52014DC0002

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Zajedničko izvješće o primjeni Direktive Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (Direktiva o rasnoj jednakosti) i Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljaju zanimanja (Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju)

1. uvod

Zaštita od diskriminacije jedno je od područja na kojem pravo EU-a izravno utječe na svakodnevni život ljudi u EU-u. Sveobuhvatan okvir koji pružaju dvije direktive EU-a o suzbijanju diskriminacije[1] već više od desetljeća utječe na europsko zakonodavstvo na području borbe protiv diskriminacije. Neke države članice prije prenošenja dvaju direktiva nisu imale gotovo nikakvo zakonodavstvo u tom području te su direktivama u zakonodavstvo svih država članica uvedeni novi elementi kao što je zaštita od diskriminacije na temelju dobi.

U Direktivama o suzbijanju diskriminacije - zabranjuje se diskriminacija na temelju rasnog ili etničkog podrijetla (Direktiva 2000/43/EZ) i vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja  (Direktiva2000/78/EZ); - pruža se zaštita u nizu ključnih područja života: zapošljavanje i strukovno osposobljavanje (obje Direktive); obrazovanje, socijalna sigurnost i zdravstvo te pristup i opskrba proizvodima i uslugama, uključujući stanovanje (Direktiva 2000/43/EZ); - zabranjuju se različiti oblici diskriminacije; izravna i neizravna diskriminacija, uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju i viktimizacija; - zahtijeva se od država članica da osiguraju učinkovite sankcije i pravne lijekove.

Prva izvješća o provedbi donesena su 2006.[2] i 2008.[3]. S obzirom da postoji obveza redovitog izvješćivanja o obje Direktive o suzbijanju diskriminacije[4], ovaj dokument predstavlja zajedničko izvješće budući da su to da su regulatorni pristup i sadržaj većine odredaba jednaki. Osim toga, većina država članica prenijela je dvije Direktive u jedinstven nacionalni akt. Prva su izvješća usvojena u kratkom roku od prenošenja direktiva o suzbijanju diskriminacije u nacionalno zakonodavstvo u većini država članica te one stoga nisu imale dovoljno iskustva u njihovoj primjeni.

Danas je svih 28 država članica prenijelo te direktive i steklo iskustvo s njihovom primjenom. Sud Europske unije razvio je svoje tumačenje direktiva u sudskoj praksi. Ovo izvješće prilika je za preispitivanje primjene Direktiva, davanje pregleda tumačenja Suda i nacionalnih sudova te za utvrđivanje budućih izazova. [5]

U skladu s Direktivama[6], sve države članice Komisiji daju informacije kojima doprinose ovom izvješću. Osim toga, Komisija se savjetovala s nacionalnim tijelima za promicanje jednakosti [7], Europskom mrežom tijela za promicanje jednakosti (Equinet), Agencijom EU-a za temeljna prava, socijalnim partnerima[8], organizacijama civilnog društva[9] i Europskom mrežom pravnih stručnjaka u području suzbijanja diskriminacije[10].

2. Stanje prenošenja i postupci zbog povrede

Obje su direktive prenesene u nacionalno zakonodavstvo u svih 28 država članica[11], a Komisija je provjerila sukladnost tih zakona s direktivama. Postupci zbog povrede uslijed neusklađenosti s objema direktivama pokrenuti su protiv 25 država članica uglavnom između 2005. i 2007. [12] Činjenica da su mnoge države članice u početku imale problema s prenošenjem može se objasniti novošću dvaju direktiva u tome trenutku. Tipični problemi odnosili su se na definicije izravne i neizravne diskriminacije, uznemiravanja, viktimizacije, pravnog položaja zainteresiranih organizacija, ograničenja područja primjene i preopsežnog tumačenja odstupanja dopuštenih na temelju Direktiva. Gotovo svi ti slučajevi povreda „prve generacije“ sada su zaključeni jer su države članice svoje zakonodavstvo uskladile s direktivama[13]. U jednom je slučaju postupak povrede koji je pokrenula Komisija doveo do odluke Suda u kojoj je utvrđeno da je država članica prekršila obvezu ispravne provedbe Direktive 2000/78/EZ u odnosu na razumne prilagodbe potrebama osoba s invaliditetom u zapošljavanju [14].

Komisija nastavlja pratiti promjene u državama članicama i, ako je potrebno, pokreće postupke zbog povrede[15].

Komisija svake godine zaprimi niz pritužbi u vezi s primjenom tih direktiva (u prosjeku između 20-30), ali u većini slučajeva radi se o odvojenim slučajevima diskriminacije, u kojima se ne radi o neispravnom prenošenju ili primjeni direktiva i stoga ne vode do postupaka zbog povrede. Puno veći broj pritužbi rješava se na nacionalnoj razini. Dok su pravni lijekovi za pojedinačne slučajeve diskriminacije dostupni samo u okviru nacionalnog zakonodavstva i postupci se mogu pokretati samo na nacionalnim sudovima, Komisije ima ulogu preispitati ukazuje li tužba na neispravno prenošenje ili primjenu Direktiva u predmetnoj državi članici. Trenutačno su u tijeku tri postupka zbog povrede Direktive 2000/78/EZ[16].

3. provedba i primjena direktiva

Obje su direktive prenesene u nacionalno zakonodavstvo, ali iz pregleda nacionalnih iskustava očito je da još uvijek postoje izazovi u njihovoj provedbi.

Kako bi riješile probleme u provedbi, Komisija, Europska mreža tijela za promicanje jednakosti (Equinet), Agencija EU-a za temeljna prava (FRA) i pojedinačne države članice sve su objavile smjernice za primjenu dvaju direktiva[17]. Osim toga, Komisija osigurava financijska sredstva za osposobljavanje sudaca i drugih pravosudnih djelatnika u cilju promicanja ispravne primjene direktiva povećanjem njihova znanja o zakonodavstvu EU-a o jednakom postupanju [18].

3.1. Svijest o pravima

U objema direktivama[19] ističe se važnost širenja informacija kako bi se osiguralo da osobe na koje se te direktive odnose budu upoznate sa svojim pravima na jednako postupanje. Svi Europljani, ne samo manjine, nedovoljno su upoznati sa svojim pravima [20]. Na primjer, ljudi možda ne znaju da je diskriminacija u zapošljavanju zabranjena čak u fazi prijave za posao[21]. Mnoge države članice takvu neupućenost smatraju velikim problemom i izvijestile su o načinima na koje ga pokušavaju riješiti, kao što je putem informativnih dokumenata i smjernica, kampanja podizanja svijesti i informativnih portala, uključujući za posebne ciljne skupine (manjine, skupine mladih)[22]. Sredstva se učinkovito koriste kada su mjere usmjerene na osobe koje su najviše izložene riziku te na one koje su u mogućnosti počiniti povrede, kao što su poslodavci[23].

U području zapošljavanja, sindikati i socijalni partneri imaju ključnu ulogu u podizanju svijesti o suzbijanju diskriminacije među poslodavcima i zaposlenicima[24]. Mnoge države članice također su dale korisne praktične smjernice o svojim zakonima o suzbijanju diskriminacije na radnom mjestu. [25]

3.2 Nedostatak podataka o jednakosti

U direktivama se ne zahtjeva od država članica da prikupljaju podatke o jednakosti[26]. Međutim, prikupljanjem i analizom takvih podatka, koje je u nadležnosti država članica, doprinosi se borbi protiv diskriminacije i promicanju jednakosti jer se dostavljaju dokazi o postojećoj diskriminaciji zbog čega ona postaje transparentna i mjerljiva. Nasuprot tome, nedostatak podataka o jednakosti otežava ocjenjivanje situacije i dokazivanje postojanja diskriminacije[27]. To se posebno odnosi na neizravnu diskriminaciju u kojoj statistički dokazi često igraju ključnu ulogu za dokazivanje negativnih učinaka naoko neutralne mjere usmjerene na određenu skupinu. U prvom izvješću o primjeni Direktive 2000/43/EZ izražena je zabrinutost da bi „nedostatak podataka o etničkim skupinama u većini država članica mogao bi spriječiti ispravno praćenje primjene zakonodavstva Zajednice.“ Situacija je još uvijek u biti nepromijenjena i odnosi se na obje direktive. Ovaj problem istaknuli su mnogi ispitanici (nacionalna tijela za jednakost [28], FRA, NVO-i) i Komisija se s njima slaže.

Većina država članica prihvaća kao dokaz o diskriminaciji statističke podatke i situacijsko testiranje[29]. Međutim, mnoge države članice ne prikupljaju podatke o jednakosti ili prikupljaju ograničen broj podataka, navodeći zahtjeve iz zakona o zaštiti podataka kao razlog zašto to ne čine. Treba naglasiti da zakonodavstvo EU-a, posebno Direktiva o zaštiti podataka[30], ne sprječavaju države članice da prikupljaju podatke u statističke potrebe pod uvjetom da se poštuju zaštitne mjere iz direktive[31]. Davanje praktičnih smjernica ili uspostavljanje normi za prikupljanje podataka o jednakosti na nacionalnoj razini dobra je praksa koja čini se nudi barem početnu točku za rješavanje tog problema[32].

3.3 Nedovoljno prijavljivanje

Svi dostupni podaci potvrđuju nizak stupanj prijavljivanja slučajeva diskriminacije. To se odnosi na izvorno prijavljivanje, primjerice tijelu za jednakost ili policiji, i sudski progon. Nedavni podaci pokazuju da u svim etničkim skupinama i skupinama migranata među kojima je provedena anketa, 82 % onih koji su žrtve diskriminacije nisu to prijavili[33]. Najčešći navedeni razlozi uključuju uvjerenje da prijava neće donijeti nikakve rezultate, neznanje kako i kome se žaliti i negativno iskustvo zbog neugodnosti, pretjerane papirologije ili trajanja postupka. Unatoč zabrinutosti izraženoj prije donošenja Direktiva, jasno je da nije došlo do značajnog porasta u broju sudskih predmeta zbog diskriminacije. Broj prijavljenih slučajeva općenito je nizak i procjenjuje se da čini samo mali postotak stvarnih slučajeva diskriminacije diljem EU-a. U nekim državama članicama podaci su čak preniski jer se slučajevi jasne diskriminacije ne primjenjuju i ne izvode pred sud. To pokazuje da je potrebno uložiti dodatne napore u podizanje svijesti i izvješćivanje te u poboljšanje pristupa mehanizmima za podnošenje pritužbi i pristupa pravosuđu. Nacionalna tijela za promicanje jednakosti trebala bi igrati važnu ulogu [34] u tome da postupci podnošenja pritužbi budu pristupačniji i žrtvama olakšati prijavljivanje diskriminacije.

3.4.  Pristup pravosuđu

Pristup učinkovitom i brzom pravosuđu od temeljne je važnosti za žrtve diskriminacije. Prepreke pristupu pravosuđu uključuju kratke rokove za pokretanje tužbe za diskriminaciju, trajanje i trošak postupka, uključujući mogući obeshrabrujući učinak na žrtve načela „gubitnik plaća“ i ograničenu dostupnost pravne pomoći [35].

U Prilogu I. ovom Izvješću navedene su konkretne smjernice o tome kako predati tužbu zbog diskriminacije u kojima se nastoje jednostavnim jezikom i u jednostavnom obliku objasniti prava žrtava i dati korisni savjeti o tome kako pokrenuti postupak zbog diskriminacije.

3.5 Sankcije i pravni lijekovi

U dvjema direktivama nisu usklađene sankcije i pravni lijekovi za slučaj diskriminacije, ali se traži od država članica da propišu učinkovite, razmjerne i odvraćajuće sankcije i da osiguraju dostupnost sudskih postupaka za provedbu obveza iz tih Direktiva, ako je moguće uz prethodni upravni postupak. Problem s kojima su se mnoge države članice u početku susrele u odnosu na točno prenošenje pravila o sankcijama[36] sada su riješeni i sankcije predviđene zakonom uglavnom su primjerene. Međutim, još uvijek postoji razlog za zabrinutost s obzirom na dostupnost pravnih lijekova u praksi i s obzirom na to jesu li sankcije koje se primjenjuju u konkretnim slučajevima potpuno u skladu sa zahtjevima Direktive[37]. Čini se da su nacionalni sudovi skloni primjenjivati niže sankcije predviđene zakonom u odnosu na razinu i iznos dodijeljene naknade[38]. U slučaju ACCEPT, Sud je istaknuo da je Direktivom 2000/43/EZ isključena mogućnost nacionalnog zakonodavstva u kojem su sankcije samo simbolične i da mogućnost da se u slučaju diskriminacije može dati samo upozorenje u određenim uvjetima predstavlja povredu Direktive[39]. U svjetlu tih pitanja, Komisija će pažljivo pratiti standarde u uporabi sankcija i pravnih lijekova u državama članicama.

3.6 Sudsko tumačenje

Sud Europske unije u svojoj je sudskoj praksi pojasnio tumačenje obje direktive. Većina se predmeta odnosi na tumačenje Direktive 2000/78/EZ u vezi s diskriminacijom na temelju dobi, a posebno članak 6. stavak 1. u kojem je propisano da različito postupanje na temelju dobi može biti opravdano ako postoji legitiman cilj i ako su načini ostvarivanja tog cilja prikladni i nužni.

Sudska praksa o diskriminaciji na osnovi spolnog opredjeljenja, invaliditeta i rasnog ili etničkog podrijetla manje je razvijena jer se manji broj slučajeva upućuje Sudu. U predmetima koji se odnose na te osnove za diskriminaciju, Sud Europske unije bavio se osnovnim pitanjima kao što su opće diskriminirajuće objave poslodavca, definicija invaliditeta ili isključivanje istospolnih partnera iz pogodnosti u vezi s poslom koje se odnose na heteroseksualne parove. Sud Europske unije još nije imao prilike donijeti presudu u predmetu diskriminacije na osnovi vjere ili uvjerenja.

Države članice prijavljuju različite stupnjeve nacionalne sudske prakse. U nekim državama članicama direktive su dovele do važne sudske prakse [40] i predmeti se redovito upućuju Sudu Europske unije[41]. Druge države članice prijavljuju mali broj predmeta[42].

Prilog II. ovom Izvješću sadrži pregled najvažnije sudske prakse Suda Europske unije i u njemu su istaknuti najvažniji predmeti s nacionalnih sudova.

4. ASPEKTI ZAJEDNIČKI OBJEMA DIREKTIVAMA

Osim nekih odredaba koje su specifične za određene osnove diskriminacije[43], struktura  dvaju direktiva i osnovni pojmovi su slični (definicije, pozitivno djelovanje, minimalnih zahtjevi, obrana prava, teret dokazivanja, širenje informacija, dijalog sa socijalnim partnerima i NVO-ima, sankcije).

4.1 Neizravna diskriminacija

Neizravna diskriminacija javlja se ako prividno neutralna odredba, kriterij ili postupak može na određeni način staviti u nepovoljniji položaj osobe koje imaju određenu karakteristiku u odnosu na druge osobe, osim ako je ta odredba, kriterij odnosno postupak objektivno opravdan legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna; Pojam neizravne diskriminacije je složen i mnoge su države članice u početku imale problema s njegovim ispravnim prenošenjem. On je sada ugrađen u zakonodavstvo, ali njegova primjena u praksi predstavlja izazov. Kako prikaz problema, neke države članice[44] izvješćuju da postoji zabrinutost zbog nejasnoće ili nerazumijevanja pojma neizravne diskriminacije na nacionalnim sudovima. Druge države članice[45]  ističu da nemaju sudsku praksu u kojoj je protumačen pojam neizravne diskriminacije[46]. U Prilogu I. ovom izvješću navedeni su primjeni tipičnih situacija neizravne diskriminacije.

4.2 Teret dokazivanja

Ključni element nužan za osiguranje ispravnog rješavanja tužbi zbog diskriminacije jest premještanje tereta dokazivanja pred sudom ili drugim nadležnim tijelom[47]. To znači da kada osoba koja da je žrtva diskriminacije može utvrditi činjenice iz kojih se može pretpostaviti da je došlo do diskriminacije, optuženik mora dokazati da nije bilo diskriminacije. U početku je osam država članica imalo problema s ispravnim prenošenjem pojma tereta dokazivanja[48]. Neke države članice[49] izvješćuju da ispravna primjena premještanja tereta dokazivanja još uvijek predstavlja problem i da nacionalni sudovi nisu dovoljno s tim upoznati. Kao primjer načina rješavanja tog problema, jedna država članica izvješćuje da razmatra mogućnost uključivanja premještanja tereta dokazivanja izravno u Zakon o građanskom postupku (a ne samo u zakonodavstvo o jednakom postupanju)[50] . Komisija promiče ispravnu primjenu ovog pojma osposobljavanjem nacionalnih sudaca i odvjetnika[51].

4.3 Pozitivne mjere

Direktive dopuštaju, ali ne obvezuju države članice da održavaju ili donose posebne mjere za sprječavanje ili za naknade u slučaju stavljanja u nepovoljan položaj na nekoj od osnova iz Direktive[52]. Pozitivne mjere po definiciji moraju biti korisne za ciljne skupine. Gotovo sve države članice poduzele su neki oblik pozitivnih mjera u okviru područja primjene dvaju Direktiva[53], na primjer u korist osoba s invaliditetom ili Roma[54].

4.4 Višestruka diskriminacija

Direktive ne sadrže posebne odredbe o višestrukoj diskriminaciji, ali u objema se spominje činjenica da su „žene često žrtve višestruke diskriminacije“[55]. Međutim, u direktivama je već uključena mogućnost rješavanja dvaju ili više osnova za diskriminaciju u istoj situaciji iako problemi mogu nastati zbog razlika u stupnju zaštite koja postoji za različite osnove u dvjema Direktivama jer je područje primjene Direktive 2000/78/EZ ograničeno samo na pitanja zapošljavanja. Komisija je nastojala zatvoriti taj jaz svojim prijedlogom nove direktive iz 2008.[56]

4.5 Diskriminacija na osnovi povezivanja, pretpostavke ili percepcije

Sud je već odlučio da, u određenim okolnostima, diskriminacija na osnovi invaliditeta, može uključivati diskriminaciju na osnovi povezivanja tužitelj s osobom koja ima invaliditet, iako tužitelj nema invaliditet[57]. Čini se da je obrazloženje opće prirode i da se primjenjuje i na druge osnove za diskriminaciju obuhvaćene dvama direktivama.

Kao što se vidi iz postojeće nacionalne sudske prakse[58], Komisija smatra da se direktivama zabranjuje i situacija kada je osoba izložena izravnoj diskriminaciji na temelju krive percepcije ili pretpostavke o zaštićenim karakteristikama, na primjer, ako kandidat za posao nije izabran jer poslodavac krivo vjeruje da je on/ona određenog etničkog podrijetla ili da je homoseksualac.

4.6   Zaštita svih ljudi u EU-u

Iz dvaju direktiva jasno je da se zabrana diskriminacije primjenjuje na državljane trećih država, ali ne obuhvaća razlike u postupanju na temelju državljanstva i ne dovodi u pitanje odredbe o ulasku i boravku[59]. To je važan element direktiva kojim se ističe činjenica da zabrana diskriminacije štiti sve osobe u Europskoj uniji, a ne samo građane EU-a. Državljani trećih zemalja, uključujući osobe bez državljanstva[60], često su posebno osjetljivi na diskriminaciju zbog situacije u kojoj se nalaze[61]. Neki problemi, međutim, ne proizlaze izravno iz zakonodavstva već iz toga kako se ono primjenjuje u praksi. Zakonodavstvo je isto potrebno kombinirati s odgovarajućim mjerama politike i financijskim mjerama[62]. Države članice izvješćuju da se zaštita od diskriminacije primjenjuje na sve u njihovoj državi na temelju osnova iz dvaju Direktiva. Nekoliko država članica opisuje da njihove politike za integraciju migranata i državljana trećih zemalja djeluju preventivno protiv diskriminacije.

5. aspekti specifični za direktivu o rasnoj jednakosti (2000/43/EZ)

5.1 Zabrana diskriminacije na temelju rasnog ili etničkog podrijetla

U Direktivi 2000/43/EZ nisu definirani pojmovi rasnog ili etničkog podrijetla. Države članice moraju odlučiti hoće li definirati te pojmove u svom nacionalnom pravu[63]. Neke države članice spominju samo „etničko podrijetlo“ ili „nacionalnost“ i uopće ne koriste pojam „rase“ ili „rasnog podrijetla“ u svom nacionalnom zakonodavstvu. U načelu, Komisija ne vidi nikakav problem s tim pristupom u svjetlu primjene direktive ako je jasno da to ne ukazuje na ograničenja u području primjene nacionalnog zakonodavstva u usporedbi s direktivom.

Ponekad se rasno ili etničko podrijetlo i druge osnove preklapaju, posebno nacionalnost, vjera ili jezik. Direktiva 2000/43/EZ o rasnoj jednakosti ne obuhvaća diskriminaciju na temelju nacionalnosti kao takvu (osim ako se razlikovanje na temelju nacionalnosti ili jezika pokaže kao neizravna diskriminacija na temelju etničkog podrijetla), a vjera kao temelj zaštićena je kao takva u Direktivi 2000/78/EZ[64].

5.2 Materijalno područje primjene Direktive

Prema članku 3. stavku 1. točki (h), diskriminacija je zabranjena u vezi s „pristupom i pružanjem proizvoda ili usluga koje su dostupne javnosti, uključujući stanovanje“. Direktiva se primjenjuje na javni i privatni sektor, ali određeni postupci država članica (npr. policija) mogu uključivati izvršavanje javne ovlasti bez elementa pružanja „usluge“ u smislu značenja tog pojma u Ugovorima i sudskoj praksi Suda.

Još jedan pojam koji uzrokuje pitanja je upućivanje na proizvode i usluge „dostupne javnosti“. Uvjet „dostupnosti javnosti“ čini se isključuje situacije kada ponuda za pružanje određenih proizvoda ili usluga nije objavljena u javnoj domeni (npr. oglasom u novinama ili na javno dostupnom web-mjestu) već samo ograničenom krugu obiteljskih prijatelja.

5.3 Uloga tijela za promicanje jednakosti

Države članice moraju u skladu s Direktivom osnovati tijelo ili tijela čija zadaća uključuje pružanje neovisne pomoći žrtvama diskriminacije i provedbu neovisnog izvješćivanja i anketa i sve su države članice to i učinile [65] Ta se obveza odnosi samo na temelj rasnog ili etničkog podrijetla (i spol u okviru Direktiva o jednakosti spolova)[66]), ali ne i na temelj vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi i spolne orijentacije. Međutim, u većini država članica mandat nacionalnog tijela proširuje se na te temelje [67], i u 15 država članica i na temelje izvan onih obuhvaćenih zakonodavstvom EU-a (npr. nacionalnost, jezik, političko mišljenje). U mnogim državama članicama, tijelo za jednakost ima i šire ovlasti od onih predviđenih Direktivom ili, u vezi s temeljem vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi i spolne orijentacije, ima nadležnosti koje nadilaze zapošljavanje.

Postoje jasne razlike između država članica u nadležnostima i resursima tih tijela te u načinu kako su ustrojena. Neka tijela za promicanje jednakosti imaju savjetodavnu i promotivnu ulogu, a druga imaju nadležnosti slične sudskima. Direktiva obvezuje države članice da osiguraju da tijela za promicanje jednakosti imaju ovlasti i resurse koji su nužni za djelotvorno obavljanje njihovih zadaća, uključujući ključan element pružanja pomoći žrtvama diskriminacije. U svjetlu sve veće zabrinutosti u tom smislu, Komisija trenutno šire analizira usklađenost država članica sa zahtjevima iz ove Direktive (i Direktiva o ravnopravnosti spolova) o nacionalnim tijelima za jednakost. To uključuje provjeru da svako tijelo ima potreban mandat i ovlasti, te da stvarno djelotvorno izvršava sve zadaće predviđene u Direktivi[68]

5.4 Zaštita Roma u skladu s Direktivom

Direktiva 2000/43/EZ uključuje sve vrste diskriminacije na temelju rasnog ili etničkog podrijetla na sveobuhvatan način. Romi, kao posebno velika i ranjiva etnička skupina, obuhvaćeni su područjem primjene ove Direktive.

Komisija je već govorila o problemima koji su izravno ukorijenjeni u nacionalnim odredbama, uključujući putem postupaka zbog povrede, ako je potrebno[69]. Međutim, problemi s Romima rijetko proizlaze izravno iz zakonodavstva[70], nego obično iz toga kako se mjerodavno zakonodavstvo[71] primjenjuje u praksi. Iz toga se vidi potreba da je potrebno kontrolu Komisije proširiti, ako je prikladno, na nacionalnu praksu koja utječe na provedbu načela jednakog postupanja. Dok pojedinačne slučajeve diskriminacije treba rješavati na temelju nacionalnog prava i putem nacionalnih sudova, Komisija nadzire da države članice u upravnoj praksi postupaju u skladu s Direktivom.

Komisija priznaje da se duboko ukorijenjena društvena isključenost Roma ni predrasude prema njima ne mogu riješiti samo zakonodavstvom. Zakonodavstvo je isto potrebno kombinirati s odgovarajućim mjerama politike i financijskim mjerama. Ključni element poticaja za uklanjanje diskriminacije Roma na razini EU-a bilo je donošenje Okvira EU-a za Nacionalne strategije za uključivanje Roma do 2020[72]. Nakon toga je Komisija svake godine pratila provedbu nacionalnih strategija koje su pripremile države članice. Četiri ključna područja nacionalnih strategija za Rome (obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvena skrb i stanovanje) obuhvaćena su Direktivom. Postizanje potpune jednakosti u praksi može u određenim okolnostima opravdavati pozitivne mjere za Rome, posebno u navedena četiri ključna područja.

Komisija istovremeno i dalje razvija pravnu zaštitu putem svog prijedloga Preporuke Vijeća o Romima koju je Vijeće donijelo 9. prosinca 2013.[73] U njoj se promiče niz posebnih mjera u četiri ključna područja i horizontalne mjere za unaprjeđenje položaja Roma te se poseban naglasak stavlja na potrebu osigurati učinkovitu primjenu direktive u praksi, posebno potičući države članice da poduzmu daljnje korake kako bi osigurali da njihove nacionalne, regionalne i lokalne upravne odredbe nisu diskriminatorne i ne dovode do prakse izdvajanja [74]. Ovom preporukom ojačat će se učinkovitost zaštite od diskriminacije i promicati proaktivne mjere.

Sud EU-a još nije donio presude u posebnim predmetima u vezi s Romima[75] ali zanimljiva se sudska praksa može naći na nacionalnoj razini (vidi Prilog II.).

6. aspekti specifični za direktivu o jednakosti pri zapošljavanju (2000/78/EZ)

6.1 Dob

U trenutku donošenja Direktive, pojam diskriminacije na temelju dobi u zapošljavanju i zanimanju bio je nov u mnogim državama članicama i zahtijevao je promjene u pristupu poslodavaca pitanjima u vezi sa dobi. Diskriminacija na temelju dobi prema starijim ljudima pri zapošljavanju postaje sve važnija zbog demografskih promjena u Europi koje su osnovi nedavnog zakonodavstva u vezi s dobi kao što je ukidanje ili povećanje dobne granice za obvezan odlazak u mirovinu, obeshrabrivanje prijevremenog umirovljenja i druge mjere za zadržavanje starijih radnika na tržištu rada.

U članku 6. Direktive predviđeno je u određenim situacijama, opravdanje za razlike u postupanju na temelju dobi[76]. Međutim, odstupanje mora biti objektivno i razumno opravdano legitimnim ciljem, uključujući politiku zapošljavanja te ciljevima na tržištu rada i ciljevima strukovnog osposobljavanja, a sredstva za ostvarivanje cilja moraju biti prikladna i nužna. Budući da to odstupanje ostavlja mogućnost velike fleksibilnosti državama članicama, ono je uzrokovalo niz ključnih odluka Suda EU-a i nacionalnih sudova, kojima su se zahtjevi o prihvatljivosti različitog postupanja razjasnili.

Zbog posebne važnosti tog područja u praksi, u Prilogu III. ovom izvješću daje se pregled pitanja koja se odnose na dob.[77]

6.2 Invaliditet

Sud EU-a već je donio neke važne odluke koje se odnose na invaliditet kao temelj za diskriminaciju. U predmetu Chacon Navas[78], Sud EU-a definirao je pojam invaliditeta i presudio da bolest kao takva nije obuhvaćena tim pojmom. U skorije vrijeme u predmetima Ring i Skouboe Werge[79] predmeti Suda EU-a, međutim, objasnio je da pojam invaliditeta u određenim okolnostima može uključivati uvjete koji su uzrokovati neizlječivim ili izlječivim dugotrajnim bolestima. Sud EU-a uključio je u svoje tumačenje pojam invaliditeta, kako je definiran u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

Konvencija je prvi pravno obvezujući međunarodni instrument o ljudskim pravima čija je Europska unija postala stranka[80]. Zbog toga Europska unija mora poštivati Konvenciju u okviru njezinih nadležnosti [81] a Direktiva 2000/78/EZ mora se, u mjeri u kojoj je to moguće, tumačiti u skladu s Konvencijom [82].

Odredba o razumnoj prilagodbi poslodavca potrebama osoba s invaliditetom[83] jedna je od ključnih elemenata Direktive i Komisija je strogo pratila njezino ispravno prenošenje u nacionalno pravo. Neke su države članice imale s tim problema[84]. Za jednu je državu članicu Sud EU-a 4. srpnja 2013. utvrdio da krši Direktivu [85] jer nije ispravno prenijela odredbu jer ne obuhvaća sve osobe s invaliditetom, a svi su ostali predmeti do sada već zaključeni.

6.3 Spolna orijentacija

Zabrana diskriminacije na temelju spolne orijentacije bila je novost za gotovo sve države članice u trenutku prenošenja Direktive. Komisija je morala pokrenuti postupak zbog povrede protiv niza država članica [86] zbog nedostataka u zaštiti od diskriminacije na toj osnovi. Svi su ti predmeti sada zaključeni i sve države članice osiguravaju potrebnu zaštitu.

Sud EU-a protumačio je granice na temelju spolne orijentacije u novim presudama kao Maruko i Römer [87], kojima je zaključio da, kada su na temelju nacionalnog zakonodavstva osobe istog spola stavljene u isti položaj kao i bračni partneri, nacionalna pravila kojima se životnim partnerima istog spola uskraćuju povlastice koje se isplaćuju bračnim partnerima ulaze u područje primjene ove Direktive. Nedavnim predmetom ACCEPT [88] ilustrirani su preostali izazovi u tom području i potreba za stalnim nadzorom primjene zabrane diskriminacije[89]. U tom je slučaju Sud EU-a zaključio da vlasnik profesionalnog nogometnog kluba u Rumunjskoj svojim javnim izjavama da nikada ne bi zaposlio igrača koji je homoseksualac krši odredbe Direktive 2000/78/EZ.

6.4 Vjera ili uvjerenje

Direktivom se zabranjuje diskriminacija na temelju vjere ili uvjerenja u području zapošljavanja i predviđa se zaštita svih osoba bilo koje vjere ili uvjerenja. Međutim, u članku 4. stavku 2. Direktive dopušteno je odstupanje prilikom zapošljavanja za crkve i druge vjerske organizacije ili organizacije utemeljene na određenom uvjerenju. Te organizacije smiju, u određenim okolnostima, propisati posebne zahtjeve koji se odnose na vjeru  ili uvjerenje zaposlenika. Takvi zahtjevi (koji se nazivaju „zahtjevima za zapošljavanje“) moraju biti iskreni, legitimni i opravdani i ne smiju se temeljiti na drugim kriterijima (npr. na spolnoj orijentaciji). Komisija prati dosljednost nacionalnih provedbenih propisa u odnosu na to odstupanje, koje se mora strogo tumačiti jer se odnosi na iznimku. U početku je šest država članica[90] imalo problema s ispravnom provedbom odstupanja, ali svi su postupci zbog povrede sada zaključeni.

7. Zaključci i kako dalje

Do danas su sve države članice poduzele potrebne mjere za prenošenje dvaju direktiva u njihove nacionalne poretke i za uspostavu postupaka i tijela koji su nužni za provedbu tih Direktiva. Upravna i sudbena tijela država članica, kao i njihova tijela za promicanje jednakosti, sada moraju biti prva linija u sustavnom pružanju potpune zaštite svakom pojedincu. Europska komisija pažljivo će pratiti provedbu i pružiti potporu tijelima država članica u tom pogledu. Komisija će nastaviti s praćenjem u kontekstu godišnjeg izvješća o primjeni Povelje EU-a o temeljnim pravima.

Sada je glavni izazov kako povećati svijest o već postojećoj zaštiti i osigurati bolju provedbu i primjenu Direktive u praksi. Komisija će, zajedno s državama članicama i njihovim tijelima za jednakost, uložiti zajedničke napore u ostvarivanje potpunog potencijala direktiva u smislu zaštite temeljnog prava na jednako postupanje u EU-u. Cilj triju priloga uz ovo izvješće jest doprinijeti tim naporima. Međutim, samo zakonodavstvo nije dovoljno za osiguranje jednakosti i potrebno ga je kombinirati s odgovarajućim politikama. Sredstva za aktivnosti podizanja svijesti i osposobljavanje već su dostupna u okviru programa Europske unije za zapošljavanje i socijalnu solidarnost (Progress), ali Komisija mora povećati napore u suradnji s državama članicama kako bi osigurala opipljiv napredak u svijesti o pravima diljem EU-a.

Jačanje uloga nacionalnih tijela za promicanje jednakosti kao tijela koja će osigurati jednakost može dati ključan doprinos učinkovitijoj provedbi i primjeni Direktive. Jačanje učinkovitosti tijela za promicanje jednakosti i omogućivanje tim tijelima da ostvare svoj puni potencijal moglo bi pomoći u promicanju jednakog postupanja na način koji je pristupačan svima u EU-u i za sve uključene stranke znači manje troškove od sudskih postupaka (uključujući države članice.

[1]               Zajedničko izvješće o primjeni Direktive Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo SL, L 180, 19.7.2000., str. 22 i Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 29. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljaju zanimanja, SL L 303., 2.12.2000., str. 16

[2]               COM(2006) 643 završna verzija, 30.10.2006., o Direktivi 2000/43/EU

[3]               COM(2008) 225 završna verzija/2, 8.7.2008., o Direktivi 2000/78/EU

[4]               Članak 17. Direktive 2000/43/EZ  i članak 19. Direktive 2000/78/EZ

[5]               U skladu s člankom 25. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Komisija svake dvije godine izvješćuje o primjeni odredbi Ugovora o borbi protiv diskriminacije i građanstvu Unije, vidi COM(2013) 270, 8.5.2013 za razdoblje izvješćivanja 2011.-2013. U članku 25. izvješća upućuje se na ovo izvješće u vezi sa suzbijanjem diskriminacije iz članka 19. UFEU-a.

[6]               Članci iz napomene 4.

[7]               Tijela za promicanje jednakosti iz Belgije, Danske, Njemačke, Mađarske, Austrije, Švedske i Ujedinjene Kraljevine odgovorila su posebno.

[8]               Europski centar za poslodavce i poduzeća koji pružaju javne usluge (CEEP) , BusinessEurope, Europska konfederacija sindikata (EUTC), EUROCADRES i Union européenne de l’artisanat et des petites et moyennes enterprises (UEAPME).

[9]               Europski ženski lobi,, Platforma europskih socijalnih NVO-a (Socijalna platforma), Europska mreža vjere i uvjerenja (ENORB), Europska mreža protiv rasizma (ENAR), ILGA-Europe, AGE Platforma Europe, Europski forum invaliditeta (EDF), Otvoreno društvo, Amnesty International i Europski centar za prava Roma (ERRC). Osim toga, Platforma za međunarodnu suradnju nedokumentiranih migranata (PICUM) i Europski forum muslimanskih žena poslali su doprinose na vlastitu inicijativu.

[10]             Ova mreža pomaže Komisiji u području zakonodavstva o suzbijanju diskriminacije.

[11]             Direktivu 2000/43/EZ morale su EU-15 prenijeti do 19. srpnja 2003., EU-10 do 1. svibnja 2004., Rumunjska i Bugarska do 1. siječnja 2007. i Hrvatska do 1. srpnja 2013.; Direktivu  2000/78/EZ morale su EU-15 prenijeti do 2. prosinca 2003. i nove države članice kako je navedeno. Međutim, u Direktivi 2000/78/EZ predviđeno je do tri dodatne godine za prenošenje odredbi o dobi i invaliditetu.

[12]             Nije bilo postupaka protiv Luksemburga, a preispitivanje prenošenja u Bugarskoj i Hrvatskoj još uvijek je u tijeku.

[13]             Postupci zbog povrede protiv Belgije i Rumunjske još uvijek su u tijeku (Belgija zbog obje Direktive, Rumunjska zbog Direktive 2000/78/EZ).

[14]             Predmet  C-312/11 Komisija protiv Italije, presuda od 4.srpnja 2013.

[15]             Očito je iz nedavno pokrenutih postupaka zbog povrede protiv dvije države članice (Mađarske zbog Direktive 2000/78/EZ u 2012. i Finske zbog Direktive 2000/43/EZ u 2013.) Prvi slučaj povezan je s dobnom granicom za obavezan odlazak u mirovinu za suce, državne odvjetnike i javne bilježnike; drugi slučaj odnosi se na manjak nadležnosti nacionalnog tijela za ravnopravnost u skladu s Direktivom 2000/43/EZ. Sud je odlučio da Mađarska nije usklađena s Direktivom 2000/78/EZ zbog značajnog spuštanja dobne granice za obavezan odlazak u mirovinu za suce, državne odvjetnike i javne bilježnike (promet C-286/12 Komisija protiv Mađarske, presuda od 6. studenog 2012.) Nakon presude, Mađarska je donijela Zakon T-9598 od 11.3.2013. kako bi osigurala usklađenost s Direktivom i taj bi se slučaj trebao zatvoriti 20.11.2013. .

[16]             Dva se postupka odnose na Grčku i diskriminacijske dobne granice u javnoj službi, a jedan se odnosi na Češku Republiku i nedovoljnu zaštitu od diskriminacije za osobe s invaliditetom koje su u potrazi za zaposlenjem.

[17]             Publikacije Komisije pripremila je mreža pravnih stručnjaka u području suzbijanja diskriminacije i dostupne su na http://ec.europa.eu/justice/discrimination/document/index_en.htm#h2-7, Equinet reports at http://www.equineteurope.org i izvješća FRA na http://fra.europa.eu.

[18]             Financiranje se osigurava u okviru programa PROGRESS 2007.-13., Odluka br. 1672/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o osnivanju Programa Zajednice za zapošljavanje i socijalnu solidarnost – Progress (SL L 315, 15.11.2006., str. 15,11.). Osposobljavanje trenutno organizira Akademija za europsko pravo na temelju ugovora s Komisijom, vidi  http://www.era.int.

[19]             Članak 10. Direktive 200/43/EZ  i članak 12. Direktive 2000/78/EZ

[20]             Prema anketi EU-MIDIS Agencije za temeljna prava iz 2010., samo 25 % ispitanika odgovorilo je da su svjesni zakonodavstva o suzbijanju diskriminacije koje je dostupno na http://fra.europa.eu/en/publications-and-resources

[21]             Oglasi za radna mjesta ne smiju sadržavati nikakve diskriminacijske zahtjeve u vezi s, primjerice, dobi ili etničkim podrijetlom podnositelja molbi. Neke su države članice eksperimentirale s uporabom anonimnih životopisa kod molbi za posao kako bi se izbjegle predrasude prilikom odabira kandidata za razgovor za posao, npr. pilot projekt u Njemačkoj.http://www.antidiskriminierungsstelle.de/DE/ThemenUndForschung/anonymisierte_bewerbungen/anonymisierte_bewerbungen_node.html

[22]             Na primjer, Bugarska, Irska, Italija, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Španjolska. Osim toga, tijela za zaštitu jednakosti u Austriji, UK-u i Poljskoj dostavila su detaljne podatke o tome pitanju. Nekoliko država članica spominje da se financijska sredstva iz programa Progress koriste za projekte podizanja svijesti.

[23]             To je bila jedna od preporuka FRA-e u njegovu mišljenju 1/2013 o dvjema direktivama, koje je dostupno na: http://fra.europa.eu/en/opinion/2013/fra-opinion-situation-equality-european-union-10-years-initial-implementation-equality.

[24]             U člancima 11. i 12. Direktive 2000/43/EZ i člancima 13. i 14. Direktive 2000/78/EZ ističe se uloga socijalnih partnera i NVO-a u promicanju jednakog postupanja.

[25]             Npr. smjernice Povjerenstva UK-a za jednakost i ljudska prava za poslodavce i zaposlenike koje su dostupne na: http://www.equalityhumanrights.com/advice-and-guidance/new-equality-act-guidance/

[26]             Podaci o jednakosti odnose se na podatke prikupljene u odnosu na ravnopravnost i diskriminaciju.

[27]             To se ne odnosi samo na podatke koji su u vezi s osnovnom iz dvaju Direktiva, ali i na podatke prema spolu. Ako države članice ne prikupljaju podatke prema spolu, neće moći utvrditi pogađaju li određene vrste diskriminacije više žene nego muškarce.

[28]             Vidi isto izvješće Equineta „Statistički podaci o diskriminaciji i bazi podataka o pritužbama“ Doprinos nacionalnih tijela za promicanje jednakosti, prosinac 2009., dostupno na: http://www.equineteurope.org.

[29]             Situacijsko testiranje metoda je koja pomaže u otkrivanju diskriminacije na temelju testiranja uspoređivanjem parova, odnosno, primjena testa na parove molbi za posao za slobodno radno mjesto korištenjem iste molbe koja se razlikuje samo u određenim značajkama koje su predmetom testiranja (npr. dob).

[30]             Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.-50.). Buduća reforma pravnog okvira EU-a o zaštiti osobnih podataka koju je predstavila Europska komisija neće donijeti nikakve promjene po tome pitanju.

[31]             Sva upućivanja na podatke o jednakosti u ovom izvješću trebaju se shvaćati kao da se odnose na anonimne podatke u statističke i dokazne svrhe, bez navođenja uključenih fizičkih osoba.

[32]             Npr. Njemačka, Irska, Francuska, Hrvatska i Mađarska objavile su ankete, izvješća i priručnike o prikupljanju podataka o jednakosti.

[33]             Anketa EU-MIDIS iz 2010.  Agencije za temeljna prava, dostupna nahttp://fra.europa.eu/en/publications-and-resources.

[34]             Vidi izvješće Equineta iz 2012.  na temu „Poznato nepoznato: Kako tijela za promicanje jednakosti mogu komunikacijom riješiti problem nedovoljnog prijavljivanja diskriminacije“, dostupno na: http:// www.equineteurope.org.

[35]             Ta su ograničenja utvrđena u važnim studijama, npr. „Usporedna studija o pristupu pravosuđu u zakonodavstvu o ravnopravnosti spolova i o suzbijanju diskriminacije“ iz 2011. koju je naručila Europska komisija i koja je dostupna na: http://ec.europa.eu/justice/gender- equality/files/conference_sept_2011/final_report_access_to_justice_final_en.pdf i izvješće FRA „Pristup pravosuđu u slučajevima diskriminacije u EU-u – koraci prema daljnjoj jednakosti“, dostupno na: http://fra.europa.eu/en/publications-and-resources.

[36]             npr. nekoliko država članica neispravno je imalo gornju granicu za naknade u slučaju diskriminacije.

[37]             Studije iz napomene 35 i nacionalna izvješća neovisnih pravnih stručnjaka u području suzbijanja diskriminacije, nacionalna tijela za promicanje jednakosti i Equinet.

[38]             Npr. podaci koje su prikupili neovisni pravni stručnjaci iz svih država članica, uspoređeni i sažeti u izvješću „Razvoj zakonodavstva o suzbijanju diskriminacije u Europi“, listopad 2012., dostupno na http://ec.europa.eu/justice/discrimination/document/index_en.htm#h2-7.

[39]             Predmet C-81/12 Asociatia Accept protiv Consiliul National pentru Conbaterea Discriminarii, presuda od 25. ožujka 2013. Sud Europske unije ostavio je nacionalnom sudu da odluči je li to slučaj.

[40]             npr. Njemačka

[41]             npr. Danska i Njemačka.

[42]             npr. Estonija izvješćuje da su u razdoblju između 2007. i 2011. estonski sudovi presudili samo u tri predmeta o diskriminaciji  pri zapošljavanju; Finska izvješćuje da nema mnogo sudske prakse o zakonu o suzbijanju diskriminacije i da je na višim sudovima bio samo mali broj predmeta koji se odnose na diskriminaciju. Latvija izvješćuje da u razdoblju između 2009. - 2012. nije bilo kaznenih predmeta i da godišnje ima između 44 i 57 predmeta koji su u maloj mjeri vezani u diskriminaciju i različito postupanje. Malta odgovara da nema gotovo nikakve sudske prakse.

[43]             Kao što je pojam razumne prilagodbeposebnim potrebama koji se primjenjuje samo na invaliditet.

[44]             npr. Irska i Danska.

[45]             npr .Estonija, Slovenija i Finska.

[46]             tijela za promicanje jednakosti u svojim su doprinosima izjavila da postoji posebna potreba za praćenjem kako bi se osigurala ujednačena primjena neizravne diskriminacije. Vidi Pravo o jednakosti u praksi - Izvješće o provedbi Direktiva o rasi i Direktiva s općim okvirom, Izvješće Equineta, svibanj 2013., dostupno na: http://www.equineteurope.org.

[47]             To se primjenjuje samo na građanski, a ne na kazneni, postupak.

[48]             Češka Republika, Estonija, Italija, Cipar, Litva, Mađarska, Malta i Rumunjska.

[49]             Belgija, Malta i Slovačka.

[50]             Slovačka.

[51]             Vidi napomenu18. Jedno od pitanja koje je uključeno u osposobljavanje je teret dokazivanja u slučaju diskriminacije.

[52]             Članak 5. Direktive 2000/43/EZ  i članak 7. Direktive 2000/78/EZ. U njima je propisano da : Kako bi se zajamčila potpuna jednakost u praksi, načelo jednakog postupanja ne sprječava države članice da zadrže ili donesu posebne mjere za sprječavanje ili izjednačavanje neravnopravnog položaja povezanog s bilo rasnim ili etničkim podrijetlom, vjerom ili uvjerenjem, invaliditetom, dobi ili spolnim opredjeljenjem.

[53]             Samo Litva je izvijestila da nisu donesene takve mjere.

[54]             U vezi s pozitivnim mjerama za osobe s invaliditetom, države članice izvješćuju o kvotama za njihovo zapošljavanje u javnom sektoru. Pozitivne mjere prijavljene u odnosu na Rome različitije su i obuhvaćaju četiri ključna sektora nacionalnih strategija za Rome (zapošljavanje, stanovanje, obrazovanje i zdravlje). U preporuci Vijeća o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama donesenoj 9. prosinca 2013., dokument Vijeća br. 16970/13 dostupan na http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/lsa/139979.pdf (upućivanje na SL još nije dostupno), predlaže se da države članice, u cilju promicanja potpune jednakosti Roma u praksi, poduzmu ciljane mjere kako bi osigurali jednako postupanje prema njima i poštovanje njihovih temeljnih prava, uključujući jednak pristup Roma obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi i stanovanju (točka 1.1.)

[55]             Uvodna izjava 14. Direktive 2000/43/EZ  i uvodna izjava 3. Direktive 2000/78/EZ U obje se direktive isto govori o potrebi za ocjenjivanjem, u skladu s načelom uvođenja politike ravnopravnosti spolova, učinka poduzetih mjera na žene i muškarce (članak 17. stavak 2.) Direktive 2000/43/EZ i članka 19. stavka 2. Direktive 2000/78/EZ. Mnoge su države članice tvrdile da nemaju mjerodavne podatke o tome, ali Irska, Španjolska, Francuska, Nizozemska i Poljska dostavile su sveobuhvatne informacije.

[56]             Prijedlog Direktive o primjeni načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju, COM(2008) 426 završna verzija

[57]             Predmet C-303/06 Coleman, presuda od 17. srpnja 2008,  u kojem je Sud Europske unije presudio da Direktiva 2000/78/EZ štiti majku djeteta s invaliditetom od uznemiravanja ili diskriminacije pri zapošljavanju kada su problemi posljedica činjenice da je majka mora izostati s posla radi brige o djetetu .

[58]             Vidi Prilog II. dio 2.

[59]             Članak 3. stavak 2 obje Direktive, članak 13. stavak Direktive 2000/43/EZ  i uvodna izjava 12. Direktive 2000/78/EZ

[60]             „Državljanin treće zemlje“ definira es kao osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a, na primjer u Direktivi 2011/98/EU.

[61]             Primjeri direktiva u kojima se posebno utvrđuju prava državljana trećih zemalja na jednako postupanje u usporedbi s državljanima određene zemlje su sljedeći: Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23.1.2004., str. 44) izmijenjena Direktivom 2011/51/EU (SL L 132, 19.5.2011., str.1)  kako bi  obuhvatila korisnike međunarodne zaštite i Direktiva 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike trećih zemalja koji zakonito borave u državama članicama (SL L 343, 23.12.2011, str. 1). Potonja sadrži izričite upute na Direktive 2000/43/EZ i 2000/78/EZ u uvodnoj izjavi 29.

[62]             Zajednička opća načela o integraciji osiguravaju okvir na razini EU-a za suradnju na području politike o integraciji državljana trećih zemalja, uključujući poštivanje jednakosti i nediskriminacije, koje je dalje razvijeno putem Komunikacija Komisije o integraciji, razmjeni između država članica i savjetovanja s mjerodavnim dionicima. Zajednička osnovna načela integracijske politike za useljenike u Europsku uniju usvojena 19. studenog 2004., Doc.14615/04 i Zajednički plan integracije, COM(2005) 389 završna verzija, Europski plan integracije COM(2011) 455, završna verzija.

[63]             UK izvješćuje o definiciji „rase“ u Odjeljku 9. (1) Zakona o jednakosti 2010. (ona glasi ovako „rasa uključuje (a) boju kože, (b) nacionalnost; (c) etničko ili nacionalno podrijetlo“) dok je pojam „etničkog ili nacionalnog podrijetla“ uključen u definiciju „rase“ i nije dodatno definiran. Švedska izvješćuje o definiciji „etničkog identiteta“ kao „nacionalnog ili etničkog podrijetla, boje kože ili druge slične okolnosti“ u Zakonu o diskriminaciji. Nekoliko drugih država članica upućuju na tumačenje u nacionalnim pripremnim dokumentima, nacionalnoj sudskoj praksi ili međunarodnim konvencijama, posebno u Međunarodnoj konvenciji ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, koja se spominje i u preambuli Direktive.

[64]             Izvješće Equineta Pravo jednakosti u praksi - Usporedna analiza predmeta diskriminacije u Europi pokazuje u studiji koju ocjenjuju nacionalna tijela koliko je ponekad teško odrediti granicu između različitih temelja, dostupno na http://www.equineteurope.org.

[65]             Međutim, u tijeku su postupci zbog povrede protiv Belgije i Finske zbog nedostataka u nadležnosti nacionalnog tijela za promicanje jednakosti, ali očekuje se da će situacija u Belgiji uskoro biti riješena.

[66]             Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, SL L 373, 21.12.2004, str. 37 i Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006.  o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka) , SL L 204, 26.7.2006., str. 23.

[67]             Sve osim Danske, Italije, Malte, Portugala, Španjolske i Finske. Međutim, u Danskoj, Danski odbor za jednako postupanje, kao neovisno upravno žalbeno tijelo, nadležan je za niz temelja za diskriminaciju, uključujući sve temelje iz Direktive 2000/78/EZ.

[68]             Nekoliko država članica kontaktirano je za vrijeme ove analize sa zahtjevom da dostave dokaze žrtvama diskriminacije te dokaze o izvješćivanju i o provedenim anketama. Do sada je pokrenut postupak zbog povrede protiv Finske (zbog nepostojanja tijela za promicanje jednakosti u području zapošljavanja u skladu s Direktivom 20007/43/EZ(.

[69]             Na primjer, Komisija je osporila odredbu rumunjskog zakonodavstva koja je dopuštala posebnu kategoriju neizravne diskriminacije u području upravljanja zemljištem i planiranja. Odredba je oblikovana na neutralan način, ali činilo se da posebno utječe na Rome.

[70]             Prilikom utvrđivanja postoji li posebno zakonodavstvo ili mjera kojima se diskriminiraju Romi, nije važno odnose li se oni izričito na Rome ili koriste drugačiju terminologiju (na primjer, Nomadi), ako je jasno da su mjere usmjerene na Rome.

[71]             Ne nužno zakonodavstvo o jednakom postupanju već i drugi zakoni koji utječu na jednako postupanje u područjima obuhvaćenim Direktivom (npr. zakonodavstvo o socijalnim stanovima u vezi s pristupom stanovanju).

[72]             COM(2011) 173 završna verzija od 5.4. 2011.

[73]             Dokument Vijeća br. 16970/13 dostupan je na http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/lsa/139979.pdf (upućivanje na SL za ovu Preporuku još nije dostupno)

[74]             Točka 2.1. Preporuke.

[75]             Predmet C-394/11 Belov, prvi diskriminacijski slučaj u vezi s Romima koji je upućen Sudu, isti je Sud proglasio nedopuštenim 31. siječnja 2013. jer se bugarsko tijelo za jednakost (koje je uputilo predmet Sudu) nije smatralo sudom u smislu Ugovora.

[76]             Posebni uvjeti za mlađe ili starije radnike, utvrđivanje minimalnog uvjeta dobi, radnog iskustva ili senioriteta i utvrđivanje gornje dobne granice za zapošljavanje.

[77]             Utemeljeno na doprinosima država članica, mjerodavnih dionika i izvješću koje je objavila Komisija u 2011. „Dob i zapošljavanje“, dostupno na: http://ec.europa.eu/justice/discrimination/document/index_en.htm#h2-7.

[78]             Predmet C-13/01 Chacon Navas, presuda od 11. srpnja 2008.

[79]             Zajednički predmeti C-335/11 i C-337/11 Ring i Skouboe Werge, presuda od 11. travnja 2013.

[80]             Europska unija potpisala je Konvenciju 30. ožujka 2007 i Konvencija je u odnosu na EU stupila na snagu 22. siječnja 2011. Prvo povremeno izvješće o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u EU-u predviđeno je za 2014.

[81]             To je prikazano u Prilogu II. Odluci Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenog 2009. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice, SL L 23 od 27.1.2010., str. 35.

[82]             Vidi stavke 28.-31. u predmetu Ring i Skouboe Werge navedenim u napomeni 79.

[83]             Razumna prilagodba potrebama znači da poslodavci prema potrebi u određenoj situaciji poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osobi s invaliditetom omogućio pristup zapošljavanju, sudjelovanje ili napredovanje na radu ili usavršavanje, ako takve mjere za poslodavca ne predstavljaju nerazmjeran teret.

[84]             Belgija, Estonija, Cipar, Italija, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska i Slovačka.

[85]             Italija. Predmet  C-312/11 Komisija protiv Italije, presuda od 4.srpnja 2013. Nakon donošenja presude, Italija je izmijenila svoje zakonodavstvo i Komisija trenutno preispituje izmjene.

[86]             Češka Republika, Latvija, Poljska, Slovačka, Finska i Ujedinjena Kraljevina.

[87]             Predmet C-267/06 Maruko protiv Versorgungsanstalt der deutschen Bühnen, presuda od 1. travnja 2008. i predmet C-147/08 Römer v Freie und Hansestadt Hamburg, presuda od 10. svibnja 2011.

[88]             Predmet C-81/12 Asociatia Accept protiv Consiliul National pentru Conbaterea Discriminarii, presuda od 25. ožujka 2013.

[89]             Vidi nedavno istraživanje FRA-a u EU-u o iskustvima osoba pripadnika LGBT-a s diskriminacijom, nasiljem i uznemiravanjem, objavljeno u svibnju 2013. dostupno na: http://fra.europa.eu/en/publication/2013/eu-lgbt-survey-european-union-lesbian-gay-bisexual-and-transgender-survey-results i perspektivu Equineta iz 2013.  "Tijela za promicanje jednakosti koja promiču jednakost i nediskriminaciju osoba pripadnika LGBTI-ja", dostupno na www.equineteurope.org, čiji je cilj jačanje rada tijela za promicanje jednakosti na promicanju jednakosti i suzbijanja diskriminacije osoba pripadnika LGBTI-a.

[90]             Njemačka, Irska, Nizozemska, Slovenija, Finska i Ujedinjena Kraljevina.