52014DC0030

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o provedbi Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju

(Tekst značajan za EGP)

SADRŽAJ

1........... Uvod............................................................................................................................. 3

2........... Postignuća u osiguranju kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju......... 4

2.1........ Mehanizmi za osiguranje kvalitete na razini sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja     4

2.2........ Mehanizmi za osiguranje kvalitete na razini pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 5

3........... Izazovi koje je potrebno prevladati............................................................................... 7

3.1........ Doprinos Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET) transparentnosti u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju................. 7

3.2........ Upravljanje.................................................................................................................... 8

4........... Zaključci i sljedeći koraci.............................................................................................. 8

4.1........ Zaključi vrednovanja.................................................................................................... 8

4.2........ Dovršetak EQAVETA-a.............................................................................................. 9

4.3........ Nakon EQAVETA-a.................................................................................................. 10

1.           Uvod

Za izlazak iz ekonomske krize Europi je potreban pametan rast[1], a za ostvarivanje tog rasta potrebni su bolje kvalificirani radnici. Predviđanjima Cedefopa potvrđuje se da će se potreba za niskokvalificiranim radnicima smanjivati, dok će potreba za visokokvalificiranim radnicima rasti, a najveća će biti potreba za srednje kvalificiranim radnicima[2].

Strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) imat će ključnu ulogu u tom kontekstu, što je naglašeno u nizu nedavnih strateških dokumenata Komisije. Unatoč stavljanju posebnog političkog naglaska na strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET), još uvijek postoje veliki izazovi poput toga kako povećati njegovu privlačnost, više uključiti učenje temeljeno na radu, povećati važnost tržišta rada, izraditi bolje smjernice za karijere i obrazovanje, ostvariti profesionalni razvoj učitelja i instruktora te poboljšati priznavanje i transparentnost ishoda učenja u okviru sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja među državama te kroz različite obrazovne programe.

U rješavanju tih izazova važnu ulogu ima osiguranje kvalitete (QA), naročito u prevladavanju neusklađenosti vještina te poboljšanju zapošljivosti mladih ljudi, tako da konačno može doći do zajedničkog razumijevanja izvrsnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, čime bi se olakšalo uzajamno priznavanje obrazovanja stečenog u različitim državama i omogućilo više mobilnosti te bolje odgovorilo na ekonomske i društvene izazove.

Ovo je prvo izvješće o napretku ostvarenom u postupku osiguranja kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u Europskoj Uniji nakon donošenja Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju[3] (dalje u tekstu Preporuka o EQAVET-u). U njemu su sažeta stečena iskustva te predstavljeni prijedlozi Komisije za ostvarenje napretka.

Preporukom o EQAVET-u uspostavlja se referentni instrument za pomoć državama članicama u promicanju i praćenju stalnog poboljšanja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Okvirom bi se trebalo pridonijeti poboljšanju kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te većoj transparentnosti i dosljednosti u razvoju politike strukovnog obrazovanja i osposobljavanja među državama članicama, promičući time uzajamno povjerenje, mobilnost radnika i polaznika te cjeloživotno učenje.

Okvir obuhvaća ciklus od četiri faze (planiranje, provedba, vrednovanje i pregled), a svaka od njih je potkrijepljena kriterijima kvalitete i indikativnim deskriptorima[4] koji se trebaju primjenjivati u sustavu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, na razini pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te dodjele kvalifikacija. Njime se omogućuje sustavan pristup kvaliteti i stavlja snažan naglasak na praćenje i poboljšanje kvalitete kombinirajući unutarnje i vanjsko vrednovanje, pregled i ostale postupke usmjerene prema poboljšanju, uz potporu mjerenja i kvalitativne analize.

Okvir bi se trebao smatrati „instrumentarijem” iz kojeg različiti korisnici mogu odabrati one dijelove koje smatraju najvažnijima za svoje posebne sustave. Pokazatelji predloženi za mjerenje poboljšanja kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja odnose se na podatke poput ulaganja u osposobljavanje učitelja i instruktora, stope sudjelovanja, završetka i upisa u programe strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, korištenja stečenih vještina na radnom mjestu, stope nezaposlenosti, učestalosti osjetljivih skupina, mehanizama za određivanje potreba za osposobljavanjem na tržištu rada te programa za promoviranje pristupa strukovnom obrazovanju i osposobljavanju.

Države članice Preporukom su pozvane da osmisle nacionalni pristup za poboljšanje sustava osiguranja kvalitete na nacionalnoj razini, imenuju nacionalne referentne centre za osiguranje kvalitete (NRP) te sudjeluju u europskoj mreži (mreži EQAVET).

2.           Postignuća u osiguranju kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju

2.1.        Mehanizmi za osiguranje kvalitete na razini sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja

Izvrsnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na razini sustava podrazumijeva strategiju stalnog razvoja vještina, cilj koje su ishodi učenja visoke kvalitete, mobilnost, uzajamno priznavanje i propusnost, kao i provedba politika utemeljenih na dokazima kojima se poboljšava učinkovitost i djelotvornost sustava. Ona podrazumijeva i suradnju, zajedničko ulaganje te integriranje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u sustav općeg obrazovanja i osposobljavanja[5].

Prema rezultatima istraživanja tajništva EQAVET-a[6] te rezultatima vanjskog vrednovanja[7], više od 20 država konsolidiralo je svoje pristupe osiguranju kvalitete, a EQAVET je izravno pridonio oblikovanju nacionalnog sustava u 14 država (BG, CZ, EL, HU, HR, MT, RO, FYROM i BE fr, ES, IT, LV, LT, SI u kojima su reforme u tijeku). Većina pristupa obuhvaća i početno[8] i trajno[9] strukovno obrazovanje i osposobljavanje te institucijsko pružanje usluge obrazovanja, financirano uglavnom javnim sredstvima. Neke države već su imale pristupe usklađene s EQAVET-om te ih stoga nisu trebale posebno mijenjati.

Danas većina nacionalnih sustava obrazovanja i osposobljavanja u EU-u ima standarde kvalitete za pružatelje[10] strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, a oni se uglavnom koriste kao uvjeti za financiranje, akreditiranje i/ili su potrebni kao dio zakonodavstva.

U gotovo svim državama članicama prikupljaju se podaci radi poboljšanja učinkovitosti i djelotvornosti njihovih sustava te su za to osmišljene odgovarajuće metodologije za prikupljanje podataka, npr. upitnici i pokazatelji/mjerila. Ipak, to ne znači automatski da se postupci redovito pregledavaju i da se akcijski planovi za promjenu osmišljavaju, jer iz istraživanja je vidljivo da samo oko trećina država uvijek provodi redovite preglede i osmišljava akcijske planove. U većini slučajeva države članice objavljuju informacije o rezultatima dostupnih vrednovanja[11].

Što se tiče korištenja pokazatelja, praksa se razlikuje u pojedinim državama. Dok se čini da neke pokazatelje koristi većina država članica (npr. stopa sudjelovanja i završetka programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja), ostali ključni pokazatelji usmjereni prema ishodima, poput „korištenja vještina na radnom mjestu” ili „udjela zaposlenih polaznika u određenom trenutku nakon završetka osposobljavanja” manje se koriste, iako bi oni mogli pružiti ključne podatke za to kako osigurati bolju usklađenost s potrebama tržišta rada. Općenito, ovo su pokazatelji za koje je najteže dobiti podatke.

Prema nedavnom istraživanju provedenom među nacionalnim referentnim centrima za EQAVET, 75 % njih smatra da bi bilo korisno povećati suradnju na razini EU-a u cilju stvaranja standardnih uvjeta koristeći jedan ili više pokazatelja EQAVET-a[12].

U istom istraživanju navodi se da se indikativni deskriptori EQAVET-a koriste za upravljanje kvalitetom u 22 sustava početnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. U vanjskom vrednovanju spominju se teškoće u usporedbi nacionalnih mjera za osiguranje kvalitete s deskriptorima EQAVET-a, jer su deskriptori vrlo općeniti i često obuhvaćaju aspekte koji nisu obuhvaćeni određenim mjerama za osiguranje kvalitete, već se prikazani u politikama strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te pristupima kreiranju politika[13]. Ipak, ovim globalnim pristupom pomaže se i odmaku od pristupa koji podrazumijeva korištenje instrumentarija te približavanju kulturi poboljšanja kvalitete.

Visokokvalitetnim sustavom strukovnog obrazovanja i osposobljavanja olakšava se i trajni razvoj vještina, mobilnost i propusnost između strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i visokog obrazovanja. Otprilike polovina država tvrdi da osiguranje kvalitete u njihovim sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja pomaže u dobivanju pristupa visokom obrazovanju kroz različite mehanizme: strukovne kvalifikacije osigurane kvalitete priznate su kao standardne kvalifikacije potrebne za pristup visokom obrazovanju (npr. IE, NL) ili imaju dvostruki status, obrazovni i strukovni (npr. PT). Ipak, iz toga je vidljivo da je propusnost u mnogim državama još uvijek samo cilj te da je potrebno uložiti izrazite napore kako bi ona zaživjela u praksi.

Velika većina država uspostavila je mehanizme i postupke za određivanje potreba za osposobljavanjem u početnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (IVET) te većina njih ima takve mehanizme i za trajno strukovno obrazovanje i osposobljavanje (CVET)[14]. Ipak, potrebna je detaljna analiza kako bi se procijenila učinkovitost tih sustava, njihove sinergije s Panoramom vještina EU-a[15] te odvija li se uključenost profesionalnog područja (osobito profesionalnih organizacija i poduzeća) na suradnički/savjetodavni način[16] budući da se to pokazalo važnim za kreiranje visokokvalitetnih kvalifikacija temeljenih na ishodima učenja koje odgovaraju potrebama tržišta rada.

2.2.        Mehanizmi za osiguranje kvalitete na razini pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja

Visokokvalitetna potpora učenju te učitelji i instruktori, kao i učinkovito vodstvo vještog ravnatelja, važni su faktori, ali pružatelji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (VET) bolji su u pružanju izvrsnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja čak i kada postoje strateške poveznice i umrežavanje sa širom ekonomskom zajednicom na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.[17]

U većini država postoji, ili je u postupku stvaranja, zajednički okvir za osiguranje kvalitete za pružatelje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koji je u skladu s europskim referentnim okvirom za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. U gotovo svim državama postoji vanjsko vrednovanje pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, dok se u 22 države[18] zahtijeva da pružatelji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja imaju unutarnje mehanizme za osiguranje kvalitete, a u preostalih 6 država (BE fr, BG, FR, IT, LT, SK) je na dobrovoljnoj bazi, ali se potiče.

Najčešći oblik vanjskog pregleda je inspekcija. Općenito, radi se o školskim inspekcijskim službama koje obuhvaćaju početno strukovno obrazovanje i osposobljavanje (IVET) te opće obrazovanje. Postoje i drugi oblici vanjskog vrednovanja koji se uglavnom koriste u trajnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (CVET), a manje u IVET-u. Na primjer, u nekim Länder u Njemačkoj pružatelji moraju primjenjivati sustave upravljanja kvalitetom poput Q2E, EFQM, QZS ili ISO 9001.  U Malti se pružatelji podvrgavaju revizijama kvalitete koje obavljaju vanjski stručnjaci. U nekim državama postoje posebne agencije za osiguranje kvalitete ili vrednovanje, npr. u flamanskoj zajednici u Belgiji, agencija za osiguranje kvalitete u obrazovanju i osposobljavanju koja obuhvaća sve oblike obrazovanja i osposobljavanja osim visokog obrazovanja, danski institut za vrednovanje koji obuhvaća cijeli obrazovni sustav te španjolski nacionalni institut za vrednovanje obrazovanja i osposobljavanja.

U mnogim državama zakonodavstvom je određeno da pružatelji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja moraju sustavno vrednovati svoje aktivnosti, kao i kvalitetu i učinkovitost osposobljavanja koje nude. U BG, HR, CZ, DK, EE, HU, RO, SI i SK to uključuje i obvezna izvješća o samoprocjeni te planove za poboljšanje koji služe kao baza vanjskim vrednovanjima. Iako nije obvezno, samoprocjenom se dosta koriste i pružatelji početnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (IVET) u Austriji.

Ključni razlog za samoprocjenu na razini pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja je razvoj kulture kvalitete unutar ustanova za obrazovanje i usavršavanje. Tu su i pozitivni učinci u smislu odgovornosti i upravljanja pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, koji postaju odgovorni za donošenje kvalitetnih rezultata. Budući da je kontekst u kojem radi svaki pružatelj strukovnog obrazovanja i osposobljavanja različit, samoprocjenom se svakoj organizaciji omogućuje razvijanje okvira i niza mjera koje odgovaraju tom kontekstu i stvarnosti.

Postoje velike razlike u praksi u pogledu unutarnje revizije u državama članicama. U nekim državama pružatelji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja moraju unutarnju reviziju usredotočiti na posebna područja aktivnosti. U drugim državama ne postoje smjernice o načinima osiguranja kvalitete, dok su u nekoliko država izrađeni priručnici, metodologije ili web-mjesta za podršku tom procesu[19]. U nekim državama postoji oblik revizije/učenja među kolegama, pružateljima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koji se u većini slučajeva temelji na europskoj metodologiji razvijenoj u okviru projekta Leonardo da Vinci[20].

Općenito, pružatelji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja obično manje koriste deskriptore nego što je to vidljivo na razini sustava[21]. Oni često prolaze postupak akreditacije[22] te postupke vanjske ili unutarnje revizije, dok široka upotreba ciklusa EQAVET-a nije uobičajena. Iz toga je vidljivo da postoji još prostora za napredak u dostizanju razine pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, posebno putem množitelja. U tom smislu projekti EQAVET-a mogu služiti kao primjeri dobre prakse. Tako je malteški projekt osiguranja kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju rezultirao smjernicama za ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje kako primjenjivati pokazatelje, dok je u okviru nizozemskog projekta u suradnji s pružateljima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja razvijen pristup osiguranju kvalitete odozdo prema gore te se promicala kultura kvalitete[23].

Značajan izazov za osiguranje kvalitete je dimenzija učenja temeljenog na radu. Često nije osigurano osposobljavanje instruktora te o tome često nema puno informacija.

Kriterijima EQAVET-a, deskriptorima i pokazateljima ne omogućuju se posebne smjernice za osiguranje kvalitete učenja temeljenog na radu. O ovoj relativnoj slabosti govorilo se na političkoj razini u Izjavi iz Brugesa kojom su države sudionice pozvane da do 2015. izrade zajednički okvir za osiguranje kvalitete za pružatelje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, koji će biti primjenjiv i na učenje na radnom mjestu te usklađen s EQAVET-om[24]. Uz pomoć mreže EQAVET-a osnovana je radna skupina koja trenutačno radi na razvoju smjernica u tom pogledu.

3.           Izazovi koje je potrebno prevladati

Iz istraživanja EQAVET-a i vanjskog vrednovanja vidljivo je da su neke karakteristike EQUAVET-a dobro integrirane u kulture osiguranja kvalitete u državama članicama. Ipak, postoji značajan prostor za napredak u cilju postizanja zajedničkog razumijevanja kojim bi se znatno olakšalo uzajamno priznavanje kvalifikacija te povećala mobilnost.

3.1.        Doprinos Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET) transparentnosti u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju

Da potencijal EQUAVET-a u pogledu transparentnosti (potpora uzajamnom povjerenju, mobilnosti unutar država i cjeloživotnom učenju) još nije u potpunosti iskorišten može se vidjeti iz ograničene sinergije s europskim alatima prvenstveno namijenjenima poboljšanju transparentnosti kvalifikacija i kompetencija: Europskim kvalifikacijskim okvirom (EKO)[25], Europskim sustavom prijenosa bodova u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (ECVET)[26] i okvirom Europass[27], koji su usmjereni na ishode procesa učenja, tj. na ono što polaznici znaju i što su sposobni napraviti. Dok je kvaliteta ishoda učenja konačni kriterij za odlučivanje o kvaliteti mogućnosti učenja, ovaj aspekt nije zapravo uzet u obzir u EQAVET-u, kojim se posebno ne obuhvaća osiguranje kvalitete kreiranja, procjenjivanja i certificiranja kvalifikacija, iako se u preporuci navodi da se okvir treba primjenjivati i na razine dodjela kvalifikacija. Time se naglašava potreba za većom povezanosti s kvalifikacijskim okvirima na nacionalnoj i europskoj razini.

Postupci za olakšavanje uzajamnog priznavanja postoje za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (međunarodni certifikati za neka zanimanja) te za visoko obrazovanje (mreže ENIC/NARIC). Ipak, jasno je da njihova primjena još uvijek nije na odgovarajućoj razini. Drugo potencijalno područje razvoja bilo bi učvršćivanje veza između EQAVET-a i ECVET-a. Uistinu, jedan od prvotnih ciljeva EQAVET-a bio je potpora uspostavi ECVET-a. Ipak, samo su se u nekoliko država razvili sustavi bodova u VET-u (FI, IE, UK, EE, SE, SL i LU, IT za IVET)[28], dok je sustav ECVET u većini država još u fazi razvoja[29].

Pitanje mobilnosti među obrazovnim podsektorima vrlo je važno. Propusnost prema visokom obrazovanju predstavlja ključni element privlačnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, kao i u pogledu težnje prema izvrsnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Još uvijek ima prostora za razvoj u tom pogledu. U Europskim standardima i smjernicama (ESG) za osiguranje kvalitete u području visokog obrazovanja u Europi[30] sadržana su opća načela, ali bez obzira na to njima se dopuštaju različiti operativni pristupi i može se uočiti mala koordinacija među alatima. Ipak, dijalog i suradnja povećali su se nedavno organizacijom nekoliko zajedničkih događanja. U prilogu 3. Europskom kvalifikacijskom okviru predlažu se zajednička načela osiguranja kvalitete bilo za visoko obrazovanje bilo za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, no to se ne odnosi izričito na Europske standarde i smjernice i na EQAVET[31].

Odgovarajući razvoj modela EQAVET-a, vjerojatno s većim naglaskom na kvalitetu ishoda učenja, mjera je koju predlaže europska radna skupina za kvalitetu obrazovanja odraslih (stoga i trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja), u cilju osmišljavanja dugoročnijeg pristupa osiguranju kvalitete cjeloživotnog učenja[32].

3.2.        Upravljanje

Dok se u preporuci EQAVET-a poziva na uključivanje svih dionika unutar cijelog ciklusa osiguranja kvalitete, na europskoj razini čini se da je upravljačka struktura sastavljena uglavnom od predstavnika iz sektora početnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Što se tiče nacionalnih struktura upravljanja, u istraživanju tajništva EQAVET-a ukazuje se na potrebu za osiguravanjem poboljšanog i trajnog sudjelovanja određenih kategorija dionika, naročito polaznika, sektora visokog obrazovanja, poslodavaca i aktera na tržištu rada kao i regionalnih i lokalnih tijela.

U mjeri u kojoj je EQAVET pridonio boljem osiguranju kvalitete u nacionalnim sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, njime se također olakšala i komunikacija te razmjena među sustavima, promičući time dosljednost razvoja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u državama. Time se donekle pridonosi općem cilju promicanja transparentnosti i dosljednosti razvoja politika u sustavu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja država članica.

Međutim, to nije dovelo do jednostavno usporedivih opisa nacionalnih mjera za osiguranje kvalitete koje često nisu vidljive u sveobuhvatnim dokumentima i nisu nužno usvojile strukturu EQAVET-a. Države većinom opisuju svoje sustave osiguranja kvalitete pozivajući se na unutarnje i vanjsko vrednovanje pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, vrednovanje na razini sustava za potrebe razvoja politike te kvalitetu kreiranja i dodjeljivanja kvalifikacija.

U određenoj mjeri to je posljedica fleksibilnog pristupa Preporuke o EQAVET-u, kojom se državama i pružateljima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja dopušta da sami odaberu alate i elemente između različitih opcija te da ih prilagode. S jedne strane to se pokazalo učinkovitom rasprostranjenošću korištenja takvih alata, a s druge strane to nije dovelo do usvajanja zajedničkog pristupa za opisivanje mjera za osiguranje kvalitete i razvoja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na međudržavnoj razini.

Izravno korištenje EQAVET-a kao reference za opisivanje nacionalnih mjera može također biti teško jer se EQAVET-om predlaže različita terminologija za kvalitetu sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te onog na razini pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja[33]. To nije u skladu s praksom na nacionalnoj razini na kojoj se klasična mjera poput inspekcija može odnositi i na sustav i na pojedinačnog pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.

4.           Zaključci i sljedeći koraci

4.1.        Zaključi vrednovanja

Razmatranja iz prethodnih odjeljaka mogu se sažeti na sljedeći način:

– EQAVET-om se pridonijelo unaprjeđenju kulture kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u državama EU-a, kao i njezinoj praktičnoj provedbi osobito putem operativnih mjera unutar mreže EQAVET-a[34].

– Međutim, takve mjere usredotočene su na institucijsko pružanje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja školskog tipa (veći dio početnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i dio trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja), s manje vidljivim utjecajem na učenje temeljeno na radu i neformalno pružanje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (što sačinjava veći dio trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, ali moglo bi imati i ključnu ulogu u početnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u dvojnim sustavima);

– Fleksibilni pristup EQAVET-a, kojim se omogućuju alati za odabir i prilagodbu, olakšao je njegovu upotrebu, ali u isto je vrijeme smanjio njegov potencijal da postane zajednički jezik i pojmovni okvir u državama.

Javlja se stoga jasna potreba za povećanom suradnjom s drugim europskim instrumentima za osiguranje kvalitete i transparentnosti.

EQAVET-om se provodi referentni okvir kojim se omogućuje fleksibilna upotreba. Može se istražiti do koje mjere je dimenzija okvira potrebna za organiziranje kriterija kvalitete, deskriptora i pokazatelja, s obzirom na to da je njihova upotreba ionako fleksibilna. Može se uzeti u obzir iskustvo europskih standarda i smjernica (ESG) za osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju, što se tiče i opsega (ESG-om se posebno podupire kvaliteta institucija, a ne sustava), imajući na umu neke od nedostataka ESG-a.

4.2.        Dovršetak EQAVETA-a

Konačni cilj mjera kvalitete u obrazovanju i osposobljavanju je kvaliteta ishoda procesa učenja, tj. da polaznici strukovnog obrazovanja i osposobljavanja steknu dobre strukovne i transverzalne vještine. Važnost razine vještina nedavno je naglašena u jednom posebnom otkriću u sklopu istraživanja o vještinama odraslih (PIAAC): odrasle osobe koje imaju istu razinu kvalifikacije pokazale su znatno različite razine vještina u različitim državama[35].

Pridavanjem veće pažnje osiguranju kvalitete kreiranja i dodjele kvalifikacija, koje se povezuje s EQF-om, ECVET-om i Europass dodatkom svjedodžbi, u okviru EQAVET-a omogućilo bi se bolje bavljenje neformalnim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem temeljenim na radu, ali i bavljenje novim pitanjem otvorenih obrazovnih sadržaja (OER) ili masovnih otvorenih mrežnih tečajeva (MOOCs) te poboljšanje utjecaja na transparentnost i uzajamno priznavanje, uzimajući u obzir načela utvrđena u Preporuci Vijeća za vrednovanje neformalnog i informalnog učenja[36].

Zajedno s odgovarajućim nacionalnim tijelima i dionicima, Komisija namjerava poduzeti sljedeće mjere kako bi se postigla sveobuhvatnija provedba EQAVET-a:

– razviti deskriptore, pokazatelje i s tim povezane smjernice kako bi se bolje bavilo kvalitetom i odgovarajućom razinom stručnosti ishoda koje su polaznici stekli za vrijeme strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. To zahtijeva koordinaciju s ostalim inicijativama za osiguranje kvalitete i instrumentima za transparentnost te suradnju s odgovarajućim tijelima i mrežama,

– razviti i testirati smjernice za kreatore politike i pružatelje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, zajedno s popratnim kontrolnim listama, deskriptorima i pokazateljima namijenjenima različitoj stvarnosti trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te posebnim karakteristikama učenja temeljenog na radu. To zahtijeva suradnju s raznim dionicima te koordinaciju s razvojima povezanim s kvalitetom učenja odraslih,

– provjeriti mogućnosti za europske dogovore kako bi nacionalne mjere za osiguranje kvalitete postale transparentnije unutar država. To bi moglo uključivati izradu dodatka s podacima kako bi se olakšalo zajedničko razumijevanje nacionalnih postupka akreditacije pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, promicanje zajedničkih smjernica o tome kako opisati postupke osiguranja kvalitete usklađene s EQAVET-om, ili stvaranje zajedničkog predloška za akreditaciju pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja oslanjajući se i na iskustva iz Europskog registra za osiguranje kvalitete visokog obrazovanja (EQAR)[37] te nacionalnih izvješća o upućivanju na EQF[38].

Programom Erasmus+ EU će omogućiti:

· potporu prekograničnoj suradnji u osiguranju kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju putem strateških partnerstava i saveza sektorskih vještina kojima se podupire smislena uključenost velikog niza dionika te poboljšani međusektorski dijalog s visokim obrazovanjem i učenjem odraslih na temu osiguranja kvalitete;

· potporu daljnjem dijalogu na europskoj razini kroz:

– mrežu EQAVET-a u pogledu razvoja kulture kvalitete podupirući radne skupine, seminare, aktivnosti učenja kolega u kojima će sudjelovati dionici zainteresirani za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju,

– izradu pomoćnih materijala poput informatičkih alata i priručnika,

– inovativne projekte kojima će se povećati kapacitet osiguranja kvalitete kako bi se poduprlo poboljšanje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.

Programom Obzor 2020, EU će:

· unaprijediti znanje o učinkovitosti javnih politika u pogledu trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i ostalih oblika obrazovanja odraslih (uključujući aspekte osiguranja kvalitete) u EU-u te njihovu usklađenost s dinamikom privatnih tržišta.

Konačno, Komisija navodi da određeni broj država namjerava koristiti dio sredstava iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova za financiranje reformi u sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Ključno je da u poduzimanju tih inicijativa središnju ulogu ima jačanje osiguranja kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.

4.3.        Nakon EQAVETA-a

Građani se sve više kreću između sustava, unutar tradicionalnog početnog obrazovanja te kako bi poboljšali i proširili svoje znanje i vještine tijekom života. Sve veći broj mogućnosti učenja više se ne uklapa u konvencionalnu klasifikaciju obrazovanja. Polaznicima se, s pravom, sve više nudi prilika da objedine svoje obrazovanje odabirom mogućnosti iz različitih podsustava i oblika pružanja obrazovanja, uključujući i putem izvora znanja dostupnih kroz ICT te oni moraju moći vjerovati u njihovu kvalitetu.

Pojavom kvalifikacijskih okvira osigurane kvalitete za cjeloživotno učenje, koje promovira EQF, poziva se na razmatranje pristupa osiguranju kvalitete koji se temelji na sektorima te o tome da li je moguće odrediti neka osnovna načela i smjernice valjane u svim sektorima i primjenjive na sve kvalifikacije. Za rješavanje takvih izazova bilo bi korisno raspravljati o EQAVET-u unutar sveobuhvatnog konteksta svih instrumenata za transparentnost i osiguranje kvalitete. Komisija istražuje mogućnost uže suradnje koordinacije svih europskih instrumenata za transparentnost i osiguranje kvalitete kao način da se ostvari cjelovito europsko područje vještina i kvalifikacija[39].

U tom pogledu Komisija namjerava poduzeti sljedeće mjere radi bolje europske suradnje u osiguranju kvalitete u sustavu cjeloživotnog učenja:

– savjetovati se s dionicima u pogledu zaključaka ovog izvješća te u pogledu potrebe za poboljšanjem usklađenosti između osiguranja kvalitete u različitim obrazovnim podsektorima te za njezinu izvedivost, kao dio predstojeće javne rasprave o europskom području vještina i kvalifikacija, tražeći daljnje sinergije i usklađivanje transparentnosti EU-a i alata za priznavanje.

– provjeriti kako bi se ciljevi EQAVET-a mogli ostvariti u okviru sveobuhvatnog pristupa osiguranju kvalitete u sustavu cjeloživotnog učenja:

– u suradnji s ostalim inicijativama za osiguranje kvalitete te instrumentima za transparentnost, istražiti praktične zahtjeve koji su povezani s razvojem međusektorskih načela i smjernica za osiguranje kvalitete cjeloživotnog učenja te uvjete za očuvanje specifičnosti svojstvenih za podsustave ili nacionalne sustave.

[1]               Komunikacija Komisije „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak”, COM(2012)582 završna verzija od 10.10.2012.

[2]               Cedefop, Putovi prema oporavku: tri vrste kvalifikacija i scenariji tržišta rada za 2025., lipanj 2013.

[3]               SL C 155, 8.7.2009., str. 1.

[4]               Na primjer, za fazu planiranja na razini sustava deskriptorima se omogućuju koraci poput opisivanja, u suradnji s dionicima, dugoročnih i srednjoročnih ciljeva sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, definiranja ciljeva i pokazatelja za praćenje te određivanja potreba za osposobljavanjem.

[5]               Radni dokument službi Komisije, SWD(2012)375 od 20.11.2012., str. 38.

[6]               EQAVET, Potpora provedbi Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete: Rezultati istraživanja tajništva EQAVET-a, 2012., str. 20. Dostupno na web-mjestu tajništva EQAVET-a, http://www.eqavet.eu/gns/what-we-do/annual-forum.aspx

[7]               ICF GHK, Završno izvješće o vrednovanju provedbe EQAVET-a, (dalje u tekstu „Vanjsko vrednovanje” ) 2013. str. 51.

[8]               „Strukovno obrazovanje i osposobljavanje koje se provodi u sustavu početnog obrazovanja, obično prije početka rada”, definicija koja se temelji na Terminology of European education and training policy, Cedefop, Luxembourg, OP, 2008.

[9]               „Obrazovanje ili osposobljavanje nakon početnog obrazovanja i osposobljavanja ili nakon početka rada [...]”, isto Cedefop.

[10]             EQAVET, Istraživanje tajništva, cit. , str. 29.

[11]             Ibid, str. 68.: BE (nl), BG, DK, DE, EE, IE, ES, LV, LT, NL, AT, PL, RO, SK, FI, SE, UK, HR.

[12]             EQAVET, Istraživanje tajništva, cit. Poglavlje 5.

[13]             Vanjsko vrednovanje, cit., str. 32.

[14]             EQAVET, Istraživanje tajništva, cit., str. 61. i str. 72.

[15]             Vidjeti http://euskillspanorama.ec.europa.eu/.

[16]             Nekoliko istraživačkih projekata u okviru 7. okvirnog programa bavilo se trajnim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem i obrazovanjem odraslih. Vidjeti: „Trajno obrazovanje i obrazovanje odraslih u Europi. Korištenje javne politike kako bi se osigurao rast vještina”, Europska komisija 2013.

[17]             SWD(2012)375, cit. str. 38.

[18]             AT, BE nl, CY, CZ, DK, EE, FI, HU, IE, LU, LV, MT, NL, PL, PT, RO, SE, SI, UK, HR, IC i FYROM, EQAVET Istraživanje tajništva, cit. str. 24.

[19]             Vanjsko vrednovanje, cit. str. 25.

[20]             http://www.peer-review-education.net/

[21]             EQAVET, Istraživanje tajništva, cit. str. 104.

[22]         Riječ „akreditacija” u ovom dokumentu treba shvatiti kao akreditaciju u obrazovanju, a ne u smislu koji ona ima u Uredbi (EZ)765/2008.

[23]             Vidjeti http://eqavetprojects.eu/

[24]             Vidjeti Izjavu iz Brugesa o pojačanoj europskoj suradnji u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, 7.12.2010., strateški cilj 2b.

[25]             Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja, SL 2008/C 111/01 od 6.5.2008.

[26]             Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009., SL 2009/C 155/02 od 8.7.2009.

[27]             Odluka 2241/2004/EZ, SL L390/6 od 31.12.2004.

[28]             EQAVET, Serban Iosifescu, Postupci osiguranja kvalitete u postupcima certificiranja, izrade kurikuluma, akreditiranja i osposobljavanja instruktora u europskim sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, 2011.

[29]             Cedefop, Trendovi u politici strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u Europi 2010. – 2012.,2012., str. 59.

[30]             ENQA, Europski standardi i smjernice za osiguranje kvalitete u području europskog visokog obrazovanja, 2005.

[31]             Iako EQAVET kao takav nije još postojao, postojao je zajednički okvir osiguranja kvalitete za strukovno obrazovanje i osposobljavanje.

[32]             Završno izvješće tematske radne skupine o kvaliteti u obrazovanju odraslih. Vidjeti paralelno istraživanje o kvaliteti u obrazovanju odraslih http://ec.europa.eu/education/adult/doc/qualityannex_en.pdf.

[33]             Tako postaje vidljiva značajna razlika između EQAVET-a i ESG-a koji se odnosi samo na institucijsku razinu.

[34]             http://www.eqavet.eu – Vidi naročito IT alat ciklusa kvalitete.

[35]             OECD, Pregled vještina za 2013., osobito str. 204.

[36]             Preporuka Vijeća (2012/C 398/01).

[37]             Cf. http://www.eqar.eu/.

[38]             Cf. http://ec.europa.eu/eqf/documentation_en.htm.

[39]             Komunikacija Komisije, Promišljanje obrazovnih aktivnosti: Ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke, COM(2012) 669 završna verzija, 2012.