1.   Ovom se Direktivom utvrđuju opći aranžmani za trošarine koje se ubiru neposredno ili posredno na potrošnju sljedeće robe („trošarinska roba”):

2.   Države članice mogu ubirati druge neizravne poreze na trošarinsku robu za posebne namjene, ako su ti porezi u skladu s poreznim pravilima Unije koja se primjenjuju na trošarinu ili porez na dodanu vrijednost u pogledu utvrđivanja porezne osnovice, izračunavanja poreza, nastanka obveze obračuna i poreznog nadzora, ali ne uključuju odredbe o oslobođenjima.

3.   Države članice mogu ubirati porez na:

Međutim, ubiranje tih poreza pri trgovanju između država članica ne smije prouzročiti formalnosti povezane s prelaskom granica.

1.   Formalnosti utvrđene carinskim odredbama Unije za ulaz robe na carinsko područje Unije primjenjuju se mutatis mutandis na ulaz trošarinske robe na područje Unije iz jednog od područja iz članka 4. stavka 2.

2.   Formalnosti utvrđene carinskim odredbama Unije za izlaz robe iz carinskog područja Unije primjenjuju se mutatis mutandis na izlaz trošarinske robe iz područja Unije u jedno od područja iz članka 4. stavka 2.

3.   Odstupajući od stavaka 1. i 2., Finskoj se dopušta da za kretanja trošarinske robe između državnog područja te države članice i područja iz članka 4. stavka 2. točke (c) primjenjuje postupke jednake onima koji se primjenjuju za takva kretanja na državnom području te države članice.

4.   Članci od 14. do 46. ne primjenjuju se na trošarinsku robu koja ima carinski status robe koja nije roba Unije, kako je definiran člankom 5. točkom 24. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

1.   Ova Direktiva i direktive 92/83/EEZ, 92/84/EEZ, 2003/96/EZ i 2011/64/EU primjenjuju se na područje Unije.

2.   Ova Direktiva i direktive 92/83/EEZ, 92/84/EEZ, 2003/96/EZ i 2011/64/EU ne primjenjuju se na sljedeća područja koja su dio carinskog područja Unije:

3.   Ova Direktiva i direktive 92/83/EEZ, 92/84/EEZ, 2003/96/EZ i 2011/64/EU ne primjenjuju se na područja obuhvaćena područjem primjene članka 355. stavka 3. UFEU-a ni na sljedeća druga područja koja nisu dio carinskog područja Unije:

4.   Španjolska može izjavom priopćiti da se ova Direktiva i direktive 92/83/EEZ, 92/84/EEZ, 2003/96/EZ i 2011/64/EU primjenjuju na Kanarske otoke, podložno mjerama za prilagodbu njihovoj velikoj udaljenosti, u odnosu na svu ili neku trošarinsku robu iz članka 1., od prvog dana drugog mjeseca nakon polaganja takve izjave.

5.   Francuska može izjavom obavijestiti da se ova Direktiva i direktive 92/83/EEZ, 92/84/EEZ, 2003/96/EZ i 2011/64/EU primjenjuju na područja navedena u stavku 2. točki (b), podložno mjerama za prilagodbu njihovoj velikoj udaljenosti, u odnosu na svu ili neku trošarinsku robu iz članka 1., od prvog dana drugog mjeseca nakon polaganja takve izjave.

6.   Odredbe ove Direktive Grčkoj ne priječe očuvanje posebnog statusa brda Atos, kako je zajamčen člankom 105. grčkog Ustava.

1.   S obzirom na konvencije i ugovore sklopljene s Francuskom, Italijom, Ciprom i Ujedinjenom Kraljevinom, za potrebe ove Direktive Kneževina Monako, San Marino, suverena područja Ujedinjene Kraljevine Akrotiri i Dhekelia odnosno Otok Man ne smatraju se trećim zemljama.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se kretanja trošarinske robe čije je podrijetlo ili odredište:

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se kretanja trošarinske robe čije je podrijetlo ili odredište u Jungholzu i Mittelbergu (Kleines Walsertal) smatraju kretanjima čije je podrijetlo ili odredište u Njemačkoj.

1.   Trošarinska roba podliježe trošarini u trenutku:

2.   Obveza obračuna trošarine nastaje u trenutku puštanja u potrošnju te u državi članici u kojoj je to puštanje nastupilo.

3.   Za potrebe ove Direktive „puštanje u potrošnju” znači bilo što od sljedećeg:

4.   Trenutkom otpuštanja iz sustava odgode plaćanja trošarine, kako je navedeno u stavku 3. točki (a), smatra se sljedeće:

5.   Potpuno uništenje ili nepovratan gubitak, potpun ili djelomičan, trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine, kao posljedica nepredviđenih okolnosti ili više sile ili kao posljedica odobrenja nadležnih tijela države članice da se roba uništi ne smatra se puštanjem u potrošnju.

6.   Za potrebe ove Direktive roba se smatra potpuno uništenom ili nepovratno izgubljenom ako je više nije moguće upotrebljavati kao trošarinsku robu.

7.   Djelomičan gubitak zbog prirode robe koji se dogodi tijekom kretanja unutar sustava odgode plaćanja trošarine između država članica ne smatra se puštanjem u potrošnju u mjeri u kojoj je iznos gubitka niži od zajedničkog praga djelomičnog gubitka za tu trošarinsku robu, osim ako država članica ima opravdan razlog za sumnju na prijevaru ili nepravilnost. Dio iznosa djelomičnog gubitka iznad zajedničkog praga djelomičnog gubitka za tu trošarinsku robu smatra se puštanjem u potrošnju.

8.   Država članica može utvrditi vlastita pravila za postupanje u slučaju djelomičnih gubitaka robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine koji nije obuhvaćen stavkom 7.

9.   U slučaju potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka, potpunog ili djelomičnog, trošarinske robe kako je navedeno u stavku 5., potrebno je dostaviti zadovoljavajući dokaz nadležnim tijelima države članice u kojoj je došlo do potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka, potpunog ili djelomičnog, ili ako nije moguće ustanoviti gdje je gubitak nastao, u državi članici u kojoj je gubitak otkriven.

Ako se utvrdi da je došlo do potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka, potpunog ili djelomičnog, trošarinske robe, jamstvo položeno u skladu s člankom 17. oslobađa se, potpuno ili djelomično, ovisno o slučaju, nakon predočenja zadovoljavajućeg dokaza.

10.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 51. kojima se utvrđuju zajednički pragovi za djelomični gubitak iz stavka 7. ovog članka i članka 45. stavka 2., uzimajući u obzir, među ostalim, prirodu robe, fizičke i kemijske značajke robe, temperaturu okoline tijekom kretanja, daljinu kretanja ili vrijeme potrošeno tijekom kretanja, te određuje vrstu trošarinske robe, odgovarajući zajednički prag za djelomični gubitak kao postotak ukupne količine i druge relevantne aspekte povezane s prijevozom te robe.

U nedostatku zajedničkih pragova za djelomični gubitak države članice i dalje primjenjuju nacionalne odredbe.

1.   Obveznik plaćanja trošarine u pogledu koje je nastupila obveza obračuna jest:

2.   Ako je više osoba odgovorno za plaćanje iste trošarine, one su solidarno odgovorne za plaćanje takvog duga.

1.   Ako je tijekom kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine došlo do nepravilnosti, koja uzrokuje da je trošarinska roba puštena u potrošnju u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (a), mjestom puštanja u potrošnju smatra se državno područje države članice u kojoj je došlo do nepravilnosti.

2.   Ako je tijekom kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine otkrivena nepravilnost koja uzrokuje da je trošarinska roba puštena u potrošnju u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (a), a nije moguće ustanoviti gdje je došlo do nepravilnosti, smatra se da je do nje došlo na državnom području države članice u kojoj je nepravilnost otkrivena i u vrijeme kada je otkrivena.

3.   U slučajevima iz stavaka 1. i 2. nadležna tijela država članica u kojima je roba puštena u potrošnju ili se smatra da je puštena u potrošnju, obavješćuju nadležna tijela države članice otpreme.

4.   Ako trošarinska roba koja se kreće unutar sustava odgode plaćanja trošarine ne dospije na mjesto odredišta i ako tijekom kretanja nije otkrivena neka nepravilnost koja uzrokuje puštanje trošarinske robe u potrošnju u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (a), smatra se da je do nepravilnosti došlo u državi članici otpreme u trenutku kada je kretanje počelo, osim ako se u razdoblju od četiri mjeseca od početka kretanja u skladu s člankom 19. stavkom 1. nadležnim tijelima države članice otpreme dostavi zadovoljavajući dokaz o završetku kretanja u skladu s člankom 19. stavkom 2., odnosno o mjestu gdje je došlo do nepravilnosti.

Ako osoba koja je zajamčila plaćanje u skladu s člankom 17. nije dobila informaciju, ili nije mogla dobiti informaciju da roba nije dospjela na mjesto odredišta, odobrava joj se razdoblje od mjesec dana od dana kada su je nadležna tijela države članice otpreme o tome obavijestila kako bi mogla dostaviti dokaz o završetku kretanja u skladu s člankom 19. stavkom 2., odnosno o mjestu gdje je došlo do nepravilnosti.

5.   Ako se u slučajevima iz stavaka 2. i 4. prije isteka roka od tri godine od datuma početka kretanja u skladu s člankom 19. stavkom 1. utvrdi u kojoj državi članici je stvarno došlo do nepravilnosti, primjenjuje se stavak 1.

Nadležna tijela države članice u kojoj je došlo do nepravilnosti obavješćuju nadležna tijela države članice u kojoj je ubrana trošarina, a ona je vraćaju ili otpuštaju čim se dostavi dokaz da je u drugoj državi članici ubrana trošarina.

6.   Za potrebe ovog članka „nepravilnost” znači okolnosti nastale tijekom kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine različite od onih iz članka 6. stavaka 5. i 6. zbog kojih se kretanje, odnosno dio kretanja trošarinske robe, nije završilo u skladu s člankom 19. stavkom 2.

1.   Trošarinska roba oslobađa se plaćanja trošarine kada joj je namjena za uporabu:

2.   Oslobođenja podliježu uvjetima i ograničenjima koje utvrđuje država članica domaćin. Države članice mogu odobriti oslobođenje i u obliku povrata trošarine.

1.   Uz trošarinsku robu koja se kreće iz državnog područja jedne države članice u državno područje druge države članice unutar sustava odgode plaćanja trošarine te podložno oslobođenju iz članka 11. stavka 1. prilaže se potvrda o oslobođenju. U potvrdi o oslobođenju navode se priroda i količina trošarinske robe koja se treba dostaviti, njezina vrijednost, identitet primatelja s pravom na oslobođenje te država članica domaćin koja je potvrdila oslobođenje.

2.   Potvrdom o oslobođenju iz stavka 1. države članice mogu obuhvatiti druga područja neizravnog oporezivanja te osigurati da je potvrda o oslobođenju usklađena s uvjetima i ograničenjima za odobravanje oslobođenja u njihovu nacionalnom pravu.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje obrazac potvrde o oslobođenju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 52. stavka 2.

4.   Postupak utvrđen u člancima od 20. do 27. ne primjenjuje se na kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine namijenjene oružanim snagama kako je navedeno u članku 11. stavku 1. točki (d) ako su pokrivena postupkom koji se neposredno temelji na Sjevernoatlantskom ugovoru.

Međutim, države članice mogu predvidjeti da se postupak utvrđen u člancima od 20. do 27. primjenjuje na takva kretanja koja se odvijaju isključivo na njihovu državnom području ili, na temelju sporazuma između dotičnih država članica, između njihovih državnih područja.

1.   Države članice mogu osloboditi od plaćanja trošarine trošarinsku robu koju isporučuju prodavaonice koje su izuzete od poreza, a koju nose u osobnoj prtljazi putnici koji lete ili plove u treće područje ili treću zemlju.

2.   S robom isporučenom u zrakoplovu ili na plovilu tijekom leta odnosno plovidbe u treće područje ili treću zemlju postupa se kao s robom koju isporuče prodavaonice koje su izuzete od poreza.

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se oslobođenja iz stavaka 1. i 2. primjenjuju tako da se spriječe moguće utaje, izbjegavanja ili zlouporabe.

4.   Za potrebe ovog članka primjenjuju se sljedeće definicije:

1.   Svaka država članica utvrđuje svoja pravila za proizvodnju, preradu, držanje i skladištenje trošarinske robe, podložno ovoj Direktivi.

2.   Proizvodnja, prerada, držanje i skladištenje trošarinske robe za koju trošarina još nije plaćena obavlja se u trošarinskom skladištu.

1.   Za otvaranje i poslovanje trošarinskog skladišta ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta podliježe odobrenju nadležnih tijela države članice u kojoj se nalazi trošarinsko skladište.

Takvo odobrenje podliježe uvjetima koje nadležna tijela imaju pravo utvrditi radi sprečavanja moguće utaje ili zlouporabe.

2.   Ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta obvezan je:

Uvjete jamstva iz prvog podstavka točke (a) utvrđuju nadležna tijela države članice koja je izdala odobrenje za trošarinsko skladište.

1.   Trošarinska roba može se kretati unutar sustava odgode plaćanja trošarine na području Unije, uključujući preko treće zemlje ili trećeg područja, između sljedećih mjesta:

Za potrebe ovog članka „mjesto uvoza” znači mjesto gdje je roba puštena u slobodni promet u skladu s člankom 201. Uredbe (EU) br. 952/2013.

2.   Uz iznimku slučaja kada se uvoz odvija unutar trošarinskog skladišta, trošarinska roba smije se od mjesta uvoza kretati unutar sustava odgode plaćanja trošarine samo ako su deklarant ili bilo koja osoba izravno ili neizravno uključena u ispunjavanje carinskih formalnosti u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 952/2013 nadležnim tijelima države članice uvoza predočili sljedeće:

3.   Države članice mogu predvidjeti da se dokaz iz stavka 2. točke (c) treba predočiti nadležnim tijelima samo na zahtjev.

4.   Odstupajući od stavka 1. točke (a) podtočaka i. i ii. te točke (b) ovog članka, država članica odredišta može pod uvjetima koje sama utvrdi dopustiti kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine do mjesta izravne dostave koje se nalazi na njezinu području ako je to mjesto odredio ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta u državi članici odredišta ili registrirani primatelj koji nije registrirani primatelj čije je odobrenje ograničeno u skladu s člankom 18. stavkom 3.

Navedeni ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta ili registrirani primatelj ostaje i dalje odgovoran za podnošenje potvrde o primitku iz članka 24. stavka 1.

5.   Stavci 1., 2. i 4. primjenjuju se i na kretanja trošarinske robe za koju je propisana nulta stopa trošarine i koja nije puštena u potrošnju.

1.   Nadležna tijela države članice otpreme zahtijevaju pod uvjetima koje sama utvrđuju da se rizik koji proizlazi iz kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine osigura jamstvom koje pruža ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta u mjestu otpreme ili registrirani pošiljatelj.

2.   Jamstvo se ne zahtijeva za kretanje energenata fiksnim cjevovodima, osim u opravdanim okolnostima.

3.   Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela države članice otpreme mogu pod uvjetima koje sama utvrđuju omogućiti da jamstvo iz stavka 1. pruža prijevoznik, vlasnik trošarinske robe, primatelj, ili zajednički dvije osobe ili više tih osoba i osobe iz stavka 1.

4.   Jamstvo je valjano u cijeloj Uniji.

5.   Država članica otpreme može izuzeti od obveze polaganja jamstva sljedeća kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine:

6.   Države članice utvrđuju detaljna pravila kojima se uređuje polaganje i valjanost jamstva.

1.   Registrirani primatelj ne smije proizvoditi, prerađivati, držati, skladištiti ni otpremati trošarinsku robu unutar sustava odgode plaćanja trošarine.

2.   Registrirani primatelj postupa u skladu sa sljedećim zahtjevima:

3.   Za registriranog primatelja koji prima trošarinsku robu samo povremeno, odobrenje iz članka 3. točke 9. ograničeno je na određenu količinu trošarinske robe, jednog pošiljatelja i određeno razdoblje. Države članice mogu ograničiti odobrenje na samo jedno kretanje.

1.   Kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine započinje:

2.   Kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine završava:

1.   Za kretanje trošarinske robe smatra se da se odvija unutar sustava odgode plaćanja trošarine samo ako se odvija uz primjenu elektroničkog trošarinskog dokumenta obrađenog u skladu sa stavcima 2. i 3.

2.   Za potrebe stavka 1. ovog članka pošiljatelj podnosi nacrt elektroničkog trošarinskog dokumenta nadležnim tijelima države članice otpreme uporabom računalnog sustava iz članka 1. Odluke (EU) 2020/263 („računalni sustav”).

3.   Nadležna tijela države članice otpreme obavljaju elektroničku provjeru podataka navedenih u nacrtu elektroničkog trošarinskog dokumenta.

Ako ti podaci nisu valjani, o tome se bez odgode obavješćuje pošiljatelj.

Ako su podaci valjani, nadležna tijela države članice otpreme dokumentu dodjeljuju jedinstvenu administrativnu referentnu oznaku i o njoj obavješćuju pošiljatelja.

4.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iv., članka 16. stavka 1. točke (b) i članka 16. stavka 4. nadležna tijela države članice otpreme bez odgode prosljeđuju elektronički trošarinski dokument nadležnim tijelima države članice odredišta, koja ga prosljeđuju primatelju ako je primatelj ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta ili registrirani primatelj.

Kada je trošarinska roba namijenjena ovlaštenom držatelju trošarinskog skladišta u državi članici otpreme, nadležna tijela te države članice prosljeđuju elektronički trošarinski dokument izravno ovlaštenom držatelju trošarinskog skladišta.

5.   Pošiljatelj je dužan osobi koja prati trošarinsku robu ili, ako takve osobe nema, prijevozniku, pružiti jedinstvenu administrativnu referentnu oznaku. Osoba koja prati trošarinsku robu ili prijevoznik tu oznaku na zahtjev predočuje nadležnim tijelima tijekom cijelog kretanja unutar sustava odgode plaćanja trošarine. Međutim, ako je to primjereno, nadležna tijela mogu zatražiti tiskani primjerak elektroničkog trošarinskog dokumenta ili bilo kojeg drugog komercijalnog dokumenta.

6.   Pošiljatelj može otkazati elektronički trošarinski dokument uporabom računalnog sustava sve dok kretanje nije započelo na temelju članka 19. stavka 1.

7.   Pošiljatelj može tijekom kretanja unutar sustava odgode plaćanja trošarine, uporabom računalnog sustava, izmijeniti mjesto odredišta ili primatelja trošarinske robe u jedno od mjesta odredišta iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke i., ii., iii. ili v. ili, ako je to primjenjivo, iz članka 16. stavka 4. U tu svrhu pošiljatelj uporabom računalnog sustava podnosi nacrt elektroničkog dokumenta o izmjeni odredišta nadležnim tijelima države članice otpreme.

1.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka iii. i v. nadležna tijela države članice otpreme prosljeđuju elektronički trošarinski dokument nadležnim tijelima države članice u kojoj je podnesena izvozna deklaracija na temelju članka 221. stavka 2. Provedbene uredbe (EU) 2015/2447 („država članica izvoza”), ako ta država članica nije država članica otpreme.

2.   Deklarant nadležnim tijelima države članice izvoza predočuje jedinstvenu administrativnu referentnu oznaku za trošarinsku robu navedenu u izvoznoj deklaraciji.

3.   Nadležna tijela u državi članici izvoza prije puštanja robe u izvoz provjeravaju odgovaraju li podaci iz elektroničkog trošarinskog dokumenta onima navedenima u izvoznoj deklaraciji.

4.   U slučaju bilo kakvih nedosljednosti između elektroničkog trošarinskog dokumenta i izvozne deklaracije nadležna tijela u državi članici izvoza o tome obavješćuju nadležna tijela države članice otpreme uporabom računalnog sustava.

5.   Ako se roba više ne namjerava iznositi iz carinskog područja Unije, nadležna tijela u državi članici izvoza, čim saznaju da se roba više ne namjerava iznositi iz carinskog područja Unije, o tome obavješćuju nadležna tijela države članice otpreme uporabom računalnog sustava. Nadležna tijela u državi članici otpreme bez odgode prosljeđuju tu obavijest pošiljatelju. Nakon primitka obavijesti pošiljatelj otkazuje elektronički trošarinski dokument, kako je predviđeno u članku 20. stavku 6., ili mijenja odredište robe, kako je predviđeno u članku 20. stavku 7., ovisno o slučaju.

1.   U slučaju kretanja energenata unutar sustava odgode plaćanja trošarine morem ili unutarnjim vodenim putovima do primatelja koji nije definitivno poznat u trenutku kada pošiljatelj podnosi nacrt elektroničkog trošarinskog dokumenta iz članka 20. stavka 2., nadležna tijela države članice otpreme mogu pošiljatelju dopustiti da u navedenom dokumentu izostavi podatke o primatelju.

2.   Čim su podaci o primatelju poznati, a najkasnije na završetku kretanja, pošiljatelj ih u skladu s postupkom iz članka 20. stavka 7. šalje nadležnim tijelima države članice otpreme.

3.   Ovaj se članak ne primjenjuje na kretanja iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka iii. i v.

1.   Nadležna tijela države članice otpreme mogu, pod uvjetima koje utvrđuje ta država članica, dopustiti da pošiljatelj razdvoji kretanje energenata unutar sustava odgode plaćanja trošarine u dva ili više kretanja ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.   Države članice obavješćuju Komisiju ako dopuštaju razdvajanje kretanja na svojem državnom području te pod kojim uvjetima. Komisija te informacije prosljeđuje ostalim državama članicama.

1.   Po primitku trošarinske robe na bilo kojem mjestu odredišta iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke i., ii. ili iv. ili članka 16. stavka 4., primatelj bez odgode, a najkasnije pet radnih dana nakon završetka kretanja, osim u slučajevima koji su na zadovoljavajući način opravdani nadležnim tijelima, podnosi potvrdu o primitku nadležnim tijelima države članice odredišta uporabom računalnog sustava.

2.   Nadležna tijela države članice odredišta utvrđuju postupke za podnošenje potvrde o primitku od strane primatelja iz članka 11. stavka 1.

3.   Nadležna tijela države članice odredišta obavljaju elektroničku provjeru podataka navedenih u potvrdi o primitku.

Ako ti podaci nisu valjani, o tome se bez odgode obavješćuje primatelj.

Ako su podaci valjani, nadležna tijela države članice odredišta primatelju izdaju potvrdu registracije potvrde o primitku i zatim tu potvrdu registracije šalju nadležnim tijelima države članice otpreme.

4.   Nadležna tijela države članice otpreme prosljeđuju potvrdu o primitku pošiljatelju. Kada se mjesto otpreme i mjesto odredišta nalaze u istoj državi članici, nadležna tijela te države članice prosljeđuju potvrdu o primitku izravno pošiljatelju.

1.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke iii. te, ako je to primjenjivo, članka 16. stavka 1. točke (b) ove Direktive, nadležna tijela države članice izvoza ispostavljaju potvrdu o izvozu na temelju informacija o izlasku robe koje su primila od izlaznog carinskog ureda na temelju članka 329. Provedbene uredbe (EU) 2015/2447 ili ureda u kojem se obavljaju formalnosti za izlaz robe iz carinskog područja, kako je navedeno u članku 2. stavku 2. ove Direktive, kojom se potvrđuje da je trošarinska roba napustila područje Unije, uporabom računalnog sustava.

2.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke v. nadležna tijela države članice izvoza ispostavljaju potvrdu o izvozu na temelju informacija koje su primile od izlaznog carinskog ureda na temelju članka 329. stavka 5. Provedbene uredbe (EU) 2015/2447.

3.   Nadležna tijela države članice izvoza obavljaju elektroničku provjeru podataka na temelju kojih se ispostavlja potvrda o izvozu u skladu sa stavcima 1. i 2. Nakon što su ti podaci provjereni i u slučaju kada država članica otpreme nije država članica izvoza, nadležna tijela države članice izvoza šalju potvrdu o izvozu nadležnim tijelima države članice otpreme.

Nadležna tijela države članice otpreme prosljeđuju potvrdu o izvozu pošiljatelju.

1.   Odstupajući od članka 20. stavka 1., kada je računalni sustav nedostupan u državi članici otpreme, pošiljatelj može započeti kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine ako:

Država članica otpreme može prije početka kretanja od pošiljatelja zahtijevati i presliku dokumenta iz prvog podstavka točke (a), zatim da država članica otpreme provjeri podatke iz te preslike te, ako je za nedostupnost računalnog sustava odgovoran pošiljatelj, odgovarajuće informacije o razlozima nedostupnosti.

2.   Čim računalni sustav ponovno postane dostupan, pošiljatelj podnosi nacrt elektroničkog trošarinskog dokumenta u skladu s člankom 20. stavkom 2.

Čim se podaci u nacrtu elektroničkog trošarinskog dokumenta provjere u skladu s člankom 20. stavkom 3., ako su ti podaci valjani, taj dokument zamjenjuje dokument za rezervni postupak iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) ovog članka. Članak 20. stavak 4., članak 21. stavak 1. te članci 24. i 25. primjenjuju se mutatis mutandis.

3.   Pošiljatelj je dužan čuvati presliku dokumenta za rezervni postupak iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) u svojoj evidenciji.

4.   Kada računalni sustav nije dostupan u državi članici otpreme, pošiljatelj može izmijeniti odredište robe kako je navedeno u članku 20. stavku 7. ili razdvojiti kretanje energenata kako je navedeno u članku 23. te priopćuje te informacije nadležnim tijelima države članice otpreme uporabom drugih sredstava komunikacije. U tu svrhu pošiljatelj obavješćuje nadležna tijela države članice otpreme prije pokretanja promjene odredišta ili razdvajanja kretanja. Stavci 2. i 3. primjenjuju se mutatis mutandis.

5.   Ako je računalni sustav nedostupan u državi članici otpreme u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka iii. i v., pošiljatelj deklarantu dostavlja presliku dokumenta za rezervni postupak iz stavka 1. prvog podstavka točke (a).

Deklarant nadležnim tijelima države članice izvoza dostavlja presliku tog dokumenta za rezervni postupak, čiji sadržaj odgovara trošarinskoj robi navedenoj u izvoznoj deklaraciji, ili jedinstvenu oznaku dokumenta za rezervni postupak.

1.   Ako se, u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iv., članka 16. stavka 1. točke (b) i članka 16. stavka 4. potvrdu o primitku iz članka 24. stavka 1. ne može podnijeti na završetku kretanja trošarinske robe u roku predviđenom u tom članku, zato što je računalni sustav nedostupan u državi članici odredišta ili zato što, u situaciji iz članka 26. stavka 1., još nisu provedeni postupci iz članka 26. stavka 2., primatelj podnosi nadležnim tijelima države članice odredišta, osim u opravdanim slučajevima, dokument za rezervni postupak koji sadržava iste podatke kao potvrda o primitku i u kojem se navodi da je kretanje završilo.

Osim u slučajevima kada primatelj potvrdu o primitku može odmah podnijeti uporabom računalnog sustava kako je predviđeno u članku 24. stavku 1., ili osim u opravdanim slučajevima, nadležna tijela države članice odredišta šalju presliku dokumenta za rezervni postupak iz prvog podstavka nadležnim tijelima države članice otpreme, koja ga prosljeđuju pošiljatelju ili ga drže dostupnim za pošiljatelja. Čim računalni sustav ponovno postane dostupan u državi članici odredišta ili su provedeni postupci iz članka 26. stavka 2., primatelj podnosi potvrdu o primitku u skladu s člankom 24. stavkom 1. Članak 24. stavci 3. i 4. primjenjuju se mutatis mutandis.

2.   Ako u slučaju iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke iii. ili v. nije moguće ispostaviti potvrdu o izvozu predviđenu u članku 25. stavcima 1. i 2. ili obavijest da se roba više ne namjerava iznijeti iz područja Unije predviđenu u članku 21. stavku 5. na završetku kretanja trošarinske robe, zbog toga što računalni sustav nije dostupan u državi članici izvoza ili zbog toga što, u slučaju iz članka 26. stavka 1., još nisu provedeni postupci iz članka 26. stavka 2., nadležna tijela države članice izvoza šalju nadležnim tijelima države članice otpreme dokument koji sadržava iste podatke kao potvrda o izvozu ili obavijest te potvrđuje da je kretanje završilo ili da se roba ne namjerava iznijeti iz područja Unije, osim kada je potvrdu o izvozu ili obavijest moguće ispostaviti u kratkom roku putem računalnog sustava, ili u opravdanim slučajevima.

Nadležna tijela države članice otpreme prosljeđuju pošiljatelju presliku dokumenta iz prvog podstavka ili ga drže dostupnim za pošiljatelja.

Čim računalni sustav ponovno postane dostupan u državi članici izvoza ili su provedeni postupci iz članka 26. stavka 2., nadležna tijela države članice izvoza šalju potvrdu o izvozu u skladu s člankom 25. stavcima 1. i 2. ili obavijest predviđenu u članku 21. stavku 5. Članak 25. stavak 3. primjenjuje se mutatis mutandis.

1.   Neovisno o članku 27., potvrda o primitku iz članka 24. stavka 1. ili potvrda o izvozu iz članka 25. stavaka 1. i 2. dokaz je da je kretanje trošarinske robe završeno u skladu s člankom 19. stavkom 2.

2.   Odstupajući od stavka 1., ako potvrde o primitku ili potvrde o izvozu nema zbog razloga koji su različiti od onih navedenih u članku 27., može se pružiti alternativni dokaz o završetku kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine, u skladu sa stavcima 3. i 4.

3.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iv., članka 16. stavka 1. točke (b) i članka 16. stavka 4. alternativni dokaz o završetku kretanja može se pružiti potvrdom nadležnih tijela države članice odredišta, na temelju odgovarajućeg dokaza, da je trošarinska roba stigla na svoje odredište.

Dokument za rezervni postupak iz članka 26. stavka 1. točke (a) smatra se odgovarajućim dokazom.

4.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke iii. ili v., a za potrebe određivanja je li trošarinska roba u okolnostima utvrđenima u stavku 2. iznesena iz područja Unije, nadležna tijela države članice otpreme:

5.   Ako prihvate odgovarajuće dokaze, nadležna tijela države članice otpreme u računalnom sustavu potvrđuju da je kretanje završeno.

1.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 51. kojima se utvrđuju struktura i sadržaj elektroničkih trošarinskih dokumenata koji se razmjenjuju uporabom računalnog sustava za potrebe članaka od 20. do 25. i dokumenata za rezervni postupak iz članaka 26. i 27. u kontekstu kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila i postupci za razmjenu elektroničkih trošarinskih dokumenata uporabom računalnog sustava u kontekstu kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine te pravila i postupci za uporabu dokumenata za rezervni postupak iz članaka 26. i 27. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 52. stavka 2.

3.   Svaka država članica utvrđuje okolnosti u kojima se može smatrati da računalni sustav nije dostupan te utvrđuje pravila i postupke u skladu s kojima treba postupati u tim situacijama za potrebe članaka 26. i 27. te u skladu s njima.

1.   Za trošarinsku robu koju nabavlja fizička osoba za vlastitu uporabu i sama je prevozi iz državnog područja jedne države članice u državno područje druge države članice trošarina se obračunava samo u državi članici u kojoj je trošarinska roba nabavljena.

2.   Da bi se utvrdilo je li trošarinska roba iz stavka 1. namijenjena za vlastitu uporabu fizičke osobe, države članice u obzir uzimaju najmanje sljedeće:

3.   Za potrebe primjene stavka 2. točke (e) države članice mogu utvrditi okvirne količine, samo u obliku dokaza. Te okvirne količine ne smiju biti niže od:

4.   Države članice mogu također utvrditi nastanak obveze plaćanja trošarine u državi članici potrošnje za nabavljena mineralna ulja koja su već bila puštena u potrošnju u drugoj državi članici ako takve proizvode neuobičajenom vrstom prijevoza prevozi fizička osoba ili bilo tko drugi u ime fizičke osobe.

Za potrebe ovog stavka, „neuobičajena vrsta prijevoza” znači svaki prijevoz goriva, koji nije prijevoz u spremnicima motornih vozila ili u odgovarajućim kanistrima za rezervno gorivo, te prijevoz tekućih proizvoda za grijanje, koji nije prijevoz u cisternama koje se upotrebljavaju u ime gospodarskih subjekata.

1.   Ako se trošarinska roba koja je puštena u potrošnju na državnom području jedne države članice premješta na državno područje druge države članice kako bi tamo bila dostavljena u komercijalne svrhe ili tamo upotrijebljena, ona podliježe trošarinama u državi članici odredišta.

U okviru područja primjene aranžmanâ iz ovog odjeljka trošarinska roba premješta se isključivo od ovjerenog pošiljatelja do ovjerenog primatelja.

2.   Za potrebe ovog članka, trošarinska roba smatra se „dostavljenom u komercijalne svrhe” ako je puštena u potrošnju na državnom području jedne države članice, premještena iz te države članice na državno područje druge države članice i dostavljena ili osobi koja nije fizička osoba ili fizičkoj osobi ako kretanje nije obuhvaćeno člankom 32. ili člankom 44. Međutim, trošarinska roba ne smatra se dostavljenom u komercijalne svrhe ako je ta fizička osoba prevozi za vlastitu uporabu kada se premješta iz državnog područja druge države članice.

3.   Kretanje trošarinske robe na temelju ovog članka počinje kada trošarinska roba napusti poslovni prostor ovjerenog pošiljatelja ili bilo koju lokaciju u državi članici otpreme o kojoj se obavijeste nadležna tijela države članice otpreme prije početka kretanja.

4.   Kretanje trošarinske robe na temelju ovog članka završava kada ovjereni primatelj primi trošarinsku robu u svojem poslovnom prostoru ili bilo kojoj lokaciji u državi članici odredišta o kojoj se obavijeste nadležna tijela države članice odredišta prije početka kretanja.

5.   Primjenjuju se uvjeti za obvezu obračuna i stope trošarine koji vrijede na dan nastanka obveze obračuna trošarine u državi članici odredišta.

1.   Ovjereni primatelj odgovoran je za plaćanje trošarine, čiji je obračun obvezan kada se roba dostavi u državu članicu odredišta, osim ako je tijekom kretanja došlo do nepravilnosti na temelju članka 46.

2.   U izostanku registracije ili potvrde od strane jedne osobe ili svih osoba uključenih u kretanje, te osobe također postaju odgovorne za plaćanje trošarine.

3.   Trošarinska roba koja se drži na plovilu ili u zrakoplovu koji plove morskim prijelazima odnosno koji lete između državnih područja dviju država članica, ali nije na raspolaganju za prodaju kada se plovilo ili zrakoplov nalazi na području jedne od tih država članica, ne podliježe trošarinama u toj državi članici.

1.   Za kretanje trošarinske robe smatra se da je usklađeno sa zahtjevima iz ovog odjeljka samo ako se kretanje odvija uz primjenu pojednostavnjenog elektroničkog trošarinskog dokumenta, obrađenog u skladu s člankom 36.

2.   Ovjereni primatelj na temelju članka 34. stavka 1. dužan je ispuniti sve sljedeće zahtjeve:

3.   Odstupajući od stavka 2. točke (a), nadležna tijela države članice odredišta mogu pod uvjetima koje su utvrdila dopustiti da jamstvo položi prijevoznik, vlasnik trošarinske robe, ovjereni pošiljatelj ili zajednički svaka kombinacija dviju osoba ili više njih s ovjerenim primateljem ili bez njega.

4.   Jamstvo iz stavka 2. točke (a) valjano je u cijeloj Uniji.

5.   Države članice utvrđuju detaljna pravila kojima se uređuje polaganje i valjanost jamstva.

6.   Ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta ili registrirani pošiljatelj može djelovati kao ovjereni pošiljatelj za potrebe ovog odjeljka nakon što je o tome obavijestio nadležna tijela države članice otpreme.

7.   Ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta ili registrirani primatelj može djelovati kao ovjereni primatelj za potrebe ovog odjeljka nakon što je o tome obavijestio nadležna tijela države članice odredišta.

8.   Za ovjerenog pošiljatelja ili ovjerenog primatelja koji šalje odnosno prima trošarinsku robu samo povremeno potvrda iz članka 3. točaka 12. i 13. ograničena je na određenu količinu trošarinske robe, jednog primatelja ili pošiljatelja i određeno razdoblje. Države članice mogu ograničiti potvrdu na samo jedno kretanje. Neovisno o zahtjevima iz članka 3. točaka 12. i 13., takva privremena potvrda također se može dati fizičkim osobama u ulozi pošiljatelja ili primatelja pri dostavi trošarinske robe u komercijalne svrhe na temelju članka 33. stavka 2.

1.   Ako se trošarinska roba kreće na temelju ovog odjeljka, ovjereni pošiljatelj podnosi nacrt pojednostavnjenog elektroničkog trošarinskog dokumenta nadležnim tijelima države članice otpreme uporabom računalnog sustava.

2.   Nadležna tijela države članice otpreme obavljaju elektroničku provjeru podataka navedenih u nacrtu pojednostavnjenog elektroničkog trošarinskog dokumenta.

Ako podaci nisu valjani, o tome se bez odgode obavješćuje ovjereni pošiljatelj.

Ako su podaci valjani, nadležna tijela države članice otpreme dokumentu dodjeljuju jedinstvenu pojednostavnjenu administrativnu referentnu oznaku i o njoj obavješćuju ovjerenog pošiljatelja.

3.   Nadležna tijela države članice otpreme bez odgode prosljeđuju pojednostavnjeni elektronički trošarinski dokument nadležnim tijelima države članice odredišta, koja ga prosljeđuju ovjerenom primatelju.

4.   Ovjereni pošiljatelj daje osobi koja prati trošarinsku robu ili, ako takve osobe nema, prijevoznik jedinstvenu pojednostavnjenu administrativnu referentnu oznaku. Osoba koja prati trošarinsku robu ili prijevoznik na zahtjev predočuje tu oznaku nadležnim tijelima tijekom cijelog kretanja.

5.   Tijekom kretanja trošarinske robe u okviru ovog odjeljka ovjereni pošiljatelj može, uporabom računalnog sustava, promijeniti odredište u drugo mjesto dostave u istoj državi članici kojim upravlja isti ovjereni primatelj ili u mjesto otpreme. U tu svrhu ovjereni pošiljatelj uporabom računalnog sustava podnosi nacrt elektroničkog dokumenta o izmjeni odredišta nadležnim tijelima države članice otpreme.

1.   Po primitku trošarinske robe ovjereni primatelj bez odgode, a najkasnije pet radnih dana nakon završetka kretanja, osim u slučajevima koji su na zadovoljavajući način opravdani nadležnim tijelima, podnosi potvrdu o primitku nadležnim tijelima države članice odredišta uporabom računalnog sustava.

2.   Nadležna tijela države članice odredišta obavljaju elektroničku provjeru podataka navedenih u potvrdi o primitku.

Ako ti podaci nisu valjani, o tome se bez odgode obavješćuje ovjereni primatelj.

Ako su podaci valjani, nadležna tijela države članice odredišta ovjerenom primatelju izdaju potvrdu registracije potvrde o primitku i šalju je nadležnim tijelima države članice otpreme.

Smatra se da je potvrda o primitku dovoljan dokaz da je ovjereni primatelj proveo sve potrebne formalnosti te da je, ako je primjenjivo i osim ako je trošarinska roba oslobođena plaćanja trošarine, platio cijeli iznos trošarine koji je dužan platiti državi članici odredišta ili da važi sustav odgode plaćanja trošarine u skladu s poglavljem III.

3.   Nadležna tijela države članice otpreme prosljeđuju potvrdu o primitku ovjerenom pošiljatelju.

4.   Trošarina plaćena u državi članici otpreme vraća se na zahtjev i na temelju potvrde o primitku iz stavka 1.

1.   Odstupajući od članka 36., kada je računalni sustav nedostupan u državi članici otpreme, ovjereni pošiljatelj može započeti kretanje trošarinske robe ako:

Država članica otpreme može prije početka kretanja zahtijevati od ovjerenog pošiljatelja presliku dokumenta iz prvog podstavka točke (a), zatim da država članica otpreme provjeri podatke iz te preslike te, ako je za nedostupnost računalnog sustava odgovoran ovjereni pošiljatelj, odgovarajuće informacije o razlozima nedostupnosti.

2.   Čim računalni sustav ponovno postane dostupan, ovjereni pošiljatelj podnosi nacrt pojednostavnjenog elektroničkog trošarinskog dokumenta u skladu s člankom 36. stavkom 1.

Čim se podaci u nacrtu pojednostavnjenog elektroničkog trošarinskog dokumenta provjere u skladu s člankom 36. stavkom 2., ako su ti podaci valjani, taj dokument zamjenjuje dokument za rezervni postupak iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) ovog članka. Članak 36. stavak 3. i članak 37. primjenjuju se mutatis mutandis.

3.   Ovjereni pošiljatelj dužan je čuvati presliku dokumenta za rezervni postupak iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) u svojoj evidenciji.

4.   Kada računalni sustav nije dostupan u državi članici otpreme, ovjereni pošiljatelj može izmijeniti odredište robe kako je navedeno u članku 36. stavku 5. te priopćuje te informacije nadležnim tijelima države članice otpreme uporabom drugih sredstava komunikacije. Ovjereni pošiljatelj obavješćuje nadležna tijela države članice otpreme prije pokretanja promjene odredišta. Stavci 2. i 3. ovog članka primjenjuju se mutatis mutandis.

1.   Neovisno o članku 39., potvrda o primitku koja se zahtijeva člankom 37. stavkom 1. dokaz je da je trošarinska roba dostavljena ovjerenom primatelju.

2.   Odstupajući od stavka 1., ako potvrde o primitku nema zbog razloga koji su različiti od onih navedenih u članku 39., alternativni dokaz o dostavi trošarinske robe može se pružiti potvrdom nadležnih tijela države članice odredišta, na temelju odgovarajućeg dokaza, da je otpremljena trošarinska roba stigla na svoje odredište.

Dokument za rezervni postupak iz članka 39. prvog stavka odgovarajući je dokaz za potrebe prvog podstavka ovog stavka.

3.   Ako su nadležna tijela države članice otpreme prihvatila potvrdu nadležnih tijela države članice odredišta, to se smatra dovoljnim dokazom da je ovjereni primatelj proveo sve potrebne formalnosti i da je platio cijeli iznos trošarine koji je dužan platiti državi članici odredišta.

1.   Kada se trošarinska roba koja je već puštena u potrošnju na državnom području države članice premješta na mjesto odredišta na državnom području te države članice preko državnog područja druge države članice, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

2.   Kada se trošarinska roba često i redovito kreće pod uvjetima iz stavka 1., dotične države članice mogu na temelju sporazuma i prema uvjetima koje utvrđuju same, pojednostavniti zahtjeve iz stavka 1.

1.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 51. kojima se utvrđuju struktura i sadržaj elektroničkih trošarinskih dokumenata koji se razmjenjuju uporabom računalnog sustava za potrebe članaka 36. i 37. i dokumenata za rezervni postupak iz članaka 38., 39. i 41. u kontekstu kretanja trošarinske robe u skladu s ovim odjeljkom.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila i postupci za razmjenu elektroničkih trošarinskih dokumenata uporabom računalnog sustava za potrebe članaka 36. i 37. te pravila i postupci za uporabu dokumenata za rezervni postupak iz članaka 38., 39. i 40. u kontekstu kretanja trošarinske robe u skladu s ovim odjeljkom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 52.

1.   Trošarinska roba koja je već puštena u potrošnju na državnom području jedne države članice i koju kupi osoba, koja nije ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta, registrirani primatelj ili ovjereni primatelj, koja ima poslovni nastan u drugoj državi članici i koja ne obavlja neovisnu gospodarsku djelatnost, te je pošiljatelj koji obavlja neovisnu gospodarsku djelatnost ili netko u njegovo ime neposredno ili posredno otprema ili prevozi na državno područje druge države članice, oporeziva je trošarinom u državi članici odredišta.

2.   U slučaju iz stavka 1. obveza obračuna trošarine nastaje u državi članici odredišta u trenutku dostave trošarinske robe. Primjenjuju se oni uvjeti za obvezu obračuna i one stope trošarine koji vrijede na dan nastanka obveze obračuna trošarine.

Trošarina se plaća u skladu s postupkom koji utvrđuje država članica odredišta.

3.   Obveznik plaćanja trošarine u državi članici odredišta je pošiljatelj.

Međutim, država članica odredišta može dopustiti pošiljatelju da odredi poreznog zastupnika s poslovnim nastanom u državi članici odredišta kao obveznika plaćanja trošarine. Porezni zastupnik mora imati ovlaštenje nadležnih tijela te države članice. Država članica može predvidjeti, u slučaju kada pošiljatelj ili porezni zastupnik ne poštuje odredbu iz stavka 4. točke (a), da je obveznik plaćanja trošarine primatelj trošarinske robe.

4.   Pošiljatelj ili porezni zastupnik postupaju u skladu sa sljedećim zahtjevima:

Dotične države članice mogu, prema uvjetima koje utvrđuju same, na temelju bilateralnih ili multilateralnih sporazuma pojednostavniti te zahtjeve.

5.   U slučaju iz stavka 1., trošarina ubrana u prvoj državi članici vraća se na zahtjev pošiljatelja ako pošiljatelj ili porezni zastupnik postupa u skladu s postupcima utvrđenima u stavku 4.

6.   Države članice mogu utvrditi posebna pravila za primjenu stavaka od 1. do 5. za trošarinsku robu na koju se primjenjuju posebni nacionalni aranžmani distribucije.

1.   U situacijama iz članka 33. stavka 1. i članka 44. stavka 1., u slučaju potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka trošarinske robe tijekom njezina prijevoza na državno područje države članice koja nije država članica u kojoj je bila puštena u potrošnju, kao posljedica nepredviđenih okolnosti ili više sile ili kao posljedica odobrenja nadležnih tijela te države članice da se roba uništi, u toj državi članici ne nastaje obveza obračuna trošarine.

Za potrebe ove Direktive roba se smatra potpuno uništenom ili nepovratno izgubljenom ako je više nije moguće upotrebljavati kao trošarinsku robu.

2.   U slučaju djelomičnog gubitka zbog prirode robe koji se dogodi tijekom njezina prijevoza na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj je puštena u potrošnju, obveza obračuna trošarine ne nastaje u državi članici ako je iznos gubitka niži od zajedničkog praga djelomičnog gubitka za tu trošarinsku robu utvrđenog u skladu s člankom 6. stavkom 9., osim ako država članica ima opravdan razlog za sumnju na prijevaru ili nepravilnost.

3.   U slučaju potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka, potpunog ili djelomičnog, trošarinske robe kako je navedeno u stavku 1., potrebno je dostaviti zadovoljavajući dokaz nadležnim tijelima države članice u kojoj je došlo do potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka, potpunog ili djelomičnog, ili ako nije moguće ustanoviti gdje je gubitak nastao, u državi članici u kojoj je gubitak otkriven.

Ako se utvrdi da je došlo do potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka, potpunog ili djelomičnog, trošarinske robe, jamstvo položeno u skladu s člankom 35. stavkom 2. točkom (a) ili člankom 44. stavkom 4. točkom (a) oslobađa se, potpuno ili djelomično, ovisno o slučaju, nakon predočenja zadovoljavajućeg dokaza.

1.   Ako je tijekom kretanja trošarinske robe na temelju članka 33. stavka 1. ili članka 44. stavka 1. došlo do nepravilnosti na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj je ta roba puštena u potrošnju, ta roba podliježe plaćanju trošarine te obveza obračuna trošarine nastaje u državi članici u kojoj je došlo do nepravilnosti.

2.   Ako je tijekom kretanja trošarinske robe na temelju članka 33. stavka 1. ili članka 44. stavka 1. otkrivena nepravilnost na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj je ta roba puštena u potrošnju, a nije moguće utvrditi gdje je došlo do nepravilnosti, smatra se da je do nepravilnosti došlo i da obveza obračuna trošarine nastaje u državi članici gdje je nepravilnost otkrivena.

Međutim, ako se prije isteka roka od tri godine od datuma nabave trošarinske robe ustanovi država članica na čijem je državnom području stvarno došlo do nepravilnosti, primjenjuju se odredbe iz stavka 1.

3.   Obvezu plaćanja trošarine ima osoba koja je jamčila njezino plaćanje u skladu s člankom 35. stavkom 2. točkom (a) ili člankom 44. stavkom 4. točkom (a) i bilo koja osoba koja je sudjelovala u nepravilnosti. Ako je više osoba odgovorno za plaćanje iste trošarine, one su solidarno odgovorne za plaćanje takvog duga.

Nadležna tijela države članice u kojoj je trošarinska roba puštena u potrošnju na zahtjev vraćaju ili otpuštaju trošarinu ako je ona ubrana u državi članici u kojoj je do nepravilnosti došlo ili je otkrivena. Nadležna tijela države članice odredišta otpuštaju jamstvo položeno na temelju članka 35. stavka 2. točke (a) ili članka 44. stavka 4. točke (a).

4.   Za potrebe ovog članka „nepravilnost” znači okolnosti nastale tijekom kretanja trošarinske robe na temelju članka 33. stavka 1. ili članka 44. stavka 1., koje nisu obuhvaćene člankom 45. zbog kojih se kretanje, ili dio kretanja trošarinske robe, nije odgovarajuće završilo.

5.   Svaki izostanak registracije ili potvrde od strane jedne osobe ili svih osoba uključenih u kretanje u suprotnosti s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 44. stavkom 4. točkom (a) ili svako nepoštovanje odredaba na temelju članka 35. stavka 1. smatra se nepravilnošću. Stavci od 1. do 4. primjenjuju se na odgovarajući način, osim ako je primatelj odgovoran za plaćanje trošarine u skladu sa zadnjom rečenicom članka 44. stavka 3.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 6. stavak 2., države članice mogu zahtijevati da trošarinska roba bude označena poreznim oznakama ili nacionalnim identifikacijskim markicama korištenima u fiskalne svrhe u trenutku njezina puštanja u potrošnju na njihovu državnom području ili, u slučajevima iz članka 33. stavka 1. i članka 44. stavka 1., kada ona uđe na njihovo državno područje.

2.   Svaka država članica koja zahtijeva uporabu poreznih oznaka ili nacionalnih identifikacijskih markica iz stavka 1. obvezna ih je staviti na raspolaganje ovlaštenim držateljima trošarinskih skladišta drugih država članica. Međutim, svaka država članica može zahtijevati da se te oznake ili markice stave na raspolaganje poreznom zastupniku ovlaštenom od strane nadležnih tijela te države članice.

3.   Ne dovodeći u pitanje bilo kakve odredbe koje mogu utvrditi države članice kako bi osigurale pravilnu provedbu ovog članka i spriječile utaju, izbjegavanje ili zlouporabu, države članice osiguravaju da porezne oznake ili nacionalne identifikacijske markice iz stavka 1. ne predstavljaju ograničenje slobodnom kretanju trošarinske robe.

Kada je trošarinska roba označena takvim oznakama ili markicama, država članica koja ih je izdala vraća ili otpušta svaki iznos koji je plaćen ili zajamčen za dobivanje tih oznaka ili markica, izuzevši troškove njihovog izdavanja, ako je obveza obračuna trošarine nastala i trošarina je ubrana u drugoj državi članici.

Međutim, država članica koja je izdala te oznake ili markice može utvrditi da povrat ili otpust plaćenog ili zajamčenog iznosa podliježe predočenju zadovoljavajućeg dokaza njezinim nadležnim tijelima da su te oznake ili markice uklonjene ili uništene.

4.   Porezne oznake ili nacionalne identifikacijske markice iz stavka 1. valjane su u državi članici koja ih je izdala. Međutim, države članice te oznake ili markice mogu međusobno priznati.

1.   Države članice mogu male proizvođače vina osloboditi od zahtjeva iz članaka od 14. do 31. te drugih zahtjeva povezanih s kretanjem i nadzorom. Ako ti mali proizvođači vina sami obavljaju transakcije unutar Unije, oni o tome obavješćuju svoja relevantna tijela i postupaju u skladu sa zahtjevima utvrđenima Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2018/273 (16).

2.   Kada su mali proizvođači vina oslobođeni od zahtjeva u skladu sa stavkom 1., primatelj obavješćuje nadležna tijela države članice odredišta o primljenim pošiljkama vina dokumentom koji se zahtijeva Delegiranom uredbom (EU) 2018/273 ili upućivanjem na njega.

3.   Za potrebe ovog članka „mali proizvođač” znači proizvođač koji u prosjeku proizvodi manje od 1 000 hl vina po vinskoj godini, na temelju prosječne godišnje proizvodnje tijekom barem tri uzastopne vinske godine, u skladu s člankom 2. stavkom 3. Delegirane uredbe (EU) 2018/273.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 10., članka 29. stavka 1. i članka 43. stavka 1. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 20. veljače 2020.

3.   Vijeće može u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 10., članka 29. stavka 1. i članka 43. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 10., članka 29. stavka 1. i članka 43. stavka 1. stupa na snagu samo ako Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Vijeću na njega ne podnese nikakav prigovor ili ako je prije isteka tog roka Vijeće obavijestilo Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Vijeća.

1.   Komisiji pomaže Odbor za trošarine. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

1.   Države članice do 31. prosinca 2021. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člancima 2., 3., 6., 12., 16. i 17., člancima od 19. do 22., člancima od 25. do 29., člancima od 33. do 46. i člancima 54. i 55. te člankom 57. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

Podložno članku 54., one primjenjuju te mjere od 13. veljače 2023.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. One sadržavaju i izjavu da se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktivu stavljenu izvan snage ovom Direktivom smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i način oblikovanja te izjave.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.