(1)

Direktive 2002/19/EZ (4), 2002/20/EZ (5), 2002/21/EZ (6) i 2002/22/EZ (7) Europskog parlamenta i Vijeća znatno su izmijenjene. S obzirom na to da su potrebne daljnje izmjene te bi direktive radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

Komisija periodično preispituje provođenje pet direktiva koje su dio postojećeg regulatornog okvira za elektroničke komunikacijske mreže i usluge, i to direktive 2002/19/EZ, 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ i Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8), posebno da bi utvrdila treba li ih izmijeniti s obzirom na tehnološki i tržišni razvoj.

(3)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 6. svibnja 2015. kojom se utvrđuje Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta istaknula da će se preispitivanje telekomunikacijskog okvira usredotočiti na mjere kojima je cilj poticanje ulaganja u širokopojasne mreže velike brzine, dosljedniji pristup unutarnjeg tržišta politici radiofrekvencijskog spektra i upravljanju njime, ostvarivanje uvjeta za istinsko unutarnje tržište uklanjanjem regulatorne rascjepkanosti, osiguravanje učinkovite zaštite potrošača, ravnopravni uvjeti za sve sudionike na tržištu i dosljedna primjena pravila te učinkovitiji regulatorni institucionalni okvir.

(4)

Ova je Direktiva dio Programa za primjerenost propisa (REFIT) kojim su obuhvaćene četiri direktive, i to direktive 2002/19/EZ, 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ, i Uredbu (EZ) br. 1211/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Svaka od tih direktiva sadržava mjere koje su primjenjive na pružatelje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, u skladu s regulatornom poviješću sektora u kojem su poduzetnici bili vertikalno integrirani, tj. njihove djelatnosti obuhvaćale su pružanje i mreža i usluga. Preispitivanje pruža priliku da se preinakom četiriju direktiva pojednostavni postojeća struktura radi jačanja njezine usklađenosti i dostupnosti, vezano za cilj Programa za primjerenost propisa. Njime se nudi i mogućnost prilagodbe strukture novim tržišnim okolnostima, u kojima pružanje komunikacijskih usluga više nije nužno povezano s pružanjem mreže. Kao što je predviđeno Međuinstitucionalnim sporazumom od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata (10), preinaka se sastoji u donošenju novog pravnog akta kojim su u jedinstvenom tekstu obuhvaćene znatne izmjene prethodnoga akta i nepromijenjene odredbe tog akta. Prijedlog preinake uključuje znatne izmjene prethodnog akta, a na sekundarnoj razini obuhvaća kodifikaciju neizmijenjenih odredaba prethodnog akta s tim znatnim izmjenama.

(5)

Ovom Direktivom stvara se pravni okvir za osiguravanje slobode pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, podložan samo uvjetima predviđenima u ovoj Direktivi i svim ograničenjima u skladu s člankom 52. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), posebno mjerama u vezi s javnom politikom, javnom sigurnošću i javnim zdravljem, i u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”).

(6)

Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje mogućnost da svaka država članica poduzima potrebne mjere s ciljem zaštite njezinih temeljnih sigurnosnih interesa, očuvanja javne politike i javne sigurnosti te dopuštanja istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela, uzimajući u obzir činjenicu da svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih Poveljom, osobito u njezinim člancima 7., 8. i 11., poput ograničenja u pogledu obrade podataka, treba biti predviđeno zakonom, poštovati bit tih prava i sloboda te biti podložno načelu proporcionalnosti u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje.

(7)

Približavanje sektora telekomunikacija, medija i informatičke tehnologije podrazumijeva da bi sve elektroničke komunikacijske mreže i usluge trebalo u najvećoj mogućoj mjeri obuhvatiti jedinstvenim Europskim zakonikom elektroničkih komunikacija uspostavljenim jedinstvenom direktivom, uz iznimku područja koja se bolje uređuju izravno primjenjivim pravilima koja se utvrđuju uredbama. Uređenje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga potrebno je odvojiti od uređenja sadržaja. Stoga se ovom Direktivom ne obuhvaća sadržaj usluga koje se isporučuju preko elektroničkih komunikacijskih mreža korištenjem elektroničkim komunikacijskim uslugama, kao što su radiodifuzijski sadržaji, financijske usluge i određene usluge informacijskoga društva, te se njime ne dovode u pitanje mjere koje se u vezi s tim uslugama poduzimaju na razini Unije ili na nacionalnoj razini u skladu s pravom Unije s ciljem promicanja kulturne i jezične raznolikosti i obrane medijskoga pluralizma. Sadržaj televizijskih programa obuhvaćen je Direktivom 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11). Uređenjem audiovizualne politike i sadržaja teži se postizanju ciljeva od općeg interesa kao što su sloboda izražavanja, medijski pluralizam, nepristranost, kulturna i jezična raznolikost, socijalna uključenost, zaštita potrošača i zaštita maloljetnika. Odvajanjem uređenja elektroničkih komunikacija od uređenja sadržaja ne utječe se na pitanje uvažavanja veza koje među njima postoje, posebno kako bi se zajamčio medijski pluralizam, kulturna raznolikost i zaštita potrošača. Nadležna tijela trebala bi, u granicama svojih nadležnosti, doprinositi osiguravanju provedbe politika kojima se nastoje promicati ti ciljevi.

(8)

Ovom Direktivom ne utječe se na primjenu Direktive 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12) na radijsku opremu, ali su njome obuhvaćene automobilski radioprijamnici i potrošački radioprijamnici te potrošačka digitalna televizijska oprema.

(9)

Kako bi se nacionalnim regulatornim tijelima i drugim nadležnim tijelima omogućilo da ispune ciljeve navedene u ovoj Direktivi, posebno one o interoperabilnosti s kraja na kraj, područjem primjene Direktive trebalo bi obuhvatiti određene aspekte radijske opreme kako je definirano Direktivom 2014/53/EU i potrošačke opreme koja se upotrebljava za digitalnu televiziju, kako bi se olakšao pristup krajnjim korisnicima s invaliditetom. Važno je da nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela potiču suradnju mrežnih operatora i proizvođača opreme kako bi se krajnjim korisnicima s invaliditetom olakšao pristup elektroničkim komunikacijskim uslugama. Premda nije povezano s gospodarskom aktivnosti, neisključivo korištenje radiofrekvencijskim spektrom radi privatne uporabe radijske terminalne opreme trebalo bi biti podložno ovoj Direktivi kako bi se osigurao usklađeni pristup u pogledu njihova režima ovlaštenja.

(10)

Određene elektroničke komunikacijske usluge na temelju ove Direktive mogle bi biti obuhvaćene definicijom „usluge informacijskog društva” utvrđenom u članku 1. Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (13). Odredbe te direktive kojima se uređuju usluge informacijskog društva primjenjuju se na te elektroničke komunikacijske usluge u mjeri u kojoj ova Direktiva ili drugi pravni akt Unije ne sadržava preciznije odredbe primjenjive na elektroničke komunikacijske usluge. Međutim, elektroničke komunikacijske usluge kao što su glasovna telefonija, usluge slanja poruka i usluge elektroničke pošte obuhvaćene su ovom Direktivom. Isti poduzetnik, npr. pružatelj internetskih usluga, može istodobno nuditi i elektroničku komunikacijsku uslugu, kao što je pristup internetu, i usluge koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, kao što je pružanje internetskog sadržaja, a ne sadržaja povezanoga s komunikacijama.

(11)

Isti poduzetnik, na primjer operator kabelske televizije, može istodobno nuditi i elektroničku komunikacijsku uslugu, kao što je prijenos televizijskih signala, i usluge koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, kao što je komercijalizacija ponude usluga zvučnih ili televizijskih radiodifuzijskih sadržaja, te se stoga takvom poduzetniku mogu propisati dodatne obveze u odnosu na njegovu aktivnost kao pružatelja ili distributera sadržaja, u skladu s odredbama koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, ne dovodeći pritom u pitanje uvjete iz priloga ovoj Direktivi.

(12)

Regulatorni okvir trebao bi obuhvaćati korištenje radiofrekvencijskim spektrom od strane svih elektroničkih komunikacijskih mreža, uključujući sve prisutnije privatno korištenje radiofrekvencijskim spektrom od strane novih vrsta mreža koje se isključivo sastoje od autonomnih sustava mobilne radijske opreme koja je povezana bežičnim vezama bez središnjeg upravljanja ili centraliziranog mrežnog operatora, a ne upotrebljava se nužno za bilo kakvu posebnu gospodarsku aktivnost. S obzirom na razvoj tehnologije bežičnih komunikacija 5G, takve će se mreže vjerojatno razvijati osobito izvan zgrada i na cestama, za potrebe prijevoza, energetike, istraživanja i razvoja, e-zdravstva, javne zaštite i pružanja pomoći u slučaju katastrofe, interneta stvari, usluga komunikacije između strojeva i umreženih automobila. Zbog toga bi države članice pri primjeni dodatnih nacionalnih zahtjeva na temelju članka 7. Direktive 2014/53/EU za stavljanje takve radijske opreme u uporabu i/ili korištenje njome u odnosu na djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom i izbjegavanje štetnih smetnji trebale imati na umu načela unutarnjeg tržišta.

(13)

Zahtjevi u pogledu mogućnosti elektroničkih komunikacijskih mreža u stalnom su porastu. Dok je u prošlosti naglasak uglavnom bio na povećanju širine pojasa dostupnog sveukupno i svakom pojedinačnom korisniku, sve su važniji drugi parametri kao što su latencija, dostupnost i pouzdanost. Trenutačno se na tu potražnju odgovara sve većim približavanjem optičkog vlakna korisniku, a buduće „mreže vrlo velikog kapaciteta” zahtijevaju parametre učinkovitosti jednakovrijedne onima koje može isporučiti mreža zasnovana na elementima od optičkih vlakana barem do razdjelne točke na konačnoj lokaciji. U slučaju priključka u nepokretnoj mreži to odgovara mrežnoj učinkovitosti jednakovrijednoj onoj koja se može ostvariti instalacijom optičkog vlakna do višestambene zgrade, koja se smatra konačnom lokacijom. U slučaju bežične veze, to odgovara učinkovitosti mreže sličnoj onoj koja se može ostvariti instalacijom optičkog vlakna do bazne stanice koja se smatra konačnom lokacijom. Razlike u kvaliteti s kojima se susreću krajnji korisnici, uzrokovane različitim svojstvima medija s pomoću kojeg se mreža u konačnici povezuje s završnom točkom mreže, ne bi trebalo uzimati u obzir za potrebu utvrđivanja može li se bežičnom mrežom ostvariti slična mrežna učinkovitost. U skladu s načelom tehnološke neutralnosti, ne bi trebalo isključiti ostale tehnologije i medije za prijenos podataka ako su u pogledu kapaciteta usporedivi s navedenim osnovnim scenarijem. Postavljanjem tih „mreža vrlo velikog kapaciteta” vjerojatno će se dodatno povećati mogućnosti mreža i otvoriti put za postavljanje budućih generacija bežičnih mreža na temelju poboljšanih radijskih sučelja i gušće mrežne arhitekture.

(14)

Definicije je potrebno prilagoditi tako da budu u skladu s načelom tehnološke neutralnosti i idu ukorak s tehnološkim razvojem, uključujući nove oblike upravljanja mrežom, poput putem softverske emulacije ili softverski definiranih mreža. Kao posljedica tehnološkog i tržišnog napretka mreže se sve više prebacuju na tehnologiju internetskog protokola (IP), a krajnji korisnici mogu birati među brojnim konkurentskim pružateljima glasovnih usluga. Stoga je pojam „javno dostupne telefonske usluge”, koji se upotrebljava isključivo u Direktivi 2002/22/EZ i općenito se smatra da se odnosi na tradicionalne analogne telefonske usluge, potrebno zamijeniti suvremenijim i tehnološki neutralnim pojmom „usluge glasovnih komunikacija”. Uvjeti pružanja usluge trebali bi biti odvojeni od stvarnih definirajućih elemenata usluge glasovnih komunikacija, tj. javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge za upućivanje i primanje izravnih ili neizravnih, nacionalnih ili međunarodnih poziva putem određenog broja ili brojeva, u nacionalnom ili međunarodnom planu numeriranja, bez obzira na to temelji li se takva usluga na tehnologiji komutacije kanala ili komutacije paketa. Priroda takve usluge jest da je ona dvosmjerna te objema stranama omogućuje da komuniciraju. Usluga kojom se ne ispunjavaju svi navedeni uvjeti, kao što je primjerice aplikacija „na klik” na internetskim stranicama za podršku kupcima, nije takva usluga. Usluge glasovnih komunikacija također uključuju sredstva komunikacije posebno namijenjena krajnjim korisnicima s invaliditetom koji se koriste uslugama tekstualnoga prijenosa ili cjelokupnog razgovora.

(15)

Usluge koje se upotrebljavaju za komunikaciju, kao i tehnički načini njihove isporuke, znatno su napredovali. Krajnji korisnici tradicionalnu glasovnu telefoniju, tekstualne poruke (SMS) i usluge elektroničke pošte sve više zamjenjuju funkcionalno jednakovrijednim internetskim uslugama kao što su internetska telefonija (VoIP), usluge slanja poruka i usluge elektroničke pošte na internetu. Kako bi se pri upotrebi funkcionalno jednakovrijednih usluga osigurala učinkovita i jednaka zaštita krajnjih korisnika i njihovih prava, definicija elektroničkih komunikacijskih usluga koja je usmjerena na budućnost ne bi se smjela temeljiti samo na tehničkim parametrima, nego bi se trebala zasnivati na funkcionalnom pristupu. Područje primjene potrebnih propisa trebalo bi biti primjereno za postizanje njihovih ciljeva od općeg interesa. Premda je „prijenos signala” i dalje važan parametar za utvrđivanje usluga obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive, definicijom bi trebalo obuhvatiti i druge usluge kojima se omogućuje komunikacija. Iz perspektive krajnjeg korisnika nije relevantno prenosi li sam pružatelj signal ili se komunikacija ostvaruje putem usluge pristupa internetu. Stoga bi definicija elektroničkih komunikacijskih usluga trebala obuhvaćati tri vrste usluga koje se djelomično mogu preklapati, a to su usluge pristupa internetu kako je definirano u članku 2. stavku 2. Uredbe (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća (14), interpersonalne komunikacijske usluge kako su definirane u ovoj Direktivi i usluge koje se uglavnom ili u cijelosti sastoje od prijenosa signala. Definicijom elektroničke komunikacijske usluge trebalo bi ukloniti nejasnoće utvrđene u primjeni definicije kako je postojala prije donošenja ove Direktive i omogućiti prilagođenu primjenu svake pojedinačne odredbe u pogledu posebnih prava i obveza obuhvaćenih okvirom na različite vrste usluga. Obrada osobnih podataka u okviru elektroničkih komunikacijskih usluga, neovisno o tome jesu li plaćene ili besplatne, trebala bi biti usklađena s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(16)

Kako bi bila obuhvaćena definicijom elektroničke komunikacijske usluge usluga se uobičajeno treba pružati uz naknadu. U digitalnom gospodarstvu sudionici na tržištu sve više smatraju da informacije o korisnicima imaju novčanu vrijednost. Elektroničke komunikacijske usluge često se isporučuju krajnjem korisniku ne samo za novac, već sve više i osobito u zamjenu za pružanje osobnih ili drugih podataka. Stoga bi pojam naknade trebao obuhvaćati i situacije u kojima pružatelj usluge zahtijeva, a krajnji korisnik pružatelju svjesno dostavlja osobne podatke u smislu članka 4. točke 1. Uredbe (EU) 2016/679, ili druge podatke, na izravan ili neizravan način. Trebao bi obuhvaćati i situacije u kojima krajnji korisnik bez aktivnoga dostavljanja omogućuje pristup informacijama, primjerice osobnim podacima, uključujući IP adresu ili druge informacije koje se automatski generiraju, kao što su informacije koje se prikupljaju i prenose putem kolačića. U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije (Sud) o članku 57. UFEU-a (16), naknada postoji i u smislu UFEU-a ako pružatelj usluga plaćanje dobiva od trećih osoba, a ne od primatelja usluge. Stoga bi pojam naknade trebao obuhvaćati i situacije u kojima je krajnji korisnik izložen reklamama kao uvjet za stjecanje pristupa usluzi ili situacije u kojima pružatelj usluga unovčuje osobne podatke koje je prikupio u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

(17)

Interpersonalne komunikacijske usluge jesu usluge kojima se omogućuje interpersonalna i interaktivna razmjena informacija, a obuhvaćaju usluge kao što su tradicionalni glasovni pozivi između dvaju osoba, ali i sve vrste e-pošte, usluga slanja poruka ili grupnih razgovora. Interpersonalne komunikacijske usluge obuhvaćaju samo poruke među konačnim brojem fizičkih osoba, tj. broja koji nije potencijalno neograničen, a određuje ga pošiljatelj komunikacije. Komunikacija koja uključuje pravne osobe trebala bi biti unutar opsega definicije kada fizičke osobe djeluju u ime tih pravnih osoba ili su uključene barem na jednoj strani komunikacije. Usluga interaktivne komunikacije podrazumijeva mogućnost da primatelj informacije odgovori. Usluge koje ne ispunjavaju te uvjete, kao što su linearna radiodifuzija, video na zahtjev, internetske stranice, društvene mreže, blogovi ili razmjena informacija između strojeva, ne bi se trebale smatrati interpersonalnim komunikacijskim uslugama. U iznimnim se okolnostima interpersonalnom komunikacijskom uslugom ne bi se trebala smatrati usluga pri kojoj je mogućnost interpersonalne i interaktivne komunikacije manje važna i samo pomoćna značajka neke druge usluge te se iz objektivnih tehničkih razloga ne može upotrebljavati bez te glavne usluge, a njezina integracija nije način za zaobilaženje primjenjivosti pravila kojima se uređuju elektroničke komunikacijske usluge. Pojmove „manje važan” i „samo pomoćni” kao elemente izuzeća od definicije trebalo bi tumačiti u uskom značenju i iz objektivne perspektive krajnjega korisnika. Značajka interpersonalne komunikacije mogla bi se smatrati manje važnom ako je njezina objektivna korist za krajnjeg korisnika vrlo ograničena i ako je u stvarnosti upotrebljavaju samo krajnji korisnici. Primjer značajke za koju se može smatrati da nije obuhvaćena definicijom interpersonalnih komunikacijskih usluga mogao bi biti, u načelu, komunikacijski kanal u internetskim igrama, ovisno o značajkama komunikacijske mogućnosti usluge.

(18)

Interpersonalne komunikacijske usluge koje se koriste brojevima iz nacionalnih ili međunarodnih planova numeriranja povezane su s javno dodijeljenim brojevnim resursima. Te brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge obuhvaćaju usluge u kojima se brojevi krajnjih korisnika dodjeljuju za potrebe osiguravanja povezivosti s kraja na kraj i usluge koje krajnjim korisnicima omogućuju da stupe u kontakt s osobama kojima su ti brojevi dodijeljeni. Sama upotreba broja kao identifikatora ne bi se smjela smatrati jednakovrijednom upotrebi broja za povezivanje s javno dodijeljenim brojevima, te se stoga sama po sebi ne bi trebala smatrati dovoljnom da se usluga odredi kao brojevno utemeljena interpersonalna komunikacijska usluga. Brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge trebale bi podlijegati obvezama samo ako javni interes nalaže primjenu posebnih regulatornih obveza na sve vrste interpersonalnih komunikacijskih usluga, bez obzira na to koriste li se brojevima za pružanje svoje usluge. Opravdano je drukčije postupati s brojevno utemeljenim interpersonalnim komunikacijskim uslugama jer one sudjeluju u javno osiguranom interoperabilnom ekosustavu i stoga od njega imaju i koristi.

(19)

Za regulatorne potrebe završna točka mreže predstavlja granicu između regulatornog okvira za elektroničke komunikacijske mreže i usluge te uređenja telekomunikacijske terminalne opreme. Utvrđivanje lokacije završne točke mreže odgovornost je nacionalnog regulatornoga tijela. S obzirom na praksu nacionalnih regulatornih tijela i raznolikost fiksnih i bežičnih topologija, Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije („BEREC”) trebalo bi, u bliskoj suradnji s Komisijom, donijeti smjernice o zajedničkom pristupu utvrđivanju završne točke mreže, u skladu s ovom Direktivom, u različitim konkretnim okolnostima.

(20)

Tehnički razvoj krajnjim korisnicima omogućuje pristup hitnim službama ne samo glasovnim pozivima, nego i putem drugih interpersonalnih komunikacijskih usluga. Pojam komunikacije s hitnim službama trebao bi stoga obuhvatiti sve interpersonalne komunikacijske usluge kojima se omogućuje takav pristup hitnim službama. On se temelji na elementima sustava za pozive prema hitnim službama koji su već ugrađeni u pravo Unije, a to su „pristupna točka sigurnosnoga poziva” („PSAP”) i „najprimjereniji PSAP” kako su definirani u Uredbi (EU) 2015/758 Europskog parlamenta i Vijeća (17) te na „hitne službe” kako su definirane u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 305/2013 (18).

(21)

Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela trebala bi imati usklađen skup ciljeva i načela kao potporu svojem radu, i trebala bi, ako je potrebno, u izvršavanju zadaća u sklopu ovog regulatornog okvira usklađivati svoje djelovanje s tijelima drugih država članica i s BEREC-om.

(22)

Zadaćama nadležnih tijela dodijeljenim nadležnim tijelima ovom Direktivom doprinosi se ispunjavanju širih politika u području kulture, zapošljavanja, zaštite okoliša, socijalne kohezije te prostornoga planiranja.

(23)

Tim bi regulatornim okvirom, uz tri postojeća primarna cilja promicanja tržišnog natjecanja, unutarnjeg tržišta i interesa krajnjih korisnika, trebalo nastojati ostvariti i dodatan cilj povezivosti, koji se izražava s obzirom na sljedeće ishode: široka dostupnost i prihvaćanje mreža vrlo velikog kapaciteta za sve građane Unije i poslovne subjekte Unije na temelju razumne cijene i izbora, učinkovitog i poštenoga tržišnog natjecanja, otvorene inovacije, učinkovitoga korištenja radiofrekvencijskim spektrom, zajedničkih pravila i predvidivih regulatornih pristupa na unutarnjem tržištu te potrebnih sektorskih pravila radi zaštite interesa građana Unije. Državama članicama, nacionalnim regulatornim tijelima te drugim nadležnim tijelima i dionicima taj cilj povezivosti, s jedne strane, znači nastojanje da se na određenom području uvedu gospodarski održive mreže i usluge najvećega kapaciteta, a s druge strane, ostvarivanje teritorijalne kohezije u smislu konvergencije kapaciteta dostupnih u različitim područjima.

(24)

Napredak prema postizanju općih ciljeva ove Direktive trebalo bi podržati snažnim sustavom za stalnu procjenu i usporedbu država članica od strane Komisije prema referentnim mjerilima u pogledu dostupnosti mreža vrlo velikog kapaciteta u svim glavnim socioekonomskim pokretačima kao što su škole, prometna čvorišta i glavni pružatelji javnih usluga te visoko digitalizirani poslovni subjekti, u pogledu dostupnosti neprekinute pokrivenosti 5G mrežama u urbanim područjima i duž većih kopnenih prometnih pravaca, kao i dostupnosti elektroničkih komunikacijskih mreža koje imaju kapacitet od barem 100 Mbps i koje se mogu brzo nadograditi na gigabitne brzine za sva kućanstva u svakoj državi članici. U tu svrhu Komisija bi trebala nastaviti pratiti uspješnost država članica, uključujući, na primjer, indekse u kojima se sažimaju relevantni pokazatelji uspješnosti Unije u području digitalizacije i kojima se bilježi razvoj država članica u području digitalne konkurentnosti, poput indeksa digitalnoga gospodarstva i društva, i kada je to potrebno, uspostaviti nove metode i nove objektivne, konkretne i mjerljive kriterije za usporedbu učinkovitosti država članica prema referentnim vrijednostima.

(25)

Načelo da bi države članice trebale primjenjivati pravo Unije na tehnološki neutralan način, tj. da nacionalno regulatorno tijelo ili drugo nadležno tijelo ne bi trebalo nametati upotrebu određenoga tipa tehnologije niti diskriminirati u njegovu korist, ne isključuje poduzimanje proporcionalnih mjera s ciljem promicanja određenih posebnih usluga kad je to opravdano kako bi se ostvarili ciljevi regulatornog okvira, primjerice digitalne televizije kao sredstva za povećanje učinkovitosti radiofrekvencijskog spektra. Povrh toga, to načelo ne isključuje uvažavanje činjenice da neki mediji za prijenos imaju fizikalne i arhitektonske značajke koje mogu biti nadmoćnije u pogledu kvalitete usluge, kapaciteta, troškova održavanja, energetske učinkovitosti, fleksibilnosti pri upravljanju, pouzdanosti, robusnosti i skalabilnosti te u konačnici performansi, što se može odraziti u mjerama koje se poduzimaju radi ostvarivanja raznih regulatornih ciljeva.

(26)

Kako bi se povećao gospodarski rast, inovacije i mogućnosti odabira za potrošače trebalo bi zajedno poticati učinkovita ulaganja i tržišno natjecanje.

(27)

Tržišno se natjecanje najbolje može poticati putem gospodarski učinkovitog stupnja ulaganja u novu i postojeću infrastrukturu, dopunjenog regulativom, ako je to potrebno, kako bi se postiglo učinkovito tržišno natjecanje u maloprodajnim uslugama. Učinkovita razina tržišnog natjecanja koje se temelji na infrastrukturi stupanj je udvostručavanja infrastrukture na kojem se može razumno očekivati da će ulagatelji ostvariti pošten povrat ulaganja na temelju razumnih očekivanja u vezi s razvojem tržišnih udjela.

(28)

Potrebno je dati odgovarajuće poticaje ulaganju u nove mreže vrlo velikog kapaciteta koje podržavaju inovacije u internetskim uslugama bogatog sadržaja i osnažiti međunarodnu konkurentnost Unije. Takve mreže posjeduju ogroman potencijal za pružanje koristi potrošačima i poslovnim subjektima unutar Unije. Stoga je neophodno promicati održivo ulaganje u razvoj tih novih mreža, štiteći pritom tržišno natjecanje, s obzirom na to da su uska grla i prepreke ulasku i dalje prisutni na razini infrastrukture, i potičući odabir potrošača putem regulatorne predvidivosti i dosljednosti.

(29)

Cilj je ove Direktive postupno smanjiti broj ex ante sektorskih pravila ukorak s razvojem tržišnog natjecanja na tržištu, te, u konačnici, osigurati da se područje elektroničkih komunikacija uređuje samo pravom tržišnog natjecanja. S obzirom na jaku konkurentsku dinamiku tržišta elektroničkih komunikacija posljednjih godina, neophodno je da se propišu ex ante regulatorne obveze samo ako na dotičnim tržištima ne postoji učinkovito i održivo tržišno natjecanje. Cilj je ex ante regulatorne intervencije ostvariti koristi za krajnje korisnike postizanjem stvarne i održive konkurentnosti maloprodajnih tržišta. Obveze na veleprodajnoj razini trebalo bi uvesti ako jedno maloprodajno tržište ili više njih vjerojatno ne bi postala stvarno konkurentna bez njihova nametanja. Nacionalna regulatorna tijela vjerojatno će tijekom procesa analize tržišta moći postupno početi smatrati maloprodajna tržišta konkurentnima čak i ako veleprodajna tržišta ne budu regulirana, posebno uzimajući u obzir očekivana poboljšanja u području inovacija i tržišnog natjecanja. U tom slučaju nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi zaključiti da regulacija na veleprodajnoj razini više nije potrebna te ocijeniti relevantno veleprodajno tržište u cilju ukidanja ex ante regulacije. Pritom bi nacionalno regulatorno tijelo trebalo voditi računa o svim učincima poluge između veleprodajnih i povezanih maloprodajnih tržišta zbog kojih bi moglo biti potrebno ukloniti prepreke ulasku na infrastrukturnoj razini kako bi se zajamčilo dugoročno tržišno natjecanje na maloprodajnoj razini.

(30)

Elektroničke komunikacije postaju ključni element sve većeg broja sektora. Internet stvari primjer je kako se prijenos radijskog signala na kojem se temelje elektroničke komunikacije i dalje razvija te oblikuje društvenu i poslovnu stvarnost. Kako bi se iz tih promjena ostvarila najveća korist, ključno je uvođenje i prihvaćanje novih tehnologija i aplikacija bežične komunikacije u području upravljanja radiofrekvencijskim spektrom. S obzirom na rast potražnje za tehnologijama i aplikacijama koje se oslanjaju na radiofrekvencijski spektar, a mogu se poboljšati njihovom integracijom ili kombinacijom s elektroničkim komunikacijama, upravljanje radiofrekvencijskim spektrom trebalo bi se, ako je to primjereno, temeljiti na međusektorskom pristupu kako bi se poboljšalo učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom.

(31)

Strateško planiranje, koordinacija i, ako je to primjereno, usklađivanje na razini Unije može pomoći korisnicima radiofrekvencijskog spektra da iskoriste sve pogodnosti unutarnjeg tržišta te da interesi Unije budu učinkovito zaštićeni u svijetu. U tu svrhu trebalo bi, ako je to primjereno, moći donijeti višegodišnje programe politika radiofrekvencijskog spektra. Prvi takav program uspostavljen je Odlukom br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća (19), kojima se utvrđuju politički smjerovi i ciljevi za strateško planiranje i usklađivanje korištenja radiofrekvencijskim spektrom u Uniji. Trebalo bi biti moguće da se ti politički smjerovi i ciljevi odnose na dostupnost i učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom potrebnim za uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, u skladu s ovom Direktivom.

(32)

Nacionalne granice sve su manje važne pri određivanju optimalnoga korištenja radiofrekvencijskim spektrom. Nepotrebna rascjepkanost nacionalnih politika uzrokuje povećanje troškova i gubitak tržišnih mogućnosti za korisnike radiofrekvencijskog spektra te usporava inovacije na štetu pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, potrošača i cjelokupnoga gospodarstva.

(33)

Odredbe ove Direktive o upravljanju radiofrekvencijskim spektrom trebale bi biti usklađene s radom međunarodnih i regionalnih organizacija koje se bave upravljanjem radiofrekvencijskim spektrom, kao što su Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU) i Europska konferencija poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT), kako bi se osiguralo djelotvorno upravljanje i usklađivanje uporabe radiofrekvencijskog spektra u Uniji te između država članica i drugih članica ITU-a.

(34)

U skladu s načelom odvajanja regulatornih i operativnih funkcija države članice trebale bi jamčiti neovisnost nacionalnog regulatornog i drugih nadležnih tijela s ciljem osiguravanja nepristranosti njihovih odluka. Tim zahtjevom za neovisnošću ne dovodi se u pitanje institucionalna autonomija i ustavne obveze država članica ili načelo neutralnosti u vezi s pravilima kojima se u državama članicama uređuje sustav vlasništva utvrđen člankom 345. UFEU-a. Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela trebala bi biti u posjedu svih potrebnih resursa, u smislu osoblja, stručnjaka i financijskih sredstava za obavljanje svojih zadaća.

(35)

Određene zadaće na temelju Direktive kao što su ex ante regulacija tržišta, uključujući propisivanje obveza pristupa i međupovezivanja, te rješavanje sporova među poduzetnicima, zadaće su koje bi trebala obavljati samo nacionalna regulatorna tijela, tj. tijela koja su neovisna i od sektora i od svih vanjskih intervencija političkoga pritiska. Osim ako je drukčije predviđeno, države članice trebale bi moći ili nacionalnim regulatornim ili drugim nadležnim tijelima dodijeliti druge regulatorne zadaće predviđene ovom Direktivom. Tijekom prenošenja u nacionalno zakonodavstvo države članice trebale bi promicati stabilnost nadležnosti nacionalnih regulatornih tijela u pogledu dodjele zadaća proizišlih iz prenošenja regulatornog okvira Unije za elektroničke komunikacije, kako je izmijenjen u 2009., posebno onih koji se odnose na tržišno natjecanje ili ulazak na tržište. Ako se zadaće dodjeljuju drugim nadležnim tijelima, ona bi se prije donošenja odluke trebala nastojati savjetovati s nacionalnim regulatornim tijelima. Na temelju načela dobre suradnje nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela trebala bi razmjenjivati informacije za izvršavanje svojih zadaća.

(36)

Ova Direktiva ne uključuje bitne odredbe o pristupu otvorenom internetu ili roamingu te se njome ne dovodi u pitanje dodjela nadležnosti nacionalnim regulatornim tijelima iz Uredbe (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (20) i Uredbe (EU) br. 2015/2120. S druge strane, ovom se Direktivom propisuje i da su nacionalna regulatorna tijela nadležna za ocjenjivanje i pomno praćenje pristupa tržištu i pitanja tržišnog natjecanja koja mogu utjecati na pravo krajnjih korisnika na pristup otvorenom internetu.

(37)

Neovisnost nacionalnih regulatornih tijela osnažena je preispitivanjem regulatornog okvira Unije za elektroničke komunikacije koje je završeno u 2009. kako bi se osigurala učinkovitija primjena regulatornog okvira te pojačale njihove ovlasti i predvidljivost njihovih odluka. U tu svrhu bilo je potrebno u nacionalnom pravu predvidjeti izričitu odredbu kako bi se osiguralo da nacionalno regulatorno tijelo prilikom izvršavanja svojih zadaća bude zaštićeno od vanjske intervencije ili političkoga pritiska koji mogu ugroziti njegovu neovisnu procjenu pitanja koja mu se podnose. Takav vanjski utjecaj čini nacionalno zakonodavno tijelo neprikladnim za ulogu nacionalnog regulatornoga tijela na temelju regulatornog okvira. U tom je smislu trebalo na početku utvrditi pravila u vezi s osnovama za razrješenje dužnosti čelnika nacionalnog regulatornoga tijela kako bi se otklonila bilo kakva razumna sumnja u neutralnost toga tijela i njegovu neovisnost od utjecaja vanjskih čimbenika. Kako bi se izbjegla arbitrarna razrješenja, razriješeni član trebao bi imati pravo zahtijevati da nadležni sudovi utvrde postoje li valjani razlozi za razrješenje među onima koji su predviđeni ovom Direktivom. Takvo razrješenje trebalo bi se odnositi samo na osobne ili profesionalne kvalifikacije čelnika ili člana. Važno je da nacionalna regulatorna tijela imaju vlastiti proračun koji im posebno omogućuje zapošljavanje dostatnog broja stručnog osoblja. Kako bi se osigurala transparentnost, taj proračun trebalo bi objavljivati jednom godišnje. Nacionalna regulatorna tijela u granicama svojeg proračuna trebala bi autonomno upravljati svojim financijskim i ljudskim resursima. Kako bi osigurale nepristranost, države članice koje zadržavaju vlasništvo ili kontrolu nad poduzetnicima koji administrativnim pristojbama doprinose proračunu nacionalnog regulatornoga ili drugih nadležnih tijela trebale bi osigurati učinkovito strukturno odvajanje aktivnosti povezanih s ostvarivanjem vlasničkih prava ili kontrole od izvršavanja kontrole nad proračunom.

(38)

Potrebno je dodatno ojačati neovisnost nacionalnih regulatornih tijela kako bi se osigurala neovisnost njihovih čelnika i članova od vanjskog pritiska, propisivanjem minimalnih kvalifikacija za imenovanje i najkraćeg trajanja njihova mandata. Nadalje, kako bi se uhvatilo u koštac s rizikom od nelegitimnog utjecaja na regulativu, osigurao kontinuitet i ojačala neovisnost, države članice trebale bi razmotriti ograničavanje mogućnosti obnavljanja mandata čelnika ili članova vijeća i uspostave odgovarajućeg sustava rotacije za odbor i najvišu upravljačku razinu. To bi se, primjerice, moglo organizirati imenovanjem prvih članova kolegijalnoga tijela za različita razdoblja, kako njihovi mandati i mandati njihovih sljednika ne bi istekli u istom trenutku.

(39)

Nacionalna regulatorna tijela trebala bi biti odgovorna za način izvršavanja svojih zadaća i u tom bi smislu trebala imati obvezu izvješćivanja. Ta bi obveza u pravilu trebala biti u obliku godišnje obveze izvješćivanja, a ne u obliku ad hoc zahtjeva za izvješćivanje, koji bi svojom potencijalnom neproporcionalnošću mogli ograničiti neovisnost nacionalnih regulatornih tijela ili ih ometati u izvršavanju njihovih zadaća. Prema sudskoj praksi Suda (21), opsežne ili bezuvjetne obveze izvješćivanja doista mogu neizravno utjecati na neovisnost tijela.

(40)

Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o identitetu nacionalnog regulatornoga i drugih nadležnih tijela. U slučaju tijela nadležnih za dodjelu prava puta, trebalo bi moći zahtjev za obavješćivanje ispuniti upućivanjem na jedinstvenu informacijsku točku uspostavljenu na temelju Direktive 2014/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (22).

(41)

Za omogućivanje pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga treba upotrebljavati najmanje zahtjevan režim ovlaštenja kako bi se potaknuo razvoj novih komunikacijskih usluga i paneuropskih komunikacijskih mreža i usluga te kako bi se pružateljima usluga i potrošačima omogućilo uživanje pogodnosti ekonomije razmjera na unutarnjem tržištu.

(42)

Najbolji je način postizanja koristi unutarnjeg tržišta za pružatelje usluga i krajnje korisnike kroz režim općeg ovlaštenja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga koje nisu brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge, bez zahtijevanja izričite odluke ili upravnog akta nacionalnog regulatornoga tijela te ograničavanjem svih postupovnih zahtjeva samo na deklaratornu obavijest. Ako države članice od pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga zahtijevaju obavijest o početku obavljanja njihovih aktivnosti, takva obavijest pružateljima ne bi smjela prouzročiti administrativni trošak i trebala bi biti dostupna preko pristupne točke na internetskim stranicama nadležnih tijela. Kako bi se poduprla učinkovita prekogranična koordinacija, posebno za paneuropske operatore, BEREC bi trebao uspostaviti i održavati bazu podataka o takvim obavijestima. Nadležna tijela trebala bi BEREC-u prosljeđivati samo potpune obavijesti. Države članice ne bi ni na koji način smjele onemogućavati pružanje mreža ili usluga, među ostalim i iz razloga nepotpunosti obavijesti.

(43)

Obavijesti bi trebale sadržavati samo izjavu pružatelja o namjeri započinjanja pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Od pružatelja bi se samo smjelo zahtijevati da takvu izjavu dopuni informacijama utvrđenim u ovoj Direktive. Države članice ne bi smjele propisivati dodatne ili zasebne zahtjeve u pogledu obavijesti.

(44)

Za razliku od ostalih kategorija elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga kako su definirane ovom Direktivom, brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge ne ostvaruju koristi od uporabe javnih brojevnih resursa i ne sudjeluju u javno osiguranom interoperabilnom ekosustavu. Stoga na te vrste usluga nije primjereno primijeniti režim općeg ovlaštenja.

(45)

Pri dodjeli prava na korištenje za radiofrekvencijski spektar, za brojevne resurse ili prava na instaliranje opreme nadležna tijela trebala bi obavijestiti poduzetnike kojima dodjeljuju ta prava o relevantnim uvjetima. Države članice trebale bi moći odrediti takve uvjete za korištenje radiofrekvencijskim spektrom u pojedinačnim pravima korištenja ili u općem ovlaštenju.

(46)

Opća ovlaštenja trebala bi sadržavati samo uvjete koji su specifični za sektor elektroničkih komunikacija. Ona ne bi smjela podlijegati uvjetima koji su već primjenjivi na temelju nekog drugog postojećeg nacionalnog zakona, osobito u vezi sa zaštitom potrošača, koji nije specifičan za sektor komunikacija. Na primjer, nadležna tijela trebala bi moći obavijestiti poduzetnike o primjenjivim zahtjevima u vezi s okolišem te prostornim planiranjem. Uvjeti propisani na temelju općeg ovlaštenja ne bi smjeli utjecati na određivanje primjenjivoga prava na temelju Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (23).

(47)

Uvjetima koji se mogu povezati s općim ovlaštenjima trebalo bi obuhvatiti posebne uvjete kojima se uređuje mogućnost pristupa korisnika s invaliditetom i potrebu da tijela javne vlasti i hitne službe komuniciraju međusobno i sa širom javnosti prije, tijekom i nakon katastrofa velikih razmjera.

(48)

Za poduzetnike obuhvaćene općim ovlaštenjima potrebno je u tim ovlaštenjima izričito navesti njihova prava i obveze kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti u cijeloj Uniji i olakšalo prekogranično pregovaranje o međupovezivanju javnih elektroničkih komunikacijskih mreža.

(49)

Općim ovlaštenjem daje se pravo poduzetnicima koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže i usluge javnosti da pregovaraju o međupovezivanju pod uvjetima iz ove Direktive. Poduzetnici koji elektroničke komunikacijske mreže i usluge ne pružaju javnosti mogu ugovarati međupovezivanje pod komercijalnim uvjetima.

(50)

Pri određivanju uvjeta za opće ovlaštenje i primjenu administrativnih pristojbi nadležna tijela trebala bi na odgovarajući način uzeti u obzir situacije u kojima elektroničke komunikacijske mreže ili usluge pružaju fizičke osobe na neprofitnoj osnovi. U slučaju elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga koje se ne pružaju javnosti primjereno je propisati manje brojne i lakše uvjete, ako ikakve, u odnosu na one koji su opravdani za elektroničke komunikacijske mreže i usluge koje se pružaju javnosti.

(51)

Posebne obveze propisane za poduzetnike koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske usluge u skladu s pravom Unije na temelju određivanja poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom kako je definirano u ovoj Direktivi trebale bi se propisati odvojeno od općih prava i obveza na temelju općeg ovlaštenja.

(52)

Moguće je da poduzetnici koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže i usluge zatrebaju potvrdu svojih prava na temelju općeg ovlaštenja u pogledu međupovezivanja i prava puta, a posebno radi olakšavanja pregovora s regionalnim ili lokalnim razinama uprave ili s pružateljima usluga u drugim državama članicama. U tu bi svrhu nadležna tijela trebala dati izjave poduzetnicima bilo na njihov zahtjev ili kao automatski odgovor na obavijest na temelju općeg ovlaštenja. Te izjave same po sebi ne bi smjele predstavljati dodjelu prava niti bi o takvoj izjavi trebalo ovisiti bilo koje pravo na temelju općeg ovlaštenja, pravo korištenja ili ostvarivanje tog prava.

(53)

Poduzetnicima koji pružaju elektroničke komunikacijske usluge trebalo bi moći propisati administrativne pristojbe kako bi se financirale aktivnosti nacionalnog regulatornoga tijela ili drugog nadležnoga tijela u pogledu upravljanja režimom općeg ovlaštenja i dodjelom prava korištenja. Takve bi pristojbe trebalo ograničiti na pokrivanje stvarnih administrativnih troškova tih aktivnosti. U tu bi svrhu trebalo osigurati transparentnost prihoda i rashoda nacionalnih regulatornih a i drugih nadležnih tijela godišnjim izvještavanjem o ukupnom iznosu naplaćenih pristojbi i nastalih administrativnih troškova, kako bi se poduzetnicima omogućila provjera njihove uravnoteženosti.

(54)

Sustavima administrativnih pristojbi ne bi se smjelo narušiti tržišno natjecanje niti stvoriti prepreke ulasku na tržište. S uspostavom režima općeg ovlaštenja više nije moguće administrativne troškove, a time ni pristojbe, pripisivati pojedinačnim poduzetnicima, osim za dodjelu prava korištenja brojevnim resursima i radiofrekvencijskim spektrom te prava na instaliranje opreme. Sve primjenjive administrativne pristojbe trebale bi biti u skladu s načelima režima općeg ovlaštenja. Primjer poštenog, jednostavnog i transparentnog rješenja za te kriterije dodjele naknada mogao bi biti ključ raspodjele prema prihodu u poslovanju. Ako su administrativne pristojbe vrlo niske, moglo bi biti primjereno upotrebljavati paušalne pristojbe ili pristojbe koje kombiniraju paušal s elementom vezanim za prihod u poslovanju. U onoj mjeri u kojoj se režim općeg ovlaštenja odnosi i na poduzetnike s vrlo malim tržišnim udjelom, kao što su pružatelji mreže na razini zajednice, ili pružatelji usluga čiji poslovni model stvara vrlo ograničene prihode čak i u slučaju znatnoga tržišnoga prodora u smislu obujma, države članice trebale bi ocijeniti mogućnost određivanja primjerenog de minimis praga za propisivanje administrativnih pristojbi.

(55)

Moguće je da će države članice trebati izmijeniti prava, uvjete, postupke, pristojbe i naknade povezane s općim ovlaštenjima i pravima korištenja kada je to objektivno opravdano. O takvim predloženim izmjenama trebalo bi pravodobno obavijestiti sve zainteresirane strane kako bi mogle odgovarajuće izraziti svoja stajališta o svim takvim izmjenama. Trebalo bi izbjegavati nepotrebne postupke u pogledu manjih izmjena postojećih prava na instaliranje opreme ili prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom ili resursima numeriranja ako se takvim izmjenama ne utječe na prava trećih strana. Manje izmjene prava i obveza jesu izmjene koje su uglavnom administrativne, ne mijenjaju stvarnu narav općih ovlaštenja i pojedinačnih prava korištenja, pa stoga ne mogu ostvariti nikakvu konkurentsku prednost u odnosu na druge poduzetnike.

(56)

Imajući u vidu važnost osiguravanja pravne sigurnosti i radi promicanja regulatorne predvidivosti kako bi se osiguralo sigurno okružje za ulaganja, posebno za nove bežične širokopojasne komunikacije, sva ograničenja ili oduzimanja bilo kojih postojećih prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom ili brojevnim resursima ili prava instaliranja opreme trebala bi podlijegati predvidivim i transparentnim obrazloženjima i postupcima. Stoga bi se mogli nametnuti stroži zahtjevi ili mehanizam obavješćivanja, osobito za prava korištenja dodijeljena na temelju natječajnih postupaka ili postupaka uspoređivanja i u slučaju usklađenih pojaseva radiofrekvencijskog spektra kojima se treba koristiti za bežične širokopojasne elektroničke komunikacijske usluge („bežične širokopojasne usluge”). Obrazloženja koja se odnose na djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom i tehnološki razvoj mogla bi se oslanjati na tehničke provedbene mjere donesene na temelju Odluke br. 676/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24). Nadalje, osim ako su predložene izmjene manje te ako opća ovlaštenja i pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom treba ograničiti, oduzeti ili izmijeniti bez suglasnosti nositelja prava, to se može provesti nakon savjetovanja sa zainteresiranim stranama. Budući da ograničavanje ili oduzimanje općih ovlaštenja ili prava može imati znatne posljedice za njihove nositelje, nadležna tijela trebala bi prije donošenja takvih mjera posebno voditi brigu o potencijalnoj šteti koju takve mjere mogu uzrokovati i procijeniti je unaprijed.

(57)

Nacionalna regulatorna tijela, druga nadležna tijela i BEREC trebaju prikupljati informacije od sudionika na tržištu radi učinkovitog obavljanja svojih zadaća, uključujući ocjenjivanje usklađenosti s općim uvjetima ove Direktive bez suspenzije primjenjivosti tih uvjeta tijekom ocjenjivanja. Iznimno može isto tako biti potrebno prikupljati informacije od drugih poduzetnika koji djeluju u sektorima koji su usko povezani sa sektorom elektroničkih komunikacijskih usluga, kao što su pružatelji sadržaja, koji posjeduju informacije koje bi im mogle biti potrebne za izvršavanje zadaća na temelju prava Unije. Moglo bi biti potrebno prikupiti takve informacije i u ime Komisije kako bi im se omogućilo ispunjavanje njihovih obveza na temelju prava Unije. Zahtjevi za informacije trebali bi biti proporcionalni te se njima ne bi smjelo nepotrebno opterećivati poduzetnike. Informacije koje prikupljaju nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela trebale bi biti javno dostupne, osim u mjeri u kojoj su povjerljive u skladu s nacionalnim pravilima o javnom pristupu informacijama te podložno pravilima Unije i nacionalnom pravilima o komercijalnoj povjerljivosti.

(58)

Kako bi se osiguralo da nacionalna regulatorna tijela učinkovito obavljaju svoje regulatorne zadaće, podaci koje prikupljaju trebali bi sadržavati računovodstvene podatke o maloprodajnim tržištima koja su povezana s veleprodajnim tržištima na kojima je neki poduzetnik određen kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom, i koje kao takve uređuje nacionalno regulatorno tijelo. Podaci bi također trebali uključivati podatke kojima se nacionalnom regulatornom tijelu omogućuje da procijeni usklađenost s uvjetima povezanima s pravima korištenja, mogući učinak planiranih poboljšanja ili promjena mrežne topologije na razvoj tržišnog natjecanja ili na veleprodajne proizvode koji se stavljaju na raspolaganje drugim stranama. Informacije u pogledu usklađenosti s obvezama pokrivenosti povezanima s pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom ključne su kako bi se osigurala potpunost geografskih pregleda u pogledu postavljanja mreža. U tom bi smislu nadležno tijelo trebalo imati mogućnost zatražiti da se takve informacije osiguravaju na raščlanjenoj lokalnoj razini uz odgovarajuću granularnost za provedbu geografskog pregleda mreža.

(59)

Kako bi se smanjilo opterećenje u vezi s obvezama izvješćivanja i informiranja za pružatelje mreža i usluga i dotično nadležno tijelo, takve obveze trebale bi biti proporcionalne, objektivno obrazložene i ograničene na ono što je strogo nužno. Posebno bi trebalo izbjegavati udvostručavanje zahtjeva za informacijama od strane nadležnog tijela i BEREC-a te sustavno i redovno dokazivanje poštovanja svih uvjeta na temelju općeg ovlaštenja ili prava korištenja. Poduzetnici bi trebali biti upoznati s predviđenom namjenom zatraženih informacija. Pristup tržištu ne bi se smio uvjetovati pružanjem informacija. Za statističke potrebe može se zahtijevati obavijest od pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga nakon prestanka njihovih aktivnosti.

(60)

Obveze država članica da pruže informacije za obranu interesa Unije na temelju međunarodnih sporazuma te obveze izvješćivanja na temelju grane prava koja nije specifična za sektor elektroničkih komunikacija, kao što je pravo tržišnog natjecanja, trebale bi ostati nepromijenjene.

(61)

Informacije koje nadležno tijelo smatra povjerljivima trebale bi se moći, u skladu s pravilima Unije i nacionalnim pravilima o poslovnoj tajni i zaštiti osobnih podataka, razmijeniti s Komisijom, BEREC-om i bilo kojim drugim tijelom ako je takva razmjena potrebna za primjenu nacionalnog prava kojim se prenosi ova Direktiva. Razmjena informacija trebala bi se ograničiti na ono što je relevantno i proporcionalno svrsi takve razmjene.

(62)

Budući da su elektroničke komunikacijske širokopojasne mreže sve raznovrsnije u pogledu tehnologije, topologije, upotrijebljenih medija i vlasništva. Stoga se regulatorna intervencija mora oslanjati na detaljne informacije u pogledu postavljanja mreže kako bi bila učinkovita i usmjerena na područja u kojima je potrebna. Te su informacije ključne za promicanje ulaganja, povećanje povezivosti diljem Unije i pružanje informacija svim relevantnim tijelima i građanima. One bi trebale sadržavati preglede u vezi s postavljanjem mreža vrlo velikog kapaciteta, kao i o bitnim nadogradnjama ili proširenjima postojećih bakrenih ili drugih mreža koje nužno ne ispunjavaju sve zahtjeve u pogledu učinkovitosti mreža vrlo velikog kapaciteta, kao što je postavljanje optičkog vlakna do ormarića u vezi s aktivnim tehnologijama kao što je vektoriranje. Relevantne prognoze trebale bi se odnositi na razdoblja od najviše tri godine. Razina detalja i teritorijalna granularnost informacija koje bi nadležna tijela trebala prikupiti trebala bi se voditi specifičnim regulatornim ciljem i trebala bi odgovarati regulatornoj svrsi za koju su namijenjeni. Stoga će se veličina teritorijalne jedinice razlikovati i među državama članicama, ovisno o regulatornim potrebama u posebnim nacionalnim okolnostima te o dostupnosti lokalnih podataka. U većini okolnosti razina 3 u nomenklaturi teritorijalnih jedinica za statistiku (NUTS) vjerojatno neće biti dovoljno malena teritorijalna jedinica. Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela trebala bi se voditi smjernicama BEREC-a o najboljim praksama za izvršavanje takve zadaće, a te će se smjernice moći oslanjati na postojeće iskustvo nacionalnih regulatornih i/ili drugih nadležnih tijela u provedbi geografskog pregleda postavljanja mreža. Ne dovodeći u pitanje zahtjeve u pogledu komercijalne povjerljivosti, nadležna tijela trebala bi omogućiti izravan pristup informacijama prikupljenima tim pregledima u otvorenom formatu u skladu s Direktivom 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25) i bez ograničenja u vezi s njihovom ponovnom uporabom, ako te informacije već nisu dostupne na tržištu, te bi trebala krajnjim korisnicima staviti na raspolaganje alate za određivanje kvalitete usluge radi podizanja njihove svijesti o dostupnim uslugama povezivosti. Pri prikupljanju svih tih informacija sva dotična tijela trebala bi poštovati načelo povjerljivosti i izbjegavati izazivanje nepovoljnijega konkurentnoga položaja za bilo kojeg poduzetnika.

(63)

Premošćivanje digitalnog jaza u Uniji ključno je kako bi se svim njezinim građanima omogućio pristup internetskim i digitalnim uslugama. U tu bi svrhu, u slučaju konkretnih i dobro definiranih područja, relevantna tijela trebala imati mogućnost pozvati poduzetnike i tijela javne vlasti da izjave namjeru postavljanja mreža vrlo velikog kapaciteta u tim područjima, čime bi im se omogućilo dostatno vremena da daju temeljito promišljen odgovor. Informacije obuhvaćene tim prognozama trebale bi odražavati gospodarske izglede sektora elektroničkih komunikacijskih mreža i namjere poduzetnika u pogledu ulaganja u vrijeme prikupljanja podataka kako bi se omogućilo utvrđivanje dostupne povezivosti u različitim područjima. Ako poduzetnik ili tijelo javne vlasti izjavi namjeru postavljanja mreža na određeno područje, nacionalno regulatorno tijelo ili drugo nadležno tijelo trebalo bi moći od drugih poduzetnika i tijela javne vlasti zahtijevati da izjave namjeravaju li uvesti mreže vrlo velikih kapaciteta ili znatno unaprijediti ili proširiti svoju mrežu kako bi se na tom području ostvarila brzina preuzimanja od najmanje 100 Mbps. Tim će se postupkom postići transparentnost za poduzetnike i tijela javne vlasti koja su izrazila interes za postavljanje mreže u tom području, tako da pri izradi svojih poslovnih planova mogu ocijeniti konkurenciju koju će vjerojatno predstavljati druge mreže. Pozitivan učinak takve transparentnosti oslanja se na sudionike na tržištu koji odgovaraju istinito i u dobroj vjeri.

(64)

Iako sudionici na tržištu mogu promijeniti svoje planove postavljanja iz nepredviđenih, objektivnih i opravdanih razloga, nadležna tijela trebala bi intervenirati, među ostalim ako se time utječe na javna financijska sredstva, i, ako je to primjereno, izreći sankcije ako im je poduzetnik ili tijelo javne vlasti znajući ili iz krajnje nepažnje dostavilo zavaravajuće, pogrešne ili nepotpune informacije. Za potrebe relevantne odredbe o sankcijama, krajnja nepažnja trebala bi se odnositi na situaciju u kojoj poduzetnike ili tijelo javne vlati dostavlja zavaravajuće, pogrešne ili nepotpune informacije zbog svojeg ponašanja ili unutarnjeg ustroja kojim se ozbiljno zanemaruje dužna pažnja u vezi s dostavljenim informacijama. Krajnja nepažnja ne bi smjela nužno podrazumijevati da su poduzetnik ili o tijelo javne vlasti znali da su dostavljene informacije zavaravajuće, pogrešne ili nepotpune, nego da bi to znali da su djelovali ili bili organizirani s dužnom pažnjom. Važno je da sankcije budu dostatno odvraćajuće s obzirom na negativan učinak na tržišno natjecanje i na javno financirane projekte. Odredbama o sankcijama ne bi se smjelo dovoditi u pitanje nijedno pravo na nadoknadu štete u skladu s nacionalnim pravom.

(65)

Nadležna tijela trebala bi radi predvidljivosti uvjeta ulaganja imati mogućnost razmjene informacija s poduzetnicima i tijelima javne vlasti koja iskazuju interes za postavljanje mreža vrlo velikog kapaciteta o tome jesu li u dotičnom području u tijeku ili su predviđene druge vrste nadogradnje mreža, uključujući i one s brzinom preuzimanja manjom od 100 Mbps.

(66)

Važno je da se nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela savjetuju sa svim zainteresiranim stranama o predloženim odlukama i s obzirom na složenost pitanja omoguće im dostatan vremenski rok da iznesu svoje primjedbe, te da uzmu u obzir njihove primjedbe prije donošenja konačne odluke. Kako bi se osiguralo da odluke na nacionalnoj razini nemaju negativan učinak na jedinstveno tržište ili druge ciljeve iz UFEU-a, nacionalna regulatorna tijela također bi trebala obavijestiti Komisiju i druga nacionalna regulatorna tijela o nacrtima odluka kako bi im omogućila dostavu primjedaba. Primjereno je da se nadležna tijela savjetuju sa zainteresiranim stranama u slučajevima određenima ovom Direktivom o svim nacrtima mjera koji imaju učinak na trgovinu među državama članicama.

(67)

Mišljenja zainteresiranih strana, uključujući korisnike i potrošače, trebala bi se uzeti u obzir u kontekstu tržišnog natjecanja. Kako bi se primjereno uvažili interesi građana, države članice trebale bi uspostaviti odgovarajući mehanizam savjetovanja. Takav mehanizam mogao bi biti uspostavljen u obliku tijela koje bi, neovisno o nacionalnom regulatornom tijelu i pružateljima usluga, provodilo istraživanja o pitanjima koja se odnose na potrošače, kao što su ponašanje potrošača i mehanizmi za promjenu dobavljača, a koja bi djelovala na transparentan način te doprinosila postojećim mehanizmima savjetovanja s dionicima. Nadalje, mehanizam bi mogao biti uspostavljen tako da se omogući odgovarajuća suradnja o pitanjima koja se odnose na promicanje zakonskog sadržaja. Međutim, bilo kakvim postupcima o suradnji dogovorenima na temelju takvog mehanizma ne bi se smio omogućiti sustavan nadzor upotrebe interneta.

(68)

Postupci izvansudskog rješavanja sporova mogu biti brz i troškovno učinkovit način za ostvarivanje prava krajnjih korisnika, a posebno potrošača te mikropoduzetnika i malih poduzetnika kako su definirani u Prilogu Preporuci Komisije 2003/361/EZ (26). Države članice trebale bi nacionalnom regulatornom tijelu ili drugom odgovornom tijelu ili najmanje jednom neovisnom tijelu s dokazanim stručnim znanjem u bavljenju pravima krajnjih korisnika omogućiti da djeluje kao subjekt za alternativno rješavanje sporova. S obzirom na takvo rješavanje sporova, nadležna tijela ne bi smjela biti podložna nikakvim uputama. Budući da su brojne države članice uspostavile postupke rješavanja sporova i za krajnje korisnike koji nisu potrošači, na koje se ne primjenjuje Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća (27), razumno je zadržati sektorski postupak rješavanja sporova za potrošače i, u slučaju da država članica taj postupak proširi, za druge krajnje korisnike, osobito za mikropoduzetnike i male poduzetnike. U odnosu na izvansudsko rješavanje sporova, države članice trebale bi moći zadržati ili uvesti pravila koja prelaze ona koja su utvrđena Direktivom 2013/11/EU kako bi se osigurala viša razina zaštite potrošača.

(69)

U slučaju spora između poduzetnika u istoj državi članici u području obuhvaćenim ovom Direktivom, na primjer u vezi s obvezama pristupa i međupovezivanja ili načinima prenošenja popisa krajnjih korisnika, oštećena stranka koja je pregovarala u dobroj vjeri, ali nije uspjela postići dogovor, trebala bi imati mogućnost pozvati nacionalno regulatorno tijelo da riješi spor. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći nametnuti rješenje strankama u sporu. U postupku rješavanja spora među pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga ili povezane opreme u državi članici nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi nastojati osigurati usklađenost s obvezama iz ove Direktive.

(70)

Uz prava na žalbu prema pravu Unije ili nacionalnom pravu postoji i potreba za jednostavnim postupkom koji se pokreće na zahtjev jedne od stranaka u sporu s ciljem rješavanja prekograničnih sporova između poduzetnika koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge, ili su za to ovlašteni, u različitim državama članicama.

(71)

Jedna je od važnih zadaća dodijeljenih BEREC-u donošenje, ako je to primjereno, mišljenja u vezi s prekograničnim sporovima. Stoga bi nacionalna regulatorna tijela u takvim slučajevima pri donošenju mjera kojima se propisuju eventualne obveze poduzetniku ili na drugi način rješava spor trebala u potpunosti uzeti u obzir sva mišljenja koja je donio BEREC.

(72)

Manjak koordinacije između država članica pri organiziranju korištenja radiofrekvencijskim spektrom na njihovu državnom području, ako nije riješen bilateralnim pregovorima između država članica, može dovesti do znatnih problema sa smetnjama koji bi mogli ozbiljno utjecati na razvoj jedinstvenog digitalnoga tržišta. Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako među njima ne bi došlo do prekograničnih i štetnih smetnji. Skupini za politiku radiofrekvencijskog spektra (RSPG), koja je uspostavljena Odlukom Komisije 2002/622/EZ (28), trebalo bi biti zadužena za potporu potrebnoj prekograničnoj koordinaciji te je imenovati forumom za rješavanje sporova među državama članicama o prekograničnim pitanjima. Na temelju rješenja koje predloži RSPG provedbena mjera može biti potrebna u nekim okolnostima da bi se u potpunosti riješio problem prekograničnih smetnji ili da bi se u okviru prava Unije provelo koordinirano rješenje dogovoreno u bilateralnim pregovorima između dviju ili nekoliko država članica. Manjak koordinacije između država članica i susjednih zemalja Unije može isto tako dovesti do znatnih problema sa smetnjama. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se izbjegle prekogranične i štetne smetnje sa susjednim zemljama Unije te međusobno surađivati na ostvarivanju tog cilja. Na zahtjev država članica Unija bi trebala pružiti punu podršku državama članicama pogođenima prekograničnim smetnjama iz trećih zemalja.

(73)

RSPG je Komisijina savjetodavna skupina na visokoj razini osnovana Odlukom Komisije 2002/622/EZ radi doprinosa razvoju unutarnjeg tržišta i podrške razvoju politike radiofrekvencijskog spektra na razini Unije, uzimajući u obzir gospodarske, političke, kulturne, strateške, zdravstvene i socijalne okolnosti, kao i tehničke parametre. Trebali bi je sačinjavati čelnici tijela koja imaju opću političku odgovornost za stratešku politiku radiofrekvencijskog spektra. RSPG bi trebao potpomagati i savjetovati Komisiju u vezi s politikom radiofrekvencijskog spektra. Time bi se dodatno povećala vidljivost politike radiofrekvencijskog spektra u raznim područjima politike Unije i doprinijelo međusektorskoj usklađenosti na razini Unije te na nacionalnoj razini. RSPG bi na zahtjev trebao savjetovati i Europski parlament i Vijeće. Nadalje, RSPG bi trebao djelovati i kao forum za koordinaciju provedbe obveza država članica na temelju ove Direktive koje se odnose na radiofrekvencijski spektar, a trebao bi imati i središnju ulogu u područjima koja su od ključne važnosti za unutarnje tržište, kao što su prekogranična koordinacija ili normizacija. Mogle bi se osnovati i tehničke ili stručne radne skupine kako bi pomagale u radu plenarnih sjednica na kojima visokorangirani predstavnici država članica i Komisije utvrđuju okvir strateške politike. Komisija je izrazila svoju namjeru da u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive izmijeni Odluku 2002/622/EZ kako bi se uzele u obzir nove zadaće dodijeljene RSPG-u ovom Direktivom.

(74)

Nadležna tijela trebala bi pratiti i osiguravati usklađenost s uvjetima općeg ovlaštenja i pravima korištenja, a posebno radi osiguravanja djelotvorne i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra i udovoljavanja obvezama u pogledu pokrivenosti i kvalitete usluge, u slučaju kršenja uvjeta propisujući administrativne sankcije, uključujući financijske sankcije te zabrane i oduzimanje prava korištenja. Poduzetnici bi nadležnim tijelima trebali dostaviti što je moguće preciznije i potpunije informacije kako bi im omogućila obavljanje njihovih nadzornih zadaća.

(75)

Uvjeti koji se mogu povezati s općim ovlaštenjima i pojedinačnim pravima korištenja trebali bi biti ograničeni samo na ono što je strogo potrebno za osiguravanje poštovanja zahtjeva i obveza iz nacionalnog prava i prava Unije.

(76)

Svaka stranka koja podliježe odluci nadležnog tijela trebala bi imati pravo podnošenja žalbe tijelu koje je neovisno o uključenim stranama i o bilo kakvoj vanjskoj intervenciji ili političkom pritisku, koji bi mogli ugroziti njegovu neovisnu procjenu predmeta koji mu se podnose. To tijelo može biti sud. Nadalje, svaki poduzetnik koji smatra da njegovi zahtjevi za dodjelu prava na instaliranje opreme nisu razmatrani u skladu s načelima iz ove Direktive trebao bi imati mogućnost podnijeti žalbu protiv takve odluke. Tim se žalbenim postupkom ne bi smjelo dovoditi u pitanje podjelu nadležnosti unutar nacionalnih pravosudnih sustava i prava pravnih subjekata ili fizičkih osoba prema nacionalnom pravu. U svakom slučaju, države članice trebale bi omogućiti učinkovito sudsko preispitivanje takvih odluka.

(77)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost za sudionike na tržištu, žalbena tijela trebala bi učinkovito obavljati svoje dužnosti. Osobito se žalbeni postupci ne bi smjeli neopravdano oduljiti. Privremene mjere kojima se suspendiraju pravni učinci odluke nadležnoga tijela trebalo bi odobriti samo u hitnim slučajevima kako bi se spriječila velika i nepopravljiva šteta strani koja traži takve mjere te ako uravnoteženost interesa to zahtijeva.

(78)

Žalbena tijela vrlo različito primjenjuju privremene mjere radi suspenzije odluka nacionalnih regulatornih ili drugih nadležnih tijela. Kako bi se postigla veća dosljednost u pristupu trebalo bi primijeniti zajedničke standarde u skladu sa sudskom praksom Suda. Žalbena bi tijela također trebala imati pravo zahtijevati raspoložive informacije koje objavljuje BEREC. S obzirom na važnost žalbi za cjelokupno djelovanje regulatornog okvira, trebalo bi u svim državama članicama utvrditi mehanizam za prikupljanje informacija u vezi sa žalbama i odlukama o suspenziji odluka koje su donijela nadležna tijela i za izvješćivanje o tim informacijama Komisiji i BEREC-u. Tim bi se mehanizmom trebalo osigurati da Komisija ili BEREC od država članica mogu preuzeti tekstove odluka i presuda radi izrade baze podataka.

(79)

Transparentnost u primjeni mehanizma Unije za jačanje unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija trebalo bi povećati u interesu građana i dionika te kako bi se dotičnim stranama omogućilo da izraze svoja stajališta, među ostalim obvezivanjem nacionalnih regulatornih tijela da svaki nacrt mjere objave u istom trenutku kada ga priopćuju Komisiji, BEREC-u i nacionalnim regulatornim tijelima u drugim državama članicama. Svaki takav nacrt mjere trebao bi biti obrazložen i sadržavati detaljnu analizu.

(80)

Komisija bi trebala moći, vodeći u najvećoj mjeri računa o mišljenju BEREC-a, zahtijevati od nacionalnog regulatornoga tijela povlačenje nacrta mjere u dijelu koji se tiče definicije relevantnih tržišta ili određivanja poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom i ako bi se takvim odlukama zapriječio pristup jedinstvenom tržištu ili one ne bi bile u skladu s pravom Unije, a posebno ciljevima politike koje bi trebala slijediti nacionalna regulatorna tijela. Ovim postupkom ne dovodi se u pitanje postupak obavješćivanja predviđen Direktivom (EU) 2015/1535 ni posebna prava Komisije na temelju UFEU-a u pogledu kršenja prava Unije.

(81)

Savjetovanje na nacionalnoj razini sa zainteresiranim stranama trebalo bi provesti prije savjetovanja na razini Unije u svrhu konsolidacije unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija i u okviru postupka za dosljednu primjenu regulatornih mjera, kako bi se mišljenja zainteresiranih strana mogla uvažiti tijekom savjetovanja na razini Unije. Time bi se ujedno izbjeglo drugo savjetovanje na razini Unije koje bi bilo potrebno u slučaju promjene planirane mjere na temelju savjetovanja na nacionalnoj razini.

(82)

Važno je regulatorni okvir provesti pravodobno. Kada Komisija donese odluku kojom od nacionalnih regulatornih tijela traži da povuku planiranu mjeru, nacionalna regulatorna tijela Komisiji bi trebala povući nacrt mjere ili podnijeti revidiranu mjeru. Trebalo bi utvrditi krajnji rok za obavješćivanje Komisije o revidiranoj mjeri kako bi se sudionike na tržištu upoznalo s trajanjem preispitivanja tržišta i kako bi se povećala pravna sigurnost.

(83)

Mehanizam Unije kojim se Komisiji omogućuje da od nacionalnih regulatornih tijela zatraži da povuku planirane mjere koje se odnose na definiciju tržišta i određivanje poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom znatno je doprinio dosljednom pristupu pri određivanju okolnosti u kojima se može primijeniti ex ante regulacija i onih u kojima poduzetnici podliježu takvoj regulaciji. Na temelju iskustva s postupcima na temelju članaka7. i 7.a Direktive 2002/21/EZ ustanovljeno je da nedosljednosti u primjeni regulatornih mjera od strane nacionalnih regulatornih tijela pod sličnim tržišnim uvjetima ugrožavaju unutarnje tržište elektroničkih komunikacija. Stoga bi Komisija i BEREC, u okviru svojih nadležnosti, trebali sudjelovati u osiguravanju više razine dosljednosti pri primjeni regulatornih mjera u pogledu nacrta mjera koje predlažu nacionalna regulatorna tijela. Nadalje, kada je riječ o nacrtu mjera koje se odnose na proširenje obveza izvan prve sabirne ili razdjelne točke, a koje su potrebne radi uklanjanja visokih i trajnih gospodarskih ili fizičkih prepreka replikaciji, na poduzetnike neovisno o određivanju poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom, ili koje se odnose na regulatorno postupanje u pogledu novih elemenata mreža vrlo visokog kapaciteta, ako se BEREC slaže s razlozima za zabrinutost Komisije, Komisija bi trebala moći zahtijevati od nacionalnog regulatornoga tijela da povuče nacrt mjera. Kako bi iskoristila stručno znanje nacionalnih regulatornih tijela o analizi tržišta, Komisija bi se prije donošenja svojih odluka ili preporuka trebala posavjetovati s BEREC-om.

(84)

Uzimajući u obzir kratke vremenske rokove u mehanizmu savjetovanja na razini Unije, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlasti da donosi preporuke ili smjernice za pojednostavnjenje postupaka razmjene informacija između Komisije i nacionalnih regulatornih tijela, kao na primjer u slučajevima u vezi sa stabilnim tržištima ili u slučajevima koji uključuju samo manje promjene u prethodno priopćenim mjerama. Komisiji bi trebalo dodijeliti i ovlasti kojima se omogućuje uvođenje izuzeća od obveze obavješćivanja kako bi se racionalizirali postupci u određenim slučajevima.

(85)

Od nacionalnih regulatornih tijela trebalo bi tražiti da na transparentan način surađuju međusobno, s BEREC-om i s Komisijom kako bi se u svim državama članicama osigurala dosljedna primjena ove Direktive.

(86)

Diskrecijsko pravo nacionalnih regulatornih tijela potrebno je uskladiti s razvojem dosljednih regulatornih praksi i s dosljednom primjenom regulatornog okvira kako bi se učinkovito doprinijelo razvoju i dovršenju unutarnjega tržišta. Stoga bi nacionalna regulatorna tijela trebala dati potporu aktivnostima Komisije i BEREC-a u području unutarnjega tržišta.

(87)

Mjere koje bi mogle utjecati na trgovinu među državama članicama jesu mjere koje bi mogle izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno utjecati na obrasce trgovine među državama članicama i to na način kojim se mogu stvoriti prepreke unutarnjem tržištu. Uključuju mjere koje imaju znatan učinak na poduzetnike ili korisnike u drugim državama članicama te obuhvaćaju: mjere koje utječu na cijene za korisnike u drugim državama članicama; mjere koje utječu na sposobnost poduzetnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici da pruža elektroničku komunikacijsku uslugu i posebno mjere koje utječu na mogućnost nuđenja usluga na transnacionalnoj osnovi te mjere koje utječu na strukturu tržišta ili pristup tržištu, s posljedicama na poduzetnike u drugim državama članicama.

(88)

Mehanizmom koordinacije doprinijelo bi se većem stupnju konvergencije uporabe i definicije elemenata postupaka odabira i uvjeta povezanih s pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom koji imaju znatan učinak na tržišne uvjete i konkurentnost, uključujući uvjete ulaska i širenja, pri čemu RSPG, na zahtjev nacionalnog regulatornoga tijela ili drugog nadležnoga tijela ili, iznimno, na vlastitu inicijativu, saziva forum za istorazinsku ocjenu radi preispitivanja nacrta mjera prije nego što dotična država članica dodijeli prava korištenja s ciljem razmjene najboljih praksi. Forum za istorazinsku ocjenu instrument je uzajamnog učenja. Trebao bi doprinijeti boljoj razmjeni najboljih praksi među državama članicama i povećanju transparentnosti natječajnih postupaka ili postupaka uspoređivanja. Postupak istorazinske ocjene ne bi smio biti formalan uvjet za nacionalne postupke ovlaštenja. Razmjena mišljenja trebala bi se temeljiti na informacijama koje dostavlja nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo koje zahtijeva uspostavu foruma za istorazinsku ocjenu te bi trebala biti dio obuhvatnije nacionalne mjere, koja u širem smislu može obuhvaćati dodjelu, trgovanje i najam, trajanje, obnovu ili izmjenu prava korištenja. Stoga bi nacionalno regulatorno ili nadležno tijelo trebalo moći dostaviti i informacije o drugim nacrtima nacionalnih mjera ili aspektima tih mjera povezanima s relevantnim postupkom odabira kojim se ograničava pravo korištenja radiofrekvencijskim spektrom koji nije obuhvaćen mehanizmom istorazinske ocjene. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, nacionalno regulatorno ili nadležno tijelo može dostaviti takve informacije putem zajedničkog formata za izvješćivanje, ako je dostupan, za prosljeđivanje članovima RSPG-a.

(89)

Ako se na razini Unije dogovori usklađena dodjela radiofrekvencijskog spektra pojedinačnim poduzetnicima, države članice trebale bi strogo provoditi takve dogovore pri dodjeli prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom iz nacionalnog plana namjena frekvencija.

(90)

Države članice trebale bi pri davanju prava na korištenje moći razmotriti mogućnost zajedničkih postupaka ovlaštenja kada područje očekivanoga korištenja obuhvaća prekogranične slučajeve.

(91)

Svaka odluka Komisije kojom se osigurava usklađena primjena ove Direktive trebala bi biti ograničena na regulatorna načela, pristupe i metodologije. Radi izbjegavanja dvojbi, takvom se odlukom ne bi smjelo propisivati pojedinosti kojima se odražavaju nacionalne okolnosti, te se njome ne bi smjeli zabranjivati alternativni pristupi za koje se može razumno očekivati da imaju jednakovrijedan učinak. Takva bi odluka trebala biti proporcionalna i njome se ne bi smjelo utjecati na odluke koje donose nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela, a koje ne dovode do stvaranja prepreka unutarnjem tržištu.

(92)

Unija i države članice preuzele su u okviru Svjetske trgovinske organizacije obveze u vezi s normama i regulatornim okvirom u sektoru telekomunikacijskih mreža i usluga.

(93)

Normizacija bi i dalje trebala biti prvenstveno proces koji ovisi o kretanjima na tržištu. Međutim, može ipak doći do situacija kada je potrebno zahtijevati usklađenost s utvrđenim normama na razini Unije s ciljem poboljšanja interoperabilnosti, omogućivanja slobode izbora za korisnike i poticanja međupovezivanja na unutarnjem tržištu. Na nacionalnoj razini države članice podliježu Direktivi (EU) 2015/1535. Postupcima normizacije na temelju ove Direktive ne dovode se u pitanje direktive 2014/30/EU (29) i 2014/35/EU (30) Europskog parlamenta i Vijeća te Direktiva 2014/53/EU.

(94)

Od pružatelja javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga trebalo bi zahtijevati da poduzmu mjere za zaštitu sigurnosti njihovih mreža i usluga te da spriječe ili na najmanju moguću mjeru svedu učinak sigurnosnih incidenata. Uzimajući u obzir najnovija dostignuća, tim bi se mjerama trebala osigurati razina sigurnosti mreža i usluga primjerena riziku kojem su izložene. Sigurnosnim mjerama trebalo bi kao minimum uzeti u obzir sve relevantne aspekte sljedećih elemenata: u pogledu sigurnosti mreža i opreme: fizičku sigurnost i sigurnost okoliša, sigurnost opskrbe, kontrolu pristupa mrežama i njihovu cjelovitost; u pogledu rješavanja sigurnosnih incidenata: postupke za rješavanje, sposobnost otkrivanja sigurnosnih incidenata, izvješćivanje o sigurnosnim incidentima i komunikaciju o njima; u pogledu upravljanja kontinuitetom poslovanja: strategiju za kontinuitet pružanja usluga i planove u slučaju nepredviđenih situacija, sposobnosti za oporavak od katastrofa; u pogledu praćenja, revizije i testiranja: politike praćenja i evidencije, izvršavanje planova u slučaju nepredviđenih situacija, testiranje mreža i usluga, sigurnosne procjene i praćenje usklađenosti i usklađenost s međunarodnim normama.

(95)

S obzirom na sve veću važnost brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga potrebno je osigurati da se i na njih primjenjuju odgovarajući sigurnosni zahtjevi u skladu s njihovim posebnostima i gospodarskom važnosti. Stoga bi pružatelji takvih usluga trebali osigurati i odgovarajuću razinu sigurnosti s obzirom na rizik kojem su izloženi. S obzirom na to da pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga obično nemaju stvarnu kontrolu nad prijenosom signala mrežama, stupanj rizika za takve usluge može se u nekim aspektima smatrati nižim od rizika za tradicionalne elektroničke komunikacijske usluge. Stoga bi mjere koje se poduzimaju u okviru brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, kad god je to opravdano na temelju stvarne procjene uključenih sigurnosnih rizika, trebale biti blaže. Isti bi se pristup trebao primijeniti mutatis mutandis na interpersonalne komunikacijske usluge koje se koriste brojevima, a koje nemaju stvarnu kontrolu nad prijenosom signala mrežama.

(96)

Pružatelji javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga trebali bi obavijestiti korisnike o posebnim i znatnim sigurnosnim prijetnjama te o mjerama koje mogu poduzeti kako bi očuvali sigurnost svojih komunikacija, na primjer upotrebom posebnih vrsta softvera ili tehnologija šifriranja. Obveza obavješćivanja korisnika o takvim rizicima ne bi smjela podrazumijevati oslobađanje pružatelja od obveze da o vlastitom trošku poduzme odgovarajuće i hitne mjere kako bi se otklonili svi sigurnosni rizici i ponovno uspostavila normalna sigurnosna razina usluge. Pružanje takvih informacija o sigurnosnim rizicima trebalo bi biti besplatno za korisnika.

(97)

Kako bi se očuvala sigurnost mreža i usluga, i ne dovodeći u pitanje ovlasti država članica da osiguraju zaštitu svojih ključnih sigurnosnih interesa i javne sigurnosti, te kako bi se omogućila istraga, otkrivanje i progon kaznenih djela, trebalo bi primjerice poticati upotrebu šifriranja s kraja na kraj, ako je to primjereno, koje bi, prema potrebi, trebalo biti obvezno u skladu s načelima zadane i integrirane sigurnosti i privatnosti.

(98)

Nadležna tijela trebala bi osigurati očuvanje cjelovitosti i dostupnosti javnih elektroničkih komunikacijskih mreža. Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) trebala bi doprinijeti povećanoj razini sigurnosti elektroničkih komunikacija, među ostalim, savjetovanjem i stručnim mišljenjem te promicanjem razmjene najboljih praksi. Nadležna tijela trebala bi imati potrebna sredstva za obavljanje svojih zadaća, uključujući ovlasti za pribavljanje dostatnih informacija kako bi se procijenila razina sigurnosti mreža ili usluga. Ona bi trebala imati i ovlasti za pribavljanje iscrpnih i pouzdanih podataka o stvarnim sigurnosnim incidentima koji znatno utječu na rad mreža ili usluga. Njima bi prema potrebi trebali pomagati timovi za odgovor na računalne sigurnosne incidente (CSIRT-ovi) uspostavljeni Direktivom (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća (31). Od CSIRT-ova se osobito može zahtijevati da nadležnim tijelima dostave informacije o rizicima i sigurnosnim incidentima koji utječu na javne komunikacijske mreže i javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge te da daju preporuku za njihovo uklanjanje.

(99)

Ako se pružanje elektroničkih komunikacija oslanja na javne resurse čije je korištenje podložno posebnom ovlaštenju, države članice trebale bi moći tijelu nadležnom za njihovo izdavanje dodijeliti pravo propisivanja naknada kako bi se osiguralo optimalno korištenje tim resursima, u skladu s postupcima predviđenima ovom Direktivom. U skladu sa sudskom praksom Suda države članice ne mogu ubirati dodatne pristojbe ili naknade za pružanje mreža i elektroničkih komunikacijskih usluga, osim onih koji su predviđeni ovom Direktivom. U tom bi smislu države članice trebale imati dosljedan pristup u pogledu utvrđivanja tih pristojbi ili naknada kako ne bi došlo do nepotrebnog financijskog opterećenja pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga u vezi s postupkom općeg ovlaštenja ili pravima korištenja.

(100)

Kako bi se osiguralo optimalno korištenje tim resursima, naknade bi trebale odražavati gospodarsko i tehničko stanje dotičnog tržišta kao i sve druge bitne čimbenike koji određuju njihovu vrijednost. Istodobno je naknade potrebno odrediti na način kojim se osigurava učinkovita dodjela i uporaba radiofrekvencijskog spektra. Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje namjena naknada za prava korištenja i prava na instaliranje opreme. Takve bi se naknade trebale moći upotrebljavati, na primjer, za financiranje aktivnosti nacionalnih regulatornih i drugih nadležnih tijela koje se ne mogu pokriti administrativnim pristojbama. Ako se, u slučaju natječajnih postupaka ili postupaka uspoređivanja, naknade za prava na korištenje radiofrekvencijskim spektrom u cijelosti ili djelomično sastoje od jednokratnog iznosa, načinima plaćanja trebalo bi se osigurati da takve naknade u praksi ne dovedu do izbora na osnovi kriterija koji nisu povezani s ciljem osiguravanja optimalnoga korištenja radiofrekvencijskim spektrom. Komisija bi trebala moći redovito objavljivati usporedne studije i, ako je to primjereno, druge smjernice o najboljim praksama dodjele radiofrekvencijskog spektra, dodjele brojevnih resursa ili dodjele prava puta.

(101)

Naknade koje se propisuju poduzetnicima za prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom mogu utjecati na odluke o podnošenju zahtjeva za takva prava i korištenju resursima radiofrekvencijskog spektra. S ciljem osiguravanja optimalnoga korištenja radiofrekvencijskim spektrom države članice trebale bi stoga odrediti rezervirane cijene na način kojim se dovodi do učinkovite dodjele tih prava, bez obzira na vrstu korištenoga postupka odabira. Države članice mogle bi uzeti u obzir i moguće troškove povezane s ispunjavanjem uvjeta ovlaštenja propisanih radi ostvarivanja ciljeva politika. Pritom bi trebalo obratiti pozornost i na konkurentnost na dotičnom tržištu, uključujući moguće alternativne upotrebe resursa.

(102)

Optimalno korištenje resursima radiofrekvencijskog spektra ovisi o dostupnosti primjerenih mreža i povezane opreme. U tom bi smislu države članice, u slučaju da nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela primjenjuju naknade za prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i za prava instaliranja opreme, trebale nastojati osigurati da ona uvaže potrebu da se olakša trajni razvoj infrastrukture u svrhu najučinkovitijega korištenja resursima. Stoga bi države članice trebale nastojati u najboljoj mogućoj mjeri osigurati primjenu načina plaćanja naknada za prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom povezanih sa stvarnom dostupnošću resursa tako da se podupiru ulaganja potrebna za promicanje razvoja takve infrastrukture i pružanje povezanih usluga. Te bi načine plaćanja trebalo odrediti na objektivan, transparentan, proporcionalan i nediskriminirajući način prije pokretanja postupaka za dodjelu prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom.

(103)

Za potrebe dodjele prava na instaliranje opreme trebalo bi osigurati pravodobne, nediskriminirajuće i transparentne postupke kojima se jamči pošteno i učinkovito tržišno natjecanje. Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje nacionalne odredbe kojima se uređuje izvlaštenje ili upotrebu zemljišta, uobičajeno ostvarivanje vlasničkih prava, uobičajenu upotrebu javne domene, ili načelo neutralnosti u vezi s vlasničkopravnim uređenjem u državama članicama.

(104)

Dozvole izdane pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga koje im omogućuju pristup imovini u javnom ili privatnom vlasništvu, neophodni su čimbenici za uspostavu elektroničkih komunikacijskih mreža ili novih mrežnih elemenata. Nepotrebna složenost i kašnjenje u postupcima za dodjelu prava puta stoga mogu predstavljati važne zapreke razvoju tržišnog natjecanja. Stoga bi trebalo pojednostavniti način na koji ovlašteni poduzetnici stječu prava puta. Nadležna tijela trebala bi koordinirati stjecanje prava puta i na svojim internetskim stranicama omogućiti pristup relevantnim informacijama.

(105)

Potrebno je osnažiti ovlasti država članica u vezi s nositeljima prava puta kako bi se na pravedan, učinkovit i okolišno odgovoran način, neovisno o eventualnim obvezama poduzetnika određenog kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom s ciljem omogućivanja pristupa svojoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, osigurali ulazak ili postavljanje nove mreže. Poboljšanjem zajedničkog korištenja infrastrukturom mogu se sniziti okolišni troškovi razmještanja elektroničke komunikacijske infrastrukture i ostvariti ciljevi javnog zdravlja, javne sigurnosti kao i ciljevi prostornog planiranja. Nadležna tijela trebalo bi ovlastiti da od poduzetnika koji su imali koristi od prava na instaliranje opreme na imovini u javnom ili privatnom vlasništvu, odnosno preko ili ispod takve imovine, zahtijevaju da se zajednički koriste takvom opremom ili imovinom (uključujući fizičku kolokaciju) nakon primjerenog razdoblja javnog savjetovanja tijekom kojih bi svim zainteresiranim stranama trebalo omogućiti da iznesu svoja stajališta, na posebnim područjima na kojima se zbog razloga od općeg interesa nameće takvo zajedničko korištenje. To, primjerice, može biti slučaj kada je podzemlje pretrpano infrastrukturom ili je potrebno premostiti prirodnu prepreku. Nadležna tijela osobito bi trebala moći propisati zajedničko korištenje mrežnim elementima i povezanom opremom, kao što su kabelski kanali, cijevi, antenski stupovi, šahtovi, ormarići, antene, tornjevi i druge potporne građevine, zgrade ili ulazi u zgrade, kao i bolju koordinaciju građevinskih radova na temelju politike okoliša i drugih javnih politika. Nasuprot tome, nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći odrediti pravila o raspodjeli troškova zajedničkog korištenja opremom ili nekretninama kako bi se osigurala odgovarajuća raspodjela rizika među dotičnim poduzetnicima. S obzirom na obveze propisane Direktivom 2014/61/EU, nadležna tijela, posebno lokalne vlasti, također bi trebala utvrditi odgovarajuće postupke koordinacije, u suradnji s nacionalnim regulatornim tijelima, u odnosu na javne radove i druge odgovarajuće javne objekte ili nekretnine, koji mogu uključiti postupke kojima se jamči da zainteresirane strane raspolažu informacijama o odgovarajućim javnim objektima ili nekretninama te javnim radovima koji su u tijeku ili se planiraju, da su pravodobno obaviještene o takvim radovima, te da je zajedničko korištenje omogućeno u najvećoj mogućoj mjeri.

(106)

Ako se od operatora mreža pokretnih komunikacija za potrebe zaštite okoliša zahtijeva zajednička upotreba tornjeva ili stupova, ta propisana zajednička upotreba može rezultirati smanjenjem maksimalne razine prenesene snage dopuštene svakom operatoru iz razloga javnog zdravlja, što zauzvrat može dovesti do toga da operatori moraju postaviti više transmisijskih postaja s ciljem osiguravanja nacionalne pokrivenosti. Nadležna tijela trebala bi nastojati uskladiti dotične zahtjeve za očuvanjem okoliša i zaštitom javnog zdravlja, uzimajući u obzir pristup predostrožnosti utvrđen u Preporuci Vijeća 1999/519/EZ (32).

(107)

Radiofrekvencijski spektar oskudan je javni resurs koji ima važnu javnu i tržišnu vrijednost. On je ključan uvjet za elektroničke komunikacijske mreže i usluge koje se temelje na radijskim frekvencijama, te bi, u mjeri u kojoj se odnosi na takve mreže i usluge, nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela njegovu namjenu i dodjelu trebala učinkovito provoditi u skladu s usklađenim ciljevima i načelima kojima se uređuje njihovo djelovanje, kao i objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima kojima se uzimaju u obzir demokratski, socijalni, jezični i kulturni interesi povezani s korištenjem radiofrekvencijskim spektrom. Odlukom br. 676/2002/EZ uspostavlja se okvir za usklađivanje radiofrekvencijskog spektra.

(108)

Aktivnostima u vezi s politikom radiofrekvencijskog spektra u Uniji ne bi trebalo dovoditi u pitanje mjere koje se poduzimaju, na razini Unije ili na nacionalnoj razini, u skladu s pravom Unije, za potrebe ostvarenja ciljeva od općeg interesa, posebno u vezi s javnim vladinim mrežama i obrambenim mrežama, regulacijom sadržaja te audiovizualnom i medijskom politikom, kao ni pravo država članica da ustroje i koriste se svojim radiofrekvencijskim spektrom za javni poredak, javnu sigurnost i obranu.

(109)

Osiguravanje rasprostranjene povezivosti u svakoj državi članici nužno je zbog gospodarskog i društvenog razvoja, sudjelovanja u javnom životu te socijalne i teritorijalne kohezije. Budući da povezivost i korištenje elektroničkim komunikacijama postaju sastavni element europskog društva i blagostanja, države članice trebale bi nastojati osigurati pokrivenost bežičnim širokopojasnim vezama diljem Unije. Takva bi se pokrivenost trebala postići time što bi države članice propisale odgovarajuće zahtjeve u pogledu pokrivenosti koji bi trebali biti prilagođeni svakom opsluživanom području i ograničeni na proporcionalna opterećenja kako se pružatelje usluga ne bi usporavalo pri postavljanju. S obzirom na važnu ulogu velikih sustava poput radijskih lokalnih mreža (RLAN-ovi) u osiguravanju bežičnih širokopojasnih veza visoke brzine u zatvorenim prostorima, trebalo bi poduzeti mjere za osiguravanje oslobađanja dostatnog radiofrekvencijskog spektra u pojasevima koji su posebno važni za troškovno učinkovito postavljanje bežičnih mreža s univerzalnom pokrivenošću, posebno u zatvorenim prostorima. Nadalje, dosljednim i koordiniranim mjerama za osiguravanje visokokvalitetne zemaljske bežične pokrivenosti u cijeloj Uniji, koje se nadovezuju na najbolje nacionalne prakse u pogledu obveza koje su u okviru dozvola propisane operatorima, trebalo bi težiti ostvarivanju cilja iz programa za politiku radiofrekvencijskog spektra da svi građani Unije do 2020. imaju pristup, i u zatvorenim i u otvorenim prostorima, najvećim širokopojasnim brzinama od najmanje 30 Mbit/s, kao i ostvarivanju ambiciozne vizije za gigabitno društvo u Uniji. Takvim mjerama promicat će se inovativne digitalne usluge i osigurati dugoročne društvene i gospodarske koristi. Pokrivenost državnog područja, kao i povezivost među državama članicama trebala bi biti pouzdana i ostvarena u najvećoj mogućoj mjeri s ciljem promicanja unutargraničnih i prekograničnih usluga i aplikacija, kao što su umreženi automobili i e-zdravstvo.

(110)

Neophodno je osigurati da građani nisu izloženi elektromagnetskim poljima na razini štetnoj za javno zdravlje. Države članice tom bi pitanju diljem Unije trebale pristupiti na usklađen način, osobito uzimajući u obzir pristup predostrožnosti iz Preporuke br. 1999/519/EZ, kako bi se radilo na osiguravanju dosljednijih uvjeta postavljanja. Kada je to relevantno, države članice trebale bi primijeniti postupak utvrđen u Direktivi (EU) 2015/1535 kako bi se ujedno dionicima pružila transparentnost, a drugim državama članicama i Komisiji omogućilo da reagiraju.

(111)

Usklađivanje i koordinacija radiofrekvencijskog spektra i reguliranje opreme popraćeno normizacijom međusobno su komplementarni i potrebno ih je blisko koordinirati kako bi se učinkovito ostvarili njihovi zajednički ciljevi, uz potporu RSPG-a. Koordinacijom sadržaja i vremenski raspored mandata dodijeljenih Europskoj konferenciji poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT) na temelju Odluke br. 676/2002/EZ o radiofrekvencijskom spektru i zahtjevima za normizaciju upućenima tijelima za normizaciju kao što je Europski institut za telekomunikacijske norme, uključujući i one o parametrima radioprijamnika, trebalo bi se olakšati uvođenje budućih sustava, podržati mogućnosti zajedničkog korištenja radiofrekvencijskim spektrom i osigurati učinkovito upravljanje radiofrekvencijskim spektrom.

(112)

Potražnja za usklađenim radiofrekvencijskim spektrom nije ravnomjerna posvuda u Uniji. Ako na regionalnoj ili nacionalnoj razini ne postoji potražnja za čitavim usklađenim pojasom ili njegovim dijelom, države članice mogle bi iznimno dopustiti alternativnu uporabu pojasa, primjerice za pokrivanje nedostatka ponude na tržištu za određene uporabe dokle god postoji takav nedostatak potražnje, uz uvjet da se alternativnom uporabom ne dovodi u pitanje usklađena uporaba pojasa od strane drugih država članica te da ona prestane kada nastane potreba za usklađenom uporabom.

(113)

Prilagodljivost upravljanja radiofrekvencijskim spektrom i pristup radiofrekvencijskom spektru uspostavljen je putem ovlaštenja na temelju tehnološke neutralnosti i neutralnosti usluga, i kako bi se omogućilo korisnicima radiofrekvencijskog spektra da odaberu najbolje tehnologije i usluge za primjenu u pojasu radiofrekvencijskog spektra za koji je navedeno da je dostupan za elektroničke komunikacijske usluge unutar relevantnih nacionalnih planova namjene frekvencija u skladu s pravom Unije („načelo tehnološke neutralnosti i načelo neutralnosti usluga”). Administrativno određivanje tehnologija i usluga trebalo bi primijeniti samo kada u pitanje dođu ciljevi od općeg interesa te bi ih trebalo jasno obrazložiti i redovito preispitivati.

(114)

Ograničenja u vezi s načelom tehnološke neutralnosti trebala bi biti prikladna i opravdana potrebom da se izbjegnu štetne smetnje, na primjer propisivanjem emisijskih maski i razina snage, kako bi se osigurala zaštita javnog zdravlja ograničavanjem izlaganja djelovanju elektromagnetskih polja, osiguralo ispravno funkcioniranje usluga putem odgovarajuće razine tehničke kvalitete usluge, a da nije nužno isključiti mogućnost upotrebe više od jedne usluge u istom pojasu radiofrekvencijskog spektra, osiguralo pravilno zajedničko korištenje radiofrekvencijskim spektrom, posebno kada korištenje njime podliježe isključivo općim ovlaštenjima, jamčilo učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom ili ispunili ciljevi od općeg interesa u skladu s pravom Unije.

(115)

Korisnicima radiofrekvencijskog spektra trebalo bi omogućiti slobodan izbor usluga koje žele ponuditi u okviru radiofrekvencijskog spektra. S druge strane, trebalo bi dopustiti mjere koje zahtijevaju pružanje posebne usluge kako bi se ispunili jasno utvrđeni ciljevi od općeg interesa kao što su zaštita ljudskih života, potreba za promicanjem društvene, regionalne i teritorijalne povezanosti ili izbjegavanje neučinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra, kada su te mjere nužne i proporcionalne. Ti bi ciljevi trebali uključiti promicanje kulturne i jezične raznolikosti i medijskoga pluralizma koje su odredile države članice u skladu s pravom Unije. Osim ako je potrebno zaštititi ljudske živote ili, iznimno, ispuniti druge ciljeve od općeg interesa koje su odredile države članice u skladu s pravom Unije, iznimke ne bi smjele imati za posljedicu usluge s ekskluzivnim pravom korištenja, već bi im se trebala dati prednost tako da, u najvećoj mogućoj mjeri, i druge službe ili tehnologije mogu istodobno postojati u istom pojasu radiofrekvencijskog spektra. U nadležnosti je država članica da odrede opseg i narav svih iznimaka u vezi s promicanjem kulturne i jezične raznolikosti te medijskoga pluralizma.

(116)

Budući da je određivanje namjene radiofrekvencijskog spektra za određene tehnologije ili usluge iznimka od načela tehnološke neutralnosti i neutralnosti usluga te da smanjuje slobodu odabira u pogledu pruženih usluga ili uporabljene tehnologije, bilo koji prijedlog za takvo određivanje namjene trebao bi biti transparentan te bi o njemu trebalo provesti javno savjetovanje.

(117)

Kada države članice iznimno odluče ograničiti slobodu pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga zbog razloga javne politike, javne sigurnosti ili javnog zdravlja, one bi trebale objasniti razloge za takvo ograničenje.

(118)

Radiofrekvencijskim spektrom trebalo bi upravljati tako da se osigura izbjegavanje štetnih smetnji. Stoga bi taj osnovni koncept štetnih smetnji trebalo pravilno definirati kako bi se osiguralo da regulatorna intervencija bude ograničena u mjeri koja je potrebna za sprečavanje takve smetnje, vodeći računa i o potrebi da se u obzir uzmu napredne metode za zaštitu od štetnih smetnji s ciljem primjene tih tehnologija i metoda upravljanja spektrom kako bi se izbjegla, u najvećoj mogućoj mjeri, primjena načela nesmetanja i nezaštićivanja. Prekograničnost je bitan element prijevoza, a njegova digitalizacija donosi izazove. Vozila (kao što su vozila podzemne željeznice, autobusi, automobili, kamioni, vlakovi.) postaju sve autonomnija i sve povezanija. Na unutarnjem tržištu vozilima se lakše putuje izvan nacionalnih granica. Pouzdane komunikacije i izbjegavanje štetnih smetnji ključni su za sigurno i dobro funkcioniranje vozila i njihovih ugrađenih komunikacijskih sustava.

(119)

S obzirom na porast potražnje za radiofrekvencijskim spektrom i nove raznovrsne aplikacije i tehnologije koje zahtijevaju fleksibilniji pristup i korištenje radiofrekvencijskim spektrom, države članice trebale bi promicati zajedničko korištenje radiofrekvencijskim spektrom uspostavljanjem najprimjerenijih režima ovlaštenja za svaki scenarij te određivanjem primjerenih i transparentnih povezanih pravila i uvjeta. Zajedničkim korištenjem radiofrekvencijskim spektrom sve više se osigurava njegova djelotvorna i učinkovita uporaba tako što se nekolicini neovisnih korisnika ili uređaja dopušta pristup istom pojasu radiofrekvencijskog spektra na temelju različitih tipova pravnih sustava, kako bi se oslobodili dodatni resursi radiofrekvencijskog spektra, podigla učinkovitost uporabe i novim korisnicima olakšao pristup radio frekvencijskom spektru. Zajedničko korištenje može se temeljiti na općim ovlaštenjima ili korištenju za koje se ne izdaje dozvola kojima se, pod posebnim uvjetima zajedničkog korištenja, nekolicini korisnika dopušta pristup i korištenje istim radiofrekvencijskim spektrom u različitim geografskim područjima ili u različito vrijeme. Zajedničko korištenje može se temeljiti i na pojedinačnim pravima korištenja na temelju aranžmana kao što je zajednički pristup za koji je izdana dozvola pri čemu svi korisnici (uz postojećega korisnika i novi korisnici) prihvaćaju uvjete zajedničkoga pristupa, uz nadzor nadležnih tijela, tako da se osigura minimalna zajamčena kvaliteta radioprijenosa. Kada dopuštaju zajedničko korištenje na temelju različitih režima ovlaštenja, države članice ne bi smjele propisati znatnu razliku u trajanju takve uporabe unutar različitih vrsta režima ovlaštenja.

(120)

Općim ovlaštenjima za korištenje radiofrekvencijskim spektrom može se olakšati najučinkovitije korištenje tim spektrom te u nekim slučajevima poduprijeti inovacije i poticati tržišno natjecanje, dok u drugim slučajevima pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom mogu biti najprikladniji režim ovlaštenja u nekim specifičnim okolnostima. Pojedinačna prava korištenja trebalo bi razmotriti, primjerice, kada se poželjnim značajkama propagacije radiofrekvencijskog spektra ili predviđenom razinom snage prijenosa podrazumijeva da se općim ovlaštenjem ne mogu riješiti problemi povezani sa smetnjom s obzirom na traženu kvalitetu usluge. Tehničkim mjerama kao što su rješenja za poboljšanje otpornosti prijamnika mogla bi omogućiti uporaba općih ovlaštenja ili zajedničko korištenje radiofrekvencijskim spektrom te, po mogućnosti, izbjeći sustavno pribjegavanje načelu nesmetanja i nezaštićivanja.

(121)

Kako bi osigurale predvidivost i zaštitile pravnu sigurnost i stabilnost ulaganja, države članice trebale bi pri provedbi uvjeta povezanih s pojedinačnim pravima korištenja i općim ovlaštenjima unaprijed utvrditi primjerene kriterije za utvrđivanje usklađenosti s ciljem učinkovitoga korištenja radiofrekvencijskim spektrom od strane nositelja prava. Zainteresirane strane trebale bi sudjelovati u određivanju tih uvjeta te bi trebale biti obaviještene na transparentan način o tome kako će se ocjenjivati njihovo ispunjavanje obveza.

(122)

Kako bi se izbjeglo stvaranje prepreka ulasku na tržište, i to stvaranjem pričuve koja je protivna propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, provedba uvjeta povezanih s pravima na radiofrekvencijski spektar od strane država članica trebala bi biti učinkovita te bi, ako je to potrebno, u njoj trebala sudjelovati sva nadležna tijela. Uvjeti provedbe trebali bi obuhvaćati i primjenu klauzule „iskoristi ili izgubi”. Kako bi se osigurala pravna sigurnost s obzirom na moguću izloženost bilo kojim sankcijama zbog nekorištenja radiofrekvencijskim spektrom, trebalo bi unaprijed odrediti pragove korištenja, među ostalim u pogledu vremena, količine ili identiteta radiofrekvencijskog spektra. Trgovanjem radiofrekvencijskim spektrom i njegovim najamom trebalo bi se osigurati da se izvorni nositelj prava njime učinkovito koristi.

(123)

Ako su usklađeni uvjeti za pojas radiofrekvencijskog spektra utvrđeni na temelju Odluke 676/2002/EZ, nadležna tijela trebaju odlučiti o najprikladnijem režimu ovlaštenja koji se primjenjuje na taj pojas ili njegove dijelove. Ako je vjerojatno da će sve države članice biti suočene sa sličnim problemima u slučaju kojih bi različita rješenja mogla rascjepkati unutarnje tržište opreme i time odgoditi uvođenje 5G sustava, može biti potrebno da Komisija, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir mišljenje RSPG-a, preporuči zajednička rješenja, pri čemu se uvažavaju tehničke mjere usklađivanja koje su na snazi. Time bi se mogli osigurati zajednički alati za države članice koje bi mogle uzeti u obzir pri utvrđivanju primjerenih dosljednih režima ovlaštenja koji se primjenjuju na pojas ili dio pojasa, ovisno o čimbenicima kao što su gustoća naseljenosti, karakteristike propagacije pojaseva, razlike između urbanih i ruralnih namjena, moguća potreba za zaštitom postojećih usluga i posljedice za ekonomije razmjera u proizvodnji.

(124)

Zajedničkim korištenjem mrežne infrastrukture, a u nekim slučajevima i zajedničkim korištenjem radiofrekvencijskim spektrom, može se ostvariti djelotvornija i učinkovitija uporaba radiofrekvencijskog spektra i osigurati brzo postavljanje mreža, posebno u manje naseljenim područjima. Pri utvrđivanju uvjeta koje treba povezati s pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom nadležna tijela trebala bi razmotriti i ovlaštenja za razne oblike zajedničkog korištenja ili koordinacije među poduzetnicima radi osiguravanja djelotvorne i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra ili usklađenosti s obvezama pokrivenosti, u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja.

(125)

Zahtjev za poštovanjem načela tehnološke neutralnosti i neutralnosti usluge pri dodjeli prava korištenja, zajedno s mogućnosti prijenosa prava među poduzetnicima, temelj su slobodi i sredstvima pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga javnosti, čime se također olakšava i postizanje ciljeva od općeg interesa. Ovom se Direktivom ne pravi razlika između izravne dodjele radiofrekvencijskog spektra pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga i dodjele subjektima koji se koriste tim mrežama ili uslugama. Takvi subjekti mogu biti pružatelji radijskih ili televizijskih radiodifuzijskih sadržaja. U svakom slučaju poduzetnik kojem je dodijeljeno pravo korištenja radiofrekvencijskim spektrom odgovoran je za usklađenost s uvjetima povezanima s pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom i relevantnim uvjetima povezanima s općim ovlaštenjem. Određenim obvezama propisanim radiodifuzijskim kućama za pružanje usluga audiovizualnih medija može se zahtijevati primjena posebnih kriterija i postupaka za davanje prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom radi ostvarenja određenog cilja od općeg interesa koji su odredile države članice u skladu s pravom Unije. Međutim, postupak za dodjelu tog prava u svakom bi slučaju trebao biti objektivan, transparentan, nediskriminirajuć i proporcionalan.

(126)

U skladu sa sudskom praksom Suda bilo koja nacionalna ograničenja pravâ koja su zajamčena člankom 56. UFEU-a trebala bi biti objektivno obrazložena i proporcionalna te ne bi smjela prelaziti ono što je potrebno za postizanje tih ciljeva. Povrh toga, radiofrekvencijski spektar za koji su prava dodijeljena bez otvorenoga postupka ne bi se smio upotrebljavati za namjene koje nisu ciljevi od općeg interesa za koje su bila dodijeljena. U tom bi slučaju zainteresirane strane trebale imati mogućnost iznošenja svojih primjedaba u razumnom roku. U okviru postupka podnošenja zahtjeva za dodjelu prava države članice trebale bi provjeriti je li podnositelj zahtjeva sposoban poštovati uvjete koje treba povezati s takvim pravima. Ti bi se uvjeti trebali odražavati u objektivnim, transparentnim, proporcionalnim i nediskriminirajućim kriterijima prihvatljivosti prije pokretanja bilo kakvog natječajnoga postupka odabira. Za potrebe primjene takvih kriterija može se od podnositelja zahtjeva zahtijevati podnošenje potrebnih informacija kojima dokazuje svoju sposobnost poštovanja tih uvjeta. Zahtjev za pravo korištenja radiofrekvencijskim spektrom može se odbiti ako podnositelj zahtjeva ne dostavi takve informacije.

(127)

Države članice trebale bi prije dodjele prava isključivo propisati provjeru elemenata koje prosječno pažljivi podnositelj zahtjeva može razumno dokazati, pri čemu uzimaju u obzir važnost javne i tržišne vrijednosti radiofrekvencijskog spektra kao rijetkog javnog resursa. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost naknadne provjere ispunjavanja kriterija prihvatljivosti, primjerice na temelju ključnih etapa, u slučaju kada se kriteriji prvotno nisu mogli razumno ispuniti. Kako bi se očuvala djelotvorna i učinkovita uporaba radiofrekvencijskog spektra, države članice ne bi trebale dodjeljivati prava ako njihova ocjena upućuje na to da podnositelji zahtjeva nisu sposobni ispuniti uvjete, ne dovodeći u pitanje mogućnost vremenski ograničene eksperimentalne uporabe. Dovoljno dugačkim rokom ovlaštenja za korištenje radiofrekvencijskim spektrom trebalo bi povećati predvidivost ulaganja i doprinijeti bržem postavljanju mreža i boljim uslugama te stabilnosti kao potpora trgovanju radiofrekvencijskim spektrom i njegovu najmu. Ako se ovlaštenje za korištenje radiofrekvencijskim spektrom ne izdaje na neodređeni rok, takvim bi se trajanjem trebali uzeti u obzir zadani ciljevi te bi ono trebalo biti dovoljno dugačko da omogući povrat ulaganja. Premda se duljim rokom može osigurati predvidivost ulaganja, mjere za osiguravanje djelotvorne i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra, kao što su ovlasti nadležnoga tijela da izmijeni ili oduzme pravo u slučaju neusklađenosti s uvjetima povezanima s pravima korištenja, ili za pospješivanje trgovanja radiofrekvencijskim spektrom i njegova najma, poslužit će sprečavanju neprimjerenoga gomilanja radiofrekvencijskog spektra i podupirati jačanje fleksibilnosti pri distribuciji resursa radiofrekvencijskog spektra. Širom uporabom godišnjih naknada osigurava se i stalna procjena uporabe radiofrekvencijskog spektra od strane nositelja prava.

(128)

Uzimajući u obzir važnost tehničkih inovacija, države članice trebale bi moći izdavati prava na korištenje radiofrekvencijskim spektrom u eksperimentalne svrhe, podložno posebnim ograničenjima i uvjetima koji su strogo opravdani eksperimentalnom naravi takvih prava.

(129)

Nadležna tijela trebala bi pri odlučivanju o obnovi dodijeljenoga prava korištenja usklađenim radiofrekvencijskim spektrom uzeti u obzir u kojoj bi se mjeri obnovom doprinijelo ciljevima regulatornog okvira i drugim ciljevima na temelju prava Unije i nacionalnoga prava. Sve takve odluke trebale bi biti predmet otvorenog, nediskriminirajućeg i transparentnoga postupka i temeljiti se na preispitivanju o tome kako su ispunjeni uvjeti povezani s dotičnim pravima. Države članice trebale bi pri procjeni potrebe obnavljanja prava korištenja ocijeniti učinak obnove dodijeljenih prava na tržišno natjecanje u odnosu na promicanje učinkovitijeg iskorištavanja ili inovativnih novih uporaba koji bi se mogli postići otvaranjem pojasa novim korisnicima. Nadležna tijela trebala bi u tom smislu moći odlučiti samo u pogledu ograničenog razdoblja za obnovu kako bi se izbjegli ozbiljni prekidi postojeće uporabe. Iako bi se odlukama o obnovi prava dodijeljenih prije početka primjene ove Direktive trebala poštovati sva pravila koja su već primjenjiva, države članice trebale bi osigurati i da se time ne dovode u pitanje ciljevi ove Direktive.

(130)

Države članice trebale bi pri obnavljanju postojećih prava korištenja usklađenim radiofrekvencijskom spektrom, uz procjenu potrebe obnove prava, preispitati i s njima povezane naknade kako bi osigurala da se tim naknadama i dalje promiče optimalno korištenje, uzimajući u obzir među ostalim razvoj tržišta i tehnološki razvoj. Radi pravne sigurnosti primjereno je sve prilagodbe postojećih naknada temeljiti na načelima koja se primjenjuju na dodjelu novih prava korištenja.

(131)

Učinkovito upravljanje radiofrekvencijskim spektrom može se osigurati i kontinuiranim učinkovitim korištenjem radiofrekvencijskim spektrom koji je već dodijeljen. Kako bi se nositeljima prava osigurala pravna sigurnost, mogućnost obnove prava korištenja trebalo bi razmotriti u primjerenom roku prije isteka dotičnih prava, primjerice najmanje dvije godine prije isteka prava ako su ona dodijeljena na 15 ili više godina, osim ako je mogućnost obnove bila izričito isključena u vrijeme dodjele pravâ. Radi kontinuiranog upravljanja resursima nadležna tijela trebala bi imati mogućnost da obnovu prava razmotre na vlastitu inicijativu ili na zahtjev primatelja prava. Obnova prava korištenja ne bi se smjela dodijeliti suprotno volji primatelja.

(132)

Prijenos prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom može biti djelotvorno sredstvo za povećanje učinkovitoga korištenja njima. Radi prilagodljivosti i učinkovitosti te da bi se omogućilo tržišno vrednovanje radiofrekvencijskog spektra države članice trebale bi u pravilu dopustiti korisnicima radiofrekvencijskog spektra da na treće strane prenose ili takvim stranama daju u najam svoja prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom, i to na temelju provedbe jednostavnoga postupka i podložno uvjetima povezanima s takvim pravima, odnosno pravilima o tržišnom natjecanju, pod nadzorom nadležnih nacionalnih regulatornih tijela. Kako bi se olakšao takav prijenos ili davanje u najam, uz uvjet poštovanja mjera usklađivanja donesenih na temelju Odluke br. 676/2002/EZ, države članice trebale bi ujedno razmotriti zahtjeve o razdiobi ili raščlambi prava na radiofrekvencijski spektar ili o preispitivanju uvjeta korištenja.

(133)

O mjerama koje se pri dodjeli ili obnovi prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom poduzimaju posebno radi promicanja tržišnog natjecanja trebala bi odlučiti nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela, koja raspolažu potrebnim gospodarskim, tehničkim i tržišnim znanjem. Uvjeti dodjele radiofrekvencijskog spektra mogu utjecati na stanje tržišnog natjecanja na tržištima elektroničkih komunikacija i uvjete ulaska. Ograničen pristup radiofrekvencijskom spektru, osobito kada postoji oskudica radiofrekvencijskog spektra, može biti prepreka ulasku ili spriječiti ulaganja, postavljanje mreža, pružanje novih usluga ili aplikacija, inovacije i tržišno natjecanje. Na postojeće tržišno natjecanje mogu utjecati i nova prava korištenja, uključujući ona koja su stečena prijenosom ili najmom, te uvođenje novih fleksibilnih kriterija korištenja radiofrekvencijskim spektrom. Ako se nepravilno primjenjuju, određeni uvjeti namijenjeni promicanju tržišnog natjecanja mogu imati druge učinke; na primjer, ograničenja radiofrekvencijskog spektra ili njegovo rezerviranje mogu dovesti do umjetne oskudice, obveze veleprodajnog pristupa mogu u nedostatku tržišne snage neopravdano ograničavati poslovne modele, a ograničavanje prijenosa može priječiti razvoj sekundarnih tržišta. Stoga je pri nametanju takvih uvjeta nužan dosljedan i objektivan test tržišnog natjecanja, koji bi trebalo dosljedno primjenjivati. Uporaba tih mjera stoga se treba temeljiti na temeljitoj i objektivnoj procjeni tržišta i uvjeta tržišnog natjecanja na njemu, koju provode nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela. Nacionalna nadležna tijela trebala bi, međutim, osigurati djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom te izbjegavati narušavanje tržišnog natjecanja stvaranjem pričuve koja je protivna propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

(134)

Na temelju mišljenja RSPG-a može biti potrebno donijeti zajednički krajnji rok za odobravanje korištenja pojasom radiofrekvencijskog spektra koji je usklađen na temelju Odluke br. 676/2002/EZ kako bi se izbjegle prekogranične smetnje i u potpunosti iskoristile prednosti povezanih mjera tehničkog usklađivanja za tržišta opreme i postavljanje mreža i usluga vrlo velikog kapaciteta. Dopuštanje korištenja pojasom radiofrekvencijskog spektra podrazumijeva dodjelu radiofrekvencijskog spektra na temelju režima općeg ovlaštenja ili pojedinačnih prava korištenja kako bi se radiofrekvencijskim spektrom mogao koristiti odmah po završetku postupka dodjele. U svrhu dodjele pojaseva radiofrekvencijskog spektra moglo bi biti potrebno osloboditi pojas koji su zauzeli drugi korisnici te potonjima osigurati nadoknadu. Međutim, na provedbu zajedničkog roka za dopuštanje korištenja usklađenim pojasevima za elektroničke komunikacijske usluge, među ostalim za 5G, u određenoj državi članici mogli bi utjecati problemi zbog neriješenih pitanja prekogranične koordinacije među državama članicama ili s trećim zemljama, složenosti osiguravanja tehničke migracije postojećih korisnika pojasa, ograničenja u pogledu korištenja pojasom utemeljenog na cilju od općeg interesa, zaštite nacionalne sigurnosti i obrane ili više sile. U svakom slučaju države članice trebale bi poduzeti sve mjere kako bi na najmanju moguću mjeru svele sve odgode u smislu geografske pokrivenosti, vremenskog rasporeda i dometa radiofrekvencijskog spektra. Povrh toga, ako se to smatra prikladnim, države članice trebale bi moći s obzirom na vlastitu ocjenu relevantnih okolnosti zatražiti da Unija pruži pravnu, političku i tehničku potporu u rješavanju pitanja koordinacije radiofrekvencijskog spektra sa susjednim zemljama Unije, uključujući države kandidatkinje i pristupnice, tako da dotične države članice mogu poštovati svoje obveze koje im nalaže pravo Unije.

(135)

Kako bi se do 2020. osigurala usklađenija dostupnost radiofrekvencijskog spektra za postizanje vrlo visoke brzine fiksnih i bežičnih mreža u kontekstu5G-a, RSPG je odredio da su pojasevi 3,4 – 3,8 GHz i 24,25 – 27,5 GHz prioritetni pojasevi s pomoću kojih se do 2020. mogu ostvariti ciljevi iz Akcijskog plana za 5G. Pojasevi 40,5 – 43,5 GHz i 66 – 71 GHz također su utvrđeni za daljnju studiju. Stoga je potrebno osigurati da do 31. prosinca 2020. pojasevi 3,4 – 3,8 GHz i 24,25 – 27,5 GHz ili dijelovi tih pojaseva budu dostupni za zemaljske sustave kojima se mogu pružati bežične širokopojasne usluge na temelju usklađenih uvjeta utvrđenih tehničkim provedbenim mjerama donesenim u skladu s člankom 4. Odluke br. 676/2002/EZ, čime se dopunjuje Odluka (EU) 2017/899 Europskog parlamenta i Vijeća (33), s obzirom na to da ti pojasevi u pogledu pokrivenosti i kapaciteta podataka imaju posebna svojstva koja omogućuju njihovo prikladno kombiniranje radi ispunjenja zahtjeva za 5G. Države članice mogle bi, međutim, biti pogođene smetnjama koje bi vjerojatno mogle proizići iz trećih zemalja koje su, u skladu s Radijskim propisima Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU), utvrdile te pojaseve za usluge koje se ne odnose na međunarodne mobilne telekomunikacije. To bi moglo utjecati na obvezu poštovanja zajedničkoga datuma početka provedbe. Buduća uporaba pojasa 26 GHz za zemaljske bežične 5G usluge vjerojatno će, među ostalim, biti usmjerena na urbana područja i prigradska područja pristupa, pri čemu se uvođenje u određenoj mjeri može predvidjeti i duž glavnih cesta i željezničkih pruga u ruralnim područjima. Time se omogućuje uporaba pojasa 26 GHz za druge usluge koje nisu bežične 5G usluge izvan tih geografskih područja, primjerice za komunikacije u poslovne svrhe ili uporabu u zatvorenim prostorima, čime se stoga državama članicama omogućuje da odrede i učine taj pojas dostupnim na neisključivoj osnovi.

(136)

Kad potražnja za pojasom radiofrekvencijskog spektra prelazi raspoloživost, a država članica zbog toga zaključi da se prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom moraju ograničiti, trebalo bi primijeniti odgovarajuće transparentne postupke za dodjelu tih prava kako bi se izbjegla svaka diskriminacija i optimizirala upotreba tog oskudnog resursa. Takva bi ograničenja trebala biti objektivno opravdana, proporcionalna i utemeljena na temeljitoj ocjeni tržišnih uvjeta, uz pravilno vrednovanje ukupnih koristi za korisnike te ciljeva nacionalnih tržišta i unutarnjega tržišta. Ciljeve na kojima se temelje svi postupci ograničavanja trebalo bi unaprijed utvrditi. Države članice trebale bi pri odabiru najprimjerenijega postupka odabira, te u skladu s mjerama koordinacije poduzetima na razini Unije, provesti pravodobno i transparentno savjetovanje sa svim zainteresiranim stranama u pogledu opravdanosti, ciljeva i uvjeta tog postupka. Za dodjelu radiofrekvencijskog spektra ili brojevnih resursa od izuzetnoga gospodarskog značaja države članice trebale bi moći upotrebljavati, među ostalim, natječajne postupke ili postupke uspoređivanja. Pri provedbi tih postupaka nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir ciljeve ove Direktive. Ako utvrdi da bi u određenom pojasu mogla biti dostupna dodatna prava, država članica trebala bi pokrenuti postupak kojim bi se ta prava učinila dostupnima.

(137)

Snažan rast potražnje za radiofrekvencijskim spektrom i potražnje krajnjih korisnika za bežičnim širokopojasnim kapacitetom zahtijeva rješenja kojima se omogućuju alternativna, komplementarna i spektralno učinkovita rješenja, uključujući bežične pristupne sustave male snage kratkog dometa, kao što su RLAN-ovi i mreže ćelijskih pristupnih točaka male snage i veličine. Takvim bi se komplementarnim sustavima bežičnoga pristupa, posebno javno dostupnim pristupnim točkama RLAN-a, krajnjim korisnicima poboljšao pristup internetu, a operatorima mreža pokretnih komunikacija omogućilo rasterećenje prometa u mrežama pokretnih komunikacija. RLAN-ovi se koriste usklađenim radiofrekvencijskim spektrom bez potrebe za pojedinačnim ovlaštenjem ili pravom korištenja radiofrekvencijskim spektrom. Do sada, većinu pristupnih točaka RLAN-a upotrebljavali su privatni korisnici kao lokalni bežični dodatak svojem širokopojasnom priključku u nepokretnoj mreži. Krajnje korisnike se u okviru njihove internetske pretplate ne bi trebalo sprečavati da pristup svojem RLAN-u dijele s drugima kako bi se na taj način povećao broj dostupnih pristupnih točaka, osobito u gusto naseljenim područjima, povećao bežični podatkovni kapacitet ponovnim korištenjem radiofrekvencijskim spektrom i stvorila troškovno učinkovita dopunska bežična širokopojasna infrastruktura dostupna drugim krajnjim korisnicima. Stoga bi trebalo ukloniti i nepotrebna ograničenja za postavljanje i međupovezivanje pristupnih točaka RLAN-a.

(138)

Tijela javne vlasti ili pružatelji javnih usluga koji se u svojim prostorijama koriste RLAN-ovima za potrebe svojeg osoblja, posjetitelja ili korisnika, npr. kako bi se olakšao pristup uslugama e-vlade ili za informacije o javnom prijevozu ili upravljanju cestovnim prometom, također bi mogli pružati pristup takvim pristupnim točkama za opću uporabu građana kao pomoćnu uslugu u okviru javnih usluga koje nude u tim prostorijama, u mjeri u kojoj je to dopušteno pravilima o tržišnom natjecanju i javnoj nabavi. Povrh toga, pružatelji tih usluga lokalnoga pristupa elektroničkim komunikacijskim mrežama unutar ili oko imovine u privatnom vlasništvu ili na ograničenom javnom prostoru na nekomercijalnoj osnovi ili kao pomoćna usluga drugoj aktivnosti koja ne ovisi o dotičnom pristupu kao što su točke pristupa RLAN-u dostupne kupcima drugih komercijalnih aktivnosti ili javnosti u tom području mogu podlijegati zahtjevima u pogledu usklađenosti s općim ovlaštenjima za prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom, ali ne bi smjeli biti podložni uvjetima ili zahtjevima povezanima s općim ovlaštenjima koja su primjenjiva na pružatelje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga ili obvezama u pogledu krajnjih korisnika ili međupovezivanja. Međutim, takav pružatelj trebao bi i dalje podlijegati pravilima o odgovornosti utvrđenim u Direktivi 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (34). Pojavljuju se i druge tehnologije, primjerice LiFi, kojima će se nadopuniti trenutačne mogućnosti RLAN-ova i bežičnih pristupnih točaka u pogledu radiofrekvencijskog spektra uključivanjem optičkih pristupnih točaka temeljenih na vidljivom svjetlu, što će dovesti do hibridnih lokalnih mreža kojima se omogućuje optička bežična komunikacija.

(139)

S obzirom na to da bežične pristupne točke male snage i kratkog dometa, kao što su femtoćelije, pikoćelije, metroćelije ili mikroćelije, mogu biti vrlo male i u radu se koristiti neupadljivom opremom sličnom opremi za rutere RLAN-a u kućanstvima, za koje nisu potrebne dozvole osim onoga što je potrebno za korištenje radiofrekvencijskim spektrom, i uzimajući u obzir pozitivan učinak takvih pristupnih točaka na korištenje radiofrekvencijskim spektrom i razvoj bežičnih komunikacija, svako ograničenje njihova postavljanja trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri biti limitirano. Slijedom toga, kako bi se olakšalo postavljanje bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa i ne dovodeći u pitanje bilo koje primjenjive zahtjeve povezane s upravljanjem radiofrekvencijskim spektrom, države članice ne bi smjele nametnuti pojedinačne dozvole za postavljanje takvih uređaja zgradama koji nisu službeno zaštićene kao dio posebno utvrđenog područja ili zbog njihove posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti, osim iz razloga javne sigurnosti. U tu svrhu, njihove značajke, kao što su maksimalna veličina, masa i značajke emisije, trebalo bi utvrditi na razini Unije na proporcionalan način za lokalno postavljanje i kako bi se osigurala visoka razina zaštite javnog zdravlja kako je utvrđeno u Preporuci 1999/519/EZ. Na rad bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa trebao bi se primijenjivati članak 7. Direktive 2014/53/EU. Time se ne dovode u pitanje prava na privatno vlasništvo utvrđena u pravu Unije ili u nacionalnom pravu. Postupak za razmatranje zahtjeva za izdavanje dozvola trebalo bi pojednostavniti i njime se ne bi smjelo dovoditi u pitanje bilo kakve komercijalne sporazume, a sve uključene administrativne naknade trebalo bi ograničiti na administrativne troškove obrade zahtjeva. Postupak ocjenjivanja zahtjeva za izdavanje dozvole trebao bi trajati što je kraće moguće, a u načelu ne dulje od četiri mjeseca.

(140)

Javne zgrade i ostalu javnu infrastrukturu svakodnevno posjećuje i upotrebljava znatan broj krajnjih korisnika kojima je potrebna povezivost kako bi iskoristili usluge e-uprave, e-prijevoza i druge usluge. Ostali elementi javne infrastrukture, kao što su stupovi ulične rasvjete, semafori, predstavljaju vrlo vrijedne lokacije za upotrebu malih ćelija, primjerice zbog svoje su gustoće raspoređenosti. Ne dovodeći u pitanje mogućnost nadležnih tijela da postavljanje bežične pristupne točke kratkog dometa uvjetuju pojedinačnim prethodnim dozvolama, operatori bi trebali imati pravo na pristup tim javnim mjestima kako bi mogli na odgovarajući način zadovoljiti potražnju. Stoga bi se države članice trebale pobrinuti da takve javne zgrade, kao i ostala javna infrastruktura, pod razumnim uvjetima budu dostupne za postavljanje malih ćelija, nadopunjujući Direktivu 2014/61/EU i ne dovodeći u pitanje načela utvrđena u ovoj Direktivi. Direktiva 2014/61/EU slijedi funkcionalan pristup i nameće obveze pristupa fizičkoj infrastrukturi samo ako je fizička infrastruktura dio mreže i samo ako je u vlasništvu mrežnog operatora ili se on njome koristi, čime mnoge zgrade koje su u vlasništvu tijela javne vlasti ili kojima se tijela javne vlasti koriste nisu uključene u područje njezine primjene. Nasuprot tome, posebna obveza nije potrebna za fizičku infrastrukturu, kao što su vodovi ili stupovi, koja se upotrebljava za inteligentne prometne sustave koji su u vlasništvu mrežnih operatora (pružatelji usluga prijevoza ili pružatelji javnih elektroničkih komunikacijskih mreža) i koji udomljavaju dijelove mreže te time ulaze u područje primjene Direktive 2014/61/EU.

(141)

Odredbe ove Direktive u pogledu pristupa i međupovezivanja primjenjuju se na javne elektroničke komunikacijske mreže.. Pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža koje nisu javne nemaju obveze na temelju ove Direktive u pogledu pristupa ili međupovezivanja osim ako takve mreže zbog činjenice da se koriste pristupom javnim mrežama mogu podlijegati uvjetima koje su utvrdile države članice.

(142)

Pojam „pristup” ima širok raspon značenja te je stoga nužno točno definirati kako se on upotrebljava u ovoj Direktivi, a da se time ne dovodi u pitanje njegova moguća uporaba u okviru drugih mjera Unije. Operator može biti vlasnik mreže ili opreme ili ih može potpuno ili djelomično uzeti u najam.

(143)

Na otvorenom i konkurentnom tržištu ne bi trebalo biti ograničenja kojim bi se spriječila poduzetnike da međusobno pregovaraju u svrhu postizanja dogovora o pristupu i međupovezivanju, a posebno o prekograničnim sporazumima, što podliježe pravilima o tržišnom natjecanju utvrđenim u UFEU-u. Radi stvaranja učinkovitijeg, istinskog paneuropskoga tržišta s učinkovitim tržišnim natjecanjem, većim izborom i konkurentnim uslugama za krajnje korisnike, poduzetnici koji zaprime zahtjeve za pristup ili međupovezivanje od drugih poduzetnika koji podliježu općem ovlaštenju radi pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga javnosti trebali bi pregovarati u dobroj vjeri i takve sporazume načelno zaključiti na komercijalnoj osnovi.

(144)

Na tržištima gdje i dalje postoje velike razlike u pregovaračkoj snazi među poduzetnicima i gdje neki poduzetnici za obavljanje svojih usluga ovise o infrastrukturi drugih, primjereno je uspostaviti regulatorni okvir kojim bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje tržišta. U slučaju neuspjeha komercijalnih pregovora nacionalna regulatorna tijela trebala bi biti ovlaštena za osiguravanje odgovarajućega pristupa, međupovezivanja i interoperabilnosti usluga u interesu krajnjih korisnika. Ona osobito mogu osigurati povezivost s kraja na kraj propisivanjem proporcionalnih obveza poduzetnicima koji podliježu općem ovlaštenju i koji kontroliraju pristup krajnjim korisnicima. Kontrola načina pristupa može podrazumijevati vlasništvo ili kontrolu nad fizičkom vezom (u nepokretnoj ili pokretnoj mreži) do krajnjeg korisnika ili mogućnost promjene ili oduzimanja nacionalnog broja ili brojeva potrebnih za pristup završnoj točki mreže krajnjega korisnika. To bi se, primjerice, dogodilo kad bi operatori mreže krajnjem korisniku neopravdano ograničili pristup internetskim portalima i uslugama.

(145)

S obzirom na načelo nediskriminacije nacionalna regulatorna tijela trebala bi osigurati da se svi poduzetnici, neovisno o njihovoj veličini i poslovnom modelu te jesu li vertikalno integrirani ili su odvojeni, mogu međupovezati pod razumnim uvjetima, kako bi se ostvarila povezivost s kraja na kraj i pristup internetu.

(146)

Nacionalne zakonske ili administrativne mjere prema kojima uvjeti za pristup ili međupovezivanje ovise o aktivnostima strane koja zatraži međupovezivanje, a posebno o visini njezina ulaganja u mrežnu infrastrukturu, a ne o pruženim uslugama međupovezivanja ili pristupa, mogu dovesti do narušavanja tržišta i biti neuskladive s pravilima tržišnog natjecanja.

(147)

Operatori mreže koji kontroliraju pristup svojim vlastitim kupcima to čine na temelju jedinstvenih brojeva ili adresa iz objavljenog raspona numeriranja ili adresiranja. Drugi operatori mreže trebaju biti u stanju tim kupcima isporučiti promet i stoga moraju imati mogućnost izravnog ili neizravnog međupovezivanja. Stoga je primjereno utvrditi prava i obveze za pregovore o međupovezivanju.

(148)

Interoperabilnost je korisna za krajnje korisnike te je važan cilj tog regulatornog okvira. Poticanje interoperabilnosti jedan je od ciljeva nacionalnih regulatornih i drugih nadležnih tijela kako je utvrđeno u tom okviru. Tim se okvirom također predviđa da bi Komisija trebala objaviti popis normi ili specifikacija kojima su obuhvaćeni pružanje usluga, tehnička sučelja ili mrežne funkcije kao osnova za poticanje usklađivanja u elektroničkim komunikacijama. Države članice trebale bi poticati uporabu objavljenih normi ili specifikacija u onoj mjeri u kojoj je to nužno potrebno za osiguravanje interoperabilnosti usluga i poboljšanje slobode izbora za korisnike.

(149)

Povezivost s kraja na kraj i pristup hitnim službama trenutačno ovise o tome da se krajnji korisnici koriste brojevno utemeljenim interpersonalnim komunikacijskim uslugama. Budući tehnološki razvoj ili povećana uporaba brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga mogli bi dovesti do nedovoljne interoperabilnosti među komunikacijskim uslugama. Zbog toga bi mogle nastati znatne prepreke ulasku na tržište i daljnjim inovacijama, što bi moglo osjetno ugroziti učinkovitu povezivost s kraja na kraj među krajnjim korisnicima.

(150)

Ako nastanu takvi problemi u pogledu interoperabilnosti Komisija bi trebala moći zahtijevati izvješće BEREC-a koje bi trebalo sadržavati činjeničnu procjenu stanja na tržištu na razini Unije i na razini države članice. Komisija bi, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir izvješće BEREC-a i druge dostupne dokaze te učinke na unutarnjem tržištu, trebala odlučiti postoji li potreba za regulatornom intervencijom nacionalnih regulatornih ili drugih nadležnih tijela. Ako Komisija smatra da bi nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela trebala razmotriti takvu regulatornu intervenciju, ona bi trebala moći donijeti provedbene mjere kojima se određuju priroda i područje primjene mogućih regulatornih intervencija nacionalnih regulatornih ili drugih nadležnih tijela, uključujući posebno obveze objavljivanja i omogućivanja uporabe, izmjene i redistribucije relevantnih informacija od strane tijela i drugih pružatelja te mjere kojima se svim ili određenim pružateljima nameće obvezna uporaba normi ili specifikacija.

(151)

Nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela trebala bi s obzirom na posebne nacionalne okolnosti procijeniti je li bilo kakva intervencija potrebna i opravdana za osiguravanje povezivosti s kraja na kraj te, ako jest, propisati tim pružateljima brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga sa znatnom razinom pokrivenosti i prihvaćenosti među korisnicima proporcionalne obveze u skladu s provedbenim mjerama Komisije. Pojam „znatno” trebalo bi tumačiti na način da geografska pokrivenost i broj krajnjih korisnika dotičnoga pružatelja predstavljaju kritičnu masu za postizanje cilja osiguravanja povezanosti s kraja na kraj među krajnjim korisnicima. Pružatelji s ograničenim brojem krajnjih korisnika ili ograničenom geografskom pokrivenošću, koji bi samo neznatno doprinijeli postizanju tog cilja, obično ne bi trebali podlijegati takvim obvezama u pogledu interoperabilnosti.

(152)

U slučajevima u kojima je poduzetnicima uskraćen pristup održivim alternativama žičanim instalacijama, kabelima i povezanoj opremi unutar zgrada bez mogućnosti replikacije ili do prve sabirne ili razdjelne točke te s ciljem promicanja konkurentnih ishoda u interesu krajnjih korisnika, nacionalna regulatorna tijela trebala bi imati ovlasti nametanja obveza pristupa svim poduzetnicima, neovisno o određivanju poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom. U tom bi smislu nacionalna regulatorna tijela trebala uzeti u obzir sve tehničke i gospodarske prepreke budućoj replikaciji mreža. Međutim, budući da takve obveze u određenim slučajevima mogu biti nametljive, ugrožavati poticaje za ulaganja i imati učinak jačanja položaja prevladavajućih sudionika, trebalo bi ih nametnuti samo ako je to opravdano i proporcionalno kako bi se ostvarilo održivo tržišno natjecanje na relevantnim tržištima. Samu činjenicu da već postoji više od jedne takve infrastrukture ne bi trebalo uvijek tumačiti kao potvrdu mogućnosti replikacije njezine imovine. U kombinaciji s takvim obvezama pristupa poduzetnici bi se, prema potrebi, trebali moći osloniti i na obveze pristupa fizičkoj infrastrukturi na temelju Direktive 2014/61/EU. Sve obveze koje nacionalno regulatorno tijelo nameće na temelju ove Direktive i odluke koje nadležna tijela donose na temelju Direktive 2014/61/EU kako bi se osigurao pristup fizičkoj infrastrukturi unutar zgrada ili fizičkoj infrastrukturi do pristupne točke, trebale bi biti usklađene.

(153)

Nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći, u mjeri u kojoj je to potrebno, poduzetnicima propisati obveze da osiguraju pristup opremi iz priloga ovoj Direktivi, odnosno aplikacijskim programskim sučeljima (API) i elektroničkim programskim vodičima (EPG), kako bi se krajnjim korisnicima osigurala ne samo dostupnost digitalnih radijskih i televizijskih radiodifuzijskih usluga, nego i povezanih komplementarnih usluga. Takve komplementarne usluge trebale bi moći uključivati usluge povezane s programom posebno namijenjene poboljšanju dostupnosti za krajnje korisnike s invaliditetom te usluge umrežene televizije u vezi s programom.

(154)

Važno je da nacionalna regulatorna tijela pri procjeni sabirne ili razdjelne točke do koje namjeravaju propisati pristup odaberu točku u skladu sa smjernicama BEREC-a. Odabir točke koja je bliža krajnjim korisnicima u većoj će mjeri pogodovati konkurenciji u području infrastrukture i postavljanju mreža vrlo velikog kapaciteta. Na taj bi način nacionalno regulatorno tijelo trebalo prvo razmotriti odabir točke u zgradi ili odmah izvan zgrade. Moglo bi biti opravdano proširiti obveze pristupa na žičane instalacije i kabele iza prve sabirne ili razdjelne točke, uz istodobno ograničavanje takvih obveza na točke koje su najbliže moguće krajnjim korisnicima, a na koje se može povezati dovoljan broj krajnjih korisnika, ako se dokaže da se replikacijom nailazi na visoke i trajne fizičke ili gospodarske prepreke, koje vode do znatnih problema u području tržišnog natjecanja ili tržišnih nedostataka na maloprodajnoj razini na štetu krajnjih korisnika. Procjena mogućnosti replikacije mrežnih elemenata zahtijeva preispitivanje tržišta koje se razlikuje od analize kojom se ocjenjuje značajna tržišna snaga, tako da nacionalno regulatorno tijelo ne treba utvrditi značajnu tržišnu snagu kako bi propisalo te obveze. S druge strane, takvim preispitivanjem zahtijeva se dostatna ekonomska procjena tržišnih uvjeta kako bi se utvrdilo jesu li ispunjeni kriteriji potrebni za propisivanje obveza s druge strane prve sabirne ili razdjelne točke. Vjerojatnije je da će takve proširene obveze pristupa biti potrebne u geografskim područjima u kojima je ekonomska opravdanost za postavljanje alternativne infrastrukture u većoj mjeri upitna, primjerice zbog niske gustoće naseljenosti ili zbog ograničenog broja višestambenih zgrada. Suprotno tome, visoka koncentracija kućanstava mogla bi ukazivati na to da je uvođenje takvih obveza nepotrebno. Nacionalna regulatorna tijela također bi trebala razmotriti može li se takvim obvezama ojačati položaj poduzetnika određenih kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći nametnuti pristup aktivnim ili virtualnim mrežnim elementima koje se upotrebljavaju za pružanje usluga na takvoj infrastrukturi ako bi pristup pasivnim elementima bio gospodarski neučinkovit ili fizički neizvediv i ako nacionalno regulatorno tijelo smatra da bi se u nedostatku takve intervencije zaobišla svrha obveze pristupa. S ciljem poboljšanja dosljedne regulatorne prakse diljem Unije Komisija bi trebala moći zahtijevati od nacionalnog regulatornog tijela da povuče svoje nacrte mjera kojim se proširuju obveze pristupa iza prve sabirne ili razdjelne točke ako se BEREC slaže s ozbiljnim sumnjama Komisije u pogledu usklađenosti nacrta mjere s pravom Unije, a posebno s regulatornim ciljevima iz ove Direktive.

(155)

U takvim slučajevima može biti primjereno da nacionalna regulatorna tijela radi usklađenosti s načelom proporcionalnosti izuzmu određene kategorije vlasnika i/ili poduzetnika od obveza koje prelaze prvu sabirnu ili razdjelnu točku, koju bi trebala utvrditi nacionalna regulatorna tijela, s obzirom na to da bi obveza pristupa koja se ne temelji na određivanju poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom ugrozila ekonomsku opravdanost za nedavno uvedene mrežne elemente, osobito putem malih lokalnih projekata. Isključivo veleprodajni poduzetnici ne bi smjeli podlijegati takvim obvezama pristupa ako nude učinkovit alternativni pristup mreži vrlo velikog kapaciteta na komercijalnoj osnovi pod poštenim, nediskriminirajućim i razumnim uvjetima, među ostalim u pogledu cijene. Trebalo bi biti moguće tu iznimku proširiti pod istim uvjetima na druge pružatelje. Ta iznimka ne mora biti nužno prikladna za pružatelje koji primaju javna sredstva.

(156)

Zajedničko korištenje pasivnom infrastrukturom koje se upotrebljava u pružanju bežičnih elektroničkih komunikacijskih usluga u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja može biti posebno korisno za maksimiziranje povezivosti vrlo velikog kapaciteta u cijeloj Uniji, posebno u slabije naseljenim područjima u kojima je replikacija neizvediva te postoji rizik od toga da će krajnjim korisnicima biti uskraćena takva povezivost. Nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela trebala bi iznimno imati ovlasti propisati obvezu takvog zajedničkog korištenja ili lokaliziranog roaming pristupa, u skladu s pravom Unije, ako je ta mogućnost jasno utvrđena prvotnim uvjetima dodjele prava korištenja i ako postoji dokazana korist od takvog zajedničkog korištenja u smislu nadilaženja nepremostivih gospodarskih ili fizičkih prepreka i da je zbog toga ozbiljno narušen ili uopće ne postoji pristup mrežama ili uslugama te uzimajući u obzir više čimbenika, uključujući posebno potrebu za pokrivenošću duž glavnih prometnih pravaca, izbor i veću kvalitetu usluga za krajnje korisnike te potrebu da se očuvaju inicijative za postavljanje infrastrukture. U okolnostima u kojima krajnji korisnici nemaju pristup, a zajedničko korištenje pasivnom infrastrukturom samo po sebi nije dovoljno za rješavanje te situacije, nacionalna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost nametanja obveze zajedničkoga korištenja aktivnom infrastrukturom. Pritom nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela zadržavaju mogućnost da odaberu najprikladniju obvezu zajedničkog korištenja ili pristupa koja bi trebala biti proporcionalna i opravdana na temelju prirode utvrđenoga problema.

(157)

Premda je u nekim slučajevima primjereno da nacionalno regulatorno tijelo ili drugo nadležno tijelo nametne obveze poduzetnicima neovisno o tome jesu li određeni kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom kako bi se postigli ciljevi kao što su povezivost s kraj na kraj ili interoperabilnost usluga, potrebno je osigurati da se takve obveze propisuju u skladu s regulatornim okvirom te, posebice, njegovim postupcima obavješćivanja. Takve bi se obveze smjele propisati samo ako su opravdane radi zaštite ciljeva ove Direktive i ako su objektivno opravdane, transparentne, proporcionalne i nediskriminirajuće za potrebe promicanja učinkovitosti, održivoga tržišnog natjecanja, učinkovitih ulaganja i inovacija, kao i osiguravanja najvećih mogućih koristi za krajnje korisnike, te su propisane u skladu s relevantnim postupcima obavješćivanja.

(158)

Kako bi se nadvladale nepremostive gospodarske ili fizičke prepreke pružanju usluga ili mreža krajnjim korisnicima koje se oslanjaju na uporabu radiofrekvencijskog spektra te ako su prisutne praznine u pokrivenosti mrežama pokretnih komunikacija, njihovo otklanjanje može zahtijevati pristup pasivnoj infrastrukturi i zajedničko korištenje tom infrastrukturom ili, kada takvo što nije dovoljno, zajedničko korištenje aktivnom infrastrukturom, ili sporazume o lokaliziranom roaming pristupu. Ne dovodeći u pitanje obveze zajedničkoga korištenja povezane s pravima korištenja na temelju drugih odredaba ove Direktive, a posebno mjerama kojima se promiče tržišno natjecanje, ako nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela namjeravaju poduzeti mjere kako bi nametnula zajedničko korištenje pasivnom infrastrukturom ili, u slučaju da pasivni pristup i pasivno zajedničko korištenje nisu dopušteni, zajedničko korištenje aktivnom infrastrukturom ili sporazume o lokaliziranom roaming pristupu, njih se ipak može pozvati da razmotre mogući rizik za sudionike na tržištu na nedovoljno pokrivenim područjima.

(159)

Pravila tržišnog natjecanja sama po sebi ne moraju uvijek biti dovoljna da se osigura kulturna raznolikost i pluralizam medija u području digitalne televizije. Zbog tehnološkog i tržišnog razvoja potrebno je da država članica za svoje nacionalno tržište redovito preispituje obveze za pružanje uvjetovanog pristupa na pošten, razuman i nediskriminirajući način, a posebno kako bi utvrdila je li opravdano proširivanje obveza na EPG-ove i API-ove, u onoj mjeri u kojoj je krajnjim korisnicima nužno osigurati pristup posebnim digitalnim radiodifuzijskim uslugama. Države članice trebale bi moći putem zakonodavnih, regulatornih ili administrativnih propisa koja smatraju potrebnima utvrditi digitalne radiodifuzijske usluge do kojih krajnji korisnici trebaju imati osiguran pristup.

(160)

Države članice također bi trebale moći svojem nacionalnom regulatornom tijelu dopustiti preispitivanje obveza u vezi s uvjetovanim pristupom digitalnim radiodifuzijskim uslugama kako bi se putem analize tržišta ocijenilo treba li povući ili izmijeniti uvjete za poduzetnike koji nemaju značajnu tržišnu snagu na relevantnom tržištu. Takvo povlačenje ili izmjena ne bi smjeli negativno utjecati na pristup krajnjih korisnika takvim uslugama ili na izglede za učinkovito tržišno natjecanje.

(161)

U određenim okolnostima postoji potreba za ex ante obvezama da bi se osigurao razvoj konkurentnog tržišta, čiji uvjeti pogoduju postavljanju i prihvaćanju mreža i usluga vrlo velikog kapaciteta i krajnjim korisnicima osiguravaju najveće moguće koristi. Definicija značajne tržišne snage koja se upotrebljava u ovoj Direktivi jednaka je konceptu vladajućeg položaja kako je definiran u sudskoj praksi Suda.

(162)

Za dva ili više poduzetnika ne mora se smatrati da zajedno imaju prevladavajući položaj isključivo ako među njima postoje strukturalne ili druge veze, nego i ako je struktura relevantnoga tržišta takva da se njome pogoduje koordiniranim učincima, tj. potiče usporedno ili usklađeno ponašanje na tržištu koje je protivno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

(163)

Neophodno je da se ex ante regulatorne obveze nametnu samo na veleprodajnom tržištu na kojem postoji jedan ili više poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom kako bi se osiguralo održivo tržišno natjecanje i ako regulatorne mjere na temelju Unijina i nacionalnog prava tržišnog natjecanja nisu dovoljne za rješavanje tog problema. Komisija je u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja izradila smjernice na razini Unije kojima bi se nacionalna regulatorna tijela rukovodila u ocjenjivanju učinkovitosti tržišnog natjecanja na nekom tržištu i značajne tržišne snage. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi utvrditi jesu li određeni proizvod ili usluga stvarno konkurentni u određenom geografskom području, koje može u cijelosti ili jednim dijelom biti na državnom području dotične države članice ili je mogu činiti susjedni dijelovi državnih područja država članica. Analiza učinkovitoga tržišnog natjecanja trebala bi sadržavati analizu o tome razvija li se tržište u smjeru tržišnog natjecanja, odnosno je li izostanak učinkovitog natjecanja trajan. Te se smjernice trebaju baviti i pitanjem tržišta u nastajanju na kojima de facto tržišni predvodnik vjerojatno drži značajni tržišni udio, ali ga ne treba podvrgavati neprimjerenim obvezama. Komisija bi trebala redovito preispitivati smjernice, posebno u pogledu preispitivanja postojećeg prava, uzimajući u obzir razvoj sudske prakse Suda, ekonomsku znanost i konkretno tržišno iskustvo kako bi se osigurala njihova primjerenost tržištu koje se brzo razvija. Nacionalna regulatorna tijela trebat će surađivati kad se za relevantno tržište utvrdi da je transnacionalno.

(164)

U ocjenjivanju toga ima li neki poduzetnik značajnu tržišnu snagu na određenom tržištu nacionalna regulatorna tijela trebala bi djelovati u skladu s pravom Unije, pridajući najveću pozornost smjernicama Komisije o analizi tržišta i procjeni značajne tržišne snage.

(165)

Nacionalna regulatorna tijela trebala bi odrediti relevantna geografska tržišta na svojem državnom području uvažavajući pritom u najvećoj mjeri Preporuku Komisije o relevantnim tržištima proizvoda i usluga („Preporuka”), koja je donesena na temelju ove Direktive, te uzimajući u obzir nacionalne i lokalne okolnosti. Zbog toga bi nacionalna regulatorna tijela trebala barem analizirati tržišta obuhvaćena Preporukom, uključujući ona tržišta koja unatoč tome što su navedena nisu više uređena u konkretnom nacionalnom ili lokalnom kontekstu. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi i analizirati tržišta koja nisu obuhvaćena tom Preporukom, ali su uređena na području njihove jurisdikcije na temelju prethodnih tržišnih analiza, ili druga tržišta, ako imaju dovoljno razloga smatrati da ispunjavaju tri kriterija iz ove Direktive.

(166)

Transnacionalna tržišta mogu se odrediti ako je to opravdano definicijom geografskog tržišta, uzimajući u obzir sve čimbenike na strani ponude i na strani potražnje u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja. BEREC je najprimjerenije tijelo za poduzimanje takve analize jer se može osloniti na opsežno kolektivno iskustvo nacionalnih regulatornih tijela pri određivanju tržišta na nacionalnoj razini. Pri provođenju analize potencijalnih transnacionalnih tržišta trebalo bi uzeti u obzir nacionalne okolnosti. Ako su transnacionalna tržišta određena te je na njima potrebna regulatorna intervencija, dotična nacionalna regulatorna tijela trebala bi surađivati pri određivanju primjerenog regulatornog odgovora, među ostalim i u postupku obavješćivanja Komisije. Ona mogu na isti način sudjelovati i kada transnacionalna tržišta nisu određena, ali su tržišni uvjeti na njihovim državnim područjima dovoljno homogeni da bi bilo korisno primijeniti koordinirani regulatorni pristup, npr. u pogledu sličnih troškova, tržišnih struktura ili operatora ili u slučaju transnacionalne ili usporedive potražnje krajnjih korisnika.

(167)

U nekim su situacijama geografska tržišta definirana kao nacionalna ili podnacionalna, npr. zbog postavljanja mreže na nacionalnoj ili lokalnoj razini, što određuje granice potencijalne tržišne snage poduzetnika u odnosu na veleprodajnu ponudu, ali i dalje postoji znatna transnacionalna potražnja jedne ili više kategorija krajnjih korisnika. To osobito vrijedi za potražnju poslovnih krajnjih korisnika koji posluju na više lokacija u različitim državama članicama. Ako dobavljači ne mogu u dovoljnoj mjeri zadovoljiti tu transnacionalnu potražnju, npr. ako su rascjepkani nacionalnim granicama ili lokalno, mogu nastati prepreke unutarnjem tržištu. Stoga bi BEREC trebao imati ovlasti davanja smjernica nacionalnim regulatornim tijelima o zajedničkim regulatornim pristupima kako bi se osiguralo zadovoljavajuće ispunjavanje transnacionalne potražnje, čime se pruža osnova za interoperabilnost proizvoda za veleprodajni pristup diljem Unije i, unatoč rascjepkanosti na strani ponude, omogućuju učinkovitost i ekonomija razmjera. Smjernice BEREC-a trebale bi biti temelj za odluke nacionalnih regulatornih tijela kada ona, u nastojanju da ostvare cilj unutarnjeg tržišta, propisuju regulatorne obveze za poduzetnike određene kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom na nacionalnoj razini, te bi trebale osigurati smjernice za usklađivanje tehničkih specifikacija proizvoda za veleprodajni pristup kojima se može zadovoljiti takva utvrđena transnacionalna potražnja, u interesu unutarnjeg tržišta.

(168)

Cilj je svih ex ante regulatornih intervencija u konačnici ostvariti koristi krajnjim korisnicima u pogledu cijene, kvalitete i odabira postizanjem održivog i učinkovitoga tržišnog natjecanja na maloprodajnim tržištima. Nacionalna regulatorna tijela vjerojatno će mnoga maloprodajna tržišta postupno utvrditi kao konkurentna, čak i ako veleprodajna tržišta ne budu regulirana, posebno uzimajući u obzir očekivana poboljšanja u području inovacija i tržišnog natjecanja.

(169)

Analiza odgovarajućih maloprodajnih tržišta nacionalnim regulatornim tijelima početna je točka za utvrđivanje veleprodajnih tržišta podložnih ex ante regulaciji. Analiza učinkovitoga tržišnog natjecanja na maloprodajnoj i veleprodajnoj razini provodi se iz perspektive okrenute budućnosti unutar određenog vremenskog okvira, vodi se pravom tržišnog natjecanja i, ako je to primjereno, uključuje relevantnu sudsku praksu Suda. Ako se utvrdi da bi se dotično maloprodajno tržište, uz izostanak ex ante regulacije na odgovarajućim relevantnim veleprodajnim tržištima, razvijalo u smjeru djelotvornoga tržišnog natjecanja, nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi zaključiti da regulacija na relevantnoj veleprodajnoj razini više nije potrebna.

(170)

Tijekom postupnog prelaska na deregulirana tržišta komercijalni sporazumi, uključujući one za zajedničko ulaganje i pristup, između operatora postupno će postajati sve češći, a ako se pokažu održivima i poboljšaju dinamiku tržišnog natjecanja, mogu doprinijeti zaključku da za određeno veleprodajno tržište nije potrebna ex ante regulacija. Slična bi se logika mogla primijeniti u obratnom smjeru, na nepredviđene raskide komercijalnih sporazuma na dereguliranom tržištu. Pri analizi takvih sporazuma trebalo bi uzeti u obzir da mogućnost regulacije vlasnicima mreža može biti poticaj da započnu komercijalne pregovore. Kako bi se na odgovarajući način uzeo u obzir učinak regulacije propisane za povezana tržišta pri utvrđivanju potrebe za ex ante regulacijom na određenom tržištu, nacionalna regulatorna tijela trebala bi osigurati da se tržišta analiziraju na dosljedan način te, ako je moguće, istodobno ili uz najkraći vremenski odmak.

(171)

Pri procjeni regulacije na veleprodajnom tržištu radi rješavanja problema na maloprodajnoj razini, nacionalna regulatorna tijela trebala bi uzeti u obzir činjenicu da određenom maloprodajnom tržištu nekoliko veleprodajnih tržišta može pružati veleprodajne uzlazne inpute i, obratno, da jedno veleprodajno tržište može pružati veleprodajne uzlazne inpute različitim maloprodajnim tržištima. Povrh toga, na dinamiku tržišnog natjecanja na određenom tržištu mogu utjecati tržišta koja su susjedna, ali nisu u vertikalnom odnosu, kao što je slučaj s nekim tržištima usluga u mrežama nepokretnih i pokretnih komunikacija. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi tu procjenu provesti za svako pojedinačno veleprodajno tržište za koje se razmatra uvođenje regulacije, počevši od regulatornih mjera za pristup građevinskoj infrastrukturi jer se takvim mjerama obično potiče održivije tržišno natjecanje, uključujući i konkurenciju u području infrastrukture, a zatim analizirati sva veleprodajna tržišta za koja se smatra da su pogodna za ex ante regulaciju zbog njihove vjerojatne prikladnosti za rješavanje utvrđenih problema tržišnog natjecanja na maloprodajnoj razini. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi pri odlučivanju o konkretnoj regulatornoj mjeri koju treba nametnuti ocijeniti njezinu tehničku izvedivost te provesti analizu troškova i koristi, uzimajući u obzir stupanj primjerenosti tog sredstva za rješavanje utvrđenih problema tržišnog natjecanja na maloprodajnoj razini te osiguravajući tržišno natjecanje koje se temelji na diferencijaciji i tehnološkoj neutralnosti. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi razmotriti posljedice nametanja bilo koje konkretne regulatorne mjere koja bi, u slučaju da je izvediva samo na određenim mrežnim topologijama, mogla destimulirati postavljanje mreža vrlo velikog kapaciteta u interesu krajnjih korisnika.

(172)

Ne dovodeći u pitanje načelo tehnološke neutralnosti, nacionalna regulatorna tijela trebala bi omogućiti poticaje putem nametnutih regulatornih mjera te, kada je to moguće, razvoj fleksibilne i otvorene mrežne arhitekture prije postavljanja infrastrukture, čime bi se u konačnici smanjilo opterećenje i složenost regulatornih mjera nametnutih u kasnijoj fazi. U svakoj fazi procjene, prije nego što utvrdi bi li poduzetniku određenom kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom trebalo nametnuti dodatnu regulatornu mjeru koja ga jače opterećuje, nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi nastojati utvrditi bi li u tome slučaju na dotičnom maloprodajnom tržištu postojalo djelotvorno tržišno natjecanje, ujedno uzimajući u obzir sve relevantne komercijalne sporazume ili druge okolnosti veleprodajnoga tržišta, uključujući druge vrste regulacije na snazi, primjerice opće obveze pristupa imovini mreže bez mogućnosti replikacije ili obveze na temelju Direktive 2014/61/EU, te svu regulaciju koju nacionalno regulatorno tijelo već smatra primjerenom za poduzetnika određenog kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom. Takvom se procjenom, čiji je cilj osigurati da se nametnu samo najprimjerenije regulatorne mjere potrebne za učinkovito rješavanje svih problema utvrđenih pri analizi tržišta, ne sprečava nacionalno regulatorno tijelo da zaključi da kombinacija takvih regulatornih mjera, čak i ako su one različite jačine, u skladu s načelom proporcionalnosti pruža najmanje nametljiv način rješavanja problema. Čak i ako takve razlike ne dovedu do utvrđivanja odvojenih geografskih tržišta, njima bi se trebalo moći opravdati razlikovanje primjerenih regulatornih mjera koje su nametnute s obzirom na različitu jačinu ograničenja tržišnom natjecanju.

(173)

Smatra se da je ex ante regulacija, koja je nametnuta na veleprodajnoj razini i koja je u načelu manje nametljiva od regulacije na maloprodajnoj razini, dovoljna za rješavanje potencijalnih problema u području tržišnog natjecanja na povezanom silaznom maloprodajnom tržištu ili tržištima. Napredak u pogledu funkcioniranja tržišnog natjecanja od uvođenja regulatornog okvira za elektroničke komunikacije vidljiv je iz sve veće deregulacije maloprodajnih tržišta diljem Unije. Nadalje, pravila o nametanju ex ante regulatornih mjera poduzetnicima određenima kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom trebalo bi, ako je to moguće, pojednostavniti i učiniti ih predvidljivijima. Stoga bi trebalo prevladati nametanje ex ante regulatornih kontrola na temelju određivanja poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom na veleprodajnim tržištima.

(174)

Ako nacionalno regulatorno tijelo povuče regulatorne mjere za veleprodajno tržište, trebalo bi odrediti odgovarajući rok za obavješćivanje kako bi se osigurao održiv prijelaz na deregulirano tržište. Nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi pri određivanju takvog roka za obješćivanje uzeti u obzir postojeće sporazume između pružatelja usluga pristupa i tražitelja pristupa sklopljene na temelju nametnutih regulatornih obveza. Konkretno, takvim se sporazumima tražiteljima pristupa može osigurati pravna zaštita u utvrđenom vremenskom razdoblju. Nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi u obzir uzeti i stvarnu mogućnost da sudionici na tržištu prihvate komercijalne ponude za veleprodajni pristup ili zajedničko ulaganje prisutne na tržištu te potrebu izbjegavanja duljih razdoblja moguće regulatorne arbitraže. Nakon što započne razdoblje obavješćivanja, prijelaznim aranžmanima koje je uvelo nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi uzeti u obzir opseg i rokove regulatornog nadzora u postojećim sporazumima.

(175)

Kako bi se sudionicima na tržištu pružila sigurnost u pogledu regulatornih uvjeta, neophodno je odrediti rok za preispitivanje tržišta. Važno je analizu tržišta provoditi redovito i u razumnom i prikladnom vremenskom okviru. Ako nacionalno regulatorno tijelo ne uspije analizirati tržište u roku, postoji rizik ugrožavanja unutarnjeg tržišta te da uobičajeni postupci zbog kršenja neće na vrijeme dati željeni učinak. Alternativno, dotično nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi moći zatražiti pomoć BEREC-a kako bi dovršilo analizu tržišta. Takva bi pomoć, na primjer, mogla biti u obliku posebne radne skupine sastavljene od predstavnika drugih nacionalnih regulatornih tijela.

(176)

Zbog visoke razine tehnoloških inovacija i vrlo dinamičnih tržišta u sektoru elektroničkih komunikacija, potrebno je brzo, koordinirano i usklađeno prilagođavanje pravnog uređenja na razini Unije jer je iskustvo pokazalo da razlike u provedbi regulatornog okvira među nacionalnim regulatornim tijelima mogu stvoriti prepreku unutarnjem tržištu.

(177)

Međutim, radi veće stabilnosti i predvidljivosti regulatornih mjera, najdulje dopušteno razdoblje između dviju analiza tržišta potrebno je produljiti s tri na pet godina, uz uvjet da u međuvremenu ne dođe do promjena na tržištu koje zahtijevaju novu analizu. Pri utvrđivanju toga je li nacionalno regulatorno tijelo ispunilo svoju obvezu u pogledu analiziranja tržišta i obavijestilo o odgovarajućem nacrtu mjere najmanje jedanput svakih pet godina, isključivo obavijest s novom procjenom definicije tržišta i značajne tržišne snage smatrat će se početkom novoga petogodišnjeg tržišnog ciklusa. Ta obveza neće se smatrati ispunjenom isključivo na temelju same obavijesti o novim ili izmijenjenim regulatornim mjerama nametnutima na temelju prethodne i nerevidirane analize tržišta. Nepoštovanje obveze provođenja analize tržišta u redovitim intervalima utvrđene u ovoj Direktivi od strane nacionalnog regulatornoga tijela ne bi se samo po sebi smjelo smatrati osnovom za ništavost ili neprimjenjivost postojećih obveza koje je to nacionalno regulatorno tijelo nametnulo na dotičnom tržištu.

(178)

Nametanje specifične obveze poduzetniku određenom kao poduzetniku sa značajnom tržišnom snagom ne zahtijeva dodatnu analizu tržišta, nego samo obrazloženje da je dotična obveza potrebna i proporcionalna s obzirom na narav utvrđenoga problema na dotičnom tržištu te na povezanom maloprodajnom tržištu.

(179)

Nacionalna regulatorna tijela trebala bi pri procjeni proporcionalnosti obveza i uvjeta koje treba nametnuti uzeti u obzir različite uvjete tržišnog natjecanja koji postoje u različitim područjima u njihovim državama članicama, posebno uzimajući u obzir rezultate geografskog pregleda provedenoga u skladu s ovom Direktivom.

(180)

Kada razmatraju treba li nametnuti regulatorne mjere za nadzor cijena te, u slučaju potvrdnog odgovora, njihova oblika, nacionalna regulatorna tijela trebala bi nastojati da se ulagatelju omogući pošten povrat ulaganja u određeni novi ulagački projekt. Konkretno, postoje rizici povezani s ulagačkim projektima koji se posebno odnose na nove pristupne mreže kojima se podržavaju proizvodi za kojima je potražnja u vrijeme ulaganja nesigurna.

(181)

Preispitivanje obveza nametnutih poduzetnicima određenima kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom u vremenskom okviru tržišne analize trebalo bi nacionalnim regulatornim tijelima omogućiti da uzmu u obzir učinak novih kretanja na uvjete tržišnog natjecanja, na primjer nedavno sklopljenih dobrovoljnih sporazuma između poduzetnika, kao što su sporazumi o pristupu i zajedničkom ulaganju, kojima se omogućuje fleksibilnost koja je iznimno važna u kontekstu duljih regulatornih ciklusa. Sličnu logiku trebalo bi primjenjivati u slučaju nepredviđenog kršenja ili raskida komercijalnih sporazuma, ili ako se učinak takvih sporazuma razlikuje od analize tržišta. U slučaju raskida postojećeg sporazuma na dereguliranom tržištu moguće je da će biti potrebna provedba nove tržišne analize. U slučaju izostanka ijedne važne promjene na tržištu, pri čemu se ipak radi o dinamičnim tržištima, može biti potrebno provoditi analizu tržišta češće od svakih pet godina, primjerice najranije svake tri godine, kao što je to bio slučaj do datuma početka primjene ove Direktive. Tržišta bi se trebala smatrati dinamičnima ako je vjerojatno da će se tehnološki razvoj i obrasci potražnje krajnjih korisnika razvijati tako da će zaključci analize srednjoročno zastarjeti u odnosu na znatan broj geografskih područja ili krajnjih korisnika unutar geografskoga tržišta i tržišta proizvoda koje je utvrdilo nacionalno regulatorno tijelo.

(182)

Transparentnost uvjeta za pristup i međupovezivanje, uključujući cijene, služi ubrzavanju pregovora i izbjegavanju sporova, a tržišnim sudionicima daje pouzdanje da se usluga ne obavlja prema diskriminacijskim načelima. Otvorenost i transparentnost tehničkih sučelja mogu biti posebno važni u osiguravanju interoperabilnosti. Ako nacionalno regulatorno tijelo nameće obveze objavljivanja informacija, ono bi također trebalo moći specificirati način na koji informacije treba staviti na raspolaganje te treba li to učiniti besplatno, pri čemu uzima u obzir narav i svrhu dotičnih informacija.

(183)

S obzirom na raznolikost mrežnih topologija, pristupnih proizvoda i okolnosti na tržištu koji su se pojavili od 2002., ciljevi Priloga II. Direktivi 2002/19/EZ o izdvojenom pristupu lokalnoj petlji i pristupnim proizvodima pružateljima usluga digitalne televizije i radija mogu se bolje i fleksibilnije ostvariti smjernicama o minimalnim kriterijima za standardnu ponudu koje treba izraditi i periodično ažurirati BEREC. Stoga bi taj prilog trebalo brisati.

(184)

Načelom nediskriminacije osigurava se da poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom ne narušavaju tržišno natjecanje, posebno ako su oni vertikalno integrirani poduzetnici koji pružaju usluge poduzetnicima s kojima se natječu na silaznim tržištima.

(185)

Radi rješavanja i sprečavanja diskriminirajućeg ponašanja koje nije povezano s cijenom, istovjetnost inputa načelno je najsigurniji način ostvarivanja učinkovite zaštite od diskriminacije. S druge strane, osiguravanje reguliranih veleprodajnih inputa na temelju istovjetnosti inputa vjerojatno bi dovelo do viših troškova usklađenosti u usporedbi s drugim oblicima obveza nediskriminacije. Te više troškove usklađenosti trebalo bi mjeriti u odnosu na koristi od povećanoga tržišnog natjecanja na silaznim tržištima i važnost jamstava nediskriminacije u okolnostima u kojima poduzetnik određen kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom ne podliježe izravnim nadzorima cijena. Konkretno, nacionalna regulatorna tijela mogla bi smatrati vjerojatnijim da će se osiguravanjem veleprodajnih inputa putem novih sustava u skladu s istovjetnosti inputa ostvariti dostatne neto koristi te da će se takvim osiguravanjem zadovoljiti načelo proporcionalnosti s obzirom na to da su inkrementalni troškovi osiguravanja usklađenosti novoizgrađenih sustava s načelom istovjetnosti inputa usporedno manji. S druge strane, nacionalna regulatorna tijela također bi trebala razmotriti jesu li obveze proporcionalne u odnosu na zahvaćene poduzetnike, na primjer uzimajući u obzir troškove provedbe, te procijeniti mogućnost da bi se strožim regulatornim obvezama moglo destimulirati uvođenje novih sustava u odnosu na inkrementalne nadogradnje. U državama članicama s velikim brojem manjih poduzetnika određenih kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom, nametanje načela istovjetnosti inputa svim poduzetnicima može se pokazati neproporcionalnim.

(186)

Računovodstvenim razdvajanjem omogućuje se da unutarnje transferne cijene budu vidljive, a nacionalnom regulatornom tijelu da provjeri usklađenost s obvezama nediskriminacije, ako je to primjenjivo. Komisija je u vezi s time objavila Preporuku 2005/698/EZ (35).

(187)

Građevinska infrastruktura koja može podržavati elemente elektroničke komunikacijske mreže ključna je za uspješno postavljanje novih mreža zbog visokih troškova njihova udvostručavanja te ostvarivanja znatnih ušteda tamo gdje se ona ponovno može upotrijebiti. Stoga je, uz pravila o fizičkoj infrastrukturi utvrđenih Direktivom 2014/61/EU, potrebno donijeti konkretnu regulatornu mjeru u okolnostima kada je građevinska infrastruktura u vlasništvu poduzetnika određenog kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom. Ako građevinska infrastruktura postoji i može se ponovno upotrijebiti, pozitivni učinak ostvarivanja učinkovitoga pristupa toj infrastrukturi pri postavljanju konkurentske infrastrukture vrlo je visok te je stoga nužno osigurati da se pristup toj infrastrukturi može upotrijebiti kao samostalna regulatorna mjera za poboljšanje dinamike tržišnog natjecanja i postavljanja na svim silaznim tržištima, koju treba razmotriti prije procjene potrebe propisivanja drugih potencijalnih regulatornih mjera, a ne samo kao pomoćna mjera za druge veleprodajne proizvode i usluge ili kao regulatorna mjera ograničena na poduzetnike koji se koriste drugim veleprodajnim proizvodima ili uslugama. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi vrednovati stariju građevinsku infrastrukturu koja se može ponovno upotrijebiti na temelju regulatorne računovodstvene vrijednosti umanjenje za akumuliranu amortizaciju u trenutku obračuna i indeksirane odgovarajućim cjenovnim indeksom, kao što je indeks maloprodajnih cijena, te isključujući imovinu koja je u cijelosti amortizirana tijekom razdoblja od najmanje 40 godina, ali koja je i dalje u uporabi.

(188)

Kad određuju obveze za pristup novim i poboljšanim infrastrukturama, nacionalna regulatorna tijela trebala bi osigurati da uvjeti pristupa odražavaju okolnosti na kojima se temelji odluka o ulaganju, pri čemu, među ostalim, uzimaju u obzir troškove postavljanja, očekivanu brzinu prihvaćanja novih proizvoda i usluga te očekivanu razinu maloprodajnih cijena. Povrh toga, kako bi se ulagateljima pružila sigurnost pri planiranju, nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći utvrditi, ako je to primjenjivo, uvjete pristupa koji ostaju dosljedni tijekom odgovarajućih razdoblja preispitivanja. U slučaju da se nadzori cijena smatraju prikladnima, ti uvjeti mogu uključivati dogovore o cijenama, koji ovise o količinama ili trajanju ugovora u skladu s pravom Unije te uz uvjet da nemaju diskriminirajući učinak. Svakim bi se nametnutim uvjetom pristupa trebala uzeti u obzir potreba da se očuva učinkovito tržišno natjecanje u pružanju usluga potrošačima i poslovnim subjektima.

(189)

Obveza dodjele pristupa mrežnoj infrastrukturi može se opravdati kao sredstvo za povećavanje tržišnog natjecanja, ali nacionalna regulatorna tijela trebaju uravnotežiti prava vlasnika infrastrukture da iskorištava svoju infrastrukturu u svoju korist i prava drugih pružatelja usluge na pristup opremi, što je osnova za obavljanje konkurentnih usluga.

(190)

Vjerojatnije je da će krajnji korisnici imati koristi od poboljšanja kvalitete mreže, na osnovi tržišnog natjecanja koje se temelji na infrastrukturi, na tržištima na kojima se u budućnosti može očekivati povećan broj pristupnih mreža nego na tržištima na kojima postoji samo jedna mreža. Primjerenost tržišnog natjecanja u pogledu ostalih parametara, kao što su cijena i izbor, vjerojatno će ovisiti o nacionalnim i lokalnim okolnostima tržišnog natjecanja. Pri procjeni primjerenosti tržišnog natjecanja prema takvim parametrima i potrebe za regulatornom intervencijom nacionalna regulatorna tijela također bi trebala uzeti u obzir činjenicu je li veleprodajni pristup dostupan svakom zainteresiranom poduzetniku pod razumnim komercijalnim uvjetima kojima se omogućuju održivi konkurentni ishodi za krajnje korisnike na maloprodajnom tržištu. Na tržištima koja odlikuje održivo i djelotvorno tržišno natjecanje koje se temelji na infrastrukturi primjena općih pravila tržišnog natjecanja trebala bi biti dovoljna.

(191)

Ako su poduzetnicima nametnute obveze ispunjenja razumnih zahtjeva u pogledu pristupa i uporabe mrežnih elemenata i povezane opreme, takvi bi se zahtjevi trebali odbiti samo na temelju objektivnih kriterija kao što je tehnička izvedivost ili potreba za održanjem cjelovitosti mreže. Ako se pristup odbije, oštećena stranka trebala bi moći pokrenuti sporove prema postupku za rješavanje sporova na temelju ove Direktive. Od poduzetnika kojem je određena obveza pristupa ne može se tražiti da daje one vrste pristupa za čije pružanje nije ovlašten. Obvezom dodjele pristupa koju nameću nacionalna regulatorna tijela i kojom se kratkoročno povećava tržišno natjecanje ne bi se smjelo obeshrabriti tržišne natjecatelje da ulažu u alternativnu opremu kojom će se dugoročno osigurati održivo tržišno natjecanje ili kvalitetnija usluga i koristi krajnjim korisnicima. Pri odabiru najmanje nametljive regulatorne intervencije i u skladu s načelom proporcionalnosti, nacionalna regulatorna tijela mogla bi, na primjer, odlučiti preispitati obveze nametnute poduzetnicima određenima kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom i izmijeniti sve prethodne odluke, među ostalim ukidanjem obveza, nametanjem ili bez nametanja novih obveza pristupa, ako je to u interesu korisnika i održivoga tržišnog natjecanja. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći pružateljima ili korisnicima pristupa u pogledu kojeg je propisana obveza dodjele nametnuti tehničke i operativne uvjete u skladu s pravom Unije. Posebice, propisivanje tehničkih normi trebalo biti u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535.

(192)

Nadzor cijena može biti potreban kada analiza tržišta na određenom tržištu otkrije nedovoljno tržišno natjecanje. Poduzetnici određeni kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom posebno bi trebali izbjegavati istiskivanja niskom cijenom, kada razlika između njihovih maloprodajnih cijena i cijena za međupovezivanje ili pristup koje se naplaćuju konkurentima koji pružaju slične maloprodajne usluge nije dovoljna da se osigura održivo tržišno natjecanje. Kad nacionalno regulatorno tijelo izračuna troškove nastale pri uspostavi usluge koja je određena na temelju ove Direktive, potrebno je dopustiti razuman prinos na uloženi kapital, uključujući potrebne troškove radne snage i građevinske troškove, uz prilagodbu vrijednosti kapitala ako je potrebno odraziti trenutačnu vrijednost imovine i djelotvornost operacija. Metoda povrata troškova trebala bi biti prilagođena okolnostima te bi se njome trebalo uzeti u obzir potrebu da se unaprijedi učinkovitost, održivo tržišno natjecanje i postavljanje mreža vrlo velikog kapaciteta, a time i maksimizira korist za krajnjeg korisnika, kao i potrebu za predvidivim i stabilnim veleprodajnim cijenama u korist svih operatora koji nastoje uvesti nove i poboljšane mreže, u skladu s Preporukom Komisije 2013/466/EU (36).

(193)

Zbog neizvjesnosti u pogledu konkretne potražnje za pružanjem širokopojasnih usluga sljedeće generacije važno je operatorima koji ulažu u nove ili nadograđene mreže omogućiti određeni stupanj fleksibilnosti pri određivanju cijena u cilju promicanja učinkovitog ulaganja i inovacija. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći odlučiti da će zadržati ili da neće propisati regulirane veleprodajne cijene pristupa za mreže sljedeće generacije ako postoje dostatne mjere za zaštitu tržišnog natjecanja. Konkretnije, kako bi se spriječile pretjerane cijene na tržištima na kojima postoje poduzetnici određeni kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom, fleksibilnost pri određivanju cijena trebalo bi kombinirati s dodatnim mjerama zaštite kako bi se zaštitilo tržišno natjecanje ili interesi krajnjih korisnika, primjerice stroge obveze nediskriminacije, mjere za osiguravanje mogućnosti tehničke i ekonomske replikacije proizvoda na silaznom tržištu i dokazivo ograničenje maloprodajnih cijena zbog konkurencije u području infrastrukture ili cjenovnog sidra koje se temelji na drugim reguliranim pristupnim proizvodima, ili oboje. Tim se mjerama za zaštitu tržišnog natjecanja ne dovodi u pitanje mogućnost da nacionalna regulatorna tijela utvrde drugačije okolnosti u kojima ne bi bilo primjereno propisati regulirane cijene pristupa za određene veleprodajne inpute, primjerice kada zbog visoke cjenovne elastičnosti potražnje krajnjih korisnika poduzetniku određenom kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom nije profitabilno naplaćivati cijene koje su osjetno više od konkurentne razine ili kada zbog manje gustoće stanovništva postoje smanjeni poticaji za razvoj mreža vrlo velikog kapaciteta, a nacionalno regulatorno tijelo utvrdi da je osiguran učinkovit i nediskriminirajući pristup putem obveza propisanih u skladu s ovom Direktivom.

(194)

Ako nacionalno regulatorno tijelo propiše obveze provedbe sustava troškovnog računovodstva u svrhu postizanja nadzora cijena, ono bi trebalo moći poduzeti godišnju reviziju kako bi osiguralo usklađenost s takvim sustavom troškovnog računovodstva, pod uvjetom da ima na raspolaganju potrebno kvalificirano osoblje, ili da zatraži da takvu reviziju provede drugo kvalificirano tijelo, neovisno o dotičnom poduzetniku.

(195)

Sustav naplate u Uniji za veleprodajnu uslugu završavanja glasovnog poziva temelji se na načelu „mreža pozivatelja plaća”. Analiza zamjenjivosti potražnje i ponude pokazuje da trenutačno ili u doglednoj budućnosti ne postoje zamjene na veleprodajnoj razini koje bi mogle ograničiti određivanje pristojbi za završavanje poziva u određenoj mreži. S obzirom na to da tržišta završavanja poziva obilježava dvosmjernost pristupa, mogu nastati i drugi problemi u vezi s tržišnim natjecanjem, kao što je unakrsno subvencioniranje između operatora. Ti su mogući problemi u vezi s tržišnim natjecanjem zajednički tržištima završavanja glasovnih poziva u mrežama nepokretnih i pokretnih komunikacija. Također, budući da operatori završetka poziva mogu cijene dignuti znatno iznad troškova te im je u interesu da to učine, troškovna usmjerenost smatra se najprimjerenijim sredstvom za srednjoročno rješavanje tog problema. Budućim kretanjima na tržištu može se izmijeniti dinamika tih tržišta do te mjera da regulacija više ne bi bila potrebna.

(196)

S ciljem dosljednog smanjenja regulatornog opterećenja pri rješavanju problema tržišnog natjecanja u pogledu veleprodajnih usluga završavanja glasovnih poziva diljem Unije, Komisija bi delegiranim aktom trebala utvrditi jedinstvenu maksimalnu cijenu završavanja glasovnih poziva za usluge u mreži pokretnih komunikacija i jedinstvenu maksimalnu cijenu završavanja glasovnih poziva za usluge u mreži nepokretnih komunikacija koje se primjenjuju u cijeloj Uniji.

(197)

Ovom Direktivom trebali bi se utvrditi detaljni kriteriji i parametri na temelju kojih se određuje vrijednost cijena završavanja glasovnih poziva. Cijene završavanja poziva diljem Unije trajno se snizuju te se očekuje da će se nastaviti smanjivati. Ako Komisija u prvom delegiranom aktu koji donese na temelju ove Direktive utvrdi maksimalne cijene završavanja poziva, trebala bi zanemariti sva neopravdana iznimna nacionalna odstupanja od tog trenda.

(198)

Zbog trenutačne neizvjesnosti u pogledu konkretne potražnje za širokopojasnim uslugama vrlo velikog kapaciteta kao i opće ekonomije razmjera i gustoće, sporazumi o zajedničkom ulaganju nude znatne koristi u pogledu grupiranja troškova i rizika, što manjim poduzetnicima omogućuje ekonomski racionalno ulaganje, čime se promiče održivo, dugoročno tržišno natjecanje, među ostalim u područjima u kojima konkurencija u području infrastrukture ne bi bila učinkovita. Takva zajednička ulaganja mogu biti različitih oblika, uključujući suvlasništvo nad imovinom mreže ili dugoročnu podjelu rizika putem sufinanciranja ili sporazumâ o kupnji. U tom kontekstu sporazumi o kupnji koji čine zajednička ulaganja podrazumijevaju stjecanje posebnih prava na kapacitet strukturne naravi, uključujući određeni stupanj suodlučivanja i omogućujući suulagateljima da se učinkovito i održivo natječu na silaznim tržištima na kojima je poduzetnik određen kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom aktivan. S druge strane, sami komercijalni sporazumi o pristupu koji su ograničeni na najam kapaciteta ne dovode do takvih prava i stoga ih ne bi trebalo smatrati zajedničkim ulaganjima.

(199)

Ako poduzetnik određen kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom pod poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima iznese ponudu za zajedničko ulaganje u mreže vrlo velikog kapaciteta koje se do prostora krajnjeg korisnika ili bazne stanice sastoje od elemenata od optičkih vlakana, čime se pruža mogućnost poduzetnicima različitih veličina i financijske sposobnosti da postanu suulagatelji u infrastrukturu, nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi moći suzdržati se od nametanja obveza na temelju ove Direktive u pogledu novih mreža vrlo velikog kapaciteta ako je najmanje jedan potencijalni suulagatelj sklopio sporazum o zajedničkom ulaganju s tim poduzetnikom. Ako nacionalno regulatorno tijelo odluči ponudu o zajedničkom ulaganju koja još nije rezultirala sporazumom učiniti obvezujućom i odluči da neće propisati dodatne regulatorne obveze, ono to može učiniti pod uvjetom da se takav sporazum treba zaključiti prije nego što mjera deregulacije počne proizvoditi učinke. Ako je tehnički nepraktično uvesti elemente od optičkih vlakana do prostora krajnjeg korisnika, regulatorno postupanje u pogledu mreža vrlo velikog kapaciteta koje se sastoje od elemenata od optičkih vlakana koji se pružaju do neposredne blizine takvih prostora, odnosno do područja koja su odmah izvan tih prostora, trebalo bi biti jednako.

(200)

Pri odlučivanju o suzdržavanju od propisivanja obveza nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi poduzeti takve korake nakon što osigura da su ponude zajedničkog ulaganja u skladu s potrebnim kriterijima i da su iznesene u dobroj vjeri. Različito regulatorno postupanje prema novim mrežama vrlo velikoga kapaciteta trebalo bi podlijegati preispitivanju u naknadnim analizama tržišta kojima se, posebno nakon određenog vremena, mogu zahtijevati prilagodbe regulatornoga postupanja. U propisno opravdanim okolnostima nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći propisati obveze u vezi s takvim novim mrežnim elementima kada utvrde da bi se određena tržišta, u nedostatku regulatorne intervencije, suočila s ozbiljnim problemima tržišnog natjecanja. Konkretno, kada postoji više silaznih tržišta koja nisu dosegla istu razinu tržišnog natjecanja, nacionalna regulatorna tijela mogla bi zahtijevati posebne asimetrične regulatorne mjere za promicanje učinkovitoga tržišnog natjecanja, kao što su, među ostalim, maloprodajne tržišne niše, poput proizvoda elektroničkih komunikacija za poslovne krajnje korisnike. Kako bi se zadržala konkurentnost tržištâ, nacionalna regulatorna tijela također bi trebala štititi prava tražitelja pristupa koji ne sudjeluju u određenom zajedničkom ulaganju. To bi se trebalo postići zadržavanjem postojećih pristupnih proizvoda ili, ako su elementi povijesne mreže na vrijeme uklonjeni, nametanjem pristupnih proizvoda koji imaju barem usporedivu funkcionalnost i kvalitetu u odnosu na one prethodno dostupne na povijesnoj infrastrukturi, koji u oba slučaja podliježu odgovarajućem prilagodljivom mehanizmu koji je potvrdilo nacionalno regulatorno tijelo i kojim se ne šteti poticajima za suulagatelje.

(201)

S ciljem poboljšanja usklađene regulatorne prakse diljem Unije, ako su nacionalna regulatorna tijela zaključila da su ispunjeni uvjeti, ponude zajedničkog ulaganja, Komisija bi trebala moći od nacionalnog regulatornoga tijela zahtijevati da povuče svoje nacrte mjera ili suzdržavanjem od uvođenja obveza ili intervencijom s pomoću regulatornih obveza kako bi se riješili znatni problemi tržišnog natjecanja, ako se BEREC slaže s ozbiljnim sumnjama Komisije u pogledu usklađenosti nacrta mjere s pravom Unije, a posebno s regulatornim ciljevima iz ove Direktive. Za potrebe učinkovitosti nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi moći Komisiji dostaviti jedinstvenu obavijest o nacrtu mjere u vezi s programom zajedničkog ulaganja koji ispunjava odgovarajuće uvjete. Ako Komisija ne izvrši svoje ovlasti u pogledu zahtjeva za povlačenjem nacrta mjere, bilo bi nerazmjerno da naknadne pojednostavnjene obavijesti o pojedinačnim nacrtima odluka nacionalnog regulatornoga tijela na temelju istog programa, uključujući i dokaze o stvarnom sklapanju sporazuma s najmanje jednim suulagateljem, podliježu odluci kojom se zahtijeva povlačenje u nedostatku promjene u okolnostima. Nadalje, nastavljaju se primjenjivati obveze nametnute poduzetnicima, neovisno o tome jesu li oni određeni kao poduzetnici za značajnom tržišnom snagom, na temelju ove Direktive ili Direktive 2014/61/EU. Obvezama u vezi sa sporazumima o zajedničkom ulaganju ne dovodi se u pitanje primjena prava Unije.

(202)

Svrha je funkcionalnog odvajanja, pri čemu se od vertikalno integriranog poduzetnika traži da osnuje operativno odvojene poslovne subjekte, osigurati potpuno jednake pristupne proizvode svim podoperatorima, uključujući i vlastita silazna ovisna društva vertikalno integriranog operatora. Funkcionalnim odvajanjem može se poboljšati tržišno natjecanje na nekoliko relevantnih tržišta tako da se znatno smanji poticaj za diskriminaciju te olakša potvrđivanje i ostvarenje usklađenosti s obvezama nediskriminacije. U iznimnim slučajevima funkcionalno razdvajanje trebalo bi se moći opravdati kao regulatorna mjera kada se konzistentno ne uspijeva postići djelotvorna nediskriminacija na nekoliko dotičnih tržišta i kada ima malo ili nimalo izgleda za infrastrukturnu konkurenciju u razumnom vremenskom okviru nakon primjene jedne ili više regulatornih mjera koje su se prethodno smatrale primjerenima. Međutim, vrlo je važno osigurati da se uvođenjem funkcionalnog odvajanja dotični poduzetnik ne odvrati od ulaganja u svoju mrežu te da ne dovede do bilo kakvih mogućih negativnih učinaka na dobrobit potrošača. Uvođenje funkcionalnog odvajanja zahtijeva usklađenu analizu različitih relevantnih tržišta vezanih uz pristupnu mrežu, u skladu s postupkom tržišne analize. Kad započnu analizu tržišta i kada oblikuju pojedinosti te regulatorne mjere, nacionalna regulatorna tijela trebala bi posebnu pozornost posvetiti proizvodima kojima će upravljati funkcionalno odvojeni poslovni subjekti, uzimajući u obzir opseg postavljanja mreže i stupanj tehnološkog napretka, koji mogu imati negativan utjecaj na zamjenjivost fiksnih i bežičnih usluga. Kako bi se izbjegli poremećaji u tržišnom natjecanju na unutarnjem tržištu, Komisija bi trebala unaprijed odobriti prijedloge za funkcionalno odvajanje.

(203)

Provedbom funkcionalnog odvajanja ne bi se smjeli spriječiti odgovarajući mehanizmi koordinacije između različitih odvojenih poslovnih subjekata kako bi se osigurala zaštita gospodarskih prava i prava nadzora uprave matičnoga društva.

(204)

Kad vertikalno integrirani poduzetnik odluči prenijeti značajan dio ili svu svoju imovinu lokalne pristupne mreže funkcionalno odvojenom pravnom subjektu pod drugačijim vlasništvom ili osnivanjem funkcionalno odvojenoga poslovnog subjekta koji bi se bavio pristupnim proizvodima, nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi procijeniti učinak namjeravanoga prijenosa, uključujući sve obveze u pogledu pristupa koje je taj poduzetnik ponudio, na sve postojeće regulatorne obveze propisane vertikalno integriranom poduzetniku kako bi se osigurala usklađenost bilo kakvog novoga dogovora s ovom Direktivom. Dotično nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi izvršiti novu analizu tržišta na kojima djeluje funkcionalno odvojeni subjekt i prema tomu propisati, zadržati, izmijeniti ili ukinuti obveze. U tu svrhu nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi imati mogućnost da od poduzetnika zahtijeva informacije.

(205)

Već je danas na nekim tržištima moguće da u okviru analize tržišta poduzetnici određeni kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom mogu moći ponuditi obveze čiji je cilj rješavanje problemâ tržišnog natjecanja koje je utvrdilo nacionalno regulatorno tijelo i koje nacionalno regulatorno tijelo zatim uzima u obzir pri odlučivanju o primjerenim regulatornim obvezama. Pri odlučivanju o najprimjerenijim regulatornim mjerama trebalo bi uzeti u obzir sva nova tržišna kretanja. Međutim, ne dovodeći u pitanje odredbe o regulatornom postupanju u pogledu zajedničkih ulaganja, prirodom ponuđenih obveza kao takvom ne ograničava se diskrecijsko pravo na izricanje regulatornih mjera poduzetnicima određenim kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom koje je dodijeljeno nacionalnom regulatornom tijelu. Kako bi se povećala transparentnost i pružila pravna sigurnost diljem Unije, u ovoj bi Direktivi trebalo utvrditi postupak na temelju kojeg poduzetnici nude obveze, a nacionalna regulatorna tijela ih procjenjuju, uzimajući u obzir stajališta sudionika na tržištu s pomoću ispitivanja tržišta, te, ako je primjereno, čine ih obvezujućima za poduzetnika koji se obvezuje i izvršivima od strane nacionalnog regulatornoga tijela. Osim ako je nacionalno regulatorno tijelo učinilo obveze u pogledu zajedničkih ulaganja obvezujućim i odlučilo ne propisati obveze, tim se postupkom ne dovode u pitanje primjena postupka analize tržišta i obveza izricanja odgovarajućih i proporcionalnih regulatornih mjera za rješavanje utvrđenoga tržišnog nedostatka.

(206)

Nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći učiniti neke ili sve obveze obvezujućima, u cijelosti ili djelomično, za određeno razdoblje koje ne bi trebalo biti dulje od razdoblja za koje se nude, nakon provedenog ispitivanja tržišta putem javnog savjetovanja sa zainteresiranim stranama. Ako su obveze postale obvezujućima, nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi razmotriti posljedice te odluke u svojoj analizi tržišta i uzeti ih u obzir pri odabiru najprimjerenije regulatorne mjere ili više njih. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi razmotriti preuzete obveze iz perspektive održivosti okrenute budućnosti, posebno pri odabiru razdoblja za koje su postale obvezujuće, i voditi računa o vrijednosti koju su odredili dionici u javnom savjetovanju u pogledu stabilnih i predvidivih tržišnih uvjeta. Obvezujućim obvezama povezanima s dobrovoljnim razdvajanjem vertikalno integriranoga poduzetnika određenog kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom na jednom ili više relevantnih tržišta mogu se pojačati predvidljivost i transparentnost postupka utvrđivanjem postupka provedbe planiranog razdvajanja, primjerice izradom plana provedbe s jasno utvrđenim ključnim koracima i predvidljivim posljedicama u slučaju da se neki ključni korak ne ostvari.

(207)

Obveze mogu uključivati imenovanje nadzornog upravitelja, čiji bi identitet i mandat trebalo potvrditi nacionalno regulatorno tijelo, i obvezu poduzetnika koji im nudi podnositi periodična izvješća o provedbi.

(208)

Vlasnici mreža kojima je poslovni model ograničen na pružanje veleprodajnih usluga drugima mogu doprinijeti stvaranju uspješnog veleprodajnog tržišta, s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje na maloprodajnim silaznim tržištima. Osim toga, njihov bi poslovni model mogao biti privlačan mogućim financijskim ulagateljima u manje nestabilnu infrastrukturnu imovinu s dugoročnim perspektivama postavljanja mreža vrlo velikog kapaciteta. No prisutnost poduzetnika koji posluje isključivo na veleprodajnom tržištu ne vodi nužno do djelotvornoga tržišnog natjecanja na maloprodajnim tržištima, a poduzetnici koja posluju isključivo na veleprodajnom tržištu mogu biti određeni kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom za određeni proizvod i geografska tržišta. Određene opasnosti za tržišno natjecanje uzrokovane ponašanjem poduzetnika koji posluju isključivo na veleprodajnom tržištu mogle bi biti manje nego za vertikalno integrirane poduzetnike, uz uvjet da je model poslovanja isključivo na veleprodajnom tržištu autentičan i da ne postoje poticaji za diskriminiranje među silaznim pružateljima. Stoga bi regulatorni odgovor trebao razmjerno biti manje nametljiv, ali bi trebao posebno zadržati mogućnost uvođenja obveza u vezi s poštenim i razumnim određivanjem cijena. S druge strane, nacionalna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost intervencije ako dođe do problema u vezi s tržišnim natjecanjem na štetu krajnjih korisnika. Poduzetnik aktivan na veleprodajnom tržištu koji nudi maloprodajne usluge isključivo poslovnim korisnicima većima od malih i srednjih poduzetnika trebao bi se smatrati isključivo veleprodajnim poduzetnikom.

(209)

Kako bi se olakšala migracija s povijesnih bakrenih mreža na mreže sljedeće generacije, što je u interesu krajnjih korisnika, nacionalna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost pratiti vlastite inicijative mrežnih operatora u tom pogledu, a prema potrebi utvrditi uvjete za primjeren postupak migracije, primjerice s pomoću prethodne obavijesti, transparentnost i dostupnost alternativnih pristupnih proizvoda barem usporedive kvalitete, nakon što je vlasnik mreže pokazao namjeru i spremnost da prijeđe na nadograđene mreže. Kako bi se izbjegla neopravdana kašnjenja migracije, trebalo bi ovlastiti nacionalna regulatorna tijela da ukinu obveze pristupa u pogledu bakrene mreže nakon uspostave odgovarajućeg postupka migracije i osiguravanja usklađenosti s uvjetima i postupkom za migraciju s povijesne infrastrukture. Međutim, vlasnici mreža trebali bi moći staviti povijesne mreže izvan uporabe. Tražiteljima pristupa koji migriraju s pristupnog proizvoda utemeljenog na povijesnoj infrastrukturi na pristupni proizvod utemeljen na naprednijoj tehnologiji ili mediju trebalo bi se omogućiti da nadograde svoj pristup svim reguliranim proizvodima s većim kapacitetom, no to se od njih ne bi trebalo zahtijevati. Tražitelji pristupa trebali bi u slučaju nadogradnje poštovati regulatorne uvjete za pristup pristupnom proizvodu većeg kapaciteta, kako je u svojoj analizi tržišta utvrdilo nacionalno regulatorno tijelo.

(210)

Liberalizacija sektora telekomunikacija i porast tržišnog natjecanja i izbora komunikacijskih usluga idu ruku pod ruku s usporednom akcijom stvaranja usklađenog regulatornog okvira koji osigurava pružanje univerzalne usluge. Koncept univerzalne usluge trebao bi se razvijati s ciljem odražavanja tehnološkog napretka, razvoja tržišta i promjena u korisničkoj potražnji.

(211)

Na temelju članka 169. UFEU-a Unija treba doprinijeti zaštiti potrošača.

(212)

Univerzalna usluga sigurnosna je mreža kojom se osigurava da je skup barem minimalnih usluga dostupan svim krajnjim korisnicima te po pristupačnoj cijeni za potrošače ako rizik socijalnog isključivanja zbog nedostatka takvog pristupa građanima priječi potpuno socijalno i gospodarsko sudjelovanje u društvu.

(213)

Osnovni širokopojasni pristup internetu dostupan je gotovo posvuda u Uniji i naširoko se koristi za širok raspon djelatnosti. Međutim, stopa ukupnog prihvaćanja niža je od dostupnosti jer i dalje postoje osobe koje nisu povezane zbog nedostatka osviještenosti, troškova, vještina ili zbog odabira. Odgovarajući širokopojasni pristup internetu po pristupačnoj cijeni od ključne je važnosti za društvo i šire gospodarstvo. Temelj je sudjelovanja u digitalnom gospodarstvu i društvu s pomoću osnovnih internetskih usluga.

(214)

Temeljni je zahtjev univerzalne usluge svim potrošačima po pristupačnoj cijeni osigurati pristup dostupnim uslugama odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i uslugama glasovnih komunikacija, na fiksnoj lokaciji. Države članice trebale bi imati i mogućnost da građanima koji su u pokretu osiguraju cjenovnu pristupačnost usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija, koje se ne pružaju na fiksnoj lokaciji, ako smatraju da je to potrebno kako bi se osiguralo potpuno socijalno i gospodarsko sudjelovanje potrošačâ u društvu. Posebnu bi pozornost u tom kontekstu trebalo posvetiti osiguravanju jednakog pristupa krajnjih korisnika s invaliditetom. Ne bi smjelo biti ograničenja u smislu tehničkih načina putem kojih se osigurava priključak, neovisno o tomu je li riječ o žičanim ili bežičnim tehnologijama, niti bi smjelo biti ograničenja u pogledu kategorije pružatelja u smislu pružanja svih obveza iz univerzalne usluge, odnosno njihova dijela.

(215)

Brzina pristupa internetu za pojedinoga korisnika ovisi o različitim čimbenicima, uključujući i jednog ili više pružatelja usluge internetske povezivosti, kao i određene aplikacije za koju se priključak upotrebljava. Države članice, uzimajući u obzir izvješće BEREC-a o najboljim praksama, same utvrđuju odgovarajući širokopojasni pristup internetu s obzirom na nacionalne uvjete i minimalnu širinu pojasa koja je raspoloživa većini potrošača na državnom području pojedine države članice kako bi omogućile odgovarajuću razinu socijalne uključenosti i sudjelovanja u digitalnom gospodarstvu i društvu na svojem državnom području. Usluga odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu po pristupačnoj cijeni trebala bi imati odgovarajuću širinu pojasa kako bi podržavala pristup i uporabu barem minimalnog skupa osnovnih usluga koje odgovaraju uslugama kojima se koristi većina krajnjih korisnika. Komisija bi u tu svrhu trebala pratiti razvoj uporabe interneta kako bi utvrdila one internetske usluge kojima se koristi većina krajnjih korisnika diljem Unije, nužne za socijalno i gospodarsko sudjelovanje u društvu, te bi trebala u skladu s time ažurirati popis. Na sve bi se usluge odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu trebali primjenjivati zahtjevi prava Unije u pogledu otvorenog interneta, posebice one iz Uredbe (EU) br. 2015/2120.

(216)

Potrošači ne bi smjeli biti dužni pristupati uslugama koje ne žele, stoga bi prihvatljivim potrošačima trebalo omogućiti da na zahtjev ograniče cjenovno pristupačnu univerzalnu uslugu na uslugu glasovnih komunikacija.

(217)

Države članice trebale bi moći mjere u vezi s cjenovnom pristupačnošću i kontrolom izdataka proširiti na mikropoduzetnike, male i srednje poduzetnike te neprofitne organizacije, pod uvjetom da ispunjavaju relevantne uvjete.

(218)

Nacionalna regulatorna tijela trebala bi u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima moći pratiti razvoj i razinu maloprodajnih tarifa za usluge koje su obuhvaćene područjem primjene obveza pružanja univerzalne usluge. Takvo bi se praćenje trebalo provoditi na način koji ne predstavlja pretjerano administrativno opterećenje ni za nacionalna regulatorna tijela i druga nadležna tijela, ni za pružatelje takvih usluga.

(219)

Pristupačna cijena znači cijena koju države članice utvrđuju na nacionalnoj razini uvažavanjem posebnih nacionalnih uvjeta. Ako utvrde da maloprodajne cijene usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija nisu cjenovno pristupačne za potrošače s niskim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama, uključujući starije osobe, krajnje korisnike s invaliditetom i potrošače koji žive u ruralnim ili geografski izoliranim područjima, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere. U tu bi svrhu države članice mogle za komunikacijske potrebe tim potrošačima osigurati izravnu pomoć, koja bi mogla biti u obliku socijalnih naknada ili, primjerice, bonova ili izravnih isplata tim potrošačima. To može biti primjerena alternativa, uzimajući u obzir potrebu da se narušavanje tržišta svede na najmanju moguću mjeru. Države članice bi, alternativno ili dopunski, mogle od svih pružatelja takvih usluga zahtijevati da tim potrošačima ponude osnovne tarifne opcije ili pakete.

(220)

Osiguravanje cjenovne pristupačnosti može uključivati posebne tarifne opcije ili pakete s pomoću kojih se udovoljava potrebama korisnika s niskim primanjima ili korisnika s posebnim socijalnim potrebama. Kako bi se izbjegli poremećaji u funkcioniranju tržišta, takve ponude trebale bi uključivati samo osnovne značajke. Cjenovna pristupačnost za pojedinačne potrošače trebala bi se temeljiti na njihovu pravu sklapanja ugovora s pružateljem, dostupnosti broja, stalnoj povezanosti usluge i njihovoj sposobnosti praćenja i kontrole vlastitih izdataka.

(221)

Ako država članica od pružatelja zahtijeva da potrošačima s niskim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama ponude tarifne opcije ili pakete koji se razlikuju od onih koji se nude pod uobičajenim komercijalnim uvjetima, te tarifne opcije ili pakete trebali bi nuditi svi pružatelji usluga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija. U skladu s načelom proporcionalnosti, obveza svih pružatelja usluga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija da ponude takve tarifne opcije ili pakete ne bi smjela dovesti do pretjeranog administrativnog ili financijskog opterećenja za te pružatelje ili države članice. Ako na temelju objektivne ocjene dokaže postojanje takvog pretjeranog administrativnog ili financijskog opterećenja, država članica iznimno može donijeti odluku kojom se samo pružateljima koje je odredila nameće obveza da ponude posebne tarifne opcije ili pakete. U okviru objektivne ocjene trebalo bi ujedno razmotriti prednosti koje nastaju za potrošače s niskim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama temeljem toga da mogu odabrati pružatelja, kao i prednosti za sve pružatelje jer mogu ostvarivati koristi zbog činjenice da su pružatelji univerzalne usluge. Ako obvezu ponude posebnih tarifnih opcija ili paketa iznimno odluči propisati samo za pružatelje koje je odredila, država članica trebala bi osigurati da potrošači s niskim primanjima ili posebnim društvenim potrebama mogu birati između više pružatelja koji nude socijalne tarife. Države članice, međutim, u određenim situacijama možda neće moći osigurati izbor pružatelja, primjerice ako na području boravištu korisnika usluge nudi samo jednog poduzetnika ili ako bi osiguravanje odabira dovelo do pretjeranog dodatnog organizacijskog ili financijskog opterećenja za državu članicu.

(222)

Cjenovna pristupačnost ne bi više smjela biti prepreka za pristup potrošača minimalnom skupu usluga povezivosti. Pravo na sklapanje ugovora s pružateljem trebalo bi značiti da bi potrošači koji bi mogli biti odbijeni, posebice oni s niskim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama, trebali imati mogućnost sklopiti ugovor za osiguravanje usluge odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija po pristupačnim cijenama barem na fiksnoj lokaciji s bilo kojim pružateljem takvih usluga na toj lokaciji ili s pružateljem koji je određen, ako je država članica iznimno odlučila odrediti jednog ili više pružatelja koji treba ponuditi te tarifne opcije ili pakete. Kako bi se na najmanju moguću mjeru sveli financijski rizici kao što su neplaćanje računa, pružatelji bi trebali imati mogućnost ponuditi ugovor s uvjetima plaćanja unaprijed, na temelju plaćanja unaprijed za jedinice pristupačne cijene.

(223)

Kako bi se osiguralo da se s građanima može stupiti u kontakt s pomoću usluge glasovnih komunikacija, države članice trebale bi osigurati dostupnost broja u razumnom razdoblju, uključujući i razdoblja kada se usluge glasovnih komunikacija ne upotrebljavaju. Pružatelji bi trebali imati mogućnost uvesti mehanizme radi provjere toga je li potrošač i dalje zainteresiran zadržati dostupnost broja.

(224)

Nadoknada troškova pružateljima takvih usluga u takvim okolnostima ne treba imati za posljedicu narušavanje tržišnog natjecanja, pod uvjetom da se tim pružateljima nadoknadi specifičan neto trošak do kojeg je došlo te pod uvjetom da se opterećenje neto troška nadoknadi na način koji je neutralan u smislu tržišnog natjecanja.

(225)

Nacionalna regulatorna tijela u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima trebala bi radi procjene potrebe za pristupačnim cijenama moći pratiti razvoj i detalje ponuda tarifnih opcija ili paketa za potrošače s niskim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama.

(226)

Države članice trebale bi utvrditi mjere kojima se promiče stvaranje tržišta za cjenovno pristupačne proizvode i usluge koji uključuju značajke za krajnje korisnike s invaliditetom, uključujući opremu s pomoćnim tehnologijama. To se, među ostalim, može postići upućivanjem na europske norme ili podupiranjem provedbe zahtjeva na temelju prava Unije kojima se usklađuju zahtjevi u pogledu dostupnosti proizvoda i usluga. Države članice trebale bi utvrditi primjerene mjere u skladu s nacionalnim okolnostima, koje državama članicama omogućuju fleksibilnost u poduzimanju posebnih mjera, primjerice ako se na tržištu ne nude cjenovno pristupačni proizvodi i usluge sa značajkama za potrošače s invaliditetom pod uobičajenim gospodarskim uvjetima. Te mjere mogle bi uključivati izravnu financijsku potporu krajnjim korisnicima. Troškovi usluga prijenosa za potrošače s invaliditetom trebali bi biti jednaki prosječnom trošku usluga glasovnih komunikacija.

(227)

Usluge prijenosa odnose se na usluge kojima se omogućuje dvosmjerna komunikacija na daljinu među krajnjim korisnicima koji upotrebljavaju različite modalitete komunikacije (npr. tekst, znakove, govor) uz konverziju među tim modalitetima komunikacije, koju obično obavlja ljudski operator. Tekst u stvarnom vremenu definiran je u skladu s pravom Unije o usklađivanju zahtjeva u pogledu dostupnosti proizvoda i usluga te se odnosi na oblik tekstualnog razgovora dvostrane ili višestrane konferencijske komunikacije u kojoj se uneseni tekst šalje znak po znak, pri čemu korisnik komunikaciju poima kao neprekinutu.

(228)

Priključci u nepokretnoj mreži za podatkovne komunikacije s brzinom prijenosa podataka kojom se omogućuje usluga odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu dostupni su gotovo posvuda u Uniji te se njima služi većina njezinih građana. Pokrivenost standardnim fiksnim širokopojasnim pristupom i dostupnost u Uniji iznosila je 97 % kućanstava u 2015. s prosječnom stopom prihvaćanja od 72 %, a usluge temeljene na bežičnim tehnologijama imaju i veći domet. Međutim, među državama članicama postoje razlike u pogledu dostupnosti i cjenovne pristupačnosti fiksnog širokopojasnog pristupa u urbanim i ruralnim područjima.

(229)

Tržištu je namijenjena vodeća uloga u pogledu osiguravanja dostupnosti širokopojasnog pristupa internetu uz stalni rast kapaciteta. U područjima u kojima tržište ne ostvaruje željene rezultate drugi instrumenti javnih politika namijenjeni podupiranju dostupnosti veza za odgovarajući širokopojasni pristup internetu čine se, u načelu, troškovno učinkovitijima i te manje štetnima za tržište u odnosu na obveze pružanja univerzalne usluge, primjerice primjena financijskih instrumenata kao što su instrumenti dostupni u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja i Instrumenta za povezivanje Europe, uporaba javnih sredstava iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova, povezivanje obveza pokrivenosti s pravom korištenja radiofrekvencijskim spektrom radi potpore postavljanju širokopojasnih mreža u manje naseljenim područjima i javna ulaganja u skladu s pravilima Unije o državnim potporama.

(230)

Ako se nakon provedbe temeljite procjene, pri čemu se u obzir uzimaju rezultati geografskog pregleda postavljanja mreža, koje je provelo nadležno tijelo, ili najnovije informacije kojima raspolažu države članice prije nego li su dostupni rezultati prvoga geografskog pregleda, pokaže da se krajnjim korisnicima u nekim područjima ni tržišnim mehanizmima ni mehanizmima javne intervencije vjerojatno neće osigurati veza koja omogućuje uslugu odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu, kako je definiraju države članice, i usluge glasovnih komunikacija na fiksnoj lokaciji, države članice trebale bi imati mogućnost iznimno odrediti različite pružatelje ili skupinu pružatelja tih usluga u različitim relevantnim dijelovima državnog područja. Državama članicama trebalo bi omogućiti da uz geografski pregled prema potrebi upotrijebe sve dodatne dokaze kako bi utvrdile u kojem su opsegu na fiksnoj lokaciji dostupne usluge odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluge glasovnih komunikacija. Ti dodatni dokazi mogli bi uključivati podatke koji su raspoloživi nacionalnim regulatornim tijelima na temelju postupka analize tržišta i podataka prikupljenih od korisnika. Države članice mogu obveze pružanja univerzalne usluge radi dostupnosti usluge odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu ograničiti na primarnu lokaciju ili boravište krajnjeg korisnika. Ne bi trebala postojati ograničenja s obzirom na tehnička sredstva kojima se osiguravaju usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija na fiksnoj lokaciji, neovisno o tomu je li riječ o žičanim ili bežičnim tehnologijama, niti bi trebalo biti ograničenja za poduzetnike u smislu pružanja svih obveza iz univerzalne usluge, odnosno njihova dijela.

(231)

U skladu s načelom supsidijarnosti, države članice na temelju objektivnih kriterija odlučuju koji se poduzetnici određuju kao pružatelji univerzalne usluge, prema potrebi uzimajući u obzir sposobnost i spremnost poduzetnika za prihvaćanjem svih ili dijela obveza pružanja univerzalne usluge. Navedenim se ne isključuje da države članice u postupku određivanja uključe posebne uvjete na temelju učinkovitosti, uključujući grupiranje geografskih područja ili dijelova ili utvrđivanje minimalnih razdoblja za određivanje.

(232)

Potrebno je procijeniti troškove osiguravanja dostupnosti veze koja omogućuje uslugu odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu u skladu s ovom Direktivom i uslugu glasovnih komunikacija na fiksnoj lokaciji po pristupačnoj cijeni u okviru obveza pružanja univerzalne usluge, posebno procjenom očekivanoga financijskog tereta pružateljima i korisnicima u sektoru elektroničkih komunikacija.

(233)

Zahtjevima osiguravanja potpune nacionalne teritorijalne pokrivenosti koji se propisuju postupkom određivanja vjerojatno će se a priori određeni poduzetnici isključiti ili odvratiti od toga da podnesu zahtjev da ih se odredi kao pružatelje univerzalne usluge. Određivanje pružatelja s obvezama pružanja univerzalne usluge na predug ili neodređen rok može dovesti i do a priori isključivanja određenih pružatelja. Ako je država članica odlučila odrediti jednog ili više pružatelja za potrebe cjenovne pristupačnosti, trebalo bi biti moguće da su ti pružatelji različiti od onih koji su određeni u svrhu dostupnosti univerzalne usluge.

(234)

Kada je pružatelju iznimno određeno da pruži tarifne opcije ili pakete koji se razlikuju od onih koji se pružaju u uobičajenim komercijalnim uvjetima, kako je utvrđeno u skladu s ovom Direktivom ili da na fiksnoj lokaciji osigura dostupnost usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu ili usluga glasovnih komunikacija, kako je utvrđeno u skladu s ovom Direktivom, odluči svu svoju imovinu lokalne pristupne mreže na državnom području ili znatan dio tih sredstava s obzirom na obvezu pružanja univerzalne usluge, prenijeti na odvojeni pravni subjekt u drugom krajnjem vlasništvu, nadležno tijelo trebalo bi procijeniti učinke prijenosa kako bi se utvrdio nastavak obveza pružanja univerzalne usluge na cijelom državnom području ili na njegovim dijelovima. U tu bi svrhu taj pružatelj o prijenosu trebao unaprijed obavijestiti nadležno tijelo koje je propisalo obvezu pružanja univerzalnih usluga. Procjenom nadležnoga tijela ne bi se trebalo utjecati na dovršetak prijenosa.

(235)

Države članice trebale bi radi stabilnosti i potpore postupnom prelasku moći i dalje osiguravati pružanje univerzalne usluge na svojem državnom području, osim usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija na fiksnoj lokaciji, koje su obuhvaćene njihovim obvezama pružanja univerzalne usluge na temelju Direktive 2002/22/EZ na datum stupanja na snagu ove Direktive, uz uvjet da usluge ili usporedive usluge nisu dostupne pod uobičajenim komercijalnim okolnostima. Omogućivanjem nastavka pružanja usluga javnih govornica za širu javnost, koje primaju kovanice, kreditne ili debitne kartice ili kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima, koje uključuju kartice za uporabu s pozivnim kodovima, telefonskih imenika i službi davanja obavijesti o brojevima pretplatnika u okviru obveze pružanja univerzalne usluge, dok god potreba za njima postoji, državama članicama pružila bi se potrebna fleksibilnost da odgovore na promjenjive nacionalne okolnosti. To može uključivati osiguravanje javnih telefonskih govornica na glavnim ulaznim točkama u zemlju, poput zračnih luka ili željezničkih i autobusnih kolodvora, kao i na mjestima koja se upotrebljavaju u hitnim slučajevima, poput bolnica, policijskih postaja i područja za zaustavljanje u hitnim slučajevima na autocesti, kako bi se ispunile razumne potrebe krajnjih korisnika, uključujući posebice krajnje korisnike s invaliditetom.

(236)

Države članice trebale bi pratiti situaciju potrošača u vezi s njihovom uporabom usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija, posebno u vezi s njihovom cjenovnom pristupačnosti. Cjenovna pristupačnost usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija povezana je s informacijama koje korisnici primaju u vezi s troškovima uporabe kao i s relativnim troškovima uporabe u usporedbi s drugim uslugama, a također je povezana i s njihovom sposobnošću kontrole izdataka. Cjenovna pristupačnost stoga znači dati prava potrošačima putem obveza propisanih pružateljima. Te obveze uključuju točno određenu razinu izdavanja raščlanjenih računa po stavkama, mogućnost potrošača da selektivno blokiraju određene pozive, poput skupih poziva za usluge s posebnom tarifom, da kontroliraju izdatke putem plaćanja unaprijed te ublaže plaćanje unaprijed naknada za priključak. Takve mjere možda će trebati preispitati i promijeniti u kontekstu razvoja tržišta. Na računima sa stavkama, koji se odnose na uporabu pristupa internetu, trebali bi biti navedeni samo vrijeme, trajanje i količina potrošnje tijekom sesije korisnika te na njima ne bi smjele biti navedene internetske stranice ili krajnje točke s kojima se korisnik povezao tijekom takve sesije.

(237)

Osim u slučaju opetovanoga kašnjenja s plaćanjem ili neplaćanja računa, potrošači koji imaju pravo na cjenovno pristupačne tarife trebali bi dok traje rješavanje spora biti zaštićeni od neposrednog isključenja s mreže zbog neplaćenog računa te bi, posebno u slučaju spora uzrokovanog visokim računima za usluge s posebnom tarifom, trebali i dalje imati pristup osnovnim uslugama glasovnih komunikacija i minimalnoj razini usluga pristupa internetu, kako su utvrdile države članice. Države članice trebale bi moći odlučiti da se takav pristup treba i dalje pružati samo ako pretplatnik nastavi plaćati najam linije ili pristojbe za osnovni pristup internetu.

(238)

Ako osiguravanje usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija ili pružanje drugih usluga u skladu s ovom Direktivom uzrokuju nepravedno opterećenje određenoga pružatelja, uzimajući u obzir troškove i prihode, kao i nematerijalnu korist, koji proizlaze iz pružanja dotičnih usluga, navedeno nepravedno opterećenje može biti uključeno u sve neto izračune obveza pružanja univerzalne usluge.

(239)

Države članice trebale bi, kada je to potrebno, uspostaviti mehanizme za financiranje neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge kada se dokaže da se te obveze mogu pružiti samo uz gubitak odnosno uz neto troškove koji su izvan uobičajenih tržišnih standarda. Važno je osigurati da su neto troškovi obveza pružanja univerzalne usluge ispravno izračunani, da se bilo kakav oblik financiranja provodi uz minimalno narušavanje tržišta, odnosno poduzetnikâ, i da je u skladu s člancima 107. i 108. UFEU-a.

(240)

U svim izračunima neto troškova obveze pružanja univerzalne usluge trebalo bi na odgovarajući način uzeti u obzir troškove i prihode, kao i nematerijalnu korist koja proizlazi iz pružanja univerzalne usluge, no oni ne bi smjeli biti prepreka dosezanju općega cilja, a to je osigurati da strukture cijena odražavaju troškove. Bilo koji neto troškovi obveza pružanja univerzalne usluge trebali bi se izračunati na temelju transparentnih postupaka.

(241)

Uzeti u obzir nematerijalnu korist znači da bi financijsku procjenu indirektne koristi koju će određeni poduzetnik ostvariti na temelju svojeg položaja kao pružatelja univerzalne usluge trebalo oduzeti od izravnih neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge s ciljem određivanja ukupnog troškovnog opterećenja.

(242)

Kad obveza pružanja univerzalne usluge predstavlja nepravedno opterećenje za pružatelja, prikladno je dopustiti državama članicama uspostavu mehanizama za učinkovitu naknadu neto troškova. Naknada putem javnih sredstava predstavlja jednu od metoda naknade neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge. Druga je metoda podjela neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge među pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Države članice također bi trebale moći financirati neto troškove različitih elemenata univerzalne usluge putem različitih mehanizama ili financirati neto troškove nekih ili svih elemenata obaju mehanizama, odnosno njihovu kombinaciju. Odgovarajući širokopojasni pristup internetu donosi koristi ne samo sektoru elektroničkih komunikacija, nego i širem internetskom gospodarstvu te društvu u cjelini. Omogućivanje priključaka koji podupiru brzine širokopojasnog interneta sve većem broju krajnjih korisnika omogućuje im uporabu internetskih usluga, a time i aktivno sudjelovanje u digitalnom društvu. Osiguravanje tih priključaka na temelju obveza pružanja univerzalne usluge služi i javnom interesu i interesima pružateljâ elektroničke komunikacije. Države članice trebale bi te činjenice uvažiti pri odabiru i osmišljavanju mehanizama za naknadu neto troškova.

(243)

Pri naknadi troškova na temelju raspodjele neto troškova obveze pružanja univerzalne usluge među pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga države članice trebale bi osigurati da se metoda raspodjele među pružateljima temelji na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima te je u skladu s načelom proporcionalnosti. Ovim načelom ne sprečava se države članice da izuzmu iz njega nove sudionike na tržištu koji nisu postigli znatniju prisutnost na tržištu. Bilo kojim mehanizmom financiranja trebalo bi osigurati da sudionici na tržištu doprinose samo financiranju obveza pružanja univerzalne usluge, a ne drugim aktivnostima koje nisu izravno povezane s obvezom pružanja univerzalne usluge. Mehanizmima povrata troškova trebalo bi poštovati načela prava Unije, a u slučaju mehanizama podjele troškova osobito načela nediskriminacije i proporcionalnosti. Svakim mehanizmom financiranja trebalo bi se osigurati da korisnici u jednoj državi članici ne doprinose troškovima pružanja univerzalne usluge u drugoj državi članici. Trebalo bi moći neto troškove obveza pružanja univerzalne usluge podijeliti među svim ili određenim posebnim kategorijama pružatelja. Države članice trebale bi osigurati da se mehanizmom podjele troškova poštuju načela transparentnosti, minimalnog narušavanja tržišta, nediskriminacije i proporcionalnosti. Minimalno narušavanje tržišta znači da bi se povrat doprinosa trebao osigurati na način kojim se u najvećoj mogućoj mjeri umanjuje utjecaj financijskog opterećenja krajnjih korisnika, na primjer tako da se doprinosi rašire što je više moguće.

(244)

Pružatelji koji ostvaruju korist od financiranja univerzalne usluge trebali bi nacionalnim regulatornim tijelima pružiti dovoljno detaljan prikaz specifičnih elemenata koji traže takvo financiranje kako bi opravdali svoj zahtjev. Programe država članica o troškovima i financiranju obveza pružanja univerzalne usluge trebalo bi dostaviti Komisiji na provjeru njihove usklađenosti s UFEU-om. Države članice trebale bi osigurati učinkovitu transparentnost i kontrolu sredstava kojima se financiraju obveze pružanja univerzalne usluge. Izračunavanje neto troška pružanja univerzalne usluge trebalo bi se temeljiti na objektivnoj i transparentnoj metodologiji kako bi se osiguralo troškovno najučinkovitije pružanje univerzalne usluge i promicali jednaki uvjeti natjecanja za sudionike na tržištu. Transparentnost bi se mogla povećati i objavljivanjem metodologije kojom se namjeravaju izračunati neto troškovi pojedinačnih elemenata univerzalne usluge prije početka primjene izračuna.

(245)

Državama članicama nije dopušteno nametati sudionicima na tržištu financijske doprinose koji se odnose na mjere koje nisu dio obveza pružanja univerzalne usluge. Svaka država članica i dalje ima slobodu nametnuti posebne mjere (izvan opsega obveza pružanja univerzalne usluge) te ih financirati u skladu s pravom Unije, ali ne na teret doprinosa od strane sudionika na tržištu.

(246)

Radi učinkovite potpore slobodnom kretanju robe, usluga i osoba unutar Unije, trebalo bi biti moguće izvanteritorijalno korištenje određenim nacionalnim brojevnim resursima, a posebno određenim nezemljopisnim brojevima, to jest izvan državnog područja države članice koja ih dodjeljuje. S obzirom na znatan rizik prijevare u pogledu interpersonalnih komunikacija, takvo izvanteritorijalno korištenje trebalo bi omogućiti samo za osiguravanje elektroničkih komunikacijskih usluga koje nisu interpersonalne komunikacijske usluge. Države članice trebale bi osigurati izvršavanje relevantnih nacionalnih zakona, posebice pravila za zaštitu potrošača i drugih pravila povezanih s uporabom brojevnih resursa, neovisno o tome gdje su prava korištenja dodijeljena i gdje se brojevni resursi upotrebljavaju u Uniji. Države članice i dalje su nadležne primjenjivati svoje nacionalno pravo na brojevne resurse koji se upotrebljavaju na njihovu državnom području, među ostalim i u slučaju da su prava dodijeljena u drugoj državi članici.

(247)

U slučaju uporabe brojevnih resursa iz druge države članice nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela država članica nemaju kontrolu nad tim brojevnim resursima. Stoga je važno da bi nacionalna regulatorna tijela ili drugo nadležno tijelo države članice koje dodjeljuje prava izvanteritorijalne uporabe jednako tako trebala osigurati učinkovitu zaštitu krajnjih korisnika u državama članicama u kojima se ti brojevi upotrebljavaju. Kako bi se osigurala učinkovita zaštita, nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo koje dodjeljuje prava izvanteritorijalne uporabe trebalo bi utvrditi uvjete poslovanja u skladu s ovom Direktivom u pogledu pružateljeva poštovanja pravila o zaštiti potrošača i drugih pravila povezanih s uporabom brojevnih resursa u onim državama članicama u kojima će se ti resursi upotrebljavati.

(248)

Nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela onih država članica u kojima se upotrebljavaju brojevni resursi trebala bi moći zatražiti potporu nacionalnih regulatornih ili drugih nadležnih tijela koja su odobrila prava uporabe brojevnih resursa kako bi im pomogla u izvršenju svojih pravila. Mjere izvršenja nacionalnih regulatornih ili drugih nadležnih tijela koja su dodijelila prava korištenja trebala bi uključivati odvraćajuće sankcije te, posebice u slučaju ozbiljnog kršenja, oduzimanje prava izvanteritorijalne uporabe brojevnih resursa dodijeljenih dotičnom poduzetniku. Zahtjevima za izvanteritorijalnu uporabu ne bi se smjele dovoditi u pitanje ovlasti država članica da spriječe, na temelju pojedinačnih slučajeva, pristup brojevima ili uslugama kada je to opravdano zbog mogućih slučajeva prijevare ili zlouporabe. Izvanteritorijalnom uporabom brojevnih resursa ne bi se smjela dovoditi u pitanje pravila Unije o pružanju usluga roaminga, uključujući pravila o sprečavanju zlouporabe ili prekomjerne uporabe usluga roaminga koje podliježu regulaciji maloprodajnih cijena, a uživaju koristi od reguliranih veleprodajnih cijena za roaming. Države članice trebale bi i dalje moći sklapati posebne sporazume o izvanteritorijalnoj uporabi brojevnih resursa s trećim zemljama.

(249)

Države članice trebale bi promicati prenošenje brojevnih resursa na daljinu kako bi se olakšala promjena pružatelja elektroničkih komunikacija. Prenošenje brojevnih resursa na daljinu omogućuje se reprogramiranje identifikatora komunikacijske opreme bez fizičkog pristupa dotičnim uređajima. Ta je značajka osobito relevantna za usluge komunikacije između strojeva, tj. za usluge koje uključuju automatizirani prijenos podataka i informacija između uređaja ili aplikacija temeljenih na softveru s ograničenim sudjelovanjem ljudi ili bez njega. Postoji mogućnost da pružatelji tih usluga komunikacije između strojeva neće imati fizički pristup svojim uređajima zbog njihove uporabe u uvjetima na daljinu ili zbog velikog broja upotrijebljenih uređaja ili načina njihove uporabe. S obzirom na novo tržište komunikacije između strojeva i nove tehnologije države članice trebale bi pri promicanju prenošenja na daljinu nastojati osigurati tehnološku neutralnost.

(250)

Pristup brojevnim resursima na osnovi transparentnih, objektivnih i nediskriminirajućih kriterija ključan je za poduzetnike koji se natječu na tržištu u sektoru elektroničkih komunikacija. Države članice trebale bi moći dodijeliti prava korištenja brojevnim resursima poduzetnicima koji nisu pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga s obzirom na sve veću važnost brojeva u raznim uslugama na internetu stvari. Nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela trebala bi upravljati svim elementima nacionalnih planova numeriranja, uključujući i kodne točke koje se upotrebljavaju u mrežnom adresiranju. Ako je potrebno uskladiti brojevne resurse u Uniji s ciljem podupiranja razvoja paneuropskih usluga ili prekograničnih usluga, posebno novih usluga koje se temelje na komunikaciji između strojeva, kao što su umreženi automobili, i ako se potražnja ne može zadovoljiti postojećim brojevnim resursima, Komisija uz pomoć BEREC-a može poduzeti provedbene mjere.

(251)

Trebalo bi moći ispuniti zahtjeve u pogledu objavljivanja odluka o dodjeli prava korištenja brojevnim resursima tako da se te odluke učine dostupnima javnosti na internetskim stranicama.

(252)

Uzimajući u obzir posebne okolnosti vezane uz prijavu nestale djece, države članice trebale bi nastaviti djelovati kako bi osigurale stvarnu uspostavu djelotvorne službe za prijavljivanje nestanka djece na svojim državnim područjima, pod brojem „116000”. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale dostatnu razinu kvalitete usluge za upravljanje brojem „116000”.

(253)

Usporedno s dežurnom linijom „116000” za prijavu nestanka djeteta, mnoge države članice ujedno osiguravaju da djeca s pomoću dežurne linije pod brojem „116111” imaju pristup službi koja im je prilagođena i koja pomaže djeci kojoj je potrebna skrb i zaštita. Takve države članice i Komisija trebale bi se pobrinuti za podizanje svijesti građana, posebice djece i nacionalnih sustava za zaštitu djece, o postojanju dežurne linije „116111”.

(254)

Unutarnje tržište podrazumijeva da krajnji korisnici imaju mogućnost pristupa svim brojevima koji su uključeni u nacionalne planove numeriranja drugih država članica i pristupnim uslugama nezemljopisnih brojeva, uključujući besplatno telefoniranje i brojeve s posebnom tarifom, unutar Unije, osim u slučaju kada je pozvani krajnji korisnik odabrao, iz komercijalnih razloga, ograničavanje pristupa s određenih geografskih područja. Krajnji korisnici također bi trebali imati pristup brojevima iz Univerzalnih međunarodnih brojeva besplatnih telefonskih usluga (UIFN). Prekogranični pristup brojevnim resursima i povezanim uslugama ne bi trebalo sprečavati, osim u slučajevima koji su objektivno opravdani, na primjer kako bi se spriječila prijevara ili zlouporaba (primjerice kod povezivanja s određenim uslugama s posebnom tarifom), kada se broj definira kao broj koji ima samo nacionalni opseg (primjerice nacionalni pozivni brojevi) ili kada je to ekonomski neizvedivo. Tarife koje se naplaćuju strankama koje zovu izvan dotične države članice ne trebaju biti iste kao one koje se naplaćuju strankama koje zovu unutar te države članice. Korisnici bi trebali biti jasno, u potpunosti i unaprijed obaviješteni o svim vrstama pristojbi koje se primjenjuju na brojeve besplatnih telefonskih poziva, kao što su pristojbe za međunarodne pozive za brojeve koji su dostupni putem standardnih međunarodnih pozivnih brojeva. Ako pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga zbog prijevare ili zlouporabe uskrate prihode od međupovezivanja ili drugih usluga, države članice trebale bi se pobrinuti za to da se zadržani prihodi od usluga, ako je to moguće, vrate krajnjim korisnicima koji su bili pogođeni relevantnim prijevarama ili zlouporabama.

(255)

U skladu s načelom proporcionalnosti, niz odredaba o pravima krajnjih korisnika iz ove Direktive ne bi se smjele primjenjivati na mikropoduzetnike koji pružaju samo brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge. U skladu sa sudskom praksom Suda definiciju malih i srednjih poduzetnika, koja uključuje mikropoduzetnike, treba strogo tumačiti. Kako bi se obuhvatilo samo poduzetnike koji su stvarno neovisni mikropoduzetnici, potrebno je ispitati strukturu mikropoduzetnika koji čine gospodarsku skupinu, a čija moć nadmašuje moć mikropoduzetnika, te osigurati da se definicija mikropoduzetnika ne zaobilazi na temelju isključivo formalnih razloga.

(256)

Za dovršenje jedinstvenog tržišta elektroničkih komunikacija potrebno je ukloniti prepreke krajnjim korisnicima za prekograničan pristup elektroničkim komunikacijskim uslugama diljem Unije. Pružatelji elektroničkih komunikacija javnosti ne bi smjeli uskraćivati ili ograničavati pristup ili praviti razliku među krajnjim korisnicima na temelju njihova državljanstva, ili države članice boravka ili poslovnog nastana. Međutim, razlikovanje bi trebalo biti moguće na temelju objektivno opravdanih razlika u troškovima i rizicima, koji nisu ograničeni na mjere predviđene Uredbom (EU) br. 531/2012 u pogledu zlouporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga.

(257)

Različitom provedbom pravila o zaštiti krajnjeg korisnika stvorene su brojne prepreke na unutarnjem tržištu koje utječu i na pružatelje elektroničkih komunikacijskih usluga i na krajnje korisnike. Te bi se prepreke trebale smanjiti primjenom istih pravila, čime bi se osigurala visoka zajednička razina zaštite diljem Unije. Prilagođenim potpunim usklađivanjem prava krajnjih korisnika obuhvaćenih ovom Direktivom trebala bi se bitno povećati pravna sigurnost krajnjim korisnicima i pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga te znatno sniziti prepreke ulasku i nepotreban teret usklađenosti koji proizlazi iz rascjepkanosti pravila. Potpuno usklađivanje doprinosi uklanjanju prepreka funkcioniranju unutarnjeg tržišta koje su posljedica takvih nacionalnih odredaba o pravima krajnjih korisnika, koje istodobno štite nacionalne pružatelje od konkurencije iz drugih država članica. Kako bi se ostvarila visoka zajednička razina zaštite, trebalo bi u ovoj Direktivi razumno doraditi nekoliko odredaba o pravima krajnjih korisnika uzimajući u obzir najbolje prakse u državama članicama. Potpunim usklađivanjem njihovih prava jača se povjerenje krajnjih korisnika na unutarnjem tržištu jer pri uporabi elektroničkih komunikacijskih usluga uživaju jednako visoku razinu zaštite ne samo u svojoj državi članici, nego i kada putuju, rade ili žive u drugim državama članicama. Potpunim usklađivanjem trebalo bi se obuhvatiti samo pitanja koja su obuhvaćena odredbama o pravima krajnjih korisnika u ovoj Direktivi. Ono stoga ne bi trebalo utjecati na nacionalno pravo u odnosu na one aspekte zaštite krajnjih korisnika, uključujući neke aspekte mjera transparentnosti, koji nisu obuhvaćeni tim odredbama. Primjerice, mjere koje se odnose na obveze u pogledu transparentnosti, koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, trebale bi se smatrati sukladnim s načelom potpunog usklađivanja, dok bi se dodatni zahtjevi u pogledu pitanja transparentnosti obuhvaćenih ovom Direktivom, kao što je objava informacija, trebali smatrati nesukladnim. Povrh toga, države članice trebale bi i dalje moći zadržati ili uvoditi nacionalne odredbe o pitanjima koja nisu posebno uređena ovom Direktivom, posebice s ciljem odgovora na novonastala pitanja.

(258)

Ugovori su važno oruđe za krajnje korisnike kojima se osigurava transparentnost informacija i pravna sigurnost. Većina pružatelja usluga u okružju tržišnog natjecanja sklopit će ugovore sa svojim kupcima zbog komercijalne poželjnosti. Uz ovu Direktivu, na transakcije s potrošačima u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga primjenjuju se zahtjevi iz postojećega prava Unije o zaštiti potrošača koje se odnosi na ugovore, a posebno Direktive Vijeća 93/13/EEZ (37) i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (38). Uvrštavanje zahtjeva u pogledu informacija u ovu Direktivu, što bi se moglo zahtijevati i na temelju Direktive 2011/83/EU, ne bi smjelo dovoditi do udvostručivanja informacija u predugovornoj i ugovornoj dokumentaciji. Za relevantne informacije pružene u skladu s ovom Direktivom, uključujući sve zahtjeve kojima se traže preskriptivnije i detaljnije informacije, trebalo bi se smatrati da ispunjavaju odgovarajuće zahtjeve na temelju Direktive 2011/83/EU.

(259)

Neke od tih odredaba o zaštiti krajnjih korisnika koje se a priori primjenjuju samo na potrošače, to jest odredbe o informacijama o ugovoru, najvećem mogućem trajanju ugovora i paketima, ne bi trebale biti korisne samo za potrošače, nego i za mikropoduzetnike i male poduzetnike, te za neprofitne organizacije kako su definirane u nacionalnom pravu. Pregovarački položaj tih kategorija poduzetnika i organizacija usporediv je s pregovaračkim položajem potrošača te bi se stoga na njih trebala primjenjivati ista razina zaštite, osim ako se izričito odreknu tih prava. Obveze o informacijama o ugovoru iz ove Direktive, uključujući obveze iz Direktive 2011/83/EU na koje se upućuje u ovoj Direktivi, trebale bi se primjenjivati neovisno o tome je li plaćanje izvršeno i o iznosu plaćanja koje treba izvršiti kupac. Obveze u pogledu informacija o ugovorima, uključujući one iz Direktive 2011/83/EU, trebale bi se automatski primjenjivati na mikropoduzetnike, male poduzetnike i neprofitne organizacije, osim ako radije žele dogovoriti individualizirane ugovorne uvjete s pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga. Za razliku od mikropoduzetnika, malih poduzetnika i neprofitnih organizacija, veći poduzetnici obično imaju jači pregovarački položaj i stoga ne ovise o istim zahtjevima u pogledu ugovornih informacija kao potrošači. Ostale odredbe, kao što je prenosivost broja, koje su bitne i većim poduzetnicima trebale bi se primjenjivati na sve krajnje korisnike. Neprofitne organizacije pravni su subjekti koji ne stvaraju dobit za svoje vlasnike ili članove. Neprofitne organizacije u pravilu su dobrovoljne organizacije ili druge vrste organizacija od javnog interesa. Stoga je s obzirom na usporedivu situaciju opravdano, kada je riječ o pravima krajnjih korisnika, prema takvim organizacijama postupati na jednak način kao i prema mikropoduzetnicima ili malim poduzetnicima na temelju ove Direktive.

(260)

Posebnosti sektora elektroničkih komunikacija zahtijevaju ograničen broj dodatnih odredaba o zaštiti krajnjih korisnika uz horizontalna pravila o ugovorima. Krajnji korisnici bi trebali biti obaviješteni, među ostalim, o svim ponuđenim razinama kvalitete usluge, uvjetima za promotivne akcije i raskid ugovorâ, primjenjive tarifne planove i tarife za usluge koje podliježu posebnim uvjetima određivanja cijene. Te informacije relevantne su za pružatelje javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga koje nisu usluge prijenosa koje se upotrebljavaju za pružanje usluga komunikacije između strojeva. Ne dovodeći u pitanje primjenjiva pravila o zaštiti osobnih podataka, pružatelj javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ne bi trebao biti podložan obvezama u pogledu zahtjeva o informacijama za ugovore ako pružatelj i povezana društva ili osobe ne dobivaju nikakvu naknadu koja je izravno ili neizravno povezana s pružanjem elektroničkih komunikacijskih usluga, kao, primjerice, kad sveučilište u svojim objektima posjetiteljima daje slobodan pristup mreži bežičnog interneta, pri čemu ne prima naknadu ni u obliku plaćanja od korisnika ni u obliku prihoda od oglašavanja.

(261)

Kako bi se krajnjim korisnicima omogućilo da odluke donose na temelju potpunih informacija, nužno je prije sklapanja ugovora staviti na raspolaganje zahtijevane relevantne informacije na jasnom i razumljivom jeziku te na trajnom mediju ili, ako to nije izvedivo i ne dovodeći u pitanje definiciju trajnog medija iz Direktive 2011/83/EU, u okviru dokumenta koji pružatelj stavlja na raspolaganje i o njemu obavješćuje korisnika, pri čemu se taj dokument lako može preuzeti, otvoriti i pretraživati na uređajima kojima se potrošači obično služe. Radi olakšavanja odabira, pružatelji usluga trebali bi predočiti sažetak glavnih ugovornih uvjeta. Kako bi se olakšala usporedba i smanjili troškovi usklađenosti, Komisija bi trebala, nakon savjetovanja s BEREC-om, donijeti predložak takvih sažetaka ugovora. Predugovorno osigurane informacije i predložak sažetka trebali bi biti sastavni dio konačnog ugovora. Sažetak ugovora trebao bi biti jezgrovit i lako čitljiv te po mogućnosti ne dulji od jedne jednostrane stranice formata A4 ili, u slučaju da se jedinstveni ugovor odnosi na paket različitih usluga, ne dulji od tri jednostrane stranice formata A4.

(262)

Nakon donošenja Uredbe (EU) 2015/2120 odredbe ove Direktive o informacijama o uvjetima kojima se ograničava pristup ili korištenje uslugama i aplikacijama kao i informacijama o oblikovanju prometa zastarjele su i trebalo bi ih staviti izvan snage.

(263)

Uzimajući u obzir terminalnu opremu, ugovori s kupcima trebali bi navoditi sve uvjete koje nameće pružatelj s obzirom na korištenje opreme, na primjer u pogledu zaključavanja SIM kartice mobilnih uređaja, ako takvi uvjeti nisu zabranjeni na temelju nacionalnog prava, te sve pristojbe vezane uz raskid ugovora, prije ili na datum istjecanja ugovora, uključujući sve troškove koji su nametnuti kako bi se zadržala oprema. Ako krajnji korisnik odluči zadržati terminalnu opremu koja je u trenutku sklapanja ugovora stigla u paketu, nastala nadoknada ne bi smjela premašivati njezinu vrijednost pro rata temporis izračunanu na temelju vrijednosti u trenutku sklapanja ugovora ili preostaloga dijela naknade za uslugu do isteka ugovora, ovisno o tome koji je iznos manji. Države članice trebale bi moći odabrati druge metode izračuna visine nadoknade ako je ta nadoknada jednaka ili manja od navedene izračunate nadoknade. Pružatelj bi trebao besplatno ukloniti sva ograničenja u vezi s upotrebom terminalne opreme na drugim mrežama najkasnije po plaćanju takve nadoknade.

(264)

Ne dovodeći u pitanje materijalnu obvezu pružatelja usluga u pogledu sigurnosti na temelju ove Direktive, u ugovoru bi se trebala navesti vrsta djelovanja koju pružatelj može poduzeti u slučaju sigurnosnih incidenata, prijetnji ili ranjivosti. Uz navedeno, u ugovoru bi ujedno trebalo navesti sve aranžmane u pogledu nadoknada i povrata, koji su dostupni ako pružatelj na odgovarajući način ne odgovori na sigurnosni incident, među ostalim u slučaju da je do sigurnosnog incidenta o kojem je pružatelj obaviješten došlo zbog poznatih nedostataka programske ili strojne opreme, a u vezi s kojima je proizvođač ili programer izdao zakrpe koje pružatelj usluge nije primijenio niti poduzeo druge odgovarajuće protumjere.

(265)

Dostupnost transparentnih, ažuriranih i usporedivih informacija o ponudama i uslugama ključan je čimbenik za potrošače u konkurentnim tržištima kada nekoliko pružatelja usluga nudi svoje usluge. Krajnji korisnici trebali bi moći jednostavno usporediti cijene različitih usluga koje se nude na tržištu na temelju informacija koje se objavljuju u lako dostupnom obliku. Kako bi im se omogućila jednostavna usporedba cijena i usluga, nadležna tijela, ako je to relevantno, u koordinaciji s nacionalnim regulatornim tijelima, trebala bi moći zahtijevati od pružatelja usluga pristupa internetu ili javno dostupnih interpersonalnih komunikacijskih usluga veću transparentnost u pogledu informacija, među ostalim tarifa, kvalitete usluge, uvjeta koji se odnose na terminalnu opremu koja se isporučuje i drugih relevantnih statističkih podataka. Svim takvim zahtjevima trebalo bi na odgovarajući način uzeti u obzir značajke tih mreža ili usluga. Njima bi također trebalo osigurati da treće strane imaju pravo besplatnoga korištenja javno dostupnih informacija koje navedeni poduzetnici objavljuju kako bi osigurala alate za usporedbu.

(266)

Krajnji korisnici pri korištenju elektroničkih komunikacijskih usluga često nisu svjesni troška svoje potrošnje ili s poteškoćama procjenjuju utrošeno vrijeme ili podatkovni promet. Kako bi se povećala transparentnost i krajnjim korisnicima omogućio bolji nadzor nad njihovim komunikacijskim proračunima, važno im je omogućiti mogućnosti pravodobnog praćenja njihove potrošnje. Uz navedeno, države članice trebale bi moći zadržati ili uvesti odredbe o ograničenjima potrošnje kojima se krajnji korisnici štite od iznenađujuće visokih računa, među ostalim u vezi s uslugama s posebnom tarifom i drugim uslugama na koje se odnose posebni uvjeti određivanja cijena. Time se nadležnim tijelima omogućuje da zahtijevaju stavljanje na raspolaganje informacija o takvim cijenama prije pružanja usluge, pri čemu se ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da zadrže ili uvedu opće obveze za usluge s posebnom tarifom u svrhu osiguravanja učinkovite zaštite krajnjih korisnika.

(267)

Neovisni alati za usporedbu, kao što su internetske stranice, učinkovit su način kojima se krajnjim korisnicima omogućuje procjena prednosti različitih pružatelja usluga pristupa internetu i interpersonalnih komunikacijskih usluga, ako se te usluge pružaju u zamjenu za ponavljajuća izravna novčana plaćanja ili izravna novčana plaćanja temeljena na potrošnji, te dobivanje nepristranih informacija, posebice usporedbom cijena, tarifa i parametara kvalitete na jednom mjestu. Takvi alati trebali bi biti operativno neovisni od pružatelja usluga, pri čemu se ni jednom pružatelju usluga ne bi trebala davati prednost pri rezultatima pretraživanja. Takvi bi alati trebali težiti stavljanju na raspolaganje informacija koje su jasne, jezgrovite, potpune i iscrpne. Osim toga, njima bi se trebao obuhvatiti najširi mogući raspon ponuda kako bi se dobio reprezentativni pregled, a istodobno obuhvatio znatan dio tržišta. Informacije koje se pružaju na takvim mjestima trebale bi biti pouzdane, nepristrane i transparentne. Krajnji korisnici trebali bi biti obaviješteni o dostupnosti tih alata. Države članice trebale bi na svojim državnim područjima osigurati da krajnji korisnici imaju slobodan pristup najmanje jednom takvom alatu. Ako u državi članici postoji samo jedan alat, koji više ne djeluje ili više ne zadovoljava kriterije kvalitete, država članica trebala bi osigurati da se krajnjim korisnicima u razumnom roku osigura pristup drugom alatu za usporedbu na nacionalnoj razini.

(268)

Neovisnim alatima za usporedbu mogu upravljati privatni poduzetnici, izravno ili u ime nadležnih tijela, uz uvjet da se njima upravlja u skladu s određenim kriterijima kvalitete, uključujući zahtjev za pružanjem podrobnih podataka o njihovim vlasnicima te točnih i ažuriranih informacija, navođenje vremena posljednjeg ažuriranja te jasnih, objektivnih kriterija na kojima će se temeljiti usporedba te isticanje širokog raspona ponuda koje pokrivaju znatan dio tržišta. Države članice trebale bi imati mogućnost utvrditi koliko često su alati za usporedbu obvezni preispitati i ažurirati informacije koje pružaju krajnjim korisnicima, uzimajući u obzir učestalost kojom pružatelji usluga pristupu internetu i javno dostupnih interpersonalnih komunikacijskih usluga općenito ažuriraju informacije o svojim tarifama i kvaliteti.

(269)

Kako bi se riješila pitanja javnog interesa u vezi s korištenjem uslugama pristupa internetu i javno dostupnim brojevno utemeljenim interpersonalnim komunikacijskim uslugama te se potaknula zaštita prava i sloboda drugih, države članice trebale bi moći proizvesti i širiti ili naložiti da se šire, uz pomoć pružatelja takvih usluga, informacije od javnog interesa, povezane s korištenjem takvim uslugama. Takve informacije trebale bi moći uključivati informacije od javnog interesa u vezi s najčešćim kršenjima i njihovim pravnim posljedicama, primjerice u pogledu kršenja autorskog prava, drugu nezakonitu uporabu i širenje štetnog sadržaja, savjete i mjere vezane uz zaštitu od rizika za osobnu sigurnost, koji primjerice mogu proizaći iz otkrivanja osobnih informacija u određenim okolnostima, kao i rizike vezane uz privatnost i osobne podatke, te dostupnost softverskih rješenja koja su prilagodljiva i jednostavna za korištenje ili softverskih rješenja koja omogućuju zaštitu djece ili ranjivih osoba. Informacije bi se mogle koordinirati putem postupka suradnje uspostavljenoga ovom Direktivom. Takve informacije od javnog interesa trebale bi se prema potrebi ažurirati i predstavljati u lako razumljivim oblicima, kako je određeno u pojedinoj državi članici, te na internetskim stranicama nacionalnih tijela javne vlasti. Države članice trebale bi pružatelje usluga pristupa internetu i javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga moći obvezati da te standardizirane informacije dostave svim svojim kupcima na način koji nacionalna tijela javne vlasti smatraju prikladnim. Međutim, širenje takvih informacija ne bi smjelo nametati pretjerano opterećenje pružateljima. Ako je to slučaj, države članice trebale bi zahtijevati takvo širenje na način na koji to čine pružatelji u komunikaciji s krajnjim korisnicima koja se odvija tijekom uobičajenog poslovanja.

(270)

U nedostatku relevantnih pravila u okviru prava Unije, sadržaj, aplikacije i usluge smatraju se zakonskima ili štetnima u skladu s nacionalnim materijalnim i postupovnim pravom. Odluka, u skladu s odgovarajućim postupkom, o tome jesu li sadržaj, aplikacije ili usluge zakonite ili štetne, zadaća je države članice, a ne samog operatora pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga. Ovom Direktivom i Direktivom 2002/58/EZ ne dovodi se u pitanje Direktiva 2000/31/EZ koja, među ostalim, sadržava pravilo „samo prijenosnik informacija” u pogledu posrednih davatelja usluga, kako su definirani u navedenoj direktivi.

(271)

Nacionalna regulatorna tijela u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima ili, ako je relevantno, druga nadležna tijela u koordinaciji s nacionalnim regulatornim tijelima, trebala bi biti ovlaštena za praćenje kvalitete usluga te za sustavno prikupljanje informacija o kvaliteti usluga koje nude pružatelji usluga pristupa internetu i javno dostupnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, u mjeri u kojoj su potonji sposobni ponuditi minimalne razine kvalitete usluga, putem nadzora barem nekih elemenata mreže ili na temelju sporazuma o razini usluge sklopljenoga u tu svrhu, uključujući kvalitetu povezanu s pružanjem usluga krajnjim korisnicima s invaliditetom. Te bi informacije trebalo prikupljati na temelju kriterija kojima se omogućuje usporedba između različitih pružatelja usluga te između država članica. Pružatelji takvih elektroničkih komunikacijskih usluga, koji djeluju u okružju tržišnog natjecanja, vjerojatno će odgovarajuće ažurirane informacije o svojim uslugama učiniti javno dostupnima zbog tržišne prednosti. Nacionalna regulatorna tijela u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima ili, ako je relevantno, druga nadležna tijela u koordinaciji s nacionalnim regulatornim tijelima, trebala bi ipak moći zahtijevati objavljivanje takvih informacija kada se pokaže da takve informacije nisu u dostatnom opsegu dostupni javnosti. Ako kvaliteta usluga javno dostupnih interpersonalnih komunikacijskih usluga ovisi o vanjskim čimbenicima, kao što su nadzor prijenosa signala ili mrežna povezivost, nacionalna regulatorna tijela u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima trebala bi moći zahtijevati od pružatelja takvih usluga da o tome na odgovarajući način obavijeste svoje potrošače.

(272)

Nacionalna regulatorna tijela, u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima, trebala bi utvrditi i metode mjerenja koje pružatelji usluga trebaju primjenjivati kako bi se poboljšala usporedivost dostavljenih podataka. Kako bi se olakšala usporedivost diljem Unije i smanjili troškovi usklađenosti, BEREC bi trebao donijeti smjernice o relevantnim parametrima kvalitete usluge koje bi nacionalna regulatorna tijela, u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima, trebala uzeti u obzir u najvećoj mogućoj mjeri.

(273)

Kako bi u potpunosti mogli iskoristiti konkurentno okružje, potrošači bi trebali imati mogućnost odabira na temelju informacija i promijeniti pružatelje usluga kada je to u njihovu najboljem interesu. Neophodno je osigurati da ih se pri tome ne sprečava pravnim, tehničkim ili praktičnim preprekama, među ostalim ugovornim uvjetima, postupcima i pristojbama. Time se pružatelje ne sprečava da u potrošačkim ugovorima odrede razumna minimalna ugovorna razdoblja u trajanju od najviše 24 mjeseca. Države članice, međutim, trebale bi imati mogućnost zadržati ili uvesti odredbe za kraće razdoblje maksimalnog trajanja te dopustiti potrošačima da promijene tarifne planove ili raskinu ugovor unutar ugovornog razdoblja bez dodatnih troškova, ovisno o nacionalnim uvjetima, kao što su razine tržišnog natjecanja i stabilnost ulaganja u mreže. Neovisno o ugovoru o elektroničkim komunikacijskim uslugama, potrošači možda više žele dulja razdoblja otplate za fizičke priključke i koristi od njih. Te obveze potrošača mogu biti važan čimbenik lakšeg postavljanja mreža vrlo velikog kapaciteta do prostora krajnjeg korisnika ili vrlo blizu njih, među ostalim i s pomoću programa okrupnjavanja potražnje, kojima ulagatelji u mreže mogu sniziti rizike početnog prihvaćanja. Međutim, prava potrošača da zamijene jednog pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga drugim, kako je utvrđeno ovom Direktivom, ne bi se trebala ograničiti tim razdobljima otplate u ugovorima za fizičke priključke te takvi ugovori ne bi smjeli obuhvaćati terminalnu opremu ili opremu za unutarnji pristup, kao što su mobilni uređaji, ruteri ili modemi. Države članice trebale bi osigurati jednako postupanje prema subjektima, uključujući operatore, koji financiraju postavljanje fizičkih priključaka vrlo velikog kapaciteta u prostore krajnjih korisnika, među ostalim kada se financiranje provodi putem ugovora o obročnom plaćanju.

(274)

Moguće je i automatsko produljenje ugovora za elektroničke komunikacijske usluge. U tim slučajevima krajnji korisnici trebali bi imati mogućnost raskida ugovora bez ikakvih troškova nakon isteka trajanja ugovora.

(275)

Sve promjene ugovornih uvjeta koje predlože pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga osim brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, a koje ne idu u korist krajnjeg korisnika, na primjer u pogledu pristojbi, tarifa, ograničenja podatkovnog prometa, brzine podatkovnog prometa, pokrivenosti ili obrade osobnih podataka, trebali bi dati pravo da raskine ugovor bez ikakvih troškova, čak i ako su kombinirane s nekim korisnim promjenama. Stoga bi pri svakoj promjeni ugovornih uvjeta od strane pružatelja krajnji korisnik trebao imati pravo na raskid ugovora, osim ako je promjena sama po sebi u korist krajnjeg korisnika ili su promjene isključivo administrativne naravi, kao što je promjena adrese pružatelja, i ne utječu negativno na krajnjeg korisnika, ili su promjene strogo propisane zakonodavnim ili regulatornim promjenama, primjerice zbog novih zahtjeva povezanih s informacijama o ugovoru, koji su propisani pravom Unije ili nacionalnim pravom. Ocjena o tome radi li se o promjeni koja je isključivo u korist krajnjih korisnika trebala bi se provesti na temelju objektivnih kriterija. Pravo krajnjeg korisnika na raskid ugovora trebalo bi isključiti samo ako pružatelj može dokazati da su sve promjene ugovora isključivo u korist krajnjeg korisnika ili su isključivo administrativne naravi te ne utječu negativno na krajnjeg korisnika.

(276)

Krajnje korisnike trebalo bi o svim promjenama ugovornih uvjeta obavijestiti putem trajnog medija. Što se tiče usluga prijenosa koje se upotrebljavaju za usluge komunikacije između strojeva, navedena prava na raskid ugovora u slučaju izmjene ugovora ne bi se trebala primjenjivati na krajnje korisnike koji nisu potrošači, mikropoduzetnici ili mali poduzetnici ili neprofitne organizacije. Države članice trebale bi moći posebno zaštititi krajnje korisnike kada prekidaju ugovor zbog promjene boravišta. Odredbama o raskidu ugovora ne bi se smjele dovoditi u pitanje druge odredbe prava Unije ili nacionalnog prava u pogledu razloga na temelju kojih pružatelj ili krajnji korisnik mogu raskinuti ugovore ili promijeniti ugovorne uvjete.

(277)

Mogućnost promjene pružatelja ključan je uvjet učinkovitog natjecanja u okruženju tržišnog natjecanja. Dostupnošću transparentnih, točnih i pravodobnih informacija o promjeni pružatelja usluga trebalo bi se povećati povjerenje krajnjih korisnika u pogledu te promjene te im omogućiti da se aktivnije uključe u tržišno natjecanje. Pružatelji usluga trebali bi osigurati kontinuitet usluge tako da krajnji korisnici mogu promijeniti pružatelja usluge a da ih u tome ne sprečava rizik od gubitka usluge te, ako je to tehnički moguće, omogućiti promjenu pružatelja usluga na datum koji je zatražio krajnji korisnik.

(278)

Prenosivost broja ključni je čimbenik koji olakšava izbor potrošača, kao i učinkovitoga tržišnog natjecanja na konkurentnim tržištima elektroničkih komunikacija. Krajnji korisnici, koji to zatraže, trebaju moći zadržati svoje brojeve neovisno o pružatelju usluge i na ograničeno vrijeme dok mijenjaju pružatelja usluge. Pružanje ove mogućnosti između priključaka na javnoj telefonskoj mreži na fiksnoj lokaciji i lokaciji koja nije fiksna nije obuhvaćeno ovom Direktivom. Ipak, države članice trebale bi moći primijeniti odredbe o prijenosu brojeva između mreža koje pružaju usluge na fiksnoj lokaciji i pokretnih mreža.

(279)

Utjecaj prenosivosti broja značajno je osnažen ako postoje transparentne informacije o tarifama, kako za krajnje korisnike, koji prenose svoje brojeve, tako i za krajnje korisnike koji nazivaju one koji su prenijeli svoje brojeve. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi, ako je to izvedivo, olakšati odgovarajuću tarifnu transparentnost kao dio provedbe prenosivosti broja.

(280)

Kada osiguravaju da određivanje cijene međupovezivanja u vezi s pružanjem usluge prenosivosti broja bude ekonomično, nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći također uzeti u obzir cijene dostupne na sličnim tržištima.

(281)

Prenosivost broja ključni je čimbenik kojim se olakšava izbor potrošača i učinkovito tržišno natjecanje na konkurentnim tržištima elektroničkih komunikacija te bi se trebala primijeniti uz minimalna kašnjenja, tako da se broj funkcionalno aktivira unutar jednog radnog dana i krajnji korisnik ne gubi pristup uslugama dulje od jednog radnog dana od dogovorenoga datuma. Pravo na prijenos broja trebalo bi se dodijeliti krajnjem korisniku koji s pružateljem ima relevantni ugovor (za plaćanje usluga unaprijed ili za plaćanje usluga po ispostavljenom računu). Kako bi se krajnjim korisnicima omogućila nesmetana promjena pružatelja usluga na jednom mjestu, postupak promjene trebao bi voditi novi pružatelj javnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Nacionalna regulatorna tijela ili, ako je to relevantno, druga nadležna tijela, trebala bi moći propisati cjelovite postupke promjene pružatelja i prijenosa brojeva, uzimajući u obzir nacionalne odredbe o ugovorima i tehnološki napredak. To bi po mogućnosti trebalo uključivati zahtjev da se prenošenje obavi na daljinu, osim ako krajnji korisnik ne zatraži suprotno. Iskustva u određenim državama članicama pokazala su da postoji rizik od prebacivanja krajnjih korisnika na drugog pružatelja usluga, bez njihova prethodnog pristanka. Dok je to s jedne strane pitanje koje je prije svega potrebno uputiti tijelima za izvršavanje zakonodavstva, države članice također bi trebale moći propisati minimalne proporcionalne mjere s obzirom na postupak promjene operatora, uključujući i odgovarajuće sankcije koje su potrebne za svođenje takvih rizika na najmanju moguću mjeru, te kako bi se osigurala zaštita krajnjih korisnika tijekom postupka promjene operatora, a da taj postupak krajnjim korisnicima ne postane manje privlačan. Pravo na prijenos brojeva ne bi se smjelo ograničiti ugovornim uvjetima.

(282)

Kako bi se promjena pružatelja usluge i prijenos broja obavili u rokovima predviđenim ovom Direktivom, države članice trebale bi propisati da pružatelji na jednostavan i pravodoban način isplate nadoknadu krajnjim korisnicima u slučaju nepoštovanja ugovora sklopljenog između pružatelja i krajnjeg korisnika. Takve mjere trebale bi biti proporcionalne duljini kašnjenja u poštovanju ugovora. Krajnji korisnici trebali bi primiti nadoknadu barem za kašnjenja pri aktivaciji usluge, prijenosu broja ili gubitku usluge, koja traju dulje od jednog radnog dana, kao i u slučaju da pružatelji propuste dogovoreni termin za pružanje usluge ili instalaciju. Dodatna nadoknada mogla bi biti i u obliku automatskog smanjenja plaćanja kada zamijenjeni pružatelj treba nastaviti pružati svoje usluge do aktivacije usluga novog pružatelja.

(283)

Paketi koji sadržavaju barem uslugu pristupa internetu ili javno dostupne brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge te druge usluge, kao što su javno dostupne brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge, linearna radiodifuzija i usluge komunikacije između strojeva ili terminalna oprema, postaju sve rašireniji te su važan element tržišnog natjecanja. Za potrebe ove Direktive trebalo bi se smatrati da paket postoji kada elemente paketa pruža ili prodaje isti pružatelj u okviru istog ili usko povezanog ugovora. Premda paketi potrošačima često pružaju koristi, oni mogu i otežati promjenu pružatelja usluge ili je učiniti skupom i podići rizik ugovorne „ovisnosti” o pružatelju usluga. Ako različite usluge i terminalna oprema obuhvaćeni paketom podliježu različitim pravilima o raskidu ugovora i promjeni pružatelja usluge ili o ugovornim obvezama u pogledu stjecanja terminalne opreme, u stvarnosti su ugrožena prava potrošača iz ove Direktive da prijeđu na konkurentske ponude za cijeli paket ili njegove dijelove. Stoga bi se određene ključne odredbe ove Direktive koje se odnose na informacije o sažetku ugovora, transparentnost, trajanje ugovora te raskid i promjenu pružatelja trebale primjenjivati na sve elemente paketa, uključujući terminalnu opremu, druge usluge kao što su digitalni sadržaj ili digitalne usluge, te elektroničke komunikacijske usluge koje nisu izravno obuhvaćene područjem primjene tih odredaba. Sve obveze krajnjeg korisnika koje se na temelju ove Direktive primjenjuju na određenu elektroničku komunikacijsku uslugu kada se ona pruža ili prodaje kao samostalna usluga trebale bi se također primjenjivati i kada je ta usluga dio paketa koji sadrži barem uslugu pristupa internetu ili javno dostupnu brojevno utemeljenu interpersonalnu komunikacijsku uslugu. Na ostala ugovorna pitanja, kao što su pravna sredstva u slučaju neusklađenosti s ugovorom, trebala bi se primjenjivati pravila koja se primjenjuju na određeni element paketa, npr. pravila ugovorâ za prodaju robe ili za isporuku digitalnog sadržaja. Međutim, potrošač bi trebao imati pravo na raskid svih elemenata paketa na temelju prava na raskid bilo kojeg elementa paketa koji se sastoji barem od usluge pristupa internetu ili javno dostupne brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge prije isteka dogovorenog trajanja ugovora zbog neusklađenosti ili propuštanja pružanja usluge. Radi zadržavanja njihove sposobnosti da jednostavno promjene pružatelja, potrošači također ne bi smjeli ostati ovisni o pružatelju zbog de facto produljenja početnog ugovornog razdoblja.

(284)

Pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga imaju obvezu pružanja pristupa hitnim službama s pomoću komunikacija prema hitnim službama. U iznimnim okolnostima, npr. zbog tehničke neizvedivosti, oni možda neće moći osigurati pristup hitnim službama ili lokaciji pozivatelja, ili nijednom od navedenih. U takvim bi slučajevima trebali svoje kupce na odgovarajući način obavijestiti u ugovoru. Takvi pružatelji usluga trebali bi svojim kupcima pružiti jasne i transparentne informacije u prvotnom ugovoru i ažurirati ga u slučaju svih mogućih izmjena u pružanju pristupa hitnim službama, na primjer u vezi s računima. Navedene informacije trebale bi uključivati sva ograničenja vezana uz teritorijalnu pokrivenost na temelju planiranih tehničkih operativnih parametara komunikacijske usluge i dostupne infrastrukture. Kada se usluga ne pruža putem priključka kojim se upravlja radi ostvarivanja određene kvalitete usluge, informacije bi također trebale uključivati razinu pouzdanosti pristupa kao i informacije o lokaciji pozivatelja, u usporedbi s uslugom koja se pruža putem takvog priključka, uzimajući u obzir postojeću tehnologiju i mjerila kvalitete, kao i sve druge parametre kvalitete usluge, navedene u ovoj Direktivi.

(285)

Krajnji korisnici trebali bi imati mogućnost besplatnog pristupa hitnim službama putem komunikacija prema hitnim službama s bilo kojeg uređaja kojim se omogućuju brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge, uključujući i tijekom uporabe usluga roaminga u državi članici. Komunikacije prema hitnim službama sredstvo su komunikacije koje uz usluge glasovne komunikacije uključuju i SMS, usluge slanja poruka, videokomunikacije i druge vrste komunikacija, primjerice usluge teksta u stvarnom vremenu, cjelokupnog razgovora i prijenosa. Uzimajući u obzir mogućnosti i tehničku opremu PSAP-ova, države članice trebale bi imati mogućnost utvrditi koje su brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge primjerene za hitne službe, kao i ograničiti te opcije na usluge glasovne komunikacije i njihov ekvivalent za krajnje korisnike s invaliditetom ili, u dogovoru s nacionalnim PSAP-ovima, uvesti dodatne opcije. Komunikacije prema hitnim službama u ime osobe može aktivirati poziv prema hitnim službama ugrađen u vozilo ili eCall kako je definiran u Uredbi (EU) 2015/758.

(286)

Države članice trebale bi osigurati da pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga osiguravaju pouzdan i točan pristup hitnim službama, uzimajući u obzir nacionalne specifikacije i kriterije te mogućnosti nacionalnih PSAP-ova. Države članice trebale bi razmotriti sposobnost PSAP-a da komunikaciju prema hitnim službama obavlja na više jezika. Ako se brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge ne pružaju putem priključka kojim se upravlja radi ostvarivanja određene kvalitete usluge, pružatelj možda ne može osigurati istu pouzdanost usmjeravanja poziva prema hitnim službama ostvarenih putem njihove usluge na najprimjereniji PSAP. Takvim pružateljima koji nisu ovisni o određenoj mreži, to jest pružateljima koji nisu integrirani s pružateljem usluge javne komunikacijske mreže, osiguravanje informacija o lokaciji pozivatelja možda nije uvijek tehnički izvedivo. Države članice trebale bi osigurati da se što prije primijene norme kojima se osiguravaju precizne i pouzdane usluge usmjeravanja i povezivanja s hitnim službama kako bi se pružateljima brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji nisu ovisni o određenoj mreži omogućilo ispunjavanje obveza povezanih s pristupom hitnim službama i pružanjem informacija o lokaciji pozivatelja na razini koja je usporediva s onom koja se zahtijeva od drugih pružatelja takvih komunikacijskih usluga. Ako takve norme i povezani sustavi PSAP-ova još nisu uvedeni, za pružanje pristupa hitnim službama ne bi trebalo zahtijevati brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge neovisne o mreži, osim na način koji je tehnički izvediv ili ekonomski održiv. To na primjer može uključivati situaciju kada država članica imenuje jedinstvenog središnjeg PSAP-a za zaprimanje komunikacije usmjerene prema hitnim službama. Međutim, takvi pružatelji usluga trebali bi informirati krajnje korisnike ako pristup jedinstvenom europskom broju za hitne slučajeve „112” ili informacijama o lokaciji pozivatelja nije podržan.

(287)

Kako bi se poboljšalo izvješćivanje i mjerenje uspješnosti koja provode države članice u području upravljanja pozivima prema hitnim službama i odgovara na takve pozive, Komisija bi svake dvije godine trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće o djelotvornosti provedbe jedinstvenog europskog broja za hitne slučajeve „112”.

(288)

Države članice trebale bi poduzeti posebne mjere kako bi osigurale da su hitne službe, uključujući i jedinstveni europski broj za hitne slučajeve „112”, jednako dostupne krajnjim korisnicima s invaliditetom, posebno gluhim krajnjim korisnicima i krajnjim korisnicima s oštećenjem sluha, s poteškoćama u govoru, te gluhoslijepim krajnjim korisnicima te u skladu s pravom Unije o usklađivanju zahtjeva u pogledu dostupnosti proizvoda i usluga. Navedeno bi moglo uključivati posebne terminalne uređaje za krajnje korisnike s invaliditetom kada drugi načini komunikacije nisu prikladni za njih.

(289)

Važno je povećati osviještenost o postojanju jedinstvenog europskog broja za hitne slučajeve „112” kako bi se poboljšala razina zaštite i sigurnosti građana koji putuju Unijom. U tu svrhu, tijekom putovanja u bilo kojoj državi članici, građani bi trebali u potpunosti biti upoznati s mogućnosti korištenja jedinstvenim europskim brojem za hitne slučajeve „112” kao jedinstvenog broja za hitne slučajeve diljem Unije, a posebno putem navođenja tih informacija na međunarodnim autobusnim terminalima, željezničkim stanicama, u lukama ili zračnim lukama, telefonskim imenicima, u materijalima namijenjenima krajnjim korisnicima te kod izdavanja računa. Navedeno je prije svega odgovornost država članica, no Komisija bi trebala nastaviti pružati potporu i dopunjavati inicijative država članica, kako bi se povisila razina osviještenosti o broju jedinstvenom europskom broj za hitne slučajeve „112” te povremeno procijeniti razinu osviještenosti javnosti o dotičnom broju.

(290)

Informacijama o lokaciji pozivatelja, koje se upotrebljavaju za sve komunikacije prema hitnim službama, povećava se razina zaštite i sigurnost krajnjih korisnika i pomaže se hitnim službama u obavljanju njihovih dužnosti, uz uvjet da nacionalni sustav PSAP-ova jamči prijenos komunikacije prema hitnim službama i s njom povezanih podataka dotičnim hitnim službama. Primitak i uporabu informacija o lokaciji pozivatelja, što uključuje i informacije o lokaciji pozivatelja utemeljene na mreži, a kad su dostupne i napredne informacije o lokaciji pozivatelja dobivene iz mobilnih uređaja, trebalo bi uskladiti s relevantnim pravom Unije o obradi osobnih podataka i sigurnosnim mjerama. Poduzetnici koji pružaju informacije o lokaciji pozivatelja utemeljene na mreži trebali bi hitnim službama omogućiti dostupnost informacija o lokaciji pozivatelja čim poziv dođe do te službe, bez obzira na korištenu tehnologiju. Međutim, tehnologije koje se temelje na lokalizaciji mobilnog uređaja pokazale su se znatno preciznijima i troškovno učinkovitijima zbog dostupnosti podataka koje omogućuju Europski geostacionarni navigacijski sustav i satelitski sustav Galileo te drugi globalni sustavi za satelitsku navigaciju i podaci Wi-Fi mreža. Stoga bi informacije o lokaciji pozivatelja dobivene iz mobilnog uređaja trebale nadopunjavati informacije o lokaciji pozivatelja utemeljene na mreži, čak i ako informacije iz telefonskog uređaja postanu dostupne tek nakon uspostave komunikacija prema hitnim službama. Države članice trebale bi osigurati da se informacije o lokaciji pozivatelja dobivene iz mobilnog uređaja, ako su dostupne, stave na raspolaganje najprimjerenijem PSAP-u. To možda nije uvijek moguće, primjerice kada lokacija nije dostupna na mobilnom uređaju ili putem upotrijebljene interpersonalne komunikacijske usluge, ili ako dobivanje tih informacija nije tehnički izvedivo. Nadalje, države članice trebale bi osigurati da PSAP-ovi mogu preuzeti dostupne informacije o lokaciji pozivatelja i njima upravljati, ako je to izvedivo. Utvrđivanje i prijenos informacija o lokaciji pozivatelja trebalo bi biti besplatno i za krajnjeg korisnika i za tijelo koje upravlja komunikacijama prema hitnim službama bez obzira na način uspostave, primjerice putem mobilnog uređaja ili mreže pokretnih komunikacija, ili način prijenosa, primjerice putem glasovnog kanala, SMS poruke ili IP-a.

(291)

Kako bi mogla reagirati na tehnološki razvoj u pogledu točnih informacija o lokaciji pozivatelja, jednakog pristupa za krajnje korisnike s invaliditetom i usmjeravanja poziva do najprimjerenijeg PSAP-a, Komisiju bi trebalo ovlastiti da delegiranim aktima donosi mjere potrebne za osiguravanje kompatibilnosti, interoperabilnosti, kvalitete, pouzdanosti i kontinuiteta komunikacija prema hitnim službama u Uniji, kao što su funkcionalne odredbe kojima se određuje uloga različitih sudionika u komunikacijskom lancu, na primjer pružatelja brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga, mrežnih operatora i PSAP-ova, kao i tehničke odredbe kojima se određuju tehnička sredstva za ostvarivanje funkcionalnih odredaba. Takvim mjerama ne bi se smjela dovoditi u pitanje organizacija hitnih službi u državama članicama.

(292)

Građanin jedne države članice, koji treba kontaktirati hitne službe u drugoj državi članici, trenutačno to ne može učiniti jer hitne službe možda nemaju nikakve kontaktne informacije o hitnim službama u drugim državama članicama. Stoga bi trebalo uspostaviti sigurnu bazu podataka na razini Unije s brojevima glavne hitne službe u svakoj zemlji. U tu svrhu BEREC bi trebao održavati sigurnu bazu podataka brojeva hitnih službi država članica u formatu E.164, u slučaju da tu bazu podataka ne održava druga organizacija, kako bi osigurao da hitne službe iz jedne države članice mogu stupiti u kontakt s hitnim službama u drugoj.

(293)

Došlo je do razlika u nacionalnom pravu u pogledu prijenosa javnih upozorenja koja se odnose na neposredne ili tekuće izvanredne okolnosti i katastrofe velikih razmjera putem elektroničkih komunikacijskih usluga. Radi usklađivanja prava u tom području, ovom bi se Direktivom trebalo predvidjeti da, u slučaju postojanja sustava upozoravanja javnosti, pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga u mreži pokretnih komunikacija javna upozorenja dostavljaju svim dotičnim krajnjim korisnicima. Dotičnim krajnjim korisnicima trebalo bi smatrati one koji se nalaze na geografskim područjima koja bi potencijalno mogla biti pod utjecajem neposrednih ili tekućih izvanrednih okolnosti i katastrofa velikih razmjera tijekom razdoblja upozorenja, a koje su kao takve odredila nadležna tijela.

(294)

Ako je osiguran učinkovit doseg svih dotičnih krajnjih korisnika, neovisno o njihovu mjestu ili državi članici boravišta, te je ispunjena najviša razina sigurnosti podataka, države članice trebale bi moći predvidjeti prijenos javnih upozorenja javno dostupnim elektroničkim komunikacijskim uslugama koje nisu brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge u mreži pokretnih komunikacija niti su druge usluge prijenosa koje se upotrebljavaju za radiodifuziju ili putem mobilnih aplikacija koje se prenose putem usluga pristupa internetu. Kako bi se krajnji korisnici koji ulaze u državu članicu informirali o postojanju takvog sustava upozoravanja javnosti, ta bi država članica trebala osigurati da ti krajnji korisnici bez nepotrebne odgode i besplatno automatski putem SMS poruke prime lako razumljive informacije o tome kako primati javna upozorenja, među ostalim putem pokretne terminalne opreme kojom se ne omogućuju usluge pristupa internetu. Javna upozorenja koja nisu ovisna o brojevno utemeljenim interpersonalnim komunikacijskim uslugama u mreži pokretnih komunikacija trebala bi se krajnjim korisnicima dostavljati na način da ih ti korisnici lako mogu primiti. Ako sustav upozoravanja javnosti ovisi o aplikaciji, od krajnjih korisnika ne bi se smjele zahtijevati prijava ili registracija pri tijelima ili pružatelju aplikacije. Uporaba podataka o lokaciji krajnjih korisnika trebala bi biti u skladu s Direktivom 2002/58/EZ. Prijenos javnih upozorenja trebao bi biti besplatan za krajnje korisnike. Tijekom svojeg preispitivanja provedbe ove Direktive Komisija bi ujedno mogla procijeniti je li, u skladu s pravom Unije, moguće i izvedivo uspostaviti jedinstven sustav upozoravanja javnosti na razini Unije kako bi se javnost upozorila u slučaju neposredne ili tekuće katastrofe ili izvanrednog stanja velikih razmjera u različitim državama članicama.

(295)

Države članice trebale bi moći utvrditi jesu li prijedlozi alternativnih sustava koji ne ovise o brojevno utemeljenim interpersonalnim komunikacijskim uslugama u mreži pokretnih komunikacija doista jednaki takvim uslugama, pri čemu u najvećoj mogućoj mjeri uzimaju u obzir odgovarajuće smjernice BEREC-a. Takve bi se smjernice trebale izraditi uz savjetovanje s nacionalnim tijelima nadležnima za PSAP-ove kako bi se osiguralo sudjelovanje stručnjaka za hitne službe u njihovoj izradi i postiglo zajedničko shvaćanje tijela različitih država članica o tome što je potrebno za potpunu provedbu takvih sustava upozoravanja javnosti u državama članicama, pri čemu se osigurava učinkovita zaštita građana Unije tijekom njihova putovanja u drugoj državi članici.

(296)

U skladu s ciljevima Povelje i obvezama sadržanima u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, regulatornim okvirom trebalo bi osigurati da svi krajnji korisnici, uključujući krajnje korisnike s invaliditetom, starije osobe te korisnike s posebnim socijalnim potrebama, imaju olakšan i jednaki pristup cjenovno pristupačnim visokokvalitetnim uslugama, neovisno o njihovu mjestu boravišta unutar Unije. Deklaracijom 22. priloženoj Završnom aktu iz Amsterdama predviđa se da institucije Unije trebaju uzeti u obzir potrebe osoba s invaliditetom pri donošenju mjera na temelju članka 114. UFEU-a.

(297)

Kako bi se krajnjim korisnicima s invaliditetom osigurala ista mogućnost iskorištavanja prednosti tržišnog natjecanja i izbora pružatelja usluga, koje ima većina krajnjih korisnika, nadležna tijela trebala bi, ako je to primjereno i s obzirom na nacionalne uvjete te nakon savjetovanja s krajnjim korisnicima s invaliditetom, utvrditi zahtjeve za zaštitu potrošača u slučaju krajnjih korisnika s invaliditetom, koje trebaju ispuniti pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Navedeni zahtjevi mogu, prije svega, uključivati to da pružatelji krajnjim korisnicima s invaliditetom osiguraju mogućnost odgovarajućeg iskorištavanja prednosti koje nude njihove usluge, pod jednakim uvjetima poslovanja, uključujući cijene, tarife i kvalitetu, kao što su one koje se nude drugim krajnjim korisnicima, te bez obzira na sve moguće dodatne troškove koje bi ti pružatelji morali snositi. Drugi zahtjevi mogu se odnositi na veleprodajne ugovore među pružateljima. Kako bi se izbjeglo pretjerano opterećenje pružatelja usluga, nadležna tijela trebala bi provjeriti mogu li se ciljevi jednakog pristupa i izbora usluga postići bez primjene tih mjera.

(298)

Uz pravo Unije o usklađivanju zahtjeva za dostupnost proizvoda i usluga ovom se Direktivom utvrđuju novi poboljšani zahtjevi za cjenovnu pristupačnost i dostupnost u pogledu povezane terminalne opreme te posebne opreme i posebnih usluga za krajnje korisnike s invaliditetom. Zbog toga je odgovarajuća obveza iz Direktive 2002/22/EZ kojom se od država članica zahtijeva da potiču dostupnost terminalne opreme za korisnike s invaliditetom zastarjela i trebalo bi je staviti izvan snage.

(299)

U području pružanja usluga telefonskog imenika i usluga službe za korisnike razvilo se učinkovito natjecanje, među ostalim na temelju članka 5. Direktive Komisije 2002/77/EZ (39). Radi održavanja djelotvornogtržišnog natjecanja svi pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga, koji brojeve iz plana numeriranja dodjeljuju svojim krajnjim korisnicima, trebali bi i dalje imati obvezu relevantne informacije staviti na raspolaganje na pošten, troškovno usmjeren i nediskriminirajući način.

(300)

Krajnje korisnike trebalo bi informirati o njihovu pravu odabira s obzirom na unošenje njihovih osobnih podataka u imenik. Pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga trebali bi pri pružanju podataka pružateljima usluge imenika poštovati odabir krajnjih korisnika. Člankom 12. Direktive 2002/58/EZ krajnjim korisnicima osigurava se pravo na privatnost u vezi s uključivanjem njihovih osobnih informacija u javni telefonski imenik.

(301)

Mjere na razini veleprodaje kojima se osigurava uključivanje podataka o krajnjem korisniku u baze podataka trebale bi biti u skladu sa zaštitnim mjerama koje se odnose na zaštitu osobnih podataka na temelju Uredbe (EU) 2016/679 i članka 12. Direktive 2002/58/EZ. Troškovno orijentirano podnošenje navedenih podataka pružateljima usluga, uz postojanje mogućnosti za države članice da uspostave centralizirani mehanizam za pružanje cjelovitih zbirnih informacija pružateljima usluga imenika, kao i omogućivanje pristupa mreži pod razumnim i transparentnim uvjetima, trebalo bi se provesti kako bi se krajnjim korisnicima omogućilo da u potpunosti koriste prednosti tržišnog natjecanja, kojim je u velikoj mjeri omogućeno uklanjanje propisa s obzirom na navedene usluge na razini maloprodaje, kao i pružanje ponuda usluga imenika u okviru razumnih i transparentnih uvjeta.

(302)

Nakon ukidanja obveze pružanja univerzalne usluge za usluge imenika te s obzirom na postojanje funkcionalnog tržišta za takve usluge, više nije nužno pravo pristupa uslugama upita vezanih uz imenik. Međutim, nacionalna regulatorna tijela trebala bi i dalje imati mogućnost propisati obveze i uvjete poduzetnicima koji nadziru pristup krajnjim korisnicima kako bi na tom tržištu zadržali pristup i tržišno natjecanje.

(303)

Krajnji korisnici trebali bi imati mogućnost da im se jamči interoperabilnost u pogledu sve opreme koja se prodaje u Uniji a namijenjena je radijskom prijamu u novim vozilima kategorije M i prijamu digitalne televizije. Države članice trebale bi moći zahtijevati minimum usklađenih normi u vezi s takvom opremom. Takve bi se norme mogle s vremena na vrijeme prilagoditi tehnološkom razvoju te razvoju na tržištu.

(304)

Ako države članice odluče donijeti mjere u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535 u pogledu interoperabilnosti potrošačkih radioprijamnika, oni bi radi očuvanja interoperabilnosti trebali moći primati i reproducirati radijske usluge koje se pružaju putem digitalne zemaljske radijske radiodifuzije ili putem IP mreža. To može rezultirati i poboljšanjem javne sigurnosti jer se korisnicima omogućuje da se oslone na širi skup tehnologija za pristup informacijama o izvanrednim okolnostima i za njihov primitak u državama članicama.

(305)

Poželjno je potrošačima omogućiti postizanje najbolje povezivosti s digitalnim televizijskim prijemnicima. Interoperabilnost je koncept koji se tek razvija na dinamičnim tržištima. Tijela za normizaciju trebala bi učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi osigurala da se odgovarajuće norme razvijaju usporedno s dotičnim tehnologijama. Isto tako, važno je osigurati da na digitalnim televizijskim prijemnicima postoje konektori koji su u mogućnosti prenositi sve nužne elemente digitalnog signala, uključujući prijenos zvuka i slike, informacije o uvjetovanom pristupu, uslužne informacije, informacije o API-ju te informacije o zaštiti od neovlaštenoga kopiranja. Stoga bi se ovom Direktivom trebalo osigurati da funkcionalnost povezana sa ili implementirana u konektorima nije ograničena od strane mrežnih operatora, pružatelja usluga ili proizvođača opreme te da se nastavlja razvijati u skladu s tehnološkim razvojem. Stvaranje zajedničke norme putem mehanizma koji ovisi o kretanjima na tržištu prepoznato je kao nešto što ide u korist potrošača kada je riječ o prikazivanju i prezentaciji umreženih televizijskih usluga. Države članice i Komisija trebale bi moći pokrenuti političke inicijative, u skladu s Ugovorima, kako bi potakle ovakav razvoj.

(306)

Odredbama o interoperabilnosti potrošačke radijske i televizijske opreme ne sprečava se mogućnost da automobilski radioprijamnici u novim vozilima kategorije M primaju i reproduciraju radijske usluge koje se osiguravaju putem analogne zemaljske radijske radiodifuzije, niti se njima sprečavaju države članice da propisuju obveze radi osiguravanja da se digitalnim radioprijamnicima može primati i reproducirati analogna zemaljska radiodifuzija.

(307)

Ne dovodeći u pitanje pravo Unije, ovom se Direktivom države članice ne sprečava da donesu tehničke propise koji se odnose na digitalnu zemaljsku televizijsku opremu kako bi pripremile migraciju potrošača na nove standarde zemaljske radiodifuzije i kako bi se izbjegla nabava opreme koja ne bi bila usklađena sa standardima koje treba uvesti.

(308)

Države članice trebale bi moći odrediti proporcionalne „obveze prijenosa” poduzetnicima pod njihovom nadležnošću, u interesu legitimnih zahtjeva javne politike, no takve obveze trebale bi se propisati samo tamo gdje su potrebne kako bi se ispunili ciljevi od općeg interesa koje su jasno utvrdile države članice u skladu s pravom Unije, te bi trebale biti proporcionalne i transparentne. „Obveze prijenosa” trebale bi se moći primijeniti za odgovarajuće radijske i televizijske prijenosne kanale i popratne usluge koje utvrđuje utvrđeni pružatelj medijskih usluga. Obveze koje propišu države članice trebale bi biti razumne, drugim riječima, trebale bi biti proporcionalne i transparentne u kontekstu jasno definiranih ciljeva od općeg interesa. Države članice trebale bi osigurati objektivno opravdanje „obveza prijenosa” koje propišu u svojem nacionalnom pravu kako bi osigurale transparentnost te proporcionalnu i odgovarajuću jasnu definiciju navedenih obveza. Obveze bi trebale biti osmišljene tako da se njima osiguraju dostatni poticaji za učinkovito ulaganje u infrastrukturu.

(309)

„Obveze prijenosa” trebale bi podlijegati periodičnim preispitivanjima barem svakih pet godina kako bi se prema potrebi ažurirale u skladu s tehnološkim i tržišnim razvojem te kako bi se osigurala njihova proporcionalnost s ciljevima koje je potrebno ostvariti. Takve bi obveze mogle, ako je to primjereno, sadržavati odredbu o proporcionalnoj naknadi koja bi trebala biti utvrđena u nacionalnom pravu. Kada je to slučaj, nacionalnim pravom bi trebalo utvrditi i metodologiju koja se primjenjuje na izračun odgovarajuće naknade. Ta metodologija ne bi smjela biti neusklađena s regulatornim mjerama za pristup koje nacionalna regulatorna tijela mogu propisati pružateljima usluga prijenosa koje se upotrebljavaju za radiodifuziju koji su određeni kao pružatelji sa značajnom tržišnom snagom. Međutim, ako se u ugovoru s fiksnim trajanjem koji je potpisan prije 20. prosinca 2018. predviđa drukčija metodologija, trebalo bi moći nastaviti primjenjivati tu metodologiju tijekom trajanja ugovora. Ako ne postoje nacionalne odredbe o naknadi, pružateljima radijskih ili televizijskih radiodifuzijskih kanala i pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža koje se upotrebljavaju za prijenos tih radijskih ili televizijskih radiodifuzijskih kanala trebalo bi omogućiti da se ugovorno dogovore o proporcionalnoj naknadi.

(310)

Elektroničke komunikacijske mreže i usluge koje se upotrebljavaju za distribuciju radijskog ili televizijskog emitiranja za javnost uključuju kabelske, IPTV, satelitske i zemaljske radiodifuzijske mreže. One također mogu uključiti druge mreže u onoj mjeri u kojoj se znatan broj krajnjih korisnika služi takvim mrežama kao glavnim sredstvom prijama radijskog i televizijskog emitiranja. „Obveze prijenosa” za analogne televizijske radiodifuzijske prijenose trebalo bi razmotriti samo ako bi nedostatak takve obveze uzrokovao znatan poremećaj za velik broj krajnjih korisnika ili ako ne postoje drugi načini prijenosa za određene televizijske radiodifuzijske kanale. „Obveze prijenosa” mogu uključivati prijenos usluga koje su posebno osmišljene kako bi krajnjim korisnicima s invaliditetom omogućile jednaki pristup. U skladu s tim, popratne usluge uključuju usluge koje su osmišljene u svrhu unaprjeđivanja pristupa za krajnje korisnike s invaliditetom, kao što su videotekst, podnaslovi za krajnje korisnike koji su gluhi i nagluhi, zvučni opis, izgovoreni podnaslovi i prevođenje na znakovni jezik te bi ako je potrebno mogle uključivati pristup povezanim neobrađenim podacima. S obzirom na sve veću ponudu i prijam usluga umrežene televizije i trajne važnosti elektroničkih programskih vodiča (EPG-ovi) za izbor krajnjih korisnika, prijenos podataka povezanih s programom, koji su potrebni za podršku funkcionalnostima umrežene televizije i EPG-ova, može se uključiti u „obveze prijenosa”. Takvi podaci povezani s programom trebali bi moći uključivati informacije o sadržaju programa i o tome kako mu pristupiti, ali ne i sam programski sadržaj.

(311)

Mogućnosti prikaza broja pozivatelja obično su dostupne na modernim telefonskim centralama te ih je stoga sve lakše pružati uz minimalan trošak, odnosno besplatno. Od država članica ne zahtijeva se nametanje obveza u vezi s pružanjem tih mogućnosti ako su one već dostupne. Direktiva 2002/58/EZ štiti privatnost korisnika u vezi s raščlanjenim računima po stavkama, pružajući im načine na koje mogu zaštititi svoje pravo na privatnost prilikom primjene prikaza broja pozivatelja. Razvoj tih usluga na paneuropskoj osnovi bio bi od koristi potrošačima, a ova ga Direktiva potiče. Uobičajena praksa pružatelja usluga pristupa internetu jest kupcima pružiti adresu e-pošte uz uporabu svojeg poslovnog imena ili žiga. Kako bi se osiguralo da krajnji korisnici ne budu pogođeni učinkom ovisnosti o pružatelju u vezi s rizikom od gubitka pristupa porukama e-pošte pri promjeni usluga pristupa internetu, države članice trebale bi moći propisati obveze za pružatelje takvih usluga da, na zahtjev, ili omoguće pristup svojim porukama e-pošte ili prenesu poruke e-pošte poslane relevantnom računu e-pošte ili većem broju računa. Ta bi se mogućnost trebala pružati bez naknade i dokle god nacionalno regulatorno tijelo to smatra primjerenim.

(312)

Objava informacija od strane država članica omogućit će tržišnim sudionicima i potencijalnim novim sudionicima da shvate svoja prava i obveze i da saznaju gdje mogu pronaći relevantne podrobne informacije. Objava u nacionalnom službenom glasilu pomaže zainteresiranim stranama u drugim državama članicama da pronađu relevantne informacije.

(313)

S ciljem osiguravanja djelotvornog i učinkovitog paneuropskoga tržišta elektroničkih komunikacija, Komisija bi trebala pratiti i objavljivati informacije o pristojbama koje doprinose određivanju cijena za krajnje korisnike.

(314)

U svrhu određivanja pravilne primjene prava Unije, Komisija treba znati koji su poduzetnici određeni kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom i koje su obveze nacionalna regulatorna tijela odredila tržišnim sudionicima. Osim objave tih informacija na nacionalnoj razini, potrebno je i da države članice te informacije podnesu Komisiji. Ako su države članice dužne Komisiji poslati informacije, to bi trebale moći učiniti u elektroničkom obliku, podložno dogovoru o primjerenim postupcima autentifikacije.

(315)

Kako bi se uzeo u obzir tržišni, društveni i tehnološki razvoj, među ostalim razvoj tehničkih normi, radi upravljanja rizicima za sigurnost mreža i usluga i osiguravanja učinkovitoga pristupa hitnim službama s pomoću komunikacija prema hitnim službama, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s određivanjem jedinstvene maksimalne cijene završavanja glasovnih poziva na tržištima usluga u nepokretnoj i pokretnoj mreži na razini Unije; donošenjem mjera povezanih s komunikacijama prema hitnim službama u Uniji te prilagodbom prilogâ ovoj Direktivi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (40). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(316)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje odluka o rješavanju prekograničnih štetnih smetnji između država članica; za utvrđivanje usklađenog ili koordiniranog pristupa u svrhu rješavanja problema nedosljedne provedbe općih regulatornih pristupa od strane nacionalnih regulatornih tijela u vezi s uređenjem tržišta elektroničkih komunikacija, numeriranja, uključujući brojevni raspon, prenosivosti brojeva i identifikatora, sustava pretvaranje brojeva i adresa, te pristup hitnoj službi putem jedinstvenog europskog broja za hitne slučajeve '112'; za propisivanje obvezne provedbe normi ili specifikacija, ili uklanjanja normi ili specifikacija iz obveznog dijela popisa normi; za donošenje primjerenih i proporcionalnih tehničkih i ustrojstvenih mjera kako bi na odgovarajući način upravljali rizicima za sigurnost mreža i usluga te okolnosti, format i postupci koji se primjenjuju na obavješćivanje o sigurnosnim incidentima; za utvrđivanje odgovarajućih pojedinosti u vezi s pojedinačnim pravima kojima je moguće trgovati u standardiziranom elektroničkom formatu kada prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom nastanu; za utvrđivanje fizičkih i tehničkih svojstva bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa; za ovlašćivanje nacionalnog regulatornog tijela da poduzetnicima određenim kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom propiše određene obveze za pristup ili međupovezivanje ili odvraćanje nacionalnog regulatornog tijela od toga; za usklađivanje posebnih brojeva ili raspona numeriranja radi zadovoljavanja prekogranične ili paneuropske potrebe za brojevnim resursima; te za utvrđivanje predloška sažetka ugovora koji se treba pružiti potrošačima. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (41).

(317)

Konačno, Komisija bi trebala moći prema potrebi i uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri mišljenje BEREC-a, donositi preporuke u pogledu utvrđivanja relevantnih tržišta proizvoda i usluga, obavješćivanja u okviru postupka konsolidacije unutarnjeg tržišta i usklađene primjene odredaba regulatornog okvira.

(318)

Komisija bi povremeno trebala preispitivati djelovanje ove Direktive, posebno s ciljem utvrđivanja potrebe za izmjenama s obzirom na promjenjivost tehnoloških ili tržišnih uvjeta.

(319)

(319) Pri preispitivanju funkcioniranja ove Direktive Komisija bi trebala s obzirom na razvoj tržišta te uvažavajući tržišno natjecanje i zaštitu potrošača procijeniti jesu li još potrebne odredbe o sektorskoj ex ante regulaciji ili bi te odredbe trebalo izmijeniti ili staviti izvan snage. Budući da se ovom Direktivom uvode novi pristupi uređivanju sektora elektroničkih komunikacija, kao što je mogućnost proširenja primjene simetričnih obveza izvan prve sabirne ili razdjelne točke i regulatornog postupanja prema zajedničkim ulaganjima, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti procjeni njihova funkcioniranja.

(320)

Budući tehnološki razvoj i razvoj tržišta, osobito promjene u uporabi različitih elektroničkih komunikacijskih usluga i njihovoj sposobnosti za osiguravanje učinkovitoga pristupa hitnim službama, mogli bi ugroziti ostvarivanje ciljeva ove Direktive u pogledu krajnjih korisnika. BEREC bi stoga trebao pratiti taj razvoj u državama članicama i redovito objavljivati svoje mišljenje, uključujući ocjenu učinka takvog razvoja na primjenu u praksi odredaba ove Direktive koje se odnose na krajnje korisnike. Komisija bi, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri mišljenje BEREC-a, trebala objaviti izvješće i podnijeti zakonodavni prijedlog ako smatra da je to potrebno radi osiguravanja ispunjavanja ciljeva ove Direktive.

(321)

Direktive 2002/19/EZ, 2002/20/EZ, 2002/21/EZ, 2002/22/EZ i članak 5. Odluke br. 243/2012/EU trebalo bi staviti izvan snage.

(322)

Komisija bi trebala pratiti prelazak s postojećega regulatornog okvira na novi okvir.

(323)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, a to je određivanje usklađenog i pojednostavnjenog regulatornog okvira za elektroničke komunikacijske mreže, elektroničke komunikacijske usluge te povezanu opremu i povezane usluge, za uvjete ovlašćivanja mreža i usluga, za korištenje radiofrekvencijskim spektrom i za brojevne resurse, za pristupa i međupovezivanja elektroničkih komunikacijskih mreža i povezane opreme te za zaštitu krajnjih korisnika ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegovog opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(324)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (42), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(325)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s direktivama stavljenim izvan snage. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi na temelju direktiva stavljenih izvan snage.

(326)

Ovom Direktivom ne bi se smjele dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo i datumâ početka primjene direktiva, koji su navedeni u dijelu B Priloga XII.,