EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32018R1541

Uredba Vijeća (EU) 2018/1541 od 2. listopada 2018. o izmjeni uredbi (EU) br. 904/2010 i (EU) 2017/2454 u pogledu mjera za jačanje administrativne suradnje u području poreza na dodanu vrijednost

ST/10472/2018/INIT

OJ L 259, 16.10.2018, p. 1–11 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Legal status of the document In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2018/1541/oj

16.10.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 259/1


UREDBA VIJEĆA (EU) 2018/1541

od 2. listopada 2018.

o izmjeni uredbi (EU) br. 904/2010 i (EU) 2017/2454 u pogledu mjera za jačanje administrativne suradnje u području poreza na dodanu vrijednost

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 113.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Važeći sustav za oporezivanje trgovine među državama članicama temelji se na prijelaznim odredbama uvedenima 1993. koje su postale zastarjele i podložne prijevarama u kontekstu vrlo složenog sustava poreza na dodanu vrijednost (PDV). Komisija je u listopadu 2017. uputila u postupak zakonodavni prijedlog kojim se utvrđuju načela konačnog sustava PDV-a za prekograničnu trgovinu između poduzeća među državama članicama, a koji bi se temeljio na oporezivanju prekograničnih isporuka u državi članici odredišta. Budući da bi do potpune provedbe konačnog sustava PDV-a za trgovinu unutar Unije moglo proći nekoliko godina, potrebne su kratkoročne mjere za djelotvorniju i pravodobniju borbu protiv prekograničnih prijevara u području PDV-a. Poboljšavanje i pojednostavnjivanje instrumenata administrativne suradnje, posebno Eurofisca, važno je i za borbu protiv prijevara u području PDV-a općenito te za jačanje povjerenja među poreznim tijelima do uvođenja konačnog sustava PDV-a.

(2)

Često je nužno provesti istražnu radnju radi suzbijanja prijevara u području PDV-a, a posebno ako porezni obveznik nema poslovni nastan u državama članicama u kojima se PDV duguje. Kako bi se osiguralo pravilno izvršavanje zakonodavstva u području PDV-a i izbjeglo udvostručivanje rada i administrativnog opterećenja za porezna tijela i poduzeća, ako najmanje dvije države članice smatraju da je potrebna istražna radnja u pogledu iznosa koje je prijavio porezni obveznik koji nema poslovni nastan na njihovu državnom području, ali je taj iznos na tom državnom području oporeziv, država članica poslovnog nastana tog poreznog obveznika trebala bi provesti istražnu radnju, osim ako može dostaviti zatražene informacije. Države članice koje podnose zahtjev trebale bi biti spremne pomoći državi članici poslovnog nastana aktivnim sudjelovanjem u istražnoj radnji. S obzirom na to da bi službenici država članica koje podnose zahtjev mogli biti bolje upoznati s činjenicama i okolnostima predmeta ti bi službenici, i u slučaju kada država članica koja prima zahtjev nije zatražila službenike iz država članica koje podnose zahtjev, trebali moći biti prisutni tijekom istražne radnje ako su ispunjeni uvjeti za takvu prisutnost u skladu s nacionalnim pravom države članice koja prima zahtjev. U takvoj situaciji službenici država članica koje podnose zahtjev trebali bi imati, na temelju posredovanja službenika države članice koja prima zahtjev, pristup istim prostorijama i dokumentima kao i službenici države članice koja prima zahtjev. Ako zakonodavstvo države članice koja prima zahtjev sadržava takve uvjete za osiguravanje prisutnosti, trebalo bi pretpostaviti da će država članica koja prima zahtjev poduzeti potrebne mjere u svrhu ispunjavanja tih uvjeta. Ako smatraju da je takvo što potrebno, službenici iz država članica koje podnose zahtjev trebali bi u svakom slučaju imati mogućnost biti prisutni tijekom savjetovanja o istražnoj radnji u državi članici koja prima zahtjev sa službenicima te države članice nakon što su ih o tome obavijestili. Svrha takvog savjetovanja mogla bi biti razmjena mišljenja i informacija o napretku istražne radnje te predlaganje mogućih mjera i rasprava o njima.

(3)

Prosljeđivanje informacija nadležnim tijelima druge države članice bez prethodnog zahtjeva, u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 904/2010 (3), trebalo bi biti što jednostavnije i djelotvornije. Stoga je potrebno nadležnim tijelima omogućiti da prosljeđuju informacije drugim sredstvima koja nisu standardni obrasci kada smatraju da su druga sigurna sredstva prikladnija i kada pristanu na njihovu uporabu ili kada je informacije dostavila treća zemlja.

(4)

Izuzeće od PDV-a za uvoz robe predviđeno u članku 143. stavku 2. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (4) („carinski postupci 42 i 63”) često se zlouporabljuje te se roba preusmjerava na crno tržište bez plaćanja PDV-a. Stoga je ključno omogućiti carinskim službenicima pristup registru identifikacijskih brojeva za PDV i zbirnim prijavama prilikom provjere ispunjenosti uvjeta za primjenu izuzeća. Nadalje, informacije koje carinska tijela prikupljaju u okviru tog postupka trebalo bi staviti na raspolaganje nadležnim tijelima države članice u kojoj bi trebalo doći do narednog stjecanja unutar Zajednice.

(5)

Službenici za vezu za Eurofisc trebali bi imati automatski pristup podacima o registracijama vozila radi suzbijanja prijevara na temelju dvostrukog sustava PDV-a koji se primjenjuje na automobile. To bi im omogućilo brzo utvrđivanje počinitelja prijevarne transakcije i mjesta počinjenja prijevarne transakcije. Takav bi pristup trebalo omogućiti uporabom računalne aplikacije Europskog informacijskog sustava za prometne i vozačke dozvole (EUCARIS), čija je uporaba obvezna za države članice u skladu s odlukama Vijeća 2008/615/PUP (5) i 2008/616/PUP (6), u pogledu podataka o registracijama vozila.

(6)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu odredaba o automatskom pristupu informacijama koje prikupljaju carinska tijela i podacima o registracijama vozila, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(7)

Radi osiguravanja djelotvornog i učinkovitog praćenja PDV-a pri prekograničnim transakcijama Uredbom (EU) br. 904/2010 predviđena je prisutnost službenika u službenim prostorijama i tijekom istražnih radnji u drugim državama članicama. Kako bi se osnažile sposobnosti poreznih tijela za provjere prekograničnih isporuka, trebalo bi zajednički provoditi istražne radnje kojima se službenicima iz dviju ili više država članica omogućuje da formiraju jedan tim i aktivno sudjeluju u istražnoj radnji koja se provodi zajednički.

(8)

Radi suzbijanja najtežih prekograničnih prijevara potrebno je pojasniti i osnažiti upravljanje, zadaće i funkcioniranje Eurofisca. Službenici za vezu za Eurofisc trebali bi moći brzo pristupati svim potrebnim informacijama, razmjenjivati ih, obrađivati i analizirati te koordinirati eventualne daljnje mjere. Međutim, takvo koordiniranje ne podrazumijeva pravo da se od sudjelujuće države članice zahtijevaju bilo kakve konkretne istražne mjere. Također je potrebno ojačati borbu protiv prijevara u području PDV-a na razini Unije, a posebno omogućavanjem koordinatorima za područje rada Eurofisca da zahtijevaju ciljane informacije od Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva („Europol”) i Europskog ureda za borbu protiv prijevara („OLAF”). Stoga bi koordinatorima za područje rada Eurofisca trebalo omogućiti da Europolu i OLAF-u šalju onoliko informacija koliko je potrebno kako bi u zamjenu dobili relevantne informacije u posjedu Europola i OLAF-a.

(9)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu odredaba o Eurofiscu, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(10)

Organiziranjem prosljeđivanja zahtjeva za povrat PDV-a u skladu s člankom 5. Direktive Vijeća 2008/9/EZ (8) pruža se prilika za smanjivanje administrativnog opterećenja nadležnih tijela pri naplati neplaćenih poreznih obveza u državi članici poslovnog nastana.

(11)

Ako to smatraju prikladnim, države članice također mogu relevantne informacije dostaviti OLAF-u. To bi OLAF-u omogućilo da ispuni njegov mandata provedbe administrativnih istraga u pogledu prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije te pruži pomoć državama članicama kako bi se koordiniralo njihovo djelovanje radi zaštite financijskih interesa Unije protiv prijevara.

(12)

Komisija smije imati pristup informacijama koje su dostavljene ili prikupljene na temelju Uredbe (EU) br. 904/2010 samo u mjeri u kojoj je to potrebno za nadzor, održavanje i razvoj elektroničkih sustava kojima upravlja Komisija i koje države članice upotrebljavaju za potrebe ove Uredbe.

(13)

Na obradu osobnih podataka za potrebe Uredbe (EU) br. 904/2010 primjenjuje se Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (10) primjenjuje se na obradu osobnih podataka u institucijama i tijelima Unije za potrebe te uredbe. Borba protiv prijevara u području PDV-a prepoznata je kao važan cilj od općeg javnog interesa i za Uniju i za njezine države članice. Za potrebe ostvarivanja ciljeva Uredbe (EU) br. 904/2010, to jest suradnje i razmjene informacija kojima se pruža pomoć za pravilno utvrđivanje PDV-a, praćenja pravilne primjene PDV-a, posebno na transakcije unutar Zajednice, i suzbijanja prijevara u području PDV-a, primjereno je utvrditi konkretna i limitirana ograničenja određenih prava i obveza utvrđenih Uredbom (EU) 2016/679.

(14)

Konkretnije, potpunom primjenom prava i obveza predviđenih u Uredbi (EU) 2016/679 ozbiljno bi se dovela u pitanje djelotvornost borbe protiv prijevara u području PDV-a jer bi se ispitanicima posebice omogućilo da ometaju istrage koje su u tijeku i izradu profila rizika. Time bi se ugrozile službene ili pravne istražne radnje, analize, istrage ili postupci koji se provode u skladu s Uredbom (EU) br. 904/2010. Time bi se također onemogućila administrativna suradnja nadležnih tijela koja je ključni instrument u svrhu borbe protiv prijevara u području PDV-a. Stoga bi trebalo predvidjeti ograničenja u pogledu prava na transparentne informacije, prava na dobivanje informacija ako se osobni podaci prikupljaju od ispitanika, prava na dobivanje informacija ako osobni podaci nisu dobiveni od ispitanika, prava ispitanika na pristup, prava na brisanje, prava prigovora na obradu osobnih podataka i prava u vezi s automatiziranim donošenjem odluka u pojedinačnim slučajevima, uključujući izradu profila. Ostvarivanje tih prava trebalo bi biti ograničeno samo onoliko dugo koliko je potrebno kako se ne bi dovele u pitanje svrhe koje se nastoje postići u skladu s člankom 1. Uredbe (EU) br. 904/2010. To ograničenje trebalo bi se primjenjivati samo u pogledu određenih kategorija podataka iz članaka 1. 14. i 17. te uredbe u mjeri u kojoj je to nužno kako bi se osigurala usklađenost sa zakonodavstvom o PDV-u te relevantnim odredbama ove Uredbe.

(15)

S obzirom na to da se cilj sprečavanja, istrage i otkrivanja utaje PDV-a i prijevara u području PDV-a, ne može postići drugim, manje ograničavajućim sredstvima jednake djelotvornost, ta ograničenja nužna su radi postizanja dotične konkretne svrhe. Ona su također proporcionalna s obzirom na gubitak prihoda za Uniju i države članice te presudnu važnost koju stavljanje informacija na raspolaganje ima za djelotvornu borbu protiv prijevara. Obrada i pohrana informacija koje se prikupljaju i razmjenjuju u skladu s ovom Uredbom ograničene su na ciljeve borbe protiv prijevara u području PDV-a. Informacije koje se prikupljaju i razmjenjuju u skladu s ovom Uredbom ne odnose se na osjetljive podatke. Oni se ne smiju dodatno obrađivati na način koji nije u skladu s takvim svrhama, što uključuje zabranu njihove obrade u komercijalne svrhe. U pogledu zaštitnih mjera za sprečavanje zlouporabe ili nezakonitog pristupa ili prijenosa, Uredbom (EU) br. 904/2010 već su utvrđeni detaljni uvjeti u vezi s pristupom nadležnih nacionalnih tijela podacima i njihovom naknadnom uporabom kako bi se ostvario opći cilj te uredbe. Razdoblje zadržavanja podataka trebalo bi biti ograničeno na ono što je nužno za potrebe postizanja ciljeva koje se nastoji ostvariti.

(16)

Budući da je Uredbom Vijeća (EU) 2017/2454 (11) izmijenjen i članak 17. Uredbe (EU) br. 904/2010, što će se primjenjivati od 1. siječnja 2021., potrebno je izmijeniti Uredbu (EU) 2017/2454 kako bi se ažurirala odgovarajuća unakrsna upućivanja na taj članak. Budući da je Uredbom (EU) 2017/2454 izmijenjen i Prilog I. Uredbi (EU) br. 904/2010, što će se primjenjivati od 1. siječnja 2021., potrebno je izmijeniti Uredbu (EU) 2017/2454 jer Prilog I. više nije potreban i stoga bi ga trebalo izbrisati.

(17)

Budući da će za provedbu odredaba o automatskom pristupu informacijama koje prikupljaju carinska tijela i podacima o registracijama vozila biti potreban razvoj novih tehnoloških rješenja, potrebno je odgoditi njihovu primjenu kako bi se državama članicama i Komisiji omogućila provedba tih rješenja.

(18)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest poboljšavanje instrumenata za suradnju među državama članicama i suzbijanje prekograničnih prijevara u području PDV-a ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(19)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) 45/2001 te je on dao svoje formalne primjedbe 21. ožujka 2018.

(20)

Uredbu (EU) br. 904/2010 i Uredbu (EU) 2017/2454 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EU) br. 904/2010

Uredba (EU) br. 904/2010 mijenja se kako slijedi:

1.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. briše se.

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Zahtjev naveden u stavku 1. može sadržavati obrazložen zahtjev za konkretnu administrativnu istražnu radnju. Tijelo koje prima zahtjev provodi istražnu radnju, pri čemu se, ako je to potrebno, savjetuje s tijelom koje podnosi zahtjev. Ako tijelo koje prima zahtjev smatra da istražna radnja nije potrebna, ono odmah obavješćuje tijelo koje podnosi zahtjev o razlozima takvog stajališta.

Neovisno o prvom podstavku, provedba istražne radnje u vezi s iznosima koje je prijavio ili ih je trebao prijaviti porezni obveznik s poslovnim nastanom u državi članici tijela koje prima zahtjev u vezi s isporukama robe ili usluga koje je obavio taj porezni obveznik te koji su oporezivi u državi članici tijela koje podnosi zahtjev, može biti odbijena samo zbog:

(a)

razloga predviđenih u članku 54. stavku 1. koje ocjenjuje tijelo koje prima zahtjev u skladu s izjavom o najboljim praksama u vezi s međudjelovanjem ovog stavka i članka 54. stavka 1., a koju treba donijeti u skladu s postupkom predviđenim u članku 58. stavku 2.;

(b)

razloga predviđenih u članku 54. stavcima 2., 3. i 4.;

(c)

toga što je tijelo koje prima zahtjev tijelu koje podnosi zahtjev već dostavilo informacije o istom poreznom obvezniku dobivene slijedom istražne radnje provedene prije manje od dvije godine.

Ako tijelo koje prima zahtjev odbije provesti istražnu radnju navedenu u drugom podstavku zbog razloga utvrđenih u točki (a) ili točki (b), ono neovisno o tome dostavlja tijelu koje podnosi zahtjev datume i vrijednosti svih relevantnih isporuka koje je obavio porezni obveznik tijekom prethodne dvije godine u državi članici tijela koje podnosi zahtjev.”;

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„4.a   Ako nadležna tijela najmanje dvije države članice smatraju da je potrebna istražna radnja u vezi s iznosima iz stavka 4. drugog podstavka ovog članka te podnesu zajednički obrazloženi zahtjev koji sadržava naznake ili dokaze u pogledu rizika od utaje PDV-a ili prijevara u području PDV-a, tijelo koje prima zahtjev ne smije odbiti provesti tu istražnu radnju osim zbog razloga predviđenih u članku 54. stavku 1. točki (b) i članku 54. stavcima 2., 3. ili 4. Ako država članica koja prima zahtjev već posjeduje tražene informacije, ona te informacije daje državama članicama koje podnose zahtjev. Ako države članice koje podnose zahtjev nisu zadovoljne s primljenim informacijama, one obavješćuju državu članicu koja prima zahtjev da nastavi s istražnom radnjom.

Ako država članica koja prima zahtjev to zatraži, službenici koje su ovlastila tijela koja podnose zahtjev sudjeluju u istražnoj radnji. Takva istražna radnja provodi se zajednički te pod vodstvom države članice koja prima zahtjev i u skladu s njezinim zakonodavstvom. Službenici tijela koja podnose zahtjev imaju pristup istim prostorijama i dokumentima kao i službenici tijela koje prima zahtjev te, u mjeri u kojoj se to zakonodavstvom države članice koja prima zahtjev dopušta službenicima te države članice, imaju mogućnost obaviti razgovor s poreznim obveznicima. Inspekcijske ovlasti službenika tijela koja podnose zahtjev izvršavaju se isključivo u svrhu provedbe istražne radnje.

Ako država članica koja prima zahtjev nije zatražila službenike iz država članica koje podnose zahtjev, službenici iz bilo koje od država članica koje podnose zahtjev mogu biti prisutni tijekom istražne radnje te izvršavati ovlasti predviđene u članku 28. stavku 2. ako su ispunjeni uvjeti u skladu s nacionalnim pravom države članice koja prima zahtjev. Službenici iz tih država članica koje podnose zahtjev u svakom slučaju mogu biti prisutni radi savjetovanja.

Ako službenici iz država članica koje podnose moraju sudjelovati ili biti prisutni, istražna radnja provodi se samo ako je osigurano takvo sudjelovanje ili prisutnost za potrebe istražne radnje.”;

2.

u članku 13. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Informacije se prosljeđuju putem standardnih obrazaca osim u slučajevima iz članka 50. ili u posebnim slučajevima kada odgovarajuća nadležna tijela smatraju druga sigurna sredstva prikladnijima te se dogovore da će ih upotrebljavati.

Komisija provedbenim aktima donosi standardne obrasce. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.”;

3.

Članak 17. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

„(f)

informacije koje prikuplja u skladu s člankom 143. stavkom 2. točkama (a) i (b) Direktive 2006/112/EZ, kao i zemlju podrijetla, zemlju odredišta, tarifnu oznaku, valutu, ukupni iznos, valutni tečaj, cijenu stavke i neto težinu.”;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Komisija provedbenim aktima donosi tehničke pojedinosti o automatskom pretraživanju informacija iz stavka 1. točaka od (a) do (f) ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.”;

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje podatkovne elemente informacija iz stavka 1. točke (f) ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.”;

4.

članak 21. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Svaka država članica svojim službenicima koji provjeravaju poštovanje zahtjeva predviđenih u članku 143. stavku 2. Direktive 2006/112/EZ odobrava pristup informacijama iz članka 17. stavka 1. točaka od (a) do (c) ove Uredbe za koje su druge države članice odobrile automatski pristup.”;

(b)

u stavku 2. točka (e) mijenja se kako slijedi:

i.

podtočke i. i ii. zamjenjuju se sljedećim:

„i.

pristup je povezan s istragom zbog sumnje na prijevaru ili ima za cilj otkrivanje prijevare;

ii.

pristup se ostvaruje posredovanjem službenika za vezu za Eurofisc, kako su navedeni u članku 36. stavku 1., koji posjeduje osobnu korisničku identifikaciju za elektroničke sustave kojima se omogućuje pristup tim informacijama.”;

ii.

podtočka iii. briše se;

(c)

umeće se sljedeći stavak:

„2.a   U odnosu na informacije navedene u članku 17. stavku 1. točki (f), sljedeći podaci moraju biti dostupni:

(a)

identifikacijski brojevi za PDV koje izdaje država članica koja prima informacije;

(b)

identifikacijski brojevi za PDV uvoznika ili njegova poreznog zastupnika koji isporučuje robu osobama koje posjeduju identifikacijski broj za PDV iz točke (a) ovog stavka;

(c)

zemlja podrijetla, zemlja odredišta, tarifna oznaka, ukupni iznos i neto težina uvezene robe, nakon čega slijedi isporuka robe unutar Zajednice koju svaka osoba iz točke (b) ovog stavka obavlja za svaku osobu koja posjeduje identifikacijski broj za PDV iz točke (a) ovog stavka;

(d)

zemlja podrijetla, zemlja odredišta, tarifna oznaka, valuta, ukupni iznos, valutni tečaj, cijena stavke i neto težina uvezene robe, nakon čega slijedi isporuka robe unutar Zajednice koju svaka osoba iz točke (b) ovog stavka obavlja za svaku osobu koja posjeduje identifikacijski broj za PDV koji je izdala druga država članica i to pod sljedećim uvjetima:

i.

pristup je povezan s istragom zbog sumnje na prijevaru ili ima za cilj otkrivanje prijevare;

ii.

pristup se ostvaruje posredovanjem službenika za vezu za Eurofisc, kako su navedeni u članku 36. stavku 1., koji posjeduje osobnu korisničku identifikaciju za elektroničke sustave kojima se omogućuje pristup tim informacijama.

Vrijednosti navedene u točkama (c) i (d) prvog podstavka izražavaju se u valuti države članice koja dostavlja informacije i odnose se na svaku robnu stavku iz podnesene carinske deklaracije.”;

(d)

dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje praktične aranžmane u pogledu uvjeta predviđenih u stavku 2. točki (e) ovog članka kako bi država članica koja je dostavila informacije mogla identificirati službenika za vezu za Eurofisc koji pristupa informacijama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.”;

(e)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje praktične aranžmane u pogledu uvjeta predviđenih u stavku 2. točki (e) i u stavku 2.a točki (d) ovog članka kako bi država članica koja je dostavila informacije mogla identificirati službenika za vezu za Eurofisc koji pristupa informacijama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.”;

5.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 21.a

1.   Svaka država članica dodjeljuje nadležnom tijelu svake druge države članice automatski pristup sljedećim informacijama koje se odnose na nacionalne registracije vozila:

(a)

identifikacijskim podacima koji se odnose na vozila;

(b)

identifikacijskim podacima o vlasnicima i imateljima vozila u čije je ime vozilo registrirano, kako je utvrđeno u pravu države članice registracije.

2.   Pristup informacijama iz stavka 1. odobrava se pod sljedećim uvjetima:

(a)

pristup je povezan s istragom zbog sumnje na prijevaru u području PDV-a ili ima za cilj otkrivanje prijevare u području PDV-a;

(b)

pristup se ostvaruje posredovanjem službenika za vezu za Eurofisc, kako su navedeni u članku 36. stavku 1., koji posjeduje osobnu korisničku identifikaciju za elektroničke sustave kojima se omogućuje pristup tim informacijama.

3.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje podatkovne elemente i tehničke pojedinosti u vezi s automatskim pretraživanjem informacija iz stavka 1. ovog članka i praktične aranžmane u pogledu uvjeta predviđenih u stavku 2. ovog članka kako bi država članica koja je dostavila informacije mogla identificirat službenika za vezu za Eurofisc koji pristupa informacijama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.”;

6.

članak 24. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 24.

Ako za potrebe članaka od 17. do 21.a nadležna tijela država članica razmjenjuju informacije elektroničkim putem, ona poduzimaju sve mjere potrebne za osiguravanje usklađenosti s člankom 55.

Države članice odgovorne su za sve potrebne prilagodbe svojih sustava kako bi se omogućila razmjena tih informacija s pomoću mreže CCN/CSI ili bilo koje druge slične zaštićene mreže koja se upotrebljava za razmjenu informacija iz članka 21.a elektroničkim putem.”;

7.

naslov poglavlja VII. zamjenjuje se sljedećim:

„PRISUTNOST U SLUŽBENIM PROSTORIJAMA I TIJEKOM ISTRAŽNIH RADNJI I ZAJEDNIČKIH ISTRAŽNIH RADNJI”;

8.

članak 28. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći stavak:

„2.a   Na temelju sporazuma između tijela koja podnose zahtjev i tijela koje prima zahtjev i u skladu s aranžmanima koje utvrđuje tijelo koje prima zahtjev, službenici koje su ovlastila tijela koja podnose zahtjev mogu, s ciljem prikupljanja i razmjene informacija navedenih u članku 1., sudjelovati u istražnim radnjama koje se provode na državnom području države članice koja prima zahtjev. Takve istražne radnje zajednički provode službenici tijela koja podnose zahtjev i tijela koja primaju zahtjev te se provode pod vodstvom države članice koja prima zahtjev i u skladu s njezinim zakonodavstvom. Službenici tijela koja podnose zahtjev imaju pristup istim prostorijama i dokumentima kao i službenici tijela koje prima zahtjev te, u mjeri u kojoj je zakonodavstvom države članice koja prima zahtjev to dopušteno službenicima te države članice, imaju mogućnost obaviti razgovor s poreznim obveznicima.

Ako je to dopušteno zakonodavstvom države članice koja prima zahtjev, službenici država članica koje podnose zahtjev izvršavaju iste inspekcijske ovlasti koje su dodijeljene službenicima države članice koja prima zahtjev.

Inspekcijske ovlasti službenika tijela koja podnose zahtjev izvršavaju se isključivo u svrhu provedbe istražne radnje.

Na temelju sporazuma između tijela koja podnose zahtjev i tijela koje prima zahtjev i u skladu s aranžmanima koje utvrđuje tijelo koje prima zahtjev, sudjelujuća tijela mogu sastaviti zajedničko izvješće o istražnim radnjama.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Službenici tijela koje podnosi zahtjev koji su prisutni u drugoj državi članici u skladu sa stavcima 1., 2. i 2.a moraju u svakom trenutku moći predočiti pisano ovlaštenje u kojem su navedeni njihov identitet i službeni položaj.”;

9.

članak 33. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Kako bi se promicala i olakšala multilateralna suradnja u borbi protiv prijevara u području PDV-a, ovim se poglavljem uspostavlja mreža za brzu razmjenu, obradu i analizu ciljanih informacija o prekograničnim prijevarama među državama članicama i za koordiniranje eventualnih daljnjih mjera (‚Eurofisc’).”;

(b)

stavak 2. mijenja se kako slijedi:

i.

točke (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:

„(b)

provode i koordiniraju brzu multilateralnu razmjenu ciljanih informacija o prekograničnim prijevarama te njihovu zajedničku obradu i analizu u područjima u kojima djeluje Eurofisc (‚područja rada Eurofisca’);

(c)

koordiniraju rad službenika za vezu za Eurofisc iz sudjelujućih država članica, kako su navedeni u članku 36. stavku 1., prilikom postupanja na temelju primljenih upozorenja i informacija;”;

ii.

dodaje se sljedeća točka:

„(d)

koordiniraju istražne radnje sudjelujućih država članica u vezi s prijevarama koje su utvrdili službenici za vezu za Eurofisc, kako su navedeni u članku 36. stavku 1., pri čemu nemaju ovlast da od država članica zahtijevaju provedbu istražnih radnji.”;

10.

u članku 34. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice koje su odabrale sudjelovati u području rada Eurofisca aktivno sudjeluju u multilateralnoj razmjeni i zajedničkoj obradi i analizi ciljanih informacija o prekograničnim prijevarama među svim sudjelujućim državama članicama kao i u koordiniranju eventualnih daljnjih mjera.”;

11.

Članak 35. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 35.

Komisija osigurava tehničku i logističku potporu za Eurofisc. Komisija nema pristup informacijama iz članka 1. koje se mogu razmjenjivati s pomoću Eurofisca, osim u okolnostima predviđenima u članku 55. stavku 2.”;

12.

članak 36. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Službenici za vezu država članica na ograničeno razdoblje imenuju predsjednika Eurofisca među službenicima za vezu za Eurofisc.

Službenici za vezu država članica:

(a)

dogovaraju uspostavljanje i ukidanje područjâ rada Eurofisca;

(b)

razmatraju sva pitanja koja se odnose na operativno funkcioniranje Eurofisca;

(c)

najmanje jednom godišnje procjenjuju djelotvornost i učinkovitost aktivnosti Eurofisca;

(d)

odobravaju godišnje izvješće iz članka 37.”;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Službenici za vezu država članica koji sudjeluju u određenom području rada Eurofisca („sudjelujući službenici za vezu za Eurofisc”) na ograničeno razdoblje imenuju koordinatora za područje rada Eurofisca među sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc.

Koordinatori za područje rada Eurofisca:

(a)

prikupljaju informacije primljene od sudjelujućih službenika za vezu za Eurofisc, kako je dogovoreno među sudionicima u području rada, i sve informacije stavljaju na raspolaganje ostalim sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc; te se informacije razmjenjuju elektroničkim putem;

(b)

osiguravaju da se informacije primljene od sudjelujućih službenika za vezu za Eurofisc obrađuju i analiziraju zajedno s relevantnim ciljanim informacijama o prekograničnim prijevarama koje su dostavljene ili prikupljene na temelju ove Uredbe, kako je dogovoreno među sudionicima u području rada, i rezultat stavljaju na raspolaganje svim sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc;

(c)

pružaju povratne informacije svim sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc;

(d)

podnose godišnje izvješće o aktivnostima u području rada službenicima za vezu država članica.”;

(c)

dodaju se sljedeći stavci:

„3.   Koordinatori za područje rada Eurofisca mogu zatražiti relevantne informacije od Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva („Europol”) i Europskog ureda za borbu protiv prijevara („OLAF”). Oni im u tu svrhu i u skladu s dogovorom među sudionicima u području rada mogu poslati onoliko informacija koliko je potrebno kako bi zauzvrat dobili tražene informacije.

4.   Koordinatori za područje rada Eurofisca ostalim sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc stavljaju na raspolaganje informacije primljene od Europola i OLAF-a; te se informacije razmjenjuju elektroničkim putem.

5.   Koordinatori za područje rada Eurofisca također osiguravaju da se informacije primljene od Europola i OLAF-a obrađuju i analiziraju zajedno s relevantnim ciljanim informacijama dostavljenim ili prikupljenim na temelju ove Uredbe, u skladu s dogovorom među sudionicima u području rada, i rezultate stavljaju na raspolaganje sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc.”;

13.

članak 37. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 37.

Predsjednik Eurofisca podnosi godišnje izvješće o aktivnostima u svim područjima rada Odboru iz članka 58. stavka 1.

Komisija provedbenim aktima donosi postupovne aranžmane u pogledu Eurofisca. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.”;

14.

u članku 48. stavku 1. dodaju se sljedeći podstavci:

„Ako država članica poslovnog nastana sazna da porezni obveznik koji podnosi zahtjev za povrat PDV-a u skladu s člankom 5. Direktive 2008/9/EZ ima porezne obveze u toj državi članici poslovnog nastana, ta država članica može od poreznog obveznika zatražiti pristanak za izravan prijenos povrata PDV-a na tu državu članicu radi naplate neplaćenih poreznih obveza. Ako porezni obveznik pristane na taj prijenos, država članica poslovnog nastana državu članicu povrata obavješćuje o iznosu za koji je pristanak dan i država članica povrata taj iznos u ime poreznog obveznika prenosi na državu članicu poslovnog nastana. Država članica poslovnog nastana obavješćuje poreznog obveznika o tome omogućuje li se prenesenim iznosom potpuno ili djelomično namirenje porezne obveze u skladu s njezinim nacionalnim pravom i administrativnim praksama. Međutim, prijenos povrata PDV-a na državu članicu poslovnog nastana ne utječe na pravo države članice povrata da naplati porezne obveze koje taj porezni obveznik ima u potonjoj državi članici.

Ako su porezne obveze osporene u državi članici poslovnog nastana, ta država članica može se, uz pristanak poreznog obveznika, koristiti prijenosom iznosa povrata kao mjerom zadržavanja ako je u toj državi članici osiguran učinkovit sudski nadzor.”;

15.

naslov poglavlja XIII. zamjenjuje se sljedećim:

„ODNOSI S KOMISIJOM I DRUGIM INSTITUCIJAMA, TIJELIMA, UREDIMA I AGENCIJAMA UNIJE”;

16.

u članku 49. umeće se sljedeći stavak:

„2.a   Države članice OLAF-u mogu dostaviti relevantne informacije kako bi mu omogućile razmatranje odgovarajućih mjera u skladu s njegovim mandatom. Ako su te informacije primljene od druge države članice, ta država članica može zahtijevati da prijenos informacija podliježe njezinoj prethodnoj suglasnosti.”;

17.

članak 55. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Osobe koje je za to propisno ovlastio Komisijin Ured za sigurnosnu akreditaciju mogu imati pristup tim informacijama samo u mjeri u kojoj je to potrebno za nadzor, održavanje i razvoj elektroničkih sustava kojima upravlja Komisija i koje države članice upotrebljavaju za provedbu ove Uredbe.”;

(b)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Sva pohrana, obrada ili razmjena informacija iz ove Uredbe podliježe Uredbama (EU) 2016/679 (*1) i (EZ) br. 45/2001 (*2) Europskog parlamenta i Vijeća. Međutim, države članice u svrhu pravilne primjene ove Uredbe ograničavaju područje primjene obveza i prava predviđenih u člancima od 12. do 15. i člancima 17., 21. i 22. Uredbe (EU) 2016/679. Takva ograničenja limitirana su na ono što je nužno kako bi se zaštitili interesi iz članka 23. stavka 1. točke (e) te uredbe, a posebno:

(a)

kako bi se nadležnim tijelima država članica omogućilo da pravilno obavljaju svoje zadaće za potrebe ove Uredbe ili

(b)

kako bi se izbjeglo ometanje službenih ili pravnih istražnih radnji, analiza, istraga ili postupaka za potrebe ove Uredbe i kako bi se osiguralo da sprečavanje, istraživanje i otkrivanje utaje poreza i poreznih prijevara nisu ugroženi.

Obrada i pohrana informacija iz ove Uredbe provodi se isključivo za potrebe iz članka 1. stavka 1. ove Uredbe i informacije se ne smiju dalje obrađivati na način koji nije u skladu s tim potrebama. Zabranjuje se obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe u sve druge svrhe, kao što su komercijalne svrhe. Razdoblja pohrane tih informacija ograničena su na mjeru koja je potrebna za postizanje tih svrha. Razdoblja pohrane informacija iz članka 17. ove Uredbe utvrđuju se u skladu s rokovima zastare predviđenima u zakonodavstvu dotične države članice, ali ne smiju biti dulja od deset godina.

(*1)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.)."

(*2)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).”;"

18.

u članku 58. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*3).

(*3)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”;"

19.

Prilog I. briše se.

Članak 2.

Izmjene Uredbe (EU) 2017/2454

Članak 1. Uredbe (EU) 2017/2454 mijenja se kako slijedi:

1.

točka 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.

u članku 17. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

‚2.   Komisija provedbenim aktima donosi tehničke pojedinosti o automatskom pretraživanju informacija iz stavka 1. točaka od (a) do (f) ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.’”;

2.

točka 8. briše se.

Članak 3.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 1. točka 3. podtočke (a), (b) i (c), članak 1. točka 4. podtočke (a), (c) i (e) te članak 1. točke 5., 6. i 14. primjenjuju se od 1. siječnja 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 2. listopada 2018.

Za Vijeće

Predsjednik

H. LÖGER


(1)  Mišljenje Europskog parlamenta od 3. srpnja 2018. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 23. svibnja 2018. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Uredba Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (SL L 268, 12.10.2010., str. 1.).

(4)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.).

(5)  Odluka Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (SL L 210, 6.8.2008., str. 1.).

(6)  Odluka Vijeća 2008/616/PUP od 23. lipnja 2008. o provedbi Odluke 2008/615/PUP o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (SL L 210, 6.8.2008., str. 12.).

(7)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(8)  Direktiva Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata, već u drugoj državi članici (SL L 44, 20.2.2008., str. 23.).

(9)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(10)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(11)  Uredba Vijeća (EU) 2017/2454 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/2010 o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (SL L 348, 29.12.2017., str. 1.).


Top