(1)

Program Fiscalis 2020., uspostavljen Uredbom (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3), koji provodi Komisija u suradnji s državama članicama i pridruženim zemljama, i njegovi prethodnici znatno su doprinijeli olakšavanju i jačanju suradnje poreznih tijela unutar Unije. Porezna tijela zemalja sudionica uvažila su dodanu vrijednost tih programa, uključujući za zaštitu financijskih i gospodarskih interesa država članica Unije i poreznih obveznika. Ako države članice ne potraže rješenje izvan granica svojih administrativnih područja i ne surađuju intenzivno s ostalim državama članicama, ne mogu se prevladati utvrđeni izazovi sljedećeg desetljeća.

(2)

Program Fiscalis 2020. osigurava državama članicama okvir Unije unutar kojega će se razvijati te aktivnosti suradnje, što je troškovno učinkovitije nego kad bi svaka država članica uspostavljala svoje individualne okvire suradnje na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi. Stoga je potrebno osigurati nastavak tog programa uspostavljanjem novog programa za isto područje, programa Fiscalis („Program”).

(3)

Osiguravajući okvir za djelovanja kojima se podupire jedinstveno tržište, potiče konkurentnost Unije i štite financijski i gospodarski interesi Unije i njezinih država članica, Program bi trebao doprinijeti : podršci porezne politike i primjeni prava Unije povezanog s oporezivanjem; sprečavanju i suzbijanju poreznih prijevara, utaje poreza , agresivnog poreznog planiranja i  dvostrukog neoporezivanja ; sprječavanju i smanjivanju nepotrebnih administrativnih opterećenja za građane i poduzeća u prekograničnim transakcijama; podupiranju pravednijih i učinkovitijih poreznih sustava; podupiranju ostvarenja punog potencijala jedinstvenog tržišta i poticanju poštenog tržišnog natjecanja u Uniji ; ▌podupiranju zajedničkog nastupa Unije na međunarodnim forumima i podupiranju izgradnje administrativnih kapaciteta kod poreznih vlasti, uključujući modernizaciju metoda izvješćivanja i revizije; podupiranju obuke njihovog osoblja u tom pogledu.

(4)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za Program, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucijskog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (4), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(5)

Kako bi se podržao postupak pristupanja i pridruživanja trećih zemalja, Program bi trebao biti otvoren za sudjelovanje zemalja pristupnica i zemalja kandidatkinja, kao i potencijalnih kandidata i partnerskih zemalja Europske politike susjedstva, ako su ispunjeni određeni uvjeti. Usto može biti otvoren i ostalim trećim zemljama u skladu s uvjetima utvrđenima u posebnim sporazumima Unije i tih zemalja koji obuhvaćaju njihovo sudjelovanje u bilo kojem programu Unije.

(6)

Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (5) (dalje u tekstu „Financijska uredba”) primjenjuje se na ovaj Program. Njome se utvrđuju pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim i pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, javnoj nabavi i nadoknadi troškova vanjskim stručnjacima.

(7)

Djelovanja provedena u okviru programa Fiscalis 2020. pokazala su se primjerenima, pa bi ih stoga trebalo zadržati. Kako bi se osigurala jednostavnija i fleksibilnija provedba Programa, a time i bolje ostvarivanje njegovih ciljeva, djelovanja bi se trebala definirati samo u pogledu ukupnih kategorija s popisom oglednih primjera konkretnih aktivnosti , poput sastanaka ili sličnih ad hoc događaja, uključujući, po potrebi, prisutnost u uredima uprave i istražnim radnjama, strukturiranu suradnju u okviru projekata, među ostalim, po potrebi, zajedničke revizije i jačanje kapaciteta informacijskih tehnologija, uključujući, po potrebi, pristup međusobno povezanim registrima za porezne vlasti . Po potrebi, djelovanjima bi se trebalo usredotočiti i na prioritetne teme kako bi se ispunili ciljevi Programa. Program Fiscalis trebao bi suradnjom i izgradnjom kapaciteta ujedno promicati i podupirati uvođenje i iskorištavanje inovacija radi daljnjeg poboljšavanja sposobnosti za ispunjavanje osnovnih prioriteta poreznog sustava.

(8)

S obzirom na sve veću mobilnost poreznih obveznika, broj prekograničnih transakcija, internacionalizaciju financijskih instrumenata , a stoga i povećani rizik od porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja , koji uvelike nadilaze granice Unije, prilagodbe ili proširenja europskih elektroničkih sustava na treće zemlje koje nisu pridružene programu te međunarodne organizacije mogli bi biti u interesu Unije ili država članica. Njima bi se posebno izbjegli administrativno opterećenje i troškovi uspostavljanja i rada dvaju sličnih elektroničkih sustava, jednog za Uniju, a drugog za međunarodnu razmjenu informacija. Stoga bi, ako je to opravdano takvim interesom, troškovi prilagodbe ili proširenja europskih elektroničkih sustava za potrebe suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama trebali biti prihvatljivi troškovi u okviru Programa.

(9)

Imajući u vidu sve veću važnost globalizacije i važnost borbe protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja , Programom bi i dalje trebalo predvidjeti mogućnost uključivanja vanjskih stručnjaka u smislu članka 238. Financijske uredbe. Ti vanjski stručnjaci uglavnom bi trebali biti predstavnici državnih tijela, uključujući tijela trećih zemalja koje nisu pridružene, među ostalim i iz najmanje razvijenih zemalja, kao i predstavnici međunarodnih organizacija, gospodarskih subjekata, poreznih obveznika i civilnog društva. Najmanje razvijenom zemljom smatra se zemlja koja nije članica EU-a ili teritorij koji nije unutar EU-a koji mogu primati službenu razvojnu pomoć u skladu s relevantnom listom koju javno objavljuje Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj i na osnovu definicije Ujedinjenih naroda. Izbor stručnjaka u stručnim skupinama trebao bi se zasnivati na Odluci Komisije od 30. svibnja 2016. o uspostavi horizontalnih pravila o osnivanju i radu stručnih skupina Komisije. U pogledu stručnjaka koji su osobno imenovani da nastupaju neovisno u javnom interesu, trebalo bi se zajamčiti da su nepristrani, da ne postoji mogući sukob interesa s njihovom stručnom ulogom i da su informacije o njihovom izboru i sudjelovanju javno dostupne.

(10)

U skladu s obvezom Komisije navedenom u njezinoj Komunikaciji od 19. listopada 2010. naslovljenoj „Preispitivanje proračuna EU-a” (6), kad je riječ o osiguravanju usklađenosti i pojednostavnjenja programa financiranja sredstva bi se trebala dijeliti s drugim instrumentima financiranja Unije ako predviđena djelovanja u okviru Programa imaju ciljeve koji su zajednički za različite instrumente financiranja, što međutim isključuje dvostruko financiranje. U djelovanjima u okviru ovog Programa trebala bi se osigurati dosljednost u upotrebi sredstava Unije za potporu poreznoj politici i poreznim tijelima.

(10a)

Radi isplativosti bi se kroz program Fiscalis trebale iskoristiti moguće sinergije s drugim mjerama Unije u povezanim područjima, kao što su Carinski program, Program EU-a za borbu protiv prijevara, Program za jedinstveno tržište i Program potpore reformi.

(11)

Najveći dio proračuna u okviru Programa iskoristit će se za djelovanja izgradnje kapaciteta u području informacijskih tehnologija (IT). Stoga bi posebnim odredbama trebalo opisati zajedničke odnosno nacionalne komponente europskih elektroničkih sustava. Nadalje, trebalo bi jasno definirati područje primjene djelovanja i odgovornosti Komisije i država članica. U mjeri koliko je moguće, trebala bi postojati interoperabilnost među zajedničkim i nacionalnim sastavnicama europskih elektroničkih sustava te sinergije s drugim elektroničkim sustavima relevantnih programa Unije.

(12)

Trenutačno ne postoji obveza izrade višegodišnjeg strateškog plana za porezni sustav („MASP-T”) za stvaranje usklađenog i interoperabilnog elektroničkog okruženja za porezni sustav u Uniji. Kako bi se osigurala dosljednost i koordinacija djelovanja u izgradnji kapaciteta IT-a, u Programu bi trebalo osigurati izradu takvog MASP-T-a , alata za planiranje, koji bi trebao biti u skladu s obvezama iz relevantnih pravno obvezujućih akata Unije i ne ih premašivati .

(13)

Ovu bi Uredbu trebalo provoditi prema programima rada. S obzirom na srednjoročnu i dugoročnu prirodu ciljeva koji se žele postići i oslanjajući se na stečeno iskustvo, programi rada trebali bi obuhvaćati nekoliko godina. Prelaskom s godišnjih na višegodišnje programe rada , od kojih će svaki trajati najviše 3 godine, smanjit će se administrativno opterećenje za Komisiju i države članice.

(14)

Radi dopune ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu donošenja programa rada.

(15)

U skladu sa stavcima 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (7), potrebno je ocijeniti ovaj program na temelju informacija prikupljenih posebnim zahtjevima za praćenje, istodobno izbjegavajući prekomjerne propise i administrativna opterećenja, posebno za države članice. Ti zahtjevi prema potrebi mogu uključivati mjerljive pokazatelje kao osnovu za evaluaciju učinaka Instrumenta na terenu. Privremenim i završnim ocjenjivanjem, koja bi se trebala provesti najkasnije četiri godine nakon početka provedbe, odnosno završetka Programa, trebalo bi se doprinijeti postupku odlučivanja u sljedećim višegodišnjim financijskim okvirima. Tim ocjenjivanjima trebalo bi otkloniti preostale prepreke ostvarivanju ciljeva Programa i pružiti prijedloge za najbolje prakse. Uz privremeno i završno ocjenjivanje, kao dio sustava za izvješćivanje o uspješnosti, trebalo bi izdavati godišnja izvješća o napretku kako bi se pratio postignuti napredak. Ta izvješća trebala bi uključivati sažetak izvučenih pouka i, po potrebi, prepreka na koje se naišlo, u kontekstu aktivnosti programa koje su se održale u relevantnoj godini.

(15a)

Komisija bi trebala redovito organizirati seminare poreznih uprava na kojima sudjeluju predstavnici države članice korisnice kako bi se raspravljalo o problemima i predložila moguća poboljšanja povezana s temama Programa, uključujući razmjenu informacija između poreznih uprava.

(16)

Kako bi se primjereno odgovorilo na promjene u prioritetima poreznih politika, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu izmjene popisa pokazatelja za mjerenje postizanja posebnih ciljeva Programa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, među ostalim savjetovanja na razini stručnjaka, i da se savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Konkretno, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(17)

U skladu s  Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća („ Financijskom uredbom”), Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2988/95 (9), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (10) i Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939 (11), financijski interesi unije trebaju se štititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti , među ostalim prevare , povrata izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, izricanjem administrativnih sankcija. Konkretno, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, kako bi se ustanovilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije. U skladu s Uredbom (EU) 2017/1939 Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) može provoditi istrage i kazneni progon za prijevare i druge nezakonite aktivnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije ▌kako je predviđeno u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (12). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili subjekt koji primaju sredstva Unije moraju u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti Komisiji, OLAF-u, EPPO-u nužna prava i pristup u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, kao i Europskom revizorskom sudu, te se pobrinuti da sve treće strane koje su uključene u izvršavanje sredstava Unije osiguravaju jednakovrijedna prava.

(17a)

Treće zemlje koje su članice EGP-a mogu sudjelovati u programima Unije u okviru suradnje uspostavljene na temelju Sporazuma o EGP-u, kojim se predviđa provedba programâ na temelju odluke donesene u skladu s tim sporazumom. Treće zemlje mogu sudjelovati i na temelju drugih pravnih instrumenata. U ovoj bi Uredbi trebalo uvesti posebnu odredbu o dodjeli potrebnih prava i pristupa odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, OLAF-u i Europskom revizorskom sudu za sveobuhvatno izvršavanje njihovih nadležnosti.

(18)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. UFEU-a . Ta su pravila navedena u Financijskoj uredbi i njima se posebno utvrđuje postupak za utvrđivanje i izvršavanje proračuna bespovratnim sredstvima, nagradama, javnom nabavom i neizravnim izvršenjem, kao i provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravilima donesenima na temelju članka 322. UFEU-a usto se uređuje zaštita proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama, imajući u vidu da je poštovanje vladavine prava bitan preduvjet za dobro financijsko upravljanje i djelotvorno financiranje sredstvima EU-a.

(19)

Oblike financiranja i metode provedbe utvrđene ovom Uredbom trebalo bi odabrati na temelju toga koliko je njima moguće postići posebne ciljeve djelovanja i ostvariti rezultate, uzimajući u obzir posebice troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik neusklađivanja. To bi trebalo obuhvatiti i razmatranje upotrebe jednokratnih iznosa, paušalnog financiranja i jediničnih troškova te financiranje koje nije povezano s troškovima kako je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe. Prihvatljivi troškovi određuje se s obzirom na funkciju prirode prihvatljivih mjera. Pokrivanje troškova putovanja, smještaja i dnevnice za sudionike aktivnosti nalik sastancima ili troškove organizacije događanja trebalo bi biti od najveće važnosti kako bi se zajamčilo sudjelovanje nacionalnih stručnjaka i predstavnika uprave u zajedničkim akcijama.

(20)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti pojedine države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)

Ovom se Uredbom zamjenjuje Uredba (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, koju bi stoga trebalo staviti izvan snage,