EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32016R0796

Uredba (EU) 2016/796 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za željeznice i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 881/2004 (Tekst značajan za EGP)

OJ L 138, 26.5.2016, p. 1–43 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Legal status of the document In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2016/796/oj

26.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 138/1


UREDBA (EU) 2016/796 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. svibnja 2016.

o Agenciji Europske unije za željeznice i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 881/2004

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Postupno uspostavljanje jedinstvenog europskog željezničkog prostora zahtijeva djelovanje Unije u području pravila koja se primjenjuju na željeznice u vezi s tehničkim aspektima sigurnosti i interoperabilnosti, pri čemu su oba aspekta neraskidivo povezana i oba zahtijevaju višu razinu usklađivanja na razini Unije. Relevantno zakonodavstvo u području željeznica doneseno je u posljednja dva desetljeća, a posebice tri željeznička paketa, u kojima su u ovom pogledu najvažnije Direktiva 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) i Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(2)

Istodobno ostvarivanje ciljeva sigurnosti i interoperabilnosti željeznica zahtijeva opsežan posao tehničke prirode koji vodi specijalizirano tijelo. Stoga je bilo potrebno, kao dio drugog željezničkog paketa iz 2004., u okviru postojećeg institucionalnog okvira i poštujući ravnotežu snaga u Uniji, osnovati europsku agenciju nadležnu za sigurnost i interoperabilnost željeznica.

(3)

Uredbom (EZ) br. 881/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (6) osnovana je Europska agencija za željeznice („Agencija”) kako bi se promicalo uspostavljanje europskog željezničkog prostora bez granica i pomoglo pri revitalizaciji željezničkog sektora, istodobno jačajući njegove bitne prednosti u pogledu sigurnosti. Četvrti željeznički paket sadrži važne izmjene osmišljene radi poboljšanja funkcioniranja jedinstvenog europskog željezničkog prostora izmjenama putem preinaka Direktive 2004/49/EZ i Direktive 2008/57/EZ, koje su obje izravno povezane sa zadaćama Agencije. Tim se direktivama posebice predviđa obavljanje zadaća povezanih s izdavanjem odobrenja za vozila i potvrda o sigurnosti na razini Unije. To uključuje veću ulogu Agencije. Zbog znatnog broja izmjena koje se njome uvode u odnosu na zadaće i unutarnje ustrojstvo Agencije, Uredbu (EZ) br. 881/2004 trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti novim pravnim aktom.

(4)

Agencija bi trebala doprinositi razvoju stvarne europske željezničke kulture i biti osnovno sredstvo za dijalog, savjetovanje i razmjenu mišljenja među svim sudionicima u željezničkom sektoru, uzimajući na odgovarajući način u obzir njihove funkcije, kao i tehničke značajke željezničkog sektora. Pri obavljanju svojih zadaća i posebno pri izradi preporuka i mišljenja Agencija bi trebala, u najvećoj mogućoj mjeri, uzimati u obzir vanjsko stručno znanje, a posebice znanje stručnjaka iz željezničkog sektora i mjerodavnih nacionalnih tijela. Agencija bi stoga trebala osnovati kompetentne i reprezentativne radne skupine i grupe pretežno sastavljene od navedenih stručnjaka.

(5)

Kako bi se pružio uvid u gospodarske učinke na željeznički sektor i utjecaj željezničkog sektora na društvo, kako bi se drugima, a posebice Komisiji, upravnom odboru Agencije („upravni odbor”) i izvršnom direktoru Agencije („izvršni direktor”), omogućilo donošenje odluka utemeljenih na informacijama i kako bi se djelotvornije upravljalo radnim prioritetima i dodjeljivanjem sredstava unutar Agencije, Agencija bi trebala pojačati svoj angažman u aktivnostima procjene učinka.

(6)

Agencija bi trebala pružati neovisnu i objektivnu tehničku potporu, prije svega Komisiji. Direktivom (EU) 2016/797 Europskog parlamenta i Vijeća (7) predviđaju se izrada i revidiranje tehničkih specifikacija za interoperabilnost („TSI-ovi”), dok se Direktivom (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća (8) predviđaju izrada i revidiranje zajedničkih sigurnosnih metoda („CSM-ovi”), zajedničkih sigurnosnih ciljeva („CST-ovi”) i zajedničkih sigurnosnih pokazatelja („CSI-ovi”). Za kontinuitet rada i razvoja TSI-ova, CSM-ova, CST-ova i CSI-ova potrebni su trajan tehnički okvir i specijalizirano tijelo s posebnim osobljem koje ima visoku razinu stručnosti. U tu bi svrhu Agencija trebala biti odgovorna za davanje preporuka i mišljenja Komisiji u vezi s izradom i revidiranjem TSI-ova, CSM-ova, CST-ova i CSI-ova. Agencija bi također, na zahtjev nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost i regulatornih tijela, trebala osigurati neovisno tehničko mišljenje.

(7)

Kako bi izdavanje jedinstvenih potvrda o sigurnosti željezničkim prijevoznicima bilo učinkovitije i više nepristrano, ključno je središnju ulogu dodijeliti Agenciji. Ako je područje djelovanja ograničeno na jednu državu članicu, dotični željeznički prijevoznik trebao bi imati mogućnost odabrati hoće li svoj zahtjev za izdavanje jedinstvene potvrde o sigurnosti podnijeti Agenciji ili nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost. To treba predvidjeti Direktivom (EU) 2016/798.

(8)

Trenutačno se Direktivom 2008/57/EZ predviđa, u slučaju željezničkih vozila, izdavanje odobrenja za puštanje u uporabu takvih vozila u svakoj državi članici, osim u određenim specifičnim slučajevima. Radna skupina nadležna za odobrenja za vozila, koju je 2011. osnovala Komisija, raspravljala je o nekoliko slučajeva u kojima su proizvođači i željeznički prijevoznici trpjeli zbog prekomjernog trajanja i troška postupka za izdavanje odobrenja te je predložila niz poboljšanja. Budući da su pojedini problemi posljedica složenosti trenutačnog postupka izdavanja odobrenja za puštanje u uporabu vozila, njega bi trebalo pojednostaviti i, kada je to moguće, objediniti u okviru jedinstvenog postupka. Svako bi željezničko vozilo trebalo dobiti samo jedno odobrenje. Ako je područje uporabe ograničeno na mrežu ili mreže u samo jednoj državi članici, podnositelj zahtjeva trebao bi imati mogućnost odabrati hoće li zahtjev za izdavanje odobrenja za vozilo putem jedinstvene kontaktne točke („One Stop Shop”) iz ove Uredbe podnijeti Agenciji ili nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost. To bi donijelo konkretne koristi za sektor, smanjivanjem troška i skraćivanjem trajanja postupka, te bi smanjilo rizik od eventualne diskriminacije, posebno novih poduzeća koja žele ući na željezničko tržište. To treba predvidjeti Direktivom (EU) 2016/797.

(9)

Od ključne je važnosti da Direktiva (EU) 2016/797 i Direktiva (EU) 2016/798 ne bi trebale dovesti do smanjene razine sigurnosti u željezničkom sustavu Unije. Agencija bi u tom pogledu trebala preuzeti punu odgovornost za odobrenja za vozila i jedinstvene potvrde o sigurnosti koje izdaje, preuzimajući, među ostalim, ugovornu i izvanugovornu odgovornost u tom pogledu.

(10)

U pogledu odgovornosti osoblja Agencije pri obavljanju zadaća dodijeljenih Agenciji, trebao bi se primjenjivati Protokol br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije. Primjena navedenog Protokola ne bi trebala dovoditi do nepotrebne odgode ili nametanja neopravdanih ograničenja za provedbu nacionalnih sudskih postupaka. U slučaju sudskih postupaka u koje je uključeno osoblje Agencije, u kojima se od člana osoblja zahtijeva da se pojavi pred nacionalnim sudom, upravni odbor bi, bez nepotrebne odgode, trebao odlučiti o odricanju imuniteta za tog člana osoblja, pod uvjetom da takvo odricanje neće ugroziti interese Unije. Takvu bi odluku trebalo obrazložiti na odgovarajući način te bi ona trebala podlijegati sudskom preispitivanju pred Sudom Europske unije.

(11)

Agencija bi trebala lojalno surađivati s nacionalnim pravosudnim tijelima, posebice u slučajevima u kojima je sudjelovanje Agencije potrebno zbog toga što je Agencija izvršavala svoje ovlasti u vezi s odobrenjima za vozila, jedinstvenim potvrdama o sigurnosti koje je ona izdala i odlukama o odobrenju projekata pružne opreme Europskog sustava upravljanja željezničkim prometom (ERTMS). Ako je od Agencije ili člana njezina osoblja zatraženo pružanje informacija u kontekstu relevantnih nacionalnih postupaka, Agencija bi trebala osigurati da se po takvom zahtjevu za informacije ili, ako je to potrebno, sudjelovanje u postupku, postupa s dužnom pažnjom i u razumnom roku. U tu bi svrhu upravni odbor trebao donijeti odgovarajuće postupke koje treba primjenjivati u takvim slučajevima.

(12)

Kako bi se jedinstveni europski željeznički prostor i dalje razvijao, a posebno u vezi s pružanjem odgovarajućih informacija korisnicima željezničkog prijevoza robe i putnicima, te radi izbjegavanja fragmentiranog razvoja telematskih aplikacija, potrebno je ojačati ulogu Agencije u području takvih aplikacija. Agencija bi, kao nadležno tijelo na razini Unije, trebala imati istaknutu ulogu radi osiguranja dosljednosti u razvoju i uvođenju svih telematskih aplikacija. U tu bi svrhu Agenciji trebalo dodijeliti ovlast za postupanje u svojstvu tijela nadležnog za sustav za telematske aplikacije i u tom bi svojstvu ona trebala održavati i nadgledati sve odgovarajuće zahtjeve podsustavâ na razini Unije te upravljati njima.

(13)

S obzirom na važnost ERTMS-a za neometan razvoj jedinstvenog europskog željezničkog prostora i njegovu sigurnost te kako bi se izbjegao fragmentirani razvoj ERTMS-a, potrebno je pojačati opću koordinaciju na razini Unije. Agencija bi stoga, kao tijelo Unije s najvećim stručnim znanjem u tom području, trebala u tom području dobiti istaknutiju ulogu kako bi se osigurala dosljednost u razvoju ERTMS-a, doprinijelo osiguravanju da oprema za ERTMS ispunjava specifikacije koje su na snazi i osiguralo da europski istraživački projekti povezani s ERTMS-om budu usklađeni s razvojem tehničkih specifikacija za ERTMS. Agencija bi posebno trebala sprečavati da dodatni nacionalni zahtjevi u odnosu na ERTMS ugroze njegovu interoperabilnost. Međutim, neusklađene nacionalne zahtjeve trebalo bi primjenjivati isključivo na dobrovoljnoj osnovi ili staviti izvan snage.

(14)

Kako bi postupci izdavanja odobrenja za puštanje u uporabu pružnih prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava bili učinkovitiji te kako bi se ti postupci uskladili na razini Unije, ključno je da prije svakog poziva za podnošenje ponuda u vezi s pružnom opremom ERTMS-a Agencija provjeri jesu li predviđena tehnička rješenja u potpunosti usklađena s relevantnim TSI-ovima te stoga u potpunosti interoperabilna. To treba predvidjeti Direktivom (EU) 2016/797. Agencija bi trebala osnovati grupu sastavljenu od prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja djeluju u području ERTMS-a. Sudjelovanje takvih tijela u grupi trebalo bi poticati što je više moguće.

(15)

Kako bi se olakšala suradnja i zajamčila jasna raspodjela zadaća i odgovornosti između Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost, trebalo bi razviti protokol o komunikaciji između njih. Osim toga trebalo bi razviti zajedničku informacijsku i komunikacijsku platformu s funkcionalnošću virtualne jedinstvene kontaktne točke, ako je to primjereno na temelju postojećih aplikacija i registara, proširivanjem njihove funkcionalnosti s ciljem obavješćivanja Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost o svim zahtjevima za izdavanje odobrenja i potvrda o sigurnosti, fazama tih postupaka i njihovu ishodu. Važan cilj te platforme rano je utvrđivanje potrebe za koordiniranjem odluka koje trebaju donijeti nacionalna tijela nadležna za sigurnost i Agencija u slučaju različitih zahtjeva kojima se zahtijevaju slična odobrenja i potvrde o sigurnosti. Takve bi slučajeve trebalo utvrditi na sažet način putem automatskih obavijesti.

(16)

Nadležna nacionalna tijela dosad su naplaćivala izdavanje odobrenja za vozila i jedinstvenih potvrda o sigurnosti. Prenošenjem nadležnosti na Uniju Agencija bi trebala imati pravo podnositeljima zahtjeva naplatiti izdavanje potvrda i odobrenja navedenih u prethodnim uvodnim izjavama. Važno je utvrditi određena načela koja se primjenjuju na pristojbe i naknade koje se plaćaju Agenciji. Razinu tih pristojbi i naknada trebalo bi procijeniti tako da se pokrije cjelokupni trošak pruženih usluga, uključujući prema potrebi relevantne troškove koji proizlaze iz zadaća dodijeljenih nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost. Navedene pristojbe i naknade trebale bi biti jednake trenutačnom prosjeku pristojbi i naknada za relevantne usluge ili niže od njega te bi ih trebalo utvrditi na transparentan, pošten i jedinstven način u suradnji s državama članicama. One ne bi trebale ugrožavati konkurentnost europskog željezničkog sektora i trebalo bi ih utvrditi na osnovi kojom se na odgovarajući način u obzir uzima platežna sposobnost prijevoznika i one ne bi trebale rezultirati nametanjem nepotrebnog financijskog tereta poduzećima. Trebale bi također uzeti u obzir, kako je to primjereno, specifične potrebe malih i srednjih poduzeća.

(17)

Opći je cilj da se nova raspodjela funkcija i zadaća između nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost i Agencije provede učinkovito bez snižavanja trenutačno visokih razina sigurnosti. U tu bi svrhu trebalo sklopiti sporazume o suradnji između Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost, koji uključuju elemente troškova. Agencija bi trebala imati dostatna sredstva za obavljanje svojih novih zadaća, a vremenski okvir za dodjeljivanje tih sredstava trebao bi se temeljiti na jasno utvrđenim potrebama.

(18)

Pri izradi nacrta preporuka Agencija bi trebala u obzir uzimati i slučajeve mreža koje su izolirane od ostatka željezničkog sustava Unije i koje zahtijevaju posebna stručna znanja zbog zemljopisnih ili povijesnih razloga. Osim toga, ako je djelovanje ograničeno na takve mreže, podnositelj zahtjeva za jedinstvenu potvrdu o sigurnosti i odobrenje za vozilo trebao bi moći potrebne formalnosti ispuniti lokalno, putem relevantnih nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost. U tu svrhu i s ciljem smanjivanja administrativnih opterećenja i troškova, trebalo bi biti moguće sklapanje sporazuma o suradnji između Agencije i relevantnih nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost kako bi se osigurala odgovarajuća raspodjela zadaća, ne dovodeći u pitanje preuzimanje, od strane Agencije, konačne odgovornosti za izdavanje odobrenja ili jedinstvenih potvrda o sigurnosti.

(19)

Uzimajući u obzir znanje nacionalnih tijela, a posebice nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost, Agencija bi prilikom izdavanja odgovarajućih odobrenja i jedinstvenih potvrda o sigurnosti trebala imati mogućnost iskoristiti to stručno znanje na odgovarajući način. U tu bi svrhu trebalo poticati upućivanje nacionalnih stručnjaka u Agenciju.

(20)

Direktivom (EU) 2016/798 i Direktivom (EU) 2016/797 treba predvidjeti ispitivanje nacionalnih mjera u pogledu sigurnosti i interoperabilnosti željeznica te usklađenosti s pravilima tržišnog natjecanja. Njima također treba ograničiti mogućnost država članica da donose nova nacionalna pravila. Sadašnji sustav u kojem i dalje postoje brojna nacionalna pravila može dovesti do mogućih sukoba s pravilima Unije te izazvati nedostatnu transparentnost i moguću diskriminaciju prijevoznika, među ostalim manjih i novih prijevoznika. Kako bi se prešlo na sustav uistinu transparentnih i nepristranih pravila u području željeznica na razini Unije, potrebno je pojačati postupno smanjivanje broja nacionalnih pravila, među ostalim operativnih pravila. Mišljenje koje se temelji na neovisnom i nepristranom stručnom znanju ključno je na razini Unije. U tu bi svrhu trebalo pojačati ulogu Agencije.

(21)

Rezultati, organizacija i postupci odlučivanja u području sigurnosti i interoperabilnosti željeznica znatno variraju među nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost i prijavljenim tijelima za ocjenjivanje sukladnosti, što štetno utječe na neometano funkcioniranje jedinstvenog europskog željezničkog prostora. To se može štetno odraziti posebice na mala i srednje velika poduzeća koja žele ući na željezničko tržište u drugoj državi članici. Stoga je ključno pojačano koordiniranje s ciljem postizanja veće usklađenosti na razini Unije. Agencija bi u tu svrhu putem revizija i inspekcija trebala nadgledati rezultate i odlučivanje nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost i prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti, prema potrebi u suradnji s nacionalnim akreditacijskim tijelima.

(22)

U području sigurnosti važno je osigurati najveću moguću transparentnost i djelotvoran protok informacija. Analiza rezultata koja se temelji na CSI-ovima i kojom se povezuju svi sudionici u sektoru, važna je i trebala bi se provoditi. Kada je riječ o statistici, potrebna je bliska suradnja s Eurostatom.

(23)

Agencija bi trebala biti odgovorna za objavljivanje izvješća svake dvije godine kako bi nadgledala napredak pri ostvarivanju sigurnosti i interoperabilnosti željeznica. S obzirom na njezino stručno tehničko znanje i nepristranost, Agencija bi također trebala pomagati Komisiji u ispunjavanju njezine zadaće praćenja provedbe zakonodavstva Unije u području sigurnosti i interoperabilnosti željeznica.

(24)

Trebalo bi poboljšati interoperabilnost transeuropske prometne mreže, a novi investicijski projekti koji su odabrani za primanje potpore od strane Unije trebali bi biti u skladu s ciljem interoperabilnosti utvrđenim u Uredbi (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Agencija je odgovarajuće tijelo za pružanje doprinosa ostvarivanju navedenih ciljeva te bi trebala usko surađivati s nadležnim tijelima Unije u vezi s projektima povezanima s Transeuropskom prometnom mrežom. U pogledu uvođenja ERTMS-a i projekata ERTMS-a, uloga Agencije trebala bi uključivati pružanje pomoći podnositeljima zahtjeva za provedbu projekata koji su usklađeni s TSI-om za prometno-upravljanje i signalnu-sigurnost.

(25)

Održavanje željezničkih vozila važan je dio sigurnosnoga sustava. Zbog nepostojanja sustava za izdavanje ovlaštenja radionicama za održavanje dosad nije postojalo ni pravo europsko tržište za održavanje željezničke opreme. Ta situacija dovela je do povećanja troškova za sektor i rezultira prijevozima bez tereta. Stoga je potrebno postupno razviti i ažurirati zajedničke uvjete za izdavanje ovlaštenja radionicama za održavanje i subjektima nadležnima za održavanje vozila koja nisu teretni vagoni, pri čemu je Agencija najprimjerenije tijelo za predlaganje odgovarajućih rješenja Komisiji.

(26)

Stručne kvalifikacije koje se zahtijevaju od strojovođa bitan su čimbenik i sigurnosti i interoperabilnosti željeznica u Uniji. Stručne kvalifikacije također su preduvjet za slobodno kretanje radnika u željezničkom sektoru. To bi pitanje trebalo rješavati unutar postojećeg okvira za socijalni dijalog. Agencija bi trebala pružiti potrebnu tehničku podršku kako bi se taj aspekt uzeo u obzir na razini Unije.

(27)

Agencija bi trebala olakšavati suradnju među nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost, nacionalnim istražnim tijelima i predstavničkim tijelima iz željezničkog sektora koja djeluju na razini Unije radi promicanja dobre prakse, razmjene relevantnih informacija i prikupljanja podataka povezanih sa željeznicom te nadgledanja cjelokupne izvedbe željezničkog sustava Unije u pogledu sigurnosti.

(28)

Kako bi se osigurale najveće moguće razine transparentnosti i jednak pristup relevantnim informacijama za sve strane javnosti bi trebali biti dostupni registri, ako je to relevantno, i dokumenti namijenjeni za postupke sigurnosti i interoperabilnosti željeznica. Isto vrijedi za odobrenja, jedinstvene potvrde o sigurnosti i druge odgovarajuće dokumente povezane sa željeznicom. Agencija bi trebala pružiti sredstva za razmjenu i objavu tih informacija koja su učinkovita, prilagođena korisniku i lako dostupna, posebice putem odgovarajućih informatičkih rješenja, s ciljem poboljšanja ekonomičnosti željezničkog sustava i pružanja podrške operativnim potrebama sektora.

(29)

Promicanje inovacija i istraživanja u području željeznica važno je i Agencija bi ga trebala poticati. Sva financijska pomoć koja se s tim u vezi pruža u okviru aktivnosti Agencije ne bi smjela dovesti do bilo kakvih poremećaja na odgovarajućem tržištu.

(30)

Kako bi se povećala učinkovitost financijske potpore Unije, njezina kvaliteta i usklađenost s odgovarajućim tehničkim propisima, Agencija bi trebala imati aktivnu ulogu u ocjenjivanju željezničkih projekata.

(31)

Ispravno i jedinstveno razumijevanje zakonodavstva u području sigurnosti i interoperabilnosti željeznica, vodičâ za provedbu i preporuka Agencije preduvjeti su za djelotvornu provedbu pravne stečevine u području željeznica i funkcioniranje željezničkog tržišta. Agencija bi stoga trebala aktivno sudjelovati u aktivnostima osposobljavanja i pojašnjavanja s tim u vezi.

(32)

Uzimajući u obzir nove funkcije Agencije u vezi s izdavanjem odobrenja za vozila i jedinstvenih potvrda o sigurnosti, u navedenim će područjima doći do povećane potrebe za aktivnostima osposobljavanja i objavljivanja. Nacionalna tijela nadležna za sigurnost trebalo bi pozvati da sudjeluju u aktivnostima osposobljavanja bez naknade, u slučaju kada je to moguće, posebice ako su bila uključena u njihovu pripremu.

(33)

Kako bi mogla ispunjavati svoje zadaće na odgovarajući način, Agencija bi trebala imati pravnu osobnost i neovisan proračun koji bi se uglavnom financirao iz doprinosa Unije te pristojbama i naknadama koje plaćaju podnositelji zahtjeva. Neovisnost i nepristranost Agencije ne bi se smjele ugrožavati nikakvim financijskim doprinosima koje ona prima od država članica, trećih zemalja ili drugih subjekata. Kako bi se osigurala neovisnost u njezinom svakodnevnom upravljanju i pri davanju mišljenja i preporuka te donošenju odluka, ustrojstvo Agencije trebalo bi biti transparentno, a izvršni direktor Agencije trebao bi imati punu odgovornost. Osoblje Agencije trebalo bi biti neovisno i zaposleno na osnovi kratkoročnih i dugoročnih ugovora kako bi se održalo organizacijsko znanje osoblja i osigurao kontinuitet poslovanja uz istodobno održavanje neophodne i neprestane razmjene stručnog znanja sa željezničkim sektorom. Rashodi Agencije trebali bi uključivati troškove osoblja te administrativne, infrastrukturne i operativne troškove i, među ostalim, iznos plaćen nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost za njihov rad u postupku izdavanja odobrenja za vozila i jedinstvenih potvrda o sigurnosti, u skladu s relevantnim sporazumima o suradnji i odredbama provedbenog akta o utvrđivanju pristojbi i naknada.

(34)

U pogledu sprečavanja sukoba interesa i upravljanja njima, od ključne je važnosti da Agencija djeluje nepristrano, pokaže integritet i uspostavi visoke profesionalne standarde. Nikada ne bi smio postojati opravdan razlog za sumnju da bi na odluke mogli utjecati interesi koji su protivni ulozi Agencije kao tijela koje služi Uniji kao cjelini ili privatni interesi ili veze bilo kojeg člana osoblja Agencije, bilo kojeg upućenog nacionalnog stručnjaka ili bilo kojeg člana upravnog odbora ili odborâ za žalbe koji bi stvorili, ili imali potencijal stvoriti, sukob s pravilnim obavljanjem službenih dužnosti dotične osobe. Upravni odbor stoga bi trebao donijeti sveobuhvatna pravila o sukobima interesa kojima bi se obuhvatila cijela Agencija. Tim bi se pravilima trebalo uzeti u obzir preporuke koje je izdao Revizorski sud u svojem tematskom izvješću br. 15 iz 2012.

(35)

Kako bi se racionalizirao postupak odlučivanja u Agenciji i dao doprinos jačanju učinkovitosti i djelotvornosti, trebalo bi uspostaviti upravljačku strukturu na dvije razine. U tu svrhu države članice i Komisija trebale bi imati svoje predstavnike u upravnom odboru koji bi imao potrebne ovlasti, uključujući ovlast donošenja proračuna i odobravanja programskog dokumenta. Upravni bi odbor trebao davati opće smjernice za aktivnosti Agencije i trebao bi biti snažnije uključen u nadgledanje aktivnosti Agencije, s ciljem jačanja nadzora nad administrativnim i proračunskim pitanjima. Trebalo bi osnovati manji izvršni odbor koji bi imao zadaću pripremanja sastanaka upravnog odbora na prikladan način te pružanja potpore njegovom postupku odlučivanja. Ovlasti izvršnog odbora trebalo bi utvrditi u okviru mandata koji treba donijeti upravni odbor te bi one, kada je to primjereno, trebale uključivati mišljenja i privremene odluke koje podliježu konačnom odobrenju upravnog odbora.

(36)

Kako bi se osigurala transparentnost odluka upravnog odbora, predstavnici dotičnih sektora trebali bi prisustvovati sastancima upravnog odbora, ali bez prava glasa. Predstavnike raznih dionika trebala bi imenovati Komisija na temelju njihove zastupljenosti među željezničkim prijevoznicima, upraviteljima infrastrukture, u željezničkoj industriji, sindikalnim organizacijama, putnicima i korisnicima željezničkog prijevoza robe na razini Unije.

(37)

Potrebno je osigurati da sve strane na koje se odnose odluke Agencije imaju pravo podnošenja potrebnih pravnih lijekova koje bi trebalo dodijeliti na neovisan i nepristran način. Trebalo bi uspostaviti odgovarajući žalbeni postupak kako bi se omogućilo pobijanje odluka izvršnog direktora pred specijaliziranim odborom za žalbe.

(38)

U slučaju neslaganja između Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost u odnosu na izdavanje odobrenja za vozila i jedinstvenih potvrda o sigurnosti, trebalo bi uspostaviti arbitražni postupak kako bi se odluke donosile uz usklađivanje i suradnju.

(39)

Širom strateškom perspektivom u vezi s aktivnostima Agencije olakšalo bi se planiranje njezinih resursa i upravljanje njima na djelotvorniji način te bi se dao doprinos višoj kvaliteti njezinih rezultata. To je potvrđeno i naglašeno Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1271/2013 (10). Stoga bi nakon odgovarajućeg savjetovanja s relevantnim dionicima upravni odbor trebao donijeti i periodično ažurirati jedinstven programski dokument koji sadrži godišnje i višegodišnje programe rada.

(40)

Ako nakon donošenja programskog dokumenta Agenciji bude dodijeljena nova zadaća u vezi sa sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava Unije, upravni odbor trebao bi, prema potrebi, izmijeniti programski dokument kako bi on obuhvatio tu novu zadaću, nakon analize utjecaja na kadrovske i proračunske resurse.

(41)

Aktivnost Agencije trebala bi biti transparentna. Trebalo bi osigurati djelotvoran nadzor Europskog parlamenta i u tu svrhu bi se s njime trebalo savjetovati o nacrtu višegodišnjeg dijela programskog dokumenta Agencije i Europski parlament trebao bi imati mogućnost saslušavanja izvršnoga direktora Agencije i primanja godišnjeg izvješća o aktivnostima Agencije. Agencija bi također trebala primjenjivati odgovarajuće zakonodavstvo Unije o pristupu javnosti dokumentima.

(42)

Tijekom proteklih godina, kako se osnivalo sve više decentraliziranih agencija, poboljšali su se transparentnost i nadzor nad upravljanjem financijskim sredstvima Unije koja su im dodjeljivana, posebice u pogledu proračunske raspodjele pristojbi, financijskog nadzora, ovlasti davanja razrješnice, doprinosa sustavu mirovinskog osiguranja i unutarnjeg proračunskog postupka (kodeks ponašanja). Slično tome, Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11) trebala bi se bez ograničenja primjenjivati na Agenciju, koja bi trebala pristupiti Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica o unutarnjim istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (12).

(43)

Agencija bi u svojim odnosima s međunarodnim organizacijama i trećim zemljama trebala aktivno promicati pristup koji Unija ima u području sigurnosti i interoperabilnosti željeznica. To bi također trebalo obuhvaćati, u granicama nadležnosti Agencije, olakšavanje recipročnog pristupa željezničkih prijevoznika Unije željezničkim tržištima trećih zemalja i željezničkih vozila Unije mrežama trećih zemalja.

(44)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe u pogledu ispitivanja nacrta nacionalnih pravila i postojećih nacionalnih pravila, nadgledanja nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost i prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti, utvrđivanja poslovnika odbora za žalbe i utvrđivanja pristojbi i naknada koje Agencija ima pravo ubirati, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(45)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno osnivanje specijaliziranog tijela za izradu zajedničkih rješenja za pitanja u vezi sa sigurnošću i interoperabilnošću željeznica, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog zajedničke prirode posla koji treba obaviti on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(46)

Za pravilno funkcioniranje Agencije nužno je provesti određena načela u pogledu upravljanja Agencijom radi usklađivanja sa zajedničkom izjavom i zajedničkim pristupom koje je u srpnju 2012. usuglasila međuinstitucionalna radna skupina o decentraliziranim agencijama EU-a čija je svrha racionaliziranje aktivnosti agencija i poboljšavanje njihovih rezultata.

(47)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE 1.

NAČELA

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom osniva Agencija Europske unije za željeznice („Agencija”).

2.   Ovom se Uredbom predviđaju:

(a)

osnivanje i zadaće Agencije;

(b)

zadaće država članica u kontekstu ove Uredbe.

3.   Ovom se Uredbom podupire uspostava jedinstvenog europskog željezničkog prostora, a posebno ciljevi u pogledu:

(a)

interoperabilnosti u željezničkom sustavu Unije u skladu s Direktivom (EU) 2016/797;

(b)

sigurnosti željezničkog sustava Unije u skladu s Direktivom (EU) 2016/798;

(c)

davanja ovlaštenja strojovođama u skladu s Direktivom 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14).

Članak 2.

Ciljevi Agencije

Cilj Agencije jest doprinijeti daljnjem razvoju i djelotvornom funkcioniranju jedinstvenog europskog željezničkog prostora bez granica, osiguravanjem visoke razine sigurnosti i interoperabilnosti željeznica uz istodobno unapređivanje konkurentnosti željezničkog sektora. Agencija u tehničkim pitanjima posebno doprinosi provedbi zakonodavstva Unije razvijanjem zajedničkog pristupa sigurnosti željezničkog sustava Unije i poboljšavanjem razine interoperabilnosti željezničkog sustava Unije.

Daljnji su ciljevi Agencije pratiti razvoj nacionalnih pravila u području željeznica kako bi se pružila potpora radu nacionalnih tijela koja djeluju u područjima sigurnosti i interoperabilnosti željeznica te kako bi se promicala optimizacija postupaka.

Kada je to predviđeno Direktivom (EU) 2016/797 i Direktivom (EU) 2016/798, Agencija obavlja ulogu tijela Unije odgovornog za izdavanje odobrenja za stavljanje željezničkih vozila i tipova vozila na tržište te za izdavanje jedinstvenih potvrda o sigurnosti za željezničke prijevoznike.

Agencija pri ostvarivanju tih ciljeva u cijelosti uzima u obzir proces proširenja Unije i posebna ograničenja povezana sa željezničkim vezama s trećim zemljama.

Članak 3.

Pravni status

1.   Agencija je tijelo Unije koje ima pravnu osobnost.

2.   U svakoj državi članici Agencija ima najširu moguću pravnu sposobnost koja je pravnim osobama priznata prema zakonodavstvu dotične države članice. Agencija posebno može stjecati pokretnu i nepokretnu imovinu te raspolagati njome i može biti stranka u sudskim postupcima.

3.   Agenciju zastupa njezin izvršni direktor.

4.   Agencija snosi isključivu odgovornost za funkcije i ovlasti koje su joj dodijeljene.

Članak 4.

Vrste akata Agencije

Agencija može:

(a)

uputiti Komisiji preporuke u pogledu primjene članaka 13., 15., 17., 19., 35., 36. i 37.;

(b)

uputiti državama članicama preporuke u pogledu primjene članka 34.;

(c)

dati mišljenja Komisiji na temelju članka 10. stavka 2. i članka 42. te dotičnim tijelima u državama članicama na temelju članaka 10., 25. i 26.;

(d)

uputiti preporuke nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost na temelju članka 33. stavka 4.;

(e)

donositi odluke na temelju članaka 14., 20., 21. i 22.;

(f)

davati mišljenja koja predstavljaju prihvatljiv način osiguravanja usklađenosti na temelju članka 19.;

(g)

izdavati tehničke dokumente na temelju članka 19.;

(h)

izdavati revizijska izvješća na temelju članaka 33. i 34.;

(i)

izdavati smjernice i druge neobvezujuće dokumente kojima se olakšava primjena zakonodavstva u području sigurnosti i interoperabilnosti željeznica u skladu s člancima 13., 19., 28., 32., 33. i 37.

POGLAVLJE 2.

RADNE METODE

Članak 5.

Osnivanje i sastav radnih skupina i drugih skupina

1.   Agencija osniva ograničen broj radnih skupina u svrhu izrade preporuka i, prema potrebi, smjernica, a posebno u vezi s tehničkim specifikacijama za interoperabilnost („TSI-ovi”), zajedničkim sigurnosnim ciljevima („CST-ovi”), zajedničkim sigurnosnim metodama („CSM-ovi”) i upotrebom zajedničkih sigurnosnih pokazatelja („CSI-ovi”).

Agencija može osnovati radne skupine u drugim odgovarajuće opravdanim slučajevima na zahtjev Komisije ili odbora iz članka 81. („odbor”) ili na vlastitu inicijativu, nakon savjetovanja s Komisijom.

Radnim skupinama predsjeda predstavnik Agencije.

2.   Radne skupine sastoje se od:

predstavnika koje su za sudjelovanje u radnim skupinama imenovala nadležna nacionalna tijela vlasti,

stručnjaka iz željezničkog sektora koje je odabrala Agencija s popisa iz stavka 3. Agencija osigurava primjerenu zastupljenost onih sektora industrije i onih korisnika na koje bi mogle utjecati mjere koje Komisija može predložiti na temelju preporuka koje joj je uputila Agencija. Agencija teži uravnoteženoj zemljopisnoj zastupljenosti kada je to moguće.

Agencija može prema potrebi u radne skupine imenovati neovisne stručnjake i predstavnike međunarodnih organizacija čije je stručno znanje priznato u dotičnom području. Članovi osoblja Agencije ne mogu biti imenovani u radne skupine osim na funkciju predsjednika radnih skupina koju obavlja predstavnik Agencije.

3.   Svako predstavničko tijelo iz članka 38. stavka 4. dostavlja Agenciji popis najkvalificiranijih stručnjaka koji su ovlašteni predstavljati ga u svakoj od radnih skupina i taj popis ažurira kad god dođe do promjena.

4.   Kad god rad tih radnih skupina izravno utječe na uvjete rada, zdravlje i sigurnost radnika u industriji, predstavnici imenovani od strane sindikalnih organizacija koje djeluju na europskoj razini sudjeluju u odgovarajućim radnim skupinama kao punopravni članovi.

5.   Troškove putovanja i boravka članova radnih skupina snosi Agencija na temelju pravila i utvrđenih iznosa koje donosi upravni odbor.

6.   Agencija pri izradi preporuka i smjernica iz stavka 1. na odgovarajući način uzima u obzir rezultate rada radnih skupina.

7.   Agencija osniva grupe za potrebe članaka 24., 29. i članka 38. stavka 1.

8.   Agencija može osnovati grupe u skladu s člankom 38. stavkom 4. i, u odgovarajuće opravdanim slučajevima, na zahtjev Komisije ili odbora ili na vlastitu inicijativu.

9.   Rad radnih skupina i grupa je transparentan. Upravni odbor donosi poslovnik radnih skupina i grupa, uključujući pravila o transparentnosti.

Članak 6.

Savjetovanje sa socijalnim partnerima

Kad god zadaće predviđene u člancima 13., 15., 19. i 36. imaju izravan utjecaj na socijalno okruženje ili radne uvjete radnika u industriji, Agencija se savjetuje sa socijalnim partnerima u okviru Odbora za sektorski dijalog osnovanog na temelju Odluke Komisije 98/500/EZ (15). U takvim slučajevima socijalni partneri mogu reagirati na ta savjetovanja, pod uvjetom da to učine u roku od tri mjeseca.

Navedena savjetovanja održavaju se prije nego što Agencija svoje preporuke uputi Komisiji. Agencija na odgovarajući način uzima u obzir ta savjetovanja i u svakom je trenutku spremna obrazložiti svoje preporuke. Agencija šalje Komisiji mišljenja Odbora za sektorski dijalog zajedno s preporukom Agencije, a Komisija ih šalje odboru.

Članak 7.

Savjetovanje s korisnicima željezničkog prijevoza robe i putnicima

Kad god zadaće predviđene u člancima 13. i 19. imaju izravan utjecaj na korisnike željezničkog prijevoza robe i na putnike, Agencija se savjetuje s organizacijama koje ih predstavljaju, među ostalim predstavnicima osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću. U takvim slučajevima navedene organizacije mogu reagirati na ta savjetovanja, pod uvjetom da to učine u roku od tri mjeseca.

Popis organizacija s kojima se potrebno savjetovati sastavlja Komisija uz pomoć odbora.

Navedena savjetovanja održavaju se prije nego što Agencija svoje preporuke uputi Komisiji. Agencija na odgovarajući način uzima u obzir ta savjetovanja i u svakom je trenutku spremna dodatno obrazložiti svoje preporuke. Agencija šalje Komisiji mišljenja dotičnih organizacija zajedno s preporukom Agencije, a Komisija ih šalje odboru.

Članak 8.

Procjena učinka

1.   Agencija provodi procjenu učinka svojih preporuka i mišljenja. Upravni odbor donosi metodologiju procjene učinka koja se temelji na metodologiji Komisije. Agencija se povezuje s Komisijom kako bi osigurala da relevantni rad obavljen u Komisiji bude uzet u obzir na odgovarajući način. Pretpostavke koje čine temelj procjene učinka, kao i korišteni izvori podataka, jasno su utvrđeni u izvješću koje prati svaku preporuku. Agencija jasno navodi pretpostavke koje su poslužile kao osnova za procjenu učinka i izvore podataka upotrijebljene u izvješću uz svaku preporuku.

2.   Prije nego što uključi određenu aktivnost u programski dokument koji je u skladu s člankom 51. stavkom 1. donio upravni odbor, Agencija provodi ranu procjenu učinka u kojoj navodi:

(a)

pitanje koje treba riješiti i moguća rješenja;

(b)

opseg u kojem bi određeno djelovanje, uključujući upućivanje preporuke ili davanje mišljenja Agencije, bilo potrebno;

(c)

očekivani doprinos Agencije rješavanju problema.

Prije uključivanja bilo koje aktivnosti ili projekta u programski dokument, u odnosu na njih provodi se pojedinačna i zajednička analiza učinkovitosti, kako bi se proračun i sredstva Agencije upotrijebili na najbolji mogući način.

3.   Agencija može provesti naknadno ocjenjivanje zakonodavstva koje se temelji na njezinim preporukama.

4.   Države članice dostavljaju Agenciji podatke koji su potrebni za procjenu učinka, ako su oni dostupni.

Predstavnička tijela na zahtjev Agencije dostavljaju Agenciji podatke koji nisu povjerljivi, a potrebni su za procjenu učinka.

Članak 9.

Studije

Ako je to potrebno za obavljanje njezinih zadaća, Agencija naručuje studije, prema potrebi, u suradnji s radnim skupinama i grupama iz članka 5. te financira navedene studije iz vlastitog proračuna.

Članak 10.

Mišljenja

1.   Agencija daje mišljenja na zahtjev jednog ili više nacionalnih regulatornih tijela iz članka 55. Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (16), a posebno o aspektima pitanja povezanih sa sigurnošću i interoperabilnošću na koja im je skrenuta pozornost.

2.   Agencija daje mišljenja na zahtjev Komisije o izmjenama bilo kojeg akta donesenog na temelju Direktive (EU) 2016/797 ili Direktive (EU) 2016/798, a posebno kada se upozorilo na navodni nedostatak.

3.   Agencija sva svoja mišljenja, a posebno ona iz stavka 2., daje što je prije moguće, a najkasnije u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva za mišljenje, osim ako je drukčije dogovoreno sa strankom koja podnosi zahtjev. Agencija objavljuje navedena mišljenja u roku od mjesec dana nakon njihovog davanja, u verziji iz koje je uklonjen sav materijal obuhvaćen poslovnom tajnom.

Članak 11.

Posjeti državama članicama

1.   Kako bi obavljala zadaće koje su joj povjerene, a posebno one iz članaka 14., 20., 21., 25., 26., 31., 32., 33., 34., 35. i 42,. i pomogla Komisiji u ispunjavanju njezinih dužnosti u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU), uključujući posebno procjenu djelotvorne provedbe relevantnog zakonodavstva Unije, Agencija može obavljati posjete državama članicama u skladu s politikom, metodama rada i postupcima koje donese upravni odbor.

2.   Nakon savjetovanja s dotičnom državom članicom, Agencija tu državu članicu na vrijeme obavješćuje o predviđenom posjetu, imenima zaposlenika Agencije kojima je dan nalog za obavljanje posjeta, datumu početka posjeta i njegovom predviđenom trajanju. Zaposlenici Agencije kojima je dan nalog za obavljanje takvih posjeta tu zadaću provode na temelju pisane odluke izvršnog direktora u kojoj se točno navode svrha i ciljevi njihovog posjeta.

3.   Nacionalna tijela dotičnih država članica olakšavaju rad osoblju Agencije.

4.   Agencija sastavlja izvješće o svakom posjetu iz stavka 1. i dostavlja ga Komisiji i dotičnoj državi članici.

5.   Ovim se člankom ne dovode u pitanje inspekcije iz članka 33. stavka 7. i članka 34. stavka 6.

6.   Agencija snosi troškove putovanja, smještaja, boravka i ostale troškove osoblja Agencije.

Članak 12.

Jedinstvena kontaktna točka („One Stop Shop”)

1.   Agencija uspostavlja informacijski i komunikacijski sustav s barem sljedećim funkcijama jedinstvene kontaktne točke te njime upravlja:

(a)

jedinstvena pristupna točka putem koje podnositelj zahtjeva podnosi dokumentaciju zahtjeva za odobrenja tipa, odobrenja za stavljanje vozila na tržište i jedinstvene potvrde o sigurnosti. Ako je područje uporabe ili djelovanja ograničeno na mrežu ili mreže u samo jednoj državi članici, jedinstvena pristupna točka oblikuje se tako da se osigura da podnositelj zahtjeva odabere tijelo za koje želi da obradi zahtjev za izdavanje odobrenjâ ili jedinstvenih potvrdâ o sigurnosti za cijeli postupak;

(b)

zajednička platforma za razmjenu informacija koja Agenciji i nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost pruža informacije o svim zahtjevima za odobrenja i jedinstvene potvrde o sigurnosti, fazama tih postupaka i njihovu ishodu te, prema potrebi, zahtjevima i odlukama odbora za žalbe;

(c)

zajednička platforma za razmjenu informacija koja Agenciji i nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost pruža informacije o zahtjevima za odobrenja Agencije u skladu s člankom 19. Direktive (EU) 2016/797 i zahtjevima za odobrenje pružnih prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava koji obuhvaćaju opremu Europskog sustava upravljanja i nadzora vlakova (ETCS) i/ili Globalnog sustava pokretnih komunikacija za željeznički promet (GSM-R), fazama tih postupaka i njihovu ishodu te, prema potrebi, zahtjevima i odlukama odbora za žalbe;

(d)

sustav ranog upozoravanja koji u ranoj fazi može identificirati potrebe za koordiniranjem između odluka koje trebaju donijeti nacionalna tijela nadležna za sigurnost i Agencija u slučaju različitih zahtjeva kojima se zahtijevaju slična odobrenja ili jedinstvene potvrde o sigurnosti.

2.   Tehničke i funkcionalne specifikacije jedinstvene kontaktne točke iz stavka 1. razvijaju se u suradnji s mrežom nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost iz članka 38. na temelju nacrta koji je pripremila Agencija, uzimajući u obzir rezultate analize troškova i koristi. Upravni odbor Agencije na tom temelju donosi tehničke i funkcionalne specifikacije i plan za uspostavu jedinstvene kontaktne točke. Jedinstvena kontaktna točka razvija se ne dovodeći u pitanje prava intelektualnog vlasništva i potrebnu razinu povjerljivosti te uzimajući u obzir, prema potrebi, informatičke aplikacije i registre koje je Agencija već uspostavila, kao što su oni iz članka 37.

3.   Jedinstvena kontaktna točka stavlja se u funkciju do 16. lipnja 2019.

4.   Agencija prati zahtjeve podnesene putem jedinstvene kontaktne točke, a posebno korištenjem sustava ranog upozoravanja iz stavka 1. točke (d). Ako se utvrde različiti zahtjevi kojima se zahtijevaju slična odobrenja ili jedinstvene potvrde o sigurnosti, Agencija osigurava odgovarajuće praćenje na sljedeće načine:

(a)

obavješćuje podnositelje zahtjeva da postoji još jedan ili još jedan sličan zahtjev za odobrenje ili izdavanje potvrde;

(b)

koordinira se s relevantnim nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost kako bi se osigurala dosljednost odluka koje trebaju donijeti nacionalna tijela nadležna za sigurnost i Agencija. Ako u roku od mjesec dana od početka postupka koordiniranja nije moguće pronaći uzajamno prihvatljivo rješenje, predmet se upućuje na arbitražu pred odbor za žalbe iz članaka 55., 61. i 62.

POGLAVLJE 3.

ZADAĆE AGENCIJE POVEZANE SA SIGURNOŠĆU ŽELJEZNICA

Članak 13.

Tehnička potpora – preporuke o sigurnosti željeznica

1.   Agencija upućuje Komisiji preporuke o CSI-ovima, CSM-ovima i CST-ovima koji su predviđeni u člancima 5., 6. i 7. Direktive (EU) 2016/798. Agencija Komisiji upućuje i preporuke o periodičnom revidiranju CSI-ova, CSM-ova i CST-ova.

2.   Agencija Komisiji na njezin zahtjev ili na vlastitu inicijativu upućuje preporuke o drugim mjerama u području sigurnosti, uzimajući u obzir stečeno iskustvo.

3.   Agencija izdaje smjernice kako bi nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost pomogla pri nadziranju željezničkih prijevoznika, upraviteljâ infrastrukture i drugih sudionika u skladu s člankom 17. Direktive (EU) 2016/798.

4.   Agencija može uputiti preporuke Komisiji o CSM-ovima koji obuhvaćaju bilo koje elemente sustava upravljanja sigurnošću koje treba uskladiti na razini Unije u skladu s člankom 9. stavkom 7. Direktive (EU) 2016/798.

5.   Agencija može izdavati smjernice i druge neobvezujuće dokumente radi olakšavanja provedbe zakonodavstva u području sigurnosti željeznica, uključujući pružanje pomoći državama članicama pri utvrđivanju nacionalnih pravila koja se mogu staviti izvan snage nakon donošenja i/ili revizije CSM-ova i smjernice za donošenje novih nacionalnih pravila ili izmjenu postojećih nacionalnih pravila. Agencija također može izdati smjernice u području sigurnosti željeznica i izdavanja potvrda o sigurnosti, uključujući popise primjera dobre prakse, a posebno za prekogranični prijevoz i infrastrukturu.

Članak 14.

Jedinstvene potvrde o sigurnosti

Agencija izdaje, obnavlja, suspendira i mijenja jedinstvene potvrde o sigurnosti te u tom pogledu surađuje s nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost u skladu s člancima 10., 11. i 18. Direktive (EU) 2016/798.

Agencija ograničava ili ukida jedinstvene potvrde o sigurnosti te u tom pogledu surađuje s nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost u skladu s člankom 17. Direktive (EU) 2016/798.

Članak 15.

Održavanje vozila

1.   Agencija pomaže Komisiji u vezi sa sustavom izdavanja ovlaštenja subjektima nadležnima za održavanje u skladu s člankom 14. stavkom 7. Direktive (EU) 2016/798.

2.   Agencija upućuje preporuke Komisiji za potrebe članka 14. stavka 8. Direktive (EU) 2016/798.

3.   Agencija analizira sve alternativne mjere o kojima je odlučeno u skladu s člankom 15. Direktive (EU) 2016/798 te uključuje rezultat svoje analize u izvješće iz članka 35. stavka 4. ove Uredbe.

4.   Agencija podupire i na zahtjev koordinira nacionalna tijela nadležna za sigurnost pri nadzoru subjekata nadležnih za održavanje kako je navedeno u članku 17. stavku 1. točki (c) Direktive (EU) 2016/798.

Članak 16.

Suradnja s nacionalnim istražnim tijelima

Agencija surađuje s nacionalnim istražnim tijelima u skladu s člankom 20. stavkom 3., člankom 22. stavcima 1., 2., 5. i 7. te člankom 26. Direktive (EU) 2016/798.

Članak 17.

Prijevoz opasnih tvari željeznicom

Agencija prati razvoj zakonodavstva kojim se uređuje prijevoz opasnih tvari željeznicom u smislu Direktive 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17) i zajedno s Komisijom osigurava da taj razvoj bude usklađen sa zakonodavstvom o sigurnosti i interoperabilnosti željeznica, a posebno njegovim osnovnim zahtjevima. U tu svrhu Agencija pomaže Komisiji i može dati preporuke na njezin zahtjev ili na vlastitu inicijativu.

Članak 18.

Razmjena informacija o nesrećama povezanima sa sigurnošću

Agencija potiče razmjenu informacija o nesrećama, incidentima i izbjegnutim nesrećama povezanima sa sigurnošću, uzimajući u obzir iskustvo sudionika u željezničkom sektoru iz članka 4. Direktive (EU) 2016/798. Ta razmjena informacija dovodi do razvoja dobre prakse na razini država članica.

POGLAVLJE 4.

ZADAĆE AGENCIJE POVEZANE S INTEROPERABILNOŠĆU

Članak 19.

Tehnička potpora u području interoperabilnosti željeznica

1.   Agencija:

(a)

upućuje Komisiji preporuke o TSI-ovima i njihovom revidiranju u skladu s člankom 5. Direktive (EU) 2016/797;

(b)

upućuje Komisiji preporuke o obrascima za izjavu o „EZ” provjeri i za tehničku dokumentaciju koja joj se mora priložiti, za potrebe članka 15. stavka 9. Direktive (EU) 2016/797;

(c)

upućuje Komisiji preporuke o specifikacijama za registre i njihovo revidiranje za potrebe članaka 47., 48. i 49. Direktive (EU) 2016/797;

(d)

daje mišljenja koja predstavljaju prihvatljiv način osiguravanja usklađenosti u vezi s nedostatcima TSI-ova u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive (EU) 2016/797 i dostavlja navedena mišljenja Komisiji;

(e)

na zahtjev Komisije daje joj mišljenja u pogledu zahtjevâ država članica za neprimjenom TSI-ova u skladu s člankom 7. Direktive (EU) 2016/797;

(f)

izdaje tehničke dokumente u skladu s člankom 4. stavkom 8. Direktive (EU) 2016/797;

(g)

izdaje odluku za odobrenje prije svakog poziva za podnošenje ponuda u vezi s pružnom opremom ERTMS-a kako bi se osigurala ujednačena provedba ERTMS-a u Uniji u skladu s člankom 19. Direktive (EU) 2016/797;

(h)

Komisiji daje preporuke u vezi s osposobljavanjem i izdavanjem ovlaštenja osoblju u vlaku kojemu su povjerene zadaće ključne za sigurnost;

(i)

izdaje detaljne smjernice o normama za relevantna europska tijela za normizaciju kako bi dopunila mandat koji im je dala Komisija;

(j)

upućuje preporuke Komisiji u vezi s uvjetima rada svega osoblja koje obavlja zadaće ključne za sigurnost;

(k)

upućuje preporuke Komisiji u vezi s usklađenim normama koje trebaju razviti europska tijela za normizaciju i normama koje se odnose na međusobno zamjenjive rezervne dijelove kojima se može povećati razina sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava Unije;

(l)

Komisiji prema potrebi upućuje preporuke u vezi s komponentama ključnima za sigurnost.

2.   Pri izradi nacrta preporuka, kako je navedeno u stavku 1. točkama (a), (b), (c), (h), (k) i (l), Agencija:

(a)

osigurava da su TSI-ovi i specifikacije za registre prilagođeni tehničkom napretku, tržišnim trendovima i društvenim zahtjevima;

(b)

osigurava koordinaciju izrade i ažuriranja TSI-ova i razvoja europskih normi koje se pokažu potrebnima za interoperabilnost, te održava odgovarajuće kontakte s europskim tijelima za normizaciju;

(c)

sudjeluje, prema potrebi, kao promatrač u mjerodavnim radnim skupinama koje su osnovala priznata tijela za normizaciju.

3.   Agencija može izdati smjernice i druge neobvezujuće dokumente radi olakšavanja provedbe zakonodavstva u području interoperabilnosti željeznica, uključujući pružanje pomoći državama članicama pri utvrđivanju nacionalnih pravila koja se može staviti izvan snage nakon donošenja ili revidiranja TSI-ova.

4.   U slučajevima neusklađenosti sastavnih dijelova interoperabilnosti s osnovnim zahtjevima, Agencija pomaže Komisiji u skladu s člankom 11. Direktive (EU) 2016/797.

Članak 20.

Odobrenja za stavljanje vozila na tržište

Agencija izdaje odobrenja za stavljanje željezničkih vozila na tržište te je ovlaštena obnavljati, mijenjati, suspendirati i ukidati odobrenja koja je izdala. U tu svrhu Agencija surađuje s nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost u skladu s člankom 21. Direktive (EU) 2016/797.

Članak 21.

Odobrenja za stavljanje tipova vozila na tržište

Agencija izdaje odobrenja za stavljanje tipova vozila na tržište te je ovlaštena obnavljati, mijenjati, suspendirati i ukidati odobrenja koja je izdala u skladu s člankom 24. Direktive (EU) 2016/797.

Članak 22.

Puštanje u uporabu pružnih prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava

Agencija prije svakog poziva za podnošenje ponuda u vezi s pružnom opremom ERTMS-a provjerava jesu li tehnička rješenja u potpunosti usklađena s relevantnim TSI-ovima te stoga u potpunosti interoperabilna, i donosi odluku za odobrenje, u skladu s člankom 19. Direktive (EU) 2016/797.

Članak 23.

Telematske aplikacije

1.   Agencija djeluje kao tijelo nadležno za sustav kako bi osigurala koordinirani razvoj telematskih aplikacija u Uniji, u skladu s relevantnim TSI-ovima. U tu svrhu Agencija održava i nadgleda odgovarajuće zahtjeve podsustava te upravlja njima.

2.   Agencija utvrđuje, objavljuje i primjenjuje postupak za obradu zahtjeva za izmjene specifikacija za telematske aplikacije. U tu svrhu Agencija uspostavlja, održava i ažurira registar zahtjeva za izmjene takvih specifikacija u kojem se također navode status zahtjeva i relevantna obrazloženja.

3.   Agencija razvija i održava tehničke alate za upravljanje različitim verzijama specifikacija za telematske aplikacije i nastoji osigurati kompatibilnost sa starijim verzijama.

4.   Agencija pomaže Komisiji u praćenju uvođenja specifikacija za telematske aplikacije u skladu s relevantnim TSI-ovima.

Članak 24.

Potpora prijavljenim tijelima za ocjenjivanje sukladnosti

1.   Agencija podupire aktivnosti prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti kako je navedeno u članku 30. Direktive (EU) 2016/797. Navedena potpora posebno obuhvaća izdavanje smjernica za ocjenjivanje sukladnosti ili prikladnosti za uporabu sastavnog dijela interoperabilnosti kako je navedeno u članku 9. Direktive (EU) 2016/797 i smjernica za postupak „EZ” provjere iz članaka 10. i 15. Direktive (EU) 2016/797.

2.   Agencija može olakšavati suradnju među prijavljenim tijelima za ocjenjivanje sukladnosti u skladu s člankom 44. Direktive (EU) 2016/797 te može posebno djelovati kao tehničko tajništvo za njihovu koordinacijsku grupu.

POGLAVLJE 5.

ZADAĆE AGENCIJE POVEZANE S NACIONALNIM PRAVILIMA

Članak 25.

Ispitivanje nacrta nacionalnih pravila

1.   Agencija ispituje nacrt nacionalnih pravila koji joj je podnesen u skladu s člankom 8. stavkom 4. Direktive (EU) 2016/798 i člankom 14. stavkom 5. Direktive (EU) 2016/797 u roku od dva mjeseca od njegova primitka. Ako je potreban prijevod ili ako je nacrt nacionalnog pravila dug ili složen, Agencija može produljiti taj rok za najviše tri dodatna mjeseca, podložno pristanku te države članice. Međutim, u iznimnim okolnostima Agencija i dotična država članica mogu se dogovoriti da dodatno produlje taj rok.

Agencija u navedenom razdoblju razmjenjuje relevantne informacije s dotičnom državom članicom, savjetuje se s relevantnim dionicima prema potrebi i naknadno obavješćuje tu državu članicu o ishodu ispitivanja.

2.   Ako nakon ispitivanja iz stavka 1. Agencija zaključi da nacrt nacionalnih pravila omogućuje ispunjavanje osnovnih zahtjeva interoperabilnosti, poštovanje CSM-ova i TSI-ova koji su na snazi i ostvarivanje CST-ova te da ona neće dovesti do proizvoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničavanja željezničkog prijevoza među državama članicama, Agencija o pozitivnoj ocjeni obavješćuje Komisiju i dotičnu državu članicu. U tom slučaju, Komisija može potvrditi ta pravila u informatičkom sustavu iz članka 27. Ako Agencija u roku od dva mjeseca od primitka nacrta nacionalnog pravila ili u produljenom roku koji je dogovoren u skladu sa stavkom 1. ne obavijesti Komisiju i dotičnu državu članicu o svojoj ocjeni, država članica može nastaviti s uvođenjem pravila ne dovodeći u pitanje članak 26.

3.   Ako ispitivanje iz stavka 1. rezultira negativnom ocjenom, Agencija obavješćuje dotičnu državu članicu i traži od nje da iznese svoje stajalište o ocjeni. Ako Agencija zadrži svoju negativnu ocjenu nakon razmjene mišljenja s dotičnom državom članicom, Agencija u roku od najviše mjesec dana:

(a)

daje mišljenje upućeno dotičnoj državi članici uz navođenje razloga zbog kojih predmetno nacionalno pravilo ili predmetna nacionalna pravila ne bi trebala stupiti na snagu i/ili se ne bi trebala primjenjivati; i

(b)

obavješćuje Komisiju o negativnoj ocjeni uz navođenje razloga zbog kojih predmetno nacionalno pravilo ili predmetna nacionalna pravila ne bi trebala stupiti na snagu i/ili se ne bi trebala primjenjivati.

Time se ne dovodi u pitanje pravo države članice da donese novo nacionalno pravilo u skladu s člankom 8. stavkom 3. točkom (c) Direktive (EU) 2016/798 ili člankom 14. stavkom 4. točkom (b) Direktive (EU) 2016/797.

4.   Dotična država članica obavješćuje Komisiju o svojem stajalištu o mišljenju iz stavka 3. u roku od dva mjeseca, uključujući svoje razloge u slučaju neslaganja.

Ako se smatra da dostavljeni razlozi nisu dostatni, ili u nedostatku takvih informacija, i ako država članica donese predmetno nacionalno pravilo, a da nije u dovoljnoj mjeri uzela u obzir mišljenje iz stavka 3., Komisija može provedbenim aktima donijeti odluku upućenu dotičnoj državi članici kojom od nje zahtijeva da izmijeni to pravilo ili da ga stavi izvan snage. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 81. stavka 2.

Članak 26.

Ispitivanje postojećih nacionalnih pravila

1.   Agencija ispituje nacionalna pravila o kojima se obavijestilo u skladu s člankom 14. stavkom 6. Direktive (EU) 2016/797 i člankom 8. stavkom 6. Direktive (EU) 2016/798, u roku od dva mjeseca od njihova primitka. Ako je potreban prijevod ili ako je nacionalno pravilo dugo ili složeno, Agencija može produljiti taj rok za najviše tri dodatna mjeseca, podložno pristanku te države članice. Međutim, u iznimnim okolnostima Agencija i dotična država članica mogu se dogovoriti da dodatno produlje taj rok.

Agencija u navedenom razdoblju razmjenjuje relevantne informacije s dotičnom državom članicom i naknadno je obavješćuje o ishodu ispitivanja.

2.   Ako nakon ispitivanja iz stavka 1. Agencija zaključi da nacionalna pravila omogućuju ispunjavanje osnovnih zahtjeva interoperabilnosti, poštovanje CSM-ova i TSI-ova koji su na snazi i ostvarivanje CST-ova te da ona neće dovesti do proizvoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničavanja željezničkog prijevoza među državama članicama, Agencija o pozitivnoj ocjeni obavješćuje Komisiju i dotičnu državu članicu. U tom slučaju Komisija može potvrditi ta pravila u informatičkom sustavu iz članka 27. Ako Agencija ne obavijesti Komisiju i dotičnu državu članicu u roku od dva mjeseca od primitka nacionalnih pravila ili u produljenom roku koji je dogovoren u skladu sa stavkom 1., pravilo je i dalje važeće.

3.   Ako ispitivanje iz stavka 1. rezultira negativnom ocjenom, Agencija obavješćuje dotičnu državu članicu i traži od nje da iznese svoje stajalište o ocjeni. Ako Agencija zadrži svoju negativnu ocjenu nakon razmjene mišljenja s dotičnom državom članicom, Agencija u roku od najviše mjesec dana:

(a)

daje mišljenje upućeno dotičnoj državi članici u kojem navodi da su predmetno nacionalno pravilo ili predmetna nacionalna pravila dobila negativnu ocjenu i razloge zbog kojih bi predmetno pravilo ili predmetna pravila trebalo izmijeniti ili staviti izvan snage; i

(b)

obavješćuje Komisiju o negativnoj ocjeni uz navođenje razloga zbog kojih bi predmetno nacionalno pravilo ili predmetna nacionalna pravila trebalo izmijeniti ili staviti izvan snage.

4.   Dotična država članica obavješćuje Komisiju o svojem stajalištu o mišljenju iz stavka 3. u roku od dva mjeseca, uključujući svoje razloge u slučaju neslaganja. Ako se smatra da dostavljeni razlozi nisu dostatni, ili u nedostatku takvih informacija, Komisija može provedbenim aktima donijeti odluku upućenu dotičnoj državi članici kojom od nje zahtijeva da izmijeni predmetno nacionalno pravilo ili da ga stavi izvan snage. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 81. stavka 2.

5.   Odstupajući od stavaka 3. i 4., u slučaju hitnih preventivnih mjera, ako ispitivanje iz stavka 1. rezultira negativnom ocjenom i ako dotična država članica u roku od dva mjeseca od primitka mišljenja Agencije ne izmijeni predmetno pravilo ili ga ne stavi izvan snage, Komisija može provedbenim aktima donijeti odluku kojom od države članice zahtijeva da izmijeni to pravilo ili da ga stavi izvan snage. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 81. stavka 2.

U slučaju pozitivne ocjene Agencije i ako predmetno nacionalno pravilo utječe na više od jedne države članice, Komisija u suradnji s Agencijom i državama članicama poduzima odgovarajuće mjere, uključujući prema potrebi revidiranje CSM-ova i TSI-ova.

6.   Postupak iz stavaka 2., 3. i 4. primjenjuje se mutatis mutandis u slučajevima u kojima Agencija utvrdi da je nacionalno pravilo, bez obzira na to je li se o njemu obavijestilo, suvišno ili u suprotnosti s CSM-ovima, CST-ovima, TSI-ovima ili bilo kojim drugim zakonodavstvom Unije u području željeznica ili da stvara neopravdanu prepreku na jedinstvenom željezničkom tržištu.

Članak 27.

Informatički sustav koji treba upotrebljavati u svrhu obavješćivanja o nacionalnim pravilima i njihovog razvrstavanja

1.   Agencija upravlja namjenskim informatičkim sustavom koji sadrži nacionalna pravila kako je navedeno u člancima 25. i 26. te prihvatljive nacionalne načine osiguravanja usklađenosti iz članka 2. točke 34. Direktive (EU) 2016/797. Agencija ih prema potrebi čini dostupnima dionicima za potrebe savjetovanja.

2.   Države članice obavješćuju Agenciju i Komisiju o nacionalnim pravilima kako je navedeno u članku 25. stavku 1. i članku 26. stavku 1. putem informatičkog sustava iz stavka 1. ovog članka. Agencija u tom informatičkom sustavu objavljuje navedena pravila, uključujući status njihovog ispitivanja i pozitivni ili negativni ishod ocjene po njezinu završetku te upotrebljava taj informatički sustav za potrebe obavješćivanja Komisije u skladu s člancima 25. i 26.

3.   Agencija provodi tehničko ispitivanje postojećih nacionalnih pravila, spomenutih u dostupnom nacionalnom zakonodavstvu koja su od 15. lipnja 2016. navedena u njezinoj bazi podataka s referentnim dokumentima. Agencija razvrstava nacionalna pravila o kojima se obavijestilo u skladu s člankom 14. stavkom 10. Direktive (EU) 2016/797. U tu svrhu ona upotrebljava sustav iz stavka 1. ovog članka.

4.   Agencija razvrstava nacionalna pravila o kojima se obavijestilo u skladu s člankom 8. Direktive (EU) 2016/798 i u skladu s Prilogom I. toj Direktivi, uzimajući u obzir razvoj zakonodavstva Unije. U tu svrhu Agencija razvija alat za upravljanje pravilima kojim se države članice koriste kako bi pojednostavile svoje sustave nacionalnih pravila. Agencija za objavljivanje alata za upravljanje pravilima upotrebljava sustav iz stavka 1. ovog članka.

POGLAVLJE 6.

ZADAĆE AGENCIJE POVEZANE S EUROPSKIM SUSTAVOM UPRAVLJANJA ŽELJEZNIČKIM PROMETOM (ERTMS)

Članak 28.

Tijelo nadležno za sustav ERTMS-a

1.   Agencija djeluje kao tijelo nadležno za sustav kako bi se osigurao koordinirani razvoj ERTMS-a u Uniji, u skladu s relevantnim TSI-ovima. U tu svrhu Agencija održava i nadgleda odgovarajuće zahtjeve podsustava te upravlja njima, uključujući tehničke specifikacije za ETCS i GSM-R.

2.   Agencija utvrđuje, objavljuje i primjenjuje postupak za obradu zahtjeva za izmjene specifikacija za ERTMS. U tu svrhu Agencija uspostavlja, održava i ažurira registar zahtjeva za izmjene specifikacija za ERTMS u kojem se također navode status i relevantna obrazloženja.

3.   Razvoj novih verzija tehničkih specifikacija za ERTMS ne smije imati štetne posljedice po brzinu uvođenja ERTMS-a, stabilnost specifikacija koje su potrebne za optimizaciju proizvodnje opreme za ERTMS, dobit od ulaganja za željezničke prijevoznike, upravitelje infrastrukture i posjednike te učinkovito planiranje uvođenja ERTMS-a.

4.   Agencija razvija i održava tehničke alate za upravljanje različitim verzijama ERTMS-a s ciljem osiguravanja tehničke i operativne kompatibilnosti između mreža i vozila opremljenih različitim verzijama te pružanja poticaja brzoj i koordiniranoj provedbi verzija koje su na snazi.

5.   U skladu s člankom 5. stavkom 10. Direktive (EU) 2016/797, Agencija osigurava da kasnije verzije opreme za ERTMS budu tehnički kompatibilne s ranijim verzijama.

6.   Agencija sastavlja i širi odgovarajuće smjernice za primjenu za dionike i dokumentaciju s objašnjenjima povezanu s tehničkim specifikacijama za ERTMS.

Članak 29.

Grupa prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti za ERTMS

1.   Agencija osniva grupu prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti za ERTMS kako je navedeno u članku 30. stavku 7. Direktive (EU) 2016/797 i predsjeda njome.

Grupa provjerava dosljednost primjene postupka za ocjenjivanje sukladnosti ili prikladnosti za uporabu sastavnog dijela interoperabilnosti kako je navedeno u članku 9. Direktive (EU) 2016/797 i postupaka „EZ” provjere iz članka 10. Direktive (EU) 2016/797 koje provode prijavljena tijela za ocjenjivanje sukladnosti.

2.   Agencija svake godine izvješćuje Komisiju o aktivnostima grupe iz stavka 1., među ostalim putem statističkih podataka o nazočnosti predstavnika prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti u grupi.

3.   Agencija provodi vrednovanje primjene postupka za ocjenjivanje sukladnosti sastavnih dijelova interoperabilnosti i postupka „EZ” provjere za opremu za ERTMS te Komisiji svake dvije godine podnosi izvješće koje prema potrebi uključuje preporuke za bilo kakva poboljšanja.

Članak 30.

Kompatibilnost između ERTMS podsustava ugrađenih u vozilo i pružnih ERTMS podsustava

1.   Agencija odlučuje:

(a)

da, ne dovodeći u pitanje članak 21. stavak 5. Direktive (EU) 2016/797 i prije izdavanja odobrenja za stavljanje na tržište vozila opremljenog ERTMS podsustavom ugrađenim u vozilo, podnositelje zahtjeva na njihov zahtjev savjetuje o tehničkoj kompatibilnosti između ERTMS podsustava ugrađenih u vozilo i pružnih ERTMS podsustava;

(b)

da, ne dovodeći u pitanje članak 17. Direktive (EU) 2016/798 i nakon izdavanja odobrenja za stavljanje na tržište vozila opremljenog ERTMS podsustavom ugrađenim u vozilo, željezničke prijevoznike na njihov zahtjev, prije nego što upotrijebe ERTMS podsustav ugrađen u vozilo, savjetuje o operativnoj kompatibilnosti između ERTMS podsustava ugrađenih u vozilo i pružnih ERTMS podsustava.

Agencija za potrebe ovog stavka surađuje s relevantnim nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost.

2.   Ako Agencija, prije nego što je nacionalno tijelo nadležno za sigurnost izdalo odobrenje, utvrdi, ili je podnositelj zahtjeva obavijesti putem jedinstvene kontaktne točke u skladu s člankom 19. stavkom 6. Direktive (EU) 2016/797, da su idejni projekt ili specifikacije izmijenjeni nakon što je Agencija izdala odobrenje u skladu s člankom 19. Direktive (EU) 2016/797 i da postoji rizik nedostatne tehničke i operativne kompatibilnosti između pružnog ERTMS podsustava i vozila opremljenih ERTMS-om, Agencija surađuje s uključenim stranama, među ostalim s podnositeljem zahtjeva i relevantnim nacionalnim tijelom nadležnim za sigurnost, kako bi se pronašlo uzajamno prihvatljivo rješenje. Ako u roku od mjesec dana od početka postupka usklađivanja nije moguće pronaći uzajamno prihvatljivo rješenje, predmet se upućuje na arbitražu pred odbor za žalbe.

3.   Ako Agencija, nakon što je nacionalno tijelo nadležno za sigurnost izdalo odobrenje, utvrdi da postoji rizik nedostatne tehničke i operativne kompatibilnosti između relevantnih mreža i vozila opremljenih opremom za ERTMS-a, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost i Agencija surađuju sa svim uključenim stranama kako bi se bez odgode pronašlo uzajamno prihvatljivo rješenje. Agencija o takvim slučajevima obavješćuje Komisiju.

Članak 31.

Potpora uvođenju ERTMS-a i projektima ERTMS-a

1.   Agencija pomaže Komisiji u praćenju uvođenja ERTMS-a u skladu s europskim planom uvođenja koji je na snazi. Agencija na zahtjev Komisije olakšava koordinaciju uvođenja ERTMS-a na transeuropskim prometnim koridorima i na teretnim koridorima kako je predviđeno u Uredbi (EU) br. 913/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (18).

2.   Agencija osigurava tehničko praćenje projekata za uvođenje ERTMS-a koje financira Unija, među ostalim, kada je to primjenjivo i bez uzrokovanja nepotrebne odgode postupka, analizu natječajne dokumentacije u trenutku objave poziva za javno nadmetanje. Prema potrebi Agencija također pomaže korisnicima sredstava Unije radi osiguranja potpune usklađenosti tehničkih rješenja implementiranih u okviru projekata s TSI-ovima za prometno-upravljanje i signalnu-sigurnost te stoga njihove potpune interoperabilnosti.

Članak 32.

Akreditiranje laboratorija

1.   Agencija podupire usklađeno akreditiranje laboratorijâ ERTMS-a u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (19), posebno davanjem prikladnih smjernica akreditacijskim tijelima.

2.   Agencija obavješćuje države članice i Komisiju u slučajevima neusklađenosti sa zahtjevima Uredbe (EZ) br. 765/2008 u odnosu na akreditiranje laboratorijâ ERTMS-a.

3.   Agencija može sudjelovati kao promatrač u uzajamnim vrednovanjima koja su propisana Uredbom (EZ) br. 765/2008.

POGLAVLJE 7.

ZADAĆE AGENCIJE POVEZANE S NADGLEDANJEM JEDINSTVENOG EUROPSKOG ŽELJEZNIČKOG PROSTORA

Članak 33.

Nadgledanje rada i odlučivanja nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost

1.   Kako bi obavljala zadaće koje su joj povjerene i pomagala Komisiji pri ispunjavanju njezinih dužnosti u skladu s UFEU-om, Agencija u ime Komisije putem revizija i inspekcija nadgleda rad i odlučivanje nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost.

2.   Agencija ima pravo provesti reviziju:

(a)

sposobnosti nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost da obavljaju zadaće povezane sa sigurnošću i interoperabilnošću željeznica; i

(b)

djelotvornosti nadgledanja sustava za upravljanje sigurnošću sudionika iz članka 17. Direktive (EU) 2016/798 koje provode nacionalna tijela nadležna za sigurnost.

Upravni odbor donosi politiku, radne metode, postupke i praktične aranžmane za primjenu ovog stavka, uključujući, prema potrebi, aranžmane u pogledu savjetovanja s državama članicama prije objave informacija.

Agencija promiče uključivanje u revizorski tim kvalificiranih revizora iz nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost koja nisu predmetom dotične revizije. Agencija u tu svrhu utvrđuje popis kvalificiranih revizora i osigurava im osposobljavanje kada je to potrebno.

3.   Agencija izdaje revizorska izvješća i šalje ih dotičnim nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost, dotičnoj državi članici i Komisiji. Svako revizorsko izvješće posebno sadrži popis nedostataka koje je Agencija utvrdila kao i preporuke za poboljšanje.

4.   Ako Agencija smatra da nedostatci iz stavka 3. sprečavaju dotično nacionalno tijelo nadležno za sigurnost u djelotvornom obavljanju njegovih zadaća povezanih sa sigurnošću i interoperabilnošću željeznica, Agencija preporučuje nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost poduzimanje primjerenih koraka u zajednički dogovorenom roku, uzimajući u obzir ozbiljnost nedostatka. Agencija obavješćuje dotičnu državu članicu o takvoj preporuci.

5.   Ako se nacionalno tijelo nadležno za sigurnost ne slaže s preporukama Agencije iz stavka 4. ili ne poduzme primjerene korake iz stavka 4. ili ako nacionalno tijelo nadležno za sigurnost u roku od tri mjeseca od primitka preporuka Agencije ne dostavi odgovor na preporuke, Agencija o tome obavješćuje Komisiju.

6.   Komisija obavješćuje dotičnu državu članicu o tom pitanju i traži od nje da iznese svoje stajalište u vezi s preporukom iz stavka 4. Ako se smatra da dostavljeni odgovori nisu dostatni ili ako država članica u roku od tri mjeseca od zahtjeva Komisije ne dostavi odgovor, Komisija može u roku od šest mjeseci prema potrebi poduzeti primjereno djelovanje u vezi s koracima koje treba poduzeti zbog rezultata revizije.

7.   Agencija je ovlaštena provoditi najavljene inspekcije nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost kako bi provjerila određena područja njihovih aktivnosti i rada, a posebno kako bi pregledala dokumente, postupke i evidenciju povezane s njihovim zadaćama iz Direktive (EU) 2016/798. Inspekcije se mogu provoditi na ad hoc osnovi ili u skladu s planom koji je izradila Agencija. Inspekcije traju najviše dva dana. Nacionalna tijela država članica olakšavaju rad osoblju Agencije. Agencija podnosi Komisiji, dotičnoj državi članici i dotičnom nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost izvješće o svakoj inspekciji.

Politiku, radne metode i postupak za provedbu inspekcija utvrđuje upravni odbor.

Članak 34.

Nadgledanje prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti

1.   Za potrebe članka 41. Direktive (EU) 2016/797 Agencija podupire Komisiju u nadgledanju prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti pružanjem pomoći akreditacijskim tijelima i mjerodavnim nacionalnim tijelima putem revizija i inspekcija, kako je predviđeno u stavcima od 2. do 6.

2.   Agencija podupire usklađeno akreditiranje prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti, posebno dajući akreditacijskim tijelima prikladne smjernice o kriterijima vrednovanja i postupcima kojima se ocjenjuje ispunjavaju li prijavljena tijela uvjete iz poglavlja VI. Direktive (EU) 2016/797, putem Europske akreditacijske infrastrukture priznate u skladu s člankom 14. Uredbe (EZ) br. 765/2008.

3.   Ako se radi o prijavljenim tijelima za ocjenjivanje sukladnosti koja nisu akreditirana u skladu s člankom 27. Direktive (EU) 2016/797, Agencija može provesti reviziju njihove sposobnosti ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u članku 30. Direktive (EU) 2016/797. Postupak za provedbu revizije utvrđuje upravni odbor.

4.   Agencija izdaje revizorska izvješća o aktivnostima iz stavka 3. i šalje ih dotičnom prijavljenom tijelu za ocjenjivanje sukladnosti, dotičnoj državi članici i Komisiji. Svako revizorsko izvješće posebno sadrži popis svih nedostataka koje je Agencija utvrdila i preporuke za poboljšanje. Ako Agencija smatra da ti nedostatci sprečavaju dotično prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u djelotvornom obavljanju njegovih zadaća povezanih s interoperabilnošću željeznica, Agencija donosi preporuku kojom se od države članice u kojoj to prijavljeno tijelo ima sjedište zahtijeva poduzimanje primjerenih koraka u zajednički dogovorenom roku, uzimajući u obzir ozbiljnost nedostatka.

5.   Kada se država članica ne slaže s preporukom iz stavka 4. ili ne poduzme primjerene korake iz stavka 4. ili ako prijavljeno tijelo u roku od tri mjeseca od primitka preporuke Agencije ne dostavi odgovor na preporuku, Agencija o tome obavješćuje Komisiju. Komisija obavješćuje dotičnu državu članicu o navedenom pitanju i traži od nje da iznese svoje stajalište u vezi s preporukom. Ako se smatra da dostavljeni odgovori nisu dostatni ili ako država članica u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva Komisije ne dostavi odgovor, Komisija može donijeti odluku u roku od šest mjeseci.

6.   Agencija je ovlaštena provoditi najavljene ili nenajavljene inspekcije prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti kako bi provjerila određena područja njihovih aktivnosti i rada, a posebno kako bi pregledala dokumente, ovlaštenja i evidenciju povezane s njihovim zadaćama kako je navedeno u članku 41. Direktive (EU) 2016/797. Ako se radi o akreditiranim tijelima, Agencija surađuje s relevantnim nacionalnim akreditacijskim tijelima. Ako se radi o tijelima za ocjenjivanje sukladnosti koja nisu akreditirana, Agencija surađuje s relevantnim nacionalnim tijelima koja su priznala dotična prijavljena tijela. Inspekcije se mogu provoditi na ad hoc osnovi ili u skladu s politikom, radnim metodama i postupcima koje je izradila Agencija. Inspekcije traju najviše dva dana. Prijavljena tijela za ocjenjivanje sukladnosti olakšavaju rad osoblju Agencije. Agencija podnosi Komisiji i dotičnoj državi članici izvješće o svakoj inspekciji.

Članak 35.

Nadgledanje napretka u području sigurnosti i interoperabilnosti željeznica

1.   Agencija zajedno s nacionalnim istražnim tijelima prikuplja relevantne podatke o nesrećama i incidentima, uzimajući u obzir doprinos nacionalnih istražnih tijela sigurnosti željezničkog sustava Unije.

2.   Agencija nadgleda cjelokupnu izvedbu željezničkog sustava Unije u pogledu sigurnosti. Agencija posebno može zatražiti pomoć tijelâ iz članka 38., uključujući pomoć u obliku prikupljanja podataka i pristupa rezultatima stručne revizije u skladu s člankom 22. stavkom 7. Direktive (EU) 2016/798. Agencija se također koristi podacima koje prikuplja Eurostat i surađuje s Eurostatom kako bi se izbjeglo bilo kakvo udvostručavanje rada i osigurala metodološka dosljednost između CSI-ova i pokazatelja koji se koriste za druge načine prijevoza.

3.   Agencija na zahtjev Komisije izdaje preporuke za poboljšanje interoperabilnosti željezničkog sustava Unije, posebno olakšavanjem koordinacije između željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture ili između upravitelja infrastrukture.

4.   Agencija nadgleda napredak na području sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava Unije. Agencija svake dvije godine Komisiji podnosi izvješće o napretku na području sigurnosti i interoperabilnosti u jedinstvenom europskom željezničkom prostoru te objavljuje navedeno izvješće.

5.   Agencija na zahtjev Komisije izrađuje izvješća o stanju provedbe i primjene zakonodavstva Unije u području sigurnosti i interoperabilnosti željeznica u dotičnoj državi članici.

6.   Agencija na zahtjev države članice ili Komisije izrađuje pregled razine sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava Unije te u tu svrhu utvrđuje namjenski instrument u skladu s člankom 53. stavkom 2. Direktive (EU) 2016/797.

POGLAVLJE 8.

DRUGE ZADAĆE AGENCIJE

Članak 36.

Željezničko osoblje

1.   Agencija obavlja odgovarajuće zadaće u vezi sa željezničkim osobljem navedene u člancima 4., 22., 23., 25., 28., 33., 34., 35. i 37. Direktive 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20).

2.   Komisija može zatražiti od Agencije da obavlja druge zadaće u vezi sa željezničkim osobljem u skladu s Direktivom 2007/59/EZ te da izda preporuke u vezi sa željezničkim osobljem kojem su povjerene sigurnosne zadaće koje nisu obuhvaćene Direktivom 2007/59/EZ.

3.   Agencija se savjetuje s nacionalnim tijelima nadležnima za pitanja željezničkog osoblja o pitanjima koja se odnose na zadaće iz stavaka 1. i 2. Agencija može promicati suradnju među tim tijelima, među ostalim organiziranjem odgovarajućih sastanaka s njihovim predstavnicima.

Članak 37.

Registri i njihova dostupnost

1.   Agencija uspostavlja i održava, prema potrebi u suradnji s nadležnim nacionalnim sudionicima:

(a)

Europski registar vozila u skladu s člankom 47. Direktive (EU) 2016/797;

(b)

Europski registar odobrenih tipova vozila u skladu s člankom 48. Direktive (EU) 2016/797.

2.   Agencija djeluje kao tijelo nadležno za sustav za sve registre i baze podataka iz Direktive (EU) 2016/797, Direktive (EU) 2016/798 i Direktive 2007/59/EZ. Njezina djelovanja u tom svojstvu posebno uključuju:

(a)

razvoj i održavanje specifikacija za registre;

(b)

koordiniranje razvojâ u vezi s registrima u državama članicama;

(c)

davanje smjernica o registrima odgovarajućim dionicima;

(d)

upućivanje preporuka Komisiji u pogledu poboljšanja specifikacija za postojeće registre, uključujući kada je to potrebno pojednostavljivanje i brisanje suvišnih informacija, kao i u pogledu eventualne potrebe za uspostavljanjem novih registara, što je podložno analizi troškova i koristi.

3.   Agencija osigurava javnu dostupnost sljedećih dokumenata i registara utvrđenih Direktivom (EU) 2016/797 i Direktivom (EU) 2016/798:

(a)

„EZ” izjava o provjeri podsustava;

(b)

„EZ” izjava o sukladnosti sastavnih dijelova interoperabilnosti i „EZ” izjava o prikladnosti za uporabu sastavnih dijelova interoperabilnosti;

(c)

dozvola izdanih u skladu s člankom 24. stavkom 8. Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (21);

(d)

jedinstvenih potvrda o sigurnosti izdanih u skladu s člankom 10. Direktive (EU) 2016/798;

(e)

izvješća o istragama dostavljenih Agenciji u skladu s člankom 24. Direktive (EU) 2016/798;

(f)

nacionalnih pravila o kojima se obavijestilo Komisiju u skladu s člankom 8. Direktive (EU) 2016/798 i člankom 14. Direktive (EU) 2016/797;

(g)

registara vozila iz članka 47. Direktive (EU) 2016/797, među ostalim preko poveznica na odgovarajuće nacionalne registre;

(h)

registara infrastrukture, među ostalim preko poveznica na odgovarajuće nacionalne registre;

(i)

registara povezanih sa subjektima nadležnima za održavanje i tijelima koja im izdaju ovlaštenja;

(j)

Europskog registra odobrenih tipova vozila u skladu s člankom 48. Direktive (EU) 2016/797;

(k)

registra zahtjeva za izmjene i planiranih izmjena specifikacija za ERTMS, u skladu s člankom 28. stavkom 2. ove Uredbe;

(l)

registra zahtjeva za izmjene i planiranih izmjena TSI-ova za telematske aplikacije za prijevoz putnika („TAP-ovi”) i telematske aplikacije za prijevoz tereta („TAF-ovi”), u skladu s člankom 23. stavkom 2. ove Uredbe;

(m)

registra oznaka posjednika vozila koji Agencija vodi u skladu s TSI-om za odvijanje prometa i upravljanje njime;

(n)

izvješća o kvaliteti izdanih u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (22).

4.   Na temelju nacrta koji priprema Agencija države članice i Komisija raspravljaju o praktičnim aranžmanima za slanje dokumenata iz stavka 3. i postižu dogovor o njima.

5.   Pri slanju dokumenata iz stavka 3. dotična tijela mogu navesti koji se dokumenti zbog sigurnosnih razloga ne smiju otkriti javnosti.

6.   Nacionalna tijela koja su odgovorna za izdavanje dozvola iz stavka 3. točke (c) ovog članka izvješćuju Agenciju o svakoj pojedinačnoj odluci o izdavanju, produljenju, izmjeni ili ukidanju tih dozvola, u skladu s Direktivom 2012/34/EU.

Nacionalna tijela nadležna za sigurnost koja su odgovorna za izdavanje jedinstvenih potvrda o sigurnosti iz stavka 3. točke (d) ovog članka obavješćuju Agenciju, u skladu s člankom 10. stavkom 16. Direktive (EU) 2016/798, o svakoj pojedinačnoj odluci o izdavanju, produljenju, izmjeni, ograničavanju ili ukidanju tih potvrda.

7.   Agencija u javnu bazu podataka može uključiti svaki javni dokument ili poveznicu koji su od značaja za ciljeve ove Uredbe, uzimajući u obzir zakonodavstvo Unije o zaštiti podataka koje se primjenjuje.

Članak 38.

Suradnja među nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost, istražnim tijelima i predstavničkim tijelima

1.   Agencija uspostavlja mrežu nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost iz članka 16. Direktive (EU) 2016/798. Agencija toj mreži osigurava tajništvo.

2.   Agencija podupire istražna tijela u skladu s člankom 22. stavkom 7. Direktive (EU) 2016/798. Agencija radi olakšavanja suradnje među istražnim tijelima osigurava tajništvo koje se ustrojava izdvojeno od funkcija u okviru Agencije povezanih s izdavanjem potvrda o sigurnosti željezničkim prijevoznicima i odobrenja za stavljanje vozila na tržište.

3.   Ciljevi suradnje između tijela iz stavaka 1. i 2. jesu posebice:

(a)

razmjena informacija povezanih sa sigurnošću i interoperabilnošću željeznica;

(b)

promicanje dobre prakse i širenje relevantnih znanja;

(c)

dostavljanje Agenciji podataka o sigurnosti željeznica, posebno podataka u vezi s CSI-ovima.

Agencija olakšava suradnju između nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost i nacionalnih istražnih tijela, a posebno održavanjem zajedničkih sastanaka.

4.   Agencija može uspostaviti mrežu predstavničkih tijela iz željezničkog sektora koja djeluju na razini Unije. Popis tih tijela utvrđuje Komisija. Agencija mreži može osigurati tajništvo. Zadaće mreže su posebice:

(a)

razmjena informacija povezanih sa sigurnošću i interoperabilnošću željeznica;

(b)

promicanje dobre prakse i širenje relevantnih znanja;

(c)

dostavljanje Agenciji podataka o sigurnosti i interoperabilnosti željeznica.

5.   Mreže i tijela iz stavaka 1., 2. i 4. ovog članka mogu dati komentare na nacrte mišljenja iz članka 10. stavka 2.

6.   Agencija može uspostaviti druge mreže s tijelima ili tijelima vlasti koja su odgovorna za dio željezničkog sustava Unije.

7.   Komisija može sudjelovati na sastancima mreža iz ovog članka.

Članak 39.

Komuniciranje i širenje informacija

Agencija odgovarajućim dionicima dostavlja informacije u vezi s okvirom prava Unije u području željeznica i razvojem normi i smjernica te ih širi u skladu s odgovarajućim planovima za komuniciranje i širenje informacija koje je donio upravni odbor na temelju nacrta koji je pripremila Agencija. Upravni odbor redovito ažurira navedene planove na temelju analize potreba.

Članak 40.

Istraživanje i promicanje inovacija

1.   Agencija na zahtjev Komisije ili na vlastitu inicijativu, uz poštovanje postupka iz članka 52. stavka 4., doprinosi istraživačkim aktivnostima u području željeznica na razini Unije, među ostalim pružanjem potpore odgovarajućim službama Komisije i predstavničkim tijelima. Takvim se doprinosima ne dovode u pitanje druge istraživačke aktivnosti na razini Unije.

2.   Komisija može povjeriti Agenciji zadaću promicanja inovacija kojima je cilj unapređivanje sigurnosti i interoperabilnosti željeznica, a posebno uporabe novih informacijskih tehnologija, informacija o rasporedu i sustava slijeđenja i praćenja.

Članak 41.

Pomoć Komisiji

Agencija Komisiji na njezin zahtjev pomaže pri provedbi zakonodavstva Unije čiji je cilj povećanje razine interoperabilnosti željezničkih sustava i razvijanje zajedničkog pristupa sigurnosti željezničkog sustava Unije.

Takva pomoć može uključivati davanje tehničkih savjeta o pitanjima za koja su potrebna specifična znanja i prikupljanje informacija preko mreža iz članka 38.

Članak 42.

Pomoć pri ocjenjivanju željezničkih projekata

Ne dovodeći u pitanje odstupanja predviđena u članku 7. Direktive (EU) 2016/797, Agencija na zahtjev Komisije ispituje, sa stajališta sigurnosti i interoperabilnosti željeznica, svaki projekt koji uključuje projektiranje, izgradnju, obnovu ili modernizaciju bilo kojeg podsustava za koji je podnesen zahtjev za financijsku potporu Unije.

U roku koji treba dogovoriti s Komisijom, a koji ne može biti dulji od dva mjeseca, uzimajući u obzir važnost projekta i raspoložive resurse, Agencija daje mišljenje o usklađenosti projekta s odgovarajućim zakonodavstvom u području sigurnosti i interoperabilnosti željeznica.

Članak 43.

Pomoć državama članicama, državama kandidatkinjama i dionicima

1.   Agencija na zahtjev Komisije, država članica, država kandidatkinja ili mreža iz članka 38. provodi osposobljavanje i druge primjerene aktivnosti u vezi s primjenom i pojašnjavanjem zakonodavstva u području sigurnosti i interoperabilnosti željeznica te u vezi s proizvodima Agencije kao što su registri, vodiči za provedbu i preporuke.

2.   O vrsti i opsegu aktivnosti iz stavka 1., uključujući mogući utjecaj na resurse, odlučuje upravni odbor te se one uvrštavaju u programski dokument Agencije. Troškove takve pomoći snose stranke koje su zatražile pomoć osim ako je drukčije dogovoreno.

Članak 44.

Međunarodni odnosi

1.   U mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni u ovoj Uredbi, i ne dovodeći u pitanje odgovarajuće nadležnosti država članica, institucija Unije i Europske službe za vanjsko djelovanje, Agencija može ojačati koordinaciju s međunarodnim organizacijama na temelju sklopljenih sporazuma te razvijati kontakte i sklapati administrativne aranžmane s nadzornim tijelima, međunarodnim organizacijama i administracijama trećih zemalja nadležnima za pitanja koja ulaze u djelokrug Agencije kako bi bila u tijeku sa znanstvenim i tehničkim razvojem te kako bi osigurala promicanje zakonodavstva i normi Unije u području željeznica.

2.   Aranžmanima iz stavka 1. ne stvaraju se pravne obveze za Uniju i njezine države članice niti se države članice i njihova nadležna tijela sprečava u sklapanju bilateralnih ili multilateralnih aranžmana s nadzornim tijelima, međunarodnim organizacijama i administracijama trećih zemalja iz stavka 1. Takvi bilateralni ili multilateralni aranžmani i suradnja podliježu prethodnoj raspravi s Komisijom i periodičnom izvješćivanju Komisije. O navedenim bilateralnim i multilateralnim aranžmanima izvješćuje se upravni odbor.

3.   Upravni odbor donosi strategiju za odnose s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama u pogledu pitanja za koja je nadležna Agencija. Navedena se strategija uključuje u programski dokument Agencije uz navođenje povezanih resursa.

Članak 45.

Koordinacija u pogledu rezervnih dijelova

Agencija doprinosi utvrđivanju potencijalno međusobno zamjenjivih rezervnih dijelova koje treba standardizirati, uključujući glavna sučelja za takve rezervne dijelove. U tu svrhu Agencija može osnovati radnu skupinu za koordiniranje aktivnosti relevantnih dionika i može uspostaviti kontakte s europskim tijelima za normizaciju. Agencija Komisiji predstavlja odgovarajuće preporuke.

POGLAVLJE 9.

USTROJSTVO AGENCIJE

Članak 46.

Administrativna i upravljačka struktura

Administrativna i upravljačka struktura Agencije sastoji se od:

(a)

upravnog odbora koji obavlja funkcije navedene u članku 51.;

(b)

izvršnog odbora koji obavlja funkcije navedene u članku 53.;

(c)

izvršnog direktora koji obavlja dužnosti navedene u članku 54.;

(d)

jednog ili više odbora za žalbe koji obavljaju funkcije navedene u člancima od 58. do 62.

Članak 47.

Sastav upravnog odbora

1.   Upravni odbor sastoji se od po jednog predstavnika iz svake države članice i dva predstavnika Komisije, a svi imaju pravo glasa.

Upravni odbor također uključuje šest predstavnika bez prava glasa koji predstavljaju sljedeće dionike na europskoj razini:

(a)

željezničke prijevoznike;

(b)

upravitelje infrastrukture;

(c)

željezničku industriju;

(d)

sindikalne organizacije;

(e)

putnike;

(f)

korisnike prijevoza robe.

Za svakog od navedenih dionika Komisija imenuje po jednog predstavnika i jednog zamjenika predstavnika s popisa na kojem se nalaze četiri imena koja su predložile njihove odgovarajuće europske organizacije.

2.   Članovi upravnog odbora i njihovi zamjenici imenuju se s obzirom na njihovo poznavanje temeljnih djelatnosti Agencije, uzimajući u obzir odgovarajuće upravljačke i administrativne sposobnosti te sposobnosti povezane s proračunom. Sve stranke nastoje ograničiti učestalo mijenjanje svojih predstavnika u upravnom odboru kako bi se osigurao kontinuitet rada upravnog odbora. Sve stranke nastoje postići uravnoteženu zastupljenost spolova u upravnom odboru.

3.   Države članice i Komisija imenuju članove upravnog odbora i njihove zamjenike koji zamjenjuju članove u slučaju njihove odsutnosti.

4.   Mandat članova traje četiri godine i može se obnavljati.

5.   Sudjelovanje predstavnika trećih zemalja i uvjeti njihova sudjelovanja utvrđuju se u aranžmanima iz članka 75., prema potrebi.

Članak 48.

Predsjednik upravnog odbora

1.   Upravni obor dvotrećinskom većinom glasova svojih članova s pravom glasa bira predsjednika među predstavnicima država članica i zamjenika predsjednika među svojim članovima.

Zamjenik predsjednika zamjenjuje predsjednika u slučaju da predsjednik ne može obavljati svoje dužnosti.

2.   Mandat predsjednika i zamjenika predsjednika traje četiri godine i može se jedanput obnoviti. Međutim, ako im članstvo u upravnom odboru prestane u bilo kojem trenutku njihova mandata, njihov mandat također automatski istječe na taj datum.

Članak 49.

Sastanci

1.   Sastanci upravnog odbora odvijaju se u skladu s poslovnikom, a saziva ih njegov predsjednik. Izvršni direktor Agencije sudjeluje na sastancima, osim ako njegovo sudjelovanje može dovesti do sukoba interesa, o čemu odlučuje predsjednik, ili kada upravni odbor treba donijeti odluku u vezi s člankom 70., u skladu s člankom 51. stavkom 1. točkom (i).

Upravni odbor može pozvati bilo koju osobu čije mu mišljenje može biti od interesa da prisustvuje njegovim sastancima kao promatrač, a u vezi sa specifičnim točkama dnevnog reda.

2.   Upravni odbor sastaje se najmanje dvaput godišnje. On se također sastaje na inicijativu predsjednika ili na zahtjev Komisije, većine svojih članova ili jedne trećine predstavnika država članica u odboru.

3.   Kada se postavi pitanje povjerljivosti ili sukoba interesa, upravni odbor može odlučiti da određene točke dnevnog reda raspravi bez prisutnosti dotičnih članova odbora. To ne utječe na pravo država članica i Komisije da ih predstavlja zamjenik člana ili bilo koja druga osoba. Detaljna pravila za primjenu ove odredbe utvrđuju se u poslovniku upravnog odbora.

Članak 50.

Glasovanje

Ako nije drukčije određeno u ovoj Uredbi, upravni odbor odluke donosi apsolutnom većinom glasova svojih članova s pravom glasa. Svaki član s pravom glasa ima jedan glas.

Članak 51.

Funkcije upravnog odbora

1.   Kako bi se osiguralo da Agencija obavlja svoje zadaće, upravni odbor:

(a)

donosi godišnje izvješće o aktivnostima Agencije za prethodnu godinu i do 1. srpnja ga šalje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te ga objavljuje;

(b)

svake godine dvotrećinskom većinom glasova svojih članova s pravom glasa, nakon što je primio mišljenje Komisije i u skladu s člankom 52., donosi programski dokument Agencije;

(c)

dvotrećinskom većinom glasova svojih članova s pravom glasa donosi godišnji proračun Agencije i obavlja druge funkcije u vezi s proračunom Agencije, u skladu s poglavljem 10.;

(d)

utvrđuje postupke za odlučivanje izvršnog direktora;

(e)

donosi politiku, radne metode i postupke u vezi s posjetima, revizijama i inspekcijama na temelju članaka 11., 33. i 34.;

(f)

donosi svoj poslovnik;

(g)

donosi i ažurira planove za komuniciranje i širenje informacija iz članka 39.;

(h)

podložno stavku 2., u vezi s osobljem Agencije, obavlja ovlasti tijela za imenovanje koje su Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Unije („Pravilnik o osoblju” i „Uvjeti zaposlenja ostalih službenika”), utvrđenima u Uredbi (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (23), dodijeljene tijelu za imenovanje i tijelu nadležnom za sklapanje ugovora o radu;

(i)

donosi odgovarajuće obrazložene odluke o odricanju imuniteta u skladu s člankom 17. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

(j)

podnosi Komisiji pravila za provedbu Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika kako bi Komisija dala svoju suglasnost na njih, ako se ona razlikuju od onih pravila koja je donijela Komisija, u skladu s postupkom predviđenim u članku 110. Pravilnika o osoblju;

(k)

dvotrećinskom većinom glasova svojih članova s pravom glasa imenuje izvršnog direktora i, prema potrebi, produljuje njegov mandat ili ga razrješuje dužnosti u skladu s člankom 68.;

(l)

dvotrećinskom većinom svojih članova s pravom glasa imenuje članove izvršnog odbora u skladu s člankom 53.;

(m)

utvrđuje mandat za zadaće izvršnog odbora iz članka 53.;

(n)

donosi odluke u vezi s aranžmanima iz članka 75. stavka 2.;

(o)

dvotrećinskom većinom svojih članova s pravom glasa imenuje i razrješuje dužnosti članove odborâ za žalbe, u skladu s člankom 55. i člankom 56. stavkom 4.;

(p)

donosi odluke kojima se utvrđuju pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka u Agenciju, u skladu s člankom 69.;

(q)

donosi strategiju za borbu protiv prijevara koja je razmjerna rizicima od prijevara i kojom se uzima u obzir analizu troškova i koristi za mjere koje treba provesti;

(r)

osigurava primjereno praćenje nalaza i preporuka koji su proizašli iz istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) te različitih unutarnjih i vanjskih revizorskih izvješća i vrednovanja, uz provjeru je li izvršni direktor poduzeo odgovarajuća djelovanja;

(s)

donosi pravila za sprečavanje sukoba interesa i upravljanje njima u odnosu na članove upravnog odbora i odborâ za žalbe, sudionike u radnim skupinama i grupama iz članka 5. stavka 2. i ostalo osoblje koje nije obuhvaćeno Pravilnikom o osoblju. Takva pravila uključuju odredbe o izjavama o interesima i, prema potrebi, pitanjima nakon prestanka zaposlenja;

(t)

donosi smjernice i popis glavnih elemenata koje treba uključiti u sporazume o suradnji koje treba sklopiti između Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost, uzimajući u obzir odredbe članka 76.;

(u)

donosi okvirni model financijske raspodjele pristojbi i naknada koje plaćaju podnositelji zahtjeva iz članka 76. stavka 2. za potrebe članaka 14., 20. i 21.;

(v)

utvrđuje postupke za suradnju Agencije i njezina osoblja u nacionalnim sudskim postupcima;

(w)

donosi poslovnik radnih skupina i grupa te utvrđene iznose povezane s putnim troškovima i troškovima boravka njihovih članova, kako je navedeno u članku 5. stavcima 5. i 9.;

(x)

između svojih članova imenuje promatrača koji prati postupak odabira koji Komisija provodi radi imenovanja izvršnog direktora;

(y)

donosi primjerena pravila za provedbu Uredbe br. 1 (24), u skladu s pravilima o glasovanju utvrđenima u članku 74. stavku 1.

2.   Upravni odbor, u skladu s postupkom predviđenim u članku 110. Pravilnika o osoblju, donosi odluku o primjeni članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika kojom se navedene ovlasti tijela za imenovanje prenose na izvršnog direktora i utvrđuju uvjeti pod kojima se taj prijenos ovlasti može suspendirati. Izvršni direktor ovlašten je dalje prenijeti navedene ovlasti. Izvršni direktor obavješćuje upravni odbor o takvim daljnjim prijenosima ovlasti.

Pri primjeni prvog podstavka, upravni odbor može, kada to zahtijevaju iznimne okolnosti, odlukom privremeno suspendirati prijenos ovlasti tijela za imenovanje na izvršnog direktora i ovlasti koje je izvršni direktor prenio dalje te ih može izvršavati sam ili ih prenijeti na jednog od svojih članova ili na člana osoblja koji nije izvršni direktor. Osoba kojoj su ovlasti delegirane izvješćuje upravni odbor o izvršavanju tih delegiranih ovlasti.

Članak 52.

Programski dokument

1.   Upravni odbor do 30. studenoga svake godine i uzimajući u obzir mišljenje Komisije donosi programski dokument koji sadržava godišnje i višegodišnje programe te ga šalje državama članicama, Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji i mrežama iz članka 38. Godišnjim programom rada utvrđuju se djelovanja koja Agencija treba provesti u nadolazećoj godini.

Upravni odbor utvrđuje primjerene postupke koji se trebaju primjenjivati za donošenje programskog dokumenta, uključujući za savjetovanje s relevantnim dionicima.

2.   Programski dokument postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna Unije te se, prema potrebi, na odgovarajući način prilagođava.

Ako u roku od 15 dana od dana donošenja programskog dokumenta Komisija izrazi svoje neslaganje s tim dokumentom, upravni odbor ga ponovno ispituje i prema potrebi donosi izmijenjeni programski dokument, u roku od dva mjeseca, u drugom čitanju, i to, ili dvotrećinskom većinom glasova svojih članova s pravom glasa, uključujući sve predstavnike Komisije, ili jednoglasnom odlukom predstavnika država članica.

3.   U godišnjem radnom programu Agencije navode se ciljevi svake aktivnosti. Svaka aktivnost u pravilu je jasno povezana s proračunskim i ljudskim resursima potrebnima za njezino provođenje u skladu s načelima proračuna i upravljanja utemeljenima na aktivnostima te u skladu s postupkom rane procjene učinka predviđenim u članku 8. stavku 2.

4.   Upravni odbor prema potrebi mijenja doneseni programski dokument ako je Agenciji dodijeljena nova zadaća. Uključivanje takve nove zadaće podliježe analizi posljedica na ljudske i proračunske resurse u skladu s člankom 8. stavkom 2. te može podlijegati odluci o odgađanju drugih zadaća.

5.   U višegodišnjem programu rada Agencije navodi se opće strateško programiranje, uključujući ciljeve, očekivane rezultate i pokazatelje uspješnosti. U njemu se također navodi programiranje resursa, uključujući višegodišnji proračun i osoblje. O nacrtu višegodišnjeg programa rada potrebno je savjetovati se s Europskim parlamentom.

Programiranje resursa ažurira se svake godine. Strateško programiranje ažurira se prema potrebi, a posebno radi uzimanja u obzir rezultata vrednovanja i preispitivanja iz članka 82.

Članak 53.

Izvršni odbor

1.   Izvršni odbor pomaže upravnom odboru.

2.   Izvršni odbor priprema odluke koje donosi upravni odbor. Izvršni odbor zbog razloga hitnosti prema potrebi donosi određene privremene odluke u ime upravnog odbora, posebno o administrativnim i proračunskim pitanjima, podložno mandatu koji je dobio od upravnog odbora.

Izvršni odbor zajedno s upravnim odborom osigurava primjerene mjere koje se temelje na nalazima i preporukama koji proizlaze iz istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) te različitih unutarnjih i vanjskih revizorskih izvješća i vrednovanja, među ostalim odgovarajućim djelovanjima izvršnog direktora.

Ne dovodeći u pitanje odgovornosti izvršnog direktora, kako su navedene u članku 54., izvršni odbor pomaže izvršnom direktoru i savjetuje ga pri provedbi odluka upravnog odbora s ciljem jačanja nadzora nad administrativnim upravljanjem i upravljanjem proračunom.

3.   Izvršni odbor sastoji se od sljedećih članova:

(a)

predsjednik upravnog odbora;

(b)

četiri druga predstavnika država članica iz upravnog odbora; te

(c)

jedan od predstavnika Komisije iz upravnog odbora.

Predsjednik upravnog odbora je ujedno predsjednik izvršnog odbora.

Četiri predstavnika država članica i njihove zamjenike imenuje upravni odbor na temelju njihove relevantne stručnosti i iskustva. Prilikom njihovog imenovanja upravni odbor nastoji postići uravnoteženu zastupljenost spolova u izvršnom odboru.

4.   Mandat članova izvršnog odbora jednak je mandatu članova upravnog odbora osim ako upravni odbor odluči o kraćem trajanju mandata.

5.   Izvršni odbor sastaje se najmanje jedanput svaka tri mjeseca i, kada je to moguće, najmanje dva tjedna prije sastanka upravnog odbora. Predsjednik izvršnog odbora saziva dodatne sastanke na zahtjev članova izvršnog odbora ili na zahtjev članova upravnog odbora.

6.   Upravni odbor donosi poslovnik izvršnog odbora, periodično ga se izvješćuje o radu izvršnog odbora i ima pristup dokumentima izvršnog odbora.

Članak 54.

Dužnosti izvršnog direktora

1.   Agencijom upravlja izvršni direktor koji je potpuno neovisan u obavljanju svojih dužnosti. Izvršni direktor odgovara upravnom odboru za svoje aktivnosti.

2.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije, upravnog odbora ili izvršnog odbora, izvršni direktor ne smije tražiti niti primati upute od bilo koje vlade ili bilo kojeg drugog tijela.

3.   Kada to od njega zatraže Europski parlament ili Vijeće, izvršni direktor o obavljanju svojih dužnosti izvješćuje dotičnu instituciju.

4.   Izvršni direktor je osoba ovlaštena za zastupanje Agencije i donosi odluke, preporuke, mišljenja te druge službene akte Agencije.

5.   Izvršni direktor odgovoran je za administrativno upravljanje Agencijom i za provedbu zadaća koje su joj dodijeljene ovom Uredbom. Izvršni direktor posebno je odgovoran za:

(a)

svakodnevno upravljanje Agencijom;

(b)

provedbu odluka koje je donio upravni odbor;

(c)

pripremu programskog dokumenta i njegovo podnošenje upravnom odboru nakon savjetovanja s Komisijom;

(d)

provedbu programskog dokumenta i, koliko god je to moguće, odazivanje na zahtjeve za pomoć u vezi sa zadaćama Agencije upućene od strane Komisije, u skladu s ovom Uredbom;

(e)

pripremu konsolidiranog godišnjeg izvješća o aktivnostima Agencije, uključujući izjavu dužnosnika za ovjeravanje u kojoj se navodi ima li razumno jamstvo u skladu s člankom 47. stavkom 1. točkom (b) Delegirane uredbe (EU) br. 1271/2013 i člankom 51. stavkom 1. točkom (a) ove Uredbe, i podnošenje izvješća upravnom odboru na ocjenjivanje i donošenje;

(f)

poduzimanje potrebnih koraka, posebno izdavanje unutarnjih administrativnih naputaka i objavljivanje naloga, kako bi osigurao djelovanje Agencije u skladu s ovom Uredbom;

(g)

uspostavljanje djelotvornog sustava za nadgledanje kojim se omogućava uspoređivanje rezultata Agencije s njezinim operativnim ciljevima i uspostavljanje sustava redovitog ocjenjivanja koji je usklađen s priznatim stručnim standardima;

(h)

godišnju izradu nacrta općeg izvješća na temelju sustavâ za nadgledanje i ocjenjivanje iz točke (g) te njegovo podnošenje upravnom odboru;

(i)

pripremu nacrta procjene prihoda i rashoda Agencije u skladu s člankom 64. i izvršavanja proračuna u skladu s člankom 65.;

(j)

poduzimanje potrebnih koraka za praćenje rada mreža nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost, istražnih tijela i predstavničkih tijela iz članka 38.;

(k)

pripremu plana djelovanja na temelju zaključaka unutarnjih i vanjskih revizorskih izvješća i vrednovanja, kao i istraga OLAF-a te izvješćivanje o napretku, dva puta godišnje Komisije i redovito upravnog odbora;

(l)

zaštitu financijskih interesa Unije primjenom mjera za sprečavanje prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti, djelotvornim provjerama i, u slučaju otkrivanja nepravilnosti, povratom pogrešno isplaćenih iznosa i prema potrebi nametanjem djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih financijskih sankcija;

(m)

pripremu strategije za borbu protiv prijevara i njezinu predaju na odobrenje upravnom odboru;

(n)

pripremu nacrta financijskog pravilnika Agencije, koji u skladu s člankom 66. donosi upravni odbor, i njegovih provedbenih pravila;

(o)

sklapanje, u ime Agencije, sporazuma o suradnji s nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost u skladu s člankom 76.

Članak 55.

Osnivanje i sastav odborâ za žalbe

1.   Odlukom upravnog odbora Agencija osniva jedan ili više odbora za žalbe koji su zaduženi za žalbene i arbitražne postupke iz članaka 58. i 61.

2.   Svaki odbor za žalbe sastoji se od predsjednika i dvoje drugih članova. Oni imaju zamjenike koji ih predstavljaju u slučaju njihove odsutnosti ili ako dođe do bilo kakvih sukoba interesa.

3.   O osnivanju i sastavu odborâ za žalbe odlučuje se u svakom pojedinačnom slučaju. Alternativno, odbor za žalbe može se osnovati kao stalno tijelo na razdoblje od najviše četiri godine. U oba slučaja primjenjuje se sljedeći postupak:

(a)

Komisija na temelju relevantne stručnosti i iskustva te nakon otvorenog postupka odabira sastavlja popis kvalificiranih stručnjaka;

(b)

upravni odbor imenuje predsjednika, druge članove i njihove zamjenike s popisa iz točke (a). Ako odbor za žalbe nije osnovan kao stalno tijelo, upravni odbor uzima u obzir vrstu i sadržaj žalbe ili arbitraže te izbjegava svaki sukob interesa u skladu s člankom 57.

4.   Ako odbor za žalbe smatra da je to zbog vrste žalbe potrebno, može od upravnog odbora zatražiti da imenuje dodatna dva člana i njihove zamjenike među kandidatima s popisa iz stavka 3. točke (a).

5.   Komisija na prijedlog Agencije i nakon savjetovanja s upravnim odborom utvrđuje poslovnik odborâ za žalbe, uključujući pravila glasovanja, postupke podnošenja žalbe i uvjete za nadoknadu troškova njihovih članova. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 81. stavka 3.

6.   Odbori za žalbe mogu, tijekom početne ispitne faze postupka, zatražiti mišljenje stručnjaka iz dotičnih država članica, posebno s ciljem pojašnjavanja predmetnog nacionalnog zakonodavstva.

Članak 56.

Članovi odborâ za žalbe

1.   Ako se radi o stalnom odboru za žalbe, mandat njegovih članova i zamjenika ograničen je na četiri godine i može se obnoviti jedanput. U ostalim slučajevima, mandat je ograničen na trajanje žalbenog postupka ili arbitraže.

2.   Članovi odborâ za žalbe neovisni su o svim strankama koje sudjeluju u žalbenom postupku ili arbitraži te ne smiju obavljati nikakve druge dužnosti u Agenciji. Pri vijećanju i odlukama nisu obvezani nikakvim uputama te moraju biti izvan utjecaja bilo kakvog sukoba interesa.

3.   Članovi odborâ za žalbe nisu članovi osoblja Agencije te im se isplaćuje naknada za njihovu stvarnu uključenost u određeni žalbeni postupak ili arbitražu.

4.   Članove odborâ za žalbe nije moguće razriješiti dužnosti za trajanja mandata, osim ako za to postoje ozbiljni razlozi i upravni odbor tako odluči.

5.   Članove odborâ za žalbe nije moguće ukloniti s popisa kvalificiranih stručnjaka za trajanja mandata, osim ako za to postoje ozbiljni razlozi i Komisija tako odluči.

Članak 57.

Izuzeće i prigovor

1.   Članovi odborâ za žalbe ne smiju sudjelovati u bilo kakvom žalbenom postupku ili arbitraži ako imaju osobni interes u pogledu tog postupka ili arbitraže, ako su prethodno u njemu/njoj sudjelovali kao zastupnici jedne od stranaka u postupku ili ako su sudjelovali u donošenju odluke protiv koje je podnesena žalba.

2.   Član odbora za žalbe koji smatra da nije primjereno da on ili bilo koji drugi član odbora zbog bilo kojeg od razloga iz stavka 1. ili zbog bilo kojeg drugog razloga sudjeluje u žalbenom postupku ili arbitraži, o tome obavješćuje odbor za žalbe koji odlučuje o izuzeću dotične osobe na temelju pravila koja je u skladu s člankom 51. stavkom 1. točkom (s) donio upravni odbor.

3.   Svaka stranka u žalbenom postupku ili arbitraži može bilo kojem članu odbora za žalbe podnijeti prigovor, u skladu s poslovnikom utvrđenim u skladu s člankom 55. stavkom 5., zbog bilo kojeg od razloga iz stavka 1. ovog članka ili zbog sumnje u pristranost tog člana. Prigovor se ne smije temeljiti na državljanstvu dotičnog člana.

4.   Prigovor u skladu sa stavkom 3. dopušten je samo ako je podnesen prije početka postupka pred odborom za žalbe, ili, ako se za informacije koje predstavljaju razloge prigovora saznalo nakon početka postupka, u rokovima utvrđenima u poslovniku upravnog odbora. Dotičnog člana odbora za žalbe obavješćuje se o prigovoru te se on izjašnjava o tome slaže li se s izuzećem. Ako se on ne složi s izuzećem, odbor za žalbe donosi odluku u rokovima utvrđenima u svojem poslovniku ili, ako nema odgovora, nakon isteka roka utvrđenog za davanje odgovora.

5.   Odbori za žalbe odlučuju o djelovanju koje treba poduzeti u slučajevima navedenima u stavcima 2., 3. i 4. bez sudjelovanja dotičnog člana. Za potrebu donošenja navedene odluke, dotičnog člana u odboru za žalbe zamjenjuje njegov zamjenik. Upravni odbor obavješćuje se o odlukama koje je donio odbor za žalbe.

Članak 58.

Žalbe protiv odluka i žalbe zbog nepostupanja

1.   Odboru za žalbe može se podnijeti žalba protiv odluke koju je Agencija donijela u skladu s člancima 14., 20., 21. i 22. ili u slučaju nepostupanja Agencije u okviru rokova koji se primjenjuju, te nakon dovršetka postupka po remonstrativnoj žalbi iz članka 60.

2.   Žalba podnesena u skladu sa stavkom 1. nema suspenzivni učinak. Međutim, odbor za žalbe na zahtjev uključenih stranaka može odlučiti da će predmetna žalba imati suspenzivan učinak, ako smatra da okolnosti, kao što je utjecaj na sigurnost, to dopuštaju. Odbor za žalbe u tom slučaju daje obrazloženje svoje odluke.

Članak 59.

Osobe koje imaju pravo na žalbu, rok i oblik

1.   Svaka fizička ili pravna osoba može podnijeti žalbu protiv odluke Agencije upućene toj osobi ili protiv odluke Agencije koja se izravno i osobno tiče te osobe, u skladu s člancima 14., 20. i 21. ili ako Agencija propusti djelovati u okviru rokova koji se primjenjuju.

2.   Žalba i njezino obrazloženje podnose se u pisanom obliku u skladu s poslovnikom iz članka 55. stavka 5. u roku od dva mjeseca od obavješćivanja dotične osobe o mjeri, ili, ako dotična osoba nije bila obaviještena o mjeri, u roku od dva mjeseca od dana kada je ta osoba saznala za tu mjeru.

Žalbe u vezi s nepostupanjem podnose se Agenciji u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od isteka roka utvrđenog u relevantnom članku.

Članak 60.

Remonstrativna žalba

1.   Ako Agencija smatra da je žalba dopuštena i osnovana, ona ispravlja odluku ili nepostupanje iz članka 58. stavka 1. Navedeno se ne primjenjuje u slučaju kada odluka protiv koje je podnesena žalba utječe na drugu stranku u žalbenom postupku.

2.   Ako se odluka ne ispravi u roku od mjesec dana od primitka žalbe, Agencija odmah odlučuje o tome hoće li suspendirati primjenu svoje odluke i žalbu upućuje jednom od odbora za žalbe.

Članak 61.

Arbitražni postupak

U slučaju neslaganja između Agencije i jednog ili više nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost na temelju članka 21. stavka 7. i članka 24. Direktive (EU) 2016/797 te članka 10. stavka 7. i članka 17. stavaka 5. i 6. Direktive (EU) 2016/798, odbor za žalbe kojemu je predmet dodijeljen djeluje kao arbitar na zahtjev dotičnog nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost ili dotičnih nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost. Odbor za žalbe u tom slučaju odlučuje hoće li podržati stajalište Agencije.

Članak 62.

Razmatranje žalbe i odluke o žalbama i arbitraži

1.   Odbor za žalbe odlučuje u roku od tri mjeseca od podnošenja žalbe hoće li određenu žalbu prihvatiti ili odbiti. Prilikom razmatranja žalbe ili postupanja u svojstvu arbitra, odbor za žalbe postupa u rokovima utvrđenima u svojem poslovniku. Odbor za žalbe, u koliko god navrata je to potrebno, poziva stranke u žalbenom postupku da u utvrđenim rokovima iznesu primjedbe na odluke samog odbora ili podneske drugih stranaka u žalbenom postupku. Stranke u žalbenom postupku imaju pravo usmeno iznositi svoje stavove.

2.   U pogledu arbitraže, Agencija svoju konačnu odluku donosi u skladu s postupcima iz članka 21. stavka 7. Direktive (EU) 2016/797 i članka 10. stavka 7. Direktive (EU) 2016/798.

3.   Ako odbor za žalbe utvrdi da su razlozi za žalbu osnovani, on predmet upućuje Agenciji. Agencija donosi konačnu odluku u skladu s utvrđenjima odbora za žalbe te daje obrazloženje za tu odluku. Agencija u skladu s time obavješćuje stranke u žalbenom postupku.

Članak 63.

Tužbe Sudu Europske unije

1.   Tužbe za poništenje odluka koje je Agencija donijela u skladu s člancima 14., 20. i 21. ili tužbe zbog nepostupanja u rokovima koji se primjenjuju mogu se podnijeti Sudu Europske unije tek nakon što su iscrpljene sve mogućnosti žalbenog postupka u okviru Agencije, u skladu s člankom 58.

2.   Agencija poduzima sve potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda Europske unije.

POGLAVLJE 10.

FINANCIJSKE ODREDBE

Članak 64.

Proračun

1.   Procjena svih prihoda i rashoda Agencije priprema se za svaku financijsku godinu koja odgovara kalendarskoj godini i utvrđuje se u proračunu Agencije.

2.   Ne dovodeći u pitanje ostale resurse, prihodi Agencije sastoje se od:

(a)

doprinosa Unije i bespovratnih sredstava tijela Unije;

(b)

doprinosa trećih zemalja koje sudjeluju u radu Agencije, kako je predviđeno u članku 75.;

(c)

pristojbi koje plaćaju podnositelji zahtjeva ili imatelji potvrda i odobrenja koje Agencija izdaje u skladu s člancima 14., 20. i 21.;

(d)

naknada za publikacije, osposobljavanje i sve ostale usluge koje pruža Agencija;

(e)

svih dobrovoljnih financijskih doprinosa država članica, trećih zemalja ili drugih subjekata, pod uvjetom da su takvi doprinosi transparentni, jasno navedeni u proračunu i da ne ugrožavaju neovisnost i nepristranost Agencije.

3.   Rashodi Agencije uključuju troškove osoblja te administrativne, infrastrukturne i operativne troškove.

4.   Prihodi i rashodi moraju biti uravnoteženi.

5.   Upravni odbor svake godine, na temelju nacrta koji sastavlja izvršni direktor u skladu s načelom proračuna utemeljenog na aktivnostima, donosi izjavu o procjeni prihoda i rashoda Agencije za sljedeću financijsku godinu. Upravni odbor šalje Komisiji navedenu izjavu o procjeni koja uključuje nacrt ustrojstvenog plana, najkasnije do 31. siječnja.

6.   Komisija šalje izjavu o procjeni Europskom parlamentu i Vijeću zajedno s prednacrtom općeg proračuna Europske unije.

7.   Na temelju izjave o procjeni Komisija u prednacrt općeg proračuna Unije unosi procjene koje smatra potrebnima za ustrojstveni plan te iznos doprinosa za koje treba teretiti opći proračun, koje podnosi Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 314. UFEU-a, zajedno s opisom i obrazloženjem eventualnih odstupanja između izjave o procjeni Agencije i subvencije na teret općeg proračuna.

8.   Europski parlament i Vijeće odobravaju dodjelu sredstava za doprinos Agenciji. Europski parlament i Vijeće donose ustrojstveni plan Agencije.

9.   Upravni odbor donosi proračun dvotrećinskom većinom glasova svojih članova s pravom glasa. Proračun Agencije postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna Europske unije. On se prema potrebi usklađuje na odgovarajući način.

10.   Za svaki projekt povezan s nekretninama koji bi mogao imati znatan utjecaj na proračun Agencije, primjenjuje se članak 203. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (25).

Članak 65.

Izvršavanje proračuna i nadzor nad proračunom

1.   Izvršni direktor izvršava proračun Agencije.

2.   Do 1. ožujka po isteku svake financijske godine računovodstveni službenik Agencije dostavlja računovodstvenom službeniku Komisije privremeni financijski izvještaj zajedno s izvješćem o proračunskom i financijskom upravljanju za predmetnu financijsku godinu. Računovodstveni službenik Komisije konsolidira privremena financijska izvješća institucija i decentraliziranih tijela u skladu s člankom 147. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Do 31. ožujka po isteku svake financijske godine računovodstveni službenik Komisije šalje Revizorskome sudu privremeni financijski izvještaj Agencije, zajedno s izvješćem o proračunskom i financijskom upravljanju za predmetnu financijsku godinu. Izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju za predmetnu financijsku godinu također se šalje Europskom parlamentu i Vijeću.

Revizorski sud provjerava navedene izvještaje u skladu s člankom 287. UFEU-a. On svake godine objavljuje izvješće o aktivnostima Agencije.

4.   Po primitku opažanja Revizorskog suda o privremenom financijskom izvještaju Agencije u skladu s člankom 148. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, računovodstveni službenik izrađuje završni financijski izvještaj Agencije. Izvršni direktor podnosi ga upravnom odboru koji treba dati svoje mišljenje.

5.   Upravni odbor daje mišljenje o završnom financijskom izvještaju Agencije.

6.   Do 1. srpnja po isteku svake financijske godine računovodstveni službenik šalje završni financijski izvještaj, zajedno s mišljenjem upravnog odbora, Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu.

7.   Završni financijski izvještaj Agencije objavljuje se.

8.   Izvršni direktor šalje Revizorskom sudu odgovor na njegova opažanja do 30. rujna po isteku svake financijske godine. Izvršni direktor taj odgovor također šalje upravnom odboru i Komisiji.

9.   Izvršni direktor podnosi Europskom parlamentu na njegov zahtjev sve informacije potrebne za nesmetanu primjenu postupka davanja razrješnice za dotičnu financijsku godinu u skladu s člankom 165. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

10.   Europski parlament na preporuku Vijeća koje odlučuje kvalificiranom većinom prije 15. svibnja godine N + 2 daje razrješnicu izvršnom direktoru za izvršenje proračuna za godinu N.

Članak 66.

Financijska pravila

Nakon savjetovanja s Komisijom upravni odbor donosi financijska pravila koja se primjenjuju na Agenciju. Financijska pravila ne mogu odstupati od Delegirane uredbe (EU) br. 1271/2013 osim ako je takvo odstupanje izričito potrebno za rad Agencije i ako je Komisija unaprijed dala suglasnost za to odstupanje.

POGLAVLJE 11.

OSOBLJE

Članak 67.

Opće odredbe

1.   Pravilnik o osoblju i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika te pravila donesena sporazumom između institucija Unije radi provedbe navedenog Pravilnika o osoblju primjenjuju se na osoblje Agencije.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 51. stavak 1. točku (j) ove Uredbe, provedbena pravila koja je Komisija donijela radi provedbe Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, uključujući opće provedbene odredbe, analogno se primjenjuju na Agenciju, u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju.

3.   Agencija poduzima primjerene administrativne mjere, među ostalim, putem osposobljavanja i strategija za prevenciju kako bi ustrojila svoje službe tako da se izbjegne svaki sukob interesa.

Članak 68.

Izvršni direktor

1.   Izvršni direktor zaposlen je kao privremeni zaposlenik Agencije u skladu s člankom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

2.   Izvršnog direktora imenuje upravni odbor na temelju zasluga, dokumentiranih upravnih i menadžerskih vještina i relevantnog znanja i iskustva iz transportnog sektora, s popisa od najmanje tri kandidata koje je predložila Komisija nakon otvorenog i transparentnog postupka odabira, koji je uslijedio nakon objave obavijesti o slobodnom radnom mjestu u Službenom listu Europske unije i drugdje, prema potrebi. Prije donošenja odluke upravnog odbora, promatrač iz članka 51. stavka 1. točke (x) izvješćuje o postupku.

U svrhu sklapanja ugovora o radu s izvršnim direktorom Agenciju zastupa predsjednik upravnog odbora.

Kandidat kojeg odabere upravni odbor može biti pozvan da prije imenovanja dâ izjavu pred nadležnim odborom Europskog parlamenta i da odgovori na pitanja njegovih članova.

3.   Mandat izvršnoga direktora traje pet godina. Do kraja navedenog razdoblja Komisija provodi ocjenjivanje rada izvršnog direktora te budućih zadaća i izazova Agencije.

4.   Na prijedlog Komisije kojim se uzima u obzir ocjenjivanje iz stavka 3. upravni odbor može jedanput, za najviše pet godina, produljiti mandat izvršnog direktora.

5.   Upravni odbor obavješćuje Europski parlament o svojoj namjeri da produlji mandat izvršnog direktora. U roku od mjesec dana prije svakog takvog produljenja, izvršni direktor može biti pozvan da dâ izjavu pred nadležnim odborom Europskog parlamenta i da odgovori na sva pitanja njegovih članova.

6.   Izvršni direktor kojem je produljen mandat ne smije sudjelovati u drugom postupku odabira za isto radno mjesto nakon tog produljenja mandata.

7.   Izvršni direktor može biti razriješen dužnosti samo na temelju odluke upravnog odbora, koji postupa na zahtjev Komisije ili jedne trećine njegovih članova.

Članak 69.

Upućeni nacionalni stručnjaci i drugo osoblje

Agencija se može koristiti upućenim nacionalnim stručnjacima ili drugim osobljem koje nije zaposleno u Agenciji, u skladu s Pravilnikom o osoblju i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika.

Ne dovodeći u pitanje pravila utvrđena u odgovarajućoj Odluci Komisije o upućivanju nacionalnih stručnjaka, koja se primjenjuju na Agenciju, upravni odbor donosi odluku kojom se utvrđuju pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka u Agenciju, uključujući pravila o sprečavanju sukoba interesa i upravljanju njima te relevantnim ograničenjima za slučajeve u kojima bi neovisnost i nepristranost nacionalnih stručnjaka mogle biti ugrožene.

POGLAVLJE 12.

OPĆE ODREDBE

Članak 70.

Povlastice i imuniteti

Protokol br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije primjenjuje se na Agenciju i njezino osoblje.

Članak 71.

Sporazum o sjedištu i uvjeti rada

1.   Ako potrebni aranžmani u pogledu smještaja koji treba osigurati za Agenciju u državi članici domaćinu te smještajnih kapaciteta koje država članica domaćin treba staviti na raspolaganje, zajedno s posebnim pravilima koja se u toj državi članici primjenjuju na izvršnog direktora, članove upravnog odbora, osoblje Agencije i članove njihovih obitelji, još nisu uspostavljeni ili predviđeni u pisanom sporazumu, sklapa se sporazum između Agencije i države članice domaćina o svim ovim elementima, u skladu s pravnim poretkom države članice domaćina te nakon odobrenja upravnog odbora i najkasnije do 16. lipnja 2017. Navedeni sporazum može imati oblik sporazuma o sjedištu.

2.   Država članica domaćin osigurava najbolje moguće uvjete za uredno funkcioniranje Agencije, uključujući višejezično, europski usmjereno školovanje te primjerene prometne veze.

Članak 72.

Odgovornost

1.   Ugovorna odgovornost Agencije uređena je pravom koje se primjenjuje na predmetni ugovor.

2.   Sud Europske unije nadležan je za donošenje odluka na temelju bilo koje arbitražne klauzule sadržane u ugovoru koji je sklopila Agencija.

3.   U području izvanugovorne odgovornosti, Agencija u skladu s općim načelima koja su zajednička pravnim sustavima država članica nadoknađuje svu štetu koju su prouzročile njezine službe ili njezino osoblje pri obavljanju svojih dužnosti.

4.   Sud Europske unije nadležan je u sporovima o naknadi štete kako je navedeno u stavku 3.

5.   Osobna odgovornost osoblja Agencije prema Agenciji uređena je odredbama koje su utvrđene u Pravilniku o osoblju ili u Uvjetima zaposlenja ostalih službenika i koje se na osoblje primjenjuju.

Članak 73.

Suradnja s nacionalnim pravosudnim tijelima

U slučaju nacionalnih sudskih postupaka u koje je uključena Agencija zbog toga što je Agencija obavljala svoje zadaće u skladu s člankom 19. i člankom 21. stavkom 6. Direktive (EU) 2016/797 te člankom 10. stavkom 6. Direktive (EU) 2016/798, Agencija i njezino osoblje bez nepotrebnog odgađanja surađuju s nadležnim nacionalnim pravosudnim tijelima. Upravni odbor u skladu s člankom 51. stavkom 1. točkom (v) utvrđuje primjerene postupke koje treba primjenjivati u takvim situacijama.

Članak 74.

Pravila o jeziku

1.   Uredba br. 1 primjenjuje se na Agenciju. Upravni odbor prema potrebi donosi primjerena pravila za provedbu navedene Uredbe.

Na zahtjev člana upravnog odbora, odluka o tome donosi se jednoglasno.

2.   Prevoditeljske usluge potrebne za funkcioniranje Agencije pruža Prevoditeljski centar za tijela Europske unije.

Članak 75.

Sudjelovanje trećih zemalja u radu Agencije

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 44. Agencija je otvorena za sudjelovanje trećih zemalja, posebno zemalja obuhvaćenih europskom politikom susjedstva i zemalja obuhvaćenih politikom proširenja te zemalja EFTA-e koje su sklopile sporazume s Unijom, na temelju kojih su dotične zemlje usvojile i primjenjuju pravo Unije, ili jednakovrijedne nacionalne mjere u području obuhvaćenom ovom Uredbom, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 218. UFEU-a.

2.   U skladu s mjerodavnim odredbama sporazumâ iz stavka 1. sklapaju se aranžmani između Agencije i dotičnih trećih zemalja kako bi se utvrdila detaljna pravila za sudjelovanje tih trećih zemalja u radu Agencije, a posebno vrsta i opseg takvog sudjelovanja. Navedeni aranžmani uključuju odredbe o financijskim doprinosima i osoblju. U njima se može predvidjeti zastupljenost dotičnih trećih zemalja u upravnom odboru bez prava glasa.

Agencija potpisuje aranžmane nakon što je dobila suglasnost Komisije i upravnog odbora.

Članak 76.

Suradnja s nacionalnim vlastima i tijelima

1.   Agencija i nacionalna tijela nadležna za sigurnost sklapaju sporazume o suradnji u vezi s provedbom članaka 14., 20. i 21. uzimajući u obzir članak 51. stavak 1. točku (t).

2.   Sporazumi o suradnji mogu biti posebni ili okvirni sporazumi te mogu uključivati jedno ili više nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost. U njima se navodi detaljan opis zadaća i uvjeta za rezultate koje treba ostvariti, utvrđuju rokovi koji se primjenjuju na njihovo ostvarivanje te određuju način raspodjele pristojbi koje plaćaju podnositelji zahtjeva između Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost. Tom se raspodjelom uzima u obzir okvirni model iz članka 51. stavka 1. točke (u).

3.   Sporazumi o suradnji mogu uključivati i posebne aranžmane o suradnji u slučaju mreža koje iziskuju posebna stručna znanja zbog zemljopisnih ili povijesnih razloga, s ciljem smanjenja administrativnih opterećenja i troškova koje snosi podnositelj zahtjeva. Ako su te mreže izolirane od ostatka željezničkog sustava Unije, takvi posebni aranžmani o suradnji mogu uključivati mogućnost prijenosa zadaća relevantnim nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost putem ugovora, kada je to neophodno kako bi se osigurala učinkovita i proporcionalna raspodjela resursa.

4.   U slučaju onih država članica u kojima se širina kolosijeka na željezničkoj mreži razlikuje od širine kolosijeka na glavnoj željezničkoj mreži u Uniji te koje dijele istovjetne tehničke i operativne zahtjeve sa susjednim trećim zemljama, u multilateralni sporazum o suradnji uključuju se sva dotična nacionalna tijela nadležna za sigurnost iz tih država članica kako je predviđeno u članku 21. stavku 15. Direktive (EU) 2016/797 i članku 11. stavku 3. Direktive (EU) 2016/798.

5.   Sporazumi o suradnji uspostavljaju se prije nego što Agencija obavi svoje zadaće u skladu s člankom 83. stavkom 4.

6.   Agencija može sklopiti sporazume o suradnji s drugim nacionalnim tijelima i nadležnim tijelima u vezi s provedbom članaka 14., 20. i 21.

7.   Sporazumima o suradnji ne dovodi se u pitanje opća odgovornost Agencije za obavljanje njezinih zadaća kako je predviđeno u člancima 14., 20. i 21.

8.   Agencija i nacionalna tijela nadležna za sigurnost mogu surađivati i razmjenjivati najbolju praksu u vezi s provedbom Direktive (EU) 2016/797 i Direktive (EU) 2016/798.

Članak 77.

Transparentnost

1.   Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 1049/2001 (26) primjenjuje se na dokumente koji su u posjedu Agencije.

Upravni odbor donosi praktične mjere za provedbu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 do 16. lipnja 2017.

Protiv odluka koje je Agencija donijela na temelju članka 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 može se podnijeti pritužba Europskom ombudsmanu ili tužba Sudu Europske unije, u skladu s člankom 228., odnosno člankom 263. UFEU-a.

2.   Agencija na svojoj mrežnoj stranici objavljuje svoje preporuke, mišljenja, studije, izvješća i ishod procjena učinka, ne dovodeći u pitanje stavak 1., a nakon što je iz njih uklonjen sav povjerljivi materijal.

3.   Agencija objavljuje izjave o interesima članova upravljačke i administrativne strukture Agencije navedene u članku 46.

Obrada osobnih podataka od strane Agencije podliježe Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (27).

4.   Upravni odbor donosi mjere radi osiguravanja da Agencija na svojoj mrežnoj stranici pruža učinkovite, korisnicima prilagođene i lako dostupne informacije o postupcima u području interoperabilnosti i sigurnosti željeznica te o drugim relevantnim dokumentima iz područja željeznica.

Članak 78.

Sigurnosna pravila za zaštitu klasificiranih ili osjetljivih podataka

Agencija primjenjuje načela sadržana u sigurnosnim pravilima Komisije za zaštitu klasificiranih podataka Europske unije (EUCI) i osjetljivih podataka koji nisu klasificirani, kako je utvrđeno u Odluci Komisije (EU, Euratom) 2015/444 (28). Time su, među ostalim, obuhvaćene odredbe o razmjeni, obradi i pohranjivanju takvih podataka.

Članak 79.

Borba protiv prijevare

1.   Kako bi olakšala borbu protiv prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1073/1999, Agencija do 16. prosinca 2016. pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. o unutarnjim istragama OLAF-a i donosi odgovarajuće odredbe koje se primjenjuju na sve zaposlenike Agencije koristeći se obrascem iz Priloga tom Sporazumu.

2.   Revizorski sud ovlašten je provoditi reviziju, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvoditelja i podizvoditelja koji su od Agencije primali sredstva Unije.

3.   OLAF može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 883/2013 i u Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (29), radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije, u vezi s bespovratnim sredstvima ili ugovorom koji financira Agencija.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke Agencije o dodjeli bespovratnih sredstava sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuju Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE 13.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 80.

Provedbeni akti u vezi s pristojbama i naknadama

1.   Komisija na temelju načela utvrđenih u stavcima 2. i 3. donosi provedbene akte kojima određuje:

(a)

pristojbe i naknade koje se plaćaju Agenciji, posebno u skladu s člancima 14., 20., 21. i 22.; te

(b)

uvjete plaćanja.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 81. stavka 3.

2.   Pristojbe i naknade naplaćuju se za:

(a)

izdavanje i obnavljanje odobrenja za stavljanje vozila i tipova vozila na tržište;

(b)

izdavanje i obnavljanje jedinstvenih potvrda o sigurnosti;

(c)

pružanje usluga; pristojbe i naknade koje se plaćaju u tom pogledu odražavaju stvarne troškove svake pojedine usluge;

(d)

izdavanje odluka za odobrenje u skladu s člankom 19. Direktive (EU) 2016/797.

Pristojbe i naknade mogu se naplaćivati za obradu žalbi.

Sve pristojbe i naknade izražene su i plative u eurima.

Pristojbe i naknade utvrđuju se na transparentan, pravičan i jedinstven način, uzimajući u obzir konkurentnost europskog željezničkog sektora. One ne dovode do nametanja nepotrebnih financijskih opterećenja podnositeljima zahtjeva. Posebne potrebe malih i srednjih poduzeća uzimaju se u obzir, uključujući mogućnost raspodjele uplata na nekoliko obroka i faza, prema potrebi.

Pristojba za izdavanje odluke za odobrenje određuje se na proporcionalan način, uzimajući u obzir različite faze postupka izdavanja odobrenja za pružne projekte ERTMS-a i opseg posla koji je potreban za svaku od faza. Raspodjela pristojbi jasno se navodi u financijskom izvještaju.

Za plaćanje pristojbi i naknada određuju se razumni rokovi, uzimajući pri tom na odgovarajući način u obzir rokove za postupke predviđene u člancima 19. i 21. Direktive (EU) 2016/797 i članku 10. Direktive (EU) 2016/798.

3.   Iznosi pristojbi i naknada utvrđuju se na razini kojom se osigurava da prihodi od njih budu dostatni za pokrivanje punih troškova pruženih usluga, uključujući relevantne troškove koji proizlaze iz zadaća dodijeljenih nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost u skladu s člankom 76. stavcima 2. i 3. U tim se troškovima posebno prikazuju svi rashodi Agencije pripisani osoblju uključenom u aktivnosti iz stavka 2. ovog članka, uključujući udio poslodavca u doprinosu za sustav mirovinskog osiguranja. Ako zbog pružanja usluga obuhvaćenih pristojbama i naknadama učestalo dolazi do značajne neravnoteže, mora se revidirati razina tih pristojbi i naknada. Navedene pristojbe i naknade namjenski su prihodi Agencije.

Pri određivanju razina pristojbi i naknada, Komisija uzima u obzir:

(a)

područje primjene potvrda;

(b)

područje uporabe odobrenja; te

(c)

vrstu i opseg djelatnosti željezničkog prijevoza.

Članak 81.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor koji je osnovan člankom 51. Direktive (EU) 2016/797. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 82.

Vrednovanje i preispitivanje

1.   Najkasnije do 16. lipnja 2020. i nakon toga svakih pet godina, Komisija naručuje vrednovanje kako bi se procijenili, posebice, utjecaj, djelotvornost i učinkovitost Agencije i njezinih načina rada, uzimajući u obzir sve relevantne aktivnosti Europskog revizorskog suda kao i mišljenja te preporuke relevantnih dionika, među ostalim nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost, predstavnika željezničkog sektora, socijalnih partnera i organizacija potrošača. Vrednovanjem se posebno razmatraju potrebe za izmjenom mandata Agencije te financijske posljedice svake takve izmjene.

2.   Komisija do 16. lipnja 2023., kako bi utvrdila jesu li potrebna poboljšanja, ocjenjuje funkcioniranje dvojnog sustava za izdavanje odobrenja za vozila i potvrda o sigurnosti, jedinstvenu kontaktnu točku koja je povezana s time i usklađenu provedbu ERTMS-a u Uniji.

3.   Komisija šalje izvješće o vrednovanju zajedno sa svojim zaključcima o njemu Europskom parlamentu, Vijeću i upravnom odboru. Nalazi vrednovanja se objavljuju.

4.   Pri svakom drugom vrednovanju ocjenjuju se i rezultati koje je Agencija ostvarila u odnosu na svoje ciljeve, mandat i zadaće.

Članak 83.

Prijelazne odredbe

1.   Agencija zamjenjuje Europsku agenciju za željeznice osnovanu Uredbom (EZ) br. 881/2004 u pogledu vlasništva, sporazumâ, pravnih obveza, ugovora o radu, financijskih obveza i odgovornosti te postaje njezina pravna sljednica.

2.   Odstupajući od članka 47., članovi upravnog odbora imenovani na temelju Uredbe (EZ) br. 881/2004 prije 15. lipnja 2016. ostaju na dužnosti članova upravnog odbora dok im ne istekne mandat, ne dovodeći u pitanje pravo svake države članice da imenuje novog predstavnika.

Odstupajući od članka 54., izvršni direktor koji je imenovan u skladu s Uredbom (EZ) br. 881/2004 ostaje na dužnosti do isteka svog mandata.

3.   Odstupajući od članka 67. svi ugovori o radu koji važe 15. lipnja 2016. poštuju se do datuma njihovog isteka.

4.   Agencija obavlja zadaće izdavanja potvrda i odobrenja u skladu s člancima 14., 20. i 21. te zadaće iz članka 22., podložno članku 54. stavku 4. Direktive (EU) 2016/797 i članku 31. stavku 3. Direktive (EU) 2016/798, najkasnije od 16. lipnja 2019.

Članak 84.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 881/2004 stavlja se izvan snage.

Članak 85.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. svibnja 2016.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednica

J. A. HENNIS-PLASSCHAERT


(1)  SL C 327, 12.11.2013., str. 122.

(2)  SL C 356, 5.12.2013., str. 92.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 10. prosinca 2015. (SL C 56, 12.2.2016., str. 1.). Stajalište Europskog parlamenta od 28. travnja 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  Direktiva 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o sigurnosti željeznica Zajednice i izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli potvrda o sigurnosti (Direktiva o sigurnosti željeznice) (SL L 164, 30.4.2004., str. 44.).

(5)  Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o interoperabilnosti željezničkog sustava unutar Zajednice (SL L 191, 18.7.2008., str. 1.).

(6)  Uredba (EZ) br. 881/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o osnivanju Europske agencije za željeznice (Uredba o Agenciji) (SL L 164, 30.4.2004., str. 1.).

(7)  Direktiva (EU) 2016/797 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o interoperabilnosti željezničkog sustava (vidjeti str. 44. ovog Službenog lista).

(8)  Direktiva (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o sigurnosti željeznica (vidjeti str. 102. ovog Službenog lista).

(9)  Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU (SL L 348, 20.12.2013., str. 1.).

(10)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1271/2013 od 30. rujna 2013. o Okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 208. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 7.12.2013., str. 42.).

(11)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(12)  SL L 136, 31.5.1999., str. 15.

(13)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(14)  Direktiva 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o davanju ovlaštenja strojovođama koji upravljaju lokomotivama i vlakovima na željezničkom sustavu Zajednice (SL L 315, 3.12.2007., str. 51.).

(15)  Odluka Komisije 98/500/EZ od 20. svibnja 1998. o osnivanju Odbora za sektorski dijalog među socijalnim partnerima na europskoj razini (SL L 225, 12.8.1998., str. 27.).

(16)  Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog europskog željezničkog prostora (SL L 343, 14.12.2012., str. 32.).

(17)  Direktiva 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.).

(18)  Uredba (EU) br. 913/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o europskoj željezničkoj mreži za konkurentni prijevoz robe. (SL L 276, 20.10.2010., str. 22.).

(19)  Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

(20)  Direktiva 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o davanju ovlaštenja strojovođama koji upravljaju lokomotivama i vlakovima na željezničkom sustavu Zajednice (SL L 315, 3.12.2007., str. 51.).

(21)  Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog europskog željezničkog prostora (SL L 343, 14.12.2012., str. 32.).

(22)  Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3.12.2007., str. 14.).

(23)  Uredba (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 Vijeća od 29. veljače 1968. kojom se utvrđuje Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i kojom se uvode posebne mjere koje se privremeno primjenjuju na dužnosnike Komisije (SL L 56, 4.3.1968., str. 1.).

(24)  Uredba br. 1. od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 17, 6.10.1958., str. 385.).

(25)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(26)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(27)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(28)  Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/444 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 72, 17.3.2015., str. 53.).

(29)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


Top