(1)

Cilj zakonodavnih prijedloga Komisije o zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP) nakon 2020. bio je uspostaviti snažan Unijin okvir koji je ključan kako bi se osiguralo da ZPP ostane zajednička politika s jednakim uvjetima za sve, a kojim se pritom državama članicama povjerava veća odgovornost u pogledu načina na koji one ostvaruju i ispunjavaju utvrđene ciljeve. U skladu s tim, države članice trebaju izraditi strateške planove u okviru ZPP-a te ih provesti nakon što ih odobri Komisija.

(2)

Zakonodavni postupak u pogledu zakonodavnih prijedloga Komisije o ZPP-u nakon 2020. nije dovršen na vrijeme kako bi se državama članicama i Komisiji omogućilo da pripreme sve elemente potrebne za primjenu novog pravnog okvira i strateških planova u okviru ZPP-a od 1. siječnja 2021., kako je Komisija prvotno predložila. To kašnjenje stvorilo je nesigurnost i rizike za poljoprivrednike u Uniji i cijeli poljoprivredni sektor Unije. Kako bi se smanjila ta nesigurnost i sačuvala vitalnost ruralnih područja i regija te doprinijelo okolišnoj održivosti, ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti kontinuiranu primjenu pravila postojećeg okvira ZPP-a kojim je obuhvaćeno razdoblje od 2014. do 2020. („postojeći okvir ZPP-a”) te neprekinuta plaćanja poljoprivrednicima i drugim korisnicima, čime se osiguravaju predvidljivost i stabilnost tijekom prijelaznog razdoblja u godinama 2021. i 2022. („prijelazno razdoblje”) do datuma početka primjene novog pravnog okvira kojim je obuhvaćeno razdoblje koje počinje 1. siječnja 2023. („novi pravni okvir”).

(3)

S obzirom na to da tek treba dovršiti zakonodavni postupak u vezi sa zakonodavnim prijedlozima Komisije o ZPP-u nakon 2020., a države članice tek trebaju izraditi strateške planove u okviru ZPP-a te je potrebno savjetovati se s dionicima, postojeći okvir ZPP-a trebao bi se nastaviti primjenjivati tijekom dodatnog razdoblja od dvije godine. Cilj je prijelaznog razdoblja olakšati korisnicima neometan prijelaz na novo programsko razdoblje i predvidjeti mogućnost uzimanja u obzir Komunikacije Komisije od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu („europski zeleni plan”).

(4)

Kako bi se osigurala dodjela potpora poljoprivrednicima i ostalim korisnicima iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) u godinama 2021. i 2022., Unija bi trebala nastaviti dodjeljivati takvu potporu tijekom prijelaznog razdoblja prema uvjetima postojećeg okvira ZPP-a. Postojeći okvir ZPP-a uspostavljen je osobito uredbama (EU) br. 1303/2013 (4), (EU) br. 1305/2013 (5), (EU) br. 1306/2013 (6), (EU) br. 1307/2013 (7) i (EU) br. 1308/2013 (8) Europskog parlamenta i Vijeća.

(5)

Ovom bi Uredbom državama članicama trebalo dati dovoljno vremena za pripremu njihovih strateških planova u okviru ZPP-a te olakšati stvaranje administrativnih struktura potrebnih za uspješnu provedbu novog pravnog okvira, posebno omogućavanjem povećanja tehničke pomoći. Svi strateški planovi u okviru ZPP-a trebali bi biti spremni za stupanje na snagu nakon završetka prijelaznog razdoblja kako bi se osigurala prijeko potrebne stabilnost i sigurnost za poljoprivredni sektor.

(6)

S obzirom na činjenicu da bi Unija trebala nastaviti pružati potporu ruralnom razvoju tijekom cijelog prijelaznog razdoblja, države članice trebale bi imati mogućnost financirati svoje produljene programe ruralnog razvoja iz odgovarajućih dodijeljenih proračunskih sredstava za godine 2021. i 2022. Produljeni programi trebali bi osigurati barem jednaki ukupni udjel doprinosa iz EPFRR-a rezerviranog za mjere iz članka 59. stavka 6. Uredbe (EU) br. 1305/2013, u skladu s novim ambicijama utvrđenima u europskom zelenom planu.

(7)

Uredbom (EU) br. 1303/2013 utvrđena su zajednička pravila koja se primjenjuju na EPFRR i druge fondove koji funkcioniraju u skladu sa zajedničkim okvirom. Ta bi se uredba trebala nastaviti primjenjivati na programe koji primaju potporu iz EPFRR-a za programsko razdoblje 2014.–2020. i programske godine 2021. i 2022.

(8)

Rokovi utvrđeni u Uredbi (EU) br. 1303/2013 u pogledu izvješćâ o provedbi, godišnjih preglednih sastanaka, ex post evaluacija i sažetih izvješća, prihvatljivosti rashoda i opoziva te proračunskih obveza ograničeni su na programsko razdoblje 2014.–2020. Te bi rokove trebalo prilagoditi kako bi se uzelo u obzir produljeno trajanje razdoblja tijekom kojeg bi se trebali provoditi programi povezani s potporom iz EPFRR-a.

(9)

Uredbom (EU) br. 1310/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 807/2014 (10) predviđeno je da bi se rashodi za određene dugoročne obveze preuzete na temelju određenih uredbi na osnovi kojih se dodjeljivala potpora za ruralni razvoj prije no što je Uredba (EU) br. 1305/2013 bila primjenjiva trebali nastaviti, pod određenim uvjetima, plaćati iz EPFRR-a u programskom razdoblju 2014.–2020. Ti bi rashodi također trebali nastaviti biti prihvatljivi pod istim uvjetima u programskim godinama 2021. i 2022. za vrijeme trajanja odgovarajuće pravne obveze. Radi pravne jasnoće i pravne sigurnosti, trebalo bi pojasniti i da bi pravne obveze preuzete u okviru ranijih mjera koje odgovaraju mjerama iz Uredbe (EU) br. 1305/2013, na koje se primjenjuje integrirani administrativni i kontrolni sustav, trebale podlijegati tom integriranom administrativnom i kontrolnom sustavu te da bi se plaćanja povezana s tim pravnim obvezama trebala izvršiti u razdoblju od 1. prosinca do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

(10)

EPFRR-om bi trebalo moći podupirati troškove izgradnje kapaciteta i pripremne mjere kojima se podupire izrada i buduća provedba strategija za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u skladu s novim pravnim okvirom.

(11)

Pri dodjeli prava na plaćanje ili ponovnom izračunu prava na plaćanje u slučaju država članica koje su zadržale postojeća prava na temelju Uredbe (EU) br. 1307/2013 pojedine su države članice u 2015. počinile pogreške prilikom utvrđivanja broja ili vrijednosti prava na plaćanje. Mnoge od tih pogrešaka, čak i ako se odnose na jednog poljoprivrednika, utječu na vrijednost prava na plaćanje za sve poljoprivrednike i za sve godine. Pojedine su države članice počinile pogreške i nakon 2015. pri dodjeli prava na plaćanje iz rezerve, primjerice pri izračunavanju prosječne vrijednosti. Takva neusklađenost obično je predmetom financijskog ispravka dok dotična država članica ne poduzme korektivne mjere. S obzirom na vrijeme koje je proteklo od prve dodjele, nastojanja država članica da utvrde i prema potrebi isprave prava na plaćanje te također u interesu pravne sigurnosti, broj i vrijednost prava na plaćanje trebali bi se smatrati zakonitima i pravilnima s učinkom od određenog datuma.

(12)

Na temelju članka 24. stavka 6. Uredbe (EU) br. 1307/2013 državama članicama omogućeno je da kod dodjele prava na plaćanje primijene koeficijent smanjenja na prihvatljive hektare koji se sastoje od trajnih travnjaka smještenih na područjima sa zahtjevnim klimatskim uvjetima. Alpskim pašnjacima često se upravlja kolektivno i stoga se površine dodjeljuju na godišnjoj osnovi, čime se stvara znatan stupanj nesigurnosti među poljoprivrednicima u dotičnim državama članicama. Provedba tog sustava pokazala se posebno složenom, osobito u pogledu točnog definiranja dotičnih područja. Budući da vrijednost prava na plaćanje na površinama na kojima se ne primjenjuje koeficijent smanjenja ovisi o zbroju prava na plaćanje na određenim površinama, ta nesigurnost posljedično utječe na sve poljoprivrednike u dotičnim državama članicama. Kako bi se stabilizirao sustav koji se trenutačno primjenjuje u tim državama članicama te kako bi se što prije osigurala pravna sigurnost za sve poljoprivrednike u dotičnim državama članicama, dotične države članice trebale bi moći smatrati zakonitima i pravilnima vrijednost i broj svih prava na plaćanje dodijeljenih svim poljoprivrednicima prije 1. siječnja 2020. Vrijednost tih prava na plaćanje trebala bi, ne dovodeći u pitanje eventualna pravna sredstva koja su na raspolaganju pojedinačnim korisnicima, biti vrijednost za kalendarsku godinu 2019. koja vrijedi na dan 31. prosinca 2019.

(13)

Potvrdom prava na plaćanje ne oslobađa se državu članicu od njezine odgovornosti u okviru podijeljenog upravljanja EFJP-om da osigura zaštitu proračuna Unije od nepravilnih rashoda. Stoga se potvrdom prava na plaćanje dodijeljenih poljoprivrednicima prije 1. siječnja 2021., ili primjenom odstupanja, prije 1. siječnja 2020. ne bi trebala dovoditi u pitanje ovlast Komisije za donošenje odluka iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 u vezi s nepravilnim plaćanjima koja su dodijeljena za bilo koju kalendarsku godinu do 2020., uključujući tu godinu, ili primjenom odstupanja, do 2019., uključujući tu godinu, a koja su posljedica pogrešaka u broju ili vrijednosti tih prava na plaćanje.

(14)

S obzirom na činjenicu da novi pravni okvir za ZPP još nije donesen trebalo bi pojasniti da bi trebalo utvrditi prijelazne aranžmane radi reguliranja prijelaza s postojećih programa potpore koji se dodjeljuju na višegodišnjoj osnovi na novi pravni okvir.

(15)

Kako bi se ograničilo znatno prenošenje obveza iz tekućeg programskog razdoblja za ruralni razvoj u strateške planove u okviru ZPP-a, trajanje novih višegodišnjih obveza u području poljoprivrede, okoliša i klime, ekološkog uzgoja te dobrobiti životinja trebalo bi, u pravilu, ograničiti na razdoblje od najviše tri godine. Od 2022., produljenje postojećih obveza trebalo bi ograničiti na godinu dana.

(16)

Člankom 31. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1305/2013 predviđeni su prijelazni aranžmani za olakšavanje postupnog ukidanja plaćanja na područjima koja se zbog primjene novih kriterija razgraničenja više ne bi smatrala područjima s prirodnim ograničenjima. Takva su plaćanja trebala biti isplaćena do 2020. i to tijekom razdoblja od maksimalno četiri godine. Uredbom (EU) 2017/2393 Europskog parlamenta i Vijeća (11) taj prvotni rok za novo razgraničenje tih područja produljen je do 2019. Za poljoprivrednike u državama članicama koje su odredile razgraničenje u 2018. i 2019. postupno ukidanje plaćanja nije moglo doseći maksimalne četiri godine. Kako bi se nastavilo s postupnim ukidanjem plaćanja, državama članicama trebalo bi dopustiti da ih, prema potrebi, nastave isplaćivati u godinama 2021. i 2022. Kako bi se osigurala odgovarajuća razina plaćanja po hektaru, u skladu s člankom 31. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1305/2013, razinu plaćanja u godinama 2021. i 2022. trebalo bi utvrditi na 25 EUR po hektaru.

(17)

Budući da su poljoprivrednici izloženi sve većim gospodarskim i okolišnim rizicima zbog klimatskih promjena i povećane nestabilnosti cijena, Uredbom (EU) br. 1305/2013 predviđena je mjera upravljanja rizikom kako bi se poljoprivrednicima pomoglo u suočavanju s tim rizicima. Ta mjera uključuje financijske doprinose uzajamnim fondovima i instrument za stabilizaciju prihoda. Za dodjelu potpore u okviru te mjere predviđeni su posebni uvjeti kako bi se osiguralo da se prema poljoprivrednicima postupa jednako u cijeloj Uniji, da tržišno natjecanje nije narušeno i da se poštuju međunarodne obveze Unije. Kako bi se dodatno promicala primjena te mjere za poljoprivrednike u svim sektorima, državama članicama trebalo bi omogućiti da smanje prag od 30 % kojim se aktivira naknada poljoprivrednicima za pad proizvodnje ili prihoda koji se primjenjuje na odgovarajući instrument, ali ne na manje od 20 %.

(18)

Posljedice izbijanja bolesti COVID-19 pogodile su poljoprivrednike i ruralna poduzeća na dosad nezabilježen način. Produljenje znatnih ograničenja kretanja koja su uvedena u državama članicama te obvezno zatvaranje trgovina, tržnica na otvorenom, restorana i drugih ugostiteljskih objekata uzrokovali su ekonomski poremećaj u poljoprivrednom sektoru i ruralnim zajednicama te doveli do problema s likvidnošću i novčanim tokovima za poljoprivrednike i za mala poduzeća koja se bave preradom, plasiranjem na tržište ili razvojem poljoprivrednih proizvoda. Kako bi se odgovorilo na učinke krize do koje je došlo zbog izbijanja bolesti COVID-19, trebalo bi produljiti trajanje mjere iz članka 39.b Uredbe (EU) br. 1305/2013 radi rješavanja aktualnih problema s likvidnošću koji ugrožavaju kontinuitet poljoprivrednih aktivnosti i postojanja malih poduzeća koja se bave preradom, plasiranjem na tržište ili razvojem poljoprivrednih proizvoda. Potpora za tu mjeru trebala bi se financirati s do najviše 2 % sredstava iz EPFRR-a dodijeljenih državama članicama u programskom razdoblju 2014.–2020.

(19)

Kako bi se izbjegla situacija u kojoj sredstva za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u programskim godinama 2021. i 2022. ostanu neutrošena, države članice koje se koriste mogućnošću prijenosa iznosâ iz izravnih plaćanja u ruralni razvoj trebale bi moći primijeniti minimalnu dodjelu sredstava od 5 %, a u slučaju Hrvatske 2,5 %, za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice samo na doprinos iz EPFRR-a za ruralni razvoj produljen do 31. prosinca 2022. koji je izračunan prije izvršenja prijenosa iznosâ iz izravnih plaćanja.

(20)

U skladu s Uredbom Vijeća (EU) 2020/2094 (12) o uspostavi Instrumenta Europske unije za oporavak („EURI”) radi potpore oporavku nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 („Uredba o EURI-ju”) trebalo bi staviti na raspolaganje dodatna sredstva za godine 2021. i 2022. radi otklanjanja utjecaja krize uzrokovane bolešću COVID-19 i njezinih posljedica za poljoprivredni sektor i ruralna područja Unije.

(21)

S obzirom na dosad nezabilježene izazove s kojima su suočeni poljoprivredni sektor i ruralna područja Unije zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19, dodatna sredstva predviđena EURI-jem trebalo bi upotrijebiti za financiranje mjera na temelju Uredbe (EU) br. 1305/2013 kojima se otvara put za otporni, održivi i digitalni gospodarski oporavak u skladu s ciljevima Unijinih obveza u području okoliša i klime te s novim ambicijama utvrđenima u europskom zelenom planu.

(22)

Države članice stoga ne bi trebale smanjiti okolišne ambicije svojih postojećih programa ruralnog razvoja. Trebale bi osigurati ukupni udio za dodatna sredstva koji je jednak udjelu koji su u svojim programima ruralnog razvoja rezervirale za mjere koje su posebno korisne za okoliš i klimu u okviru doprinosa iz EPFRR-a („načelo nedopustivosti regresije”). Osim toga, najmanje 37 % dodatnih sredstava predviđenih EURI-jem trebalo bi namijeniti za mjere koje su posebno korisne za okoliš i klimu, kao i za dobrobit životinja i inicijativu LEADER. Nadalje, najmanje 55 % tih dodatnih sredstava trebalo bi namijeniti za mjere kojima se promiče gospodarski i socijalni razvoj u ruralnim područjima, odnosno za ulaganja u fizičku imovinu, razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja, potporu za osnovne usluge te obnovu sela u ruralnim područjima i suradnju.

(23)

U suprotnom, kada države članice ne mogu poštovati načelo nedopustivosti regresije, trebale bi imati mogućnost odstupiti od obveze dodjele najmanje 55 % dodatnih sredstava iz EURI-ja za mjere kojima se promiče gospodarski i socijalni razvoj u ruralnim područjima te bi po mogućnosti trebale podupirati mjere koje su posebno korisne za okoliš i klimu. Međutim, kako bi se državama članicama osigurala dostatna fleksibilnost, države članice trebale bi također imati mogućnost odstupiti od načela nedopustivosti regresije u odnosu na ta dodatna sredstva u mjeri potrebnoj za usklađivanje s tom obvezom od 55 %.

(24)

Dodatna sredstva iz EURI-ja podliježu posebnim uvjetima. Ta bi dodatna sredstva stoga trebalo programirati i pratiti odvojeno od potpore Unije za ruralni razvoj, pri čemu bi se, kao opća, trebala primjenjivati pravila utvrđena u Uredbi (EU) br. 1305/2013. Stoga bi ta dodatna sredstva trebalo provesti Uredbom (EU) br. 1305/2013 i smatrati ih u okviru te uredbe iznosima kojima se financiraju mjere u okviru EPFRR-a. Zbog toga bi se trebala primjenjivati pravila utvrđena u Uredbi (EU) br. 1305/2013, među ostalim i pravila o izmjenama programâ ruralnog razvoja, Uredbi (EU) br. 1306/2013, među ostalim i pravila o automatskom opozivu, i Uredbi (EU) br. 1307/2013, osim ako je ovom Uredbom predviđeno drukčije.

(25)

Trebalo bi utvrditi posebnu maksimalnu stopu sufinanciranja Unije kao i povećanu stopu potpore za ulaganja kojima se doprinosi otpornom, održivom i digitalnom gospodarskom oporavku te potporu mladim poljoprivrednicima kako bi se osigurao odgovarajući učinak poluge dodatnih sredstava predviđenih EURI-jem.

(26)

Kako bi se osigurao kontinuitet u prijelaznom razdoblju, pričuvu za krize u poljoprivrednom sektoru trebalo bi zadržati za godine 2021. i 2022. Odgovarajući iznos pričuve za godine 2021. i 2022. trebalo bi uključiti u tu pričuvu.

(27)

Kada je riječ o aranžmanima u vezi s pretfinanciranjem iz EPFRR-a, trebalo bi razjasniti da ni produljenje programa koji primaju potporu iz EPFRR-a u skladu s ovom Uredbom do 31. prosinca 2022. ni dodatna sredstva stavljena na raspolaganje na temelju Uredbe o EURI-ju ne bi trebali dovesti do bilo kakve dodjele dodatnog pretfinanciranja za dotične programe.

(28)

Člankom 11. Uredbe (EU) br. 1307/2013 obveza država članica u pogledu obavješćivanja o odlukama donesenima u skladu s tim člankom i procijenjenom rezultatu povezanom sa smanjenjem iznosa izravnih plaćanja koja se dodjeljuju poljoprivredniku za određenu kalendarsku godinu za dio iznosa koji premašuje 150 000 EUR trenutačno je predviđena samo za godine od 2015. do 2020. Kako bi se osigurao nastavak postojećeg sustava, države članice trebale bi obavješćivati i o svojim odlukama donesenima u skladu s tim člankom i procijenjenom rezultatu povezanom sa smanjenjem za kalendarske godine 2021. i 2022.

(29)

Člankom 14. Uredbe (EU) br. 1307/2013 državama članicama omogućuje se da prenose sredstva između izravnih plaćanja i ruralnog razvoja za kalendarske godine od 2014. do 2020. Kako bi se osiguralo da države članice mogu pratiti vlastitu strategiju, fleksibilnost među stupovima trebala bi biti dostupna i za kalendarsku godinu 2021. (financijska godina 2022.) i kalendarsku godinu 2022. (financijska godina 2023.).

(30)

Kako bi Komisija mogla odrediti proračunske gornje granice u skladu s člankom 22. stavkom 1., člankom 36. stavkom 4., člankom 42. stavkom 2., člankom 49. stavkom 2., člankom 51. stavkom 4. i člankom 53. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 1307/2013, potrebno je da države članice priopće svoje odluke o dodjelama financijskih sredstava po programu za kalendarsku godinu 2021. do 19. veljače 2021., a za kalendarsku godinu 2022. do 1. kolovoza 2021.

(31)

Člankom 22. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1307/2013 predviđena je linearna prilagodba vrijednosti prava na plaćanje u slučaju promjene gornje granice za program osnovnog plaćanja u odnosu na prethodnu godinu zbog određenih odluka koje su donijele države članice i koje utječu na gornju granicu za program osnovnih plaćanja. Produljenje Priloga II. toj uredbi u pogledu nacionalnih gornjih granica nakon kalendarske godine 2020. i moguće godišnje promjene od tog datuma mogle bi utjecati na gornju granicu za program osnovnog plaćanja. Stoga, kako bi države članice mogle poštovati obvezu utvrđenu u članku 22. stavku 4. te uredbe u kojem je predviđeno da zbroj vrijednosti prava na plaćanje i rezervi mora biti jednak gornjoj granici za program osnovnog plaćanja, primjereno je predvidjeti linearnu prilagodbu radi prilagođavanja produljenju Priloga II. toj uredbi ili izmjenama Priloga II. toj uredbi tijekom prijelaznog razdoblja. Nadalje, kako bi se državama članicama pružila veća fleksibilnost, čini se primjerenim dopustiti im da prilagode vrijednost prava na plaćanje ili vrijednost rezerve, eventualno uz različite stope prilagodbe.

(32)

U skladu s postojećim pravnim okvirom, države članice priopćile su 2014. svoje odluke do kalendarske godine 2020. o podjeli godišnje nacionalne gornje granice za program osnovnog plaćanja među regijama i mogućim godišnjim postupnim izmjenama za razdoblje obuhvaćeno Uredbom (EU) br. 1307/2013. Potrebno je da države članice priopće te odluke i za kalendarske godine 2021. i 2022.

(33)

Mehanizam unutarnje konvergencije temeljni je proces za pravedniju raspodjelu, među poljoprivrednicima, izravnih potpora dohotku. Znatne individualne razlike koje se temelje na starim povijesnim referentnim vrijednostima sve je teže opravdati. U Uredbi (EU) br. 1307/2013 osnovni model unutarnje konvergencije sastoji se od primjene u državama članicama jedinstvene paušalne stope za sva prava na plaćanje na nacionalnoj ili regionalnoj razini od 2015. Međutim, kako bi se osigurao lakši prelazak na jedinstvenu vrijednost predviđeno je odstupanje kojim se državama članicama omogućuje diferenciranje vrijednosti prava na plaćanje primjenom djelomične konvergencije, koja se naziva i „model tunela”, između 2015. i 2019. Pojedine države članice iskoristile su to odstupanje. Kako bi nastavile proces prema pravednijoj raspodjeli izravnih plaćanja, države članice trebale bi moći nastaviti s konvergencijom prema nacionalnom ili regionalnom prosjeku nakon 2019. umjesto da prijeđu na jedinstvenu paušalnu stopu ili zadrže vrijednost prava na plaćanje na razini iz 2019. Ta bi se mogućnost za države članice trebala primjenjivati od 1. siječnja 2021. Države članice trebale bi svake godine priopćiti Komisiji svoju odluku za sljedeću godinu.

(34)

Odredbe Uredbe (EU) br. 1307/2013 o prilagodbi svih prava na plaćanje koje se mijenjaju ovom Uredbom trebale bi se primjenjivati retroaktivno od 1. siječnja 2020. kako bi se pojasnilo da su države članice mogle primijeniti konvergenciju nakon 2019.

(35)

Člankom 30. Uredbe (EU) br. 1307/2013 predviđene su godišnje postupne izmjene vrijednosti prava na plaćanje koje se dodjeljuju iz rezerve kako bi se odrazili godišnji koraci nacionalne gornje granice utvrđene u Prilogu II. toj uredbi u skladu s višegodišnjim upravljanjem rezervom. Ta pravila trebalo bi prilagoditi kako bi se odrazilo da je moguće izmijeniti i vrijednost svih dodijeljenih prava na plaćanje i vrijednost rezerve radi prilagodbe promjeni iznosa iz Priloga II. toj uredbi između dvije godine. U državama članicama koje su odlučile nastaviti s unutarnjom konvergencijom ta unutarnja konvergencija provodi se na godišnjoj osnovi. Za kalendarske godine 2020., 2021. i 2022. u godini dodjele potrebno je odrediti samo vrijednost prava na plaćanje iz tekuće godine. Jediničnu vrijednost prava na plaćanje koja se dodjeljuju iz rezerve u određenoj godini trebalo bi izračunati nakon moguće prilagodbe rezerve u skladu s člankom 22. stavkom 5. te uredbe. U svim sljedećim godinama vrijednost prava na plaćanje koja se dodjeljuju iz rezerve trebalo bi prilagoditi u skladu s tim člankom 22. stavkom 5. te uredbe.

(36)

Člankom 36. Uredbe (EU) br. 1307/2013 predviđena je primjena programa jedinstvenih plaćanja po površini do 31. prosinca 2020. Primjereno je dopustiti produljenje programa jedinstvenih plaćanja po površini za godine 2021. i 2022.

(37)

Budući da će izmjena Priloga II. Uredbi (EU) br. 1307/2013, utvrđena u ovoj Uredbi, stupiti na snagu prekasno da bi države članice mogle poštovati prvobitni rok za određene obveze u pogledu obavješćivanja u 2020., potrebno je odgoditi rok u kojem države članice trebaju donijeti odluku o uvođenju, po prvi put, preraspodjele plaćanja s 2021. ili 2022., i obavješćivanje Komisije o toj odluci. Primjereno je utvrditi taj rok tako da bude istodoban s rokom za odluke o fleksibilnosti među stupovima.

(38)

Na temelju članka 37. Uredbe (EU) br. 1307/2013 države članice koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini mogu odlučiti dodijeliti prijelaznu nacionalnu potporu u razdoblju 2015.–2020. kako bi izbjegle iznenadno i znatno smanjenje potpore u onim sektorima koji su ostvarili korist od prijelazne nacionalne potpore do 2014. Kako bi se osiguralo da tijekom prijelaznog razdoblja takva potpora i dalje ima svoju ulogu u podupiranju prihoda poljoprivrednika u tim posebnim sektorima, trebalo bi predvidjeti nastavak te potpore pod istim uvjetima i ograničenjima kao u razdoblju 2015.–2020.

(39)

Radi pravne sigurnosti trebalo bi pojasniti da se člancima 41. i 42. Uredbe (EU) br. 1307/2013 omogućuje državama članicama da na godišnjoj osnovi preispituju svoje odluke o preraspodjeli plaćanja. Rok za preispitivanje koji se primjenjuje u 2021. i 2022. trebalo bi utvrditi tako da bude istodoban s rokom za odluke o fleksibilnosti među stupovima.

(40)

Člankom 52. stavkom 10. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Komisiju se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata kojima se državama članicama omogućuje da odluče da se dobrovoljna proizvodno vezana potpora može nastaviti isplaćivati do 2020. na temelju proizvodnih jedinica za koje je potpora dodijeljena u proteklom referentnom razdoblju. Cilj je tog ovlaštenja osigurati najveću moguću usklađenost među programima Unije usmjerenima na sektore koji mogu biti obilježeni strukturnim tržišnim neravnotežama. Stoga je primjereno to ovlaštenje produljiti i na godine 2021. i 2022.

(41)

Budući da će izmjena Priloga II. Uredbi (EU) br. 1307/2013, utvrđena u ovoj Uredbi, stupiti na snagu prekasno da bi države članice u 2020. mogle poštovati prvobitni rok za određene obveze u pogledu obavješćivanja, potrebno je odgoditi rok u kojem države članice trebaju donijeti odluku o uvođenju, po prvi put, dobrovoljne proizvodno vezane potpore od 2021. ili 2022., i obavješćivanje Komisije o toj odluci. Primjereno je utvrditi taj rok tako da bude istodoban s datumom za odluke o fleksibilnosti među stupovima. Slično tome, rok za odluku država članica da nastave ili prestanu dodjeljivati dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu u godinama 2021. i 2022. i obavješćivanje Komisije o toj odluci trebalo bi odgoditi do istog datuma.

(42)

Člankom 54. Uredbe (EU) br. 1307/2013 utvrđuju se elementi obavijesti država članica o dobrovoljnoj proizvodno vezanoj potpori. Primjereno je pojasniti da bi te obavijesti za kalendarske godine 2021. i 2022. trebale uključivati postotak nacionalne gornje granice koja se upotrebljava za financiranje te potpore za godine 2021. i 2022.

(43)

Uredbom (EU) br. 1308/2013 utvrđena su pravila zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i obuhvaćeni određeni programi potpore. Zakonodavnim prijedlozima Komisije o ZPP-u nakon 2020. predviđeno je da te programe potpore treba uključiti u buduće strateške planove država članica u okviru ZPP-a. Kako bi se osiguralo neometano uključivanje tih programa potpore u budući ZPP, trebalo bi utvrditi pravila o trajanju svakog od tih programa potpore kada ih bude trebalo produljiti tijekom prijelaznog razdoblja. Stoga, kada je riječ o programu potpore u sektoru maslinova ulja i stolnih maslina, postojeće programe rada izrađene za razdoblje od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2021. trebali bi slijediti novi programi rada za razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. Postojeći operativni programi u sektoru voća i povrća koji nisu dosegli svoje maksimalno trajanje od pet godina smiju se produljiti samo do 31. prosinca 2022. Nove operativne programe u sektoru voća i povrća trebalo bi odobravati samo na razdoblje od najviše tri godine. Postojeće nacionalne programe za sektor pčelarstva izrađene za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. srpnja 2022. trebalo bi produljiti do 31. prosinca 2022.

(44)

Zbog krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 vinogradari koji imaju odobrenja za novu sadnju ili ponovnu sadnju, a koja istječu u 2020., uvelike su spriječeni u planiranom korištenju tim odobrenjima u posljednjoj godini njihove valjanosti. Kako bi se izbjegao gubitak tih odobrenja i smanjio rizik od pogoršanja uvjeta u kojima bi se sadnja trebala provoditi, potrebno je dopustiti produljenje valjanosti odobrenja za novu sadnju ili ponovnu sadnju koja istječu u 2020. Stoga bi sva odobrenja za novu sadnju ili ponovnu sadnju koja istječu u 2020. trebalo produljiti do 31. prosinca 2021. Isto tako, uzimajući u obzir promjene u izgledima na tržištu, nositelji odobrenja za sadnju koja istječu u 2020. trebali bi imati mogućnost da se ne koriste svojim odobrenjima, a da pritom ne podliježu administrativnim kaznama.

(45)

Odredbe Uredbe (EU) br. 1308/2013 o odobrenjima za nove sadnje ili ponovne sadnje koje su trebale isteći 2020., koje se mijenjaju ovom Uredbom, trebale bi se, zbog ozbiljnih poremećaja izazvanih pandemijom bolesti COVID-19 i poteškoća koje je pandemija uzrokovala u pogledu upotrebe tih odobrenja, primjenjivati retroaktivno od 1. siječnja 2020.

(46)

U 2013. utvrđene su prijelazne odredbe kako bi se osigurao nesmetan prijelaz s prethodnog sustava prava sadnje vinove loze na novi program odobrenja za sadnju, osobito kako bi se izbjegla prekomjerna sadnja prije početka tog novog programa. Krajnji rok za podnošenje zahtjevâ za konverziju prava sadnje u odobrenja istječe 31. prosinca 2020. Međutim, odobrenjima se mora koristiti podnositelj zahtjeva i njima se ne smije trgovati kao što se to ranije radilo s pravima sadnje. Osim toga, od podnositelja zahtjeva za odobrenje moglo bi se zatražiti da imaju odgovarajuće vinogradarsko područje, što može dovesti do situacija u kojima nositelji prava sadnje još nisu uspjeli steći odgovarajuća vinogradarska područja kako bi se koristili odobrenjima koja bi proizašla iz konverzije njihovih prava sadnje. Ozbiljni gospodarski učinak pandemije bolesti COVID-19 na sektor vina prouzročio je vinogradarima probleme s likvidnošću te također nesigurnost u vezi s budućom potražnjom za vinom. Vinogradari koji i dalje imaju prava sadnje ne bi trebali biti prisiljeni odlučiti žele li svoja prava sadnje pretvoriti u odobrenja kada su suočeni s iznimnim poteškoćama zbog krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, osobito zato što bi, ako se ne koriste svojim odobrenjima za sadnju koja proizlaze iz konverzije, podlijegali administrativnoj kazni. Državama članicama koje su vinogradarima dopustile da podnesu svoje zahtjeve za konverziju prava sadnje do 31. prosinca 2020. trebalo bi stoga omogućiti da rok za podnošenje takvih zahtjeva produlje do 31. prosinca 2022. Stoga bi trebalo prilagoditi najkasniji datum valjanosti takvih pretvorenih odobrenja i on bi trebao završiti 31. prosinca 2025.

(47)

Člankom 214.a Uredbe (EU) br. 1308/2013 Finskoj je dopušteno da pod određenim uvjetima dodjeljuje nacionalnu potporu u južnoj Finskoj do 2020., podložno odobrenju Komisije. Kako bi se osigurao kontinuitet plaćanja te potpore tijekom prijelaznog razdoblja, dodjela te nacionalne potpore mora i dalje biti dopuštena pod istim uvjetima i u istim iznosima kao u 2020.

(48)

Kako bi se poboljšalo funkcioniranje tržišta maslinovog ulja, države članice trebale bi moći odlučiti o provedbi pravila o stavljanju na tržište kojima se regulira ponuda. Međutim, opseg takvih odluka trebao bi isključivati praksu koja bi mogla narušiti tržišno natjecanje.

(49)

Nedavni su događaji pokazali da se poljoprivrednici sve više suočavaju s rizicima nestabilnosti prihoda, djelomično zbog izloženosti tržištu, a djelomično zbog ekstremnih vremenskih uvjeta i čestih sanitarnih i fitosanitarnih kriza koje pogađaju stoku i agronomsku imovinu Unije. Radi ublažavanja učinaka nestabilnosti prihoda poticanjem poljoprivrednika da štede u uspješnim godinama kako bi se mogli nositi s lošim godinama, nacionalne porezne mjere prema kojima se osnovica poreza na dohodak koja se primjenjuje na poljoprivrednike izračunava na temelju višegodišnjeg razdoblja trebalo bi izuzeti iz primjene pravila o državnim potporama.

(50)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno predviđanje nastavka primjene pravila postojećeg okvira ZPP-a te neprekinutih plaćanja poljoprivrednicima i drugim korisnicima, čime se osiguravaju predvidljivost i stabilnost tijekom prijelaznog razdoblja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(51)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Ta su pravila utvrđena u Uredbi (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i njima se pobliže određuje postupak za utvrđivanje i izvršenje proračuna preko bespovratnih sredstava, nabave, nagrada i neizravnog izvršenja te se predviđaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravila donesena na temelju članka 322. UFEU-a također uključuju opći sustav uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

(52)

Uredbe (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013, (EU) br. 1307/2013 i (EU) br. 1308/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(53)

Kako bi se osiguralo da dodatna sredstva stavljena na raspolaganje na temelju Uredbe o EURI-ju budu dostupna od 1. siječnja 2021., odredbe o potpori u okviru EURI-ja u ovoj Uredbi trebale se primjenjivati retroaktivno od tog datuma.

(54)

S obzirom na prioritetnu potrebu da se odmah osigura pravna sigurnost za poljoprivredni sektor u trenutačnim okolnostima, ova Uredba trebala bi hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,