(1)

Promicanje usklađenog, održivog i uključivog razvoja unutarnjeg tržišta kao područja kojim se roba, osobe, usluge i kapital mogu slobodno i sigurno kretati jedan je od prioriteta Unije.

(2)

Ponovni dotok nezakonitih prihoda u gospodarstvo i preusmjeravanje novca za financiranje nezakonitih aktivnosti uzrokuju poremećaje i nepravedno nepovoljniji položaj građana i poduzeća koji poštuju zakone, zbog čega su prijetnja funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Osim toga, tim se praksama potiču kriminalne i terorističke aktivnosti koje ugrožavaju sigurnost građana Unije. U skladu s time Unija poduzima djelovanje kako bi se zaštitila.

(3)

Jedan je od temelja tog djelovanja Unije bila Direktiva Vijeća 91/308/EEZ (3), u kojoj je utvrđen niz mjera i obveza kojih se moraju pridržavati financijske institucije, pravne osobe i određene profesije u pogledu, među ostalim, transparentnosti i vođenja evidencija, kao i odredbe o poznavanju klijenata, te je utvrđena obveza prijavljivanja sumnjivih transakcija nacionalnim financijsko-obavještajnim jedinicama (FOJ). FOJ-evi su uspostavljeni kao čvorišta za procjenu takvih transakcija, interakciju sa sličnim tijelima u drugim državama i, prema potrebi, kontakt s pravosudnim tijelima. Direktiva 91/308/EEZ od tada je izmijenjena i zamijenjena uzastopnim mjerama. Odredbe za sprečavanje pranja novca trenutačno su utvrđene u Direktivi (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(4)

S obzirom na rizik da bi primjena Direktive 91/308/EEZ mogla dovesti do povećanog kretanja gotovine u nezakonite svrhe, što je moglo ugroziti financijski sustav i unutarnje tržište, ta je direktiva dopunjena Uredbom (EZ) br. 1889/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Tom se uredbom nastoje spriječiti i otkriti slučajevi pranja novca te financiranja terorizma utvrđivanjem sustava kontrola primjenjivih na fizičke osobe koje ulaze u Uniju ili izlaze iz Unije i sa sobom nose gotovinu ili prenosive instrumente na donositelja u vrijednosti od 10 000 EUR ili više ili jednakovrijednog iznosa u drugim valutama. Izraz „ulaze u Uniju ili izlaze iz Unije” trebao bi biti definiran u odnosu na područje Unije kako je definirano člankom 355. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kako bi se zajamčilo najšire moguće područje primjene ove Uredbe i kako nijedno područje ne bi bilo izuzeto iz njezine primjene i pružalo priliku za zaobilaženje primjenjivih kontrola.

(5)

Uredbom (EZ) br. 1889/2005 unutar Zajednice primijenjeni su međunarodni standardi za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma koje je razvila Radna skupina za financijske mjere (FATF).

(6)

FATF, osnovan 1989. u Parizu na sastanku na vrhu skupine G-7, međuvladino je tijelo koje utvrđuje standarde i promiče djelotvornu provedbu pravnih, regulatornih i operativnih mjera za borbu protiv pranja novca, financiranja terorizma i drugih s time povezanih prijetnji integritetu međunarodnog financijskog sustava. U FATF-u sudjeluju članovi iz nekoliko država članica ili njihovi predstavnici u okviru regionalnih tijela. Komisija predstavlja Uniju u radnoj skupini za financijske mjere, a Unija se obvezala na djelotvornu provedbu preporuka FATF-a. Na razini skupine, u preporuci 32. o dostavljačima gotovine određeno je da bi trebalo uspostaviti mjere za odgovarajuće kontrole prekograničnog kretanja gotovine.

(7)

U Direktivi (EU) 2015/849 utvrđen je i opisan niz kriminalnih aktivnosti kojima se ostvaruju prihodi koji bi mogli biti povezani s pranjem novca ili se upotrebljavati za financiranje terorizma. Prihodi od tih kriminalnih aktivnosti često se radi pranja novca ili financiranja terorizma prenose preko vanjske granice Unije. U ovoj bi Uredbi to trebalo uzeti u obzir i utvrditi sustav pravila kojima se, pored doprinosa sprečavanju pranja novca, posebice predikatnih kaznenih djela kao što su ona povezana s porezom, kako su definirana nacionalnim pravom, i financiranja terorizma kao takvih, omogućuju sprečavanje, otkrivanje i istraga kriminalnih aktivnosti definiranih u Direktivi (EU) 2015/849.

(8)

Postignut je napredak vezano za uvid u mehanizme koji se upotrebljavaju za prijenos nezakonito stečene vrijednosti preko granica. Kao rezultat toga, ažurirane su preporuke radne skupine za financijske mjere, u Direktivu (EU) 2015/849 uvedene su izmjene pravnog okvira Unije te su razvijene nove najbolje prakse. S obzirom na taj razvoj događaja i na temelju evaluacije postojećeg zakonodavstva Unije, potrebno je izmijeniti Uredbu (EZ) br. 1889/2005. Međutim, s obzirom na opširnost izmjena koje bi bile nužne, Uredbu (EZ) br. 1889/2005 trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti novom uredbom.

(9)

Ova Uredba nema utjecaj na mogućnost država članica da u skladu sa svojim nacionalnim pravom osiguraju dodatne nacionalne kontrole kretanja gotovine unutar Unije, pod uvjetom da su te kontrole u skladu s temeljnim slobodama Unije, a posebno s člancima 63. i 65. UFEU-a.

(10)

Niz pravila na razini Unije kojima bi se omogućile usporedive kontrole gotovine unutar Unije u velikoj bi mjeri olakšao napore koji se ulažu u sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma.

(11)

Ova se Uredba ne odnosi na mjere koje Unija ili države članice poduzimaju na temelju članka 66. UFEU-a, a kojima se ograničava kretanje kapitala koje uzrokuje ili prijeti uzrokovanju ozbiljnih poteškoća u djelovanju ekonomske i monetarne unije, ili na temelju članaka 143. i 144. UFEU-a kao posljedicu nepredviđene krize platne bilance.

(12)

S obzirom na njihovu prisutnost na vanjskim granicama Unije, njihovu stručnost u provedbi kontrola nad putnicima i teretom koji prelazi vanjsku granicu te iskustvo stečeno primjenom Uredbe (EZ) br. 1889/2005 carinska tijela trebala bi za potrebe ove Uredbe nastaviti djelovati kao nadležna tijela. Države članice istodobno bi trebale i dalje moći imenovati druga nacionalna tijela prisutna na vanjskim granicama koja će djelovati kao nadležna tijela. Države članice trebale bi nastaviti pružati adekvatno osposobljavanje za osoblje carinskih tijela i drugih nacionalnih tijela za provođenje tih kontrola, uključujući u pogledu pranja gotovog novca.

(13)

Jedan je od glavnih koncepata koji se upotrebljavaju u ovoj Uredbi koncept „gotovine”, koji bi trebalo definirati tako da se njime obuhvate četiri kategorije: gotov novac, prenosivi instrumenti na donositelja, roba koja se upotrebljava kao izrazito likvidna pričuva vrijednosti i određene vrste kartica s unaprijed uplaćenim sredstvima. Određeni prenosivi instrumenti na donositelja, roba koja se upotrebljava kao izrazito likvidna pričuva vrijednosti i kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima koje nisu povezane ni s jednim bankovnim računom i na kojima se može pohraniti novčani iznos koji je teško otkriti vjerojatno će se s obzirom na svoje značajke upotrebljavati umjesto gotovog novca kao anoniman oblik prijenosa vrijednosti preko vanjskih granica na način kojem nije moguće ući u trag s pomoću uobičajenog sustava nadzora koji provode tijela javne vlasti. Ovom bi se Uredbom stoga trebali utvrditi osnovni elementi definicije „gotovine” te bi istodobno trebalo omogućiti Komisiji da mijenja elemente ove Uredbe koji nisu ključni kao odgovor na nastojanja kriminalaca i njihovih suradnika da izbjegavaju mjere kontrole koje se odnose na samo jednu vrstu izrazito likvidne pričuve vrijednosti prenošenjem drugih vrsta preko vanjskih granica. Otkriju li se dokazi značajne razine takvog ponašanja, nužno je brzo primijeniti mjere za rješavanje te situacije. Unatoč visokoj razini rizika koju predstavljaju virtualne valute, kao što je navedeno u Izvješću Komisije od 26. lipnja 2017. o procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište i odnose se na prekogranične aktivnosti, carinska tijela nemaju nadležnost da bi ih nadzirale.

(14)

Prenosivi instrumenti na donositelja omogućuju fizičkom imatelju da zatraži da mu se isplati financijski iznos, a da pritom ne bude evidentiran niti naveden imenom. Ti se instrumenti mogu jednostavno upotrebljavati za prijenos znatnih iznosa vrijednosti i izrazito su slični gotovom novcu u smislu likvidnosti, anonimnosti te rizika od zlouporabe.

(15)

Roba koja se upotrebljava kao izrazito likvidna pričuva vrijednosti roba je s velikim omjerom između njezine vrijednosti i njezina volumena za koju postoji lako dostupno međunarodno tržište, čime se omogućuje njezina zamjena za gotov novac uz niske troškove transakcije. Takva se roba obično podnosi na standardiziran način kojim se omogućuje brza provjera njezine vrijednosti.

(16)

Kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima jesu kartice bez osobnih podataka koje služe za pohranu monetarne vrijednosti ili sredstava ili pružanje pristupa njima i mogu se upotrebljavati za platne transakcije, stjecanje robe ili usluga ili zamijeniti za gotov novac. Nisu povezane ni s jednim bankovnim računom. Kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima obuhvaćaju anonimne kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima kako su navedene u Direktivi (EU) 2015/849. Često se upotrebljavaju za niz zakonitih svrha, a jasno je i da su neki od tih instrumenata u društvenom interesu. Takve kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima lako su prenosive i mogu se upotrebljavati za prijenos znatne vrijednosti preko vanjskih granica. Stoga je nužno uključiti kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima u definiciju gotovine, osobito ako se mogu kupiti bez postupka dubinske analize stranke. Time će se omogućiti proširenje kontrola na određene vrste kartica s unaprijed uplaćenim sredstvima, uzimajući u obzir dostupnu tehnologiju, ako to dokazi opravdavaju, pod uvjetom da se takve kontrole proširuju uzimajući u obzir proporcionalnost i provedivost u praksi.

(17)

Radi sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma trebalo bi uvesti obvezu prijavljivanja gotovine za fizičke osobe koje ulaze u Uniju ili izlaze iz Unije. Kako se ne bi neopravdano ograničila sloboda kretanja ili građanima i tijelima nametnulo preveliko opterećenje u obliku administrativnih formalnosti, ta bi obveza trebala podlijegati pragu od 10 000 EUR. Ta bi se obveza trebala primjenjivati na nositelje koji taj iznos nose uz sebe, u svojoj prtljazi ili u prijevoznom sredstvu u kojem namjeravaju prijeći vanjske granice. Od tih osoba trebalo bi zahtijevati da nadležnim tijelima stave gotovinu na raspolaganje za kontrolu i da je prema potrebi pokažu tim tijelima. Definiciju „nositelja” trebalo bi shvatiti tako da isključuje one nositelje koji se bave profesionalnim prijevozom robe ili ljudi.

(18)

U pogledu kretanja gotovine bez pratnje, primjerice gotovine koja se unosi u Uniju ili iznosi iz Unije u poštanskim paketima, kurirskim pošiljkama, prtljazi bez pratnje ili kao teret u kontejnerima, nadležna tijela trebala bi imati ovlast da od pošiljatelja, primatelja ili njihova zastupnika zahtijevaju podnošenje prijave u smislu objavljivanja, sustavno ili za svaki pojedinačni slučaj, u skladu s nacionalnim postupcima. Takvim bi objavljivanjem trebao biti obuhvaćen niz elemenata koji nisu obuhvaćeni uobičajenom dokumentacijom koja se podnosi carini, kao što su otpremni dokumenti i carinske deklaracije. Takvi su elementi geografsko podrijetlo, odredište, ekonomsko podrijetlo i namjena. Obveza objavljivanja gotovine bez pratnje trebala bi biti podložna identičnom pragu kao gotovina koju sa sobom nose nositelji.

(19)

Za postizanje ciljeva ove Uredbe trebalo bi evidentirati brojne standardizirane podatke o kretanju gotovine kao što su osobni podaci podnositelja prijave, vlasnika ili primatelja, ekonomsko podrijetlo i namjena gotovine. Osobito je potrebno da podnositelj prijave, vlasnik ili primatelj, daju svoje osobne podatke kako su sadržani u njihovim osobnim dokumentima, kako bi se rizik od pogrešaka u vezi s njihovim identitetom i kašnjenja povezanih s mogućom potrebom za naknadnim provjerama sveo na najmanju moguću mjeru.

(20)

U pogledu obveze prijavljivanja gotovine u pratnji i obveze objavljivanja gotovine bez pratnje, nadležna bi tijela trebala biti ovlaštena za provedbu svih potrebnih kontrola nad osobama, njihovom prtljagom, prijevoznim sredstvima kojima prelaze vanjsku granicu i svim pošiljkama ili spremnicima koji bez pratnje prelaze tu granicu i mogu sadržavati gotovinu, ili prijevoznim sredstvima u kojima se nalaze. U slučaju neispunjavanja te obveze nadležna tijela trebala bi sastaviti prijavu po službenoj dužnosti za daljnju dostavu relevantnih informacija drugim tijelima.

(21)

Kako bi se osiguralo da ih nadležna tijela provode na jednak način, kontrole bi se primarno trebale temeljiti na analizi rizika s ciljem utvrđivanja i evaluacije rizika i razvijanja potrebnih protumjera.

(22)

Uspostava zajedničkog okvira upravljanja rizikom ne bi smjela spriječiti nadležna tijela da provode nasumične provjere ili spontane kontrole kad god to smatraju potrebnim.

(23)

Ako otkriju iznose gotovine niže od praga, ali postoje naznake da bi ta gotovina mogla biti povezana s kriminalnom aktivnošću kako je obuhvaćena ovom Uredbom, nadležna tijela trebala bi moći, u slučaju gotovine u pratnji, evidentirati informacije o nositelju, vlasniku i, ako je to dostupno, predviđenom primatelju gotovine, uključujući puno ime, kontaktne podatke, pojedinosti o vrsti i iznosu ili vrijednosti gotovine, njezinom ekonomskom podrijetlu i namjeni.

(24)

U slučaju gotovine bez pratnje, nadležna tijela trebala bi moći evidentirati informacije o podnositelju prijave, vlasniku, pošiljatelju, kao i primatelju ili predviđenom primatelju gotovine, uključujući puno ime, kontaktne podatke, pojedinosti o vrsti i iznosu ili vrijednosti gotovine, njezinom ekonomskom podrijetlu i namjeni.

(25)

Te bi se informacije trebale proslijediti FOJ-u dotične države članice, koja bi trebala osigurati da taj FOJ sve relevantne informacije proslijedi spontano ili na zahtjev FOJ-evima drugih država članica. Te su jedinice zamišljene kao čvorišta u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma koja primaju i obrađuju informacije iz različitih izvora kao što su financijske institucije te analiziraju te informacije kako bi se utvrdilo postoji li temelj za nastavak istrage koji možda nisu uočila nadležna tijela koja prikupljaju prijave i izvršavaju kontrole u skladu s ovom Uredbom. Kako bi se zajamčio učinkovit protok informacija, FOJ-evi bi trebali biti povezani s carinskim informacijskim sustavom („CIS”) uspostavljenim Uredbom Vijeća (EZ) br. 515/97 (6), a podaci koje nadležna tijela i FOJ-evi proizvode ili razmjenjuju trebali bi biti usklađeni i usporedivi.

(26)

Za uspješno praćenje ove Uredbe važno je imati djelotvornu razmjenu informacija među nadležnim tijelima, uključujući FOJ-eve unutar pravnog okvira kojim su obuhvaćeni ti subjekti, te je potrebno ojačati suradnju između FOJ-eva unutar Unije. Stoga bi Komisija trebala do 1. lipnja 2019. procijeniti mogućnost uspostave zajedničkog mehanizma za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma.

(27)

Otkrivanje iznosa gotovine manjeg od praga u situacijama kad postoje naznake kriminalne aktivnosti iznimno je relevantno u ovom kontekstu. Zbog toga bi trebalo biti moguće razmjenjivati i informacije o iznosima nižima od praga s nadležnim tijelima u drugim državama članicama ako postoje naznake kriminalne aktivnosti.

(28)

Budući da se kretanja gotovine koja podliježu kontrolama na temelju ove Uredbe odvijaju na vanjskim granicama te s obzirom na to koliko je poduzimanje mjera složeno nakon što gotovina napusti točku ulaska ili izlaska i koliki je s time povezan rizik ako se tek malen dio te gotovine upotrijebi u nezakonite svrhe, nadležna tijela trebala bi moći privremeno zadržati gotovinu u određenim okolnostima, podložno provjerama i ravnoteži: kao prvo, ako nije ispunjena obveza prijavljivanja ili objavljivanja gotovine i, kao drugo, ako postoje naznake kriminalne aktivnosti, neovisno o iznosu gotovine te o tome je li gotovina u pratnji ili bez pratnje. Zbog naravi tog privremenog zadržavanja te utjecaja koji to može imati na slobodu kretanja i pravo na vlasništvo, razdoblje zadržavanja trebalo bi se ograničiti na apsolutno najkraće vrijeme potrebno nadležnim tijelima za utvrđivanje postoji li temelj za daljnje djelovanje, kao što su istrage ili zapljena gotovine temeljena na drugim pravnim instrumentima. Uz odluku o privremenom zadržavanju gotovine u skladu s ovom Uredbom, trebalo bi izdati i obrazloženje te na odgovarajući način opisati specifične čimbenike zbog kojih je ta mjera primijenjena. Trebalo bi moći produljiti razdoblje privremenog zadržavanja gotovine u posebnim i propisno ocijenjenim slučajevima, primjerice ako nadležna tijela naiđu na poteškoće pri dobivanju informacija o potencijalnim kriminalnim aktivnostima, među ostalim, ako je potrebno komunicirati s trećom zemljom, ako se dokumenti trebaju prevesti ili ako je u slučaju gotovine bez pratnje teško utvrditi pošiljatelja ili primatelja, te kontaktirati s njime. Ako se do isteka razdoblja zadržavanja ne donese odluka o daljnjem djelovanju ili ako nadležno tijelo odluči da ne postoji temelj za daljnje zadržavanje gotovine, trebalo bi je odmah u skladu s okolnostima staviti na raspolaganje osobi čija je gotovina privremeno zadržana, nositelju ili vlasniku.

(29)

Kako bi se podigla svijest o ovoj Uredbi, države članice trebale bi u suradnji s Komisijom pripremiti odgovarajuće materijale u vezi s obvezom prijavljivanja ili objavljivanja gotovine.

(30)

Nužno je da nadležna tijela koja prikupljaju informacije u skladu s ovom Uredbom pravodobno dostave te informacije nacionalnom FOJ-u kako bi on mogao dodatno analizirati i usporediti te informacije s drugim podacima kako je propisano Direktivom (EU) 2015/849.

(31)

Za potrebe ove Uredbe, ako nadležna tijela evidentiraju neprijavljivanje ili neobjavljivanje gotovine, ili ako postoje naznake kriminalne aktivnosti, ona bi trebala pravodobno odgovarajućim kanalima razmijeniti te informacije s nadležnim tijelima drugih država članica. Ta bi razmjena podataka bila proporcionalna s obzirom na to da bi osobe koje su prekršile obvezu prijavljivanja ili objavljivanja gotovine uhvaćene u jednoj državi članici za ulazak ili izlazak vjerojatno odabrale drugu državu članicu u kojoj nadležna tijela ne bi bila upoznata s njihovim prethodnim kršenjima. Ta bi razmjena informacija trebala biti obvezna kako bi se osigurala usklađena primjena ove Uredbe u svim državama članicama. Ako postoje naznake da je gotovina povezana s nezakonitom aktivnošću koja bi mogla negativno utjecati na financijske interese Unije, te bi informacije trebalo također dostaviti Komisiji i Uredu europskog javnog tužitelja koji su Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939 (7) osnovale države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju te Uredbe te Europolu osnovanom Uredbom (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Kako bi se uspješnije ispunili ciljevi iz ove Uredbe koji se odnose na sprečavanje i odvraćanje od izbjegavanja obveze prijavljivanja ili objavljivanja gotovine, trebala bi biti obvezna i razmjena anonimiziranih informacija o riziku te rezultata analize rizika među državama članicama te s Komisijom, u skladu sa standardima utvrđenima u provedbenim aktima koji se donose na temelju ove Uredbe.

(32)

Trebalo bi moći omogućiti razmjenu informacija između nadležnog tijela države članice ili Komisije i tijela treće zemlje pod uvjetom da postoje odgovarajuće zaštitne mjere. Takva bi razmjena trebala biti dopuštena samo pod uvjetom da se poštuju relevantne nacionalne i Unijine odredbe o temeljnim pravima i prijenosu osobnih podataka, uz odobrenje tijela koja su prvotno prikupila informacije. Komisija bi trebala biti obaviještena o svakom činu razmjene informacija s trećim zemljama provedene na temelju ove Uredbe i o tome bi trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće.

(33)

S obzirom na narav informacija koje se prikupljaju i na legitimna očekivanja nositelja i podnositelja prijave da će se njihovi osobni podaci te informacije o vrijednosti gotovine koju su unijeli u Uniju ili iznijeli iz Unije smatrati povjerljivima, nadležna tijela trebala bi odgovarajućim zaštitnim mjerama osigurati da agenti kojima je potreban pristup tim informacijama poštuju načelo profesionalne tajne i na odgovarajući način zaštititi takve informacije od neovlaštenog pristupa, upotrebe ili objave. Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili nacionalnim pravom, posebno u kontekstu pravnih postupaka, takve se informacije ne bi smjele otkrivati bez dopuštenja tijela koje ih je prikupilo.

Obrada podataka na temelju ove Uredbe može obuhvaćati i osobne podatke te bi se trebala izvršavati u skladu s pravom Unije. Države članice i Komisija trebale bi obrađivati osobne podatke samo na način koji je usklađen sa svrhama ove Uredbe. Svako prikupljanje, otkrivanje, prijenos, objava i druga obrada osobnih podataka obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe trebali bi podlijegati zahtjevima uredbi (EZ) br. 45/2001 (9) i (EU) 2016/679 (10) Europskog parlamenta i Vijeća. Obrada osobnih podataka za potrebe ove Uredbe trebala bi poštovati temeljno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života priznato člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe te pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka, kako su priznata člankom 7. odnosno člankom 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”).

(34)

Za potrebe analize koju provode FOJ-evi te kako bi se omogućilo tijelima u drugim državama članicama da kontroliraju i izvršavaju obvezu prijavljivanja gotovine, posebno u pogledu osoba koje su prethodno prekršile tu obvezu, nužno je da se podaci iz prijava podnesenih na temelju ove Uredbe pohranjuju na dostatno dugo razdoblje. Kako bi FOJ-evi djelotvorno provodili svoje analize, a nadležna tijela kontrolirala i djelotvorno izvršavala obvezu prijavljivanja ili objavljivanja gotovine, razdoblje zadržavanja podataka sadržanih u prijavama podnesenim na temelju ove Uredbe ne bi smjelo trajati duže od pet godina uz moguće daljnje produljenje, nakon što je provedena temeljita procjena potrebe i proporcionalnosti takvog daljnjeg zadržavanja podataka, koje ne bi smjelo biti duže od dodatne tri godine.

(35)

Radi poticanja usklađenosti i sprečavanja izbjegavanja obveza države članice trebale bi uvesti sankcije za nepoštovanje obveza prijavljivanja ili objavljivanja gotovine. Te bi se sankcije trebale primjenjivati samo u slučaju neispunjenja obveze prijavljivanja ili objavljivanja gotovine na temelju ove Uredbe i njima se ne bi smjela uzeti u obzir potencijalna kriminalna aktivnost povezana s gotovinom, koja može biti predmetom daljnje istrage i mjera koje nisu obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te ne bi smjele prelaziti ono što je potrebno za poticanje na poštovanje pravila. Sankcije koje uvedu države članice trebale bi imati istovjetan učinak odvraćanja od kršenja ove Uredbe u cijeloj Uniji.

(36)

Iako se većina država članica na dobrovoljnoj osnovi već koristi usklađenim obrascem prijave, obrascem EU-a za prijavu gotovine, kako bi se osiguralo da nadležna tijela ujednačeno primjenjuju kontrole i učinkovito obrađuju, prenose i analiziraju prijave, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje predložaka obrazaca za prijavu i za objavljivanje, utvrđivanje kriterija za zajednički okvir upravljanja rizikom, uspostavu tehničkih pravila za razmjenu informacija te predloška obrasca koji će se upotrebljavati za dostavu informacija, kao i za utvrđivanje pravila i formata za dostavu statističkih informacija Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(37)

Kako bi se popravila trenutačna situacija u kojoj je pristup statističkim informacijama ograničen i nisu dostupni svi pokazatelji o opsegu gotovine koju kriminalci krijumčare preko vanjskih granica Unije, potrebno je kroz razmjenu informacija među nadležnim tijelima i s Komisijom uvesti djelotvorniju suradnju. Kako bi se zajamčilo da je ta razmjena informacija djelotvorna i učinkovita, Komisija bi trebala preispitati ispunjava li sustav svoju svrhu te postoje li prepreke za pravodobnu i izravnu razmjenu informacija. Nadalje, Komisija bi statističke informacije trebala objavljivati na svojim internetskim stranicama.

(38)

Kako bi se mogle brzo uzeti u obzir buduće izmjene međunarodnih standarda, poput standarda koje utvrđuje FATF, ili kako bi se riješilo pitanje zaobilaženja ove Uredbe s pomoću robe koja se upotrebljava kao izrazito likvidna pričuva vrijednosti ili kartica s unaprijed uplaćenim sredstvima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenama Priloga I. ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (12). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(39)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog transnacionalnih razmjera pranja novca i financiranja terorizma, posebnosti unutarnjeg tržišta te temeljnih sloboda, koje je moguće potpuno ostvariti samo ako se osigura da se na temelju nacionalnog zakonodavstva s gotovinom koja se prenosi preko vanjske granice Unije ne postupa na nerazmjerno različite načine, oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(40)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i uvažavaju načela priznata u članku 6. UEU-a i preuzeta u Povelji, a posebno u njezinoj glavi II.

(41)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001,