This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62021CA0335
Case C-335/21: Judgment of the Court (Ninth Chamber) of 22 September 2022 (request for a preliminary ruling from the Juzgado de Primera Instancia No 10 bis de Sevilla — Spain) — Vicente v Delia (Reference for a preliminary ruling — Unfair terms in consumer contracts — Directive 93/13/EEC — Unfair business-to-consumer commercial practices — Principle of effectiveness — Article 47 of the Charter of Fundamental Rights of the European Union — Summary procedure for the recovery of lawyers’ fees — Potentially unfair terms contained in a fee agreement — National law not providing for the possibility of review by a court — Article 4(2) — Scope of the exception — Directive 2005/29/EC — Article 7 — Misleading commercial practice — Contract concluded between lawyer and client prohibiting the client from withdrawing, without the knowledge or against the advice of the lawyer, on pain of a financial penalty)
Predmet C- C-335/21: Presuda Suda (deveto vijeće) od 22. rujna 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia n° 10 bis de Sevilla – Španjolska) – Vicente/Delia (Zahtjev za prethodnu odluku – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13/CEE – Nepoštena poslovna praksa prema potrošačima – Načelo djelotvornosti – Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Skraćeni postupak za naplatu odvjetničkih nagrada – Moguća nepoštenost odredbi sadržanih u ugovoru o nagradama – Nacionalni propis koji ne predviđa mogućnost sudskog nadzora – Članak 4. stavak 2. – Doseg iznimke – Direktiva 2005/29/EZ – Članak 7. – Zavaravajuća poslovna praksa – Ugovor sklopljen između odvjetnika i njegova klijenta koji potonjem zabranjuje da povuče tužbu bez znanja ili protivno savjetu odvjetnika, uz primjenu novčane kazne)
Predmet C- C-335/21: Presuda Suda (deveto vijeće) od 22. rujna 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia n° 10 bis de Sevilla – Španjolska) – Vicente/Delia (Zahtjev za prethodnu odluku – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13/CEE – Nepoštena poslovna praksa prema potrošačima – Načelo djelotvornosti – Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Skraćeni postupak za naplatu odvjetničkih nagrada – Moguća nepoštenost odredbi sadržanih u ugovoru o nagradama – Nacionalni propis koji ne predviđa mogućnost sudskog nadzora – Članak 4. stavak 2. – Doseg iznimke – Direktiva 2005/29/EZ – Članak 7. – Zavaravajuća poslovna praksa – Ugovor sklopljen između odvjetnika i njegova klijenta koji potonjem zabranjuje da povuče tužbu bez znanja ili protivno savjetu odvjetnika, uz primjenu novčane kazne)
SL C 424, 7.11.2022, p. 13–14
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
7.11.2022 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 424/13 |
Presuda Suda (deveto vijeće) od 22. rujna 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia no 10 bis de Sevilla – Španjolska) – Vicente/Delia
(Predmet C- C-335/21) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Direktiva 93/13/CEE - Nepoštena poslovna praksa prema potrošačima - Načelo djelotvornosti - Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Skraćeni postupak za naplatu odvjetničkih nagrada - Moguća nepoštenost odredbi sadržanih u ugovoru o nagradama - Nacionalni propis koji ne predviđa mogućnost sudskog nadzora - Članak 4. stavak 2. - Doseg iznimke - Direktiva 2005/29/EZ - Članak 7. - Zavaravajuća poslovna praksa - Ugovor sklopljen između odvjetnika i njegova klijenta koji potonjem zabranjuje da povuče tužbu bez znanja ili protivno savjetu odvjetnika, uz primjenu novčane kazne)
(2022/C 424/14)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Juzgado de Primera Instancia no 10 bis de Sevilla
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Vicente
Tuženik: Delia
Izreka
1. |
Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kako je izmijenjena Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011., u vezi s načelom djelotvornosti i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da joj se: protivi nacionalni propis o skraćenom postupku za naplatu nagrada za rad odvjetnika na temelju kojeg je zahtjev koji je podnesen protiv potrošača predmet odluke koju je donijelo tijelo koje nije sud, pri čemu je sudska intervencija predviđena samo u stadiju eventualnog podnošenja pravnog lijeka protiv te odluke, a sud pred kojim se vodi postupak u tom slučaju ne može, prema potrebi, po službenoj dužnosti, provjeriti jesu li odredbe sadržane u ugovoru na temelju kojeg je zahtjev za naplatu nagrada podnesen nepoštene ni dopustiti strankama da podnesu druge dokaze osim isprava koje su već podnijele pred tijelom koje nije sud. |
2. |
Članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, kako je izmijenjena Direktivom 2011/83, treba tumačiti na način da: iznimkom predviđenom u toj odredbi nije obuhvaćena odredba ugovora sklopljenog između odvjetnika i njegova klijenta u skladu s kojom se klijent obvezuje slijediti upute tog odvjetnika, da neće djelovati bez njegova znanja ili protivno njegovu mišljenju i da se sam neće povući iz sudskog postupka čije je vođenje povjerio tom odvjetniku, uz primjenu financijske kazne. |
3. |
Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća treba tumačiti na način da: unošenje u ugovor sklopljen između odvjetnika i njegova klijenta odredbe kojom se predviđa financijska kazna potonjem ako se on sam povuče iz sudskog postupka čije je vođenje povjerio navedenom odvjetniku, pri čemu ta odredba upućuje na tarifu strukovnog udruženja i nije bila navedena u poslovnoj ponudi ni u okviru informacija koje prethode sklapanju ugovora, treba kvalificirati kao „zavaravajuću” poslovnu praksu u smislu članka 7. te direktive ako ona navodi ili je vjerojatno da će prosječnog potrošača navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio, a što je na nacionalnom sudu da provjeri. |