13/Sv. 030

HR

Službeni list Europske unije

205

L 024/58

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.12.2003.

(1)

Prehrambeni aditivi se smiju odobravati za upotrebu u hrani samo ako su u skladu s Prilogom II. Direktivi Vijeća 89/107/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na prehrambene aditive koji su odobreni za uporabu u hrani namijenjenoj prehrani ljudi (3).

(2)

Direktivom 95/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 1995. o prehrambenim aditivima osim bojila i sladila (4) se utvrđuje popis prehrambenih aditiva koji se mogu koristiti u Zajednici kao i uvjeti njihove uporabe.

(3)

Od donošenja Direktive 95/2/EZ došlo je do tehničkog napretka u području prehrambenih aditiva. Tu Direktivu treba prilagoditi kako bi se uzeo u obzir taj napredak.

(4)

Direktiva Vijeća 88/388/EEZ od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na arome za uporabu u hrani i izvorne sirovine za njihovu proizvodnju (5) predviđa usvajanje popisa aditiva potrebnih za čuvanje i upotrebu aroma kao i usvajanje svih posebnih uvjeta za upotrebu takvih aditiva koji mogu biti potrebni za zaštitu javnog zdravlja i osiguranje poštene trgovine.

(5)

Poželjno je uvrstiti u Direktivu 95/2/EZ one mjere o aditivima koje su potrebne za čuvanje i upotrebu aroma, kako bi se pridonijelo transparentnosti i dosljednosti zakonodavstva Zajednice, te kako bi se omogućila usklađenost proizvođača hrane, posebno malih i srednjih poduzeća, sa zakonodavstvom Zajednice o prehrambenim aditivima. Pored toga, u skladu s Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta propisa o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane i utvrđivanju postupaka o pitanjima sigurnosti hrane (6), arome su obuhvaćene definicijom „hrane”.

(6)

Dok upotrebu aditiva potrebnih za osiguravanje sigurnosti i kvalitete aroma te olakšavanje njihovog čuvanja i upotrebe treba odobriti, razine aditiva prisutnih u takvim aromama trebaju biti najmanje koje su potrebne za postizanje namjenu korištenja. Pored toga, potrošačima treba zajamčiti ispravne, primjerene i nezavaravajuće informacije o upotrebi aditiva.

(7)

Prisutnost nekog aditiva u hrani, zbog upotrebe arome, općenito je mala i aditiv nema tehnološku funkciju u hrani. Međutim, ako pod određenim okolnostima aditiv ima tehnološku funkciju u složenoj hrani, treba ga smatrati aditivom te složene hrane, a ne aditivom arome, te se trebaju primjenjivati relevantna pravila koja se odnose na aditive u toj određenoj hrani, uključujući pravila označivanja utvrđena u Direktivi 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane (7).

(8)

U skladu s Direktivom 88/388/EEZ, proizvođači hrane trebaju biti informirani o koncentracijama svih aditiva u aromama kako bi im se omogućilo da se usklade sa zakonodavstvom Zajednice. Ta Direktiva također zahtijeva količinsko označivanje svake komponente podložne količinskom ograničenju u hrani. Količinsko ograničenje se izražava ili numerički ili u skladu s načelom „quantum satis”.

(9)

U skladu s načelom proporcionalnosti, potrebno je i primjereno za postizanje osnovnog cilja osiguranja tržišnog jedinstva i visoke razine zaštite potrošača utvrditi pravila upotrebe aditiva u aromama. Ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno kako bi se ostvario cilj postavljen u skladu s trećim stavkom članka 5. Ugovora.

(10)

U skladu sa zahtjevom iz države članice i mišljenjem Znanstvenog odbora za hranu, osnovanog Odlukom Komisije 97/579/EZ od 23. srpnja 1997. kojom se osnivaju znanstveni odbori u području zdravlja potrošača i sigurnosti hrane (8), hidrogenirani poli-1-decen, koji je bio odobren na nacionalnoj razini na temelju Direktive 89/107/EEZ, treba biti odobren na razini Zajednice.

(11)

Bifenil (E 230), ortofenil fenol (E 231) i natrijev ortofenil fenol (E 232) su navedeni u Direktivi 95/2/EZ kao konzervansi u i na agrumima. Međutim, oni potpadaju pod definiciju „sredstava za zaštitu bilja” u Direktivi Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (9). Stoga oni više ne trebaju biti obuhvaćeni Direktivom 95/2/EZ. Države članice i Komisija trebaju poduzeti sve moguće korake kako bi osigurali da ne postoji pravni vakuum u odnosu na ove tvari. Odobrenje stavljanja na tržište tih tvari kao sredstava za zaštitu bilja treba riješiti što je brže moguće.

(12)

Znanstveni odbor za hranu naveo je 4. travnja 2003. da privremeno prihvatljivi dnevni unos za E 214 do E 219 alkilne estere p-hidroksibenzojske kiseline i njihovih natrijevih soli treba povući ako se dostave dodatni podaci u pogledu unosa i toksičnosti.

(13)

Direktivu 95/2/EZ stoga treba na odgovarajući način izmijeniti.

(14)

Direktivom Vijeća 67/427/EEZ od 27. lipnja 1967. o upotrebi određenih konzervansa za površinsku obradu agruma i o kontrolnim mjerama koje treba koristiti za kvalitativnu i kvantitativnu analizu konzervansa u i na agrumima (10), utvrđuju se kontrolne mjere o konzervansima u i na agrumima. Budući da ti konzervansi više nisu odobreni za upotrebu u agrumima u skladu s Direktivom 95/2/EZ, potrebno je Direktivu 67/427EEZ staviti izvan snage.

(15)

Provedeno je savjetovanje sa Znanstvenim odborom za hranu o usvajanju odredbi koje mogu imati učinak na javno zdravlje, na temelju članka 6. Direktive 89/107/EEZ,

1.

Članak 1. stavak 3. točka (v) zamjenjuje se sljedećim:

2.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

3.

Prilozi se izmjenjuju kako je utvrđeno u Prilogu ovoj Direktivi.

—

odobravanja trgovine i upotrebe proizvoda koji su u skladu s ovom Direktivom najkasnije do 27. srpnja 2005.,

—

zabrane trgovine i upotrebe proizvoda koji nisu u skladu s ovom Direktivom najkasnije do 27. siječnja 2006.; međutim, proizvodi stavljeni na tržište ili označeni prije tog dana, a koji ne udovoljavaju ovoj Direktivi, smiju se prodavati do isteka zaliha.

1.

u Prilogu I.:

2.

u Prilogu II.:

3.

u Prilogu III.:

4.

u Prilogu IV.:

5.

u Prilogu V.:

6.

u Prilogu VI.: