EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32004L0101

Direktiva 2004/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavljanju sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice, s obzirom na projektne mehanizme Kyotskog protokola Tekst značajan za EGP

OJ L 338, 13.11.2004, p. 18–23 (ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, SK, SL, FI, SV)
Special edition in Bulgarian: Chapter 15 Volume 012 P. 61 - 66
Special edition in Romanian: Chapter 15 Volume 012 P. 61 - 66
Special edition in Croatian: Chapter 15 Volume 016 P. 80 - 85

Legal status of the document In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2004/101/oj

15/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

80


32004L0101


L 338/18

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.10.2004.


DIREKTIVA 2004/101/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. listopada 2004.

o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavljanju sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice, s obzirom na projektne mehanizme Kyotskog protokola

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Direktivom 2003/87/EZ (3) uspostavlja se sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkim plinovima unutar Zajednice (sustav Zajednice) radi promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova uz niže troškove i na ekonomski isplativ način, prepoznajući da se globalne emisije stakleničkih plinova trebaju dugoročno smanjiti za približno 70 % u odnosu na razine iz 1990. Cilj je Direktive dati doprinos ispunjavanju obveza Zajednice i njezinih država članica u smanjivanju emisija antropogenih stakleničkih plinova u skladu s Kyotskim protokolom koji je bio odobren Direktivom Vijeća 2002/358/EZ od 25. travnja 2002. o odobravanju, u ime Europske zajednice, Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime i zajedničkom ispunjavanju obveza koje iz njega proizlaze (4).

(2)

U Direktivi 2003/87/EZ navodi se da će priznavanje jedinica iz projektnih mehanizama za ispunjavanje obveza koje započinje od 2005. povećati ekonomičnost u postizanju smanjenja globalnih emisija stakleničkih plinova, te se treba urediti odredbama za povezivanje kyotskih projektnih mehanizama, koje uključuju mehanizam zajedničke provedbe (JI) i mehanizam čistog razvoja (CDM), sa sustavom Zajednice.

(3)

Povezivanjem projektnih mehanizama iz Kyotskog protokola sa sustavom Zajednice uz istodobno očuvanje okolišnog integriteta tog sustava, otvara se mogućnost korištenja jedinica emisije ostvarenih kroz projektne aktivnosti koje su prihvatljive prema člancima 6. i 12. Kyotskog protokola, s ciljem ispunjavanja obveza država članica u skladu s člankom 12. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ. Kao rezultat toga, povećat će se raznolikost manje skupih opcija za usklađivanje unutar sustava Zajednice, što će voditi smanjenju sveukupnih troškova usklađivanja s Kyotskim protokolom i istodobno unaprijediti likvidnost tržišta Zajednice u dijelu koji se odnosi na emisijske jedinice stakleničkih plinova. Poticanjem potražnje za jedinicama iz mehanizma zajedničke provedbe (JI), poduzeća iz Zajednice ulagat će u razvoj i prijenos naprednih ekološki prihvatljivih tehnologija i znanja i iskustva. Potražnja jedinica iz mehanizma čistog razvoja (CDM) također se potiče, a time se zemljama u razvoju koje su domaćini projektima mehanizma čistog razvoja pruža pomoć u postizanju njihovih ciljeva održivog razvoja.

(4)

Povrh toga što projektne mehanizme iz Kyotskog protokola koriste Zajednica i njezine države članice te poduzeća i pojedinci van sustava Zajednice, te mehanizme trebalo bi povezati sa sustavom Zajednice tako da se osigura usklađenost s Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotskim protokolom te naknadnim odlukama koje su usvojene na temelju njih, kao i ciljevima i strukturi sustava Zajednice i odredbama koje su utvrđene Direktivom 2003/87/EZ.

(5)

Države članice operaterima postrojenja mogu dozvoliti korištenje, u okviru sustava Zajednice, ovjerenih smanjenja emisija (CER) od 2005., a jedinica smanjenja emisije (ERU) od 2008. Operaterima postrojenja korištenje ovjerenih smanjenja emisija (CER) i jedinica smanjenja emisije (ERU) može se dozvoliti najviše do postotka emisijskih jedinica određenih za svako postrojenje, koji svaka država članica treba navesti u svojem nacionalnom planu raspodjele. Korištenje se odvija kroz izdavanje i istovremenu predaju jedne emisijske jedinice u zamjenu za jedinicu ovjerenog smanjenja emisije (CER) ili za jednu jedinicu smanjenja emisije (ERU). Jedna emisijska jedinica koja je izdana u zamjenu za jednu jedinicu CER ili jednu jedinicu ERU odgovara upravo toj jedinici CER odnosno jedinici ERU.

(6)

Uredbom Komisije o standardiziranom i sigurnom sustavu registra, koja treba biti usvojena prema članku 19. stavku 3. Direktive 2003/87/EZ i članku 6. stavku 1. Odluke br. 280/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o mehanizmu za praćenje emisija stakleničkih plinova u Zajednici i za provedbu Kyotskog protokola (5), utvrdit će se relevantni procesi i postupci u sustavu registra za korištenje jedinica CER u razdoblju od 2005. do 2007. i u naknadnim razdobljima, a za korištenje jedinica ERU u razdoblju od 2008. do 2012. i u naknadnim razdobljima.

(7)

Vodeći računa o relevantnim odredbama Kyotskog protokola i Sporazuma iz Marrakecha, a s ciljem ispunjenja zahtjeva koji iz njih proizlaze prema kojima korištenje mehanizama treba biti dopuna domaćim mjerama, svaka će država članica postaviti ograničenja korištenja jedinica CER i ERU iz projektnih aktivnosti. Domaće će mjere tako činiti važan element cjelokupno uloženog truda.

(8)

U skladu s UNFCCC-om i Kyotskim protokolom te naknadnim odlukama koje su usvojene u skladu s njima, radi ispunjavanja svojih obveza prema članku 3. stavku 1. Kyotskog protokola, a prema Odluci 2002/358/EZ, države članice trebaju se suzdržati od korištenja jedinica CER i ERU koje potječu iz nuklearnih postrojenja.

(9)

Odlukama 15/CP.7 i 19/CP.7 koje su usvojene prema UNFCCC-u i Kyotskom protokolu naglašava se ekološki integritet koji treba postići, inter alia, putem razumnih modaliteta, pravila i smjernica za mehanizme te putem razumnih i strogih načela i pravila kojima se reguliraju projektne aktivnosti u vezi s korištenjem zemljišta, promjenom korištenja zemljišta i šumskim djelatnostima, i potreba da se uzmu u obzir pitanja promjenjive trajnosti, dodatnog doprinosa, istjecanja, nesigurnosti, te društveno-ekonomskih i ekoloških utjecaja, uključujući utjecaje na biološku raznolikost i prirodne ekosustave, u vezi s projektnim aktivnostima pošumljivanja i obnove postojećih šuma. U svojem preispitivanju Direktive 2003/87/EZ u 2006., Komisija treba razmotriti tehničke odredbe koje se odnose na privremeno trajanje jedinica i granicu od 1 % za podobnost kod projektnih aktivnosti u vezi s korištenjem zemljišta, promjenom korištenja zemljišta i šumarskim djelatnostima kako se utvrđuje Odlukom 17/CP.7, a također i odredbe koje se odnose na ishod procjene potencijalnih rizika u vezi s genetički promijenjenim organizmima i potencijalno stranim vrstama u projektnim aktivnostima pošumljavanja i obnove postojećih šuma, kako bi od 2008. operaterima postrojenja u okviru sustava Zajednice omogućila korištenje jedinica CER i ERU koje proizlaze iz projektnih aktivnosti u vezi s korištenjem zemljišta, promjenom korištenja zemljišta i šumarstvom, u skladu s odlukama koje su usvojene prema UNFCCC-u ili Kyotskom protokolu.

(10)

Radi izbjegavanja dvostrukoga brojanja, jedinice CER i ERU ne treba izdavati kao rezultat projektnih aktivnosti koje se poduzimaju unutar Zajednice a koje također vode do smanjenja ili ograničenja emisija iz postrojenja obuhvaćenih Direktivom 2003/87/EZ, osim ako se iz registra države članice ne poništava jednaki broj emisijskih jedinica CER ili ERU porijekla.

(11)

U skladu s relevantnim ugovorima o pristupanju, kod utvrđivanja referentnih vrijednosti za usporedbu projektnih aktivnosti koje se poduzimaju u državama koje pristupaju Uniji, treba uzeti u obzir pravnu stečevinu Europske unije.

(12)

Svaka država članica koja privatna ili javna tijela ovlasti za sudjelovanje u projektnim aktivnostima ostaje odgovorna za ispunjavanje svojih obveza iz UNFCCC-a i Kyotskog protokola, pa stoga treba osigurati da to sudjelovanje bude u skladu s relevantnim smjernicama, modalitetima i postupcima koji su usvojeni prema UNFCCC-u i Kyotskom protokolu.

(13)

U skladu s UNFCCC-om, Kyotskim protokolom i naknadnim odlukama koje su usvojene za njihovu provedbu, Komisija i države članice trebaju podupirati aktivnosti izgradnje kapaciteta u zemljama u razvoju i zemljama u gospodarskoj tranziciji kako bi im time pomogle u potpunosti iskoristiti prednosti mehanizama zajedničke provedbe (JI) i čistog razvoja (CDM), na način koji podržava njihove strategije održivog razvoja. Komisija treba preispitati nastojanja učinjena u tom pogledu i o tome podnijeti izvješće.

(14)

Kriterije i smjernice od važnosti za razmatranje imaju li projekti proizvodnje hidro-električne energije negativne ekološke ili društvene utjecaje utvrdile su: Svjetska komisija za brane u svojem izvješću iz studenoga 2000. pod naslovom „Brane i razvoj – novi okvir za donošenje odluka”, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) i Svjetska banka.

(15)

Kako je sudjelovanje u projektnim aktivnostima mehanizma zajedničke provedbe i mehanizma čistog razvoja dobrovoljno, korporativnu opću i ekološko-društvenu odgovornost treba unaprijediti u skladu s točkom 17. Plana provedbe sa svjetskog sastanka na vrhu o održivom razvoju. S tim u vezi, poduzeća treba poticati na kvalitetnije, u društveno-ekološkom smislu, obavljanje aktivnosti projekata zajedničke provedbe i čistog razvoja u kojima sudjeluju.

(16)

Informacije o projektnim aktivnostima u kojima neka država članica sudjeluje ili je za sudjelovanje ovlastila privatna ili javna tijela, trebaju biti dostupne javnosti u skladu s Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama od važnosti za okoliš (6).

(17)

U svojim izvješćima o trgovanju emisijskim jedinicama i korištenju jedinica iz projektnih aktivnosti, Komisija može spomenuti utjecaj tržišta električne energije.

(18)

Nakon stupanja na snagu Kyotskog protokola, Komisija treba ispitati je li moguće zaključiti sporazume s državama navedenima u Prilogu B Kyotskom protokolu koje tek trebaju ratificirati Protokol, kako bi uredila priznavanje emisijskih jedinica između sustava Zajednice i obveznih sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova, postavljajući gornju granicu apsolutnih emisija koje se utvrđuju u tim državama.

(19)

Kako cilj predloženog djelovanja, odnosno utvrđivanje veze između projektnih mehanizama iz Kyotskog protokola i sustava Zajednice, ne mogu dostatno ostvariti države članice, već se zbog opsega i učinaka tog djelovanja cilj može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o osnivanje Europske zajednice. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(20)

Direktivu 2003/87/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2003/87/EZ

Direktiva 2003/87/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 3. dodaju se sljedeće točke:

„(k)

‚Stranka iz Priloga I.’ znači stranka navedena u Prilogu I. Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) koja je ratificirala Kyotski protokol kako se navodi u članku 1. stavku 7. Kyotskog protokola;

(l)

‚projektna aktivnost’ znači projektna aktivnost koju je odobrila jedna ili više stranaka iz Priloga I. u skladu s člankom 6. ili člankom 12. Kyotskog protokola i odlukama koje su usvojene prema UNFCCC-u ili Kyotskom protokolu;

(m)

‚jedinica smanjenja emisije’ ili ‚ERU’ znači jedinica izdana prema članku 6. Kyotskog protokola i odlukama koje su usvojene prema UNFCCC-u ili Kyotskom protokolu;

(n)

‚ovjereno smanjenje emisije’ ili ‚CER’ znači jedinica izdana prema članku 12. Kyotskog protokola i odlukama koje su usvojene prema UNFCCC-u ili Kyotskom protokolu.”

2.

Iza članka 11. umeću se sljedeći članci:

„Članak 11.a

Korištenje jedinica CER i ERU iz projektnih aktivnosti unutar sustava Zajednice

1.   Prema uvjetima iz članka 3., tijekom svakog razdoblja koje je navedeno u članku 11. stavku 2., države članice mogu dozvoliti operaterima postrojenja korištenje jedinica CER i ERU iz projektnih aktivnosti u sustavu Zajednice najviše do postotka emisijskih jedinica dodijeljenih za svako postrojenje, koji svaka država članica treba navesti u svojem nacionalnom planu raspodjele emisijskih jedinica za to razdoblje. To se odvija tako da država članica izda jednu emisijsku jedinicu i istodobno je preda u zamjenu za jedinicu ovjerenog smanjenja emisije (CER) ili za jednu jedinicu smanjenja emisije (ERU) koju ima operater postrojenja u nacionalnom registru te države članice.

2.   Prema uvjetima iz članka 3., tijekom razdoblja koje je navedeno u članku 11. stavku 1., države članice mogu dozvoliti operaterima postrojenja korištenje jedinica CER iz projektnih aktivnosti u sustavu Zajednice. To se odvija tako da država članica izda jednu emisijsku jedinicu i istodobno je preda u zamjenu za jedinicu ovjerenog smanjenja emisije (CER). Države članice poništavaju CER jedinice koje su operateri postrojenja iskoristili tijekom razdoblja navedenog u članku 11. stavku 1.

3.   Sve jedinice CER i ERU koje su izdane i mogu se koristiti u skladu s UNFCCC-om i Kyotskim protokolom te naknadnim odlukama koje su usvojene u skladu s njima mogu se koristiti u okviru sustava Zajednice:

(a)

osim što se, prepoznajući činjenicu da se, u skladu s UNFCCC-om i Kyotskim protokolom te naknadnim odlukama koje su usvojene u skladu s njima, radi ispunjavanja svojih obveza prema članku 3. stavku 1. Kyotskog protokola i u skladu s Odlukom 2002/358/EZ države članice trebaju suzdržati od korištenja jedinica CER i ERU koje potječu iz nuklearnih postrojenja, operatori postrojenja trebaju se suzdržati od korištenja jedinica CER i ERU koje potječu iz takvih postrojenja u sustavu Zajednice tijekom razdoblja koja se spominju u članku 11. stavku 1. i prvom petogodišnjem razdoblju koje se spominje u članku 11. stavku 2.;

i

(b)

osim za jedinice CER i ERU iz aktivnosti u vezi korištenja zemljišta, promjene korištenja zemljišta i šumarstva.

Članak 11.b

Projektne aktivnosti

1.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da referentne vrijednosti za usporedbu projektnih aktivnosti, prema definicijama iz naknadnih odluka usvojenih na temelju UNFCCC-a ili Kyotskog protokola, koje se poduzimaju u državama koje su s Unijom potpisale Ugovor o pristupanju budu u potpunosti usklađene s pravnom stečevinom, uključujući privremena odstupanja navedena u Ugovoru o pristupanju.

2.   Osim prema odredbama iz stavaka 3. i 4., države članice koje su domaćini projektnih aktivnosti osiguravaju da se jedinice ERU i CER ne izdaju za smanjenja ili ograničenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja koja su obuhvaćena ovom Direktivom.

3.   Do 31. prosinca 2012., za aktivnosti projektnih mehanizama zajedničke provedbe (JI) i čistoga razvoja (CDM) kojima se emisije postrojenja koja su obuhvaćena ovom Direktivom smanjuju ili ograničavaju neposredno, jedinice ERU i CER moguće je izdati samo ako se za to postrojenje poništi jednak broj emisijskih jedinica.

4.   Do 31. prosinca 2012., za aktivnosti projektnih mehanizama zajedničke provedbe (JI) i čistoga razvoja (CDM) kojima se razina emisije postrojenja koja su obuhvaćena ovom Direktivom posredno smanjuje ili ograničava, jedinice ERU i CER moguće je izdati samo ako se u nacionalnom registru te države članice poništi jednak broj emisijskih jedinica koje proizlaze iz jedinica ERU ili CER.

5.   Država članica koja ovlasti privatna ili javna tijela za sudjelovanje u projektnim aktivnostima, ostaje odgovorna za ispunjavanje svojih obveza prema Konvenciji i Kyotskom protokolu i osigurava da to sudjelovanje bude usklađeno s relevantnim smjernicama, modalitetima i postupcima koji su usvojeni prema UNFCCC ili Kyotskom protokolu.

6.   Kad se radi o projektnim aktivnostima proizvodnje hidro-električne energije kapaciteta preko 20 MW, kod odobravanja takvih projekata, države članice osiguravaju da će se tijekom odvijanja tih projektnih aktivnosti poštovati relevantni međunarodni kriteriji i smjernice, uključujući i one sadržane u izvješću iz studenoga 2000. Svjetske komisije za brane pod naslovom ‚Brane i razvoj – novi okvir za donošenje odluka”.

7.   Odredbe za provedbu stavaka 3. i 4., posebno u vezi s izbjegavanjem dvostrukoga brojanja, i sve odredbe koje su nužne za provedbu stavka 5., kad stranka domaćin zadovoljava sve zahtjeve podobnosti za aktivnosti projekta zajedničke provedbe, usvajaju se u skladu s člankom 23. stavkom 2.”

3.

Članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Pristup informacijama

Odluke koje se odnose na dodjelu emisijskih jedinica, informacije o projektnim aktivnostima u kojima države članice sudjeluju ili ovlašćuju za sudjelovanje privatna ili javna tijela te izvješća o emisijama koja se zahtijevaju u dozvolama za emisije stakleničkih plinova, a drže ih nadležna tijela, stavljaju se na raspolaganje javnosti u skladu s Direktivom 2003/4/EZ.”

4.

U članku 18. dodaje se sljedeći podstavak:

„Države članice posebno osiguravaju koordinaciju između osobe ili tijela koje su sa svoje strane odredile ključnim za odobrenje projektnih aktivnosti prema članku 6. stavku 1. točki (a) Kyotskog protokola i svojega nadležnog tijela određenoga za provedbu članka 12. Kyotskog protokola, koji su oboje postavljeni u skladu s naknadnim odlukama usvojenima u skladu s UNFCCC-om ili Kyotskim protokolom.”

5.

U članku 19. stavku 3. dodaje se sljedeća rečenica:

„Ta Uredba također uključuje odredbe o korištenju i identifikaciji jedinica CER i ERU u sustavu Zajednice te o praćenju razine takvog korištenja.”

6.

Članak 21. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. druga se rečenica zamjenjuje sljedećim:

„U ovom izvješću posvećuje se posebna pozornost modalitetima dodjele emisijskih jedinica, korištenju jedinica ERU i CER u sustavu Zajednice, vođenju registra, primjeni smjernica za praćenje i izvješćivanje, verifikaciji i pitanjima koja se odnose na usklađenost s Direktivom i eventualnu financijsku obradu emisijskih jedinica.”

(b)

stavak 3. zamjenjuje je sljedećim:

„3.   Komisija organizira razmjenu informacija između nadležnih tijela država članica o pitanjima u vezi s izdavanjem emisijskih jedinica, korištenjem jedinica ERU i CER u sustavu Zajednice, vođenjem registra, praćenjem, izvješćivanjem, verifikacijom i usklađenošću s ovom Direktivom.”

7.

Nakon članka 21. umeće se sljedeći članak:

„Članak 21.a

Potpora aktivnostima za povećanje kapaciteta

U skladu s UNFCCC-om, Kyotskim protokolom i svakom od naknadnih odluka koje su usvojene za njihovu provedbu, Komisija i države članice nastoje pružiti potporu aktivnostima za povećanje kapaciteta u zemljama u razvoju i zemljama u tranziciji, kako bi im pomogle u potpunosti iskoristiti mehanizam zajedničke provedbe i mehanizam čistog razvoja na način koji podupire njihove strategije održivog razvoja i olakšale sudjelovanje tijela u izradi i provedbi projekata iz mehanizma zajedničke provedbe i mehanizma čistog razvoja.”

8.

Članak 30. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„‚(d)

korištenje jedinica iz projektnih aktivnosti, uključujući potrebu za usklađivanjem dozvoljenog korištenja jedinica ERU i CER u sustavu Zajednice;”

(b)

u stavku 2. dodaju se sljedeće točke:

„‚(l)

utjecaj projektnih mehanizama na zemlje domaćine, posebno na njihove razvojne ciljeve, što se tiče odobravanja, iz mehanizama zajedničke provedbe i čistog razvoja, aktivnosti projekata proizvodnje hidro električne energije kapaciteta iznad 500 MW koji bi imali negativan ekološki ili društveni utjecaj; i buduće korištenje jedinica CER i ERU koje proizlaze iz neke takve projektne aktivnosti proizvodnje hidro električne energije u sustavu Zajednice;

(m)

potporu naporima povećanja kapaciteta u zemljama u razvoju i zemljama u gospodarskoj tranziciji;

(n)

modalitete i postupke kojima države članice odobravaju domaće projektne aktivnosti i izdaju emisijske jedinice s obzirom na smanjenja ili ograničenja emisija koja su rezultat takvih aktivnosti od 2008.:

(o)

tehničke odredbe koje se odnose na privremeno trajanje jedinica i granicu od 1 % za podobnost kod projektnih aktivnosti u vezi s korištenjem zemljišta, promjenom korištenja zemljišta i šumarstvom kako se utvrđuje Odlukom 17/CP.7, i odredbe koje se odnose na ishod procjene potencijalnih rizika u vezi s genetički promijenjenim organizmima i potencijalno invazivnim stranim vrstama u projektnim aktivnostima pošumljavanja i obnove postojećih šuma, kako bi se od 2008. operaterima postrojenja u okviru sustava Zajednice omogućilo korištenje jedinica CER i ERU koje proizlaze iz projektnih aktivnosti u vezi s korištenjem zemljišta, promjenom korištenja zemljišta i šumarstvom, u skladu s odlukama koje su usvojene prema UNFCCC-u ili Kyotskom protokolu.”

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Prije svakoga razdoblja koje se spominje u članku 11. stavku 2., svaka država članica u svojem nacionalnom planu raspodjele emisijskih jedinica objavljuje kako namjerava koristiti jedinice ERU i CER i navodi postotak za svako postrojenje do kojega operateri postrojenja smiju koristiti jedinice ERU i CER u sustavu Zajednice za to razdoblje. Ukupno korištenje jedinica ERU i CER mora biti usklađeno s relevantnim dodatnim obvezama prema Kyotskom protokolu i UNFCCC-u te odlukama koje iz njih proizlaze.

U skladu s člankom 3. Odluke br. 280/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o mehanizmu za praćenje emisija stakleničkih plinova u Zajednici i za provedbu Kyotskog protokola (7), države članice svake dvije godine izvješćuju Komisiju u kojoj mjeri domaće mjere stvarno predstavljaju važan element napora koji se poduzimaju na nacionalnoj razini, kao i u kojoj su mjeri projektni mehanizmi stvarna dopuna domaćim mjerama, kakav je omjer između njih, u skladu s relevantnim odredbama Kyotskog protokola i odlukama koje su usvojene na temelju njega. Komisija o tome dostavlja izvješća u skladu s člankom 5. spomenute Odluke. U svjetlu tog izvješća, Komisija, prema potrebi, daje zakonodavne ili druge prijedloge dopuna odredbi koje su usvojile države članice kako bi osigurala da korištenje mehanizama bude dopuna domaćim mjerama u okviru Zajednice.

9.

U Prilogu III. dodaje se sljedeća točka:

„12.

U planu se navodi najviši mogući iznos jedinica CER i ERU koje operateri postrojenja mogu koristiti u sustavu Zajednice izražen kao postotak emisijskih jedinica koje se dodjeljuju svakom postrojenju. Postotak mora biti usklađen s dopunskim obvezama država članica prema Kyotskom protokolu i odlukama koje su usvojene prema UNFCCC-u ili Kyotskom protokolu.”

Članak 2.

Provedba

1.   Države članice donose potrebne zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive do 13. studenoga 2005. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva. Komisija o tome obavješćuje druge države članice.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 27. listopada 2004.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BORRELL FONTELLES

Za Vijeće

Predsjednik

A. NICOLAI


(1)  SL C 80, 30.3.2004., str. 61.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 20. travnja 2004. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 13. rujna 2004. (još nije objavljena u Službenom listu).

(3)  SL L 275, 25.10.2003., str. 32.

(4)  SL L 130, 15.5.2002., str. 1.

(5)  SL L 49, 19.2.2004., str. 1.

(6)  SL L 41, 14.2.2003., str. 26.

(7)  SL L 49, 19.2.2004., str. 1.”


Top