01/Sv. 13

HR

Službeni list Europske unije

216

L 142/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Sastanak Europskog vijeća u Solunu 19. i 20. lipnja 2003. potvrdio je da je potreban koherentan pristup u EU-u biometrijskim identifikatorima ili biometrijskim podacima za dokumente državljana trećih zemalja, putovnice građana EU-a i informacijske sustave (VIS i SIS II).

(2)

U tom kontekstu Vijeće je usvojilo Uredbu (EZ) br. 2252/2004 od 13. prosinca 2004. o standardima za sigurnosna obilježja i biometrijske podatke u putovnicama i putnim ispravama koje izdaju države članice (2), što predstavlja važan korak prema korištenju novih elemenata koje čine putovnice i putne isprave sigurnijima i uspostavlja pouzdaniju vezu između imatelja i putovnice ili putne isprave, čime se značajno doprinosi osiguranju da putovnice i putne isprave budu zaštićene od zlouporabe.

(3)

Uredba (EZ) br. 2252/2004 propisuje opću obvezu davanja otisaka prstiju koji će biti pohranjeni na beskontaktnom čipu u putovnici ili putnoj ispravi. Međutim, iskustvo iz ispitivanja pokazalo je da su potrebne iznimke. Tijekom pilot projekata u nekim državama članicama pokazalo se da su otisci prstiju djece mlađe od 6 godina nedovoljne kvalitete za izravnu provjeru identiteta. Nadalje, oni su podložni značajnim promjenama zbog kojih ih je teško provjeravati tijekom cijelog razdoblja valjanosti putovnice ili putne isprave.

(4)

Usklađivanje iznimaka od opće obveze davanja otisaka prstiju neophodno je kako bi se zadržali zajednički sigurnosni standardi s ciljem pojednostavljenja graničnih kontrola. Iz pravnih i sigurnosnih razloga ne bi trebalo prepustiti nacionalnom zakonodavstvu određivanje izuzetaka obveze davanja otisaka prstiju u putovnicama i putnim ispravama koje izdaju države članice.

(5)

Uredbom (EZ) br. 2252/2004 se zahtijeva prikupljanje i pohrana biometrijskih podataka u mediju za pohranu putovnica i putnih isprava radi izdavanja tih dokumenata. To ne dovodi u pitanje bilo kakvu drugu uporabu ili pohranu tih podataka u skladu s nacionalnim zakonodavstvom država članica. Uredba (EZ) br. 2252/2004 ne pruža pravnu osnovu za uspostavu ili održavanje baze podataka za pohranu tih podataka u državama članicama, što je isključivo pitanje nacionalnog prava.

(6)

Nadalje, kao dodatna mjera sigurnosti i kako bi se pružila dodatna zaštita za djecu, trebalo bi se uvesti načelo „jedna osoba - jedna putovnica”. To preporučuje i Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) i na taj način se osigurava da su putovnica i biometrijska obilježja povezani samo s imateljem putovnice. Sigurnije je ako svaka osoba ima svoju vlastitu putovnicu.

(7)

Uzimajući u obzir činjenicu da će države članice biti dužne izdavati pojedinačne putovnice za maloljetnike te da bi moglo biti znatnih razlika između zakonodavstava država članica u vezi s prelaskom vanjskih granica država članica od strane djece, Komisija bi trebala ispitati potrebu za mjerama kako bi se osigurao zajednički pristup u vezi s pravilima za zaštitu djece koja prelaze vanjske granice država članica.

(8)

Budući da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za postizanje tih ciljeva.

(9)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona za nju nije obvezujuća niti podliježe njezinoj primjeni. Budući da se ova Uredba temelji na schengenskoj pravnoj stečevini Zajednice u skladu s odredbama glave IV. dijela trećeg Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska će, u skladu s člankom 5. navedenog Protokola, odlučiti u roku od šest mjeseci nakon usvajanja ove Uredbe hoće li je provoditi u svom nacionalnom pravu.

(10)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u provedbi pojedinih odredaba schengenske pravne stečevine (3). Velika Britanija stoga ne sudjeluje u njenom donošenju, ona za nju nije obvezujuća niti podliježe njezinoj primjeni.

(11)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi Schengenskog acquisa  (4). Irska stoga ne sudjeluje u njenom donošenju, ona za nju nije obvezujuća niti podliježe njezinoj primjeni.

(12)

Što se tiče Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (5) u okviru područja iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim postupcima za primjenu tog Ugovora (6).

(13)

Što se tiče Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (7) u okviru područja iz članka 1. točke B. Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (8) i 2008/149/PUP (9).

(14)

Što se tiče Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajn o pristupanju Kneževine Lihtenštajn Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine u okviru područja iz članka 1. točke A. Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/261/EZ (10).

(15)

Uredbu (EZ) br. 2252/2004 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U članku 1. stavci 1. i 2. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Putovnice i putne isprave koje izdaje država članica moraju ispunjavati minimalne sigurnosne standarde utvrđene u Prilogu.

One se izdaju se kao pojedinačni dokumenti.

Komisija do 26. lipnja 2012. podnosi izvješće o zahtjevima za djecu koja putuju sama ili u pratnji, a prelaze vanjske granice država članica i predlaže, ako je to potrebno, odgovarajuće inicijative kako bi se osigurao zajednički pristup u vezi pravila za zaštitu djece koja prelaze vanjske granice država članica.

2.   Putovnice i putne isprave moraju sadržavati vrlo siguran medij za pohranu koji sadrži prikaz lica. Države članice također uključuju dva otiska prstiju koji su uzeti ravno u interoperabilnom formatu. Podaci moraju biti osigurani, a medij za pohranu mora imati dovoljan kapacitet i sposobnost jamčenja integriteta, autentičnosti i povjerljivosti podataka.

2a.   Sljedeće osobe oslobođene su od zahtjeva za davanje otisaka prstiju:

2b.   Kada je uzimanje otisaka određenih prstiju privremeno nemoguće, države članice će omogućiti uzimanje otisaka ostalih prstiju. Kada je također privremeno nemoguće uzeti otiske bilo kojeg prsta mogu izdati privremenu putovnicu koja ima valjanost 12 mjeseci ili manje.”;

2.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 1.a

1.   Biometrijske identifikatore uzima kvalificirano i propisno ovlašteno osoblje državnih tijela nadležnih za izdavanje putovnica i putnih isprava.

2.   Države članice prikupljaju biometrijske identifikatore od podnositelja zahtjeva u skladu sa zaštitnim mjerama utvrđenima u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe i Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta. Države članice osiguravanju uvođenje odgovarajućih postupaka koji jamče dostojanstvo dotične osobe u slučaju teškoća pri prikupljanju.”;

3.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

U skladu s postupkom iz članka 5. stavka 2. moraju se utvrditi dodatne tehničke specifikacije za putovnice i putne isprave u skladu s međunarodnim standardima, uključujući posebno preporuke Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) koje se odnose na:

4.

U članku 4. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Biometrijski podaci moraju se prikupiti i pohraniti u mediju za pohranu putovnica i putnih isprava radi izdavanja tih dokumenata. Za potrebe ove Uredbe biometrijska obilježja u putovnicama i putnim ispravama upotrebljavaju se samo za provjeru:

Provjera dodatnih sigurnosnih obilježja obavlja se ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o uspostavi Zakonika Zajednice o pravilima za kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (11). Nepodudaranje samo po sebi neće utjecati na valjanost putovnice ili putne isprave u svrhu prelaska vanjskih granica.

(11)  SL L 105, 13.4.2006., str. 1.”;"

5.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 5.a

Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću najkasnije do 26. lipnja 2012. izvješće koje se temelji na opsežnom i temeljitom istraživanju koje je provelo neovisno tijelo i nadzirala Komisija, koja ispituje pouzdanost i tehničku izvedivost, uključujući putem procjene točnosti radnih sustava, korištenja otisaka prstiju djece mlađe od 12 godina u svrhu identifikacije i provjere, uključujući usporedbe lažnih stopa odbacivanja do kojih dolazi u pojedinoj državi članici i, na temelju rezultata tog istraživanja, analizu potrebe za zajedničkim pravilima u vezi postupka podudaranja. Prema potrebi izvještaj će se popratiti prijedlozima za prilagodbu ove Uredbe.”;

6.

U članku 6. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice primjenjuju ovu Uredbu:

od donošenja dodatnih tehničkih specifikacija iz članka 2. Međutim, to utječe na valjanost već izdanih putovnica i putnih isprava.

Članak 1. stavak 1. drugi podstavak provodi se najkasnije 26. lipnja 2012. Međutim, time se ne utječe na početnu valjanost za imatelja dokumenta.”