bilježiti pri broju okretaja električnoga generatora koji iznose 50 %, 75 % i 100 % od najvećega broja okretaja predviđenog za trajno djelovanje koji je naveo proizvođač generatora. Za vrijeme ispitivanja generator se ne smije dodatno opteretiti drugim trošilima. Ispitivanje izdržljivosti opisano u točki 3. provodi se pri broju okretaja koje je naveo proizvođač uređaja i koji se izabire unutar gore navedenog raspona.

2.1.4.   Ako se pri ispitivanju zvučnog alarmnog uređaja na istosmjernu električnu struju uporablja ispravljač, izmjenična komponenta napona, mjerena na njegovim priključcima za vrijeme rada uređaja, ne smije prijeći vrijednost od 0,1 V, mjereno od vrha do vrha napona.

2.1.5.   Otpor vodiča, uključujući priključke i kontakte, koji napajaju zvučne alarmne uređaje na istosmjernu električnu struju treba biti što bliže sljedećim vrijednostima:

0,05 oma u strujnome krugu od 6 V,

0,10 oma u strujnome krugu od 12 V,

0,20 oma u strujnome krugu od 24 V.

2.1.6.   Uređaji za zvučni alarm moraju se čvrsto postaviti na nosač čija je masa najmanje deset puta veća od mase uređaja, a nije manja od 30 kg, pomoću dijelova koje je isporučio proizvođač. Osim toga, nosač treba biti izveden na takav način da odbijanja zvuka s njegovih površina i njegove vibracije nemaju veći utjecaj na rezultate mjerenja.

2.1.7.   Pod gore navedenim uvjetima, razina zvučnog tlaka ponderirana sukladno krivulji A ne smije prijeći 118 dB (A).

2.1.7.1.   Osim toga, razina zvučnog tlaka u frekvencijskome pojasu od 1 800 do 3 500 Hz mora biti veća od razine koju proizvodi bilo koji sastavni dio frekvencije iznad 3 500 Hz, a u svakome slučaju jednaka ili veća od 105 dB (A).

2.1.8.   Dosad navedene tehničke zahtjeve mora ispunjavati i uređaj koji se podvrgao ispitivanju izdržljivosti iz dolje navedene točke 3., pri naponu koji se može mijenjati unutar raspona od 115 % do 95 % nazivnog napona za zvučne alarmne uređaje koji rade na istosmjernu električnu struju ili, za zvučne alarmne uređaje koji rade na izmjeničnu električnu struju, pri brzini koja iznosi između 50 % i 100 % najveće brzine generatora predviđene za neprekidan rad koju je naveo proizvođač generatora.

2.1.9.   Vremenski razmak od trenutka pokretanja uređaja do trenutka kada zvuk dostigne svoju najnižu razinu navedenu u točki 2.1.7. ne smije biti dulji od 0,2 sekunde, mjereno pri temperaturi okoliša od 20 °C ± 5 °C.

Ta se odredba odnosi posebno na pneumatske ili elektropneumatske uređaje.

2.1.10.   Pneumatski ili elektropneumatski uređaji čiji je pneumatski krug izrađen sukladno tehničkim zahtjevima proizvođača trebaju imati jednake akustične značajke koje se zahtijevaju za električne zvučne alarmne uređaje.

2.1.11.   Kod uređaja koji daju višetonski zvuk na način da svaka jedinica koja emitira zvuk djeluje neovisno, navedene najmanje vrijednosti trebaju se dobiti kada svaka sastavna jedinica djeluje zasebno. Kada sve sastavne jedinice djeluju zajedno, najveća dopuštena razina zvuka ne smije biti veća od dopuštene.

3.   Ispitivanja izdržljivosti

3.1.   Zvučni alarmni uređaj treba priključiti na električnu struju nazivnog napona i vrijednosti otpora vodiča koje su navedene u točkama 2.1.3. i 2.1.5. te uključiti 50 000 puta, svaki put u trajanju od 1 sekunde uz prekid od 4 sekunde. Za vrijeme ispitivanja uređaj treba prozračivati strujom zraka brzine približno 10 m/sek.

3.2.   Ako se ispitivanje odvija u komori koja ne dopušta jeku, taj prostor mora biti odgovarajućega obujma kako bi se omogućilo uobičajeno raspršivanje topline koju emitira uređaj tijekom ispitivanja izdržljivosti.

3.3.   Temperatura okoliša u ispitnome prostoru treba biti između + 15 °C i + 30 °C.

3.4.   Ako nakon isteka polovice od ukupno propisanog broja ispitivanja, značajke razine zvuka ne budu više iste kao prije ispitivanja, zvučni alarmni uređaj može se podesiti. Ako i nakon isteka propisanog broja ispitivanja, i nakon što se uređaj dalje podešavao, ako je to potrebno, uređaj mora proći ispitivanje sukladno točki 2.1.

3.5.   Alarmne uređaje elektropneumatskog tipa dopušteno je nakon svakih 10 000 ispitivanja podmazati uljem koje preporuča proizvođač.

4.   Homologacijska ispitivanja

4.1.   Ispitivanja treba obaviti na dva uzorka svakog tipa koje proizvođač podnosi za homologaciju; na oba uzorka moraju se provesti sva ispitivanja i oba moraju ispunjavati tehničke zahtjeve propisane ovim Dodatkom.


(1)  M1 i N1 kako je utvrđeno u Prilogu II. A Direktivi 70/156/EEZ.

(2)  U obzir se uzimaju samo vozila s električnim sustavima napona 12 V.

(3)  Svjetla koja se upotrebljavaju kao dio svjetlosnog alarma i koja su dio izvornog svjetlosnog sustava vozila ne podliježu zahtjevima za parametre djelovanja iz točke 5.1. te ne trebaju proći ispitivanja iz točke 5.2.


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

152


31996L0020


L 092/23

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.03.1996.


DIREKTIVA KOMISIJE 96/20/EZ

od 27. ožujka 1996.

o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 70/157/EEZ u odnosu na dopuštenu razinu buke i ispušni sustav motornih vozila

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju EuROpske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 95/54/EZ (2) a posebno njezin članak 13. stavak 2.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/157/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na dopuštenu razinu buke i ispušni sustav motornih vozila (3), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 92/97/EEZ (4), a posebno njezin članak 3.,

budući da je Direktiva 70/157/EEZ jedna od pojedinačnih Direktiva postupka EZ homologacije tipa koji je ustanovljen Direktivom 70/156/EEZ; budući da se, slijedom toga, odredbe utvrđene Direktivom 70/156/EEZ u odnosu na sustave vozila, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice primjenjuju na ovu Direktivu;

budući da posebno članak 3. stavak 4. i članak 4. stavak 3. Direktive 70/156/EEZ zahtijevaju da se svakoj pojedinačnoj Direktivi priloži opisni dokument koji sadrži mjerodavne točke Priloga I. toj Direktivi, kao i homologacijsku potvrdu u skladu s njezinim Prilogom VI., kako bi se homologacija tipa mogla računalno obraditi;

budući da najnoviji razvoj u tehnologiji stROjeva stvara potrebu za jasnijim definiranjem postupka ispitivanja, posebno za teška vozila, po pitanju izvedivosti i ponavljanja tih ispitivanja;

budući da su odredbe ove Direktive u skladu s mišljenjem Odbora za prilagodbu tehničkom napretku, uspostavljenog Direktivom 70/156/EEZ,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Članci Direktive 70/157/EEZ mijenjaju se kako slijedi:

članak 1. glasi na kraju: „… tračnice i na poljoprivrednim i šumarskim traktorima i svim pokretnim mehanizacijama.”,

u članku 2., druga alineja, i članku 2.a, stavku 2. zamjenjuje se „članak 9.a” s „članak 2.”,

u članku 3. zamijeniti „Prilog” sa „prilozi”.

2.   Prilozi Direktivi 70/157/EEZ izmjenjuju se u skladu s Prilogom ovoj Direktivi.

Članak 2.

1.   Počevši od 1. listopada 1996. države članice ne mogu, iz razloga koji se tiču dopuštene razine buke ili ispušnog sustava:

odbiti dodjelu EZ homologaciju tipa ni nacionalnu homologaciju za tip vozila ili tip ispušnog sustava, ni

zabraniti registraciju, pROdaju ni stavljanje u pROmet vozila, ni pROdaju ili stavljanje u pROmet ispušnog sustava,

ako su vozila ili ispušni sustavi sukladni zahtjevima Direktive 70/157/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

2.   Počevši od 1. siječnja 1997. države članice:

neće dodjeljivati EZ homologaciju tipa, i

odbit će dodijeliti nacionalnu homologaciju tipa,

za tip vozila i za tip ispušnog sustava iz razloga dopuštene razine buke, ako nisu ispunjeni zahtjevi Direktive 70/157/EEZ, kako se izmjenjuje ovom Direktivom.

3.   Neovisno o stavku 2., za rezervne dijelove, države članice će i dalje dodjeljivati EZ homologaciju tipa, i dozvoljavati pROdaju i stavljanje u pROmet, ispušnih sustava koji su sukladni prijašnjim inačicama Direktive 70/157/EEZ, pod uvjetom:

da je svrha ispušnih sustava da se ugrađuju na vozila koja su već u upotrebi, i

da ispušni sustavi zadovoljavaju zahtjeve Direktive koja je bila u primjeni kad su vozila prvi put registrirana.

Članak 3.

1.   Države članice donose zakone i druge pROpise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. listopada 1996. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu EuROpskih zajednica.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. ožujka 1996.

Za Komisiju

Martin BANGEMANN

Član Komisije


(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(2)  SL L 266, 8.11.1995., str. 1.

(3)  SL L 42, 23.2.1970., str. 16.

(4)  SL L 371, 19.12.1992., str. 1.


PRILOG

Popis priloga umeće se između članaka i Priloga I. i glasi:

„Popis priloga

PRILOG I.:

EZ homologacija tipa za razinu buke motornog vozila

Dodatak 1.:

Opisni dokument

Dodatak 2.:

Certifikat o homologaciji

PRILOG II.:

EZ homologacija tipa za ispušne sustave kao zasebne tehničke jedinice

Dodatak 1.:

Opisni dokument

Dodatak 2.:

Certifikat o homologaciji

Dodatak 3.:

Uzorak oznake EZ homologacije tipa

PRILOG III.:

Provjere sukladnosti proizvodnje

PRILOG IV.:

Specifikacije za ispitnu stazu”.

Izmjene Priloga I.:

Bilješka točke 1.1.7. mijenja se i glasi:

„(1)

U skladu s definicijama iz Priloga II.A Direktivi 70/156/EEZ.”

Točka 2.1. mijenja se i glasi:

„2.1.

Zahtjev za EZ homologaciju tipa prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ za razinu buke vozila podnosi proizvođač vozila.”

Točka 2.2. mijenja se i glasi:

„2.2.

uzorak opisnog dokumenta prikazan je u Dodatku 1.”

Točke od 2.2.1. do uključivo 2.2.4. brišu se.

U točki 2.3. brišu se riječi „ili njegov ovlašteni zastupnik”.

Točka 2.5. briše se.

Točka 4. mijenja se i glasi:

„4.   Dodjeljivanje EZ homologacije tipa

4.1.

Ako su ispunjeni bitni zahtjevi, dodjeljuje se EZ homologacija prema članku 4. stavku 3. i, ako se primjenjuje, članku 4. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ.

4.2.

Uzorak certifikata o EZ homologaciji tipa prikazan je u Dodataku 2.

4.3.

Broj odobrenja u skladu s Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ dodjeljuje se za svaki odobreni tip vozila. Jedna država članica ne može dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.”

U točki 5.2.1.2. „Prilog III.” treba glasiti „Dodatak 2.”.

U točki 5.2.2.3.1. „Prilog VI.” treba glasiti „Prilog IV.”.

U točki 5.2.2.3.4. tekst drugog stavka treba glasiti:

„Gume koje se koriste za ispitivanje izabire proizvođač vozila i moraju biti u sukladnosti s trgovačkom praksom i dostupne na tržištu; moraju odgovarati jednoj od određenih veličina guma (vidjeti točku 2.17. Priloga II. Direktivi Vijeća 92/23/EEZ (1))za vozilo koje je naznačio proizvođač vozila u skladu s točkom 1.5. Dopune Dodataku 2. i u za vozila iz kategorije M1 i N1 udovoljavati zahtjevima Direktive 89/459/EEZ o najmanjoj dubini dodirne površine gume; za vozila iz drugih kategorija, primijenjuje se najmanja dubina dodirne površine gume određene Direktivom 89/459/EEZ, kao da su ta vozila obuhvaćena tom Direktivom. Gume moraju biti napuhane na odgovarajući pritisak za masu vozila koje se ispituje.

U točki 5.2.2.4.3.3.1.1. na kraju trećeg stavka, treba se dodati:

„Ako je broj okretaja motora ‚S’ dosegnut brojem okretaja motora u približavanju koji odgovara broju okretaja u praznom hodu, tada se ispitivanje provodi samo u trećoj brzini, a odgovarajući rezultati moraju se vrednovati.”

U točki 5.2.2.4.3.3.1.2. treba se dodati na kraju:

„Međutim, vozilo se smatra reprezentativnim za svoj tip i ako se, na traženje podnositelja zahtjeva, ispitivanja prošire na više omjera od predviđenih, a najviša razina buke se postigne između ekstremnih ispitivanih omjera.”

U točkama 5.2.3.1. i 5.2.3.5.1. „Prilog III.” treba glasiti „Dodatak 2.”.

U točki 5.3.2. „članak 8. stavak 3.” treba glasiti „članak 11. stavak 2. ili članak 11. stavak 3.”.

Točka 6. treba glasiti:

„6.   Promjene tipa i izmjene odobrenja

6.1.

U slučaju promjena homologacije tipa prema ovoj Direktivi, primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.”

Podtočke točke 7. trebaju glasiti:

„7.1.

Mjere koje osiguravaju sukladnost proizvodnje poduzimaju se u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 10. Direktive 70/156/EEZ.

7.2.

Posebne odredbe:

7.2.1.

Ispitivanja na koje se odnosi točka 2.3.5. Priloga X. Direktivi 70/156/EEZ su istovjetni s onima utvrđenima u Prilogu III. (I.) ovoj Direktivi.

7.2.2.

Učestalost nadzora na koje se odnosi točku 2.4. Priloga X. Direktivi 70/156/EEZ je uobičajeno jednom u dvije godine.”

Nakon slike 4. dodaju se sljedeći dodaci 1. i 2.:

Dodatak 1.

Image

Image

Image

Image

Dodatak 2.

Image

Image

Izmjene Priloga II.

U točki 0. „članak 9.a” treba glasiti „članak 2.”.

točka 2.1. mijenja se i glasi:

„2.1.

Zahtjev za EZ homologaciju prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ za zamjenski ispušni sustav ili njegov sastavni dio kao zasebnu tehničku jedinicu podnosi proizvođač vozila ili proizvođač zasebne tehničke jedinice za koju se zahtjev podnosi.”

Točka 2.2. mijenja se i glasi:

„2.2.

uzorak opisnog dokumenta nalazi se u Dodatku 1.”

Točke od 2.2.1. do 2.2.3., uključujući 2.4. i 3.1.3. brišu se.

Bilješka (1) za točke 2.3.3. i 5.2.1. mijenja se i glasi:

„(1) Kako je propisano verzijom ove Direktive koja se primjenjivala na homologaciju tipa za vozilo.”

Točke 3., 3.1., 3.1.1., 3.1.2. i 3.2. postaju 2.4., odnosno 2.4.1., 2.4.1.1., 2.4.1.2. i 2.4.2.

Točka 4. postaje 3. i mijenja se i glasi:

„3.   Dodjeljivanje EZ homologacije tipa

3.1.

Ako su odgovarajući zahtjevi zadovoljeni, dodjeljuje se EZ homologacija tipa prema članku 4. stavku 3. i ako se primjenjuje, članku 4. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ.

3.2.

Uzorak certifikata o EZ homologaciji tipa nalazi se u Dodatku 2.

3.3.

Broj homologacije u skladu s Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ dodjeljuje se svakom tipu zamjenskog ispušnog sustava ili njegovom sastavnom dijelu, koji je odobren kao zasebna tehnička jedinica; odjeljak 3. homologacijskog broja označava broj izmijenjene Direktive koja je bila u primjeni u trenutku dodjeljivanja homologacije za vozilo. Jedna država članica ne može dodijeliti isti broj drugom tipu zamjenskog ispušnog sustava ili njegovog sastavnog dijela.”

Nova točka 4. dodaje se i glasi:

„4.   EZ homologacijska oznaka

4.1.

Svaki zamjenski ispušni sustav ili njegov sastavni dio, u što se ne ubrajaju pribor za pričvršćivanje i cijevi, koji je u skladu s tipnim odobrenjem prema ovoj Direktivi nosi EZ homologacijsku oznaku.

4.2.

EZ homologacijska oznaka je pravokutnog oblika koji uokviruje malo slovo ‚e’ kojem slijedi slovo (slova) ili broj države članice koja je izdala odobrenje:

 

‚1’ za Njemačku

 

‚2’ za Francusku

 

‚3’ za Italiju

 

‚4’ za Nizozemsku

 

‚5’ za Švedsku

 

‚6’ za Belgiju

 

‚9’ za Španjolsku

 

‚11’ Za Ujedinjenu Kraljevinu

 

‚12’ za Austriju

 

‚13’ za Luksemburg

 

‚17’ za Finsku

 

‚18’ za Dansku

 

‚21’ za Portugal

 

‚23’ za Grčku

 

‚IRL’ za Irsku

U blizini pravokutnika mora se nalaziti i ‚broj osnovnog odobrenja’ koji se nalazi u odjeljku 4. homologacijskog broja iz Priloga VII. Direktivi 70/156/EEZ, kojem prethode dvije brojke koje označuju tekući broj posljednje veće tehničke izmjene Direktive Vijeća 70/157/EEZ koja je bila u primjeni u trenutku dodjeljivanja homologacije za vozilo. Za Direktivu 70/157/EEZ, tekući broj je 00; za Direktivu 77/212/EEZ tekući broj je 01; za Direktivu 84/424/EEZ tekući broj je 02; za Direktivu 92/97/EEZ tekući broj je 03.

4.3.

Oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva čak i kad je zamjenski ispušni sustav ili njegov sastavni dio pričvršćen za vozilo.

4.4.

Uzorak EZ homologacijske oznake prikazan je u Dodatku 3.”

Točka 6. zamjenjuje se sljedećim novim točkama 6. i 7.:

„6.   Promjene tipa i izmjene homologacije

6.1.

U slučaju promjena na tipu koji je homologiran prema ovoj Direktivi, primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

7.   Sukladnost proizvodnje

7.1.

Mjere koje osiguravaju sukladnost proizvodnje poduzimaju se u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 10. Direktive 70/156/EEZ.

7.2.

Posebne odredbe:

7.2.1.

Ispitivanja iz točke 2.3.5. Priloga X. Direktivi 70/156/EEZ su propisana Prilogom III. (II.) ovoj Direktivi.

7.2.2.

Učestalost inspekcija iz točke 2.4. Priloga X. Direktivi 70/156/EEZ je uobičajeno jednom svake dvije godine.”

Nakon slike 3. dodaju se slijedeći dodaci 1., 2. i 3.:

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

Image

Dodatak 3.

UZORAK ZA EZ HOMOLOGACIJSKU OZNAKU:

Image

Ispušni sustav ili njegov sastavni dio koji su označeni gornjom EZ homologacijskom oznakom tipa je naprava koja je odobrena u Španjolskoj (e 9) prema Direktivi 92/97/EEZ (03) pod brojem osnovnog odobrenja 0 148.

Korištene vrijednosti su samo indikativne.

(1) Ako je navedeno nekoliko tipova, točke od 1.3. do uključujući 1.10, moraju se ispuniti za svaki od tipova.”

Izmjene priloga III., IV., V. i VI.:

prilozi III. i IV. brišu se.

Prilog V. postaje Prilog III.

U Prilogu III. (1), točka 2. treba glasiti:

„2.   Postupci ispitivanja

Metode ispitivanja, uvjeti i mjerenja, mjerni instrumenti i tumačenje rezultata opisani su u Prilogu I. Vozilo (vozila) na kojima se provodi ispitivanje podvrgavaju se ispitivanju mjerenja buke vozila u kretanju, kako je opisano u točki 5.2.2. Priloga I.”

Prilog VI. postaje Prilog IV.


(1)  SL L 129, 14.5.1992., str. 95.”


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

165


31996L0027


L 169/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.05.1996.


DIREKTIVA 96/27/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. svibnja 1996.

o zaštiti putnika motornih vozila u slučaju bočnog sudara i izmjeni Direktive 70/156/EEZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (1), a posebno njezin članak 13. stavak 4.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (4),

budući da je potpuno usklađivanje tehničkih zahtjeva za motorna vozila potrebno kako bi se u potpunosti ostvarilo unutarnje tržište;

budući da je, radi smanjenja broja žrtava u cestovnim nezgodama u Europi, potrebno uvesti zakonske mjere za poboljšanje zaštite putnika motornih vozila u slučaju bočnog sudara što je više moguće; budući da se ovom Direktivom uvode zahtjevi za ispitivanje bočnog sudara, uključujući biomehaničke kriterije, kako bi se osigurala prihvatljiva razina zaštite u slučaju bočnog sudara;

budući da ove zahtjeve treba smatrati kao privremenu mjeru koju će trebati ponovno pregledati s obzirom na daljnja istraživanja i iskustvo koje će se pridobiti u razdoblju prvih dviju godina provođenja homologacijskih ispitivanja prema ovoj Direktivi; budući da će postavljanje strožih normi u budućnosti osigurati viši stupanj sigurnosti;

budući da će ova Direktiva biti jedna od zasebnih direktiva koja se mora poštivati kako bi se osigurala sukladnost vozila sa zahtjevima EZ homologacijskog postupka uspostavljenog Direktivom 70/156/EEZ; budući da se, stoga, odredbe Direktive 70/156/EEZ koje se odnose na sustave u vozilu, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice mogu primijeniti na ovu Direktivu;

budući da je postupak određivanja referentne točke sjedišta u motornom vozilima naveden u Prilogu III. Direktivi Vijeća 77/649/EEZ od 27. rujna 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vidno polje vozača motornih vozila (5); budući da zato nije potrebno to ponavljati u ovoj Direktivi; budući da bi u ovoj Direktivi trebalo navesti uputu na Direktivu Vijeća 70/387/EEZ od 27. srpnja 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vrata motornih vozila i njihovih prikolica (6), Direktivu Vijeća 74/483/EEZ od 17. rujna 1974. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vanjske izbočine motornih vozila (7), Direktivu Vijeća 76/115/EEZ od 18. prosinca 1975. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na sidrišta sigurnosnih pojaseva motornih vozila (8) i na ISO normu 6487:1987;

budući da su tehnički zahtjevi ove Direktive temeljeni na dokumentu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda TRANS/SC1/WP29/396,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

U smislu ove Direktive „vozilo” ima značenje navedeno u članku 2. Direktive 70/156/EEZ.

Članak 2.

1.   Države članice ne mogu, iz razloga koji se odnose na zaštitu putnika vozila u slučaju bočnog sudara:

odbiti dodjeljivanje EZ homologacije tipa ili nacionalne homologacije tipa za određeni tip vozila, ili

zabraniti registraciju, prodaju ili stavljanje u uporabu vozila,

ako zadovoljava zahtjeve ove Direktive.

2.   Od 1. listopada 1998. države članice neće više dodjeljivati:

homologaciju tipa za tip vozila u skladu s člankom 4. Direktive 70/156/EEZ,

nacionalnu homologaciju tipa za određeni tip vozila,

ako vozilo ne zadovoljava zahtjeve ove Direktive.

3.   Stavak 2. neće se primjenjivati na tipove vozila homologirane prije 1. listopada 1998. sukladno bilo kojim dvjema od sljedećih direktiva: 70/387/EEZ (brave i panti vrata), 74/483/EEZ (vanjske projekcije) i 76/115/EEZ (sidrišta sigurnosnih pojaseva motornih vozila) niti, gdje je to prikladno, na kasnija produljenja ovih homologacija tipa.

4.   Od 1. listopada 2003. države članice smatraju da potvrde o sukladnosti koje prate nova vozila sukladno s Direktivom 70/156/EEZ više ne vrijede u svrhu članka 7. stavka 1. te Direktive ako ne potvrde da vozila udovoljavaju zahtjevima opisanima u prilozima ovoj Direktivi.

Članak 3.

Tablica u dijelu I. Priloga IV. Direktivi 70/156/EEZ dopunjava se sljedećim:

Predmet

Broj Direktive

Oznaka SL

Primjenjuje se za kategoriju vozila

M1

M2

M3

N1

N2

N3

O1

O2

O3

O4

54.

Zaštita od bočnog sudara

96/27/EEZ

L 169, 8.7.1996., str. 1.

x

 

 

x

 

 

 

 

 

 

Članak 4.

U okviru prilagodbe ove Direktive tehničkom napretku Komisija će napraviti reviziju unutar dvije godine od datuma navedenog u članku 2. stavku 2. Ona će se temeljiti na reviziji tehničkih kriterija, a posebno, kriterija viskoznosti, položaja prednjeg sjedišta i razmaka od tla kod zapreke. Kriterij revizije će među ostalim uključiti podatke o istraživanju nezgoda, rezultate ispitivanja međusobnog sudara vozila u prirodnoj veličini i analizu troškova i koristi. Revizija će istražiti moguća povećanja zaštite putnika i tehničku izvedivost povećanja razmaka od tla kod zapreke. Rezultati ove revizije dostavit će se Europskom parlamentu i Vijeću u izvještaju sastavljenom od Komisije.

Članak 5.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 20. svibnja 1997. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donesu ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekstove glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 6.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 7.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 20. svibnja 1996.

Za Europski parlament

Predsjednik

K. HÄNSCH

Za Vijeće

Predsjednik

P. BERSANI


(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 95/54/EZ (SL L 266, 8.11.1995., str. 1.).

(2)  SL C 396, 31.12.1994., str. 1.

(3)  SL C 256, 2.10.1995., str. 18.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 12. srpnja 1995. (SL C 249, 25.9.1995., str. 47.), Zajedničko stajalište Vijeća od 23. studenoga 1995. (SL C 353, 30.12.1995., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 29. veljače 1996. (SL C 78, 18.3.1996., str. 17.) i Odluka Vijeća od 6. svibnja 1996.

(5)  SL L 267, 19.10.1977., str. 1 Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 90/630/EEZ (SL L 341, 6.12.1990., str. 20.)

(6)  SL L 176, 10.8.1970., str. 5.

(7)  SL L 266, 2.10.1974., str. 4. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 87/354/EEZ (SL L 192, 11.7.1987., str. 43.).

(8)  SL L 24, 30.1.1976., str. 6. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 90/629/EEZ (SL L 341, 6.12.1990., str. 14.).


POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Administrativne odredbe za homologaciju tipa vozila

1.   Zahtjev za EZ homologaciju tipa

2.   EZ homologacija tipa

3.   Preinake tipa vozila i izmjene homologacija tipa.

4.   Sukladnost proizvodnje

 

Dodatak 1.: Opisni dokument

 

Dodatak 2.: Certifikat homologaciji tipa

PRILOG II.

Tehnički zahtjevi

1.   Područje primjene

2.   Definicije

3.   Zahtjevi i ispitivanja

 

Dodatak 1.: Postupak ispitivanja sudara

 

Dodatak 2.: Značajka pomične deformabilne zapreke

 

Dodatak 3.: Tehnički opis lutke za ispitivanje bočnog sudara

 

Dodatak 4.: Postavljanje lutke za ispitivanje bočnog sudara

 

Dodatak 5.: Djelomično ispitivanje

PRILOG I.

ADMINISTRATIVNE ODREDBE ZA HOMOLOGACIJU TIPA VOZILA

1.   ZAHTJEV ZA EZ-HOMOLOGACIJU TIPA

1.1.   Zahtjeve za EZ homologaciju tipa u skladu s člankom 3. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ za određeni tip vozila s obzirom na zaštitu putnika u motornim vozilima u slučaju bočnog sudara mora podnijeti proizvođač.

1.2.   Obrazac za opisni dokument prikazan je u Dodatku 1.

1.3.   Tehničkoj službi koja je odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja mora se dostaviti vozilo koje predstavlja tip vozila koji treba homologirati.

1.4.   Proizvođač ima pravo dostaviti sve podatke i rezultate ispitivanja koji omogućuju da se s prihvatljivom razinom povjerenja može utvrditi da je udovoljavanje zahtjevima dostižno.

2.   EZ HOMOLOGACIJA TIPA

2.1.   Kada tip vozila zadovolji odgovarajuće zahtjeve, EZ homologacija tipa u skladu s člankom 4. stavkom 3 i, ako je primjenjiv, člankom 4. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ bit će odobrena.

2.2.   Obrazac EZ certifikata homologacije tipa dan je u Dodatku 2.

2.3.   Homologacijski broj u skladu s Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ dodjeljuje se svakom tipu homologiranog vozila. Ista država članica ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

2.4.   U slučaju sumnje, kod provjere sukladnosti vozila sa zahtjevima ove Direktive, moraju se uzeti u obzir svi podaci i rezultati ispitivanja koje je podnio proizvođač i koji se mogu uzeti u razmatranje prilikom validacije homologacijskih ispitivanja koje provodi tijelo za homologaciju.

3.   PREINAKE TIPA VOZILA I IZMJENE HOMOLOGACIJA

3.1.   U slučaju izmjena homologacija tipa odobrenih u skladu s ovom Direktivom, primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

3.2.   Svaka preinaka vozila, koja utječe na vanjski oblik strukture vozila ili bilo kakva promjena referentne mase za više od 8 % koja bi prema ocjeni tijela imala značajan utjecaj na rezultate ispitivanja iziskuje ponavljanje ispitivanja kako je opisano u Dodatku 1. Prilogu II.

3.3.   Ako tehnička služba, nakon savjetovanja s proizvođačem vozila, smatra da preinake na tipu vozila nisu dovoljne da bi se zahtijevalo cjelovito ponovno ispitivanje, može se upotrijebiti djelomično ispitivanje. To bi bio slučaj ako se referentna masa promijenila za manje od 8 % u odnosu na izvorno vozilo, ili ako se broj prednjih sjedišta nije mijenjao. Promjena tipa sjedišta ili unutrašnje opreme ne znači automatski zahtjev za cjelovito ponovno ispitivanje. Primjer kako pristupiti ovom problemu prikazan je u Dodatku 5. Prilogu II.

4.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

4.1.   Opće je pravilo da se mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje poduzimaju u skladu s odredbama navedenima u članku 10. Direktive 70/156/EEZ.

PRILOG II.

TEHNIČKI ZAHTJEVI

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Ova Direktiva odnosi se na ponašanje strukture putničkog prostora pri bočnom sudaru vozila kategorije M1 i N1 kod kojih se R-točka najnižeg sjedala nalazi na manje od 700 mm od razine zemlje kada je vozilo u stanju koje odgovara referentnoj masi definiranoj u odjeljku 2.10., s iznimkom vozila izrađenih u više faza koja se proizvode u količinama koje nisu veće od utvrđenih za male serije.

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ove Direktive:

2.1.   „homologacija tipa vozila” znači homologacija tipa određenog tipa vozila s obzirom na ponašanje strukture putničkog prostora prilikom bočnog sudara.

2.2.   „tip vozila” znači kategorija motornih vozila koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su:

2.2.1.   duljina, širina i udaljenost od tla vozila, u mjeri u kojoj one negativno utječu na značajke propisane u ovoj Direktivi;

2.2.2.   nosiva konstrukcija, dimenzije, oblik i materijali bočnih stjenka putničkog prostora u mjeri u kojoj one negativno utječu na značajke propisane u ovoj Direktivi;

2.2.3.   oblik i unutrašnje mjere putničkog prostora i vrste zaštitnih sustava, u mjeri u kojoj one negativno utječu na značajke propisane u ovoj Direktivi;

2.2.4.   mjesto ugradnje motora (sprijeda, straga ili u sredini);

2.2.5.   masa neopterećenog vozila, u mjeri u kojoj ima negativan utjecaj na značajke propisane u ovoj Direktivi;

2.2.6.   dodatna oprema i unutarnji uređaji u mjeri u kojoj oni negativno utječu na značajke propisane u ovoj Direktivi;

2.2.7.   vrsta prednjeg (prednjih) sjedala i položaj R točke u mjeri u kojoj oni negativno utječu na značajke propisane u ovoj Direktivi;

2.3.   „prostor za putnike” znači prostor za smještaj u vozilu, koji je ograničen krovom, podom, bočnim stjenkama, vratima, vanjskim staklenim plohama i prednjom pregradom te ravninom kroz stražnju pregradu prostora za putnike ili ravninom kroz oslonac naslonom stražnjega sjedala;

2.4.   „R točka” ili „referentna sjedeća točka” znači referentna točka koju određuje proizvođač a koja:

2.4.1.   ima koordinate određene u odnosu na nosivu konstrukciju vozila;

2.4.2.   odgovara teoretskom položaju točke relativnog zakretanja trupa u odnosu na natkoljenice (H točka) u normalnom vozačkom položaju koji je najniži i najviše straga ili u uporabnom položaju koje za svaki naznačeni sjedeći položaj odredi proizvođač.

2.5.   „H točka” znači točka koja je definirana u Direktivi 77/649/EEZ.

2.6.   „kapacitet spremnika za gorivo” znači obujam spremnika za gorivo kako ga je naveo proizvođač vozila.

2.7.   „poprečna ravnina” znači okomita ravnina okomitu na uzdužnu središnju ravninu vozila.

2.8.   „zaštitni sustav” znači naprave koje služe da zadrže i/ili zaštite putnike.

2.9.   „tip zaštitnoga sustava” znači kategorija zaštitnih naprava koje se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su:

 

tehnologija izrade,

 

geometrija, ili

 

sastavni materijali.

2.10.   „referentna masa” znači masa neopterećenog vozila uvećanu za 100 kg (tj. za masu lutke za ispitivanje bočnog sudara i njenih mjernih uređaja).

2.11.   „neopterećena masa” znači masa vozila u voznom stanju bez vozača, putnika ili tereta, ali sa spremnikom goriva napunjenim do 90 % njegovog kapaciteta i postavljenima uobičajenim kompletom alata i rezervnim kotačem, po potrebi.

2.12.   „pomična deformabilna zapreka” znači sprava kojom se ispitivano vozilo udara. Sastoji se od kolica i od udarne glave.

2.13.   „udarna glava” znači deformabilni dio pričvršćen na prednji dio pomične deformabilne zapreke.

2.14.   „kolica” znači okvir na kotačima koji se može slobodno pomicati duž uzdužne osi u točki sudara. Njegov prednji blok nosi udarnu glavu.

2.15.   „izrada u više faza” znači postupak gdje dva ili više proizvođača zasebno i serijski sudjeluju u izradi vozila.

3.   ZAHTJEVI I ISPITIVANJA

3.1.   Vozilo mora biti podvrgnuto ispitivanju u skladu s Dodatkom 1. ovom Prilogu.

3.1.1.   Ispitivanje se provodi na vozačevoj strani vozila osim u slučaju kad je asimetričnost konstrukcije bokova tolika da utječe na ponašanje pri bočnom sudaru. U tom slučaju smije se koristiti jedna od alternativa opisanih u odjeljcima 3.1.1.1. ili 3.1.1.2., prema dogovoru između proizvođača i tijela odgovornog za provođenje ispitivanja.

3.1.1.1.   Proizvođač mora tijelu za homologaciju tipa dostaviti podatke koji se odnose na kompatibilnost rezultata u usporedbi s vozačkom stranom u slučaju da se ispitivanje provodi na toj strani.

3.1.1.2.   Nakon utvrđivanja značajki konstrukcije vozila, tijelo za homologaciju tipa smije odlučiti o provođenju ispitivanja na strani suprotnoj od vozačeve, ako se ona smatra manje pogodnom.

3.1.2.   Tijelo odgovorno za provođenje ispitivanja, nakon konzultacija s proizvođačem, smije zahtijevati da se ispitivanje izvrši sa sjedalom u položaju koji je različit od onog naznačenog u odjeljku 5.5.1. Dodatka 1. (1). Taj položaj sjedala biti će naveden u izvještaju o ispitivanju.

3.1.3.   Ako su uvjeti postavljeni u odjeljku 3.2. i odjeljku 3.3. zadovoljeni, rezultat ispitivanja smatra se zadovoljavajućim.

3.2.   Kriteriji za značajke

3.2.1.   Kriteriji za značajke određeni ispitivanjem sudara u skladu s Dopunom Dodatka 1. ovom Prilogu, moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

3.2.1.1.   Kriterij za značajku glave (HPC) ne smije biti veći od 1 000; ako ne dolazi do dodira glave, HPC se niti ne mjeri niti izračunava, već se bilježi kao „bez dodira glave”.

3.2.1.2.   Kriteriji za značajke prsnog koša moraju biti:

(a)

kriterij deformacije rebara (RDC) ne smije biti veći od 42 mm;

(b)

kriterij mekog tkiva (V*C) ne smije biti veći od 1,0 m/s.

U prijelaznom periodu koji traje dvije godine od datuma prikazanog u članku 2. stavku 2. ove Direktive, vrijednost V*C neće biti kriterij za prolaz/pad na ispitivanju za homologaciju tipa, no ta se vrijednost mora zabilježiti u izvještaju o ispitivanju, a tijelo za homologaciju tipa mora prikupljati te podatke. Kada prođe ovaj prijelazni period, vrijednost V*C od 1,0 m/s primjenjivat će se kao kriterij za prolaz/pad na ispitivanju osim ako, ili dok Odbor za prilagodbu tehničkom napretku ne odobri neku drugu vrijednost.

3.2.1.3.   Kriterij za značajku zdjelice mora biti:

najveća sila na spoj zdjeličnih kostiju (PSPF) ne smije biti veća od 6 kN.

3.2.1.4.   Kriterij za značajku abdomena mora biti:

najveća sila na abdomen (APF) ne smije biti veća od 2,5 kN, unutarnja sila (odgovara vanjskoj sili od 4,5 kN).

3.3.   Posebni zahtjevi

3.3.1.   Niti jedna vrata ne smiju se otvoriti za vrijeme ispitivanja.

3.3.2.   Poslije sudara mora se bez upotrebe alata moći:

3.3.2.1.   otvoriti dovoljan broj vrata, predviđenih za normalan ulaz i izlaz putnika, a ako je potrebno i nagnuti naslon sjedala ili cijela sjedala kako bi se svim putnicima omogućilo napuštanje vozila;

3.3.2.2   osloboditi lutku od zaštitnog sustava;

3.3.2.3.   izvaditi lutku iz vozila.

3.3.3.   Niti jedan unutarnji uređaj ili dio ne smije se odvojiti na takav način da bi se značajno povećao rizik ozljede od oštrih izbočina ili nazubljenih rubova.

3.3.4.   Puknuća kao posljedica plastičnih deformacija su dozvoljena pod uvjetom da ta puknuća ne povećavaju rizik od ozljeda.

3.3.5.   Ako poslije sudara postoji kontinuirano istjecanje tekućine iz sustava dovoda goriva, maseni protok pri istjecanju ne smije biti veći od 5 × 10–4 kg/s; ako se tekućine iz sustava dovoda goriva miješaju s tekućinama iz ostalih sustava i te različite tekućine se ne mogu jednostavno odvojiti i identificirati, pri ocjenjivanju brzine kontinuiranog istjecanja u obzir se uzima sva prikupljena tekućina.


(1)  Do 30. rujna 2000., za potrebe zahtjeva pri ispitivanju, opseg uzdužnih podešavanja mora biti ograničen na taj način da se H-točka nalazi unutar područja određenog duljinom otvora za vrata.


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

203


31996L0079


L 018/7

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.1996.


DIREKTIVA 96/79/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. prosinca 1996.

o zaštiti putnika motornih vozila u slučaju čelnog sudara i izmjeni Direktive 70/156/EEZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (1), a posebno njezin članak 13. stavak 4.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (4),

budući da je potpuno usklađivanje tehničkih zahtjeva za motorna vozila potrebno kako bi se u potpunosti ostvarilo unutarnje tržište;

budući da je, radi smanjenja broja žrtava u cestovnim nezgodama u Europi, potrebno uvesti zakonske mjere i tako što je više moguće poboljšati zaštitu putnika motornih vozila u slučaju čelnog sudara; budući da se ovom Direktivom uvode zahtjevi za ispitivanje čelnim sudarom, uključujući biomehaničke kriterije, kako da bi se osigurala visoka razina zaštite u slučaju čelnog sudara;

budući da je svrha ove Direktive uvođenje zahtjeva koji se temelje na rezultatima istraživanja koje je proveo Europski eksperimentalni odbor za vozila i koji omogućavaju uspostavljanje ispitnih kriterija koji bolje predstavljaju stvarne cestovne nezgode;

budući da je proizvođačima vozila potrebno određeno vrijeme za primjenu prihvatljivih ispitnih kriterija;

budući da je radi izbjegavanja umnožavanja normi potrebno izuzeti vozila koja zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive od potrebe da zadovoljavaju zahtjeve iz neke druge Direktive koji postali suvišni s obzirom na ponašanje kola i stupa upravljača pri sudaru;

budući da je ova Direktiva jedna od pojedinačnih direktiva koje se moraju zadovoljiti da bi se osigurala sukladnost vozila sa zahtjevima postupka EZ homologacije tipa koji je uspostavljen Direktivom 70/156/EEZ; budući da se stoga odredbe Direktive 70/156/EEZ koje se odnose na sustave vozila, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice primjenjuju na ovu Direktivu;

budući da je postupak određivanja referentne točke sjedišta u motornim vozilima naveden u Prilogu III. Direktivi Vijeća 77/649/EEZ od 27. rujna 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vidno polje vozača motornih vozila (5); budući da zato nije potrebno to ponavljati u ovoj Direktivi; budući da bi u ovoj Direktivi trebalo navesti uputu na Direktivu Vijeća 74/297/EEZ od 4. lipnja 1974. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na unutarnju opremljenost motornih vozila (ponašanje upravljačkog mehanizma u slučaju sudara) (6); budući da je navedena uputa na Kodnu oznaku za federalne pravilnike Sjedinjenih Američkih Država (7),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

U smislu ove Direktive „vozilo” ima značenje navedeno u članku 2. Direktive 70/156/EEZ.

Članak 2.

1.   Države članice ne mogu, iz razloga koji se odnose na zaštitu putnika vozila u slučaju čelnog sudara:

odbiti dodjeljivanje EZ homologacije tipa ili nacionalne homologacije tipa za određeni tip vozila, ili

zabraniti registraciju, prodaju ili stavljanje u uporabu vozila,

ako zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive.

2.   Od 1. listopada 1998. države članice:

ne mogu dodjeljivati homologaciju tipa za tip vozila u skladu s člankom 4. Direktive 70/156/EEZ;

mogu odbiti nacionalnu homologaciju tipa za određeni tip vozila,

ako vozilo ne zadovoljava zahtjeve ove Direktive.

3.   Točka 2. se ne primjenjuje na tipove vozila homologirana prije 1. listopada 1998. prema Direktivi 74/297/EEZ; ili na kasnija proširenja te homologacije tipa.

4.   Smatra se da vozila koja su tipno homologirana u skladu s ovom Direktivom zadovoljavaju zahtjeve točke 5.1. Priloga I. Direktivi 74/297/EEZ.

5.   Od 1. listopada 2003. države članice:

smatrat će da certifikati o sukladnosti koji prate nova vozila sukladno Direktivi 70/156/EEZ više ne vrijede u svrhu članka 7. stavka 1. te Direktive, i

mogu zabraniti registraciju, prodaju ili stavljanje u uporabu novih vozila koja nemaju potvrdu o sukladnosti sukladno Direktivi 70/156/EEZ,

ako nisu ispunjeni zahtjevi ove Direktive, uključujući točke 3.2.1.2. i 3.2.1.3. Priloga II.

Članak 3.

Tablica u dijelu I. Priloga IV. Direktivi 70/156/EEZ dopunjava se sljedećim:

 

Predmet

Broj direktive

Oznaka SL

Primjenjuje se za kategoriju vozila

M1

M2

M3

N1

N2

N3

O1

O2

O3

O4

53.

Otpornost na prednji sudar

96/…/EZ

L …

X

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Članak 4.

U okviru prilagođavanja ove Direktive tehničkom napretku, Komisija:

(a)

dvije godine nakon datuma navedenog u članku 5. stavku 1. Direktivu podvrgava reviziji u svrhu povećanja ispitne brzine i uključivanja vozila kategorije N1. Revizija će pored ostalog obuhvatiti podatke o istraživanju nezgoda, rezultate ispitivanja međusobnog sudara vozila u prirodnoj veličini, analizu troškova i dobiti, posebno, postojeće zahtjeve za radni učinak (biomehaničke i geometrijske) i dodavanje novih zahtjeva koji se odnose na prodor u prostor za stopala. Revizija će istražiti moguća povećanja zaštite putnika i tehničku izvedivost povećanja ispitne brzine i proširenja područja primjene Direktive na vozila kategorije N1. Rezultati ove revizije dostavit će se Europskom parlamentu i Vijeću u izvještaju koji će sastaviti Komisija;

(b)

prije kraja 1996. preispituje i prema potrebi izmjenjuje Dodatak 7. Prilogu II. tako da se uzmu u obzir ispitivanja za ocjenu gležnja ispitne lutke Hybrid III., uključujući ispitivanja na vozilima;

(c)

prije kraja 1997. preispituje i prema potrebi izmjenjuje granične vrijednosti za ozljedu vrata (kako je navedeno u točkama 3.2.1.2. i 3.2.1.3. Priloga II.) na temelju vrijednosti zapisanih pri homologacijskim ispitivanjima tipa i analize nezgoda i podataka biomehaničkih istraživanja;

(d)

također, prije kraja 1997., priređuje potrebne izmjene pojedinačnih direktiva kako bi se osigurala usklađenost postupaka homologacije tipa i proširenja u tim direktivama postupcima u ovoj Direktivi.

Članak 5.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. travnja 1997. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

3.   Države članice poduzimaju mjere potrebne radi osiguranja da rezultati homologacijskih ispitivanja tipa koja provode njihova tijela za homologaciju budu dostupni javnosti.

Članak 6.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 7.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 1996.

Za Europski parlament

Predsjednik

K. HÄNSCH

Za Vijeće

Predsjednik

I. YATES


(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 95/54/EZ (SL L 266, 8.11.1995., str. 1.).

(2)  SL C 396, 31.12.1994., str. 34.

(3)  SL C 256, 2.10.1995., str. 21.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 12. srpnja 1995. (SL C 249, 25.9.1995., str. 50.), Zajedničko stajalište Vijeća od 28. svibnja 1996. (SL C 219, 27.7.1996., str. 22.) i Odluka Europskog parlamenta od 19. rujna 1996. (SL C 320, 28.10.1996., str. 149.). Odluka Vijeća od 25. listopada 1996.

(5)  SL L 267, 19.10.1977., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 90/630/EEZ (SL L 341, 6.12.1990., str. 20.).

(6)  SL L 165, 20.6.1974., str. 16. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 91/662/EEZ (SL L 366, 31.12.1991., str. 1.).

(7)  Kodna oznaka za federalne pravilnike Sjedinjenih američkih Država, Naziv 49., Poglavlje V., Dio 572.


POPIS PRILOGA

Prilog I.:

Administrativne odredbe za homologaciju tipa vozila

1. Zahtjev za EZ homologaciju tipa

2. EZ homologacija tipa

3. Preinake tipa vozila i izmjene homologacija

4. Sukladnost proizvodnje

Dodatak 1.: Opisni dokument

Dodatak 2.: Certifikat o EZ homologaciji tipa

Prilog II.:

Tehnički zahtjevi

1. Područje primjene

2. Definicije

3. Zahtjevi

Dodatak 1.: Postupak ispitivanja

Dodatak 2.: Određivanje kriterija za radni učinak

Dodatak 3.: Smještaj i ugradba ispitnih lutaka i namještanje sustava za držanje

Dodatak 4.: Postupak ispitivanja kolicima

Dodatak 5.: Metode mjerenja pri ispitivanjima: mjerna oprema

Dodatak 6.: Definicija deformabilne zapreke

Dodatak 7.: Postupak certificiranja donjeg dijela noge i stopala ispitne lutke

PRILOG I.

ADMINISTRATIVNE ODREDBE ZA HOMOLOGACIJU TIPA VOZILA

1.   ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA

1.1.   Zahtjeve za EZ homologaciju tipa u skladu s člankom 3. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ za određeni tip vozila s obzirom na zaštitu putnika u vozilima u slučaju čelnog sudara mora podnijeti proizvođač.

1.2.   Obrazac za opisni dokument prikazan je u Dodatku 1.

1.3.   Tehničkoj službi koja je odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja mora se dostaviti vozilo koje predstavlja tip vozila kojem treba izdati homologaciju.

1.4.   Proizvođač ima pravo dostaviti sve podatke i rezultate ispitivanja koji omogućuju da se s prihvatljivom razinom povjerenja utvrdi usklađenost sa zahtjevima.

2.   EZ HOMOLOGACIJA TIPA

2.1.   Ako tip vozila zadovoljava odgovarajuće zahtjeve, dodjeljuje se EZ homologacija tipa prema članku 4. stavku 3. i, ako je primjenjivo, članku 4. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ.

2.2.   Obrazac certifikata o homologaciji tipa nalazi se u Dodatku 2.

2.3.   Homologacijski broj u skladu s Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ dodjeljuje se svakom tipu homologiranog vozila. Ista država članica ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

2.4.   U slučaju dvojbe kod provjere sukladnosti vozila sa zahtjevima ove Direktive, moraju se uzeti u obzir svi podaci i rezultati ispitivanja koje je podnio proizvođač i koji se mogu uzeti u obzir kod utvrđivanja valjanosti homologacijskih ispitivanja koju provodi nadležno tijelo za homologaciju.

3.   PREINAKE TIPA VOZILA I IZMJENE HOMOLOGACIJA

3.1.   U slučaju preinaka tipa koji je homologiran prema ovoj Direktivi primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

3.2.   Svaka preinaka vozila koja utječe na vanjski oblik strukture vozila i/ili svako povećanje mase veće od 8 % koje bi prema ocjeni tehničke službe moglo znatno utjecati na rezultate ispitivanja, iziskuje ponavljanje ispitivanja opisanog u Dodatku 1. Prilogu II.

3.3.   Ako se preinake odnose samo na unutarnju opremljenost, ako razlika u masi nije veća od 8 % i ako broj prednjih sjedala koja su bila prvobitno ugrađena u vozilu ostaje isti, treba obaviti sljedeće:

3.3.1.   pojednostavljeno ispitivanje kako je određeno u Dodatku 4. Prilogu II., i/ili

3.3.2.   djelomično ispitivanje, koje odredi tehnička služba s obzirom na izvršene preinake.

4.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

4.1.   Opće je pravilo da se mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje poduzimaju u skladu s odredbama navedenim u članku 10. Direktive 70/156/EEZ.

PRILOG II.

TEHNIČKI ZAHTJEVI

1.   PODRUČJE PRIMJENE

1.1.   Ova se Direktiva primjenjuje na motorna vozila kategorije M1 ukupne dopuštene mase koja ne prelazi 2,5 tone, s iznimkom vozila izrađenih u više faza koja se proizvode u količinama koje nisu veće od utvrđenih za male serije; teža vozila i vozila izrađena u više faza mogu se homologirati na zahtjev proizvođača.

2.   DEFINICIJE

U svrhu ove Direktive:

2.1.   „zaštitni sustav” znači unutarnja opremljenost i naprave koje su predviđene da drže putnike i doprinose osiguranju sukladnosti sa zahtjevima navedenim u točki 3. niže;

2.2.   „tip zaštitnog sustava” znači kategorija zaštitnih naprava koje se međusobno ne razlikuju u važnim obilježjima kao što su:

njihova tehnologija,

njihova geometrija,

sastavni materijali;

2.3.   „širina vozila” znači razmak između dviju ravnina usporednih s uzdužnom središnjom ravninom vozila koje dodiruju vozilo s obje strane, izuzimajući retrovizore, bočna gabaritna svjetla, pokazivače tlaka u gumama, pokazivače smjera, pozicijska svjetla, savitljive blatobrane i izbočene dijelove bočnih stjenki guma neposredno iznad točke dodira s tlom;

2.4.   „preklapanje” znači postotak širine vozila koja neposredno dodiruje prednju stranu zapreke;

2.5.   „prednja strana deformabilne zapreke” znači deformabilni dio koji je ugrađen sprijeda na krutome bloku;

2.6.   „tip vozila” znači kategorija motornih vozila koja se međusobno ne razlikuju u važnim obilježjima kao što su:

2.6.1.   duljina i širina vozila, u mjeri u kojoj one nepovoljno utječu na rezultate ispitivanja na sudar koji je propisan ovom Direktivom;

2.6.2.   nosiva konstrukcija, dimenzije, oblik i materijali dijela vozila ispred poprečne ravnine koja prolazi kroz točku R vozačeva sjedala, u mjeri u kojoj nepovoljno utječu na rezultate ispitivanja na sudar koji je propisan ovom Direktivom;

2.6.3.   oblici i unutarnje mjere prostora za putnike te tip zaštitnog sustava, u mjeri u kojoj oni nepovoljno utječu na rezultate ispitivanja na sudar koji je propisan ovom Direktivom;

2.6.4.   položaj (sprijeda, straga ili središnji) i način ugradbe (poprečno ili uzdužno) motora;

2.6.5.   masa neopterećenog vozila, u mjeri u kojoj nepovoljno utječe na rezultate ispitivanja na sudar koji je propisan ovom Direktivom;

2.6.6.   dodatna oprema i uređaji koje isporučuje proizvođač vozila, u mjeri u kojoj nepovoljno utječu na rezultate ispitivanja na sudar koji je propisan ovom Direktivom;

2.7.   „prostor za putnike” znači prostor za smještaj u vozilu, koji je ograničen krovom, podom, bočnim stjenkama, vratima, vanjskim staklenim plohama i prednjom pregradom te ravninom kroz stražnju pregradu prostora za putnike ili ravninom kroz oslonac naslonom stražnjeg sjedala;

2.8.   „točka R” znači referentna točka koju za svako sjedalo određuje proizvođač u odnosu na strukturu vozila;

2.9.   „točka H” znači referentna točka koju za svako sjedalo određuje tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja;

2.10.   „masa neopterećenog vozila u voznom stanju” znači masa vozila u voznom stanju bez putnika ili tereta, ali s punim spremnikom goriva, rashladnom tekućinom, alatom i zamjenskim kotačem (ako proizvođač vozila to isporučuje kao uobičajenu opremu);

2.11.   „zračni jastuk” znači naprava koja je ugrađena kao dopuna sigurnosnim pojasevima i sustavima za držanje u motornim vozilima, tj. sustave koji u slučaju ozbiljnog udara koji ošteti vozilo automatski napušu mekanu konstrukciju namijenjenu da zbijanjem plina kojim je ispunjena ograniči jačinu dodira jednog ili više dijelova tijela putnika u vozilu s unutarnjim dijelom prostora za putnike.

3.   ZAHTJEVI

3.1.   Opći zahtjevi koje se primjenjuju kod svih ispitivanja

3.1.1.   Točka H za svako sjedalo mora se odrediti sukladno postupku opisanom u Prilogu II. Direktivi 77/649/EEZ.

3.2.   Zahtjevi

3.2.1.   Kriteriji za radni učinak zapisani na ispitnim lutkama na prednjim vanjskim sjedalima sukladno Dodatku 5., moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

3.2.1.1.   kriterij za radni učinak glave (HPC) ne smije prijeći 1 000, a rezultantno ubrzanje ne treba prijeći 80 g u razdoblju većem od 3 ms. To ubrzanje treba računati skupno, izuzimajući povratno gibanje glave;

3.2.1.2.   kriterij za ozljedu vrata (NIC) ne smije prijeći vrijednosti prikazane na slikama 1. i 2. (1);

3.2.1.3.   moment savijanja vrata oko osi y ne smije prijeći 57 Nm kod istezanja (1);

3.2.1.4.   kriterij za stiskanje prsnog koša (ThCC) ne smije prijeći 50 mm;

3.2.1.5.   kriterij viskoznosti (brzine ugiba) za prsni koš (V*C) ne smije prijeći 1,0 m/s;

3.2.1.6.   kriterij za silu u bedrenoj kosti (FFC) ne smije prijeći vrijednosti za silu ovisno o vremenu, prikazane na slici 3. ovog Priloga;

3.2.1.7.   kriterij za tlačnu silu u potkoljenici (TCFC) ne smije prijeći 8 kN;

3.2.1.8.   indeks potkoljenice (TI) izmjeren na vrhu i dnu svake potkoljenice ne smije prijeći 1,3 u oba položaja;

3.2.1.9.   klizno pomicanje zglobova koljena ne smije prijeći 15 mm.

3.2.2.   Zaostali (trajni) pomak kola upravljača izmjeren u središtu glavine kola ne smije prijeći 80 mm prema naviše u okomitom smjeru i 100 mm prema unatrag u vodoravnom smjeru.

3.2.3.   Kod ispitivanja se ne smiju otvoriti ni jedna vrata.

3.2.4.   Kod ispitivanja ne smiju se blokirati sustavi za zaključavanje prednjih vrata.

3.2.5.   Nakon sudara mora biti moguće, bez uporabe alata, osim alata koji je potreban da nosi težinu ispitne lutke:

3.2.5.1.   otvoriti najmanje jedna vrata, ako postoje, za svaki red sjedala i kad ne postoje takva vrata, pomaknuti sjedala ili nagnuti njihove naslone, ako je potrebno, radi izlaženja svih putnika; to se međutim primjenjuje samo kod vozila koja imaju kruti krov;

3.2.5.2.   osloboditi ispitne lutke iz njihovog sustava za držanje koji, ako je zabravljen, mora biti moguće otpustiti silom koja iznosi najviše 60 N u središtu naprave za otpuštanje;

3.2.5.3.   izvaditi lutke iz vozila bez namještanja sjedala.

3.2.6.   Kod vozila koje za pogon upotrebljava tekuće gorivo, kod sudara ili nakon sudara iz instalacije za gorivo dopušteno je samo slabo istjecanje tekućine. Ako nakon sudara dolazi do neprekinutog istjecanja tekućine iz bilo kojeg dijela instalacije za gorivo, količina tog istjecanja ne smije prijeći 5 × 10-4 kg/s; ako se tekućina iz instalacije za gorivo miješa s tekućinama iz drugih sustava i kad se razne tekućine ne mogu lako razdvojiti i prepoznati, kod određivanja neprekinutog istjecanja u obzir treba uzeti sve sakupljene tekućine.

Slika 1.

Kriterij zatezanja vrata

Image

Slika 2.

Kriterij smicanja vrata

Image

Slika 3.

Kriterij sile u bedrenoj kosti

Image


(1)  Do datuma u članku 2. stavku 2., vrijednosti koje se dobiju za vrat ne smiju biti kriteriji prihvaćanja ili neprihvaćanja u svrhu dodjeljivanja homologacije tipa. Dobivene rezultate treba zabilježiti u izvještaj o ispitivanju i skupljati kod nadležnog tijela za homologaciju. Nakon toga datuma vrijednost (vrijednosti) navedenu (navedene) u ovoj točki treba primijeniti kao kriterij zadovoljavanja/nezadovoljavanja ako se prihvate ili dok se ne prihvate druge vrijednosti sukladno članku 4. točki (c).


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

247


31997L0027


L 233/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.07.1997.


DIREKTIVA 97/27/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 22. srpnja 1997.

o masama i dimenzijama određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica i izmjeni Direktive 70/156/EEZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (3),

(1)

budući da je neophodno potpuno usklađivanje tehničkih zahtjeva za motorna vozila kako bi se postiglo djelovanje slobodnog unutarnjeg tržišta bez zapreka i osiguravanja visokog stupnja javne sigurnosti;

(2)

budući da se tehnički zahtjevi koje moraju zadovoljiti određene kategorije vozila sukladno nacionalnom zakonodavstvu između ostalog odnose na njihove mase i dimenzije;

(3)

budući da se ti zahtjevi razlikuju od jedne države članice do druge; budući da je stoga nužno da sve države članice usvoje iste zahtjeve, povrh ili umjesto postojećih propisa, na način da se dozvoli uvođenje postupka EZ homologacije tipa koji je bio predmet Direktive Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (4), i da se primjeni za svaki tip vozila;

(4)

budući da je poželjno uskladiti najveće mase i dimenzije motornih vozila i njihovih prikolica koje se registriraju u državama članicama u skladu s postupkom navedenim u Direktivi 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. kojom se za određena cestovna vozila koja se kreću unutar Unije utvrđuju najveće dopuštene dimenzije u nacionalnom i međunarodnom prometu i najveće dopuštene težine u međunarodnom prometu (5); budući da se prethodno navedena Direktiva primjenjuje samo na promet na području država članica, a ne na tehničke zahtjeve Direktive 70/156/EEZ;

(5)

budući da Direktiva 96/53/EZ utvrđuje najveće dopuštene dimenzije kako u nacionalnom tako i u međunarodnom prometu unutar država članica s određenim vremenom njihovog stupanja na snagu; budući da neke druge najveće propisane dimenzije kao i mase ostaju na snazi samo u međunarodnom prometu;

(6)

budući da, posljedično, usklađivanje najvećih propisanih masa motornih vozila i njihovih prikolica za registraciju u državama članicama nije moguće provesti u kratkom roku; budući da se s druge strane sada čini izvedivo postići, koliko je to moguće, usklađivanje njihovih najvećih dimenzija, rješavanje pitanja masa ako se osigura mogućnost jedinstvenog postupka određivanja najvećih dopuštenih masa vozila kod registracije i u uporabi u svakoj državi članici, i praćenje stalnog unaprjeđivanja sigurnosti, posebno s obzirom na određene kategorije prikolica;

(7)

budući da, u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 4. Direktive 96/53/EZ, države članice mogu dopustiti na svojem državnom području promet vozilima kategorije N s dimenzijama koje prekoračuju ograničenja iz ove Direktive, bilo za prijevoz nedjeljivih tereta ili u svrhu određenih aktivnosti u nacionalnom prijevozu koje nisu od većeg utjecaja na međunarodnu konkurenciju u sektoru prijevoza; budući da se u dijelu koji se odnosi na vozila kategorije M2 i M3 Direktiva 96/53/EZ primjenjuje samo na međunarodni promet; budući da je stoga neophodno iznimno dopustiti odobrenja za vozila čije dimenzije prekoračuju najveće dimenzije dopuštene ovom Direktivom i za određene druge značajke, zajedno s mogućnošću država članica da odbiju vozila odobrena prema tim odredbama o izuzeću;

(8)

budući da je ova Direktiva jedna od zasebnih direktiva čiji se zahtjevi moraju zadovoljiti kako bi se osigurala sukladnost vozila sa zahtjevima postupka EZ homologacije tipa uspostavljenog Direktivom 70/156/EEZ; budući da se dakle odredbe utvrđene u Direktivi 70/156/EEZ koje se odnose na sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice vozila primjenjuju na ovu Direktivu;

(9)

budući da, u skladu s člankom 3. stavkom 4. i člankom 4. stavkom 3. Direktive 70/156/EEZ, svaka pojedinačna direktiva mora imati priložen opisni dokument s uključenim odgovarajućim točkama Priloga I. ovoj Direktivi i također certifikat o homologaciji tipa prema Prilogu VI. tako da se taj certifikat može obraditi putem računala;

(10)

budući da su uključene posebne odredbe s obzirom na nedovršena vozila kako bi se olakšala drugostupanjska homologacija dovršenih vozila;

(11)

budući da su u ovu Direktivu uvedene posebne odredbe uzimajući u obzir podizne osovine i osovine s promjenjivim opterećenjem; budući da se te osovine također trebaju uzeti u obzir u Direktivi Vijeća 71/320/EEZ od 26. srpnja 1971. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kočne uređaje određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica (6) i u Direktivi Vijeća 70/311/EEZ od 8. lipnja 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na uređaje za upravljanje motornim vozilima i njihovim prikolicama (7);

(12)

budući da su posebne odredbe također uključene u Direktivu 71/320/EEZ kako bi se bolje uzeli u obzir tehnički uvjeti pod kojima vozila kategorija M2, M3 i N mogu vući prikolice;

(13)

budući da su posebne odredbe također uključene u Direktivu Vijeća 76/114/EEZ od 18. prosinca 1975. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na pločice proizvođača i natpise za motorna vozila i njihove prikolice i njihov položaj i način pričvršćivanja (8), vodeći računa o činjenici da vozila mogu biti registrirana s različitim masama u državama članicama,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive, „vozilo” znači svako motorno vozilo ili prikolica prema definiciji u članku 2. Priloga II. Direktivi 70/156/EEZ, uz iznimku vozila kategorije M1.

Članak 2.

Nijedna država članica ne smije odbiti dodjeljivanje EZ homologacije tipa ili nacionalne homologacije tipa vozila ili odbiti odnosno zabraniti prodaju, registraciju, stavljanje u uporabu ili korištenje iz razloga koji se odnose na mase i dimenzije tih vozila ako ona zadovoljavaju zahtjeve navedene u Prilogu I. ovoj Direktivi.

Članak 3.

Međutim, država članica može odbiti dodjeljivanje nacionalne homologacije tipa vozila ili odbiti odnosno zabraniti prodaju, registraciju, stavljanje u uporabu ili korištenje vozila, odnosno smatrati njegovu potvrdu o sukladnosti nevažećom u smislu članka 7. stavka 1. Direktive 70/156/EEZ, ili ga dopustiti jedino za prijevoz nedjeljivih tereta, ako vozilo dobivši homologaciju prema ovoj Direktivi ima koristi od iznimaka predviđenih u članku 7. ove Direktive, a to je odstupanje u suprotnosti s nacionalnim zahtjevima na snazi u toj državi članici.

Članak 4.

Kada države članice dodjele nacionalnu homologaciju tipa vozila za vozilo homologirano prema ovoj Direktivi, ili odobre registraciju, stavljanje u uporabu ili korištenje takvih vozila, one im određuju najveću dopuštenu masu za nacionalnu registraciju i/ili uporabu u skladu s važećim nacionalnim propisanim masama. Za određivanje najvećih dopuštenih masa za registraciju i/ili uporabu, nijedna država članica ne smije odbiti primjenu postupka iz Priloga IV., ako proizvođač zahtjeva njegovu primjenu.

Članak 5.

Iznimno od odredbi članka 2. države članice mogu za osovine s promjenjivim opterećenjem ili podizne osovine primijeniti nacionalne tehničke zahtjeve. Međutim, nijedna država članica ne smije odbiti primjenu tehničkih zahtjeva propisanih u točki 3. Priloga IV. ako proizvođač zahtjeva njihovu primjenu.

Članak 6.

Iznimno od odredbi članka 2. i točke 7.3.2.1. Priloga I., države članice mogu do 31. prosinca 1999. odbiti dodjeljivanje nacionalne homologacije tipa, ili odbiti odnosno zabraniti prodaju, registraciju ili stavljanje u uporabu ili korištenje autobusa ili turističkih autobusa čija širina prelazi 2,50 m, kako je predviđeno člankom 9. Direktive 96/53/EZ.

Članak 7.

Iznimno od odredbi članka 2. i točke 7.3. Priloga I., i bez da su ispunjeni zahtjevi iz točke 7.6. Priloga I., države članice mogu dodijeliti homologaciju za vozila čije mjere prelaze vrijednosti propisane tim točkama. Pojedinosti o iznimkama uključuju se u certifikat o homologaciji tipa iz Priloga III. ovoj Direktivi i primjenjuju se odredbe članka 3.

Članak 8.

Direktiva 70/156/EEZ mijenja se kako slijedi:

(a)

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

1.

bilješka (j) dopunjuje se kako slijedi: „za vozila osim onih kategorije M1, Direktiva 97/27/EZ, Prilog I., točka 2.4.1.”

2.

bilješka (k) dopunjuje se kako slijedi: „za vozila osim onih kategorije M1, Direktiva 97/27/EZ, Prilog I., točka 2.4.2.”

3.

bilješka (l) dopunjuje se kako slijedi: „za vozila osim onih kategorije M1, Direktiva 97/27/EZ, Prilog I., točka 2.4.3.”

(b)

Točka 48. Priloga IV. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

 

Predmet homologacije

Direktiva

SL

Primjenjivo na kategoriju

M1

M2

M3

N1

N2

N3

O1

O2

O3

O4

„48

Mase i dimenzije (osim vozila navedenih u točki 44.)

97/27/EZ

L 233 25.8.1997.

 

X

X

X

X

X

X

X

X

X”

Članak 9.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 22. srpnja 1999. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekstove glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 10.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 11.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. srpnja 1997.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. M. GIL-ROBLES

Za Vijeće

Predsjednik

J. POOS


(1)  SL C 230, 4.9.1991., str. 46.

(2)  SL C 49, 24.2.1992., str. 5.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 12. veljače 1992. (SL C 67, 16.3.1992., str. 81.), Zajedničko stajalište Vijeća od 28. studenoga 1996. (SL C 41, 10.2.1997., str. 5.), Odluka Europskog parlamenta od 9. travnja 1997. (SL C 132, 28.4.1997.) i Odluka Vijeća od 21. svibnja 1997.

(4)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 96/79/EZ (SL L 18, 21.1.1997., str. 7.).

(5)  SL L 235, 17.9.1996., str. 59.

(6)  SL L 202, 6.9.1971., str. 37. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 91/422/EEZ (SL L 233, 22.8.1991., str. 21.)

(7)  SL L 133, 18.6.1970., str. 10. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 92/62/EEZ (SL L 199, 18.7.1992., str. 33.).

(8)  SL L 24, 30.1.1976., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 78/507/EEZ (SL L 155, 13.6.1978., str. 31.).


PRILOG I.

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na mase i dimenzije motornih vozila kategorija M2, M3 i N i na prikolice kategorije O, prema definiciji u Prilogu II. A Direktivi 70/156/EEZ.

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ove Direktive:

2.1.   „Motorno vozilo” znači svako vozilo s vlastitim pogonom prema definiciji u Prilogu II. A Direktivi 70/156/EEZ.

2.1.1.   Motorna vozila kategorije N:

2.1.1.1.   „Teretno vozilo” znači motorno vozilo kategorije N1, N2 ili N3 konstruirano i proizvedeno isključivo ili uglavnom za prijevoz tereta. Ono također može vući prikolicu;

2.1.1.2.   „Vučno vozilo” („tegljač”) znači motorno vozilo kategorije N1, N2 ili N3 konstruirano i proizvedeno isključivo ili uglavnom za vuču prikolica;

2.1.1.2.1.   „Vučno vozilo za prikolicu” („cestovni tegljač”) znači vučno vozilo konstruirano i proizvedeno isključivo ili uglavnom za vuču prikolica osim poluprikolica. Može biti opremljeno utovarnom platformom;

2.1.1.2.2.   „Vučno vozilo za poluprikolicu” („tegljač za poluprikolicu”) znači vučno vozilo konstruirano i proizvedeno isključivo ili uglavnom za vuču poluprikolica,

2.1.1.3.   Potpuna ili dovršena vozila kategorije N osim teretnih vozila i tegljača smatraju se vozilima za posebne namjene.

2.1.2.   Motorna vozila kategorije M2 ili M3:

2.1.2.1.   „Autobus ili turistički autobus” znači vozilo kategorije M2 ili M3 konstruirano i proizvedeno za prijevoz sjedećih ili sjedećih i stajaćih putnika.

2.1.2.1.1.   „Zglobni autobus ili zglobni turistički autobus” znači autobus ili turistički autobus koji se sastoji od dviju ili više krutih sekcija koje su međusobno povezane zglobnim dijelom, putnički prostor svakog dijela povezan je s drugim tako da se putnici mogu slobodno kretati iz jednog dijela u drugi; krute sekcije su trajno povezane tako da ih je moguće razdvojiti samo postupkom uz primjenu alata koji se uobičajeno mogu naći samo u radionici.

2.1.2.1.2.   „Dvopodni autobus ili dvopodni turistički autobus” znači autobus ili turistički autobus kod kojega su prostori predviđeni za putnike, najmanje u jednom dijelu, postavljeni jedan iznad drugoga, a u gornjem prostoru nije predviđen prostor za stajaće putnike.

2.1.2.1.3.   „Razred” autobusa ili turističkog autobusa znači:

2.1.2.1.3.1.   Za vozila kapaciteta većeg od 22 putnika ne računajući vozača:

2.1.2.1.3.1.1.   „razred I”: vozila konstruirana s prostorom za stajaće putnike tako da je moguće učestalo pomicanje putnika;

2.1.2.1.3.1.2.   „razred II”: vozila konstruirana uglavnom za prijevoz sjedećih putnika s mogućnošću prijevoza stajaćih putnika na prostoru hodnika i, ako je predviđeno, na prostoru koji nije veći od prostora potrebnog za dva dvostruka sjedala;

2.1.2.1.3.1.3.   „razred III”: vozila konstruirana isključivo za prijevoz sjedećih putnika.

2.1.2.1.3.2.   Za vozila kapaciteta ne većega od 22 putnika ne računajući vozača:

2.1.2.1.3.2.1.   „razred A”: vozila projektirana za prijevoz stajaćih putnika; vozilo toga razreda ima sjedala i može imati prostor predviđen za stajaće putnike,

2.1.2.1.3.2.2.   „razred B”: vozila nisu projektirana za prijevoz stajaćih putnika; vozilo toga razreda nema prostor predviđen za stajaće putnike.

2.1.2.1.4.   Vozilo može pripadati u više od jednog razreda. U tom slučaju ono mora zadovoljavati sve odgovarajuće zahtjeve ove Direktive.

2.1.2.2.   Vozila kategorija M2 i M3 izuzev autobusa i turističkih autobusa smatraju se vozilima za posebne namjene (npr. vozila hitne pomoći).

2.2.   Vozila kategorije O:

2.2.1.   „Vučeno vozilo” („prikolica”) znači vozilo bez vlastitog pogona koje je konstruirano i proizvedeno za vuču motornim vozilom.

2.2.2.   „Poluprikolica” znači vučeno vozilo projektirano za povezivanje s vučnim vozilom za poluprikolicu ili s potpornim kolicima i koje znatno opterećuje vučno vozilo ili potporna kolica u vertikalnom smjeru.

2.2.3.   „Prikolica s rudom” znači vučeno vozilo s najmanje dvije osovine, od kojih je najmanje jedna osovina upravljana, i:

opremljeno vučnom napravom koja se može pomicati u vertikalnom smjeru (u odnosu na prikolicu),

koje ne prenosi značajnije vertikalno opterećenje na vučno vozilo (manje od 100 daN).

Kada je poluprikolica spojena s potpornim kolicima smatra se prikolicom s rudom.

2.2.4.   „Prikolica sa središnjom osovinom” znači prikolica s krutim rudom kod koje su osovina (osovine) postavljene blisko težištu vozila (jednoliko opterećenog) tako da se na vučno vozilo prenosi samo malo opterećenje u vertikalnom smjeru koje ne prelazi 10 % od najveće mase prikolice ili opterećenje od 1 000 daN (ovisno što je manje).

2.3.   „Skupina osovina” znači osovine koje čine višeosovinski sklop. Skupina od dvije osovine naziva se dvostruka (tandem) osovina a od tri osovine trostruka osovina. Dogovorno se pojedinačna osovina može smatrati skupinom od jedne osovine.

2.4.   „Dimenzije vozila” znači dimenzije vozila koje je odredio proizvođač na temelju njegove konstrukcije.

2.4.1.   „Duljina vozila” je dimenzija izmjerena u skladu s normom ISO 612-1978, pojam broj 6.1.

Dodatno uz odredbe te norme, kada se mjeri duljina vozila, ne uzimaju se u obzir sljedeće naprave:

brisači i naprave za pranje,

prednje ili stražnje ploče za označivanje,

naprave za carinsko pečaćenje i njihova zaštita,

naprave za učvršćivanje cerada i njihova zaštita,

svjetlosna oprema,

retrovizori,

pomoćne naprave za nadzor stražnjeg prostora,

usisne cijevi za zrak,

uzdužni oslonci za odvojive nadogradnje,

pristupne stube,

gume na branicima,

podizne platforme, pristupne plohe i slična oprema koja u položaju spremnom za vožnju ne prelazi 200 mm, uz uvjet da ne povećavaju teretni prostor vozila

naprave za spajanje za motorna vozila.

2.4.2.   „Širina vozila” je dimenzija izmjerena u skladu s normom ISO 612-1978, pojam 6.2.

Dodatno odredbama te norme, kada se mjeri širina vozila ne uzimaju se u obzir sljedeće naprave:

naprave za carinsko pečaćenje i njihova zaštita,

naprave za učvršćivanje cerada i njihova zaštita,

pokazne naprave za grešku na gumama,

izbočeni gibljivi dijelovi sustava za zaštitu od prskanja ispod kotača (vidjeti Direktivu Vijeća 91/226/EEZ) (1)

svjetlosna oprema,

za vozila kategorija M2 i M3 pristupne rampe u položaju spremnom za vožnju, podizne platforme i slična oprema u položaju spremnom za vožnju uz uvjet da ne sežu više od 10 mm od bočne strane vozila i da su prednji i stražnji kutovi rampi zaobljeni s polumjerom ne manjim od 5 mm; rubovi moraju biti zaobljeni radijusom ne manjim od 2,5 mm,

retrovizori,

indikatori tlaka u gumama,

uvlačne stube,

izbočeni dijelovi bočnice gume neposredno iznad točke dodira s tlom.

2.4.3.   „Visina vozila” je dimenzija izmjerena u skladu s normom ISO 612-1978, pojam br. 6.3.

Dodatno uz odredbe te norme, kada se mjeri visina vozila, ne uzimaju se u obzir sljedeće naprave:

antene,

pantografi u podignutom položaju.

Kod vozila s napravom za podizanje osovine u obzir se mora uzeti učinak te naprave.

2.4.4.   „Duljina teretnog prostora” vozila osim tegljača za poluprikolicu ili poluprikolice znači razmak od krajnje prednje vanjske točke teretnog prostora do krajnje stražnje točke vozila, mjereno vodoravno u uzdužnoj ravnini vozila.

Kod razmaka koji se mjeri, ne uzima se u obzir:

teretni prostor ispred krajnje stražnje točke kabine,

naprave navedene u točki 2.4.1., ili

izbočeni rashladni uređaji i druge pomoćne naprave postavljene ispred teretnog prostora.

2.5.   „Masa vozila u voznome stanju” znači masa neopterećenoga vozila s nadogradnjom i s napravom za spajanje kod vučnoga vozila, u voznom stanju, ili masa podvozja s kabinom ako proizvođač ne ugrađuje nadogradnju i/ili napravu za spajanje (uključujući rashladne tekućine, maziva, 90 % goriva, 100 % drugih tekućina izuzev potrošene vode, alata, zamjenskoga kotača i vozača (75 kg), te, kod autobusa i turističkih autobusa, mase člana posade (75 kg) ako u vozilu postoji sjedište za člana posade).

2.6.   „Tehnički najveća dopuštena masa vozila (M)” znači najveća masu vozila koju je odredio proizvođač na osnovi njegove konstrukcije i sposobnosti.

Tehnički najveća dopuštena masa koristi se za određivanje kategorije vozila u skladu s Prilogom II. A Direktivi 70/156/EEZ, osim kod prikolica sa središnjom osovinom i poluprikolica, kod kojih se koristi masa koja odgovara opterećenju na osovine kada je vozilo opterećeno do tehnički najveće dopuštene mase.

Po definiciji se određenoj tehničkoj konfiguraciji tipa vozila, određenoj jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki navedenih u opisnom dokumentu prema Prilogu II. ovoj Direktivi, pridružuje samo jedna tehnički najveća dopuštena masa vozila. Ta definicija - samo jedna vrijednost – primjenjuje se za odgovarajuće tehničke zahtjeve točaka 2.7., 2.8., 2.10., 2.11. i 2.12.

2.7.   „Tehnički najveća dopuštena masa na osovini (m)” znači masa koja odgovara najvećem dopuštenom statičkom vertikalnom opterećenju prenesenom osovinom na površinu ceste na osnovi konstrukcije vozila i osovine, kako je odredio proizvođač.

2.8.   „Tehnički najveća dopuštena masa na skupini osovina (μ)” znači masa koja odgovara najvećem dopuštenom statičkom vertikalnom opterećenju prenesenom skupinom osovina na površinu ceste na osnovi konstrukcije vozila i osovine, kako je odredio proizvođač.

2.9.   „Vučena masa” znači masa prikolice s rudom ili poluprikolice s potpornim kolicima spojenim na vučno vozilo, ili masa koja odgovara opterećenju prenesenom na osovine prikolice sa središnjom osovinom ili poluprikolice spojene na vučno vozilo.

2.10.   „Tehnički dopuštena najveća vučena masa (TM)” znači najveća vučena masa koju je odredio proizvođač.

2.11.   „Tehnički najveća dopuštena masa na spojnoj točki motornog vozila” znači masa koja odgovara najvećem dopuštenom statičkom vertikalnom opterećenju u točki spajanja na osnovi konstrukcije vozila i/ili naprave za spajanje kako je odredio proizvođač. Po definiciji ta masa ne uključuje masu naprave za spajanje vučnog vozila u voznom stanju, ali uključuje masu svake naprave za spajanje ugrađene na ostala vozila.

2.12.   „Tehnički najveća dopuštena masa na spojnoj točki poluprikolice ili prikolice sa središnjom osovinom” znači masa koja odgovara najvećem dopuštenom statičkom vertikalnom opterećenju koje se prenosi sa priključnog na vučno vozilo u točki spajanja kako je odredio proizvođač priključnog vozila.

2.13.   „Tehnički najveća dopuštena masa skupa vozila (MC)” znači najveća vrijednost zbroja masa opterećenoga motornog vozila i opterećenoga priključnog vozila, na osnovi konstrukcije motornog vozila, kako je odredio proizvođač.

2.14.   „Naprava za podizanje osovine” znači naprava trajno pričvršćena na vozilo sa svrhom smanjivanja ili povećavanja osovinskoga (osovinskih) opterećenja u skladu s uvjetima opterećenja vozila:

bilo povećavanjem/smanjivanjem razmaka kotača od tla,

ili bez podizanja kotača od tla (npr. kod sustava sa zračnim ovjesom ili drugih sustava),

sa svrhom smanjivanja trošenja guma kada vozilo nije potpuno opterećeno, i/ili lakšeg pokretanja motornog vozila ili skupa vozila na skliskoj podlozi povećanjem opterećenja na pogonskoj osovini.

2.15.   „Podizna osovina” znači osovina koja se može podići/spustiti napravom za podizanje osovine u skladu s točkom 2.14., prva alineja.

2.16.   „Osovina s promjenjivim opterećenjem” znači osovina kod koje je moguće mijenjati opterećenje bez podizanja osovine od tla, korištenjem naprave za podizanje osovine u skladu s točkom 2.14., druga alineja.

2.17.   „Zračni ovjes” znači sustav ovjesa kod kojega najmanje 75 % opružnog učinka imaju zračne opruge.

2.18.   „Ovjes istovrijedan zračnom ovjesu” znači sustav ovjesa osovine ili skupine osovina vozila koji je u skladu sa zahtjevima iz točke 7.11.

2.19.   „Tip vozila” znači vozila koja se ne razlikuju po sljedećim važnim značajkama:

proizvođač,

kategorija vozila prema definiciji u Prilogu II. Direktivi 70/156/EEZ,

važne konstrukcijske i projektne značajke:

za vozila kategorija M2 i M3:

šasija/samonosiva nadogradnja, jedno- ili dvopodni, kruti/zglobni (očite i osnovne razlike),

ovjes na pogonskoj osovini: zračni ili istovrijedni/ne-zračni ili neistovrijedni,

broj osovina,

za vozila kategorije N:

šasija/podnica (očite i osnovne razlike),

ovjes na pogonskoj osovini: zračni ili istovrijedni/ne-zračni ili neistovrijedni,

broj osovina,

za vozila kategorije O:

šasija/samonosiva nadogradnja (očite i osnovne razlike), prikolica s rudom/poluprikolica/prikolica sa središnjom osovinom,

sustav kočenja: nekočeni/inercijski/kontinuirani,

broj osovina.

U ovoj točki pitanja konstrukcije i projekta, kao što su razmak osovina, konstrukcija osovina, ovjes, upravljanje, gume i odgovarajuće prilagodbe naprava za korekciju kočenja osovina, dodavanje ili nekorištenje reducirajućih ventila kod tegljača za poluprikolicu ili teretnih vozila te opreme povezane sa šasijom (npr. motor, spremnik goriva, prijenosnik itd.) ne razmatraju se kao značajna.

3.   ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA

3.1.   Zahtjev za EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na njegove mase i dimenzije podnosi proizvođač vozila u skladu s člankom 3. Direktive 70/156/EEZ.

3.2.   Uz zahtjev se prilaže opisni dokument čiji je obrazac dan u Prilogu II. ovoj Direktivi.

3.3.   Tehničkoj službi odgovornoj za provedbu homologacijskih ispitivanja ili provjera mora se dostaviti vozilo ili vozila sukladna značajkama opisanima u Prilogu II. ovoj Direktivi i za koja tehnička služba ocjeni da predstavljaju tip vozila koji treba homologirati.

4.   EZ HOMOLOGACIJA TIPA

4.1.   Ako su ispunjeni određeni zahtjevi, dodjeljuje se EZ homologacija tipa u skladu s člankom 4. stavkom 3. Direktive 70/156/EEZ.

4.2.   Obrazac certifikata o EZ homologaciji dan je u Prilogu III. ovoj Direktivi.

4.3.   Obavijest o homologaciji ili o produženju ili odbijanju homologacije tipa vozila u skladu s ovom Direktivom mora se poslati državama članicama, u skladu s postupkom određenim u članku 4. stavku 6. Direktive 70/156/EEZ.

4.4.   Svakom homologiranomu tipu vozila dodjeljuje se homologacijski broj u skladu s Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ. Ista država članica ne smije označiti istim homologacijskim brojem drugi tip vozila.

5.   IZMJENE HOMOLOGACIJA

5.1.   U slučaju izmjena homologacija dodijeljenih u skladu s ovom Direktivom primjenjuju se odredbe iz članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

6.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

6.1.   Mjere za osiguranje sukladnosti proizvodnje poduzimaju se u skladu s odredbama članka 10. Direktive 70/156/EEZ.

7.   ZAHTJEVI

7.1.   Mjerenje mase vozila spremnog za vožnju i raspodjele te mase po osovinama

Masa vozila u voznom stanju i raspodjela te mase po osovinama mjeri se na vozilu dostavljenom u skladu s točkom 3.3., koje stoji na mjestu i s kotačima u položaju za vožnju ravno naprijed.

Ako se izmjerene mase ne razlikuju za više od 3 % od masa koje je odredio proizvođač vozila za pripadajuću tehničku konfiguraciju unutar tipa, ili za ne više od 5 % ako je vozilo kategorije N1, O1, O2 ili M2 mase manje od 3,5 tona, mase vozila u voznom stanju i njezine raspodjele po osovinama prema podacima proizvođača koriste se za potrebe dolje navedenih zahtjeva. U suprotnome, moraju se koristiti izmjerene mase, a tehnička služba može, ako to smatra neophodnim, izvesti dodatna mjerenja drugih vozila osim onih koja su dostavljena sukladno točki 3.3.

7.2.   Mjerenje dimenzija

Mjerenje duljine, širine i visine izvodi se u skladu s odredbama točke 2.4. na vozilu (vozilima) u voznom stanju, dostavljenima sukladno točki 3.3.

Ako se izmjerene dimenzije razlikuju od onih koje je odredio proizvođač vozila za pripadajuću tehničku konfiguraciju unutar tipa, za potrebe prethodno navedenih zahtjeva koriste se izmjerene dimenzije, a tehnička služba može, ako to smatra neophodnim, izvesti dodatna mjerenja drugih vozila osim onih koja su dostavljena sukladno točki 3.3.

7.3.   Najveće dopuštene dimenzije vozila

7.3.1.   Najveća duljina

7.3.1.1.   Motorna vozila: prema točki 1.1. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ.

7.3.1.2.   Prikolice (osim poluprikolica): prema točki 1.1. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ.

7.3.1.3.   Zglobni autobusi ili turistički autobusi: prema točki 1.1. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ.

7.3.1.4.   Poluprikolice:

Razmak na koji se odnosi točka 7.3.1.4.1. mjeri se ne uzimajući u obzir naprave navedene u točki 2.4.1., a razmak na koji se odnosi točka 7.3.1.4.2. mora se mjeriti bez izuzetaka.

7.3.1.4.1.   Razmak između osi svornjaka sedla i krajnje stražnje točke poluprikolice ne smije prekoračiti granicu određenu u točki 1.6. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ, mjereno vodoravno u uzdužnoj ravnini vozila.

7.3.1.4.2.   Razmak između osi svornjaka sedla i krajnje prednje točke poluprikolice ne smije prekoračiti vrijednost od 2,04 m određenu u točki 4.4. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ, mjereno vodoravno.

7.3.2.   Najveća širina

7.3.2.1   Svako vozilo: kako je određeno u točki 1.2. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ.

7.3.2.2.   Čvrste nadogradnje ili one koje se skidaju vozila kategorija N i O posebno projektirane za prijevoz robe pod kontroliranim temperaturnim uvjetima, kod kojih debljina stjenke uključujući izolaciju prelazi 45 mm: prema točki 1.2. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ.

7.3.3.   Najveća visina

7.3.3.1.   Svako vozilo: kako je određeno u točki 1.3. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ.

7.4.   Izračuni raspodjele mase

7.4.1.   Postupak izračuna

7.4.1.1.   Za izračune raspodjele mase propisane u daljnjem tekstu proizvođač mora dostaviti tehničkoj službi odgovornoj za ispitivanja podatke potrebne za identifikaciju (tablično ili u nekom drugom prihvatljivom obliku) – za svaku tehničku konfiguraciju unutar tipa vozila, određenu jednim od niza mogućih vrijednosti za sve točke Priloga II. ovoj Direktivi – odgovarajuće tehnički najveće dopuštene mase vozila, tehnički najveće dopuštene mase na osovini i skupinama osovina, tehnički najveće dopuštene vučene mase, i tehnički najveće dopuštene mase skupa vozila.

7.4.1.2.   Radi osiguravanja da su ispunjeni sljedeći zahtjevi za svaku tehničku konfiguraciju unutar tipa moraju se izvesti podesni izračuni. U tu svrhu izračuni se mogu ograničiti na najnepovoljnije slučajeve.

7.4.1.3.   U sljedećim zahtjevima oznake M, mi, μ i, TM i MC slijedom označavaju parametre za koje moraju biti ispunjeni zahtjevi iz točke 7.4.:

M

=

tehnički najveća dopuštena masa vozila,

mi

=

tehnički najveća dopuštena masa na osovini označenoj s „i”, pri čemu se „i” mijenja od 1 do ukupnog broja osovina na vozilu,

μ i

=

tehnički najveća dopuštena masa na pojedinačnoj osovini ili skupini osovina označenoj s „j”, pri čemu se „j” mijenja od 1 do ukupnog broja pojedinačnih osovina i skupina osovina,

TM

=

tehnički najveća dopuštena vučena masa, i

MC

=

tehnički najveća dopuštena masa skupa vozila.

7.4.1.4.   Za pojedinačnu osovinu, koju indeks „i” određuje kao osovinu, a indeks „j” kao skupinu osovina, po definiciji je mi = μ i.

7.4.1.5.   Za vozila opremljena osovinama s promjenjivim opterećenjem, izračun se mora izvesti s ovjesom osovina pod uvjetima za uobičajenu uporabu. Za vozila opremljena s podiznim osovinama izračun se izvodi sa spuštenim osovinama.

7.4.1.6.   Za skupine osovina proizvođač mora navesti zakonitosti razdiobe po osovinama ukupne mase koja djeluje na skupinu (na primjer formulom ili dijagramom razdiobe).

7.4.1.7.   Za poluprikolice i prikolice sa središnjom osovinom kod izračuna se točka spajanja razmatra kao os označena sa „O”, a pripadajuće mase m0 i μ 0 određuju dogovorno kao tehnički najveća dopuštena masa u točki spajanja prikolice.

7.4.2.   Zahtjevi za vozila kategorija N i O, osim kamp-prikolica

7.4.2.1.   Zbroj masa mi ne smije biti manji od mase M.

7.4.2.2.   Za svaku skupinu osovina označenu sa „j” zbroj masa mi na njenim osovinama ne smije biti manji od mase μ i. Dodatno, svaka od masa mi ne smije biti manja od dijela μ i koji djeluje na osovinu „i” određenog zakonitošću raspodjele masa za tu skupinu osovina.

7.4.2.3.   Zbroj masa μ i ne smije biti manji od mase M.

7.4.2.4.   Zbroj koji čine masa vozila u voznom stanju, masa koja odgovara 75 kg pomnoženo s brojem putnika u vozilu i tehnički najveća dopuštena masa u točki spajanja, ne smije prekoračiti masu M.

7.4.2.5.   Kada je vozilo opterećeno do njegove mase M na bilo koji od odgovarajućih načina opisanih u točkama 7.4.2.5.1. do 7.4.2.5.3., masa koja odgovara opterećenju na osovini „i” ne smije biti veća od mase mi na toj osovini, a masa koja odgovara opterećenju na pojedinačnoj osovini ili skupini osovina „j” ne smije biti veća od mase μ i. Nadalje, masa koja odgovara opterećenju na pogonskoj osovini ili zbroj masa odgovarajućih opterećenjima na pogonskim osovinama mora iznositi najmanje 25 % od M.

7.4.2.5.1.   Priključna vozila i motorna vozila osim vučnih vozila:

7.4.2.5.1.1.   Jednolika raspodjela mase kod potpunih ili dovršenih vozila uz iznimku vozila određenih u točki 7.4.2.5.1.2.: vozilo u voznom stanju s masom od 75 kg postavljenom na svako putničko sjedalo i opterećeno do njegove mase M, pri čemu je teret jednakomjerno raspoređen po površini predviđenoj za prijevoz dobara.

7.4.2.5.1.2.   Ekstremna raspodjela mase (nejednoliko opterećenje) kod nedovršenih vozila ili vozila za posebne namjene uključujući prijevoz samo nejednoliko raspoređenih tereta: proizvođač mora odrediti krajnje dopuštene moguće položaje težišta tereta i/ili nadogradnje i/ili opreme ili unutarnje ugrađene opreme (npr. od 0,5 do 1,30 m ispred prve stražnje osovine). Provjera mora biti izvedena na takav način da obuhvati sve moguće položaje tog težišta, s vozilom u voznome stanju s masom od 75 kg postavljenom na svako putničko sjedalo i opterećenim do njegove mase M.

7.4.2.5.2.   Vučna vozila za prikolicu (cestovni tegljači) i teretna vozila namijenjena također za vuču prikolice sa središnjom osovinom.

7.4.2.5.2.1.   Za svaki od sljedećih mogućih slučajeva u potpunosti se izvode isti izračuni kao u točki 7.4.2.5.1.1. za potpuna ili dovršena vozila osim za vozila za posebne namjene, ili kao u točki 7.4.2.5.1.2. za nedovršena vozila ili vozila za posebne namjene:

(a)

bez ikakvog opterećenja u točki spajanja (osim kod cestovnih tegljača, opterećenje koje odgovara masi naprave za spajanje ako je ugrađuje proizvođač i koja je uključena u masu vozila u voznom stanju u skladu s točkom 2.5.);

(b)

s opterećenjem koje odgovara najvećoj masi naprave za spajanje prema podacima proizvođača, ako on ne ugrađuje napravu za spajanje, koje djeluje u točki spajanja (i odbijeno je od nosivosti);

(c)

s opterećenjem odgovarajućim najvećoj tehnički dopuštenoj masi u točki spajanja, koje djeluje u točki spajanja (i odbijeno je od nosivosti).

7.4.2.5.3.   Vučno vozilo za poluprikolicu (tegljač za poluprikolicu)

7.4.2.5.3.1.   Za potpuno ili dovršeno vozilo: proizvođač mora utvrditi krajnje položaje osi sedla. Provjera mora biti izvedena na takav način da obuhvati sve moguće položaje osi sedla, s vozilom u voznome stanju s masom od 75 kg postavljenom na svako putničko sjedalo i opterećenim do njegove mase M (s opterećenjem koje odgovara nosivosti koje djeluje u osi sedla).

7.4.2.5.3.2.   Za nedovršeno vozilo: mora se izvesti ista provjera kao ona određena u točki 7.4.2.5.3.1. za krajnje položaje osi sedla prema podacima proizvođača.

7.4.2.6.   Kada je vozilo kategorije N opterećeno do njegove mase M i njegova stražnja osovina (označena s „n” kao jedna osovina) ili stražnja skupina osovina (označena s „q” kao skupina osovina) opterećena do njezine mase mn ili μ q, masa koju nosi upravljana osovina ili osovine ne smije biti manja od 20 % od M.

7.4.2.7.   MC ne smije prekoračiti zbroj M + TM.

7.4.3.   Zahtjevi za autobuse i turističke autobuse

7.4.3.1.   Primjenjuju se zahtjevi navedeni u točkama od 7.4.2.1. do 7.4.2.3. i 7.4.2.7.

7.4.3.2.   Zbroj mase vozila u voznome stanju, mase Q određene tablicom u točki 7.4.3.3.1. pomnožene ukupnim brojem putnika, tehnički najveće dopuštene mase u točki spajanja i masa B i BX određenih u točki 7.4.3.3.1. ne smije prekoračiti masu M.

7.4.3.3.   Kada je nedovršeno vozilo opterećeno do njegove mase M u skladu sa situacijom opisanom u točki 7.4.2.5.1.2. ili kada je potpuno ili dovršeno vozilo u voznome stanju opterećeno kako je opisano u točki 7.4.3.3.1., masa koja odgovara opterećenju na svakoj osovini ne smije prekoračiti masu mi na svakoj osovini, a masa koja odgovara opterećenju na svakoj pojedinačnoj osovini ili skupini osovina ne smije prekoračiti masu μ i na toj skupini osovina. Nadalje, masa koja odgovara opterećenju na pogonskoj osovini ili zbroj masa odgovarajućih opterećenjima na pogonskim osovinama mora biti najmanje 25 % od M.

7.4.3.3.1.   Vozilo u voznom stanju optereti se masom Q na svakom putničkom sjedalu, brojem stajaćih putnika SP, svaki mase Q, jednakomjerno raspoređenih na površini predviđenoj za stajaće putnike S1, masom jednakom B (kg) jednakomjerno raspoređenom u prostoru za prtljagu i, ako je primjenjivo, masom jednakom BX (kg) jednakomjerno raspoređenom na površini krova opremljenoj za nošenje prtljage, pri čemu je:

S1 površina za stajaće putnike, kako je definirano u budućoj Direktivi Europskog Parlamenta i Vijeća s obzirom na posebne propise za vozila kategorija M2 i M3. Do usvajanja navedene direktive, S1 je određena prema definiciji u UN/ECE Pravilniku br. 36 (dokument E/ECE/TRANS/505/Rev. 1, dod. 35) i br. 52 (dokument E/ECE/TRANS/505/Rev. 1, dod. 51).

SP, koji navodi proizvođač, ne smije prekoračiti vrijednost S1/Ssp, pri čemu je Ssp prostor dogovorno predviđen za jednog stajaćeg putnika, određen u dolje navedenoj tablici.

B (kg), koji navodi proizvođač, mora imati numeričku vrijednost ne manju od 100 × V (V je ukupni volumen prostora za prtljagu u m3).

BX, koji navodi proizvođač, mora prouzročiti specifično opterećenje na cijelom dijelu površine krova opremljenom za nošenje prtljage u iznosu ne manjem od 75 kg/m2.

Q i Ssp imaju vrijednosti određene u sljedećoj tablici:

Razred vozila

Q (kg) masa jednog putnika

Ssp (m2/putniku)

dogovorni prostor za jednog stajaćeg putnika

Razredi I i A (3)

68

0,125

Razred II

71 (2)

0,15

Razredi III i B

71 (2)

nema stajaćih putnika

7.4.3.4.   Kada je vozilo u voznome stanju opterećeno kako je određeno u točki 7.4.3.3.1., masa koja odgovara opterećenju na prednjoj osovini ili skupini osovina ne smije biti manja od vrijednosti navedenih u sljedećoj tabeli, izraženih kao postotak mase M:

Uvjeti opterećenja

Razredi I i A

Razred II

Razredi III i B

Kruti

Zglobni

Kruti

Zglobni

Kruti

Zglobni

neopterećeno

20

20

25

20

25

20

opterećeno

25

20

25

20

25

20

7.4.4.   Zahtjevi za vozila kategorija M2 ili M3 osim autobusa i turističkih autobusa, i za kamp-prikolice

Primjenjuju se zahtjevi navedeni u točkama 7.4.2.1. do 7.4.2.4. i 7.4.2.7. Dodatno, kada je nedovršeno vozilo opterećeno do njegove mase M sukladno situaciji opisanoj u točki 7.4.2.5.1.2., ili kada je potpuno ili dovršeno vozilo u voznome stanju opterećeno do njegove mase M kako je opisano u Dodatku Prilogu II. Direktivi Vijeća 92/21/EEZ (4), masa koja odgovara opterećenju na svakoj osovini ne smije prekoračiti masu mi na toj osovini, a mase odgovarajuće opterećenju na svakoj pojedinačnoj osovini ili na skupini osovina ne smiju prekoračiti masu μ i na toj skupini osovina. Nadalje, masa koja odgovara opterećenju na pogonskoj osovini ili zbroj masa koje odgovaraju opterećenjima na pogonskim osovinama moraju biti najmanje 25 % od M.

7.5.   Uvjeti koji se provjeravaju kod razvrstavanja vozila u terenska vozila (Prilog II., točka 4. Direktivi 70/156/EEZ)

7.5.1.   Tehnička služba mora provjeriti da li se potpuno ili dovršeno vozilo ili vučno vozilo za poluprikolicu (tegljač za poluprikolicu) bez sedla mogu smatrati terenskim vozilom u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu II. Direktivi 70/156/EEZ.

7.5.2.   Za druga nedovršena vozila ta provjera se provodi samo na zahtjev proizvođača.

7.6.   Upravljivost

7.6.1.   Svakim motornim vozilom i svakom poluprikolicom mora se moći upravljati na obje strane i izvesti potpunu kružnu putanju od 360° unutar područja određenog dvjema koncentričnim kružnicama, vanjskom kružnicom polumjera 12,50 m i unutarnjom kružnicom polumjera 5,30 m, bez da okomita projekcija bilo koje od krajnjih točaka vozila (uz iznimku stršećih dijelova navedenih kod širine vozila u točki 2.4.2.) izađe izvan područja omeđenog tim kružnicama.

Za motorna vozila i poluprikolice s napravom za podizanje osovine (vidjeti točku 2.14.) taj zahtjev također vrijedi kod podignute osovine/osovina (u smislu točke 2.14.).

Gore navedeni zahtjevi provjeravaju se kako slijedi:

7.6.1.1.   Motorna vozila

Krajnja prednja vanjska točka motornog vozila vodi se uzduž obrisa vanjskog kruga (vidjeti sliku A).

7.6.1.2.   Poluprikolice

Za poluprikolicu se smatra da zadovoljava zahtjeve navedene u točki 7.6.1. ako razmak njezinih osovina nije veći od

Formula

pri čemu je L širina poluprikolice, a osovinski razmak mjeri se za potrebe ove točke kao udaljenost između osi svornjaka sedla i središnje crte neupravljanog višeosovinskog sklopa; ako jedan ili više višeosovinskih sklopova ima napravu za podizanje osovina (vidjeti točku 2.14.) kao razmak osovina koristi se vrijednost sa spuštenom/podignutom osovinom ili osovinama, ovisno što je veće. Ako postoji dvojba, tijelo za homologaciju može zahtijevati da se izvede ispitivanje opisano u točki 7.6.1.

7.6.2.   Dodatni zahtjevi za vozila kategorija M2 ili M3 i N

Kod vozila u mirovanju i s upravljanim kotačima usmjerenima tako da vozilo u kretanju svojom krajnjom prednjom vanjskom točkom opisuje krug polumjera 12,50 m, na tlu se označava crta vertikalne ravnine tangencijalne na stranu vozila koja je okrenuta prema vanjskoj strani kruga. Kod zglobnih vozila kategorije M2 ili M3 obje krute sekcije moraju biti poravnate s ravninom.

Pri kretanju vozila prema naprijed u bilo koju od dvije strane slijedeći krug polumjera 12,50 m, niti jedan dio vozila ne smije se pomaknuti preko vertikalne ravnine za više od 0,80 m (vidjeti sliku B) kod krutih vozila, ili za više od 1,20 m (vidjeti sliku C) kod zglobnih vozila kategorije M2 ili M3.

Kod vozila s napravom za podizanje osovine taj zahtjev također vrijedi kod podignute osovine/osovina (u smislu točke 2.14.).

Za vozila kategorije N s podiznim osovinama u podignutom položaju ili s osovinama s promjenjivim opterećenjem u neopterećenom stanju vrijednost 0,80 m zamjenjuje se vrijednošću 1,00 m.

7.6.3.   Zahtjevi iz točaka 7.6.1. i 7.6.2. mogu se također, na zahtjev proizvođača, provjeriti odgovarajućim istovrijednim proračunom ili geometrijskim dokazivanjem.

Slika A

Image

Slika B

Image

Slika C

Image

7.6.4.   Za nedovršena vozila proizvođač mora odrediti najveće dopuštene dimenzije za koje se vozilo ispituje prema zahtjevima navedenima u točkama 7.6.1. i 7.6.2.

7.7.   Dodatni zahtjevi za motorna vozila kategorija M2 i M3

Tehnički najveća dopuštena vučena masa ne smije prekoračiti 3 500 kg.

7.8.   Tehnički najveća dopuštena masa u točki spajanja motornog vozila i upute za ugradbu spojnica

7.8.1.   Tehnički najveća dopuštena masa u točki spajanja motornog vozila konstruiranog za vuču prikolice sa središnjom osovinom i s tehnički najvećom dopuštenom vučenom masom većom od 3,5 tone mora iznositi najmanje 10 % od tehnički najveće dopuštene vučene mase motornog vozila ili 1 000 kg, ovisno što je manje. Za motorna vozila koja nisu tegljači ta se masa još dodatno uvećava za iznos mase naprave za spajanje ako je ugrađuje proizvođač ili iznos najveće dopuštene mase naprave za spajanje ako se ne ugrađuje tvornički.

7.8.2.   Tehnički najveća dopuštena masa u točki spajanja motornog vozila konstruiranog za vuču prikolice sa središnjom osovinom i s tehnički najvećom dopuštenom vučenom masom ne većom od 3,5 tone mora iznositi najmanje 4 % od tehnički najveće dopuštene mase motornog vozila ili 25 kg, ovisno što je manje. Za motorna vozila koja nisu tegljači ta se masa još dodatno uvećava za iznos mase naprave za spajanje ako je ugrađuje proizvođač ili iznos najveće dopuštene mase naprave za spajanje ako se ne ugrađuje tvornički.

7.8.3.   Za motorna vozila najveće tehnički dopuštene mase ne veće od 3,5 tone proizvođač mora navesti u priručniku za uporabu uvjete za ugradbu naprave za spajanje na motorno vozilo.

U gore navedenome slučaju ti uvjeti moraju uključivati najveću tehnički dopuštenu masu u točki spajanja motornog vozila, najveću dopuštenu masu naprave za spajanje, ugradbene točke za napravu za spajanje na motornom vozilu i najveći dopušteni prepust naprave za spajanje.

7.9.   Sposobnost kretanja na usponu

Motorna vozila vukući prikolicu i opterećena do tehnički najveće dopuštene mase skupa vozila moraju biti sposobna pokrenuti se pet puta unutar pet minuta na usponu nagiba od najmanje 12 %.

7.10.   Omjer snage motora i najveće mase

Motorna vozila moraju imati izlaznu snagu motora od najmanje 5 kW/t tehnički najveće dopuštene mase skupa vozila. Snaga motora mjeri se u skladu s odredbama Direktive Vijeća 80/1269/EEZ (5).

7.11.   Uvjeti o istovrijednosti između određenih nezračnih i zračnih sustava ovjesa pogonske osovine/pogonskih osovina.

7.11.1.   Na zahtjev proizvođača tehnička služba mora provjeriti istovrijednost nezračnog ovjesa u odnosu na zračni ovjes pogonske osovine/osovina.

Da bi bio istovrijedan zračnom ovjesu, nezračni ovjes mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

7.11.1.1.   Tijekom slobodnoga prijelaznog niskofrekventnog vertikalnog titranja ovješene mase iznad pogonske osovine ili skupine osovina, izmjerena frekvencija i prigušenje, s ovjesom koji nosi maksimalno opterećenje, mora se nalaziti unutar granica određenih u točkama 7.11.1.2. do 7.11.1.5.

7.11.1.2.   Svaka osovina mora biti opremljena hidrauličnim amortizerima. Na skupinama osovina amortizeri moraju biti postavljeni tako da svedu na minimum titranje skupina osovina.

7.11.1.3.   Srednji omjer prigušenja Dm mora iznositi više od 20 % kritičnog prigušenja za ovjes u uobičajenom stanju s postavljenim djelujućim hidrauličnim amortizerima.

7.11.1.4.   Omjer prigušenja Dr ovjesa sa uklonjenim ili onesposobljenim svim hidrauličnim amortizerima ne smije biti veći od 50 % Dm.

7.11.1.5.   Tijekom slobodnog prijelaznog niskofrekventnog vertikalnog titranja ovješene mase iznad pogonske osovine ili skupine osovina frekvencija ne smije biti viša od 2,0 Hz.

7.11.1.6.   Frekvencija i prigušenje ovjesa određeni su u točki 7.11.2. Ispitni postupci za mjerenje frekvencije i prigušenja određeni su u točki 7.11.3.

7.11.2.   Određivanje frekvencije i prigušenja

Pri tom određivanju razmatra se ovješena masa M (kg) iznad pogonske osovine ili skupine osovina. Osovina ili skupina osovina ima ukupni vertikalni pritisak između površine ceste i ovješene mase K newton metara (N/m) i ukupni koeficijent prigušenja C newton sekunda na metar (Ns/m). Vertikalni hod ovješene mase je Z. Jednadžba za slobodno titranje ovješene mase je:

Formula

Frekvencija titranja ovješene mase F (Hz) je:

Formula

Prigušenje je kritično pri C = C0,

pri čemu je

Formula

Omjer prigušenja kao dio kritičnog je C/C0.

Tijekom slobodnog prijelaznog niskofrekventnog titranja ovješene mase pomak mase u vertikalnom smjeru slijedi putanju prigušene sinusoide (Slika 2.). Frekvencija se može odrediti mjerenjem vremena trajanja za onoliko ciklusa titranja koliko se može uočiti. Prigušenje se može odrediti mjerenjem vršnih vrijednosti uzastopnih amplituda titraja u istom smjeru. Ako su amplitudni vrhovi prvog i drugog titraja A1 i A2, tada je omjer prigušenja D

Formula

pri čemu je „ln” prirodni logaritam omjera amplituda.

7.11.3.   Ispitni postupak

Da bi se ispitivanjem ustanovili omjer prigušenja Dm, omjer prigušenja s uklonjenim hidrauličnim amortizerima Dr i frekvencija ovjesa F, opterećeno vozilo se:

(a)

vozi malom brzinom (5 km/h ± 1 km/h) preko stepenice visine 80 mm i profila prikazanog na slici 1. Prijelazno titranje za koje se određuje frekvencija i prigušenje nastaje nakon što kotači pogonske osovine napuste stepenicu; ili

(b)

povuče nadolje za šasiju, tako da je opterećenje pogonske osovine 1,5 puta veće od njezine najveće statičke vrijednosti. Vozilo držano dolje naglo se otpusti i analizira se naknadno titranje; ili

(c)

gurne prema gore šasijom tako da se ovješena masa podigne 80 mm iznad pogonske osovine. Vozilo držano gore naglo se ispusti i analizira se naknadno titranje; ili

(d)

podvrgne nekom drugom postupku za koji proizvođač može dokazati istovrijednost tehničkoj službi.

Vozilo mora biti opremljeno sa osjetnikom vertikalnog pomaka između pogonske osovine i šasije, smještenim tik nad pogonskom osovinom. Iz zapisa tog pomaka može se izmjeriti vremenski razmak između prvog i drugog kompresijskog vrha za određivanje prigušenja. Kod dvostrukih pogonskih osovina osjetnik vertikalnog pomaka mora biti postavljen između svake pogonske osovine i šasije tik nad osovinom.

Gume moraju biti napuhane na odgovarajući tlak prema preporukama proizvođača za ispitnu masu vozila.

Ispitivanje za provjeru istovrijednosti ovjesa izvodi se pri najvećoj tehnički dopuštenoj masi na osovini ili skupini osovina, a dokazana istovrijednost važi za sve manje mase.

Slika 1.

Stepenica za ispitivanje ovjesa

Image

Slika 2.

Prigušeno prijelazno titranje

Image


(1)  SL L 103, 23.4.1991., str. 5.

(2)  Uključujući 3 kg za ručnu prtljagu

(3)  Ako je vozilo razreda II ili razreda III ili razreda B homologirano i kao vozilo razreda I ili razreda A, masa prtljage u prtljažnom prostoru kojemu je moguće pristupiti jedino s vanjske strane vozila ne uzima se u obzir kod postupka homologacije za zadnja dva razreda

(4)  SL L 129, 14.5.1992., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 95/48/EZ (SL L 233, 30.9.1995., str. 73.).

(5)  SL L 375, 31.12.1980., str. 46. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 89/491/EEZ (SL L 238, 15.8.1989., str. 43.).


PRILOG II.

OPISNI DOKUMENT br. …

u skladu s Prilogom I. Direktivi Vijeća 70/156/EEZ o EZ homologaciji tipa određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica s obzirom na njihove mase i dimenzije

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 97/…/EZ)

Image

Image

Image

Image

Image

Image


PRILOG III.

OBRAZAC

najveći format: A4 (210 × 297 mm)

CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI TIPA

(vozilo)

Image

Image

Dodatak

certifikatu o EZ homologaciji tipa br. …

o homologaciji tipa određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica s obzirom na Direktivu 97/27/EZ

Image

Image


PRILOG IV.

U ovom Prilogu sadržan je jedinstveni postupak sukladan članku 4. ove Direktive za određivanje „najveće dopuštene mase za registraciju/uporabu” u svakoj državi članici te jedinstveni tehnički zahtjevi za podizne osovine i osovine s promjenjivim opterećenjem u skladu s člankom 5. ove Direktive.

1.   Definicije

Sljedeći pristupi primjenjuju se u smislu članka 4. ove Direktive dok se ona ne izmijeni kako bi se uključile i uskladile najveće dopuštene mase. U svrhu ovog Priloga:

1.0.   „Nedjeljivi teret” znači teret koji u svrhu prijevoza cestom ne može biti podijeljen u dva ili više dijela bez prevelikih troškova ili opasnosti od oštećenja i koji se zbog svoje mase ili dimenzija ne može prevoziti vozilom koje svojim masama i dimenzijama nije u skladu s najvećim dopuštenim masama i dimenzijama propisanima u državama članicama.

1.1.   „Najveća dopuštena masa za registraciju/uporabu” znači najveća masa opterećenog vozila s kojom se vozilo može registrirati ili staviti u uporabu u državi članici na zahtjev proizvođača vozila.

1.1.1.   Za svaku tehničku konfiguraciju tipa vozila određenu jednom od grupa stavki utvrđenih u opisnom dokumentu iz Priloga II. ovoj Direktivi, kod homologacije u smislu ove Direktive proizvođač može odrediti niz najvećih tehnički dopuštenih masa predviđenih za registraciju/uporabu tako da ih tijelo nadležno za homologaciju može prethodno provjeriti u skladu s zahtjevima točke 2. ovog Priloga.

1.1.2.   Nadležna tijela svake od država članica moraju za svoju državu odrediti registracijsku/uporabnu najveću dopuštenu masu određenog vozila, sukladno sljedećim načelima:

po definiciji se svakoj tehničkoj konfiguraciji tipa vozila određenoj jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu u Prilogu II. ovoj Direktivi smije pripisati samo jedna najveća dopuštena masa predviđena za registraciju/uporabu,

najveća dopuštena masa predviđena za registraciju/uporabu određena je kao najveća masa koja je manja ili jednaka najvećoj tehnički dopuštenoj masi i najvećoj dopuštenoj masi vozila koja je na snazi u državi članici (ili manja masa na zahtjev proizvođača u dogovoru s nadležnim tijelima država članica), i koja je u skladu s zahtjevima utvrđenima u točki 2. ovog Priloga.

Ovo ne isključuje mogućnost da države članice dopuste veće mase, unutar granica najveće tehnički dopuštene mase vozila, bilo za prijevoz nedjeljivih tereta ili za potrebe određenih nacionalnih transportnih radnji koje ne utječu značajno na međunarodnu konkurentnost u području prijevoza.

1.1.3.   Za primjenu zasebnih direktiva navedenih u Prilogu IV. Direktivi 70/156/EEZ, države članice mogu zahtijevati da vozila zadovoljavaju odredbe tih Direktiva, ovisno o kategoriji na koju se odnose sukladno Prilogu II. Direktivi 70/156/EEZ, o stvarnoj vrijednosti najveće dopuštene mase vozila za registraciju/uporabu, i za prikolice sa središnjom osovinom i poluprikolice, o stvarnoj vrijednosti masa koje odgovaraju opterećenju osovina kada je vozilo opterećeno do najveće dopuštene mase za registraciju/uporabu.

1.1.4.   Države članice smiju zahtijevati da najveća dopuštena masa za registraciju/uporabu ne ovisi o ugrađenim gumama.

1.2.   „Najveća dopuštena masa na osovini za registraciju/uporabu u državi članici” znači najveća masa na osovini koju određuje nadležno tijelo države članice, i sa kojom će na zahtjev proizvođača vozilo biti registrirano ili stavljeno u uporabu u toj državi članici.

1.2.1.   Za svaku tehničku konfiguraciju tipa vozila određenu jednom od grupa stavki utvrđenih u opisnom dokumentu Priloga II. ovoj Direktivi, kod homologacije u smislu ove Direktive proizvođač može odrediti niz najvećih tehnički dopuštenih masa na osovinama predviđenih za registraciju/uporabu tako da ih tijelo nadležno za homologaciju može prethodno provjeriti u skladu s zahtjevima iz točke 2. ovog Priloga.

1.2.2.   Nadležna tijela svake od država članica moraju za svoju državu odrediti registracijsku/uporabnu najveću dopuštenu masu na osovini određenog vozila, sukladno sljedećim načelima:

po definiciji se svakoj tehničkoj konfiguraciji tipa vozila određenoj jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu u Prilogu II. ovoj Direktivi za svaku osovinu smije pripisati samo jedna registracijska/uporabna najveća dopuštena masa,

registracijska/uporabna najveća dopuštena masa na osovini određena je kao najveća masa koja je manja ili jednaka najvećoj tehnički dopuštenoj masi na osovini i najvećoj dopuštenoj masi na osovini koja je na snazi u državi članici (ili manja masa na zahtjev proizvođača u dogovoru s nadležnim tijelima država članica), te koja je u skladu s zahtjevima utvrđenima u točki 2. ovog Priloga.

Ovo ne isključuje mogućnost da države članice dopuste veće mase, unutar granica najveće tehnički dopuštene mase na osovini, bilo za prijevoz nedjeljivih tereta ili za potrebe određenih nacionalnih transportnih radnji koje ne utječu značajno na međunarodnu konkurentnost u području prijevoza.

1.2.3.   Države članice smiju zahtijevati da najveća dopuštena masa na osovini za registraciju/uporabu ne ovisi o ugrađenim gumama.

1.3.   „Najveća dopuštena masa na skupini osovina za registraciju/uporabu u državi članici” znači najveća masa na skupini osovina koju određuje nadležno tijelo države članice i s kojom će na zahtjev proizvođača vozilo biti registrirano ili stavljeno u uporabu u toj državi članici.

1.3.1.   Za svaku tehničku konfiguraciju tipa vozila određenu jednom od skupina mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu iz Priloga II. ovoj Direktivi, kod homologacije u smislu ove Direktive proizvođač može odrediti niz najvećih tehnički dopuštenih masa na skupini osovina predviđenih za registraciju/uporabu tako da ih tijelo nadležno za homologaciju može prethodno provjeriti u skladu s zahtjevima iz točke 2. ovog Priloga.

1.3.2.   Nadležna tijela svake od država članica moraju za svoju državu odrediti registracijsku/uporabnu najveću dopuštenu masu na skupini osovina određenog vozila, sukladno sljedećim načelima:

po definiciji se svakoj tehničkoj konfiguraciji tipa vozila određenoj jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu u Prilogu II. ovoj Direktivi za svaku skupinu osovina smije pripisati samo jedna registracijska/uporabna najveća dopuštena masa,

registracijska/uporabna najveća dopuštena masa na skupini osovina određena je kao najveća masa koja je manja ili jednaka najvećoj tehnički dopuštenoj masi na skupini osovina i najvećoj dopuštenoj masi na skupini osovina koja je na snazi u državi članici (ili manja masa na zahtjev proizvođača u dogovoru s nadležnim tijelima država članica), te koja je u skladu s zahtjevima utvrđenima u točki 2. ovog Priloga.

Ovo ne isključuje mogućnost da države članice dopuste veće mase, unutar granica najveće tehnički dopuštene mase na skupini osovina, bilo za prijevoz nedjeljivih tereta ili za potrebe određenih nacionalnih transportnih radnji koje ne utječu značajno na međunarodnu konkurentnost u području prijevoza.

1.3.3.   Države članice smiju zahtijevati da najveća dopuštena masa na skupini osovina za registraciju/uporabu ne ovisi o ugrađenim gumama.

1.4.   „Najveća dopuštena vučena masa za registraciju/uporabu u državi članici” motornog vozila znači najveća masa vučena motornim vozilom koju određuje nadležno tijelo države članice, i s kojom će na zahtjev proizvođača vozilo biti registrirano ili stavljeno u uporabu u toj državi članici.

1.4.1.   Za svaku tehničku konfiguraciju tipa vozila određenu jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu iz Priloga II. ovoj Direktivi, kod homologacije u smislu ove Direktive proizvođač može odrediti niz najvećih dopuštenih vučenih masa predviđenih za registraciju/uporabu tako da ih tijelo nadležno za homologaciju može prethodno provjeriti u skladu s zahtjevima iz točke 2. ovog Priloga.

1.4.2.   Nadležna tijela svake od država članica moraju za svoju državu odrediti registracijsku/uporabnu najveću dopuštenu vučenu masu određenog vozila, sukladno sljedećim načelima:

po definiciji se svakoj tehničkoj konfiguraciji tipa vozila određenoj jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu u Prilogu II. ovoj Direktivi smije pripisati samo jedna registracijska/uporabna najveća dopuštena vučena masa,

registracijska/uporabna najveća dopuštena vučena masa određena je kao najveća masa koja je manja ili jednaka najvećoj tehnički dopuštenoj vučenoj masi i najvećoj dopuštenoj vučenoj masi koja je na snazi u državi članici (ili manja masa na zahtjev proizvođača u dogovoru s nadležnim tijelima država članica), te koja je u skladu sa zahtjevima utvrđenima u točki 2. ovog Priloga.

Ovo ne isključuje mogućnost da države članice dopuste veće mase, unutar granica najveće tehnički dopuštene vučene mase, bilo za prijevoz nedjeljivih tereta ili za potrebe određenih nacionalnih transportnih radnji koje ne utječu značajno na međunarodnu konkurentnost u području prijevoza.

1.5.   „Najveća dopuštena masa skupa vozila za registraciju/uporabu u državi članici” znači zbroj masa opterećenog vozila i njegove opterećene prikolice, s kojom će na zahtjev proizvođača vozilo biti registrirano u toj državi članici.

1.5.1.   Za svaku tehničku konfiguraciju tipa vozila određenu jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu iz Priloga II. ovoj Direktivi, kod homologacije u smislu ove Direktive proizvođač može odrediti niz najvećih dopuštenih masa skupa vozila predviđenih za registraciju/uporabu tako da ih tijelo nadležno za homologaciju može prethodno provjeriti u skladu s zahtjevima iz točke 2. ovog Priloga.

1.5.2.   Nadležna tijela svake od država članica moraju za svoju državu odrediti registracijsku/uporabnu najveću dopuštenu masu skupa vozila za određeno vozilo, sukladno sljedećim načelima:

po definiciji se svakoj tehničkoj konfiguraciji tipa vozila određenoj jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu u Prilogu II. ovoj Direktivi smije pripisati samo jedna registracijska/uporabna najveća dopuštena masa skupa vozila. Međutim, u skladu s važećom praksom u državi članici može se odrediti jedna registracijska/uporabna najveća dozvoljena masa skupa vozila po ukupno određenom broju osovina skupa vozila, a ta masa može ovisiti o drugim značajkama tog skupa vozila kao što je npr. predviđena vrsta prijevoza (prijevoz ISO-kontejnera duljine 40 stopa na skupu vozila itd.).

registracijska/uporabna najveća dopuštena masa skupa vozila određena je kao najveća masa koja je manja ili jednaka najvećoj tehnički dopuštenoj masi skupa vozila i najvećoj dopuštenoj masi koja je na snazi u državi članici (ili manja masa na zahtjev proizvođača u dogovoru s nadležnim tijelima država članica), te koja je u skladu sa zahtjevima utvrđenima u točki 2. ovog Priloga.

Ovo ne isključuje mogućnost da države članice dopuste veće mase, unutar granica najveće tehnički dopuštene mase skupa vozila, bilo za prijevoz nedjeljivih tereta ili za potrebe određenih nacionalnih transportnih radnji koje ne utječu značajno na međunarodnu konkurentnost u području prijevoza.

2.   Određivanje najvećih dopuštenih masa za registraciju/uporabu

2.1.   Nadležna tijela države članice za određivanje najvećih dopuštenih masa pri registraciji/u uporabi primjenjuju odredbe točke 7.4. Priloga I. ovoj Direktivi. Pri tome oznake M, mi, μi, TM i MC u navedenom članku označavaju redom najveću dopuštenu masu vozila za registraciju/uporabu, najveću dopuštenu masu za registraciju/uporabu na osovini označenoj sa „i”, na pojedinačnoj osovini ili skupini osovina označenoj sa „j”, najveću dopuštenu vučenu masu za registraciju/uporabu i najveću dopuštenu masu skupa vozila za registraciju/uporabu.

2.2.   Određivanje najveće dopuštene vučene mase motornog vozila za registraciju/uporabu:

2.2.1.   Najveća dopuštena vučena masa motornog vozila namijenjenog za vuču prikolice pri registraciji/u uporabi, bez obzira da li je to vučno vozilo ili ne, manja je od sljedećih vrijednosti:

(a)

tehnički najveća dopuštena vučena masa na osnovi konstrukcije i sposobnosti vozila i/ili čvrstoći mehaničke spojnice;

(b)

vozila namijenjena isključivo za vuču prikolica bez radne kočnice: polovica mase vozila u voznom stanju, do najviše 750 kg;

(c)

vozila s najvećom masom koja ne prelazi 3,5 t namijenjena isključivo za vuču prikolica sa radnom kočnicom: najveća dopuštena masa vozila za registraciju/uporabu, ili, za terenska vozila (vidjeti točku 7.5. Priloga I.), 1,5 puta ta masa do najviše 3,5 t;

(d)

vozila s najvećom masom većom od 3,5 t namijenjena isključivo vuči prikolica s inercijskim kočnicama: 3,5 t;

(e)

vozila s najvećom masom većom od 3,5 t namijenjena vuči prikolica s kontinuiranim kočnim sustavom: 1,5 puta najveća dopuštena masa vozila za registraciju/uporabu;

ako su ispunjeni svi odgovarajući tehnički zahtjevi Direktive 96/53/EEZ.

Iznimno od odredbi točke 1.4. ovog Priloga, za vozila namijenjena vuči više od jedne vrste prikolica navedenih u podtočkama (b), (c), (d) i (e) za svaku tehničku konfiguraciju tipa vozila mogu se odrediti do tri različite najveće dopuštene vučene mase za registraciju/uporabu, u skladu sa značajkama kočnih priključaka motornog vozila: jedna za prikolice bez radnih kočnica, jedna za prikolice s inercijskim kočnicama i jedna za prikolice s kontinuiranim kočnim sustavom. Te mase određuju se kako je navedeno gore, redom primjenjujući podtočke (b), (c), (d) i (e).

Na zahtjev proizvođača država članica smije prihvatiti masu manju od mase određene prema prethodno navedenom postupku.

3.   Tehnički zahtjevi za ugradbu podiznih osovina ili osovina s promjenjivim opterećenjem na vozila (Prilog I., točke od 2.14. do 2.16.).

3.1.   Svako vozilo može biti opremljeno s jednom ili više podiznih osovina ili osovina s promjenjivim opterećenjem.

3.2.   Ako je vozilo opremljeno s jednom ili više podiznih osovina ili osovina s promjenjivim opterećenjem (Prilog I., točke od 2.14. do 2.16.) mora biti osigurano da se pri svim uvjetima vožnje, osim onih koji su navedeni u točki 3.5. dolje, ne prekorači najveća dopuštena masa za registraciju/uporabu na osovini i grupi osovina. Stoga se podizna osovina ili osovina s promjenjivim opterećenjem mora spustiti na tlo automatski ako se najbliža osovina/osovine grupe osovina ili prednja osovina motornog vozila opterete do najveće dopuštene mase za registraciju/uporabu.

3.3.   Pokazna svjetiljka žute boje u kabini mora signalizirati vozaču da je podignuta podizna osovina ili osovina s promjenjivim opterećenjem motornog ili priključnog vozila.

3.4.   Svaka naprava za podizanje osovine ugrađena na vozilo za koju se primjenjuje ova Direktiva, kao i sustavi za upravljanje tom napravom, moraju biti konstruirani i ugrađeni na takav način da se onemogući njihova neprimjerena ili neovlaštena uporaba.

3.5.   Zahtjevi za pokretanje motornih vozila na kliskim podlogama.

3.5.1.   Iznimno od odredbi iz točke 3.2. u svrhu pomoći kod pokretanja motornog vozila ili skupa vozila na kliskoj podlozi i povećanja vučne sile guma na takvim podlogama, naprava za podizanje smije pomicati podiznu osovinu ili osovinu s promjenjivim opterećenjem motornog vozila ili poluprikolice kako bi se povećala masa na pogonskoj osovini, prema sljedećim uvjetima:

masa koja odgovara opterećenju na svakoj osovini vozila smije prekoračiti odgovarajuću najveću dopuštenu masu na osovini važećoj u državi članici za najviše 30 % ako ne prelazi vrijednost koju navodi proizvođač za tu posebnu namjenu

masa koja odgovara preostaloj nosivosti prednje osovine mora ostati veća od nule (tj. ne smije doći do prekretanja kod vozila s podiznom stražnjom osovinom i velikim stražnjim prepustom)

podizna osovina ili osovina s promjenjivim opterećenjem mora se pokretati samo pomoću posebne upravljačke naprave

nakon što se motorno vozilo pokrene i dostigne brzinu od 30 km/h osovina se mora automatski spustiti na tlo ili ponovno opteretiti.


13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

278


32009R0078


L 035/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.01.2009.


UREDBA (EZ) BR. 78/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. siječnja 2009.

o homologaciji motornih vozila s obzirom na zaštitu pješaka i ostalih nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, izmjeni Direktive 2007/46/EZ i stavljanju izvan snage direktiva 2003/102/EZ i 2005/66/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica u kojem mora biti osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala. S tim ciljem djeluje sustav za homologaciju motornih vozila Zajednice. Tehničke zahtjeve za homologaciju motornih vozila s obzirom na zaštitu pješaka treba uskladiti kako bi se izbjeglo usvajanje različitih zahtjeva od jedne do druge države članice i kako bi se osiguralo ispravno djelovanje unutarnjega tržišta.

(2)

Ova je Uredba jedan od posebnih regulatornih akata u kontekstu postupka homologacije Zajednice propisanoga Direktivom 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavljanju okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (3). Kako bi se postigli ciljevi iz uvodne izjave 1. ove Uredbe, priloge I., III., IV., VI. i XI. Direktivi 2007/46/EZ treba izmijeniti.

(3)

Iskustvo je pokazalo da je zakonodavstvo o motornim vozilima često previše podrobno opisivalo tehnički sadržaj. Stoga je prikladno donijeti uredbu umjesto direktive kako bi se izbjegao nesklad između mjera za prenošenje i nepotrebne razine zakonodavstva u državama članicama, jer onda prenošenje u nacionalno zakonodavstvo nije potrebno. Stoga treba Direktivu 2003/102/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o zaštiti pješaka i ostalih nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu prije i u slučaju sudara s motornim vozilom (4) i Direktivu 2005/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o uporabi prednjih zaštitnih sustava na motornim vozilima (5) koja propisuje zahtjeve za ugradbu i uporabu prednjih zaštitnih sustava na vozilima te tako i razinu zaštite za pješake zamijeniti ovom Uredbom da bi se osigurala dosljednost u tom području. To pretpostavlja da države članice stave izvan snage zakonodavstvo kojim se prenose Direktive koje su stavljene izvan snage.

(4)

Pokazalo se da zahtjevi za drugu fazu provedbe Direktive 2003/102/EZ nisu izvedivi. S tim u vezi članak 5. Direktive zahtijeva da Komisija podnese prijedloge potrebne da se svladaju problemi izvedivosti tih zahtjeva i mogućnosti uporabe sustava aktivne sigurnosti a da se ne smanji razina sigurnosti predviđena za nezaštićene sudionike u cestovnom prometu.

(5)

Studija koju je naručila Komisija pokazuje da se zaštita pješaka može znatno poboljšati kombiniranjem pasivnih i aktivnih mjera koje osiguravaju veću razinu zaštite nego prijašnje odredbe. Studija osobito pokazuje da bi sustav aktivne sigurnosti „pomoć pri kočenju”, kombiniran s izmjenama zahtjeva pasivne sigurnosti, znatno poboljšao zaštitu pješaka. Stoga je prikladno predvidjeti obveznu ugradbu sustava pomoći pri kočenju u novim motornim vozilima. Međutim, to ne smije zamijeniti sustave poboljšane pasivne sigurnosti, već ih dopuniti.

(6)

Vozila opremljena sustavima za izbjegavanje sudara mogu se izuzeti od određenih zahtjeva propisanih u ovoj Uredbi, ali u mjeri u kojoj su u stanju izbjeći sudare s pješacima prije nego ublažiti učinke takvih sudara. Nakon ocjene može li takva tehnologija učinkovito izbjeći sudare s pješacima i ostalim nezaštićenim sudionicima u cestovnom prometu, Komisija može dati prijedloge za izmjenu ove Uredbe da bi se dopustila uporaba sustava za izbjegavanje sudara.

(7)

S povećanjem broja težih vozila na gradskim prometnicama, prikladno je primijeniti te odredbe o zaštiti pješaka ne samo za vozila čija najveća masa ne prelazi 2 500 kg, već također, nakon ograničenog prijelaznog razdoblja, i na vozila kategorija M1 i N1 koja prelaze tu granicu.

(8)

Da bi se povećala zaštita pješaka u što je moguće ranijoj fazi, proizvođači koji žele podnijeti zahtjev za homologaciju u skladu s novim zahtjevima prije nego što postanu obvezatni mogu to učiniti pod uvjetom da su potrebne provedbene mjere već na snazi.

(9)

Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebaju se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti danih Komisiji (6).

(10)

Posebno bi Komisiju trebalo ovlastiti za donošenje tehničkih odredaba za primjenu zahtjeva koji se odnose na ispitivanje i provedbene mjere na temelju rezultata praćenja. S obzirom na to da su te mjere općeg područja primjene i namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, među ostalim i dopunjujući ih novim elementima koji nisu ključni, one se moraju donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom kako je predviđeno člankom 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(11)

Kako bi se osigurao neometan prijelaz s odredaba Direktiva 2003/102/EZ i 2005/66/EZ na odredbe ove Uredbe, trebalo bi primjenu ove Uredbe odgoditi u određenom razdoblju nakon njezina stupanja na snagu.

(12)

Kako cilj ove Uredbe, to jest ostvarenje unutarnjeg tržišta uvođenjem zajedničkih tehničkih zahtjeva o zaštiti pješaka, države članice ne mogu dostatno ostvariti, nego se zbog opsega djelovanja može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenog članka ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju zahtjevi za izradu i djelovanje motornih vozila i prednjih zaštitnih sustava radi smanjenja broja i težine ozljeda pješaka i drugih nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu pri udarcima prednjim površinama vozila te radi izbjegavanja takvih sudara.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na:

(a)

motorna vozila kategorije M1 definirana člankom 3. stavkom 11. Direktive 2007/46/EZ i odjeljkom A. točkom 1. njezina Priloga II., uzimajući u obzir stavak 2. ovog članka;

(b)

motorna vozila kategorije N1 definirana člankom 3. stavkom 11. Direktive 2007/46/EZ i odjeljkom A. točkom 2. njezinog Priloga II., uzimajući u obzir stavak 2. ovog članka;

(c)

prednje zaštitne sustave ugrađene kao izvorna oprema vozila navedenih u točkama (a) i (b) ili se isporučuju kao zasebne tehničke jedinice namijenjene ugradbi na takva vozila.

2.   Odjeljci 2. i 3. Priloga I. ovoj Uredbi ne primjenjuju se na:

(a)

vozila kategorije N1; i

(b)

vozila kategorije M1 izvedena iz vozila kategorije N1 i najveće mase koja prelazi 2 500 kg;

kod kojih se „R-točka” položaja vozača nalazi ili ispred prednje osovine ili uzdužno najviše 1 100 mm iza poprečne središnje osi prednje osovine.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

1.

„stup A” znači krajnji prednji vanjski nosač krova koji se proteže od šasije do krova vozila;

2.

„sustav pomoći pri kočenju” znači funkcija kočnog sustava koja, iz načina kako vozač koči, zaključuje da je potrebno kočenje u nuždi te u takvim uvjetima:

(a)

pomaže vozaču da postigne najveći dosegljivi stupanj kočenja; ili

(b)

dovoljna je za puno djelovanje protublokirnog kočnog sustava;

3.

„branik” znači prednji donji vanjski dijelovi konstrukcije vozila, uključujući elemente koji su na njih pričvršćeni, namijenjene za zaštitu vozila u slučaju čelnog sudara malom brzinom s drugim vozilom; međutim, to ne uključuje prednji zaštitni sustav;

4.

„prednji zaštitni sustav” znači zasebna struktura ili više struktura, kao što su cijevni zaštitni luk (bull bar) ili dodatni branik namijenjeni da štite vanjsku površinu vozila, povrh izvorno ugrađenog branika, od oštećenja u slučaju sudara s nekim predmetom, s iznimkom struktura mase manje od 0,5 kg namijenjenih da štite samo svjetla;

5.

„najveća masa” znači najveća tehnički dopuštena masa opterećenog vozila prema podatcima proizvođača u skladu s točkom 2.8. Priloga I. Direktivi 2007/46/EZ;

6.

„vozila kategorije N1 izvedena iz vozila kategorije M1” znači ona vozila kategorije N1 koja ispred stupova A imaju istu opću konstrukciju i oblik kao i prije postojeće vozilo kategorije M1;

7.

„vozila kategorije M1 izvedena iz vozila kategorije N1” znači ona vozila kategorije M1 koja ispred stupova A imaju istu opću konstrukciju i oblik kao i prije postojeće vozilo kategorije N1.

POGLAVLJE II.

OBVEZE PROIZVOĐAČA

Članak 4.

Tehnički zahtjevi

1.   U skladu s člankom 9. proizvođači moraju osigurati da su vozila stavljena na tržište opremljena sustavom pomoći pri kočenju u skladu sa zahtjevima odjeljka 4. Priloga I. i da takva vozila zadovoljavaju zahtjeve odjeljaka 2. i 3. Priloga I.

2.   U skladu s člankom 10. proizvođači moraju osigurati da prednji zaštitni sustavi, bilo da su ugrađeni kao izvorna oprema na vozila stavljena na tržište ili isporučeni kao zasebne tehničke jedinice, zadovoljavaju zahtjeve odjeljaka 5. i 6. Priloga I.

3.   Proizvođači moraju osigurati tijelima za homologaciju podatke za specifikacije i uvjete ispitivanja vozila i prednjeg zaštitnog sustava. Ti podatci moraju sadržavati informacije potrebne za provjeru djelovanja svih uređaja aktivne sigurnosti ugrađenih na vozilu.

4.   Ako se prednji zaštitni sustavi isporučuju kao zasebne tehničke jedinice, proizvođači moraju odgovarajućim tijelima za homologaciju osigurati podatke za specifikacije i uvjete ispitivanja sustava.

5.   Prednji zaštitni sustavi, kao zasebne tehničke jedinice, ne smiju se distribuirati, nuditi na prodaju ili prodavati osim ako ih ne prati popis tipova vozila za koja je prednji zaštitni sustav homologiran, kao i jasne upute za montažu. Upute za montažu moraju sadržavati specifične odredbe o ugradbi, uključujući načine pričvršćivanja na vozilo za koje je jedinica homologirana, kako bi se omogućilo ugrađivanje homologiranih sastavnih dijelova na vozilo na način da budu zadovoljene odgovarajuće odredbe odjeljka 6. Priloga I.

6.   Komisija treba donijeti provedbene mjere kojima se utvrđuju tehničke odredbe za primjenu zahtjeva utvrđenih u Prilogu I. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, među ostalim i dopunjujući ih, moraju se donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom kako je predviđeno člankom 40. stavkom 2. Direktive 2007/46/EZ.

Članak 5.

Zahtjev za EZ homologaciju

1.   Proizvođač treba podnijeti tijelu za homologaciju opisni dokument, sastavljen u skladu s obrascem propisanim u dijelu 1. Priloga II., pri podnošenju zahtjeva za EZ homologaciju vozila s obzirom na zaštitu pješaka.

Proizvođač treba staviti na raspolaganje tehničkoj službi odgovornoj za homologacijska ispitivanja vozilo koje predstavlja tip vozila koji treba homologirati.

2.   Proizvođač treba podnijeti tijelu za homologaciju opisni dokument, sastavljen u skladu s obrascem propisanim u dijelu 2. Priloga II., pri podnošenju zahtjeva za EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na ugradbu prednjeg zaštitnog sustava.

Proizvođač treba staviti na raspolaganje tehničkoj službi odgovornoj za provedbu homologacijskih ispitivanja vozilo koje predstavlja tip vozila koji treba homologirati i koje je opremljeno s prednjim zaštitnim sustavom. Na zahtjev te tehničke službe proizvođač treba također dostaviti specifične sastavne dijelove i uzorke upotrijebljenih materijala.

3.   Proizvođač treba tijelu za homologaciju podnijeti opisni dokument, sastavljen u skladu s obrascem propisanim u dijelu 3. Priloga II., pri podnošenju zahtjeva za EZ homologaciju tipa prednjeg zaštitnog sustava kao zasebne tehničke jedinice.

Proizvođač treba staviti na raspolaganje tehničkoj službi odgovornoj za provedbu homologacijskih ispitivanja uzorak tipa prednjeg zaštitnog sustava koji treba homologirati. Ako tehnička služba smatra potrebnim, može zatražiti dodatne uzorke. Uzorak odnosno uzorci trebaju biti jasno i neizbrisivo označeni trgovačkim nazivom ili oznakom proizvođača i oznakom tipa. Proizvođač se treba pobrinuti za kasnije obvezatno postavljanje oznake EZ homologacije.

POGLAVLJE III.

OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA DRŽAVA ČLANICA

Članak 6.

Dodjela EZ homologacije

1.   Tijelo za homologaciju dodjeljuje EZ homologaciju i izdaje broj homologacije u skladu s brojčanim sustavom propisanim u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ ako su zadovoljeni odgovarajući zahtjevi.

2.   Za potrebe odjeljka 3. tog homologacijskog broja mogu se upotrebljavati sljedeća slova:

(a)

za homologaciju vozila s obzirom na zaštitu pješaka:

„A”, ako vozilo ispunjava zahtjeve odjeljka 2. Priloga I.,

„B”, ako vozilo ispunjava zahtjeve odjeljka 3. Priloga I.;

(b)

za homologaciju vozila s obzirom na ugradbu prednjeg zaštitnog sustava ili homologaciju prednjeg zaštitnog sustava koji se isporučuje kao zasebna tehnička jedinica:

„A”, ako prednji zaštitni sustav ispunjava zahtjeve odjeljka 5. Priloga I. s obzirom na primjenu njegovih točaka 5.1.1.1., 5.1.2.1., 5.2. i 5.3.,

„B”, ako prednji zaštitni sustav ispunjava zahtjeve odjeljka 5. Priloga I. s obzirom na primjenu njegovih točaka 5.1.1.2., 5.1.2.1., 5.2. i 5.3.,

„X”, ako prednji zaštitni sustav ispunjava zahtjeve odjeljka 5. Priloga I. s obzirom na primjenu njegovih točaka 5.1.1.3., 5.1.2.2., 5.2. i 5.3.

3.   Tijelo za homologaciju ne dodjeljuje isti broj nekom drugom tipu vozila ili tipu prednjeg zaštitnog sustava.

4.   Za potrebe stavka 1. tijelo za homologaciju izdaje certifikat o EZ homologaciji u skladu sa sljedećim:

(a)

obrascem prikazanim u dijelu 1. Priloga III. za tip vozila s obzirom na zaštitu pješaka;

(b)

obrascem prikazanim u dijelu 2. Priloga III. za tip vozila s obzirom na ugradbu prednjeg zaštitnog sustava;

(c)

obrascem prikazanim u dijelu 3. Priloga III. za tip prednjeg zaštitnog sustava koji se isporučuje kao zasebna tehnička jedinica.

Članak 7.

EZ homologacijska oznaka

Svaki prednji zaštitni sustav koji je homologiran u skladu s ovom Uredbom za homologaciju vozila s obzirom na ugradbu prednjeg zaštitnog sustava ili tip prednjeg zaštitnog sustava koji se isporučuje kao zasebna tehnička jedinica mora zadovoljavati zahtjeve ove Uredbe; sukladno tome dodjeljuje mu se EZ homologacijska oznaka, koju je dužan nositi, u skladu s odredbama u Prilogu IV.

Članak 8.

Preinaka tipa i izmjene homologacija

Svaka preinaka vozila ispred stupova A ili prednjeg zaštitnog sustava koja utječe na konstrukciju, glavne dimenzije, materijale vanjskih površina vozila, načine pričvršćivanja ili rasporeda unutarnjih ili vanjskih sastavnih dijelova te koja može znatno utjecati na rezultate ispitivanja, mora se smatrati izmjenom prema članku 13. Direktive 2007/46/EZ te tako iziskuje novi zahtjev za homologaciju.

Članak 9.

Vremenski raspored primjene na vozila

1.   S učinkom od datuma utvrđenoga u članku 16. drugom stavku nacionalna tijela moraju zbog razloga koji se odnose na zaštitu pješaka odbiti dodjelu EZ homologacije ili nacionalne homologacije za sljedeće nove tipove vozila:

(a)

kategorije M1 koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljka 4. Priloga I.;

(b)

kategorije M1 najveće mase koja ne prelazi 2 500 kg i koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljka 2. ili odjeljka 3. Priloga I.;

(c)

kategorije N1 izvedena iz vozila kategorije M1 najveće mase koja ne prelazi 2 500 kg i i koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljaka 2. i 4. ili odjeljaka 3. i 4. Priloga I.

2.   S učinkom od 24. veljače 2011., zbog razloga koji se odnose na zaštitu pješaka nacionalna tijela smatraju potvrde o sukladnosti nevažećima za potrebe članka 26. Direktive 2007/46/EZ i zabranjuju registraciju, prodaju ili stavljanje u uporabu sljedećih novih vozila koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljka 4. Priloga I. ovoj Uredbi:

(a)

vozila kategorije M1;

(b)

vozila kategorije N1 izvedena iz vozila kategorije M1 najveće mase koja ne prelazi 2 500 kg.

3.   S učinkom od 24. veljače 2013., zbog razloga koji se odnose na zaštitu pješaka, nacionalna tijela odbijaju dodjelu EZ homologacije ili nacionalne homologacije za sljedeće nove tipove vozila:

(a)

kategorije M1 najveće mase koja ne prelazi 2 500 kg i koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljka 3. Priloga I.

(b)

kategorije N1 izvedena iz vozila kategorije M1 najveće mase koja ne prelazi 2 500 kg i koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljka 3. Priloga I.

4.   S učinkom od 31. prosinca 2012., zbog razloga koji se odnose na zaštitu pješaka nacionalna tijela smatraju potvrde o sukladnosti nevažećima za potrebe članka 26. Direktive 2007/46/EZ te zabranjuju registraciju, prodaju ili stavljanje u uporabu sljedećih novih vozila koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljka 2. ili 3. Priloga I. ovoj Uredbi:

(a)

vozila kategorije M1 najveće mase koja ne prelazi 2 500 kg;

(b)

vozila kategorije N1 izvedena iz vozila kategorije M1 i najveće mase koja ne prelazi 2 500 kg.

5.   S učinkom od 24. veljače 2015., zbog razloga koji se odnose na zaštitu pješaka, nacionalna tijela odbijaju dodjelu EZ homologacije ili nacionalne homologacije za sljedeće nove tipove vozila:

(a)

kategorije M1 najveće mase koja ne prelazi 2 500 kg i koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljka 3. Priloga I.;

(b)

kategorije N1 koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljaka 3. i 4. Priloga I.

6.   S učinkom od 24. kolovoza 2015., zbog razloga koji se odnose na zaštitu pješaka, nacionalna tijela smatraju potvrde o sukladnosti nevažećima za potrebe članka 26. Direktive 2007/46/EZ te zabranjuju registraciju, prodaju ili stavljanje u uporabu sljedećih novih vozila kategorije N1 koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljka 4. Priloga I. ovoj Uredbi.

7.   S učinkom od 24. veljače 2018., zbog razloga koji se odnose na zaštitu pješaka, nacionalna tijela smatraju potvrde o sukladnosti nevažećima za potrebe članka 26. Direktive 2007/46/EZ te zabranjuju registraciju, prodaju ili stavljanje u uporabu sljedećih novih vozila:

(a)

kategorije M1 najveće mase koja ne prelazi 2 500 kg, koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljka 3. Priloga I. ovoj Uredbi;

(b)

kategorije N1 izvedenih iz vozila kategorije M1 i čija najveća masa ne prelazi 2 500 kg, koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljka 3. Priloga I. ovoj Uredbi.

8.   S učinkom od 24. kolovoza 2019., zbog razloga koji se odnose na zaštitu pješaka, nacionalna tijela smatraju potvrde o sukladnosti nevažećima za potrebe članka 26. Direktive 2007/46/EZ te zabranjuju registraciju, prodaju ili stavljanje u uporabu sljedećih novih vozila:

(a)

kategorije M1 najveće mase koja prelazi 2 500 kg, koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljka 3. Priloga I. ovoj Uredbi;

(b)

kategorije N1 koja ne zadovoljavaju tehničke odredbe iz odjeljka 3. Priloga I. ovoj Uredbi.

9.   Ne dovodeći u pitanje stavke od 1. do 8. ovog članka i uzimajući u obzir stupanje na snagu mjera donesenih u skladu s člankom 4. stavkom 6., zbog razloga koji se odnose na zaštitu pješaka nacionalna tijela neće na zahtjev proizvođača odbiti dodjelu EZ homologacije ili nacionalne homologacije za nove tipove vozila ili zabraniti registraciju, prodaju ili stavljanje u uporabu novih vozila kada odgovarajuće vozilo zadovoljava tehničke odredbe iz odjeljaka 3. ili 4. Priloga I.

Članak 10.

Primjena za prednje zaštitne sustave

1.   Nacionalna tijela moraju odbiti dodjelu EZ homologacije ili nacionalne homologacije za nove tipove vozila s obzirom na ugradbu prednjeg zaštitnog sustava ili EZ homologacije novog tipa prednjeg zaštitnog sustava kao zasebne tehničke jedinice ako ne zadovoljavaju zahtjeve propisane u odjeljcima 5. i 6. Priloga I.

2.   Nacionalna tijela moraju, zbog razloga koji se odnose na prednje zaštitne sustave, smatrati nevažećima potvrde o sukladnosti za potrebe članka 26. Direktive 2007/46/EZ i zabraniti registraciju, prodaju i stavljanje u uporabu novih vozila koja ne zadovoljavaju zahtjeve propisane u odjeljcima 5. i 6. Priloga I. ovoj Uredbi.

3.   Zahtjevi propisani u odjeljcima 5. i 6. Priloga I. ovoj Uredbi primjenjuju se na prednje zaštitne sustave koji se isporučuju kao zasebne tehničke jedinice za potrebe članka 28. Direktive 2007/46/EZ.

Članak 11.

Sustavi za izbjegavanje sudara

1.   Nakon ocjene Komisije vozila opremljena sustavima za izbjegavanje sudara ne moraju ispunjavati zahtjeve za ispitivanje propisane u odjeljcima 2. i 3. Priloga I. za dodjelu EZ homologacije ili nacionalne homologacije za tip vozila s obzirom na zaštitu pješaka, ili za prodaju, registraciju ili stavljanje u uporabu.

2.   Komisija podnosi ocjenu Europskom parlamentu i Vijeću, po potrebi popraćenu prijedlozima izmjena ove Uredbe.

Sve predložene mjere moraju jamčiti razine zaštite koje su barem istovrijedne, u smislu stvarne učinkovitosti, predviđene u odjeljcima 2. i 3. Priloga I.

Članak 12.

Praćenje

1.   Nacionalna tijela trebaju Komisiji godišnje dostavljati rezultate praćenja navedene u točkama 2.2., 2.4. i 3.2. Priloga I., a najkasnije do 28. veljače u godini nakon njihovog prikupljanja.

Zahtjev za dostavljanje takvih podataka prestaje se primjenjivati od 24. veljače 2014.

2.   Komisija može na temelju rezultata prikupljenih u skladu s točkama 2.2., 2.4. i 3.2. Priloga I., po potrebi, donijeti provedbene mjere.

Te se mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, među ostalim i dopunjujući ih, donose u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom kako je predviđeno člankom 40. stavkom 2. Direktive 207/46/EZ.

3.   Komisija, djelujući na temelju relevantnih informacija koje dostave tijela za homologaciju i zainteresirane strane, kao i na temelju nezavisnih studija, prati tehnički razvoj u području povećanih zahtjeva pasivne sigurnosti, pomoći pri kočenju i drugih tehnika aktivne sigurnosti koji mogu poboljšati zaštitu nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu.

4.   Do 24. veljače 2014. Komisija provjerava izvedivost i primjenljivost svih povećanih zahtjeva pasivne sigurnosti. Treba preispitati djelovanje ove Uredbe s obzirom na uporabu i učinkovitost pomoći pri kočenju i drugih tehnika aktivne sigurnosti.

5.   Komisija podnosi izvještaj Europskom parlamentu i Vijeću, po potrebi popraćen prijedlozima o tom predmetu.

Članak 13.

Kazne

1.   Države članice utvrđuju odredbe o kaznama koje se primjenjuju ako proizvođači ne poštuju odredbe ove Uredbe, te poduzimaju sve potrebne mjere za njihovu primjenu. Određene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama do 24. kolovoza 2010. te moraju bez odgode obavijestiti o njihovim naknadnim izmjenama.

2.   Vrste nepoštivanja koje podliježu primjeni kazne uključuju barem sljedeće:

(a)

davanje netočnih izjava tijekom postupka homologacije ili postupaka koji dovode do povlačenja vozila;

(b)

krivotvorenje rezultata homologacijskih ispitivanja;

(c)

uskraćivanje podataka ili tehničkih specifikacija koji bi mogli dovesti do povlačenja vozila ili ukidanja homologacije;

(d)

uskraćivanje pristupa podatcima.

POGLAVLJE IV.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 14.

Izmjene Direktive 2007/46/EZ

Direktiva 2007/46/EZ mijenja se u skladu s Prilogom V. ovoj Uredbi.

Članak 15.

Stavljanje izvan snage

Direktive 2003/102/EZ i 2005/66/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od datuma određenog u članku 16. stavku 2. ove Uredbe.

Upućivanja na Direktive stavljene izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 16.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu 20. dana nakon dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ona se primjenjuje od 24. studenoga 2009. s iznimkom članka 4. stavka 6. i članka 9. stavka 9. koji se primjenjuju od dana stupanja na snagu i članka 9. od stavka 2. do stavka 8. koji se primjenjuju od datuma koji su u njima određeni.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. siječnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

A. VONDRA


(1)  SL C 211, 19.8.2008., str. 9.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 18. lipnja 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 16. prosinca 2008.

(3)  SL L 263, 9.10.2007., str. 1.

(4)  SL L 321, 6.12.2003., str. 15.

(5)  SL L 309, 25.11.2005., str. 37.

(6)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.


POPIS PRILOGA

Prilog I.   Tehničke odredbe za ispitivanje vozila i prednjih zaštitnih sustava

Prilog II.   Obrasci opisnih dokumenata koje treba dostaviti proizvođač

Dio 1.

Opisni dokument koji se odnosi na EZ homologaciju vozila s obzirom na zaštitu pješaka

Dio 2.

Opisni dokument koji se odnosi na EZ homologaciju vozila s obzirom na ugradbu prednjeg zaštitnog sustava

Dio 3.

Opisni dokument koji se odnosi na EZ homologaciju prednjeg zaštitnog sustava koji se isporučuje kao zasebna tehnička jedinica

Prilog III.   Obrasci certifikata o EZ homologaciji

Dio 1.

Certifikat o EZ homologaciji koji se odnosi na homologaciju vozila s obzirom na zaštitu pješaka

Dio 2.

Certifikat o EZ homologaciji koji se odnosi na homologaciju vozila s obzirom na ugradbu prednjeg zaštitnog sustava

Dio 3.

Certifikat o EZ homologaciji koji se odnosi na homologaciju prednjeg zaštitnog sustava koji se isporučuje kao zasebna tehnička jedinica

Prilog IV.   EZ homologacijska oznaka

Dodatak:

Primjer EZ homologacijske oznake

Prilog V.   Izmjena Direktive 2007/46/EZ

PRILOG I.

Tehničke odredbe za ispitivanje vozila i prednjih zaštitnih sustava

1.   Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

1.1.   „prednji rub prednjega poklopca” znači prednja gornja vanjska konstrukcija, uključujući prednji poklopac i blatobrane, gornje i bočne dijelove kućišta glavnog svjetla te ostale dijelove pričvršćenja;

1.2.   „referentna crta prednjeg ruba prednjeg poklopca” znači geometrijski trag dodirnih točaka između ravnala duljine 1 000 mm i prednje površine prednjeg poklopca kada je ravnalo držano usporedno s uzdužnom vertikalnom ravninom vozila i nagnuto prema natrag za 50 °, s nižim krajem udaljenim 600 mm od tla, prelazi poprečno i dodiruje prednji rub prednjeg poklopca. Za vozila čija je gornja površina prednjeg poklopca nagnuta bitno za 50 ° tako da je ravnalo ne dodiruje samo u jednoj točki nego kontinuirano ili u više točaka, referentna crta određuje se s pomoću ravnala nagnutoga prema natrag za 40 °. Za vozila oblikovana tako da donji dio ravnala prvi dodiruje prednji poklopac ta se točka dodira uzima kao referentna crta prednjeg ruba prednjeg poklopca u tom bočnom položaju. Za vozila oblikovana tako da gornji dio ravnala prvi dodiruje prednji poklopac, kao referentna crta prednjeg ruba prednjeg poklopca uzima se geometrijski trag od 1 000 mm razvijene duljine u tom bočnom položaju. Gornji rub branika također se uzima u obzir kao prednji rub prednjeg poklopca za potrebe ove Uredbe ako ga ravnalo dodiruje za vrijeme provođenja postupka;

1.3.   „razvijena duljina od 1 000 mm” znači geometrijski trag koji na gornjoj površini prednjega dijela vozila opiše jedan kraj savitljive mjerne vrpce duljine 1 000 mm, koja se namjesti u uzdužnoj vertikalnoj ravnini vozila i prelazi preko prednjeg dijela branika prednjeg poklopca i prednjeg zaštitnog sustava. Mjerna vrpca je u zategnutom položaju i jednim krajem dodiruje tlo, okomito ispod prednje strane branika, dok drugi kraj dodiruje prednju gornju površinu. Vozilo mora biti u normalnom voznom položaju;

1.4.   „gornja površina prednjeg poklopca” znači vanjska konstrukcija koja uključuje gornju površinu svih vanjskih konstrukcija osim vjetrobranskog stakla, stupova A i konstrukcije koja se nalazi iza njih. Stoga uključuje, ali nije ograničena na prednji poklopac, blatobrane, dio za provjetravanje koji se nalazi između vjetrobranskog stakla i prednjeg poklopca, vratila brisača stakla i donji dio okvira vjetrobranskog stakla;

1.5.   „prednja gornja površina” znači vanjska konstrukcija koja uključuje gornju površinu svih vanjskih konstrukcija osim vjetrobranskog stakla, stupova A i konstrukcija koje se nalaze iza njih;

1.6.   „referentna ravnina tla” znači vodoravna ravnina, usporedna s ravninom tla, koja predstavlja ravan dio tla na kojem vozilo stoji u stanju mirovanja, sa zategnutom ručnom kočnicom, u normalnom voznom položaju;

1.7.   „normalan vozni položaj” znači položaj vozila u voznom stanju na tlu, s gumama napunjenima do preporučenog tlaka, prednjim kotačima usmjerenima ravno naprijed, s najvećom mogućom količinom svih tekućina potrebnih za pogon vozila, sa svom standardnom opremom koju je proizvođač predvidio, sa 75 kg mase smještene na vozačko sjedalo i 75 kg mase smještene na suvozačko sjedalo i ovjesom podešenim za brzinu vožnje 40 km/h ili 35 km/h u normalnim voznim uvjetima kako ih je naveo proizvođač (posebno za vozila s aktivnim ovjesom ili uređajem za automatsko održavanje visine);

1.8.   „vjetrobransko staklo” znači zastakljenje prednjega dijela vozila koje zadovoljava sve odgovarajuće zahtjeve Priloga I. Direktivi Vijeća 77/649/EEZ od 27. rujna 1977. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na vidno polje vozača motornih vozila (1).

1.9.   „kriterij za značajku glave (Head Performance Criterion – HPC)” znači izračunana vrijednost, za određeno vremensko trajanje, najveće rezultante ubrzanja koje nastane tijekom sudara. On se mora se izračunati na osnovi vremenskih zapisa mjerila ubrzanja kao najveća vrijednost (ovisno o t1 i t2) sljedeće jednadžbe:

Formula

U toj je jednadžbi „a” rezultanta ubrzanja izražena kao višekratnik „g”, dok su t1 i t2 dva vremenska trenutka (iskazana u sekundama) tijekom sudara, s kojima je određen početak i kraj razdoblja zapisivanja u kojemu je vrijednost HPC najviša. Vrijednosti HPC za koje je vremenski interval (t1 – t2) veći od 15 ms zanemaruju se za izračunavanje najveće vrijednosti;

1.10.   „polumjer zakrivljenosti” znači polumjer kruga koji se najbliže približava zaobljenom obliku dotičnog sastavnog dijela.

2.   Sljedeća se ispitivanja moraju provesti na vozilima:

2.1.   Sudar modela noge s branikom:

Mora se provesti jedno od sljedećih ispitivanja:

(a)

sudar modela donjega dijela noge s branikom:

ispitivanje se provodi pri brzini udarca 40 km/h. Najveći dinamički kut svijanja koljena ne smije prelaziti 21,0 °, najveće dinamičko pomicanje smicanjem koljena ne smije prelaziti 6,0 mm i ubrzanje izmjereno na gornjem kraju goljenice ne smije prelaziti 200 g;

(b)

sudar modela gornjega dijela noge s branikom:

ispitivanje se provodi pri brzini udarca 40 km/h. Trenutačni zbroj sila udara u danom trenutku ne smije prelaziti 7,5 kN i moment svijanja na udarnom tijelu ne smije prelaziti 510 Nm.

2.2.   Sudar modela gornjega dijela noge s prednjim rubom prednjega poklopca:

Ispitivanje se provodi pri brzini udara 40 km/h. Trenutačni zbroj sila udara u danom trenutku ne smije prelaziti moguću ciljnu vrijednost 5,0 kN, dok se moment svijanja mora zabilježiti i usporediti s mogućom ciljnom vrijednosti 300 Nm.

To se ispitivanje treba provesti samo za potrebe praćenja, a rezultati u cijelosti zabilježiti.

2.3.   Sudar modela glave djeteta/manje odrasle osobe s gornjom površinom prednjeg poklopca:

Ispitivanje se provodi pri brzini udara 35 km/h s udarnim tijelom mase 3,5 kg. Vrijednost HPC ne smije prelaziti 1 000 na 2/3 ispitne površine prednjega poklopca i 2 000 na preostaloj 1/3 ispitne površine prednjega poklopca.

2.4.   Sudar modela glave odrasle osobe s prednjim poklopcem:

Ispitivanje se provodi pri brzini udara 35 km/h s udarnim tijelom mase 4,8 kg. Vrijednost HPC mora se zabilježiti i usporediti s mogućom ciljnom vrijednosti od 1 000.

Ispitivanje se mora provesti samo za potrebe praćenja, a rezultati u cijelosti zabilježiti.

3.   Sljedeća se ispitivanja moraju provesti na vozilima:

3.1.   Sudar modela noge s branikom:

Mora se provesti jedno od sljedećih ispitivanja:

(a)

sudar modela donjega dijela noge s branikom:

ispitivanje se provodi pri brzini udarca 40 km/h. Najveći dinamički kut savijanja koljena ne smije prelaziti 19,0 °, najveće dinamičko pomicanje smicanjem koljena ne smije prelaziti 6,0 mm i ubrzanje izmjereno na gornjem kraju goljenice ne smije prelaziti 170 g.

Međutim, proizvođač može odabrati širine ispitivanja branika do ukupno 264 mm kad izmjerene vrijednosti ubrzanja na gornjem kraju goljenice ne prelaze 250 g;

(b)

sudar modela gornjega dijela noge s branikom:

Ispitivanje se provodi pri brzini udarca 40 km/h. Trenutačni zbroj sila udara u danom trenutku ne smije prelaziti 7,5 kN i moment savijanja na udarnom tijelu ne smije prelaziti 510 Nm.

3.2.   Sudar modela gornjega dijela noge s prednjim rubom prednjega poklopca:

Ispitivanje se provodi pri brzini udara 40 km/h. Trenutačni zbroj sila udara u danom trenutku ne smije prelaziti moguću ciljnu vrijednost 5,0 kN, dok se moment savijanja mora zabilježiti i usporediti s mogućom najvećom vrijednosti 300 Nm.

To se ispitivanje treba provesti samo za potrebe praćenja, a rezultati u cijelosti zabilježiti.

3.3.   Sudar modela glave djeteta/manje odrasle osobe s gornjom površinom prednjeg poklopca:

Ispitivanje se provodi pri brzini udara 35 km/h s udarnim tijelom mase 3,5 kg. Vrijednost HPC mora zadovoljavati zahtjeve iz točke 3.5.

3.4.   Sudar modela glave odrasle osobe s prednjim poklopcem:

Ispitivanje se provodi pri brzini udara 35 km/h s udarnom glavom mase 4,5 kg. Vrijednost HPC mora zadovoljavati zahtjeve iz točke 3.5.

3.5.   Zabilježena vrijednost HPC ne smije prelaziti 1 000 na polovici ispitne površine za ispitivanje modelom glave djeteta i, dodatno, ne smije prelaziti 1 000 na 2/3 kombinirane površine za ispitivanje modelima glave djeteta i odrasle osobe. Vrijednost HPC na preostalim površinama ne smije prelaziti 1 700 za oba modela glave.

4.   Sljedeća se ispitivanja moraju provesti na vozilima:

4.1.   Referentno ispitivanje za određivanje radne točke u kojoj se uključuje protublokirajući kočni sustav (ABS).

4.2.   Ispitivanje za provjeravanje omogućuje li djelovanje sustava pomoći pri kočenju postizanje najveće značajke usporenja vozila.

5.   Sljedeća ispitivanja moraju se provesti na prednjim zaštitnim sustavima:

5.1.   Mora se provesti jedno od sljedećih ispitivanja modelom noge iz točaka 5.1.1. ili 5.1.2.:

5.1.1.   Sudar modela donjega dijela noge s prednjim zaštitnim sustavom:

Sva se ispitivanja izvode pri brzini sudara 40 km/h.

5.1.1.1.   Za prednji zaštitni sustav homologiran za ugradbu u vozila koja zadovoljavaju zahtjeve odjeljka 2., najveći dinamički kut savijanja koljena ne smije prelaziti 21,0 °, najveće dinamičko pomicanje smicanjem koljena ne smije prelaziti 6,0 mm i ubrzanje izmjereno na gornjem kraju goljenice ne smije prelaziti 200 g.

5.1.1.2.   Za prednji zaštitni sustav homologiran za ugradbu u vozila koja zadovoljavaju zahtjeve odjeljka 3., najveći dinamički kut svijanja koljena ne smije prelaziti 19,0 °, najveće dinamičko pomicanje smicanjem koljena ne smije prelaziti 6,0 mm i ubrzanje izmjereno na gornjem kraju goljenice ne smije prelaziti 170 g.

5.1.1.3.   Za prednji zaštitni sustav homologiran za ugradbu u vozila koja ne zadovoljavaju zahtjeve ili odjeljka 2. ili odjeljka 3., zahtjevi ispitivanja iz točaka 5.1.1.1. i 5.1.1.2. mogu se zamijeniti zahtjevima ispitivanja iz točke 5.1.1.3.1. ili točke 5.1.1.3.2.

5.1.1.3.1.   Najveći dinamički kut svijanja koljena ne smije prelaziti 24,0 °, najveće dinamičko pomicanje smicanjem koljena ne smije prelaziti 7,5 mm i ubrzanje izmjereno na gornjem kraju goljenice ne smije prelaziti 215 g.

5.1.1.3.2.   Dva se ispitivanja moraju provesti na vozilu, jedno s ugrađenim prednjim zaštitnim sustavom i jedno bez ugrađenog prednjeg zaštitnog sustava. Oba ispitivanja moraju se provesti na istovrijednim lokacijama koje se dogovore s odgovarajućim tijelom za homologaciju. Moraju se zabilježiti vrijednosti za najveći dinamički kut svijanja koljena, najveće dinamičko pomicanje smicanjem koljena i ubrzanje izmjereno na gornjem kraju goljenice. U svim slučajevima vrijednost zabilježena za vozilo s ugrađenim prednjim zaštitnim sustavom ne smije prelaziti 90 % vrijednosti zabilježene za vozilo bez prednjega zaštitnog sustava.

5.1.2.   Sudar modela gornjega dijela noge s prednjim zaštitnim sustavom:

Sva se ispitivanja izvode pri brzini sudara 40 km/h.

5.1.2.1.   Trenutačni zbir sila udara koji djeluju u danom trenutku ne smije prelaziti 7,5 kN, a moment svijanja koji djeluje na udarno tijelo ne smije prelaziti 510 Nm.

5.1.2.2.   Za prednji zaštitni sustav homologiran samo za ugradbu u vozila koja ne zadovoljavaju zahtjeve iz odjeljka 2. ili odjeljka 3., zahtjevi ispitivanja iz točke 5.1.2.1. mogu se zamijeniti zahtjevima ispitivanja iz točke 5.1.2.2.1 ili točke 5.1.2.2.2.

5.1.2.2.1.   Trenutačni zbir sila udara koji djeluju u danom trenutku ne smije prelaziti 9,4 kN, a moment svijanja koji djeluje na udarno tijelo ne smije prelaziti 640Nm.

5.1.2.2.2.   Dva se ispitivanja moraju provesti na vozilu, jedno s ugrađenim prednjim zaštitnim sustavom i jedno bez ugrađenog prednjeg zaštitnog sustava. Oba ispitivanja moraju se provesti na istovrijednim lokacijama koje se dogovore s odgovarajućim tijelom za homologaciju. Moraju se zabilježiti vrijednosti trenutačnog zbira sila udara i vrijednosti za najveći dinamički kut savijanja koljena. U svim slučajevima vrijednost zabilježena za vozilo s ugrađenim prednjim zaštitnim sustavom ne smije prelaziti 90 % vrijednosti zabilježene za vozilo bez prednjega zaštitnog sustava.

5.2.   Sudar modela gornjega dijela noge s prednjim rubom prednjega zaštitnog sustava:

To se ispitivanje provodi pri brzini udara 40 km/h. Trenutačni zbir sila udara u danom trenutku, na gornjem i donjem dijelu udarnog tijela, ne smije prelaziti moguću ciljnu vrijednost 5,0 kN, dok moment svijanja na udarnom tijelu ne smije prelaziti moguću ciljnu vrijednost 300 Nm. Oba rezultata moraju se zabilježiti za potrebe praćenja.

5.3.   Sudar modela glave djeteta/manje odrasle osobe s prednjim zaštitnim sustavom

To se ispitivanje provodi pri brzini udara 35 km/h s modelom glave djeteta/manje odrasle osobe mase 3,5 kg kao udarnim tijelom. Vrijednost HPC izračunana na temelju vremenskog zapisa rezultata mjerila ubrzanja ni u kojem slučaju ne smije prelaziti 1 000.

6.   Odredbe koje se odnose na konstrukciju i ugradbu prednjih zaštitnih sustava

6.1.   Sljedeći se zahtjevi primjenjuju na isti način za prednje zaštitne sustave ugrađene na nova vozila i prednje zaštitne sustave koji se isporučuju kao zasebne tehničke jedinice za ugradbu na određena vozila.

6.1.1.   Sastavni dijelovi prednjega zaštitnog sustava moraju biti konstruirani tako da su sve tvrde površine koje se mogu dotaknuti kuglom promjera 100 mm zaobljene najmanje s polumjerom 5 mm.

6.1.2.   Ukupna masa prednjega zaštitnog sustava, uključujući sve nosače i držače, ne smije prelaziti 1,2 % najveće mase vozila za koje je sustav konstruiran, a najviše može iznositi 18 kg.

6.1.3.   Visina prednjega zaštitnog sustava kada je ugrađen na vozilo ne smije biti veća od 50 mm iznad visine referentne crte prednjega ruba prednjega pokrova.

6.1.4.   Prednji zaštitni sustav ne smije povećati širinu vozila na koje je ugrađen. Kada ukupna širina prednjega zaštitnog sustava prelazi 75 % širine vozila, njegovi krajevi moraju biti zakrivljeni prema vanjskoj površini vozila radi smanjenja opasnosti od zapinjanja. Smatra se da je taj zahtjev zadovoljen ako je prednji zaštitni sustav uvučen ili integriran u nadogradnju ili je krajnji dio sustava zakrivljen tako da se ne može dotaknuti kuglom promjera 100 mm te da razmak između kraja prednjega zaštitnog sustava i nadogradnju na tom mjestu ne prelazi 20 mm.

6.1.5.   U skladu s točkom 6.1.4., razmak između sastavnih dijelova prednjega zaštitnog sustava i vanjske površine koja se nalazi ispod njih ne smije biti veći od 80 mm. Mjestimični prekidi općega obrisa koji se nalazi ispod njih (npr. otvori u rešetkama, otvori za dovod zraka itd.) ne uzimaju se u obzir.

6.1.6.   Da bi se sačuvale zaštitne funkcije branika vozila, uzdužni razmak između najistaknutijega prednjeg dijela branika i najistaknutijega prednjeg dijela prednjega zaštitnog sustava ne smije prelaziti 50 mm na bilo kojemu mjestu poprečno po širini vozila.

6.1.7.   Prednji zaštitni sustav ne smije bitno smanjiti učinkovitost branika. Taj se zahtjev mora smatrati zadovoljenim ako branik ne prekriva nijedan vodoravni dio i ne više od dva vertikalna dijela prednjega zaštitnog sustava.

6.1.8.   Prednji zaštitni sustav ne smije biti nagnut prema naprijed od vertikalne ravnine. Gornji dijelovi prednjega zaštitnog sustava ne smiju prelaziti više od 50 mm prema gore ili prema natrag (prema vjetrobranskom staklu) u odnosu na referentnu crtu prednjega ruba prednjeg poklopca vozila kada se ukloni prednji zaštitni sustav.

6.1.9.   Sukladnost sa zahtjevima o homologaciji vozila ne smije se ugroziti ugradbom prednjega zaštitnog sustava.

7.   Kao odstupanje od odjeljaka 2., 3. i 5., odgovarajuće tijelo za homologaciju može smatrati da su zahtjevi koji se odnose na ispitivanja koja su u njima propisana zadovoljeni svakim istovrijednom ispitivanjem provedenim prema zahtjevima drugog ispitivanja predviđenoga u ovom Prilogu.


(1)  SL L 267, 19.10.1977., str. 1.

PRILOG II.

Obrasci opisnih dokumenata koje treba dostaviti proizvođač

Dio 1.

Opisni dokument koji se odnosi na EZ homologaciju vozila s obzirom na zaštitu pješaka

Dio 2.

Opisni dokument koji se odnosi na EZ homologaciju vozila s obzirom na ugradbu prednjeg zaštitnog sustava

Dio 3.

Opisni dokument koji se odnosi na EZ homologaciju prednjeg zaštitnog sustava koji se isporučuje kao zasebna tehnička jedinica

DIO 1.

OBRAZAC

Opisni dokument br. … koji se odnosi na EZ homologaciju vozila s obzirom na zaštitu pješaka

Sljedeći podatci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka zajedno sa sadržajem. Svi crteži moraju biti dostavljeni u prikladnome mjerilu i dovoljno podrobni, na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene fotografije, moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, moraju se podnijeti podatci o njihovim značajkama.

0.   OPĆI PODACI

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip:

0.2.1.   Trgovačka oznaka (oznake) (ako postoji):

0.3.   Identifikacija oznake tipa, ako je označena na vozilu (1)  (2):

0.3.1.   Položaj te oznake:

0.4.   Kategorija vozila (3):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.8.   Naziv(i) i adresa (adrese) pogona za sklapanje:

0.9.   Naziv(i) i adresa (adrese) predstavnika proizvođača (ako postoji):

1.   OPĆE KONSTRUKCIJSKE ZNAČAJKE VOZILA

1.1.   Fotografije i/ili crteži vozila uzorka:

1.6.   Položaj i način ugradbe motora:

9.   NADOGRADNJA

9.1.   Vrsta nadogradnje:

9.2.   Upotrijebljeni materijali i način konstrukcije:

9.23.   Zaštita pješaka

9.23.1.   Mora se priložiti podroban opis, s fotografijama i/ili crtežima vozila s obzirom na konstrukciju, dimenzije, odgovarajuće referentne crte i materijale od kojih je izrađen prednji dio vozila (unutarnji i vanjski). Taj opis mora uključiti sve pojedinosti svakog ugrađenog sustava aktivne zaštite.

DIO 2.

OBRAZAC

Opisni dokument br. … koji se odnosi na EZ homologaciju vozila s obzirom na ugradbu prednjih zaštitnih sustava

Sljedeći podatci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka zajedno sa sadržajem. Svi crteži moraju biti dostavljeni u prikladnome mjerilu i dovoljno podrobni, na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene fotografije, moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice sadrže posebne materijale, moraju se podnijeti podatci o njihovim značajkama.

0.   OPĆI PODATCI

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip:

0.2.1.   Trgovačka oznaka (oznake) (ako postoji):

0.3.   Identifikacija oznake tipa, ako je označena na vozilu (1)  (2):

0.3.1.   Položaj te oznake:

0.4.   Kategorija vozila (3):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Položaj i način postavljanja oznake EZ homologacije:

0.8.   Naziv(i) i adresa (adrese) pogona za sklapanje:

0.9.   Naziv(i) i adresa (adrese) predstavnika proizvođača (ako postoji):

1.   OPĆE KONSTRUKCIJSKE ZNAČAJKE VOZILA

1.1.   Fotografije i/ili crteži vozila predstavnika:

2.   MASE I DIMENZIJE VOZILA (u kg i mm) (po potrebi pozvati se na odgovarajući crtež)

2.8.   Tehnički dopuštena najveća ukupna masa vozila prema podatcima proizvođača:

2.8.1.   Raspodjela te mase po osovinama (najveća i najmanja vrijednost):

9.   NADOGRADNJA

9.1.   Tip nadogradnje:

9.24.   Prednji zaštitni sustav

9.24.1.   Opći raspored (slike ili fotografije) koji prikazuje položaj i pričvršćenja prednjih zaštitnih sustava:

9.24.2.   Slike i/ili fotografije, kada je to potrebno, rešetki otvora za dovod zraka, rešetke hladnjaka, ukrasnih letvica, oznaka, simbola i udubina te drugih vanjskih izbočina i dijelova vanjske površine (npr. svjetlosne opreme) koji bi mogli biti kritični. Ako dijelovi, navedeni u prvoj rečenici, nisu kritični, mogu se za potrebe dokumentiranja priložiti samo fotografije koje se po potrebi mogu dopuniti dimenzijama i/ili tekstom:

9.24.3.   Sve pojedinosti o potrebnom priboru za ugradbu i podrobne upute za ugradbu, uključujući zahtjeve za momente pritezanja:

9.24.4.   Crtež branika:

9.24.5.   Crtež podne crte na prednjem dijelu vozila:

DIO 3.

OBRAZAC

Opisni dokument br. … koji se odnosi na EZ homologaciju prednjeg zaštitnog sustava koji se isporučuje kao zasebna tehnička jedinica

Sljedeći podatci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka zajedno sa sadržajem. Svi crteži moraju biti dostavljeni u prikladnome mjerilu i dovoljno podrobni, na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene fotografije, moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice sadrže posebne materijale, moraju se podnijeti podatci o njihovim značajkama.

0.   OPĆI PODACI

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip:

0.2.1.   Trgovačka oznaka (oznake) (ako postoji):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Položaj i način postavljanja oznake EZ homologacije:

0.8.   Naziv(i) i adresa (adrese) pogona za sklapanje:

0.9.   Naziv(i) i adresa (adrese) predstavnika proizvođača (ako postoji):

1.   OPIS NAPRAVE

1.1.   Podroban tehnički opis (uključujući fotografije ili crteže):

1.2.   Upute za sastavljanje i ugradbu, uključujući zahtijevane momente pritezanja:

1.3.   Popis tipova vozila na koja se naprava može ugraditi:

1.4.   Sva ograničenja uporabe i uvjeti za ugradbu:


(1)  Ako podatci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice na koji se odnosi taj podatak, takvi se znakovi moraju u dokumentaciji zamijeniti znakom „?” (npr. ABC??123??).

(2)  Prekrižiti što se ne primjenjuje (postoje slučajevi u kojima ništa nije potrebno prekrižiti, kada je primjenjivo više unosa).

(3)  definiciji u odjeljku A Priloga II. Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (okvirna direktiva) (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).

PRILOG III.

Obrasci certifikata o EZ homologaciji

Dio 1.

Certifikat o EZ homologaciji za tip vozila s obzirom na zaštitu pješaka

Dio 2.

Certifikat o EZ homologaciji za tip vozila s obzirom na ugradbu prednjeg zaštitnog sustava

Dio 3.

Certifikat o EZ homologaciji za tip prednjeg zaštitnog sustava koji se isporučuje kao zasebna tehnička jedinica

DIO 1.

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI

Pečat EZ tijela za homologaciju

Izjava o:

EZ homologaciji (1),

proširenju EZ homologacije (1),

odbijanju EZ homologacije (1),

povlačenju EZ homologacije (1),

za tip vozila s obzirom na zaštitu pješaka

s obzirom na Uredbu (EZ) br. 78/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. kako je provedena s … .

kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. …/… (2)

Broj EZ homologacije:

Razlog za proširenje:

ODJELJAK I.

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

Tip:

0.2.1.   Trgovačka oznaka (oznake) (ako postoji):

Identifikacija oznake tipa, ako je označena na vozilu (3):

0.3.1.   Položaj te oznake:

0.4.   Kategorija vozila (4):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.8.   Naziv(i) i adresa (adrese) pogona za sklapanje:

0.9.   Naziv(i) i adresa (adrese) predstavnika proizvođača (ako postoji):

ODJELJAK II.

1.   Dodatni podatci (kada je potrebno) (vidjeti Dopunu):

2.   Tehnička služba odgovorna za provedbu ispitivanja:

3.   Datum izvještaja o ispitivanju:

4.   Broj izvještaja o ispitivanju:

5.   Napomene (ako ih ima) (vidjeti Dopunu):

6.   Mjesto:

7.   Datum:

8.   Potpis:

Prilozi

:

Opisna dokumentacija.

Izvještaj o ispitivanju.

Dopuna certifikatu o EZ homologaciji tipa br. … o homologaciji vozila s obzirom na zaštitu pješaka s obzirom na Uredbu (EZ) br. 78/2009

1.   Dodatni podatci

1.1.   Kratki opis tipa vozila s obzirom na njegovu konstrukciju, dimenzije, oblik i upotrijebljene materijale:

1.2.   Položaj ugradbe motora: sprijeda/straga/središnji (5)

1.3.   Pogon: na prednje kotače/na stražnje kotače (5)

1.4.   Masa vozila dostavljenoga na ispitivanje(prema definiciji u skladu s točkom 1.7. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 78/2009):

Prednja osovina:

Stražnja osovina:

Ukupno:

1.5.   Rezultati ispitivanja u skladu sa zahtjevima Priloga I. Uredbi (EZ) br. 78/2009:

1.5.1.   Rezultati ispitivanja prema odjeljku 2.:

Ispitivanje

Zabilježene vrijednosti

Zadovoljava/ne zadovoljava (6)

Sudar modela donjeg dijela noge s branikom (ako je provedeno ispitivanje)

Kut svijanja

stupnjeva

 

Smični pomak

mm

 

Ubrzanje na goljenici

g

 

Sudar modela gornjega dijela noge s branikom (ako je provedeno ispitivanje)

Zbir sila udara

kN

 

Moment svijanja

Nm

 

Sudar modela gornjega dijela noge s prednjim rubom prednjeg poklopca

Zbir sila udara

kN

 (7)

Moment svijanja

Nm

 (7)

Sudar modela glave djeteta/manje odrasle osobe (3,5 kg) s gornjom površinom prednjeg poklopca

HPC vrijednosti u području A

(12 vrijednosti (8))

 

 

 

HPC vrijednosti u području B

(6 vrijednosti (8))

 

 

 

Sudar modela glave odrasle osobe (4,8 kg) s vjetrobranskim staklom

HPC vrijednosti

(5 vrijednosti (8))

 

 

 (7)

1.5.2.   Rezultati ispitivanje prema odjeljku 3:

Ispitivanje

Zabilježene vrijednosti

Zadovoljava/ne zadovoljava (9)

Sudar modela donjeg dijela noge s branikom (ako je provedeno ispitivanje)

Kut svijanja

stupnjeva

 

Smični pomak

mm

 

Ubrzanje na goljenici

g

 

Sudar modela gornjega dijela noge s branikom (ako je provedeno ispitivanje)

Zbir sila udara

kN

 

Moment svijanja

Nm

 

Sudar modela gornjega dijela noge s prednjim rubom prednjeg poklopca

Zbir sila udara

kN

 (10)

Moment svijanja

Nm

 (10)

Sudar modela glave djeteta/manje odrasle osobe (3,5 kg) s gornjom površinom prednjeg poklopca

HPC vrijednosti

(9 vrijednosti (11))

 

 

 

Sudar modela glave odrasle osobe (4,8 kg) s vjetrobranskim staklom

HPC vrijednosti

(9 vrijednosti (11))

 

 

 

Napomena: (npr. vrijedi za vozila s upravljačem na lijevoj strani i upravljačem na desnoj strani).

1.5.3.   Zahtjevi iz odjeljka 4.:

Dostavljene pojedinosti o sustavu pomoći pri kočenju (12).

 

Napomene (13):

 

DIO 2.

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI

Pečat EZ tijela za homologaciju

Izjava o:

EZ homologaciji (14),

proširenju EZ homologacije (14),

odbijanju EZ homologacije (14),

povlačenju EZ homologacije (14),

za tip vozila s obzirom na ugradbu prednjeg zaštitnog sustava

s obzirom na Uredbu (EZ) br. 78/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. kako je provedena s … .

kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. …/… (15)

Broj EZ homologacije:

Razlog za proširenje:

ODJELJAK I.

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

Tip:

0.2.1.   Trgovačka oznaka (oznake) (ako postoji):

Identifikacija oznake tipa, ako je označena na vozilu (16):

0.3.1.   Položaj te oznake:

0.4.   Kategorija vozila (17):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Položaj i način postavljanja oznake EZ homologacije:

0.8.   Naziv(i) i adresa (adrese) pogona za sklapanje:

0.9.   Naziv(i) i adresa (adrese) predstavnika proizvođača (ako postoji):

ODJELJAK II.

1.   Dodatni podatci (kada je potrebno): (vidjeti Dopunu)

2.   Tehnička služba odgovorna za provedbu ispitivanja:

3.   Datum izvještaja o ispitivanju:

4.   Broj izvještaja o ispitivanju:

5.   Napomene (ako ih ima): (vidjeti Dopunu)

6.   Mjesto:

7.   Datum:

8.   Potpis:

Prilozi

:

Opisna dokumentacija.

Izvještaj o ispitivanju.

Dopuna certifikatu o EZ homologaciji tipa br. … o homologaciji vozila s obzirom na ugradbu prednjega zaštitnog sustava s obzirom na Uredbu (EZ) br. 78/2009

1.   Dodatni podatci, ako postoje:

2.   Napomene:

3.   Rezultati ispitivanja u skladu sa zahtjevima iz odjeljka 5. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 78/2009

Ispitivanje

Zabilježene vrijednosti

Zadovoljava/ne zadovoljava

Sudar modela donjeg dijela noge s prednjim zaštitnim sustavom

— 3 ispitna položaja (ako je provedeno ispitivanje)

Kut svijanja

stupnjeva

 

Smični pomak

mm

 

Ubrzanje na goljenici

g

 

Sudar modela gornjega dijela noge s prednjim zaštitnim sustavom

— 3 ispitna položaja (ako je provedeno ispitivanje)

Zbir sila udara

kN

 

Moment svijanja

Nm

 

Sudar modela gornjega dijela noge s prednjim rubom prednjeg zaštitnog sustava

— 3 ispitna položaja (samo za praćenje)

Zbir sila udara

kN

 

Moment svijanja

 

Nm

 

Sudar između modela glave djeteta/manje odrasle osobe (3,5 kg) s prednjim zaštitnim sustavom

HPC vrijednosti

(najmanje tri vrijednosti)

 

 

 

DIO 3.

OBRAZAC

(Pečat format: A4 (210 × 297 mm))

CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI

Pečat EZ tijela za homologaciju

Izjava o:

EZ homologaciji (18),

proširenju EZ homologacije (18),

odbijanju EZ homologacije (18),

povlačenju EZ homologacije (18),

za tip prednjeg zaštitnog sustava koji se isporučuje kao zasebna tehnička jedinica

s obzirom na Uredbu (EZ) br. 78/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. kako je provedena s … .

kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. …/… (19)

Broj EZ homologacije:

Razlog za proširenje:

ODJELJAK I.

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip i opća trgovačka oznaka (oznake):

0.3.   Identifikacija oznake tipa, ako je označena na prednjem zaštitnom sustavu (20):

0.3.1.   Položaj te oznake:

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.7.   Položaj i način postavljanja oznake EZ homologacije:

0.8.   Naziv(i) i adresa (adrese) pogona za sklapanje:

0.9.   Naziv(i) i adresa (adrese) predstavnika proizvođača (ako postoji):

ODJELJAK II.

1.   Dodatni podatci (kada je potrebno): vidjeti Dopunu

2.   Tehnička služba odgovorna za provedbu ispitivanja:

3.   Datum izvještaja o ispitivanju:

4.   Broj izvještaja o ispitivanju:

5.   Napomene (ako ih ima): vidjeti Dopunu

6.   Mjesto:

7.   Datum:

8.   Potpis:

Prilozi

:

Opisna dokumentacija.

Izvještaj o ispitivanju.

Dopuna certifikatu o EZ homologaciji tipa br. … o homologaciji tipa prednjega zaštitnog sustava koji se isporučuje kao zasebna tehnička jedinica s obzirom na Uredbu (EZ) br. 78/2009

1.   Dodatni podatci

1.1.   Način pričvršćivanja:

1.2.   Upute za sklapanje i ugradbu:

1.3.   Popis vozila na koja se može ugraditi prednji zaštitni sustav, ograničenja uporabe i uvjeti potrebni za ugradbu:

2.   Napomene:

3.   Rezultati ispitivanja u skladu sa zahtjevima iz odjeljka 5. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 78/2009

Ispitivanje

Zabilježene vrijednosti

Zadovoljava/ne zadovoljava

Sudar modela donjeg dijela noge s prednjim zaštitnim sustavom

— 3 ispitna položaja (ako je provedeno ispitivanje)

Kut svijanja

stupnjeva

 

Smični pomak

mm

 

Ubrzanje na goljenici

g

 

Sudar modela gornjega dijela noge s prednjim zaštitnim sustavom

— 3 ispitna položaja (ako je provedeno ispitivanje)

Zbir sila udara

kN

 

Moment svijanja

Nm

 

Sudar modela gornjega dijela noge s prednjim rubom prednjeg zaštitnog sustava

— 3 ispitna položaja (samo za praćenje)

Zbir sila udara

kN

 

Moment svijanja

 

Nm

 

Sudar između modela glave djeteta/manje odrasle osobe (3,5 kg) i prednjega zaštitnog sustava

HPC vrijednosti

(najmanje tri vrijednosti)

 

 

 


(1)  Prekrižiti nepotrebno.

(2)  Unijeti broj izmijenjene Uredbe.

(3)  Ako podatci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice na koji se odnosi tvaj podatak, takvi se znakovi moraju u dokumentaciji zamijeniti znakom „?” (npr. ABC??123??).

(4)  Prema definiciji u odjeljku A Priloga II. Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (okvirna direktiva) (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).

(5)  Prekrižiti nepotrebno.

(6)  U skladu s vrijednostima specificiranima u Odjeljku 2. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 78/2009.

(7)  Samo za potrebe praćenja.

(8)  U skladu s Komisijom (provedbeno zakonodavstvo).

(9)  U skladu s vrijednostima specificiranim u Odjeljku 3. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 78/2009.

(10)  Samo za potrebe praćenja.

(11)  U skladu s Komisijom (provedbeno zakonodavstvo).

(12)  Navesti pojedinosti o načinu djelovanja sustava.

(13)  Navesti pojedinosti o ispitivanjima provedenim za provjeru sustava.

(14)  Prekrižiti nepotrebno.

(15)  Unijeti broj izmijenjene Uredbe.

(16)  Ako podatci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice na koji se odnosi ovaj podatak, takvi se znakovi moraju u dokumentaciji zamijeniti znakom „?” (npr. ABC??123??).

(17)  Prema definiciji u odjeljku A. Priloga II. Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (okvirna direktiva) (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).

(18)  Prekrižiti nepotrebno.

(19)  Unijeti broj izmijenjene Uredbe

(20)  Ako podatci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipa vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice na koji se odnosi taj podatak, takvi se znakovi moraju u dokumentaciji zamijeniti znakom „?” (npr. ABC??123??).

PRILOG IV.

EZ HOMOLOGACIJSKA OZNAKA

1.   Ova se oznaka sastoji od:

1.1.   pravokutnika oko slova „e”, iza kojega se nalazi razlikovni broj ili slovo (slova) države članice koja je dodijelila EZ homologaciju:

1

za Njemačku,

2

za Francusku,

3

za Italiju,

4

za Nizozemsku,

5

za Švedsku,

6

za Belgiju,

7

za Mađarsku,

8

za Češku,

9

za Španjolsku,

11

za Ujedinjenu Kraljevinu,

12

za Austriju,

13

za Luksemburg,

17

za Finsku,

18

za Dansku,

19

za Rumunjsku,

20

za Poljsku,

21

za Portugal,

23

za Grčku,

24

za Irsku,

26

za Sloveniju,

27

za Slovačku,

29

za Estoniju,

32

za Latviju,

34

za Bugarsku,

36

za Litvu,

49

za Cipar,

50

za Maltu;

1.2.   ona mora sadržavati u blizini pravokutnika „osnovni broj homologacije” iz odjeljka 4. određenog broja homologacije u Prilogu VII. Direktivi 2007/46/EZ, ispred kojega je dvoznamenkasti redoslijedni broj dodijeljen najnovijim većim tehničkim izmjenama ove Uredbe na dan dodjele EZ homologacije. Za ovu je Uredbu taj redoslijedni broj 02;.

1.3.   dodatnih sljedećih slova postavljenih iznad pravokutnika:

1.3.1.   „A” koje pokazuje da je prednji zaštitni sustav homologiran u skladu sa zahtjevima u točki 5.1.1.1. Priloga I. i da je prikladan za ugradbu na vozila koja zadovoljavaju zahtjeve odjeljka 2. Priloga I.;

1.3.2.   „B” koje pokazuje da je prednji zaštitni sustav homologiran u skladu sa zahtjevima u točki 5.1.1.2. Priloga I. i da je prikladan za ugradbu na vozila koja zadovoljavaju zahtjeve odjeljka 3. Priloga I.;

1.3.3.   „X” koje pokazuje da je prednji zaštitni sustav homologiran u uvjetima propisanima u točkama 5.1.1.3. ili 5.1.2.2. Priloga I. i da je prikladan samo za ugradbu na vozila koja ne zadovoljavaju zahtjeve odjeljka 2. ili odjeljka 3. Priloga I.;

1.4.   EZ homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva, neizbrisiva i jasno vidljiva kad je sustav ugrađen na vozilo;

1.5.   primjer oznake homologacije dan je u Dodatku ovom Prilogu.

PRILOG V.

Izmjena Direktive 2007/46/EZ

Direktiva 2007/46/EZ ovime se mijenja kako slijedi:

1.

U Prilogu I. odjeljak 9.24. zamjenjuje se sljedećim:

9.24.   Prednji zaštitni sustav

9.24.1.   Opći raspored (slike ili fotografije) koji prikazuje položaj i pričvršćenja prednjih zaštitnih sustava:

9.24.2.   Slike i/ili fotografije, kada je to potrebno, rešetki otvora za dovod zraka, rešetke hladnjaka, ukrasnih letvica, oznaka, simbola i udubina te drugih vanjskih izbočina i dijelova vanjske površine (npr. svjetlosne opreme) koji bi mogli biti kritični. Ako dijelovi navedeni u prvoj rečenici nisu kritični, mogu se za potrebe dokumentiranja priložiti samo fotografije koje se po potrebi mogu dopuniti pojedinostima dimenzija i/ili tekstom:

9.24.3.   Sve pojedinosti o potrebnom priboru za ugradbu i podrobne upute za ugradbu, uključujući zahtjeve za momente pritezanja:

9.24.4.   Crtež branika:

9.24.5.   Crtež podne crte na prednjem dijelu vozila:”;

2.

U Prilogu III. dio I. točka A odjeljak 9.24. zamjenjuje se sljedećim:

9.24.   Prednji zaštitni sustavi

9.24.1.   Opći raspored (slike ili fotografije) koji prikazuje položaj i pričvršćenja prednjih zaštitnih sustava:

9.24.3.   Sve pojedinosti o potrebnom priboru za ugradbu i podrobne upute za ugradbu, uključujući zahtijevane momente pritezanja:”;

3.

Prilog IV. ovime se mijenja kako slijedi:

(a)

u dijelu I.:

i.

točka 58. zamjenjuje se sljedećim:

„58.

Zaštita pješaka

Uredba (EZ) br. 78/2009

L 35, 4.2.2009., str. 1.

X

X”

 

 

 

 

ii.

briše se bilješka 7.;

iii.

briše se točka 60.;

(b)

u Dodatku:

i.

točka 58. zamjenjuje se sljedećim:

„58.

Zaštita pješaka

Uredba (EZ) br. 78/2009

L 35, 4.2.2009., str. 1.

N/A (1)

ii.

briše se točka 60.;

4.

U Prilogu VI. Dodatak se ovime mijenja kako slijedi:

(a)

stavka 58. zamjenjuje se sljedećim:

„58.

Zaštita pješaka

Uredba (EZ) br. 78/2009”

 

 

(b)

briše se točka 60.;

5.

Prilog XI. ovime se mijenja kako slijedi:

(a)

u Dodatku 1.:

i.

točka 58. zamjenjuje se sljedećim:

„58.

Zaštita pješaka

Uredba (EZ) br. 78/2009

X

N/A (2)

 

 

ii.

briše se točka 60.;

(b)

u Dodatku 2.:

i.

točka 58. zamjenjuje se sljedećim:

„58.

Zaštita pješaka

Uredba (EZ) br. 78/2009

N/A

 

 

N/A”

 

 

 

 

 

 

ii.

briše se točka 60.;

(c)

u Dodatku 3.:

i.

točka 58. zamjenjuje se sljedećim:

„58.

Zaštita pješaka

Uredba (EZ) br. 78/2009

X”

ii.

briše se točka 60.;

(d)

u Dodatku 4.:

i.

točka 58. zamjenjuje se sljedećim:

„58.

Zaštita pješaka

Uredba (EZ) br. 78/2009

 

 

N/A (3)

 

 

 

 

 

 

ii.

briše se točka 60.


(1)  Svaki prednji zaštitni sustav dobavljen s vozilom mora zadovoljavati zahtjeve Uredbe (EZ) br. 78/2009, mora na sebi imati homologacijski broj i mora biti odgovarajuće označen.”

(2)  Svaki prednji zaštitni sustav dobavljen s vozilom mora zadovoljavati zahtjeve Uredbe (EZ) br. 78/2009, mora na sebi imati homologacijski broj i mora biti odgovarajuće označen.”;

(3)  Svaki prednji zaštitni sustav dobavljen s vozilom mora zadovoljavati zahtjeve Uredbe (EZ) br. 78/2009, mora na sebi imati homologacijski broj i mora biti odgovarajuće označen.”;


Top