19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

61

---

32006R0562

---

L 105/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA (EZ) br. 562/2006 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. ožujka 2006.

o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62. stavke 1. i 2. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (1),

budući da:

(1)

Donošenje mjera prema članku 62. stavku 1. Ugovora kojima bi se osiguralo nepostojanje bilo kakve kontrole nad osobama koje prelaze unutarnje granice, dio je cilja Unije kojim se želi uspostaviti područje bez unutarnjih granica u kojem se osigurava slobodno kretanje osoba kako je određeno u članku 14. Ugovora.

(2)	U skladu s člankom 61. Ugovora, stvaranje područja unutar kojeg se osobe mogu slobodno kretati mora se poduprijeti drugim mjerama. Takva je mjera zajednička politika o prelasku vanjskih granica kako je predviđeno člankom 62. stavkom 2. Ugovora.

(3)

Donošenje zajedničkih mjera o prelasku osoba preko unutarnjih granica i o nadzoru državne granice na vanjskim granicama trebalo bi odražavati schengensku pravnu stečevinu, koja čini dio okvira Europske unije i posebno odgovarajuće odredbe Konvencije od 14. lipnja 1985. o provedbi Schengenskog sporazuma između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Republike Francuske o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (2) te Zajednički priručnik (3).

(4)

Što se tiče nadzora državne granice na vanjskim granicama, uspostava „zajedničkog korpusa” zakonodavstva posebno konsolidiranjem i razvojem pravne stečevine, jedna je od temeljnih sastavnica zajedničke politike o upravljanju vanjskim granicama kako je navedeno u Komunikaciji Komisije „Prema jedinstvenom upravljanju vanjskih granica država članica Europske unije” od 7. svibnja 2002. Ovaj je cilj uključen u „Plan za upravljanje vanjskim granicama država članica Europske unije”, kojeg je odobrilo Europsko vijeće u Sevilli 21. i 22. lipnja 2002. te Europsko vijeće u Solunu 19. i 20. lipnja 2003.

(5)

Određenje zajedničkih pravila o kretanju osoba preko granica ne dovodi u pitanje niti utječe na prava na slobodno kretanje koja uživaju državljani Unije i članovi njihovih obitelji te državljani trećih zemalja i članovi njihovih obitelji koji, na temelju sporazuma između Zajednice i njezinih država članica s jedne strane te tih trećih zemalja s druge strane, uživaju jednaka prava na slobodno kretanje kao i državljani Unije.

(6)

Nadzor državne granice nije samo u interesu države članice na čijim se vanjskim granicama ona provodi već je u interesu svih država članica koje su ukinule kontrolu unutarnjih granica. Nadzor državne granice bi trebao pomoći u suzbijanju nezakonitog useljavanja i trgovanja ljudima te pri sprečavanju bilo kakve prijetnje unutarnjoj sigurnosti, javnom poretku, javnom zdravlju i međunarodnim odnosima država članica.

(7)	Granična kontrola trebala bi se vršiti na način koji u potpunosti poštuje ljudsko dostojanstvo. Nadzor državne granice trebao bi se vršiti na uljudan i profesionalan način te bi trebao biti razmjeran ciljevima koji se žele postići.

(8)

Nadzor državne granice ne uključuje samo kontrolu osoba na graničnim prijelazima i zaštitu državne granice između graničnih prijelaza, već i analizu rizika za unutarnju sigurnost te analizu mogućih prijetnji po sigurnost vanjskih granica. Stoga je potrebno utvrditi uvjete, mjerila i podrobna pravila o kontrolama na graničnim prijelazima i nadzoru.

(9)

Potrebno je predvidjeti mogućnost popuštanja u režimu granične kontrole na vanjskim granicama u slučaju izvanrednih i nepredvidivih okolnosti kako bi se izbjeglo predugo čekanje na graničnim prijelazima. Sustavno otiskivanje pečata u isprave državljana trećih zemalja je obvezno i u slučaju popuštanja u režimu granične kontrole. Pečat omogućuje točno utvrđivanje datuma i mjesta prelaska granice, bez utvrđivanja u svim slučajevima da su izvršene sve potrebne mjere kontrole putnih isprava.

(10)

Kako bi se skratilo vrijeme čekanja osobama koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje, zasebne trake, označene jedinstvenim oznakama u svim državama članicama, trebale bi se, gdje to okolnosti dopuštaju, osigurati na graničnim prijelazima. Zasebne trake bi se trebale osigurati u međunarodnim zračnim lukama. Gdje se to smatra primjerenim i ako mjesne okolnosti to dopuštaju, države članice bi trebale razmotriti uvođenje zasebnih traka na morskim i kopnenim graničnim prijelazima.

(11)	Države članice bi trebale osigurati da postupci kontrole na vanjskim granicama ne predstavljaju veliku prepreku trgovinskoj, društvenoj i kulturnoj razmjeni. S tim ciljem, one bi trebale rasporediti dovoljno osoblja i sredstava.

(12)	Države članice bi trebale odrediti državnu službu ili službe odgovorne za obavljanje zadaća nadzora državne granice u skladu s njihovim nacionalnim pravom. U slučaju da u istoj državi članici postoji više odgovornih službi, između njih bi trebala postojati bliska i stalna suradnja.

(13)	Operativnu suradnju i pomoć između država članica u vezi s nadzorom granica upravlja i koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica, osnovana Uredbom (EZ) br. 2007/2004 (4).

(14)

Ova Uredba ne dovodi u pitanje kontrole koje u skladu sa svojim općim ovlastima provodi policija ni sigurnosne kontrole osoba istovjetne onima koje se provode za domaće letove, a ni mogućnosti država članica za provođenjem izvanrednih kontrola prtljage u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 3925/91 od 19. prosinca 1991. o ukidanju kontrola i formalnosti koje se primjenjuju na ručnu i predanu prtljagu osoba na letovima unutar Zajednice te na prtljagu osoba koje putuju morem unutar Zajednice (5), kao ni nacionalno pravo o nošenju putnih ili osobnih isprava ni obvezu osoba da obavijeste nadležna tijela o svojoj nazočnosti na državnom području dotične države članice.

(15)

Države članice bi također trebale imati mogućnost privremenog ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama u slučaju ozbiljne prijetnje njihovom javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti. Trebali bi se utvrditi uvjeti i postupci za to uvođenje kako bi se zajamčila izvanrednost bilo koje od tih mjera te kako bi se poštovalo načelo proporcionalnosti. Opseg i trajanje bilo svakog privremenog ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama trebalo bi svesti na najmanju moguću mjeru potrebnu da se odgovori na tu prijetnju.

(16)	U području u kojem se osobe mogu slobodno kretati, ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama bi trebalo ostati iznimka. Granična kontrola ili formalnosti se ne bi trebali provoditi samo radi prelaska granice.

(17)

Trebalo bi predvidjeti postupak koji Komisiji omogućuje prilagođavanje određenih detaljnih praktičnih propisa kojima se uređuje nadzor državne granice. U takvim slučajevima mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (6).

(18)	Također bi trebalo predvidjeti postupak kojim se državama članicama omogućuje da obavijeste Komisiju o izmjeni drugih detaljnih praktičnih propisa kojima se uređuje nadzor državne granice.

(19)

Kako cilj ove Uredbe, to jest utvrđivanje pravila koja se primjenjuju na kretanje osoba preko granice, ne mogu dostatno ostvariti države članice, te se stoga može bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenom u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, određenom u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(20)	Ova Uredba poštuje temeljna prava i pridržava se načela koja su posebno priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. Trebalo bi ju primjenjivati u skladu s obvezama država članica koje se odnose na međunarodnu zaštitu i načelo zabrane vraćanja (non-refoulement).

(21)

Odstupajući od članka 299. Ugovora, ova se Uredba u slučaju Francuske i Nizozemske primjenjuje samo na njihova državna područja u Europi. Ona ne utječe na posebne dogovore koji se primjenjuju u Ceuti i Melilli, kako je navedeno u Sporazumu o pristupanju Kraljevine Španjolske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. (7).

(22)

U skladu s člankom 1. i 2. Protokola o položaju Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji te Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje. Budući da se ova Uredba temelji na schengenskoj pravnoj stečevini prema odredbama glave IV., dijela trećeg Ugovora o osnivanju Europske Zajednice, Danska bi, u skladu s člankom 5. navedenog Protokola, u roku od šest mjeseci od datuma donošenja ove Uredbe trebala odlučiti hoće li je prenijeti u svoje nacionalno pravo.

(23)

Što se tiče Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dvaju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (8), koje spadaju u područje iz članka 1., točke A, Odluke Vijeća 1999/437/EZ (9) o određenim dogovorima za primjenu tog Sporazuma.

(24)

Potrebno je postići dogovor kojim će se predstavnicima Islanda i Norveške omogućiti pridruživanje radu odbora koji pomažu Komisiji u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti. Takav je dogovor o odborima koji pomažu Europskoj komisiji u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti (10) bio predmetom razmjene pisama između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške, priloženih gore navedenom Sporazumu,.

(25)

Što se tiče Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje spadaju u područje iz članka 1., točke A, Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 4. stavkom 1. odluka Vijeća 2004/849/EZ (11) i 2004/860/EZ (12).

(26)	Potrebno je postići dogovor kojim će se predstavnicima Švicarske omogućiti pridruživanje radu odbora koji pomažu Komisiji u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti. Takav je dogovor bio predmetom razmjene pisama između Zajednice i Švicarske, priloženih gore navedenom Sporazumu.

(27)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (13). Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje.

(28)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (14). Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje.

(29)

U ovoj Uredbi, prva rečenica članka 1., članak 5. stavak 4., točka (a), glava III. te odredbe glave II. i prilozi, koji se odnose na Schengenski informacijski sustav (SIS) predstavljaju odredbe koje se u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003. temelje na schengenskoj pravnoj stečevini ili su na neki drugi način s njom povezane,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i načela

Ovom se Uredbom ukidaju granične kontrole osoba koje prelaze unutarnje granice država članica Europske unije.

Njome se utvrđuju pravila granične kontrole osoba koje prelaze vanjske granice država članica Europske unije.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije;

1.	„unutarnje granice” znači: (a) zajedničke kopnene granice, uključujući granice na rijekama i jezerima država članica; (b) zračne luke država članica za unutarnje letove; (c) pomorske, riječne i luke na jezerima država članica za redovne trajektne linije;

2.	„vanjske granice” znači kopnene granice država članica, uključujući granice na rijekama i jezerima, granice na moru i njihove zračne, riječne, pomorske i luke na jezerima, ako se ne radi o unutarnjim granicama;

3.	„unutarnji letovi” znači bilo koji let isključivo prema ili s državnih područja država članica, a koji ne slijeće na državno područje treće zemlje;

4.	„redovna trajektna linija” znači bilo koja trajektna linija koja povezuje dvije ili više istih luka koje se nalaze na državnom području država članica, a koja ne pristaje u luke izvan državnog područja država članica i koja prevozi putnike i vozila prema objavljenom rasporedu;

5.

„osobe koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje” znači: (a) građani Unije u smislu članka 17. stavka 1. Ugovora i državljani trećih zemalja koji su članovi obitelji državljana Unije koji ostvaruje svoje pravo na slobodno kretanje, na koje se primjenjuje Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 2004/38/EZ od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodu kretanja i boravka na državnom području država članica (15); (b) državljani trećih zemalja i članovi njihovih obitelji bez obzira na njihovo državljanstvo koji, na temelju sporazuma između Zajednice i njezinih država članica s jedne strane i tih trećih zemalja s druge strane, uživaju jednaka prava na slobodno kretanje kao i građani Unije;

6.	„državljanin treće zemlje” znači osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 17. stavka 1. Ugovora a koji nije obuhvaćen točkom 5. ovog članka;

7.	„osobe za koje je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska” znači državljanin bilo koje treće zemlje za kojeg je u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) izdano upozorenje u skladu s potrebama i za potrebe utvrđene člankom 96. Schengenske konvencije;

8.	„granični prijelaz” znači bilo koji granični prijelaz koji su nadležna tijela odobrila za prelazak vanjskih granica;

9.	„nadzor državne granice” znači aktivnost koja se provodi na granici u skladu s potrebama i za potrebe ove Uredbe, isključivo kao odgovor na pokušaj prelaska ili na čin prelaska granice, neovisno o svim drugim okolnostima, a sastoji se od granične kontrole i zaštite državne granice;

10.	„granična kontrola” znači kontrola koja se provodi na graničnim prijelazima kako bi se osobama i njihovim prijevoznim sredstvima te predmetima koje posjeduju odobrio ulazak u ili izlazak iz državnog područja država članica;

11.	„zaštita državne granice” znači kontrola granice između graničnih prijelaza i kontrolu graničnih prijelaza izvan utvrđenog radnog vremena kako bi se spriječilo da osobe izbjegnu graničnu kontrolu;

12.	„druga linija kontrole” znači daljnja kontrola koja se može provesti na posebnim mjestima udaljenim od mjesta na kojima provode kontrole nad osobama (prva linija).

13.

„službenik graničnog nadzora” znači bilo koji javni službenik koji je u skladu s nacionalnim pravom raspoređen na granični prijelaz ili duž granice ili u neposrednoj blizini te granice koji izvršava, u skladu s Uredbom i nacionalnim pravom, zadaće nadzora državne granice (dalje u tekstu „službenik”)

14.	„prijevoznik” znači bilo koja fizička ili pravna osoba koja se profesionalno bavi pružanjem usluga prijevoza osoba;

15.

„boravišna dozvola” znači: (a) sve boravišne dozvole koje su izdale države članice prema jedinstvenom formatu utvrđenim Uredbom Vijeća (EZ) br. 1030/2002 od 13. lipnja 2002. o jedinstvenom formatu boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja (16); (b) sve ostale isprave koje su države članice izdale državljanima trećih zemalja a kojima se odobrava boravak ili ponovni ulazak na njihovo državno područje, osim privremenih dozvola izdanih tijekom razmatranja prvog zahtjeva za izdavanjem boravišne dozvole iz točke (a) ili zahtjeva za azil;

16.	„brod za kružna putovanja” znači brod koji slijedi plan putovanja prema prethodno utvrđenom programu koji uključuje program turističkih aktivnosti u različitim lukama, a obično ne prima putnike niti dopušta putnicima iskrcaj tijekom putovanja;

17.	„izletnička plovidba” znači korištenje izletničkih plovila u sportske ili turističke svrhe;

18.	„obalni ribolov” znači ribolov koji se vrši pomoću plovila koja se vraćaju u luku na državnom području države članice svaki dan ili unutar 36 sati, ne pristajući u luci treće zemlje.

19.

„prijetnja javnom zdravlju” znači bilo koja bolest koja može izazvati epidemiju u smislu Međunarodnog sanitarnog pravilnika Svjetske zdravstvene organizacije te druge infekcijske bolesti ili zarazne parazitske bolesti ako su predmetom zaštitnih odredbi koje se primjenjuju na državljane država članica.

Članak 3.

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje na bilo koju osobu koja prelazi unutarnje ili vanjske granice država članica, ne dovodeći u pitanje:

(a)	prava osoba koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje;

(b)	prava izbjeglica i osoba koje traže međunarodnu zaštitu, posebno vezano uz načelo zabrane vraćanja (non-refoulement).

GLAVA II.

VANJSKE GRANICE

POGLAVLJE I.

Prelazak vanjskih granica i uvjeti za ulazak

Članak 4.

Prelazak vanjskih granica

1.   Vanjske se granice mogu prijeći samo na graničnim prijelazima i tijekom utvrđenog radnog vremena. Radno vrijeme je jasno naznačeno na graničnim prijelazima koji nisu otvoreni 24 sata dnevno.

Države članice u skladu s člankom 34. dostavljaju Komisiji popis svojih graničnih prijelaza.

2.   Odstupajući od stavka 1., izuzeci od obveze prelaženja vanjskih granica samo na graničnim prijelazima i tijekom utvrđenog radnog vremena mogu se dopustiti:

(a)	u vezi s izletničkom plovidbom ili s obalnim ribolovom;

(b)	pomorcima za izlazak na kopno u lučkom području u koje je njihov brod pristao ili unutar susjednih općina;

(c)	pojedincima ili skupinama osoba, kada za to postoji poseban zahtjev, pod uvjetom da posjeduju dozvole potrebne u skladu s nacionalnim pravom i da to nije u suprotnosti s interesima javnog poretka i međunarodne sigurnosti država članica;

(d)	pojedincima ili skupinama osoba u slučaju nepredviđenih hitnih okolnosti.

3.   Ne dovodeći u pitanje iznimke iz stavka 2. ili njihove obveze u pogledu međunarodne zaštite, države članice, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, uvode kazne za neovlašteno prelaženje vanjskih granica na mjestima izvan graničnih prijelaza ili izvan utvrđenog radnog vremena. Te kazne su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 5.

Uvjeti ulaska državljana trećih zemalja

1.   Za boravke od najviše tri mjeseca tijekom razdoblja od šest mjeseci, uvjeti ulaska za državljane trećih zemalja su sljedeći:

(a)	da posjeduju važeću putnu ispravu ili isprave na temelju kojih im se odobrava prelazak granice;

(b)

da imaju važeću vizu ako je ona obvezna na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju posjedovati vize pri prelasku vanjskih granica i onih zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (17), osim ako imaju valjanu boravišnu dozvolu;

(c)

da opravdavaju svrhu i uvjete namjeravanog boravka te imaju dovoljno sredstava za uzdržavanje, kako za vrijeme trajanja namjeravanog boravka tako i za povratak u njihovu matičnu državu ili tranzit do treće zemlje za koju su sigurni da će ih prihvatiti ili su takva sredstva u mogućnosti zakonito pribaviti;

(d)	da nisu osobe za koje je u Schengenskom informacijskom sustavu izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska;

(e)	da ne predstavljaju prijetnju za javni poredak, međunarodnu sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje od država članica, a posebno ako u nacionalnim bazama podataka država članica nije izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska iz istih razloga.

2.   Popis isprava koji nije konačan a koje službenik može zatražiti od državljanina treće zemlje kako bi utvrdio da on ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1., točki (c), nalazi se u Prilogu I.

3.   Potrebna sredstva za uzdržavanje se procjenjuju u skladu s trajanjem i svrhom boravka te s obzirom na prosječne cijene prehrane i smještaja u državi (državama) članici (članicama), pomnoženo s brojem dana boravka.

Države članice u skladu s člankom 34. izvješćuju Komisiju o utvrđenim referentnim iznosima.

Procjena dostatnih sredstava za uzdržavanje se može izvršiti na temelju gotovine, putničkih čekova i kreditnih kartica u posjedu državljanina treće zemlje. Jamstvene izjave, predviđene nacionalnim pravom i jamstvena pisma domaćina, kako su definirana nacionalnim pravom, kada državljanin treće zemlje boravi kod domaćina, mogu predstavljati dokaz o dostatnosti sredstava za uzdržavanje.

4.   Odstupajući od stavka 1.:

(a)

državljani trećih zemlja koji ne ispunjavaju sve uvjete iz stavka 1., ali posjeduju boravišnu dozvolu ili vizu za ponovni ulazak koju je izdala jedna od država članica ili, ako se to zahtijeva, obje isprave, mogu ući na državna područja drugih država članica u svrhu tranzita do državnog područja države članice koja je izdala boravišnu dozvolu ili vizu za ponovni ulazak, osim ako se njihova imena ne nalaze na nacionalnom popisu upozorenja države članice čije vanjske granice žele prijeći ako je upozorenje popraćeno uputama da im se zabrani ulazak ili tranzit;

(b)

državljanima trećih zemalja koji ispunjavaju uvjete iz stavka 1., osim onih navedenih u točki (b), i koji stupe na granicu, može se odobriti ulazak na državna područja država članica ako je viza izdana na granici u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 415/2003 od 27. veljače 2003. o izdavanju viza na granici, uključujući izdavanje takvih viza pomorcima u tranzitu (18). Vize koje se izdaju na granici evidentiraju se na popisu. U slučaju nemogućnosti unosa vize u ispravu, ona se iznimno unosi na posebnu stranicu koja se umeće u ispravu. U tom se slučaju koristi jedinstveni oblik obrasca za vize utvrđen Uredbom Vijeća (EZ) br. 333/2002 od 18. veljače 2002. o jedinstvenom obliku obrasca za unošenje vize koju države članice izdaju nositeljima putnih isprava koje država članica koja sastavlja obrazac ne priznaje (19),

(c)

državljanima trećih zemalja koji ne ispunjavaju jedan ili više uvjeta iz stavka 1. država članica može dopustiti ulazak na svoje državno područje iz humanitarnih razloga, zbog nacionalnog interesa ili zbog međunarodnih obveza. Ako je za dotičnog državljanina treće zemlje izdano upozorenje iz stavka 1. točke (d), država članica koja mu ili joj dopušta ulazak na njezino državno područje o tome na odgovarajući način obavješćuje ostale države članice.

POGLAVLJE II.

Nadzor vanjskih granica i zabrana ulaska

Članak 6.

Provedba granične kontrole

1.   Službenici u obavljanju svojih dužnosti u potpunosti poštuju ljudsko dostojanstvo.

Svaka mjera koju poduzimaju u obavljanju svojih dužnosti je razmjerna ciljevima koji se tom mjerom žele postići.

2.   Tijekom provedbe granične kontrole službenici ne diskriminiraju osobe na temelju spola, rasne ili etničke pripadnosti, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, starosne dobi ili spolne orijentacije.

Članak 7.

Granična kontrola osoba

1.   Kretanje preko vanjskih granica podliježe kontrolama službenika. Kontrole se provode u skladu s ovim poglavljem.

Kontrole se mogu odnositi i na kontrole prijevoznih sredstava i predmeta u posjedu osobe koja prelazi granicu. Na pretrage koje se obavljaju primjenjuje se pravo dotične države članice.

2.   Sve se osobe podvrgavaju osnovnoj kontroli u svrhu utvrđivanja njihovog identiteta na temelju predočenja njihovih putnih isprava. Takva se osnovna kontrola sastoji od brze i jednostavne provjere, prema potrebi uporabom odgovarajućih tehničkih sredstava i pregledom u odgovarajućim bazama podataka informacija isključivo o ukradenim, otuđenim, izgubljenim i poništenim ispravama, o važenju isprave koja ovlašćuje zakonitog nositelja za prelazak granice i o prisutnosti znakova krivotvorenja.

Osnovna kontrola iz prvog podstavka je pravilo za osobe koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje.

Međutim, tijekom osnovne kontrole osoba koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje, službenici, iako ne sustavno, mogu obavljati provjere u nacionalnim i europskim bazama podataka kako bi se osiguralo da takve osobe ne predstavljaju stvarnu, trenutnu i dovoljno ozbiljnu prijetnju unutarnjoj sigurnosti, javnom poretku, međunarodnim odnosima država članica ili prijetnju javnom zdravlju.

Posljedice takvih provjera ne dovode u pitanje pravo ulaska osoba koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje na državno područje dotične države članice kako je to predviđeno Direktivom 2004/38/EZ.

3.   Državljani trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska podliježu temeljitim kontrolama.

(a)

Temeljite kontrole prilikom ulaska uključuju provjeru uvjeta ulaska utvrđenih člankom 5. stavkom 1. te, prema potrebi, provjeru isprava na temelju kojih se odobrava boravak i obavljanje profesionalne djelatnosti. To uključuje detaljnu provjeru koja obuhvaća sljedeće aspekte: i. provjeru posjeduje li državljanin treće zemlje valjanu i važeću ispravu za prelazak granice, a, prema potrebi, postoji li u navedenoj ispravi, kada je potrebno, viza ili boravišna dozvola; ii. pomni pregled putne isprave radi otkrivanja znakova krivotvorenja; iii. provjera ulaznog i izlaznog pečata u putnoj ispravi dotičnog državljanina treće zemlje kako bi se usporedbom datuma ulaska i izlaska utvrdilo boravi li osoba dulje od najvećeg dopuštenog razdoblja boravka na državnom području država članica; iv. provjera mjesta polaska i odredišta dotičnog državljanina treće zemlje i svrhe namjeravanog boravka, prema potrebi uz provjeru odgovarajućih popratnih isprava; v. provjera raspolaže li dotični državljanin treće zemlje dostatnim sredstvima za uzdržavanje za trajanje i svrhu namjeravanog boravka, za njegov ili njezin povratak u matičnu zemlju ili tranzit do treće zemlje za koju je siguran (sigurna) da će ga (ju) prihvatiti ili da je on ili ona u mogućnosti zakonito steći takva sredstva; vi. provjera da dotični državljanin treće zemlje, njegova ili njezina prijevozna sredstva i predmeti koje prevozi nisu takve naravi da predstavljaju opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje od država članica. Takva provjera obuhvaća neposrednu provjeru podataka i upozorenja o osobama i, prema potrebi, predmetima u SIS-ovim i nacionalnim bazama podataka te mjera koje se moraju poduzeti, prema potrebi, kao rezultat upozorenja;

(b)

Temeljite kontrole prilikom izlaska obuhvaćaju: i. provjeru posjeduje li državljanin treće zemlje valjanu ispravu za prelazak granice; ii. provjeru putne isprave radi otkrivanja znakova krivotvorenja; iii. uvijek kada je to moguće, provjeru radi utvrđenja da državljanin treće zemlje ne predstavlja opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost ili međunarodne odnose bilo koje države članice;

(c)

Osim kontrola iz točke (b), temeljite kontrole prilikom izlaska mogu obuhvaćati i: i. provjeru posjeduje li osoba valjanu vizu, ako je to potrebno u skladu s Uredbom (EZ) br. 539/2001, osim u slučaju kad on ili ona imaju valjanu boravišnu dozvolu; ii. provjeru je li osoba prekoračila najdulje dopušteno trajanje boravka na državnom području država članica; iii. provjeru upozorenja o osobama i predmetima uključenim u SIS i izvješća u nacionalnim bazama podataka.

4.   Kad postoje mogućnosti i ako to zahtjeva državljanin treće zemlje, takve se temeljite kontrole obavljaju u izdvojenom prostoru.

5.   Državljane trećih zemalja podvrgnute temeljitoj kontroli druge linije upoznaje se sa svrhom i postupkom takve kontrole.

Te su informacije dostupne na svim službenim jezicima Unije i na jeziku (jezicima) zemlje ili zemalja koje graniče s dotičnom državom članicom i navode da državljanin treće zemlje može zatražiti ime ili identifikacijski broj policijskog službenika koji provodi temeljitu kontrolu druge linije, naziv graničnog prijelaza i datum prelaska granice.

6.   Kontrole nad osobama koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje provode se u skladu s Direktivom 2004/38/EZ.

7.   Detaljna pravila kojima se uređuje unošenje informacija u evidenciju su utvrđena u Prilogu II.

Članak 8.

Popuštanje u režimu granične kontrole

1.   Granična kontrola na vanjskim granicama može se popustiti u slučaju izvanrednih i nepredvidljivih okolnosti. Takvim se okolnostima smatraju oni nepredvidljivi događaji koji dovode do tako gustog prometa da vrijeme čekanja na graničnom prijelazu postane predugo i da su pritom iskorištene sve organizacijske i kadrovske mogućnosti.

2.   Kada je došlo do popuštanja u režimu granične kontrole u skladu sa stavkom 1., obavljanje ulazne granične kontrole u pravilu ima prednost nad obavljanjem izlazne granične kontrole.

Odluku o popuštanju u režimu granične kontrole donosi rukovodni službenik na graničnom prijelazu.

Takva popuštanja u režimu granične kontrole su privremena, prilagođena okolnostima koje ih opravdavaju i uvode se postupno.

3.   Čak i u slučaju popuštanja u režimu granične kontrole, u skladu s člankom 10. službenici otiskuju pečat u putne isprave državljana trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska.

4.   Svaka država članica jednom godišnje Europskom parlamentu i Komisiji dostavlja izvješće o primjeni ovog članka.

Članak 9.

Zasebne trake i oznake na znakovima

1.   Države članice, posebno na graničnim prijelazima u zračnim lukama osiguravaju zasebne trake za provedbu kontrola nad osobama, u skladu s člankom 7. Te se trake odvajaju pomoću znakova s oznakama navedenim u Prilogu III.

Države članice mogu osigurati zasebne trake na svojim kopnenim i morskim graničnim prijelazima te na granicama između država članica koje ne primjenjuju članak 20 na njihovim zajedničkim granicama. Ako države članice uvedu zasebne trake, na tim se granicama koriste znakovi s oznakama iz Priloga III.

Države članice osiguravaju da su takve trake jasno označene i ondje gdje je od pravila o uporabi različitih traka odstupljeno kako je predviđeno stavkom 4., kako bi se osigurala optimalna razina protoka osoba koje prelaze granicu.

2.	(a) Osobe koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje imaju pravo koristiti se trakama označenim znakom iz dijela A Priloga III. Mogu se isto tako koristiti trakama označenim znakom iz dijela B Priloga III. (b) Sve ostale osobe koriste trake označene znakom iz dijela B Priloga III.

Oznake na znakovima iz točaka (a) i (b) mogu biti prikazane na jeziku ili jezicima koje svaka država članica smatra prikladnima.

3.   Na morskim i kopnenim graničnim prijelazima, države članice mogu vozila odvojiti trakama za laka i teška vozila i autobuse, koristeći se znakovima navedenim u dijelu C Priloga III.

Države članice mogu mijenjati oznake na tim znakovima s obzirom na mjesne okolnosti.

4.   U slučaju privremene neravnoteže u prometnim tokovima na određenom graničnom prijelazu, nadležna tijela mogu odstupiti od pravila o upotrebi različitih traka toliko dugo koliko je potrebno da se ta neravnoteža ukloni.

5.   Prilagođavanje postojećih znakova odredbama stavaka 1., 2. i 3. provodi se do 31. svibnja 2009. Ako države članice zamijene postojeće znakove ili postave nove prije tog datuma, one poštuju oznake propisane tim stavcima.

Članak 10.

Otiskivanje pečata u putne isprave državljana trećih zemalja

1.   U putne isprave državljana trećih zemalja sustavno se otiskuje pečat prilikom ulaska i izlaska. Ulazni i izlazni pečat posebno se otiskuju u:

(a)	isprave s valjanom vizom na temelju kojih se omogućuje prelazak granice državljanima trećih zemalja;

(b)	isprave na temelju kojih se državljanima trećih zemalja kojima je viza izdana na granici od strane države članice omogućuje prelazak granice;

(c)	isprave na temelju kojih se državljanima trećih zemalja koji ne moraju imati vizu omogućuje prelazak granice.

2.   U putne isprave državljana trećih zemalja koji su članovi obitelji građanina Unije na kojeg se primjenjuje Direktiva 2004/38/EZ ali koji ne predoče boravišnu iskaznicu predviđenu člankom 10. te Direktive, otiskuje se pečat prilikom ulaska i izlaska.

U putne isprave državljana trećih zemalja koji su članovi obitelji državljana trećih zemalja koji uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje ali koji ne predoče boravišnu iskaznicu predviđenu člankom 10. Direktive 2004/38/EZ, otiskuje se pečat prilikom ulaska i izlaska.

3.   Ulazni i izlazni pečat ne otiskuje se:

(a)	u putne isprave šefova država i dostojanstvenika čiji je dolazak prethodno službeno najavljen diplomatskim putem;

(b)	u dozvole pilota ili potvrde članova posade zrakoplova;

(c)	u putne isprave pomoraca koji ne borave na državnom području države članice osim u trenutku pristajanja njihova broda i u području luke u kojoj je brod pristao;

(d)	u putne isprave članova posade i putnika na brodovima za kružna putovanja koji ne podliježu graničnoj kontroli u skladu s točkom 3.2.3. Priloga VI.;

(e)	u isprave kojima se državljanima Andore, Monaka i San Marina omogućuje prelazak granice.

Iznimno, a na zahtjev državljanina treće zemlje, ulazni ili izlazni pečat ne mora se otisnuti ako bi mu njegovo otiskivanje moglo prouzročiti ozbiljne poteškoće. U tom se slučaju ulazak ili izlazak bilježi na zasebnom listu u kojem se navodi ime i broj putovnice. Taj se list uručuje državljaninu treće zemlje.

4.   Praktični postupci za otiskivanje pečata navedeni su u Prilogu IV.

5.   Kad god je to moguće, državljane trećih zemalja upoznaje se s obvezom otiskivanja pečata prilikom ulaska i izlaska u njihovu putnu ispravu od strane službenika čak i kad se provodi popuštanje u režimu granične kontrole u skladu s člankom 8.

6.   Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće do kraja 2008. o provedbi odredbi o otiskivanju pečata u putne isprave.

Članak 11.

Pretpostavke o ispunjavanju uvjeta o trajanju boravka

1.   Ako u putnoj ispravi državljanina treće zemlje nema ulaznog pečata, nadležna nacionalna tijela mogu pretpostaviti da nositelj ne ispunjava ili da više ne ispunjava uvjete o trajanju boravka koji se primjenjuju u dotičnoj državi članici.

2.   Pretpostavka iz stavka 1. se može pobiti predoči li državljanin treće zemlje vjerodostojan dokaz, u bilo kakvom obliku, kao što su putne karte ili dokaz o njegovom boravku izvan državnog područja država članica pomoću kojih može dokazati da se on ili ona pridržavao (-la) uvjeta o trajanju kratkog boravka.

U slučaju da:

(a)

se državljanin treće zemlje nalazi na državnom području države članice na kojem se schengenska pravna stečevina primjenjuje u potpunosti, nadležna tijela u skladu s nacionalnim pravom i praksom, u njezinoj/njegovoj putnoj ispravi naznačuju datum kada je i mjesto na kojem je on/ona prešao/prešla vanjsku granicu jedne od država članica koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu.

(b)

se državljanin treće zemlje nalazi na državnom području države članice u pogledu koje odluka iz članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju od 2003. nije donesena, nadležna tijela u skladu s nacionalnim propisima i praksom, u njezinoj/njegovoj putnoj ispravi naznačuju datum kada je i mjesto na kojem je on/ona prešao/prešla vanjsku granicu takve države članice.

Osim naznaka iz točaka (a) i (b), državljaninu treće zemlje može se izdati obrazac prikazan u Prilogu VIII.

Države članice se međusobno izvješćuju te Komisiju i Glavno tajništvo Vijeća izvješćuju o svojim nacionalnim praksama u vezi s naznakama iz ovog članka.

3.   Ako pretpostavka iz stavka 1. ne bi bila pobijena, nadležna tijela mogu državljanina treće zemlje protjerati s državnog područja države članice.

Članak 12.

Zaštita državne granice

1.   Glavna je svrha zaštite državne granice sprečavanje nezakonitog prelaska granice, suzbijanje prekograničnog kriminaliteta i poduzimanje mjera protiv osoba koje su nezakonito prešle granicu.

2.   Službenici koriste stacionarne ili pokretne jedinice radi provođenja zaštite državne granice.

Zaštita se provodi na način koji sprečava i odvraća osobe od izbjegavanja kontrola na graničnim prijelazima.

3.   Zaštitu državne granice između graničnih prijelaza provode službenici čiji broj i metode se prilagođavaju postojećim ili predviđenim rizicima i prijetnjama. To obuhvaća česte i iznenadne promjene razdoblja provođenja zaštite tako da se neovlašteni prelasci granice mogu uvijek otkriti.

4.   Zaštitu vrše stacionarne ili pokretne jedinice koje svoje dužnosti obavljaju ophodnjom ili smještajem na mjestima koja jesu ili koja se smatraju osjetljivima, a cilj je takvog postupanja uhititi pojedince koji nezakonito prelaze granicu. Zaštita se može provoditi i tehničkim sredstvima, uključujući i elektronička sredstva.

5.   Dodatna pravila kojima se uređuje zaštita mogu se donijeti u skladu s postupkom iz članka 33. stavka 2.

Članak 13.

Zabrana ulaska

1.   Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete ulaska utvrđene u članku 5. stavku 1. i ne spada u kategoriju osoba iz članka 5. stavka 4., zabranjuje se ulazak na državna područja država članica. Time se ne dovodi u pitanje primjena posebnih odredbi o pravu na azil i na međunarodnu zaštitu ili na izdavanje viza za dugotrajni boravak.

2.   Ulazak se može zabraniti isključivo na temelju obrazložene odluke u kojoj se precizno navode razlozi zabrane. Odluku donosi tijelo koje je za to ovlašteno nacionalnim pravom. Ta odluka odmah stupa na snagu.

Obrazložena odluka u kojoj se navode razlozi za zabranu ulaska izdaje se u obliku standardiziranog obrasca kako je određeno u dijelu B Priloga V.; obrazac popunjava tijelo koje u skladu s nacionalnim pravom ima ovlasti zabraniti ulazak. Popunjeni standardizirani obrazac predaje se državljaninu treće zemlje, a državljanin potvrđuje primitak odluke o zabrani ulaska.

3.   Osobe kojima se zabrani ulazak imaju pravo na žalbu. Žalbeni postupak se vodi u skladu s nacionalnim pravom. Državljaninu treće zemlje također se uručuje popis kontaktnih točaka koje mogu pružiti informacije o zastupnicima koji su ovlašteni zastupati državljanina treće zemlje u skladu s nacionalnim pravom.

Žalba ne odgađa izvršenje odluke o zabrani ulaska.

Ne dovodeći u pitanje odštetu dodijeljenu u skladu s nacionalnim pravom, dotični državljanin treće zemlje, u slučaju okončanja žalbenog postupka rješenjem o neosnovanosti odluke o zabrani ulaska, ima pravo na ispravak poništenog ulaznog pečata i svih drugih poništenja ili dodataka koje je unijela država članica koja mu je zabranila ulazak.

4.   Službenici osiguravaju da državljanin treće zemlje kojemu je zabranjen ulazak ne uđe na državno područje dotične države članice.

5.   Države članice prikupljaju statističke podatke o broju osoba kojima je zabranjen ulazak, o razlozima zabrane, o državljanstvu osoba sa zabranom ulaska i vrsti granice (kopnene, zračne ili morske) na kojoj im je zabranjen ulazak. Države članice te podatke dostavljaju Komisiji jednom godišnje. Svake druge godine Komisija objavljuje zbirku statističkih podataka koje su dostavile države članice.

6.   Detaljna pravila kojima se uređuje zabrana ulaska navedena su u djelu A Priloga V.

POGLAVLJE III.

Osoblje i sredstva za nadzor državne granice te suradnja između država članica

Članak 14.

Osoblje i sredstva za nadzor državne granice

Države članice, u skladu s člancima od 6. do 13., raspoređuju dovoljan broj odgovarajućeg osoblja i sredstava za provođenje nadzora državne granice na vanjskim granicama kako bi osigurale učinkovit, visok i jedinstven stupanj nadzora na njihovim vanjskim granicama.

Članak 15.

Provedba nadzora državne granice

1.   Nadzor državne granice, propisan člancima 6. do 13., provode službenici u skladu s odredbama ove Uredbe i nacionalnim pravom.

Kod provođenja nadzora državne granice, ovlasti za pokretanje kaznenog postupka dodijeljene službenicima nacionalnim pravom i koje su izvan područja primjene ove Uredbe ostaju nepromijenjene.

Države članice osiguravaju da su službenici specijalizirani i dobro osposobljeni stručnjaci. Države članice potiču službenike na učenje jezika, posebno onih potrebnih u obavljanju njihovih zadaća.

2.   Države članice u skladu s člankom 34. Komisiji dostavljaju popis nacionalnih službi odgovornih za nadzor državne granice prema njihovom nacionalnom pravu.

3.   Radi učinkovitog nadzora granica države članice osiguravaju blisku i trajnu suradnju između svojih nacionalnih službi odgovornih za nadzor državne granice.

Članak 16.

Suradnja između država članica

1.   Države članice se uzajamno pomažu te blisko i trajno surađuju s ciljem učinkovite provedbe nadzora državne granice u skladu s člancima od 6. do 15. Razmjenjuju sve relevantne informacije.

2.   Operativnom suradnjom između država članica u području upravljanja vanjskim granicama koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica (dalje u tekstu „Agencija”), osnovana Uredbom (EZ) br. 2007/2004.

3.   Države članice mogu, ne dovodeći pritom u pitanje nadležnosti Agencije, nastaviti operativnu suradnju s drugim državama članicama i/ili trećim zemljama na vanjskim granicama, uključujući i razmjenu časnika za vezu, kada takva suradnja upotpunjuje djelovanje Agencije.

Države članice suzdržavaju se od svake aktivnosti koja bi mogla ugroziti rad Agencije ili postizanje njezinih ciljeva.

Države članice izvješćuju Agenciju o operativnoj suradnji iz podstavka 1.

4.   Države članice pružaju obuku o pravilima za nadzor državne granice i o temeljnim pravima. U tom smislu, vodi se računa o zajedničke standardima obuke kako ih je utvrdila i dalje razvila Agencija.

Članak 17.

Zajednička kontrola

1.   Države članice koje za njihove zajedničke kopnene granice ne primjenjuju članak 20. mogu, do dana primjene tog članka, zajednički kontrolirati te zajedničke granice, u kojem slučaju mogu osobu zaustaviti samo jednom u svrhu obavljanja ulazne i izlazne kontrole ne dovodeći pritom u pitanje individualnu odgovornost država članica koja proizlazi iz članaka od 6. do 13.

U tu svrhu države članice mogu međusobno sklapati bilateralne dogovore.

2.   Države članice Komisiju obavješćuju o svim dogovorima sklopljenim u skladu s stavkom 1.

POGLAVLJE IV.

Posebna pravila za graničnu kontrolu

Članak 18.

Posebna pravila za različite vrste granica i prijevoznih sredstava koja se koriste

za prelazak vanjskih granica Posebna pravila navedena u Prilogu VI. primjenjuju se na kontrole koje se provode na različitim vrstama granica i nad prijevoznim sredstvima koja se koriste pri prelasku graničnih prijelaza.

Ta posebna pravila mogu sadržavati odstupanja od članka 5. i od članaka 7. do 13.

Članak 19.

Posebna pravila za kontrole određenih kategorija osoba

1.   Posebna pravila navedena u Prilogu VII. primjenjuju se na kontrole sljedećih kategorija osoba:

(a)	šefove država i članove njihove (njihovih) delegacije (delegacija);

(b)	pilote zrakoplova i druge članove posade;

(c)

pomorce;

(d)	nositelje diplomatskih, službenih ili servisnih putovnica i članove međunarodnih organizacija;

(e)	prekogranične radnike;

(f)	maloljetnike.

Ta posebna pravila mogu sadržavati odstupanja od članka 5. i članaka od 7. do 13.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o uzorcima iskaznica koje su akreditiranim članovima diplomatskih misija i konzularnih predstavništava te članovima njihovih obitelji izdala njihova ministarstva vanjskih poslova u skladu s člankom 34.

GLAVA III.

UNUTARNJE GRANICE

POGLAVLJE I.

Ukidanje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

Članak 20.

Prelazak unutarnjih granica

Unutarnje se granice mogu prijeći na bilo kojem mjestu bez provođenja granične kontrole osoba bez obzira na njihovo državljanstvo.

Članak 21.

Kontrole unutar državnog područja

Ukidanje nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne utječe na:

(a)

izvršavanje policijskih ovlasti od strane nadležnih tijela država članica prema nacionalnom pravu, u mjeri u kojoj izvršavanje tih ovlasti nema učinak istovjetan graničnoj kontroli; to se također primjenjuje u pograničnim područjima. U smislu prve rečenice, izvršavanje policijskih ovlasti ne može se smatrati istovjetnim provođenju granične kontrole kada policijske mjere: i. za cilj nemaju nadzor državne granice, ii. se temelje na općim policijskim informacijama i iskustvu vezanom za moguće prijetnje javnoj sigurnosti te posebno kada im je cilj suzbijanje prekograničnog kriminaliteta, iii. su osmišljene i provode se na razvidno drugačiji način od sustavnih kontrola osoba na vanjskim granicama, iv. se provode na temelju provjera na licu mjesta;

(b)	sigurnosne provjere nad osobama koje u skladu s pravom svake države članice provode nadležna tijela službenici ili prijevoznici u lukama i zračnim lukama ako se te provjere također provode nad osobama koje putuju unutar države članice;

(c)	mogućnost da država članica zakonom odredi obvezu nošenja dokumenata i isprava;

(d)	obvezu državljana trećih zemalja da prijave svoj boravak na državnom području države članice u skladu s odredbama članka 22. Schengenske konvencije.

Članak 22.

Uklanjanje prometnih prepreka s cestovnih graničnih prijelaza na unutarnjim granicama

Države članice uklanjaju sve prepreke koje bi mogle priječiti nesmetan protok prometa na cestovnim graničnim prijelazima na unutarnjim granicama, a posebno ograničenja brzine koja nisu vezana za cestovnu sigurnost.

Istodobno, države članice su spremne osigurati objekte za kontrolu u slučaju ponovnog uvođenja unutarnjih graničnih kontrola.

POGLAVLJE II.

Privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

Članak 23.

Privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

1.   U slučaju pojave ozbiljne prijetnje za javni poredak ili unutarnju sigurnost, država članica može iznimno, u skladu s postupkom iz članka 24., ponovo uvesti nadzor državne granice na svojim unutarnjim granicama u trajanju od najviše 30 dana ili u predviđenom trajanju ozbiljne prijetnje ako njezino trajanje premašuje 30 dana ili, u hitnim slučajevima, to može učiniti u skladu s postupkom iz članka 25. Opseg i trajanje ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne prelazi ono što je nužno za odgovor na ozbiljnu prijetnju.

2.   Ako ozbiljna prijetnja za javni poredak ili unutarnju sigurnost traje i nakon razdoblja navedenog u stavku 1., država članica može produljiti trajanje provođenja nadzora državne granice iz istih razloga kao što su oni navedeni u stavku 1.i, uzimajući u obzir bilo koje nove elemente, za produljiva razdoblja do30 dana, u skladu s postupkom predviđenim člankom 26.

Članak 24.

Postupak za predvidljive događaje

1.   Kada država članica planira ponovo uvesti graničnu kontrolu na unutarnjim granicama prema članku 23. stavku 1., ona u najkraćem mogućem roku o tome obavješćuje ostale države članice i Komisiju; i čim bude moguće dostavlja sljedeće informacije:

(a)	razloge za predloženo ponovno uvođenje kontrole uz detaljno navođenje događaja koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti;

(b)	opseg predloženog ponovnog uvođenja kontrole uz naznaku područja na kojima se nadzor državne granice ponovno uvodi;

(c)	nazive službenih graničnih prijelaza;

(d)	datum i trajanje predloženog ponovnog uvođenja;

(e)	prema potrebi, mjere koje poduzimaju ostale države članice.

2.   Nakon primitka obavijesti od dotične države članice, i s ciljem savjetovanja predviđenog stavkom 3., Komisija može dati mišljenje ne dovodeći u pitanje članak 64. stavak 1. Ugovora.

3.   Informacije iz stavka 1., kao i mišljenje koje Komisija može dati u skladu sa stavkom 2., predmet su savjetovanja između države članice koja planira ponovo uvesti graničnu kontrolu, drugih država članica i Komisije, s ciljem organizacije, prema potrebi, uzajamne suradnje između država članica i razmatranja proporcionalnosti mjera u odnosu na događaje koji su doveli do ponovnog uvođenja nadzora državne granice i prijetnji javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

4.   Savjetovanje iz stavka 3. održava se najmanje petnaest dana prije planiranog datuma ponovnog uvođenja nadzora državne granice.

Članak 25.

Postupak u slučajevima koji zahtijevaju hitno djelovanje

1.   Kada se radi osiguranja javnog poretka ili unutarnje sigurnosti u državi članici zahtijeva hitno djelovanje, dotična država članica može iznimno i odmah ponovno uvesti nadzor državne granice na unutarnjim granicama.

2.   Država članica koja ponovno uvodi nadzor državne granice na unutarnjim granicama o tome hitno obavješćuje druge države članice i Komisiju i dostavlja informacije iz članka 24. stavka 1. te razloge koji opravdavaju upotrebu ovog postupka.

Članak 26.

Postupak produljenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama

1.   Države članice mogu produljiti nadzor državne granice na unutarnjim granicama samo u skladu s odredbama članka 23. stavka 2., a nakon što su o tome obavijestile druge države članice i Komisiju.

2.   Država članica koja planira produljiti nadzor državne granice drugim državama članicama i Komisiji dostavlja sve relevantne informacije o razlozima za produljenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama. Primjenjuju se odredbe članka 24. stavka 2.

Članak 27.

Obavješćivanje Europskog parlamenta

Dotične države članice ili, prema potrebi Vijeće, u najkraćem roku obavješćuju Europski parlament o mjerama poduzetim u skladu s člancima 24., 25. i 26. U slučaju trećeg uzastopnog produljenja u skladu s člankom 26., dotična država članica, ako se to od nje zatraži, izvješćuje Europski parlament o potrebi provođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama.

Članak 28.

Odredbe koje se primjenjuju u slučaju ponovnog uvođenja nadzora državne granice

na unutarnjim granicama U slučaju ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama, relevantne odredbe glave II. primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 29.

Izvješće o ponovnom uvođenju nadzora državne granice

na unutarnjim granicama Država članica koja je ponovno uvela graničnu kontrolu na unutarnjim granicama u skladu s člankom 23. potvrđuje datum ukidanja kontrole, i Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji, istodobno ili neposredno po uvođenju, dostavlja izvješće o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama, navodeći posebno način provođenja kontrola te učinkovitost ponovnog uvođenja nadzora državne granice.

Članak 30.

Obavješćivanje javnosti

Odluka o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama donosi se na transparentan način, a o tome se u potpunosti obavješćuje javnost, osim ako ne postoje prevladavajući sigurnosni razlozi da se tako ne postupi.

Članak 31.

Tajnost

Na zahtjev dotične države članice, ostale države članice, Europski parlament i Komisija poštuju tajnost informacija dostavljenih u vezi s ponovnim uvođenjem i produljenjem nadzora državne granice te izvješćem sastavljenim u skladu s člankom 29.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 32.

Izmjene priloga

Prilozi III., IV. i VIII. mijenjaju se u skladu s postupkom iz članka 33. stavka 2.

Članak 33.

Odbor

1.   Komisiji pomaže odbor, dalje u tekstu „Odbor”.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8. i pod uvjetom da provedbene mjere donesene u skladu s ovim postupkom ne mijenjaju bitne odredbe ove Uredbe.

Razdoblje iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

4.   Ne dovodeći u pitanje već donesene provedbene mjere, primjena odredaba ove Uredbe o donošenju tehničkih pravila i odluka u skladu s postupkom iz stavka 2. suspendira se u roku od četiri godine od stupanja na snagu ove Uredbe. Europski parlament i Vijeće mogu na prijedlog Komisije obnoviti dotične odredbe u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora i s tim ciljem ih preispituju prije isteka četverogodišnjeg razdoblja.

Članak 34.

Obavijesti

1.   Države članice Komisiji dostavljaju:

(a)	popis boravišnih dozvola;

(b)	popis njihovih graničnih prijelaza;

(c)	referentne iznose zahtijevane za prelazak njihovih vanjskih granica, a koje svake godine utvrđuju nacionalna tijela;

(d)	popis nacionalnih službi odgovornih za nadzor državne granice;

(e)	primjerak uzoraka iskaznica kojih izdaju ministarstva vanjskih poslova.

2.   Komisija stavlja na raspolaganje državama članicama i javnosti informacije koje su joj dostavljene u skladu sa stavkom 1. objavom u Službenom listu Europske unije, seriji C, i drugim primjerenim sredstvima.

Članak 35.

Pogranični promet

Ova Uredba ne dovodi u pitanje pravila Zajednice o pograničnom prometu te postojeće bilateralne sporazume o pograničnom prometu.

Članak 36.

Ceuta i Melilla

Odredbe ove Uredbe ne utječu na posebna pravila koja se primjenjuju na gradove Ceutu i Melillu, kako je određeno u Izjavi Kraljevine Španjolske o gradovima Ceuti i Melilli u Završnom aktu Sporazuma o pristupanju Kraljevine Španjolske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. (20)

Članak 37.

Dostavljanje informacija od strane država članica

Države članice dostavljaju do 26. listopada 2006. Komisiju obavješćuju o nacionalnim odredbama koje se odnose na članak 21. točke (c) i (d) o kaznama iz članka 4. stavka 3. i bilateralnim dogovorima sklopljenim u skladu s člankom 17. stavkom 1. Buduće izmjene tih odredbi dostavljaju se u roku od pet radnih dana.

Informacije koje dostavljaju države članice objavljuju se u Službenom listu Europske unije, seriji C.

Članak 38.

Izvješće o primjeni glave III.

Komisija do 13. listopada 2009. Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o primjeni glave III.

Komisija posvećuje posebnu pozornost teškoćama koje bi mogle nastati radi ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama. Prema potrebi, dostavlja prijedloge radi rješavanja takvih teškoća.

Članak 39.

Stavljanja izvan snage

1.   Odredbe članaka 2. do 8. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. stavljaju se izvan snage s učinkom od 13. listopada 2006.

2.   S učinkom od datuma iz stavka 1. stavlja se izvan snage sljedeće:

(a)	Zajednički priručnik, uključujući i njegove priloge;

(b)	odluke Schengenskog izvršnog odbora od 26. travnja 1994. (SCH/Com-ex (94), 1, rev 2), od 22. prosinca 1994. (SCH/Com-ex (94)17, rev. 4) i od 20. prosinca 1995. (SCH/Com-ex (95) 20, rev. 2);

(c)	Prilog 7. Zajedničkim konzularnim uputama;

(d)	Uredba Vijeća (EZ) br. 790/2001 od 24. travnja 2001. kojom se Vijeću dodjeljuju provedbene ovlasti u vezi s određenim detaljne odredbe i praktičnim postupcima za provođenje graničnih kontrola i nadzora (21);

(e)	Odluka Vijeća 2004/581/EZ od 29. travnja 2004. o određivanju minimalnih oznaka koje se koriste na znakovima na vanjskim graničnim prijelazima (22);

(f)	Odluka Vijeća 2004/574/EZ od 29. travnja o izmjeni Zajedničkog priručnika (23);

(g)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2133/2004 od 13. prosinca 2004. o zahtjevu da nadležna tijela država članica da sustavno otiskuju pečat u putne isprave državljana trećih zemalja pri prelasku vanjskih granica država članica i izmjeni odredbi Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma i Zajedničkog priručnika s tim ciljem (24).

3.   Upućivanja na izbrisane članke i instrumente stavljene izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 40.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu 13. listopada 2006. Međutim, članak 34. stupa na snagu sljedećeg dana nakon dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  Mišljenje Europskog parlamenta od 23. lipnja 2005. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 21. veljače 2006.

(2)  SL L 239, 22.9.2000., str. 19. Konvencija kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1160/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 22.7.2005., str. 18.).

(3)  SL C 313, 16.12.2002., str. 97. Zajednički priručnik kako je zadnje izmijenjen Uredbom Vijeća (EZ) br. 2133/2004 (SL L 369, 16.12.2004., str. 5.).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2007/2004 od 26. listopada 2004. o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (SL L 349, 25.11.2004., str. 1.).

(5)  SL L 374, 31.12.1991., str. 4. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284., 31.10.2003., str. 1.).

(6)  SL L 184, 17.7.1999., str 23.

(7)  SL L 239, 22.9.2000., str. 69.

(8)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(9)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(10)  SL L 176, 10.7.1999., str. 53.

(11)  Odluka Vijeća 2004/849/EZ od 25. listopada 2004. o potpisivanju, u ime Europske unije i o privremenoj primjeni određenih odredbi Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 368, 15.12.2004., str. 26.).

(12)  Odluka Vijeća 2004/860/EZ od 25. listopada 2004. o potpisivanju, u ime Europske unije i o privremenoj primjeni određenih odredbi Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 370, 17.12.2004., str. 78.).

(13)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(14)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(15)  SL L 158, 30.4.2004., str. 77.

(16)  SL L 157, 15.6.2002., str. 1.

(17)  SL L 81, 21.3.2001., str. 1. Uredba kako je zadnji put izmijenjena Uredbom (EZ) br. 851/2005 (SL L 141, 4.6.2005., str. 3.).

(18)  SL L 64, 7.3.2003., str. 1.

(19)  SL L 53, 23.2.2002., str. 4.

(20)  SL L 239, 22.9.2000., str. 73.

(21)  SL L 116, 26.4.2001., str. 5. Uredba kako je izmijenjena Odlukom 2004/927/EZ (SL L 396, 31.12.2004., str. 45.).

(22)  SL L 261, 6.8.2004., str. 119.

(23)  SL L 261, 6.8.2004., str. 36.

(24)  SL L 369, 16.12.2004,. str. 5.

---

---

---

---

---

---

---

---

---