–

za Kreyenhop & Kluge GmbH & Co. KG, L. Harings i H. Henninger, Rechtsanwälte,

–

za Europsku komisiju, A. Caeiros i M. Wasmeier, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje tarifnog podbroja 19023010 kombinirane nomenklature koja je sadržana u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987., L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.), u njezinoj verziji koja proizlazi iz Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 927/2012 od 9. listopada 2012. (SL 2012., L 304, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 23., str. 3.) (u daljnjem tekstu: KN).

2

Ovaj je zahtjev upućen u okviru spora između društva Kreyenhop & Kluge GmbH & Co. KG i Hauptzollamta Hannover (Glavni carinski ured u Hannoveru, Njemačka) oko razvrstavanja prženih instant rezanaca u carinsku tarifu u okviru KN‑a.

3

KN, uveden Uredbom br. 2658/87, temelji se na harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe, koji je sastavilo Vijeće za carinsku suradnju, koje je postalo Svjetska carinska organizacija (WCO) i koji je osnovan Međunarodnom konvencijom o harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe, sklopljenom u Bruxellesu 14. lipnja 1983. Ta je konvencija sa svojim Protokolom o izmjenama od 24. lipnja 1986. odobrena u ime Europske ekonomske zajednice Odlukom Vijeća 87/369/EEZ od 7. travnja 1987. (SL 1987., L 198, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 6., str. 3.).

4

Opća pravila za tumačenje KN‑a koja se nalaze u njegovu prvom dijelu, odsjeku I. A, među ostalim određuju:

„Razvrstavanje robe u [KN] uređuju sljedeća načela.

[…]

5

Drugi dio KN‑a, naslovljen „Popis carinskih stopa”, sadržava odsjek I., naslovljen „Žive životinje; proizvodi životinjskog podrijetla”, čija napomena 2. propisuje:

„U cijelom se nazivlju, osim ako iz konteksta ne proizlazi drukčije, pod pojmom ,suhi' proizvodi podrazumijeva i proizvode koji su dehidrirani, evaporirani ili liofilizirani.”

6

Taj drugi dio KN‑a također sadržava odsjek IV., u kojem se posebno nalazi poglavlje 19., naslovljeno „Proizvodi od žitarica, brašna, škroba ili mlijeka; slastičarski proizvodi”.

7

Poglavlje 19. KN‑a obuhvaća tarifni broj 1902, koji glasi kako slijedi:

„1902 Tjestenina, neovisno je li kuhana ili punjena (mesom ili drugim tvarima) ili drukčije pripremljena ili ne, kao što su špageti, makaroni, rezanci, lazanje, njoki, ravioli, kaneloni; kuskus, neovisno je li pripremljen ili ne.”

8

Tarifni broj 1902 tog poglavlja 19. obuhvaća sljedeće tarifne podbrojeve:

9

Provedbena uredba Komisije (EZ) br. 635/2005 od 26. travnja 2005. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu (SL 2005., L 106, str. 10.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 14., str. 175.) u svojem prilogu sadržava tablicu koja se sastoji od triju stupaca, od kojih se u prvom navodi naziv svake dotične robe, u drugom se roba razvrstava u KN‑u, a u trećem se navode razlozi tog razvrstavanja.

10

Iz 1. točke tog priloga proizlazilo je da je proizvod koji se sastoji od sušenih, prethodno kuhanih rezanaca od pšeničnog brašna (približno 80 g) i začina (približno 11 g) pripremljen u pakiranja za pojedinačnu prodaju u posudi, spreman za konzumiranje uz dodatak začina i kipuće vode (maksimalno 200 ml) bio razvrstan pod tarifnim podbrojem 19023010 KN‑a. U skladu s obrazloženjem razvrstavanja, temeljnu značajku proizvodu davali su rezanci, s obzirom na njihov znatan udio u sastavu tog proizvoda.

11

Na temelju članka 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/183 od 2. veljače 2015. (SL 2015., L 31, str. 5.) ta točka 1. izbrisana je.

12

Provedbena uredba Komisije (EU) br. 767/2014 od 11. srpnja 2014. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu (SL 2014., L 209, str. 11.) u svojem prilogu sadržava tablicu koja se sastoji od triju stupaca, od kojih se u prvom navodi naziv svake dotične robe, u drugom se roba razvrstava u KN‑u, a u trećem se navode razlozi tog razvrstavanja.

13

Iz tog priloga proizlazi da se proizvod, koji se u bitnome sastoji od kocke sušenih prethodno kuhanih rezanaca nalazi pod podbrojem 19023010 KN‑a. U stupcu koji se odnosi na opis robe, taj je proizvod opisan kako slijedi:

„Proizvod koji se sastoji od kocke sušenih prethodno kuhanih rezanaca (približno 65 g), vrećice sa začinom (približno 3,4 g), vrećice jestivog ulja (približno 2 g) i vrećice sušenog povrća (približno 0,8 g).

Proizvod je u obliku seta (svi sastojci pakirani su zajedno) pripremljenog za pojedinačnu prodaju za pripremu jela od tjestenine.

U skladu s uputama otisnutima na pakiranju, prije konzumiranja potrebno je dodati kipuću vodu.”

14

Na temelju članka 9. stavka 1. Uredbe (EEZ) br. 2658/87, Europska komisija donosi napomene s objašnjenjem KN‑a (u daljnjem tekstu: napomene s objašnjenjem KN‑a).

15

Napomene s objašnjenjem KN‑a, kako su objavljene u Službenom listu Europske unije od 4. ožujka 2015. (SL 2015., C 76, str. 1.), glase kako slijedi u odnosu na tarifni podbroj 19023010 KN‑a:

„sušena:

Za potrebe ovog podbroja pojam ,sušeni' odnosi se na proizvode u suhom i prhkom stanju s malim sadržajem vlage (do otprilike 12 %) koji su podvrgnuti izravnom sušenju na suncu ili industrijskom postupku sušenja (primjerice sušenje u tunelskim sušarama, pečenje ili prženje).”

16

Društvo Kreyenhop & Kluge 4. veljače 2013. prijavilo je carini, pod tarifnim brojem 19023090 KN‑a koji se primjenjuje na tjesteninu različitu od sušene, različita jela od instant rezanaca koje je uvezlo na carinsko područje Unije. Radilo se o jelima zapakiranima u plastične pakete od 60 grama, koji se sastoje od kocke prženih instant rezanaca i jedne ili više plastičnih vrećica koje sadržavaju začine, tjesteninu, ulja ili suhe sastojke. Prethodno kuhani rezanci prije prženja imali su udio masnih tvari od otprilike 20 %. U skladu s „primjerom pripreme” koji se nalazi na ambalaži, trebalo je uliti otprilike 320 ml kipuće vode u sadržaj paketa stavljenog u posudu. Sud koji je uputio zahtjev ističe da iako su, u skladu s uputama koje se nalaze na pakiranju, rezanci pripremljeni u obliku juhe nakon dodavanja vode, oni se također mogu konzumirati bez dodatne pripreme, kao čips od krumpira.

17

Ne prihvativši razvrstavanje u carinsku tarifu društva Kreyenhop & Kluge carinska je uprava rješenjem od 6. veljače 2013. odredila carinu na temelju podbroja 21041000 KN‑a koji se odnosi na „juhe i mesne juhe (temeljci) te pripravci za njih”.

18

Društvo Kreyenhop & Kluge podnijelo je žalbu protiv tog rješenja. Tijekom žalbenog postupka, Komisija je 11. srpnja 2014. usvojila Provedbenu uredbu br. 767/2014 na temelju koje jela od instant rezanaca, koja se mogu usporediti s onim o kojima je riječ u ovom slučaju, nisu razvrstana kao juhe ili temeljci (broj 2104 KN‑a), nego kao tjestenina, koja je razvrstana pod brojem 1902 KN‑a. U okviru potonjeg broja, tom su se provedbenom uredbom ti instant rezanci smatrali „sušenima”, u okviru podbroja 19023010 KN‑a. Na temelju rasprave između njemačke carinske uprave i Komisije o tom pitanju, Komisija je 4. ožujka 2015. objavila novu verziju napomena s objašnjenjem KN‑a. Iz njih proizlazi da se pržena tjestenina također treba smatrati „sušenom” u smislu tog podbroja 19023010.

19

Nakon toga, carinska je uprava rješenjem od 27. kolovoza 2015. odredila carinu za predmetne proizvode na osnovi podbroja 19023010 KN‑a.

20

Budući da je odbijena žalba protiv tog novog rješenja, društvo Kreyenhop & Kluge 27. studenoga 2015. podnijelo je tužbu pred sudom koji je uputio zahtjev kako bi se to rješenje izmijenilo na način da se carina određuje na temelju podbroja 19023090 KN‑a.

21

Sud koji je uputio zahtjev smatra da, prije svega, Uredba br. 635/2005, u skladu s kojom je jelo od instant rezanaca razvrstano pod podbrojem 19023010 KN‑a, nije primjenjiva rationae materiae zbog nedovoljne sličnosti predmetnog proizvoda s onima iz glavnog postupka. Naime, odlučujući element za razvrstavanje jela od instant rezanaca na koje se Uredba odnosi je količina vode koju treba dodati u rezance. Međutim, u glavnom je postupku omjer između rezanaca i vode različit.

22

Taj sud osim toga smatra da iako Provedbenu uredbu br. 767/2014 treba smatrati primjenjivom rationae materiae, ona nije primjenjiva rationae temporis, s obzirom na to da su uvozi za koje je doneseno pobijano rješenje provedeni prije stupanja na snagu te uredbe. Isto vrijedi za napomenu s objašnjenjem koja se odnosi na podbroj 19023010 koja je objavljena tek tijekom 2015.

23

U tim se okolnostima, u skladu s mišljenjem suda koji je uputio zahtjev, spor pred njim vodi samo u pogledu pitanja treba li pržene instant rezance kao što su oni o kojima je riječ, smatrati „sušenima” u smislu podbroja 19023010 KN‑a. Kad je riječ o tekstu tog podbroja, sud koji je uputio zahtjev smatra da izraz „sušena” nije definiran. On smatra da taj izraz općenito označava proizvod koji je izgubio vlažnost. To je također slučaj u pogledu pržene tjestenine, jer hrana nužno gubi vodu tijekom prženja.

24

Međutim, budući da je sušena hrana bila predmet postupka sušenja, postavlja se pitanje je li prženje dio tog postupka. U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev smatra da je sušenje hrane oblik konzerviranja koji treba razlikovati od načina kuhanja, kao što je prženje.

25

On smatra da, zbog temeljnih razlika u pogledu kemije hrane između prženja i sušenja, izraz „sušena” treba usko tumačiti. Naime, dok je prženje način kuhanja koji, osim uzgrednog uklanjanja vode, izaziva brojne složene kemijske reakcije, sušenje je postupak odvajanja koji dovodi samo do uklanjanja vlažnosti. Osim toga, KN u više slučajeva razlikuje pripremljenu hranu od konzervirane hrane.

26

Stoga, budući da je imao sumnje u pogledu ispravnog tumačenja tarifnog podbroja 19023010 KN‑a, Finanzgericht Hamburg (Financijski sud u Hamburgu, Njemačka) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Jesu li prženi rezanci „sušena” tjestenina u smislu tarifnog podbroja 19023010 KN‑a?”

27

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li KN tumačiti na način da su jela od instant rezanaca koja se u bitnome sastoje od kocke prethodno kuhanih i prženih rezanaca, poput onih u glavnom postupku, obuhvaćena podbrojem 19023010.

28

Uvodno valja istaknuti da je tarifno razvrstavanje jela od instant rezanaca predmet i Uredbe br. 635/2005 i Provedbene uredbe br. 767/2014.

29

Te dvije uredbe o razvrstavanju međutim nisu primjenjive u ovom slučaju.

30

S jedne strane, kad je riječ o Uredbi br. 635/2005 iz ustaljene sudske prakse proizlazi da Uredba o razvrstavanju ima opći doseg time što se ne primjenjuje na zasebni subjekt nego općenito na proizvode koji su istovjetni onima koje je ispitao Odbor za carinski zakonik. Za određivanje njegove primjene u okviru tumačenja Uredbe o razvrstavanju treba među ostalim voditi računa o njegovu obrazloženju (presuda od 22. ožujka 2017., GROFA i dr., C‑435/15 i C‑666/15, EU:C:2017:232, t. 35. kao i navedena sudska praksa).

31

U tom pogledu, valja utvrditi da Uredba br. 635/2005 nije izravno primjenjiva na jela od instant rezanaca o kojima je riječ u glavnom postupku, s obzirom na to da, kao što to ističe sud koji je uputio zahtjev, ta jela nisu istovjetna proizvodima na koje se odnosi navedena uredba.

32

Naravno, u skladu sa sudskom praksom Suda, iako uredba o razvrstavanju nije izravno primjenjiva na proizvode koji nisu istovjetni, nego su samo slični proizvodu koji je predmet te uredbe, potonja je primjenjiva po analogiji na takve proizvode (presuda od 22. ožujka 2017., GROFA i dr., C‑435/15 i C‑666/15, EU:C:2017:232, t. 37. kao i navedena sudska praksa).

33

Međutim, kako bi se uredba o razvrstavanju primijenila analogijom, još je potrebno da proizvodi za razvrstavanje budu dovoljno slični. U tom pogledu također treba uzeti u obzir obrazloženje navedene uredbe (presuda od 22. ožujka 2017., GROFA i dr., C‑435/15 i C‑666/15, EU:C:2017:232, t. 38. kao i navedena sudska praksa).

34

U ovom se slučaju, predmetna roba ipak ne može smatrati dovoljno sličnom, s obzirom na to da se u Uredbi br. 635/2005 ne navodi sastoji li se proizvod iz njezina stavka 1. od rezanaca koji su prženi u postupku njihove proizvodnje. Međutim, upravo je to svojstvo odlučujuće u ovom slučaju.

35

S druge strane, kad je riječ o Provedbenoj uredbi br. 767/2014, dovoljno je istaknuti, a da pritom ne treba razmatrati njezinu primjenjivost ratione materiae, da je ta uredba donesena tek nakon uvoza robe o kojoj je riječ u glavnom postupku. Međutim, uredba koja određuje uvjete za razvrstavanje ne može proizvoditi retroaktivne učinke (presuda od 17. srpnja 2014., Panasonic Italia i dr., C‑472/12, EU:C:2014:2082, t. 58. kao i navedena sudska praksa).

36

Nakon tih pojašnjenja valja podsjetiti da se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, ključan kriterij za razvrstavanje robe u carinsku tarifu općenito mora tražiti u osobinama i objektivnim svojstvima robe, određenima sadržajem broja KN‑a i napomenama odsjeka ili poglavlja (presuda od 22. veljače 2018., SAKSA, C‑185/17, EU:C:2018:108, t. 31. i navedena sudska praksa).

37

U ovom je slučaju potvrđeno da su predmetni rezanci tjestenina, u smislu podbroja 190230 KN‑a. Stoga, radi se o tome da je potrebno utvrditi, mogu li se, u okviru podbroja 19023010 KN‑a, prethodno kuhani i prženi rezanci smatrati sušenima.

38

U tom pogledu, treba istaknuti da izraz „sušena”, na način kako se koristi u okviru podbroja 19023010 KN‑a, nije definiran. Naravno, napomena s objašnjenjem koja se odnosi na taj podbroj, kao što proizlazi iz napomena s objašnjenjem KN‑a koje je Komisija objavila 4. ožujka 2015., navodi prženje kao primjer „industrijskog sušenja”. Međutim, ta napomena nije bila primjenjiva na datum nastanka činjenica u glavnom postupku (vidjeti presudu od 22. svibnja 2008., Ecco Sko, C‑165/07, EU:C:2008:302, t. 40.). S druge strane i u svakom slučaju, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da napomene s objašnjenjem KN‑a značajno doprinose tumačenju opsega različitih tarifnih brojeva a da ipak nemaju obvezujuću pravnu snagu (vidjeti presudu od 15. prosinca 2016., LEK, C‑700/15, EU:C:2016:959, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

39

Na temelju ustaljene sudske prakse, značenje i opseg izraza koji nije definiran u pravu Unije treba odrediti uzimajući u obzir, među ostalim, kontekst u kojem se on koristi i ciljeve propisa kojeg je dio (vidjeti presudu od 2. ožujka 2017., J. D., C‑4/16, EU:C:2017:153, t. 25. i navedenu sudsku praksu).

40

Pojam „sušena”, kako je formuliran u okviru podbroja 19023010 KN‑a, izvedenica je glagola „sušiti” koji, među ostalim, znači „osušiti” ili „postati suh”. U skladu s njegovim uobičajenim značenjem u svakodnevnom govoru, pridjev „suh” označava nešto što „nije natopljeno ili je neznatno natopljeno tekućinom”, ali također i ono što je „dehidrirano”.

41

Prema tome, budući da proizvodnja tjestenine, kao prvo, nužno podrazumijeva korištenje tekućine, tjesteninu iz koje se u daljnjem postupku proizvodnje ukloni vlažnost kako bi je se dovelo u suho stanje, općenito se može smatrati sušenom tjesteninom. Nasuprot tomu, u tom pogledu nije odlučujući postupak kojim je to postignuto.

42

Što se tiče rezanaca o kojima je riječ u glavnom postupku, iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da je riječ o rezancima koji su najprije skuhani (na pari), a potom su prženi. Zatim su ti rezanci zapakirani u suhom stanju u obliku malih kocki. Posljedično, budući da su na kraju postupka proizvodnje rezanci konzervirani u suhom stanju, treba ih smatrati „sušenom” tjesteninom, u smislu podbroja 19023010 KN‑a.

43

Nasuprot tomu, ne može se poduprijeti stajalište suda koji je uputio zahtjev, kao i društva Kreyenhop & Kluge, u skladu s kojim izraz „sušena”, u obliku koji se koristi u okviru podbroja 19023010 KN‑a treba shvatiti na način da opisuje proizvod koji je bio predmet postupka sušenja u strogom značenju tog pojma. Prema njihovu mišljenju, sušenje hrane način je konzerviranja koji dovodi samo do uklanjanja vlažnosti i treba ga razlikovati od načina kuhanja kao što je prženje koje, osim uklanjanja vode, izaziva brojne složene kemijske reakcije. To se ogleda u različitim podbrojevima KN‑a kojima se tako razlikuje konzervirana hrana od pripremljene ili kuhane hrane.

44

U tom pogledu, najprije valja istaknuti da to tumačenje izraza „sušena” nema temelja u tekstu KN‑a. Budući da se sud koji je uputio zahtjev u tom kontekstu poziva na napomenu 2. odsjeka I. KN‑a, valja utvrditi da se, a da pritom ne treba zauzeti stajalište o tome primjenjuje li se ta napomena na cijeli KN ili ne, u svakom slučaju iz navedene napomene ne može zaključiti da se prethodno kuhana i pržena tjestenina ne treba smatrati sušenom.

45

Zatim, kad je riječ o strukturi KN‑a, valja istaknuti da se, u okviru broja 1902 tog KN‑a, razlikuje „Nekuhana tjestenina, nepunjena niti drukčije pripremljena” (podbrojevi 190211 i 190219), „Punjena tjestenina, neovisno je li kuhana ili drukčije pripremljena ili ne” (podbroj 190220) i „ostala tjestenina” (podbroj 190230). Iz toga slijedi da se potonji tarifni broj, pod koji potpada podbroj 19023010 („sušena” tjestenina) nužno odnosi na tjesteninu koja je kuhana ili drukčije pripremljena i koja nije punjena. Točno takav slučaj vrijedi za rezance o kojima je riječ u glavnom postupku, koji su prethodno kuhani i prženi.

46

Napokon, kao što to ističe Komisija, u interesu pravne sigurnosti i radi pojednostavnjivanja nadzora (vidjeti, u tom smislu, presudu od 19. listopada 2017.LutzC‑556/16, EU:C:2017:777, t. 37. i navedenu sudsku praksu) također je bitno da se doseg tarifnog podbroja 19023010 KN‑a ne ograniči samo na tjesteninu čije je suho stanje dobiveno postupcima koji služe samo njezinu konzerviranju i koji iz tretiranih proizvoda uklanjaju samo vodu, a da ih pritom ne mijenjaju na drugi način.

47

S obzirom na sva prethodno navedena razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da KN treba tumačiti na način da su jela od instant rezanaca, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koja se u bitnome sastoje od kocke prethodno kuhanih i prženih rezanaca, obuhvaćena njegovim podbrojem 19023010.

48

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (deseto vijeće) odlučuje:

Kombiniranu nomenklaturu iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi u njezinoj verziji koja proizlazi iz Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 927/2012 od 9. listopada 2012. treba tumačiti na način da su jela od instant rezanaca, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koja se u bitnome sastoje od kocke prethodno kuhanih i prženih rezanaca, obuhvaćena njezinim podbrojem 19023010.