Sažetak

Procjena učinka prijedloga revizije Direktive 2014/94 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva

A. Potreba za djelovanjem

O čemu je riječ? Zašto je to problem na razini EU-a?

Kao odgovor na povećanje klimatskih ambicija za 2030. utvrđenih u Komisijinu europskom zelenom planu i planu za postizanje klimatskog cilja, strategijom za održivu i pametnu mobilnost potvrđuje se potreba za poticanjem šire upotrebe vozila i plovila s niskim i nultim emisijama. U svrhu te šire upotrebe potrebna je dovoljno gusta, rasprostranjena mreža javno dostupne infrastrukture za punjenje i opskrbu. Evaluacija je pokazala da Direktiva nije primjerena za potrebe osiguravanja infrastrukture za punjenje i opskrbu koja je potrebna kao odgovor na povećanje klimatskih ambicija za 2030. Zbog nedostataka u odredbama postojeće Direktive glavni problemi uključuju sljedeće: 1. planiranje infrastrukture u državama članicama u skladu s Direktivom u prosjeku nije dovoljno ambiciozno ni usklađeno, što će rezultirati nedostatnom, neravnomjerno raspodijeljenom infrastrukturom; 2. problemi interoperabilnosti i dalje su prisutni kad je riječ o fizičkim priključcima i komunikacijskim standardima, uključujući priključak na električnu mrežu i 3. nema dovoljno transparentnih informacija za potrošače i platnih sustava jednostavnih za korištenje, što utječe na prihvatljivost za korisnike. Taj nedostatak interoperabilne infrastrukture za punjenje i opskrbu koja je jednostavna za uporabu bez daljnje će intervencije na razini EU-a vjerojatno postati prepreka potrebnom rastu tržišta vozila i plovila s niskim i nultim emisijama s obzirom na povećanje klimatskih ambicija za 2030.

Što bi trebalo postići?

Da bi se pridonijelo postizanju klimatske neutralnosti do 2050. i smanjenju onečišćenja zraka, ovom se inicijativom nastoji u cijelom EU-u osigurati dostupnost i iskoristivost guste, široko rasprostranjene mreže infrastrukture za alternativna goriva. Svim korisnicima vozila na alternativna goriva (uključujući plovila i zrakoplove) mora biti omogućeno jednostavno kretanje cijelim EU-om koristeći ključnu infrastrukturu kao što su autoceste, luke i zračne luke. Specifični ciljevi su: 1. osiguravanje minimalne infrastrukture za podršku potrebnoj široj upotrebi vozila na alternativna goriva u svim vrstama prijevoza i u svim državama članicama da bi se ostvario klimatski cilj EU-a; 2. osiguravanje pune interoperabilnosti infrastrukture i 3. osiguravanje potpunih informacija za korisnike i odgovarajućih mogućnosti plaćanja.

Koja je dodana vrijednost djelovanja na razini EU-a (supsidijarnost)? 

Preduvjeti za postizanje cilja europskog zelenog plana o smanjenju emisija stakleničkih plinova u prometu i za razvoj zajedničkog prometnog tržišta EU-a potpuna su povezanost i dosljedno iskustvo korisnika na europskoj prometnoj mreži za vozila i plovila s niskim i nultim emisijama, što se osigurava dostatnom, u potpunosti prekogranično interoperabilnom infrastrukturom. Ti se ciljevi mogu postići samo zajedničkim europskim zakonodavnim okvirom. Revizijom Direktive pridonijet će se usklađenom razvoju i uvođenju voznog parka, infrastrukture za punjenje i opskrbu te informacija i usluga za korisnike.

B. Rješenja

Koje su različite opcije za postizanje ciljeva? Postoji li najpoželjnija opcija? Ako ne, zašto? 

Analizirane su tri opcije politike kojima se osigurava dostupnost dostatne, interoperabilne infrastrukture za punjenje i opskrbu prilagođene korisnicima kako bi se poduprla šira upotreba vozila s niskim i nultim emisijama do 2030. i nakon toga. Sve opcije uključuju obvezujuće ciljeve uvođenja na nacionalnoj razini, ali se razlikuju u pogledu propisivanja lokacije i infrastrukture, razine usklađenosti fizičkih priključaka i komunikacijskih protokola te kad je riječ o informacijama i uslugama koje će se ponuditi potrošačima. Prednost se daje drugoj opciji jer osigurava dovoljnu količinu cjelokupne infrastrukture kao i dostatnu infrastrukturu na mreži TEN-T, a pritom dopušta državama članicama da budu fleksibilne u smislu preciznog određivanja lokacije i kapaciteta infrastrukture. Nadalje, osigurana je potpuna interoperabilnost i pristup korisnika svim relevantnim informacijama i uslugama.

Koja su stajališta različitih dionika? Tko podržava koju opciju? 

Drugu opciju politike kojoj se daje prednost podržavaju automobilska industrija, brojni proizvođači i operatori infrastrukture za punjenje i opskrbu, sektor električne energije i brojne udruge civilnog društva, iako postoje različita stajališta o kvantitativnim zahtjevima. Međutim, luke i zračne luke izrazile su zabrinutost zbog dodatnih troškova za pružanje povezane infrastrukture, posebno za opskrbu električnom energijom s kopna i opskrbu električnom energijom aviona u mirovanju. Javna tijela u velikoj mjeri podupiru reviziju Direktive, posebno kad je riječ o interoperabilnosti i prilagođenosti korisnicima, ali mišljenja su raznolika kad je riječ o obvezujućim ciljevima uvođenja, posebno u pogledu ciljeva koji se temelje na voznom parku za infrastrukturu za punjenje.

C. Učinci najpoželjnije opcije

Koje su prednosti najpoželjnije opcije (ako postoji, inače prednosti glavnih opcija)? 

Društvene koristi posljedica su smanjenja emisija CO2 i onečišćivača zraka. Općenito, ulaganja u kvantitetu i kvalitetu infrastrukture neće izravno uzrokovati širu upotrebu vozila s niskim i nultim emisijama, što je zapravo potaknuto drugim politikama, npr. standardnim vrijednostima emisija CO2 za automobile i kombije. Međutim, može se očekivati da će vozila biti stavljena na tržište u mjeri u kojoj je to potrebno za ostvarivanje plana za postizanje klimatskog cilja EU-a samo ako je dostupna dostatna i interoperabilna infrastruktura koja nudi minimalne usluge potrošačima. Procjenjuje se da će smanjenje vanjskih troškova emisija CO2 iznositi oko 445 milijardi EUR u odnosu na početne vrijednosti u razdoblju 2021.–2050., izraženo kao sadašnja vrijednost, a smanjenje vanjskih troškova onečišćenja zraka iznosit će 75 milijardi EUR. Ta su smanjenja potaknuta drugim politikama, ali ih omogućuje uvođenje infrastrukture. Očekuje se da će opcija kojoj se daje prednost imati pozitivan učinak na inovacije, posebno u području razvoja vozila i plovila s niskim i nultim emisijama, inovativnih korisničkih usluga koje se temelje na zajedničkoj podatkovnoj infrastrukturi, povezanih poslovnih modela, ali i razvoja inovativnijih tehnologija punjenja i opskrbe. Te će inovacije vjerojatno ojačati konkurentnost europske industrije. 

Koji su troškovi najpoželjnije opcije (ako postoji, inače troškovi glavnih opcija)? 

Očekuje se da će ukupni troškovi infrastrukture, uključujući kapitalne i operativne troškove za potpuno interoperabilnu infrastrukturu prilagođenu korisnicima iznositi 67,1–70,5 milijardi EUR u usporedbi s osnovnim scenarijem u razdoblju 2021.–2050., izraženo kao sadašnja vrijednost, od čega će 60,3–63,7 milijardi EUR biti za cestovnu infrastrukturu, 5,9 milijardi EUR za vodni promet i 0,9 milijardi EUR za zrakoplovstvo. Ne postoji znatan izravan negativan utjecaj na gospodarstvo, društvo ili okoliš.

Koji su učinci na MSP-ove i konkurentnost?

Navedene opcije politike povećavaju sigurnost dugoročne potražnje na tržištu u svim državama članicama. To će općenito koristiti svim poduzećima koja posluju na tom tržištu. Posebno na tržištu električne mobilnosti novi sudionici često su MSP-ovi koji će imati koristi od ubrzanog uvođenja infrastrukture za punjenje na temelju Direktive i od odredaba o dijeljenju podataka putem nacionalnih pristupnih točaka država članica. Konkurentnost poduzeća koja se bave instaliranjem i upravljanjem infrastrukturom za punjenje i opskrbu povećat će se u okviru svih opcija politike jer će veća potražnja za praksom punjenja i opskrbe gorivom potaknuta standardnim vrijednostima emisija CO2 za automobile i kombije, ali i za teška vozila, dovesti do veće profitabilnosti aktivnosti, a osim toga smanjit će se troškovi tehnologija.

Hoće li to bitno utjecati na državne proračune i uprave? 

Troškovi javnih tijela, od zahtjeva za preispitivanje i ažuriranje nacionalnih okvira politike do izvješćivanja o provedbi jednaki su onima u osnovnom scenariju. U osnovnom se scenariju procjenjuju na 3 400 000 EUR (126 000 EUR po državi članici) za svaki krug izvješćivanja u nacionalnim okvirima politike koji se planira svake tri godine. Troškovi praćenja mogu se u određenoj mjeri povećati radi izvješćivanja o usklađenosti sa strogim utvrđenim ciljevima. Međutim, dodatni troškovi u odnosu na osnovni scenarij ne mogu se kvantificirati; a osiguravanje standardiziranih formata podataka, digitaliziranog prijenosa podataka i zajedničkog sustava izvješćivanja nacionalnih pristupnih točaka država članica pojednostavnit će cjelokupno izvješćivanje na temelju Direktive. Očekuje se kako će ulaganja u infrastrukturu biti uglavnom obuhvaćena privatnim ulaganjima. Međutim, javna će tijela posebice u ranoj fazi razvoja tržišta morati financijski podržati neka od tržišnih ulaganja, a s vremenom će se intenzitet potpore smanjivati. Očekuje se da će do 2030. javna tijela morati u prosjeku pridonijeti s 0,64 milijarde EUR godišnje (41 % ukupnih ulaganja). Za razdoblje 2031.–2050. predviđa se javna potpora u iznosu od prosječno 0,45 milijardi EUR godišnje (10 % ukupnih ulaganja).

Hoće li biti drugih bitnih učinaka? 

Potrošači će imati pristup dostatnoj i potpuno interoperabilnoj infrastrukturi, povezanim informacijama i uslugama koje će omogućiti jednostavnije i predvidljivije putovanje vozilima s niskim i nultim emisijama u cijelom EU-u jer će biti riješena pitanja osiguravanja potpunih informacija za korisnike i odgovarajućih mogućnosti plaćanja. Međutim, te se koristi ne mogu kvantificirati.

Proporcionalnost

Nijedna od opcija politike ne prelazi ono što je potrebno za postizanje općih ciljeva politike. Predloženom intervencijom osigurava se uvođenje dostatne infrastrukture za punjenje i opskrbu vozila na alternativna goriva u Uniji koja je potrebna za postizanje povećanih klimatskih i energetskih ambicija do 2030. te za opći cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050.

D. Daljnje mjere

Kad će se predložene mjere preispitati?

Politika će se preispitati krajem 2026. radi procjene razine uvođenja infrastrukture za alternativna goriva u odnosu na širu upotrebu vozila s niskim i nultim emisijama te tehnološki razvoj, posebno u vodnom prometu i zrakoplovstvu, ali i željeznici, kako bi se utvrdila potreba za infrastrukturom za alternativna goriva u tim sektorima.