EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32003F0577

Okvirna odluka Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja 2003. o izvršenju odluka o zamrzavanju imovine i osiguranju dokaza u Europskoj uniji

OJ L 196, 2.8.2003, p. 45–55 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)
Special edition in Czech: Chapter 19 Volume 006 P. 185 - 195
Special edition in Estonian: Chapter 19 Volume 006 P. 185 - 195
Special edition in Latvian: Chapter 19 Volume 006 P. 185 - 195
Special edition in Lithuanian: Chapter 19 Volume 006 P. 185 - 195
Special edition in Hungarian Chapter 19 Volume 006 P. 185 - 195
Special edition in Maltese: Chapter 19 Volume 006 P. 185 - 195
Special edition in Polish: Chapter 19 Volume 006 P. 185 - 195
Special edition in Slovak: Chapter 19 Volume 006 P. 185 - 195
Special edition in Slovene: Chapter 19 Volume 006 P. 185 - 195
Special edition in Bulgarian: Chapter 19 Volume 006 P. 125 - 135
Special edition in Romanian: Chapter 19 Volume 006 P. 125 - 135
Special edition in Croatian: Chapter 19 Volume 008 P. 59 - 69

Legal status of the document In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dec_framw/2003/577/oj

19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

59


32003F0577


L 196/45

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.07.2003.


OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2003/577/PUP

od 22. srpnja 2003.

o izvršenju odluka o zamrzavanju imovine i osiguranju dokaza u Europskoj uniji

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 31. točku (a) i članak 34. stavak 2. točku (b),

uzimajući u obzir inicijativu Francuske Republike, Kraljevine Švedske i Kraljevine Belgije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Europsko vijeće je na sastanku u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. godine podržalo načelo uzajamnog priznavanja sudskih odluka koje bi trebalo postati kamen temeljac pravosudne suradnje u građanskim i kaznenim stvarima u okviru Unije.

(2)

Načelo uzajamnog priznavanja sudskih odluka trebalo bi se primjenjivati i na naloge izdane prije suđenja, a posebno na one koji bi nadležnim pravosudnim tijelima omogućile da brzo osiguraju dokaze i privremeno oduzmu lako pokretnu imovinu.

(3)

Dana 29. studenoga 2000. godine Vijeće je, u skladu sa zaključcima iz Tamperea, usvojilo program mjera za provedbu načela uzajamnog priznavanja odluka u kaznenim stvarima, apsolutni prioritet kojih je (mjere 6. i 7.) donošenje propisa za primjenu načela uzajamnog priznavanja na osiguranje dokaza i zamrzavanje imovine.

(4)

Suradnja država članica, koja se temelji na načelu uzajamnog priznavanja i neposrednog izvršenja sudskih odluka, pretpostavlja povjerenje da su odluke koje treba priznati i izvršiti donesene u skladu s načelom zakonitosti, supsidijarnosti i proporcionalnosti.

(5)

Trebalo bi očuvati prava dodijeljena osobama ili zainteresiranim trećim osobama u dobroj vjeri.

(6)

Ova Okvirna odluka poštuje temeljna prava i uzima u obzir načela utvrđena u članku 6. Ugovora i iskazana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a posebno u njezinom poglavlju VI. Nijedna odredba ove Okvirne odluke ne može se tumačiti tako da ona zabranjuje odbiti zamrzavanje imovine u pogledu koje je donesena odluka o zamrzavanju kada iz objektivnih okolnosti proizlazi da je odluka o zamrzavanju donesena u svrhu progona ili kažnjavanja osobe na temelju njezinog spola, rase, vjere, etničkog podrijetla, državljanstva, jezika, političkih uvjerenja ili seksualne orijentacije, odnosno ako bi položaj te osobe mogao biti ugrožen zbog bilo kojeg od navedenih razloga.

Ova Okvirna odluka ne dira u pravo država članica da primjenjuju svoja ustavna pravila vezano uz pravila sudskog postupka, slobodu udruživanja, slobodu tiska i slobodu izražavanja u drugim medijima,

DONIJELO JE OVU OKVIRNU ODLUKU:

GLAVA I.

PODRUČJE PRIMJENE

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Okvirne odluke utvrditi pravila prema kojima svaka država članica na svom području priznaje i izvršava odluke o zamrzavanju koje donesu pravosudna tijela druge države članice u okviru kaznenog postupka. Ovom Okvirnom odlukom ne dira se u obvezu poštovanja temeljnih prava i temeljnih pravnih načela iz članka 6. Ugovora.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Okvirne odluke pojam:

(a)

„država donošenja odluke” znači država članica u kojoj je pravosudno tijelo određeno domaćim pravom države donošenja odluke donijelo, validiralo ili na drugi način potvrdilo odluku o zamrzavanju u okviru kaznenog postupka;

(b)

„država izvršenja” znači država članica na čijem se državnom području nalazi predmetna imovina, odnosno dokaz;

(c)

„odluka o zamrzavanju” znači svaka mjera koju poduzme nadležno pravosudno tijelo da bi privremeno onemogućilo uništenje, mijenjanje, premještanje, prijenos ili raspolaganje imovinom koja se može oduzeti ili koristiti kao dokaz;

(d)

„imovina” uključuje svu imovinu, bilo da se sastoji u stvarima ili pravima, pokretnu ili nepokretnu, kao i pravne isprave ili instrumente koji dokazuju pravo vlasništva ili drugo pravo na takvoj imovini, za koju nadležno pravosudno tijelo u državi donošenja odluke smatra:

da ona predstavlja nezakonit prihod od kaznenog djela iz članka 3., odnosno da odgovara ukupnoj vrijednosti ili dijelu vrijednosti takvog prihoda, ili

da predstavlja sredstva ili predmet počinjenja kaznenog djela;

(e)

„dokazi” znači predmeti, isprave ili podaci koji mogu poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku u vezi s kaznenim djelom iz članka 3.

Članak 3.

Kaznena djela

1.   Ova Okvirna odluka primjenjuje se na odluke o zamrzavanju koje su donesene radi:

(a)

osiguranja dokaza, ili

(b)

naknadnog oduzimanja imovine.

2.   Sljedeća kaznena djela, kako su definirana u pravu države donošenja odluke i ako je u državi donošenja odluke za kažnjavanje njihovih počinitelja propisana najveća zatvorska kazna u trajanju od najmanje tri godine, ne podliježu provjeri dvostruke kažnjivosti djela:

sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji,

terorizam,

trgovanje ljudima,

spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

nezakonita trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

nezakonita trgovina oružjem, streljivom i eskplozivnim tvarima,

korupcija,

prijevare, uključujući i prijevare koje ugrožavaju financijske interese Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica,

pranje prihoda stečenog kaznenim djelom,

krivotvorenje novca, uključujući euro,

računalni kriminalitet,

kaznena djela protiv okoliša, uključujući ilegalnu trgovinu ugroženim životinjskim i biljnim vrstama,

olakšavanje neovlaštenog prelaska državne granice i boravka,

ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

nezakonita trgovina ljudskim organima i tkivom,

otmica, protupravno oduzimanje slobode i uzimanje talaca,

rasizam i ksenofobija,

organizirana ili oružana pljačka,

nezakonita trgovina kulturnim dobrima, uključujući antikvitetima i umjetničkim djelima,

prijevare,

reketarenje i iznuda,

krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama,

krivotvorenje različitih oblika sredstava plaćanja,

nezakonita trgovina hormonskim tvarima i ostalim stimulansima rasta,

nezakonita trgovina nuklearnim ili radioaktivnim tvarima,

trgovina ukradenim vozilima,

silovanje,

podmetanje požara,

kaznena djela u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

protupravno oduzimanje zrakoplova ili plovila,

sabotaža.

3.   Vijeće može pod uvjetima utvrđenim u članku 39. stavku 1. Ugovora u svako doba jednoglasno i nakon savjetovanja s Europskom parlamentom odlučiti da će popisu iz stavka 2. dodati druge kategorije kaznenih djela. Vijeće razmatra hoće li popis proširiti ili izmijeniti u svjetlu izvješća koje mu dostavi Komisija u skladu s člankom 14. ove Okvirne odluke.

4.   Za slučajeve koji nisu predviđeni u stavku 2., država izvršenja može priznavanje i izvršenje odluke o zamrzavanju donesenu u svrhe iz stavka 1. točke (a) uvjetovati time da radnje na koje se odluka o zamrzavanju odnosi predstavljaju kazneno djelo prema propisima te države, bez obzira na njegova zakonska obilježja ili klasifikaciju u pravu države donošenja odluke.

Za slučajeve koji nisu predviđeni u stavku 2., država izvršenja može priznavanje i izvršenje odluke o zamrzavanju donesenu u svrhe iz stavka 1. točke (b) uvjetovati time da radnje na koje se odluka o zamrzavanju odnosi predstavljaju kazneno djelo koje, prema propisima te države, omogućuje takvo zamrzavanje, bez obzira na njegova zakonska obilježja ili klasifikaciju u pravu države donošenja odluke.

GLAVA II.

POSTUPAK IZVRŠENJA ODLUKA O ZAMRZAVANJU

Članak 4.

Dostava odluka o zamrzavanju

1.   Pravosudno tijelo koje je donijelo odluku o zamrzavanju u smislu ove okvirne Odluke dostavlja tu odluku zajedno s potvrdom iz članka 9. izravno pravosudnom tijelu nadležnom za izvršenje na način koji omogućuje izradu pisanog zapisa pod uvjetima koji državi izvršenja omogućuju utvrđivanje njezine autentičnosti.

2.   Ujedinjena Kraljevina, odnosno Irska, mogu do datuma iz članka 14. stavka 1. u posebnoj izjavi zatražiti da se odluke o zamrzavanju zajedno s potvrdama dostavljaju putem središnjeg ili središnjih tijela koje navedu u predmetnoj izjavi. Svaka takva izjava može se izmijeniti novom izjavom ili povući u svako doba. Svaka izjava ili povlačenje pohranjuju se kod Općeg tajništva Vijeća i dostavljaju Komisiji. Navedene države članice mogu u svako doba daljnjom izjavom ograničiti područje primjene dane izjave i time pojačati učinak stavka 1. One će takve korake poduzeti kada u odnosu na njih stupe na snagu odredbe o uzajamnoj pomoći Konvencije kojom se provodi schengenski sporazum.

3.   Ako pravosudno tijelo nadležno za izvršenje nije poznato, pravosudno tijelo u državi donošenja odluke poduzima sve potrebne upite, također preko kontaktnih točaka Europske pravosudne mreže (3), kako bi dobilo informacije od države izvršenja.

4.   Kada pravosudno tijelo u državi izvršenja koje primi odluku o zamrzavanju nije nadležno za njezino priznavanje i poduzimanje mjera potrebnih za njezino izvršenje, ono po službenoj dužnosti dostavlja odluku o zamrzavanju pravosudnom tijelu nadležnom za izvršenje i o tome obavješćuje pravosudno tijelo u državi donošenja odluke koje je odluku donijelo.

Članak 5.

Priznanje i neposredno izvršenje odluke

1.   Nadležna pravosudna tijela države izvršenja priznaju odluku o zamrzavanju dostavljenu u skladu s člankom 4., bez potrebe za ikakvim daljnjim formalnostima i smjesta poduzimaju mjere potrebne za njezino neposredno izvršenje na isti način kao za odluku o zamrzavanju koju donesu njezina tijela, osim ako to tijelo ne odluči pozvati se na koji od razloga za odbijanje priznanja odluke ili njezina izvršenja iz članka 7., odnosno na koji od razloga za odgodu iz članka 8.

Ako je potrebno osigurati valjanost određenog dokaza, pravosudno tijelo države izvršenja poštovat će prilikom izvršenja one formalnosti i postupke koje je pravosudno tijelo države donošenja odluke izričito navelo, pod uvjetom da takve formalnosti i postupci nisu u suprotnosti s temeljnim pravnim načelima države izvršenja.

O provedenom izvršenju odluke o zamrzavanju odmah se dostavlja izvješće nadležnom tijelu u državi donošenja odluke na način koji omogućuje izradu pisanog zapisa.

2.   Sve dodatne prisilne mjere koje su potrebne za izvršenje odluke o zamrzavanju poduzimaju se u skladu s mjerodavnim postupovnim odredbama države izvršenja.

3.   Nadležna pravosudna tijela države izvršenja donose i prosljeđuju svoju odluku u pogledu odluke o zamrzavanju čim prije i po mogućnosti u roku od 24 sata od primitka odluke o zamrzavanju.

Članak 6.

Trajanje zamrzavanja

1.   Imovina ostaje zamrznuta u državi izvršenja sve dok ta država konačno ne odgovori na svaki zahtjev postavljen sukladno članku 10. stavku 1. točkama (a) i (b).

2.   Međutim, nakon savjetovanja s državom donošenja odluke, država izvršenja može, u skladu sa svojim domaćim pravom i praksom, odrediti odgovarajuće uvjete, ovisno o konkretnim okolnostima, kako bi ograničila razdoblje trajanja zamrzavanja imovine. Ako država izvršenja u skladu s navedenim uvjetima predvidi ukidanje mjere, o tome obavješćuje državu donošenja odluke i ostavlja joj mogućnost da podnese svoje primjedbe.

3.   Pravosudna tijela države donošenja odluke bez odlaganja obavješćuju pravosudna tijela države izvršenja o ukidanju odluke o zamrzavanju. Država izvršenja u tom slučaju ukida mjere čim prije.

Članak 7.

Razlozi za odbijanje priznanja ili izvršenja odluka

1.   Nadležna pravosudna tijela države izvršenja mogu odbiti priznati ili izvršiti odluku o zamrzavanju samo ako:

(a)

potvrda iz članka 9. nije izdana, nije potpuna ili očito ne odgovara odluci o zamrzavanju;

(b)

prema pravu države izvršenja postoji imunitet ili povlastica koja onemogućava izvršenje odluke o zamrzavanju;

(c)

je iz informacija navedenih u potvrdi očito da bi pružanje pravne pomoći u skladu s člankom 10., vezano uz kazneno djelo u pogledu kojeg je donesena odluka o zamrzavanju, predstavljalo povredu načela ne bis in idem;

(d)

u jednom od slučajeva iz članka 3. stavka 4., djelo na temelju kojeg je donesena odluka o zamrzavanju nije kazneno djelo prema pravu države izvršenja; međutim, vezano uz poreze i druga davanja, carine i tečaj, izvršenje odluke o zamrzavanju ne može se odbiti zbog toga što propisi države izvršenja ne nameću istu vrstu poreza ili drugih davanja ili što ne sadrže istovrsne odredbe o porezima, drugim davanjima, carinama ili tečaju kao propisi države donošenja odluke.

2.   U slučaju iz stavka 1. točke (a), nadležno pravosudno tijelo može:

(a)

odrediti rok za njezino predočenje, dopunu ili ispravak; ili

(b)

prihvatiti ekvivalentnu ispravu; ili

(c)

osloboditi pravosudno tijelo predmetne obveze ako smatra da su dobivene informacije dovoljne.

3.   Nadležno pravosudno tijelo države donošenja odluke bez odlaganja se obavješćuje o donošenju odluke o odbijanju priznanja odluke i njezina izvršenja na način koji omogućuje izradu pisanog zapisa.

4.   Ako je izvršenje odluke o zamrzavanju nemoguće provesti zbog toga što su imovina ili dokazi nestali, uništeni, odnosno ako nije ih moguće pronaći na lokaciji navedenoj u potvrdi ili lokacija imovine ili dokaza nije dovoljno precizno opisana, čak i nakon savjetovanja s državom donošenja odluke, o tome se bez odlaganja obavješćuju nadležna pravosudna tijela države donošenja odluke.

Članak 8.

Razlozi za odgodu izvršenja

1.   Nadležno pravosudno tijelo države izvršenja može odgoditi izvršenje odluke o zamrzavanju dostavljene u skladu s člankom 4.:

(a)

ako bi njezino izvršenje moglo omesti kriminalističku istragu koja je u tijeku, koliko je objekivno potrebno;

(b)

ako su predmetna imovina ili dokazi već zamrznuti na temelju druge odluke o zamrzavanju u kaznenom postupku, sve dok se ta odluka ne ukine;

(c)

ako je, u slučaju odluke o zamrzavanju imovine u kaznenom postupku radi njezina kasnijeg oduzimanja, takva imovina već predmet druge odluke donesene u drugom postupku u državi izvršenja, sve dok se ta odluka ne ukine. Međutim, ova se odredba primjenjuje samo ako takva odluka ima prednost pred kasnijim nacionalnim odlukama o zamrzavanju donesenim u kaznenim postupcima prema nacionalnim propisima.

2.   Izvješće o odgodi izvršenja odluke o zamrzavanju, uključujući razloge za odgodu i, ako je moguće, očekivano trajanje odgode, bez odlaganja se dostavljaju nadležnom tijelu države donošenja odluke na način koji omogućuje izradu pisanog zapisa.

3.   Čim razlog za odgodu prestane postojati, nadležno pravosudno tijelo države izvršenja bez odlaganja poduzima potrebne mjere za izvršenje odluke o zamrzavanju i o tome obavješćuje nadležno tijelo države donošenja odluke na način koji omogućuje izradu pisanog zapisa.

4.   Nadležno pravosudno tijelo države izvršenja obavješćuje nadležno tijelo države donošenja odluke o svim drugim mjerama ograničavanja koje mogu biti poduzete u pogledu predmetne imovine.

Članak 9.

Potvrda

1.   Nadležno pravosudno tijelo države donošenja odluke koje je odredilo odgovarajuću mjeru potpisuje i potvrđuje točnost sadržaja potvrde, čiji se standardni obrazac nalazi u Prilogu.

2.   Potvrda mora biti prevedena na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države izvršenja.

3.   Svaka država članica može, bilo prilikom usvajanja ove Okvirne odluke ili kasnije, iskazati u izjavi koju će pohraniti u Općem tajništvu Vijeća, da prihvaća prijevod na jedan ili više drugih službenih jezika institucija Europskih zajednica.

Članak10.

Daljnje postupanje sa zamrznutom imovinom

1.   U pogledu dostave iz članka 4. primjenjuje se sljedeće:

(a)

prilaže joj se zahtjev za prijenos dokaza u državu donošenja odluke;

ili

(b)

prilaže joj se zahtjev za oduzimanjem kojim se traži izvršenje odluke o oduzimanju donesene u državi donošenja odluke, ili oduzimanje u državi izvršenja i naknadno izvršenje svake takve odluke;

ili

(c)

potvrda sadrži uputu da imovina ostaje u državi izvršenja do primitka zahtjeva iz točke (a), i točke (b). Država donošenja odluke u potvrdi navodi (predviđeni) datum podnošenja ovog zahtjeva. Primjenjuje se članak 6. stavak 2.

2.   Zahtjeve iz stavka 1. točke (a) i točke (b) podnosi država donošenja odluke a procesuira država izvršenja u skladu s pravilima koja se primjenjuju na uzajamnu pomoć u kaznenim stvarima i pravilima koja se primjenjuju na međunarodnu suradnju vezanu uz zamrzavanje.

3.   Međutim, iznimno od pravila o uzajamnoj pomoći iz stavka 2., država izvršenja ne može odbiti zahtjeve podnesene na temelju stavka 1. točke (a) zbog nepostojanja dvostruke kažnjivosti djela ako se predmetni zahtjevi odnose na kaznena djela iz članka 3. stavka 2. a za njih je u državi donošenja odluke predviđena kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine.

Članak 11.

Pravni lijekovi

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi svim zainteresiranim osobama, uključujući treće osobe u dobroj vjeri, osigurale mogućnost ulaganja pravnih lijekova bez suspenzivnog učinka protiv odluka o zamrzavanju provedenih sukladno članku 5., radi zaštite njihovih legitimnih interesa; postupak se može pokrenuti pred sudom države donošenja odluke ili pred sudom države izvršenja u skladu s domaćim propisima tih država.

2.   Odluka o zamrzavanju može se iz materijalnopravnih razloga pobijati samo u postupku pred sudom države donošenja odluke.

3.   Ako je postupak pokrenut u državi izvršenja, o tome i o razlozima pokretanja postupka obavješćuje se pravosudno tijelo države donošenja odluke, tako da ona može izložiti argumente koje smatra potrebnima. Država donošenja odluke obavješćuje se i o ishodu postupka.

4.   Država donošenja odluke i država izvršenja poduzimaju potrebne mjere kao bi olakšale ostvarivanje prava na pokretanje postupka opisanog u stavku 1., posebno dostavljajući odgovarajuće informacije zainteresiranim stranama.

5.   Država donošenja odluke osiguravaju da se rokovi za pokretanje postupka iz stavka 1. primjenjuju na način koji zainteresiranim osobama jamči mogućnost ulaganja učinkovitog pravnog lijeka.

Članak 12.

Naknada štete

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 11. stavak 2., ako je država izvršenja na temelju svojeg prava odgovorna za štetu prouzročenu jednoj od osoba iz članka 11. izvršenjem odluke o zamrzavanju koja joj je dostavljena u skladu s člankom 4., država donošenja odluke naknađuje će državi izvršenja iznos koji je kao naknadu štete na temelju takve svoje odgovornosti isplatila određenoj osobi, osim ako je šteta ili dio štete, i u mjeri u kojoj je, isključivo prouzročena postupanjem države izvršenja.

2.   Stavak 1. ne dovodi u pitanje nacionalno pravo država članica u pogledu zahtjeva fizičkih ili pravnih osoba za naknadu štete.

GLAVA III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 13.

Teritorijalna primjena

Ova Okvirna odluka primjenjuje se na Gibraltar.

Članak 14.

Provedba

1.   Države članice poduzimaju potrebne korake za usklađivanje s odredbama ove Okvirne odluke do 2. kolovoza 2005. godine.

2.   Do istog datuma države članice dostavljaju Općem tajništvu Vijeća i Komisiji tekst odredbi kojima se u njihovo nacionalno pravo prenose obveze uvedene ovom Okvirnom odlukom. Temeljem izvješća sastavljenog korištenjem ovih informacija i na temelju pisanog izvješća Komisije, Vijeće do 2. kolovoza 2006. godine ocjenjuje u kojoj su mjeri države članice primijenile odredbe ove Okvirne odluke.

3.   Opće tajništvo Vijeća obavješćuje države članice i Komisiju o izjavama danim na temelju članka 9. stavka 3.

Članak 15.

Stupanje na snagu

Ova Okvirna odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. srpnja 2003.

Za Vijeće

Predsjednik

G. ALEMANNO


(1)  SL C 75, 7.3.2001., str. 3.

(2)  Mišljenje dano 11. lipnja 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Zajedničke aktivnosti Vijeća 98/428/PUP od 29. lipnja 1998. o osnivanju Europske pravosudne mreže (SL L 191, 7.7.1998., str. 4.).


PRILOG

POTVRDA IZ ČLANKA 9.

Image

Image

Image

Image

Image


Top