19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

281

L 287/9

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Na temelju članka 17. stavka 3. točke (a) Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14.lipnja 1985. (2), odlukama SCH/Com-ex (98)56 (3) i SCH/Com-ex (99)14 (4) uspostavljen je Priručnik putnih isprava koje nositelju omogućuju prijelaz vanjskih granica i u koje se može upisati viza. Te bi se odluke trebale prilagoditi institucionalnom i pravnom okviru Unije.

(2)

Popis putnih isprava koje izdaju treće zemlje trebalo bi sustavno pratiti kako bi se osigurao nadzor. Granice imaju na raspolaganju točne informacije o putnim ispravama koje predoče državljani trećih zemalja. Razmjenu informacija između država članica o izdanim putnim ispravama i o priznavanju tih putnih isprava od strane država članica, te omogućivanju pristupa javnosti cjelokupnom popisu trebalo bi ažurirati i učiniti učinkovitijom.

(3)

Svrha popisa putnih isprava je dvojaka: s jedne strane omogućuje tijelima granične kontrole da provjere je li određena putna isprava priznata za potrebe prijelaza vanjskih granica, kako je to određeno u članku 5. stavku 1. točki (a) Uredbe (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (5); s druge strane omogućuje konzularnom osoblju da provjeri priznaju li države članice određenu putnu ispravu za potrebe stavljanja vizne naljepnice.

(4)

Na temelju članka 48. stavka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (6) u okviru schengenske suradnje na lokalnoj razini trebalo bi sastaviti iscrpan popis putnih isprava koje izdaje zemlja domaćin.

(5)

Trebalo bi uspostaviti mehanizam za osiguranje stalnog ažuriranja popisa putnih isprava.

(6)

S obzirom na važnost sigurnosti putnih isprava, u vezi s njihovim mogućim priznavanjem, Komisija bi, uz pomoć stručnjaka iz država članica,, prema potrebi, trebala osigurati tehničko ocjenjivanje.

(7)

Države članice su nadležne, i trebale bi ostati nadležne, za priznavanje putnih isprava za potrebe omogućivanja prijelaza vanjskih granica njihovom nositelju i stavljanje vizne naljepnice.

(8)

Države članice bi trebale obavijestiti o svojem stajalištu u vezi sa svim putnim ispravama te nastojati uskladiti svoja stajališta o različitim vrstama putnih isprava. Budući da neobavješćivanje o stajalištu od strane države članice u vezi s putnom ispravom može nositelju te putne isprave prouzročiti poteškoće, trebalo bi uspostaviti mehanizam kojim se države članice obvezuju da priopće svoje stajalište o priznavanju odnosno nepriznavanju takvih isprava. Taj mehanizam ne bi trebao države članice sprečavati da u bilo kojem trenutku priopće izmjenu svog stajališta.

(9)

Dugoročno bi trebalo uspostaviti mrežnu bazu podataka s uzorcima svih putnih isprava kako bi se tijelima granične kontrole i konzularnom osoblju olakšalo pregled određene putne isprave. Tu bazu podataka bi trebalo ažurirati u skladu sa svim promjenama prethodnih stajališta o priznavanju odnosno nepriznavanju određene putne isprave od strane država članica.

(10)

Za potrebe obavješćivanja Komisija bi trebala sastaviti okvirni popis fantazijskih ili kamuflažnih putovnica (fantasy and camouflage passports) o kojima su je obavijestile države članice. Fantazijske i kamuflažne putovnice koje su na popisu ne bi trebale biti predmet priznavanja ili nepriznavanja. Njihovim nositeljima se ne bi trebao omogućiti prijelaz vanjskih granica i u njih se ne bi trebala upisati viza.

(11)

Za osiguranje jedinstvenih uvjeta za prikupljanje i ažuriranje popisa putnih isprava, na Komisiju bi trebalo prenijeti provedbene ovlasti. Te ovlasti bi trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članice nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (7).

(12)

Za sastavljanje i ažuriranje popisa putnih isprava trebalo bi koristiti savjetodavni postupak, s obzirom na to da ti akti čine samo zbirku izdanih putnih isprava.

(13)

Što se tiče Islanda i Norveške, ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma kojeg su sklopili Vijeće Europske unije i Republika Island i Kraljevina Norveška o pridruživanju tih Islanda i Norveške provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (8), koje spadaju u područje iz članka 1. točaka A, B i C Odluke Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim dogovorima za primjenu tog Sporazuma (9).

(14)

Što se tiče Švicarske, ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (10), koje spadaju u područje iz članka 1. točaka A, B i C Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (11).

(15)

Što se tiče Lihtenštajna, ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola koji je potpisan između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje spadaju u područje iz članka 1. točaka A, B i C Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (12).

(16)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola (br. 22) o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. Kako se ova Odluka temelji na schengenskoj pravnoj stečevini, Danska u skladu s člankom 4. toga Protokola u roku šest mjeseci, nakon što Vijeće donese ovu Odluku, odlučuje hoće li Odluku prenijeti u svoje nacionalno pravo.

(17)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (13); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(18)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (14); Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(19)

Što se tiče Cipra ova Odluka predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na koji drugi način s njom povezan u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003.

(20)

Ova Odluka predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na koji drugi način s njom povezan u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005,

(a)

putne isprave izdane državljanima trećih zemalja;

(b)

putne isprave izdane izbjeglicama u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951.

(c)

putne isprave izdane osobama bez državljanstva u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o statusu osoba bez državljanstva od 28. rujna 1954.

(d)

putne isprave izdane osobama koje nemaju državljanstvo nijedne zemlje i koje imaju boravište u državi članici;

(e)

putne isprave koje je izdala Ujedinjena Kraljevina britanskim građanima koji nisu državljani Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za potrebe prava Unije.