Izberite preskusne funkcije, ki jih želite preveriti.

Dokument je izvleček s spletišča EUR-Lex.

Dokument 52019AP0383

    P8_TA(2019)0383 Istrage koje provodi OLAF i suradnja s Uredom europskog javnog tužitelja ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) u pogledu suradnje s Uredom europskog javnog tužitelja i djelotvornosti istraga koje provodi OLAF (COM(2018)0338 – C8-0214/2018 – 2018/0170(COD)) P8_TC1-COD(2018)0170 Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2019. radi donošenja Uredbe (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) u pogledu suradnje s Uredom europskog javnog tužitelja i djelotvornosti istraga koje provodi OLAF

    SL C 158, 30.4.2021, str. 102–132 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    30.4.2021   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 158/102


    P8_TA(2019)0383

    Istrage koje provodi OLAF i suradnja s Uredom europskog javnog tužitelja ***I

    Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) u pogledu suradnje s Uredom europskog javnog tužitelja i djelotvornosti istraga koje provodi OLAF (COM(2018)0338 – C8-0214/2018 – 2018/0170(COD))

    (Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

    (2021/C 158/32)

    Europski parlament,

    uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0338),

    uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, zajedno s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebice njegov članak 106.a, na temelju kojeg je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0214/2018),

    uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

    uzimajući u obzir mišljenje 8/2018 Revizorskog suda (1),

    uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

    uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja Odbora za pravna pitanja i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0179/2019),

    1.

    usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

    2.

    poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

    3.

    nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

    (1)  Mišljenje Revizorskog suda br. 8/2018.


    P8_TC1-COD(2018)0170

    Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2019. radi donošenja Uredbe (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) u pogledu suradnje s Uredom europskog javnog tužitelja i djelotvornosti istraga koje provodi OLAF

    EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 325., u vezi s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegovim člankom 106.a,

    uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

    nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

    uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda (1),

    u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

    budući da:

    (1)

    Donošenjem Direktive (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 (4) Unija je znatno ojačala odredbe usklađenog pravnog okvira za raspoloživa raspoloživa sredstva za zaštitu financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima. Ured europskog javnog tužitelja („EPPO”) bit će ključan je prioritet Komisije u području kaznenog pravosuđa i politike za borbu protiv prijevara te je ovlašten u državama članicama sudionicama provoditi kaznene istrage i podizati optužnice povezane s kaznenim djelima koja štete proračunu Unije, kako je definirano u Direktivi (EU) 2017/1371. [Am. 1]

    (2)

    Radi zaštite financijskih interesa Unije Europski ured za borbu protiv prijevara („Ured”) provodi administrativne istrage o administrativnim nepravilnostima te o kažnjivom ponašanju. Po završetku svojih istraga može nacionalnim tijelima nadležnima za progon dati preporuke za pokretanje sudskih postupaka kako bi se omogućilo podizanje optužnica i kazneni progon u državama članicama. Države članice koje sudjeluju u radu EPPO-a ubuduće će tom tijelu prijavljivati navodna kaznena djela te će s njime surađivati na njegovim istragama. [Am. 2]

    (3)

    Stoga bi nakon donošenja Uredbe (EU) 2017/1939 trebalo izmijeniti i na odgovarajući način prilagoditi Uredbu (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Odredbe kojima se u Uredbi (EU) 2017/1939 uređuje odnos EPPO-a i Ureda trebale bi se odražavati u pravilima Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 i dopuniti tim pravilima kako bi se zajamčila najviša razina zaštite financijskih interesa Unije postizanjem sinergija između ta dva tijela , što podrazumijeva primjenu načela bliske suradnje, razmjene informacija, komplementarnosti i izbjegavanja udvostručavanja . [Am. 3]

    (4)

    Kako bi ostvarili svoj zajednički cilj očuvanja cjelovitosti proračuna Unije, Ured i EPPO trebali bi uspostaviti i održavati blizak odnos na temelju iskrene suradnje, usmjeren na osiguravanje komplementarnosti njihovih mandata i usklađivanje njihova djelovanja, a posebno u pogledu opsega pojačane suradnje u vezi s osnivanjem EPPO-a. Konačno, taj bi odnos trebao doprinijeti osiguravanju upotrebe svih raspoloživih sredstava za zaštitu financijskih interesa Unije i sprečavanju nepotrebnog udvostručavanja uloženog truda.

    (5)

    Uredbom (EU) 2017/1939 propisuje se da Ured kao i sve institucije, tijela, uredi i agencije Unije te nadležna nacionalna tijela bez nepotrebne odgode izvješćuju EPPO o  navodnom kažnjivom postupanju u pogledu kojeg EPPO može izvršavati svoju nadležnost. Budući da Ured ima mandat za provođenje administrativnih istraga o prijevarama, korupciji i svim drugim nezakonitim aktivnostima kojima se šteti financijskim interesima Unije, u najboljem je položaju i raspolaže potrebnim resursima da djeluje kao EPPO-ov prirodni partner i njegov povlašteni izvor informacija. [Am. 4]

    (6)

    Prvotni navodi koje Ured primi mogu u praksi sadržavati elemente koji upućuju na moguće kažnjivo postupanje u nadležnosti EPPO-a ili ti elementi mogu izaći na vidjelo tek tijekom administrativne istrage koju Ured pokrene na temelju sumnje na administrativnu nepravilnost. Kako bi ispunio svoju dužnost izvješćivanja EPPO-a, Ured bi stoga trebao prijaviti kažnjivo postupanje u bilo kojoj fazi prije ili tijekom istrage, ovisno o slučaju.

    (7)

    Uredbom (EU) 2017/1939 određuju se minimalni elementi koje bi izvješća u pravilu trebala sadržavati. Ured će možda trebati provesti preliminarnu evaluaciju navoda kako bi potvrdio te elemente i prikupio potrebne informacije. Ured bi trebao tu evaluaciju žurno provesti na način kojim se ne ugrožava eventualna buduća kaznena istraga. Nakon dovršetka svoje evaluacije Ured bi, u slučaju postojanja sumnje na kazneno djelo iz njegove nadležnosti, trebao o tome obavijestiti EPPO.

    (8)

    S obzirom na to da Ured ima stručno znanje, institucije, tijela, uredi i agencije Unije trebali bi moći Uredu povjeriti izvršenje takvih preliminarnih evaluacija navoda koji su im prijavljeni.

    (9)

    U skladu s Uredbom (EU) 2017/1939 Ured u načelu ne bi trebao pokretati administrativnu istragu usporedno s istragom koju EPPO provodi o istim činjenicama. Međutim, radi zaštitite financijskih interesa Unije u nekim će slučajevima Ured možda trebati provesti dopunsku administrativnu istragu prije okončanja kaznenog postupka koji pokrene EPPO kako bi se utvrdilo jesu li potrebne mjere predostrožnosti ili treba li poduzeti financijske, stegovne ili administrativne mjere. Te dopunske istrage mogu biti primjerene, među ostalim, kad je potrebno osigurati povrat iznosa u proračun Unije, podložno posebnim prekluzivnim pravilima, kad su rizični iznosi vrlo visoki ili ako postoji potreba da se u rizičnim situacijama primjenom administrativnih mjera izbjegnu daljnji troškovi.

    (10)

    U Uredbi (EU) 2017/1939 propisano je da EPPO može od Ureda zatražiti provedbu takvih dopunskih istraga. Ako EPPO ne zatraži dopunsku istragu, provedba takve dopunske istrage trebala bi biti moguća i na inicijativu Ureda, pod određenim posebnim uvjetima , nakon savjetovanja s EPPO-om . Naime, EPPO bi trebao moći podnijeti prigovor na to da Ured otvori ili nastavi provoditi istragu, ili na to da poduzima posebne istražne radnje u vezi s njom. Razlozi za taj prigovor trebali bi se temeljiti na potrebi da se zaštiti djelotvornost istraga u nadležnosti EPPO-a i trebali bi biti proporcionalni tom cilju. Ured bi se trebao suzdržati od izvršenja radnje u pogledu koje je EPPO uložio prigovor. Ako je EPPO ne podnese prigovor suglasan sa zahtjevom , Ured bi istragu trebao provoditi uz blisko savjetovanje s EPPO-om. [Am. 6]

    (11)

    Ured bi trebao aktivno podupirati EPPO u njegovim istragama. U tom pogledu, EPPO može od Ureda zatražiti da podupre ili dopuni njegove kaznene istrage izvršavanjem ovlasti na temelju ove Uredbe. U takvim bi slučajevima Ured trebao izvršiti te radnje u granicama svojih ovlasti te u okviru predviđenom ovom Uredbom.

    (12)

    Kako bi se omogućila djelotvorna koordinacija , suradnja i transparentnost Ureda i EPPO-a, ta bi tijela trebala neprekidno razmjenjivati informacije. Posebno je važna razmjena informacija u fazama prije nego što Ured i EPPO pokrenu istragu kako bi se osigurala odgovarajuća usklađenost predmetnih aktivnosti , zajamčila komplementarnost i izbjeglo udvostručavanje. U tu bi se svrhu Ured i EPPO trebali koristiti funkcijom „ima/nema pogotka” u svojim sustavima vođenja predmeta. Ured i EPPO trebali bi u svojim sporazumima o radu (radnim dogovorima) odrediti načine i uvjete takve razmjene informacija. [Am. 7]

    (13)

    U Izvješću Komisije o evaluaciji primjene Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 (6), donesenom 2. listopada 2017., zaključeno je da su se zbog promjena zakonodavnog okvira uvedenih 2013. vidljivo poboljšali provedba istraga, suradnja s partnerima i prava predmetnih osoba. U evaluaciji su istodobno istaknuti određeni nedostaci koji utječu na učinkovitost i djelotvornost istraga.

    (14)

    Najkonkretnije zaključke Komisijine evaluacije potrebno je uzeti u obzir izmjenom Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013. Riječ je o ključnim promjenama koje su u kratkoročnom razdoblju nužne za jačanje okvira za istrage Ureda kako bi to tijelo ostalo snažno i potpuno djelotvorno te administrativnim istragama nadopunjavalo EPPO-ov kaznenopravni pristup, ali koje ne uključuju izmjene mandata ili ovlasti. Promjene se prvenstveno odnose na područja u kojima trenutačno, zbog nejasnoće Uredbe, Ured ne može djelotvorno provoditi istrage, a to uključuje provjere na licu mjesta, mogućnost pristupa informacijama o bankovnim računima ili mogućnost da se kao dokaz prihvate izvješća Ureda o predmetima. Komisija bi trebala podnijeti novi, sveobuhvatni prijedlog najkasnije dvije godine nakon evaluacije EPPO-a i Ureda te evaluacije njihove suradnje. [Am. 8]

    (15)

    Te promjene ne utječu na postupovna jamstva koja se primjenjuju u okviru istraga. Ured je obvezan primijeniti postupovna jamstva iz Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013, Uredbe Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (7) i Povelje Europske unije o temeljnim pravima. U skladu s tim okvirom Ured svoje istrage provodi objektivno, nepristrano i povjerljivo, prikuplja dokaze u korist predmetnih osoba i protiv njih te provodi istražne postupke na temelju pisanog odobrenja i nakon provjere zakonitosti. Ured mora osigurati poštovanje prava osoba na koje se njegove istrage odnose, uključujući pretpostavku nedužnosti te pravo na izbjegavanje samookrivljavanja. Prilikom ispitivanja predmetne osobe, među ostalim, imaju pravo na pomoć osobe po vlastitom izboru, na odobrenje zapisnika obavijesnog razgovora te se imaju pravo koristiti bilo kojim službenim jezikom Unije. Predmetne osobe ujedno imaju pravo izjasniti se o činjenicama u predmetu prije donošenja zaključaka.

    (16)

    Ured obavlja provjere i inspekcije na licu mjesta što mu omogućuje pristup prostorima i dokumentaciji gospodarskih subjekata u okviru njegovih istraga sumnji na prijevaru, korupciju ili drugo nezakonito postupanje kojim se šteti financijskim interesima Unije. One se provode u skladu s ovom Uredbom i Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96, prema kojima u nekim slučajevima primjena tih ovlasti podliježe uvjetima nacionalnog prava. U Komisijinoj evaluaciji utvrđeno je da nije uvijek navedeno u kojoj bi se mjeri trebalo primjenjivati nacionalno pravo, čime se onemogućuje djelotvornost istražne aktivnosti Ureda.

    (17)

    Prikladno je, stoga, pojasniti slučajeve u kojima bi se tijekom istraga koje provodi Ured trebalo primjenjivati nacionalno pravo, a da se pritom ne promijene ovlasti Ureda ili način funkcioniranja Uredbe u pogledu država članica. U tom se pojašnjenju uzima u obzir nedavna presuda Općeg suda u predmetu T-48/16, Sigma Orionis SA protiv Europske komisije.

    (18)

    Ako predmetni gospodarski subjekt pristane na provjeru, na provjere i inspekcije na licu mjesta koje provodi Ured trebalo bi se primjenjivati isključivo pravo Unije. To bi Uredu trebalo omogućiti da djelotvorno i dosljedno izvršava svoje istražne ovlasti u svim državama članicama radi postizanja visoke razine zaštite financijskih interesa Unije u cijeloj Uniji, kako je propisano člankom 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

    (19)

    U situacijama u kojima se Ured treba osloniti na pomoć nacionalnih nadležnih tijela, posebno ako se gospodarski subjekt protivi provjeri i inspekciji na licu mjesta, države članice trebale bi osigurati djelotvornost djelovanja Ureda te bi trebale pružiti potrebnu pomoć u skladu s relevantnim pravilima nacionalnog postupovnog prava.

    (20)

    U Uredbu (EU, Euratom) br. 883/2013 trebala bi se uvesti obveza suradnje gospodarskih subjekata s Uredom. To je u skladu s obvezom dopuštanja pristupa prostorijama, zemljištu, prijevoznim sredstvima ili ostalim područjima koja se koriste u poslovne svrhe radi provedbe terenskih provjera i inspekcija, koju ti subjekti imaju na temelju Uredbe (Euratom, EZ) br. 2185/96 te u skladu s obvezom iz članka 129. (8) Financijske uredbe prema kojoj svaka osoba ili subjekt koji prima sredstva Unije mora u potpunosti surađivati pri zaštiti financijskih interesa Unije, među ostalim u kontekstu istraga koje provodi Ured.

    (21)

    U okviru te obveze u pogledu suradnje Ured bi trebao moći zatražiti dostavu važnih informacija od gospodarskih subjekata koji su možda umiješani u predmet istrage ili koji možda raspolažu važnim informacijama. Pri ispunjavanju takvih zahtjeva gospodarski subjekti nisu dužni priznati da su počinili nezakonitu aktivnost, ali dužni su odgovoriti na činjenična pitanja i dostaviti dokumente, čak i ako se te informacije mogu iskoristiti protiv njih ili nekog drugog subjekta za dokazivanje postojanja nezakonite aktivnosti.

    (22)

    Gospodarski subjekti trebali bi tijekom provjera i inspekcija na licu mjesta imati mogućnost upotrebe bilo kojeg službenog jezika države članice u kojoj se provjera provodi te pravo na pomoć osobe po vlastitom izboru, uključujući vanjskog pravnog savjetnika. Međutim, prisutnost pravnog savjetnika ne bi trebao biti pravni uvjet za valjanost provjera i inspekcija na licu mjesta. Kako bi se osigurala učinkovitost provjera i inspekcija na licu mjesta, posebno s obzirom na rizik od nestajanja dokaza, Ured bi trebao imati pristup prostorijama, zemljištu, prijevoznim sredstvima ili ostalim područjima koja se koriste u poslovne svrhe, bez čekanja da se subjekt posavjetuje sa svojim pravnim savjetnikom. Prije nego što počne provoditi provjeru, trebao bi prihvatiti samo kratku razumnu odgodu u iščekivanju savjetovanja s pravnim savjetnikom. Svaka takva odgoda mora se ograničiti na najmanju moguću mjeru.

    (23)

    Kako bi se osigurala transparentnost, Ured bi pri provedbi provjera i inspekcija na licu mjesta gospodarskim subjektima trebao dati odgovarajuće informacije o njihovoj obvezi suradnje i posljedicama odbijanja te suradnje te o postupku koji se primjenjuje na provjeru, uključujući primjenjiva postupovna jamstva.

    (24)

    Ured tijekom unutarnjih istraga i, prema potrebi, vanjskih istraga, ima pristup svim relevantnim informacijama koje posjeduju institucije, tijela, uredi i agencije. Kao što se predlaže u Komisijinoj evaluaciji, nužno je pojasniti da bi taj pristup trebalo omogućiti neovisno o tome na kojem kakvoj su mediju vrsti medija te informacije ili podaci pohranjeni kako bi se uzeo u obzir tehnološki napredak. [Am. 9]

    (25)

    Za usklađeniji okvir za istrage Ureda trebalo bi dodatno ujednačiti pravila koja se primjenjuju na unutarnje i vanjske istrage kako bi se otklonile određene nedosljednosti utvrđene u Komisijinoj evaluaciji, ako različita pravila nisu opravdana. Trebalo bi, na primjer, osigurati da se izvješća i preporuke koji su sastavljeni po završetku vanjske istrage mogu poslati predmetnoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji radi poduzimanja odgovarajućih radnji, kako se radi kad je riječ o unutarnjoj istrazi. Ako je moguće u skladu s njegovim mandatom, Ured bi predmetnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju trebao podupirati prilikom poduzimanja radnji na temelju njegovih preporuka. Kako bi se dodatno osigurala suradnja između Ureda i institucija, tijela, ureda i agencija, Ured bi, prema potrebi, trebao izvijestiti predmetnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije ako odluči da neće pokrenuti vanjsku istragu, na primjer ako je institucija, tijelo, ured ili agencija Unije izvor početnih informacija.

    (26)

    Ured bi trebao imati na raspolaganju potrebna sredstva za praćenje traga novca kako bi se otkrio modus operandi uobičajen za brojne slučajeve protupravnog ponašanja. Surađujući s nacionalnim tijelima i uz njihovu pomoć Ured sada može doći do bankovnih informacija koje su važne za njegove istražne aktivnosti a koje su u posjedu kreditnih institucija u brojnim državama članicama. Kako bi se osigurao djelotvoran pristup diljem Unije, u Uredbi bi trebalo odrediti zadaću nadležnih nacionalnih tijela da Uredu dostavljaju informacije o bankovnim računima i računima za plaćanja u okviru svojih općenitih zadaća pomaganja tom tijelu. Ta bi se suradnja u pravilu trebala ostvarivati posredstvom financijsko-obavještajnih jedinica u državama članicama. Pri pružanju pomoći Uredu nacionalna tijela trebala bi postupati u skladu s relevantnim odredbama postupovnog prava predviđenima u nacionalnom zakonodavstvu predmetne države članice.

    (26a)

    Kako bi se posvetila pozornost zaštiti i poštovanju postupovnih prava i jamstava, Ured bi trebao kreirati internu funkciju nadzornika/nadzornice postupovnih jamstava te mu/joj staviti na raspolaganje adekvatna sredstva. Nadzornik/nadzornica postupovnih jamstava trebao/trebala bi imati pristup svim informacijama potrebnima za ispunjavanje svojih dužnosti. [Am. 10]

    (26b)

    Ovom bi se Uredbom za Ured, u suradnji s nadzornikom postupovnih jamstava, trebao uspostaviti mehanizam za podnošenje pritužbi kako bi se zajamčilo poštovanje postupovnih prava i jamstava u svim aktivnostima Ureda. To bi trebao biti administrativni mehanizam, pri čemu bi nadzornik trebao biti odgovoran za obradu pritužbi koje Agencija zaprimi u skladu s pravom na dobru upravu. Mehanizam bi trebao biti djelotvoran te bi u okviru njega trebalo osigurati uredno daljnje postupanje na temelju pritužbi. Radi veće transparentnosti i odgovornosti Ured bi u svojem godišnjem izvješću trebao iznijeti informacije o mehanizmu za podnošenje pritužbi. To bi izvješće posebno trebalo obuhvaćati informacije o broju primljenih pritužbi, vrstama kršenja postupovnih prava i jamstava koje su u pitanju, predmetnim aktivnostima i, kada je to moguće, daljnjim mjerama koje je poduzeo Ured. [Am. 11]

    (27)

    Ključno je u zaštiti financijskih interesa Unije da Ured u ranoj fazi proslijedi informacije radi donošenja mjera predostrožnosti. Kako bi se u tom području osigurala bliska suradnja između Ureda i institucija, ureda, tijela i agencija Unije, prikladno je toj drugoj strani omogućiti da se u svakom trenutku može obratiti Uredu radi odlučivanja o poduzimanju odgovarajućih mjera predostrožnosti, uključujući mjere za zaštitu dokaza.

    (28)

    Izvješća koja sastavlja Ured trenutačno imaju snagu prihvatljivog dokaza u upravnim ili sudskim postupcima na isti način i pod istim uvjetima kao administrativna izvješća koja sastavljaju nacionalni upravni inspektori. U Komisijinoj evaluaciji utvrđeno je da se u nekim državama članicama tim pravilom djelotvornost aktivnosti Ureda ne osigurava u dovoljnoj mjeri. Kako bi se povećala djelotvornost i osigurala dosljednija upotreba izvješća Ureda, Uredbom bi trebalo propisati prihvatljivost tih izvješća u sudskim postupcima koji nemaju kaznenopravnu narav a koji se vode pred nacionalnim sudovima te u upravnim postupcima u državama članicama. Kad je riječ o nacionalnim sudskim postupcima kaznenopravne naravi, i dalje bi se trebalo primjenjivati pravilo kojim se propisuje istovjetnost s izvješćima nacionalnih upravnih inspektora. Uredbom bi se trebala propisati i prihvatljivost izvješća koje sastavlja Ured u upravnim i sudskim postupcima na razini Unije.

    (29)

    Ured, među ostalim, ima mandat za zaštitu prihoda proračuna Unije koji potječu iz vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u. U tom bi području Ured trebao moći poduprijeti i dopuniti aktivnosti država članica provođenjem istraga u skladu sa svojim mandatom, usklađivanjem rada nadležnih nacionalnih tijela na složenim, transnacionalnim predmetima te pružanjem potpore i pomoći državama članicama i EPPO-u. U tu bi svrhu Ured trebao moći razmjenjivati informacije u okviru mreže Eurofisc, uspostavljene Uredbom Vijeća (EU) br. 904/2010 (9), imajući na umu odredbe Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća  (10) kako bi se promicala i olakšala suradnja u borbi protiv prijevara povezanih s PDV-om. [Am. 12]

    (30)

    Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 uvedene su službe država članica za usklađivanje borbe protiv prijevara kako bi se olakšala djelotvorna suradnja i razmjena informacija, uključujući operativne informacije, između Ureda i država članica. U evaluaciji je zaključeno da su one pozitivno doprinijele radu Ureda. Utvrđeno je i da bi trebalo dodatno pojasniti njihovu ulogu kako bi se osiguralo da Ured dobiva pomoć koja mu je potrebna za provedbu djelotvornih istraga, a ustroj i ovlasti službi za usklađivanje borbe protiv prijevara prepuštaju se svakoj državi članici. U tom pogledu službe za usklađivanje borbe protiv prijevara trebale bi moći pružati, pribavljati ili usklađivati potrebnu pomoć kako bi Ured mogao svoje zadaće djelotvorno obavljati prije, tijekom ili na kraju vanjske ili unutarnje istrage.

    (31)

    Zadaća Ureda da državama članicama pomaže da usklade svoje djelovanje u području zaštite financijskih interesa Unije ključni je element njegova mandata za podupiranje prekogranične suradnje država članica. Trebalo bi utvrditi detaljnija pravila kako bi se u tom kontekstu Uredu olakšala provedba aktivnosti usklađivanja i suradnja s tijelima država članica, trećim zemljama i međunarodnim organizacijama. Tim se pravilima ne bi trebalo dovesti u pitanje to da Ured izvršava ovlasti koje su Komisiji dodijeljene posebnim odredbama kojima se uređuje uzajamna pomoć upravnih tijela država članica i suradnja tih tijela s Komisijom, a posebno Uredbom Vijeća (EZ) br. 515/97 (11).

    (32)

    Nadalje, Ured bi u kontekstu aktivnosti usklađivanja trebao moći zatražiti pomoć službi za usklađivanje borbe protiv prijevara, a te bi službe trebale moći međusobno surađivati kako bi se dodatno ojačali dostupni mehanizmi za suradnju u borbi protiv prijevara.

    (32a)

    Nadležna tijela država članica pružaju Uredu potrebnu pomoć za izvršenje njegovih zadaća. Kad nacionalnim tijelima kaznenog progona države članice Ured daje preporuke za pokretanje sudskih postupaka, a ona te preporuke ne provedu, država članica trebala bi Uredu obrazložiti svoju odluku. Ured bi jednom godišnje trebao sastaviti izvješće o pomoći koju mu pružaju države članice i o provedbi preporuka za pokretanje sudskih postupaka. [Am. 13]

    (32b)

    Kako bi se dopunila postupovna pravila o provođenju istraga iznesenih u ovoj Uredbi, Ured bi trebao donijeti kodeks postupanja u istragama kojega bi se njegovo osoblje trebalo pridržavati. Komisiji bi stoga trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s utvrđivanjem tog postupovnog kodeksa, ne dovodeći u pitanje neovisnost Ureda u pogledu izvršavanja njegovih ovlasti. Ti delegirani akti trebaju naročito obuhvatiti postupke koje treba primjenjivati u provedbi mandata i statuta Ureda; detaljna pravila kojima se uređuju istražni postupci kao i dopušteni istražni akti; legitimna prava umiješanih osoba; postupovna jamstva; odredbe o zaštiti podatka i politici komuniciranja i pristupa dokumentima; odredbe o provjeri zakonitosti i pravnim lijekovima koji stoje na raspolaganju umiješanim osobama; odnose s EPPO-om. Posebno je važno da Ured tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način. [Am. 14]

    (32c)

    Najkasnije pet godina nakon datuma utvrđenog u skladu s drugim podstavkom članka 120. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/1939, Komisija ocjenjuje primjenu ove Uredbe, a posebice učinkovitost suradnje između Ureda i EPPO-a. [Am. 15]

    (33)

    Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti cilj ove Uredbe, to jest bolju zaštitu financijskih interesa Unije prilagodbom rada Ureda osnivanju EPPO-a te jačanjem djelotvornosti istraga koje Ured provodi, nego se taj cilj može bolje ostvariti na razini Unije donošenjem pravila kojima se uređuje odnos ta dva ureda Unije i povećava djelotvornost Ureda u provedbi istraga diljem Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenog članka ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za jačanje borbe protiv prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije.

    (34)

    Ovom se Uredbom ne mijenjaju ovlasti i nadležnosti država članica za poduzimanje mjera za borbu protiv prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije.

    (35)

    U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (12) provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka, koji je dao mišljenje dana … (13).

    (36)

    Uredbu (EU, Euratom) br. 883/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

    DONIJELI SU OVU UREDBU:

    Članak 1.

    Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 mijenja se kako slijedi:

    -1.

    u članku 1. uvodni dio stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:

    „1.     S ciljem jačanja borbe protiv prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti ili nepravilnosti kojima se šteti financijskim interesima Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (u daljnjem tekstu, ako je to potrebno zbog konteksta, zajednički se nazivaju „Unija”) Europski ured za borbu protiv prijevara osnovan Odlukom 1999/352/EZ, EZUČ, Euratom (u daljnjem tekstu: „Ured”) izvršava istražne ovlasti, koje su dodijeljene Komisiji:” [Am. 16]

    -1.a

    u članku 1. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

    „2.     Ured državama članicama osigurava pomoć Komisije u organiziranju bliske i redovne suradnje između njihovih nadležnih tijela radi usklađivanja njihovih aktivnosti kojima je cilj zaštita financijskih interesa Unije od prijevara. Ured doprinosi oblikovanju i razvoju metoda za sprečavanje prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti ili nepravilnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije i za borbu protiv njih. Ured promiče i usklađuje, s državama članicama i među njima, razmjenu operativnog iskustva i najboljih postupovnih praksi na području zaštite financijskih interesa Unije te podupire mjere za borbu protiv prijevara, koje dobrovoljno poduzimaju države članice.” [Am. 17]

    -1.b

    u članku 1. stavak 3. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

    „(d)

    Uredbu (EU) 2018/1725;” [Am. 18]

    - 1.c

    u članku 1. stavku 3. dodaje se točka (da):

    „(da)

    Uredbu (EU) 2016/679.” [Am. 19]

    -1.d

    u članku 1. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

    „4.     Unutar institucija, tijela, ureda i agencija osnovanih Ugovorima ili na temelju njih (u daljnjem tekstu: „institucije, tijela, uredi i agencije”), i ne dovodeći u pitanje članak 12.d, Ured provodi administrativne istrage u cilju borbe protiv prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti ili nepravilnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije. U tu svrhu istražuje ozbiljna pitanja u vezi s obavljanjem profesionalnih dužnosti, koja uključuju zanemarivanje dužnosti dužnosnika i službenika Unije koje može dovesti do stegovnih ili, ovisno o slučaju, kaznenih postupaka, ili istovjetan propust u izvršavanju dužnosti od strane članova institucija i tijela, voditelja ureda i agencija ili zaposlenika institucija, tijela, ureda ili agencija koji ne podliježu Pravilniku o osoblju za dužnosnike (u daljnjem tekstu zajednički se nazivaju „dužnosnici, ostali službenici, članovi institucija ili tijela, voditelji ureda ili agencija ili zaposlenici”).” [Am. 20]

    1.

    u članku 1. umeće se sljedeći stavak:

    „4.a   Ured uspostavlja i održava blizak odnos s Uredom europskog javnog tužitelja (‚EPPO’) koji je u pojačanoj suradnji osnovan Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939 (14). Taj se odnos temelji na međusobnoj suradnji , komplementarnosti, izbjegavanju udvostručenja i razmjeni informacija. Taj odnos posebno je usmjeren na osiguravanje upotrebe svih raspoloživih sredstava za zaštitu financijskih interesa Unije putem komplementarnosti njihovih mandata i potpore koju Ured pruža EPPO-u. [Am. 21]

    Na suradnju između Ureda i EPPO-a primjenjuju se članci od 12.c do 12.f.”;

    1.a

    u članku 1. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

    „5.     Radi primjene ove Uredbe nadležna tijela država članica i institucije, tijela, uredi ili agencije mogu zaključiti administrativne dogovore s Uredom. Tim administrativnim dogovorima mogu se posebno urediti prijenos informacija te provođenje i praćenje istraga.” [Am. 22]

    1.b

    u članku 2. točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

    „2.     „nepravilnost” znači „nepravilnost”, kako je utvrđena u članku 1. stavku 2. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95, uključujući povrede koje utječu na prihode od poreza na dodanu vrijednost;” [Am. 23]

    1.c

    u članku 2. točka 3. zamjenjuje se sljedećim

    „3.     „prijevara, korupcija i sve ostale nezakonite aktivnosti ili nepravilnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije” imaju značenje koje se upotrebljava u relevantnim aktima Unije;” [Am. 24]

    2.

    u članku 2., točka 4. zamjenjuje se sljedećim:

    „4.   „administrativne istrage” („istrage”) znači sve inspekcije, provjere i ostale mjere koje Ured poduzima u skladu s člancima 3. i 4. radi postizanja ciljeva iz članka 1. te, prema potrebi, utvrđivanja nepravilnosti u vezi s aktivnostima koje se istražuju; te istrage ne utječu na ovlasti EPPO-a ili nadležnih tijela država članica da pokrenu kazneni postupak.”;

    2.a

    u članku 2. točka 5. zamjenjuje se sljedećim:

    „(5)     „umiješana osoba” znači svaka osoba ili gospodarski subjekt osumnjičen za prijevaru, korupciju ili bilo koju drugu nezakonitu aktivnost ili nepravilnost kojom se šteti financijskim interesima Unije i koji je stoga pod istragom Ureda;” [Am. 25]

    2.b

    u članku 2. umeće se sljedeća točka:

    „7.a     „član institucije” znači zastupnik u Europskom parlamentu, član Europskog vijeća, predstavnik države članice na ministarskoj razini u Vijeću, član Europske komisije, član Suda Europske unije, član Upravnog vijeća Europske središnje banke ili član Revizorskog suda.” [Am. 26]

    2.c

    u članku 2. umeće se sljedeća točka:

    „7.b     „iste činjenice” znači da su materijalne činjenice jednake, s tim da se materijalne činjenice shvaćaju u smislu postojanja niza konkretnih okolnosti koje su neodvojivo povezane i koje u svojoj cijelosti mogu predstavljati elemente istrage delikta koja je u nadležnosti Ureda ili EPPO-a.” [Am. 27]

    3.

    članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

    „Članak 3.

    Vanjske istrage Provjere i inspekcije na licu mjesta u državama članicama i trećim zemljama [Am. 28]

    1.   U okviru područja primjene određenog u članku 1. i članku 2. točkama 1. i 3. Ured provodi provjere i inspekcije na licu mjesta u državama članicama te, u skladu s važećim sporazumima o suradnji i uzajamnoj pomoći te svim drugim pravnim instrumentima na snazi, u trećim zemljama i prostorima međunarodnih organizacija. [Am. 29]

    2.   Provjere i inspekcije na licu mjesta provode se u skladu s ovom Uredbom te, ako neko pitanje nije obuhvaćeno ovom Uredbom, s Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96.

    3.   Gospodarski subjekti surađuju s Uredom tijekom istraga koje on provodi. Ured od gospodarskih subjekata može zatražiti usmene informacije, među ostalim u obavijesnim razgovorima, te pisane informacije u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) . [Am. 30]

    4.   Ured provodi provjere i inspekcije na licu mjesta na osnovi pisanog odobrenja, kako je propisano člankom 7. stavkom 2. ove Uredbe i člankom 6. stavkom 1. Uredbe (Euratom, EZ) br. 2185/1996. Obavješćuje predmetnog gospodarskog subjekta o postupku koji se upotrebljava za provjeru, uključujući primjenjiva postupovna jamstva, i njegovoj dužnosti da surađuje.

    5.   Ured pri izvršenju tih ovlasti poštuje postupovna jamstva predviđena ovom Uredbom i Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96. Pri provedbi provjere i inspekcije na licu mjesta predmetni gospodarski subjekt ima pravo na izbjegavanje samookrivljavanja i pravo na pomoć osobe po vlastitom izboru. Prilikom davanja izjava tijekom provjere na licu mjesta gospodarskom se subjektu omogućuje upotreba bilo kojeg službenog jezika države članice u kojoj se nalazi. Pravo na pomoć osobe po vlastitom izboru ne sprečava Ured da pristupi prostorima gospodarskog subjekta te to pravo ne smije nepropisno odgoditi početak provjere.

    6.   Na zahtjev Ureda nadležno tijelo predmetne države članice bez nepotrebne odgode pruža osoblju Ureda potrebnu pomoć za djelotvorno obavljanje njegovih zadaća, kako je navedeno u pisanom odobrenju iz članka 7. stavka 2. [Am. 31]

    Predmetna država članica osigurava u skladu s Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96 da je osoblju Ureda dopušten pristup svim informacijama, i dokumentima i podacima povezanima s predmetom koji se istražuje za koje se pokaže da su potrebni za provedbu učinkovitih i djelotvornih provjera i inspekcija na licu mjesta te da osoblje može preuzeti čuvanje dokumenata ili podataka kako bi se osiguralo da ne postoji opasnost da će ti dokumenti ili podaci nestati. Ako se uređaji u privatnom vlasništvu upotrebljavaju u poslovne svrhe, oni podliježu istragama Ureda samo ako Ured ima valjane razloge zbog kojih sumnja da bi njihov sadržaj mogao biti relevantan za istragu. [Am. 32]

    7.   Ako predmetni gospodarski subjekt pristane na provjeru i inspekciju na licu mjesta odobrene u skladu s ovom Uredbom, ne primjenjuju se članak 2. stavak 4. Uredbe (Euratom, EZ) br. 2988/95 te članak 6. stavak 1. treći podstavak i članak 7. stavak 1. Uredbe (Euratom, EZ) br. 2185/96, u mjeri u kojoj se tim odredbama propisuje usklađenost s nacionalnim pravom i u mjeri u kojoj se tim odredbama Uredu može ograničiti pristup informacijama i dokumentaciji pod uvjetima koji se primjenjuju na nacionalne upravne inspektore.

    Ako osoblje Ureda utvrdi da se gospodarski subjekt protivi provjeri ili inspekciji na licu mjesta odobrenoj u skladu s ovom Uredbom, predmetna država članica odobrava mu potrebnu pomoć tijela za izvršavanje zakonodavstva kako bi omogućila Uredu da svoje provjere ili inspekcije na licu mjesta provodi djelotvorno i bez nepotrebne odgode.

    Kada pružaju pomoć u skladu s ovim stavkom ili stavkom 6., nadležna nacionalna tijela postupaju u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima koja se primjenjuju na predmetno nacionalno nadležno tijelo. Ako je u skladu s nacionalnim pravom za takvu pomoć potrebno odobrenje sudskog tijela, za takvo se odobrenje podnosi zahtjev.

    7.a     Ako se dokaže da država članica ne poštuje svoju dužnost suradnje u skladu sa stavcima 6. i 7., Unija ima pravo na povrat iznosa koji se odnosi na predmetnu provjeru ili inspekciju na terenu. [Am. 33]

    8.   Kao dio svoje istražne uloge, Ured obavlja provjere i inspekcije propisane člankom 9. stavkom 1. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95 i sektorskim pravilima iz članka 9. stavka 2. te Uredbe u državama članicama te, u skladu s važećim sporazumima o suradnji i uzajamnoj pomoći, u trećim zemljama i prostorima međunarodnih organizacija.

    9.   Tijekom vanjske istrage Ured može imati pristup svim relevantnim informacijama i podacima koje posjeduju institucije, tijela, uredi i agencije, neovisno o tome na kojem su mediju informacije i podaci pohranjeni, a koji su povezani s predmetom koji se istražuje kako bi se prema potrebi utvrdilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije. U tu se svrhu primjenjuje članak 4. stavci 2. i 4. [Am. 34]

    10.   Ne dovodeći u pitanje članak 12.c stavak 1., ako prije donošenja odluke o pokretanju vanjske istrage Ured ima informacije na temelju kojih se da naslutiti da je došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije, o tome može obavijestiti nadležna tijela predmetnih država članica i, prema potrebi, predmetne institucije, tijela, urede i agencije.

    Ne dovodeći u pitanje sektorska pravila iz članka 9. stavka 2. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95, nadležna tijela predmetne države članice osiguravaju poduzimanje odgovarajućih mjera, u kojima u skladu s nacionalnim pravom Ured može sudjelovati. Nadležna tijela predmetnih država članica na zahtjev obavješćuje Ured o poduzetim mjerama i svojim zaključcima na temelju informacija iz prvog podstavka ovog stavka.”; [Am. 35]

    4.

    članak 4. mijenja se kako slijedi:

    (-a)

    u članku 4. naslov se zamjenjuje sljedećim:

    „Dodatne odredbe o istragama” [Am. 36]

    (-aa)

    u članku 4. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

    „1.     Administrativne istrage unutar institucija, tijela, ureda i agencija na područjima iz članka 1. provode se u skladu s uvjetima koji su utvrđeni ovom Uredbom i odlukama koje su donijeli pojedina institucija, tijelo, ured ili agencija.” [Am. 37]

    (a)

    stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

    „2.   Tijekom unutarnjih istraga: [Am. 38]

    (a)

    ako je to potrebno kako bi se utvrdilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti ili nepravilnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije, Ured ima pravo na neposredan i nenajavljen pristup svim relevantnim informacijama i podacima povezanima s pitanjem koje je pod istragom, a koje posjeduju institucije, tijela, uredi i agencije, neovisno o tome na kojemu su mediju kojoj vrsti medija su informacije i podaci pohranjeni, kao i na pristup njihovim prostorima. Ako se uređaji u privatnom vlasništvu upotrebljavaju u poslovne svrhe, oni podliježu istragama Ureda samo ako Ured ima valjane razloge zbog kojih sumnja da bi njihov sadržaj mogao biti relevantan za istragu. Ured je ovlašten pregledati poslovne knjige institucija, tijela, ureda i agencija. Ured može dobiti presliku i izvatke bilo kojeg dokumenta ili sadržaja bilo kojeg medija za pohranu podataka koje posjeduju institucije, tijela, uredi i agencije te, prema potrebi, preuzeti čuvanje takvih dokumenata ili podataka kako bi se osiguralo da ne postoji opasnost da će ti dokumenti ili podaci nestati; [Am. 39]

    (b)

    Ured od gospodarskih subjekata, dužnosnika, ostalih službenika, članova institucija ili tijela, voditelja ureda ili agencija ili zaposlenika može zatražiti usmene informacije, među ostalim u obavijesnim razgovorima, te pisane informacije , koje su detaljno dokumentirane u skladu s uobičajenim standardima povjerljivosti i standardima Unije za zaštitu podataka. Gospodarski subjekti surađuju s Uredom .”; [Am. 40]

    (b)

    stavak 3. zamjenjuje briše se sljedećim:;

    „3.   U skladu s člankom 3. Ured može obavljati provjere i inspekcije na licu mjesta u prostorima gospodarskih subjekata kako bi dobio pristup informacijama važnima za pitanje koje je predmet unutarnje istrage.”; [Am. 41]

    (ba)

    u članku 4. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

    „4.     Institucije, tijela, urede i agencije obavještava se svaki put kad osoblje Ureda provodi istragu u njihovim prostorijama ili pregledava dokumentaciju ili podatke ili traži informacije koje oni posjeduju. Ne dovodeći u pitanje članke 10. i 11., Ured može u bilo koje vrijeme proslijediti informacije dobivene tijekom provođenja istraga predmetnoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji.” [Am. 42]

    (bb)

    u članku 4. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

    „5.     Institucije, tijela, uredi i agencije uspostavljaju odgovarajuće postupke i poduzimaju potrebne mjere za osiguravanje povjerljivosti istraga.” [Am. 43]

    (bc)

    u članku 4. stavak 6. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Ako se istragom otkrije da je dužnosnik, drugi službenik, član institucije ili tijela, voditelj ureda ili agencije ili zaposlenik možda osobno umiješan, obavještava se institucija, tijelo, ured ili agencija kojoj ta osoba pripada.” [Am. 44]

    (bd)

    u članku 4. stavak 6. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „U slučaju da se uobičajenim načinima komunikacije ne može osigurati povjerljivost istrage, Ured prenosi informacije odgovarajućim alternativnim načinima.” [Am. 45]

    (be)

    u članku 4. stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

    „7.     Odluka iz stavka 1., koju je dužna donijeti svaka institucija, tijelo, ured ili agencija, posebno treba sadržavati pravilo koje se odnosi na obvezu dužnosnika, drugih službenika, članova institucija ili tijela, voditelja ureda ili agencija ili zaposlenika da surađuju s Uredom i da mu dostavljaju informacije uz osiguravanje povjerljivosti istrage.” [Am. 46]

    (c)

    u stavku 8. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Ne dovodeći u pitanje članak 12.c stavak 1., ako prije donošenja odluke o pokretanju unutarnje istrage Ured ima informacije na temelju kojih se da naslutiti da je došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti ili nepravilnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije, o tome može po potrebi obavijestiti predmetnu instituciju, tijelo, ured nadležna tijela predmetnih država članica ili predmetne institucije, tijela, urede ili agenciju agencije .

    Predmetna institucija, tijelo, ured ili agencija na zahtjev obavješćuje Ured o svim poduzetim mjerama i svojim zaključcima na temelju takvih informacija.”; [Am. 47]

    (ca)

    u stavku 8. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Što se tiče istraga u institucijama, tijelima, uredima i agencijama, kada Ured obavijesti nadležna tijela država članica o kojima je riječ, primjenjuju se postupovni zahtjevi iz drugog i trećeg podstavka članka 9. stavka 4. Ako nadležna tijela na temelju informacija koje su im proslijeđene odluče poduzeti mjere u skladu s nacionalnim pravom, o tome na zahtjev obavještavaju Ured.” [Am. 48]

    (cb)

    u stavku 8. dodaje se sljedeći podstavak:

    „Što se tiče provjera i inspekcija na licu mjesta u skladu s člankom 3., ne dovodeći u pitanje sektorska pravila iz članka 9. stavka 2. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95, nadležna tijela predmetnih država članica osiguravaju poduzimanje odgovarajućih mjera, u kojima Ured može sudjelovati u skladu s nacionalnim pravom. Nadležna tijela predmetnih država članica na zahtjev obavješćuje Ured o poduzetim mjerama i svojim zaključcima na temelju informacija iz prvog podstavka ovog stavka.” [Am. 49]

    5.

    članak 5. mijenja se kako slijedi:

    (a)

    u stavku 1. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:

    „Ne dovodeći u pitanje članak 12.d, glavni direktor može pokrenuti istragu ako postoji dovoljno utemeljena sumnja, koja se isto tako može temeljiti na informacijama koje je dala treća strana ili anonimnim informacijama, da je došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije.”; [Am. 50]

    (aa)

    stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

    „1.     Ne dovodeći u pitanje članak 12.d, glavni direktor može pokrenuti istragu ako postoji dovoljno utemeljena sumnja, koja se također može temeljiti na informacijama koje je dala treća strana ili anonimnim informacijama, da je došlo do prijevare, korupcije ili bio koje druge nezakonite aktivnosti ili nepravilnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije. Razdoblje evaluacije prije donošenja odluke nije dulje od dva mjeseca. Ako je informator koji je pružio temeljne informacije poznat, on ili ona se po potrebi obavješćuje .” [Am. 51]

    (ab)

    u stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Odluku o pokretanju istrage donosi glavni direktor na vlastitu inicijativu ili na zahtjev institucije, tijela, ureda ili agencije Unije ili države članice.” [Am. 52]

    (ac)

    u stavku 2. drugi podstavak briše se: [Am. 53]

    (ad)

    stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

    „3.     Dok glavni direktor na temelju zahtjeva iz stavka 2. razmatra treba li se pokretati istraga ili ne i/ili dok Ured provodi takvu istragu, institucije, tijela, uredi ili agencije o kojima je riječ ne smiju pokretati usporednu istragu o istim činjenicama, osim ako se nije drukčije dogovorilo s Uredom. Ovaj se stavak ne primjenjuje na istrage koje EPPO provodi na temelju Uredbe (EU) 2017/1939.” [Am. 54]

    (b)

    u stavku 3. dodaje se sljedeća rečenica:

    „Ovaj se stavak ne primjenjuje na istrage koje EPPO provodi na temelju Uredbe (EU) 2017/1939.”; [Am. 55]

    (ba)

    u članku 5. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

    „5.     Ako glavni direktor odluči da se istraga u institucijama, tijelima, uredima i agencijama neće pokretati unatoč dovoljno utemeljenoj sumnji da je došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti ili nepravilnosti, on bez odgađanja šalje sve relevantne informacije instituciji, tijelu, uredu ili agenciji o kojoj je riječ za poduzimanje potrebnih mjera u skladu s pravilima važećima za tu instituciju, tijelo, ured ili agenciju. Ured se s tom institucijom, tijelom, uredom ili agencijom, ako je primjereno, dogovara oko odgovarajućih mjera za zaštitu povjerljivosti izvora tih informacija i po potrebi traži da ga se obavijesti o poduzetim mjerama.” [Am. 56]

    (c)

    stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

    „6.   Ako glavni direktor odluči da se vanjska istraga provjera ili inspekcija na licu mjesta u skladu s člankom 3. neće pokretati provoditi unatoč dovoljno utemeljenoj sumnji da je došlo do prijevare , može korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti ili nepravilnosti, on bez odgađanja poslati šalje sve relevantne informacije nadležnim tijelima predmetne države članice, koja prema potrebi poduzimaju mjere u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom. Ured prema potrebi obavješćuje i predmetnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju.”; [Am. 57]

    (ca)

    dodaje se stavak 6.a:

    „6.a     Glavni direktor redovito obavješćuje nadzorni odbor, u skladu s člankom 17. stavkom 5., o slučajevima u kojima je odlučio ne pokrenuti istragu, navodeći razloge za tu odluku.” [Am. 58]

    6.

    članak 7. mijenja se kako slijedi:

    (-a)

    u članku 7. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

    „1.     Glavni direktor rukovodi istragama po potrebi na temelju pisanih naputaka. Istrage pod njegovim vodstvom provodi osoblje Ureda koje je on odredio. Glavni direktor ne provodi istrage osobno.” [Am. 59]

    (a)

    u stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Nadležna tijela država članica pružaju potrebnu pomoć kojom omogućuju osoblju Ureda djelotvorno izvršenje njegovih zadaća u skladu s ovom Uredbom i bez nepotrebne odgode.”;

    (b)

    u stavak 3. umeće se sljedeći drugi podstavak:

    „Na zahtjev Ureda u vezi s pitanjima koja se istražuju, financijsko-obavještajne jedinice osnovane na temelju Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i druga relevantna nadležna tijela država članica Uredu dostavljaju sljedeće:

    (a)

    informacije iz [članka 32.a stavka 3.] Direktive (EU) 2015/849 (16);

    (b)

    kad je to neophodno za istragu, evidencije o transakcijama.”;

    (c)

    u stavku 3. dodaje se sljedeći treći podstavak:

    „Kada pružaju pomoć u skladu s prethodnim podstavcima, nacionalna nadležna tijela postupaju poštujući sva nacionalna postupovna pravila koja se primjenjuju na predmetno nacionalno nadležno tijelo.”;

    (ca)

    u stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Institucije, tijela, uredi i agencije osiguravaju da njihovi dužnosnici, drugi službenici, članovi, voditelji i zaposlenici pružaju potrebnu pomoć kojom omogućuju osoblju Ureda da bez nepotrebne odgode djelotvorno izvršava svoje zadaće u skladu s ovom Uredbom.” [Am. 60]

    (cb)

    stavak 4. briše se; [Am. 61]

    (cc)

    u stavku 6. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

    „6.     Ako se istragom pokaže da bi za zaštitu financijskih interesa Unije moglo biti primjereno poduzeti administrativne mjere predostrožnosti, Ured bez odgađanja obavještava predmetnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju o istrazi u tijeku i predlaže mjere koje se trebaju poduzeti. Ta obavijest uključuje:” [Am. 62]

    (cd)

    u stavku 6. prvom podstavku točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

    „(b)

    sve informacije koje bi mogle pomoći instituciji, tijelu, uredu ili agenciji o kojoj je riječ da odluči o tome koje je administrativne mjere predostrožnosti primjereno poduzeti za zaštitu financijskih interesa Unije;” [Am. 63]

    (ce)

    u stavku 6. prvom podstavku točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

    „(c)

    bilo kakve posebne mjere koje se preporučuju za osiguravanje povjerljivosti, osobito u slučajevima u kojima se, u skladu s nacionalnim propisima koji se primjenjuju za istrage, upotrebljavaju istražne mjere koje spadaju u nadležnost nacionalnih sudskih tijela ili istražne mjere koje spadaju u nadležnost drugog nacionalnog tijela.” [Am. 64]

    (d)

    u stavku 6. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Osim onoga što se predviđa prvim podstavkom, predmetna institucija, tijelo, ured ili agencija mogu se u svakom trenutku obratiti Uredu kako bi u bliskoj suradnji s Uredom poduzeli sve odgovarajuće mjere bez odgađanja obavješćuju Ured o svakom odstupanju od predloženih mjera predostrožnosti, uključujući mjere i razlozima za osiguranje dokaza, te bez odgađanja obavješćuju Ured o toj odluci odstupanje .”; [Am. 65]

    (e)

    stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:

    „8.   Ako se istraga ne može zatvoriti u roku od 12 mjeseci od njezina otvaranja, glavni direktor po isteku tih 12 mjeseci i svakih šest mjeseci nakon toga izvješćuje nadzorni odbor, pri čemu detaljno navodi razloge te, prema potrebi, predviđene kašnjenja te poduzete korektivne mjere za ubrzavanje istrage.”; [Am. 66]

    (ea)

    dodaje se stavak 8.a:

    „8.a     Izvješće po potrebi sadržava barem kratak opis činjenica, njihovu pravnu kvalifikaciju, procjenu prouzročene štete ili štete koja bi mogla biti prouzročena, datum isteka razdoblja zastare, razloge zašto se ne može zadržati razdoblje od dvanaest mjeseci i predviđene korektivne mjere za ubrzavanje istrage.” [Am. 67]

    7.

    članak 8. mijenja se kako slijedi:

    (-a)

    stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

    „1.     Institucije, tijela, uredi i agencije odmah prosljeđuju Uredu sve informacije o mogućim slučajevima prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti ili nepravilnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije. Ova se dužnost primjenjuje na EPPO kada predmetni slučajevi ne ulaze u područje njegova djelovanja u skladu s Poglavljem IV. Uredbe (EU) 2017/1939.” [Am. 68]

    (a)

    u stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

    „Kada institucije, tijela, uredi i agencije izvješćuju EPPO u skladu s člankom 24. Uredbe (EU) 2017/1939, umjesto prethodno navedenog mogu mogu postupiti u skladu s obvezom iz prvog podstavka i Uredu proslijediti primjerak izvješća poslanog EPPO-u.”; [Am. 69]

    (b)

    stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

    „2.   Institucije, tijela, uredi i agencije te, ako to nije u suprotnosti s nacionalnim pravom, nadležna tijela država članica na zahtjev Ureda ili na vlastitu inicijativu bez odgode dostavljaju Uredu sve raspoložive dokumente ili informacije koje se odnose na istragu Ureda koja je u tijeku. [Am. 70]

    Prije pokretanja istrage na zahtjev Ureda dostavljaju sve raspoložive dokumente ili informacije nužne za procjenu navoda ili primjenu kriterija za pokretanje istrage kako je utvrđeno člankom 5. stavkom 1.”;

    (c)

    stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

    „3.   Institucije, tijela, uredi i agencije te, ako to nije u suprotnosti s nacionalnim pravom, nadležna tijela država članica bez odgode dostavljaju Uredu , na zahtjev Ureda ili na vlastitu inicijativu, sve ostale važne raspoložive dokumente ili informacije koje se odnose na borbu protiv prijevara, korupcije i bilo koje druge nezakonite aktivnosti ili nepravilnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije.”; [Am. 71]

    (d)

    dodaje se sljedeći stavak 4.:

    „4.   Ovaj se članak ne primjenjuje na EPPO u pogledu kaznenih djela u vezi s kojima bi mogao izvršavati svoju nadležnost u skladu s člancima 22. i 25 Poglavljem IV . Uredbe (EU) 2017/1939. [Am. 72]

    Time se ne dovodi u pitanje mogućnost da EPPO dostavi Uredu važne informacije o predmetima u skladu s člankom 34. stavkom 8., člankom 36. stavkom 6., člankom 39. stavkom 4. i člankom 101. stavcima 3. i 4. Uredbe (EU) 2017/1939.”;

    8.

    članak 9. mijenja se kako slijedi:

    (-a)

    u stavku 2. četvrti podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Zahtjevi iz drugog i trećeg podstavka ne primjenjuju se na uzimanje izjava u okviru provjera i inspekcija na licu mjesta. Međutim, umiješana osoba obavješćuje se o svojim pravima prije podnošenja izjave, a posebice o pravu na pomoć osobe po vlastitom izboru.” [Am. 73]

    (-aa)

    u stavku 4. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „U tu svrhu Ured umiješanoj osobi šalje poziv na izjašnjavanje bilo pisanim putem ili u razgovoru s osobljem koje odredi Ured. Poziv sadrži sažetak činjenica koje se odnose na umiješanu osobu i informacije iz članaka 15. i 16. Uredbe (EU) 2018/1725 te se u njemu navodi rok za podnošenje primjedbi, koji ne smije biti kraći od deset radnih dana od primitka poziva na izjašnjavanje. Taj se rok može skratiti ako umiješana osoba za to da svoj izričit pristanak ili zbog opravdanih razloga hitnosti istrage. Takve se primjedbe navode u završnom izvješću o istrazi.” [Am. 74]

    (a)

    u stavku 4. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „U propisno opravdanim slučajevima kad je nužno očuvati povjerljivost istrage i/ili upotrijebiti istražne postupke koji su u nadležnosti EPPO-a ili nacionalnog sudskog tijela, glavni direktor može odlučiti odgoditi ispunjenje obveze u pogledu pozivanja umiješane osobe na izjašnjavanje.”;

    (aa)

    dodaje se stavak 5.a:

    „5.a     U slučajevima kada Ured predlaže pravosudno praćenje i ne dovodeći u pitanje prava na povjerljivost podataka o zviždačima i informatorima, umiješana osoba ima pristup izvješću koje je sastavio Ured u skladu s člankom 11. nakon provedene istrage te svim relevantnim dokumentima, u mjeri u kojoj se oni odnose na tu osobu te ako se, kada je to primjenjivo, EPPO i nacionalna pravosudna tijela ne protive unutar razdoblja od šest mjeseci. Odobrenje nadležnog pravosudnog tijela može se dodijeliti i prije isteka tog razdoblja.” [Am. 75]

    8.a

    umeće se članak 9.a:

    „Članak 9.a

    Nadzornik postupovnih jamstava

    1.     Komisija imenuje nadzornika postupovnih jamstava („nadzornik”), u skladu s postupkom iz stavka 2., na neobnovljiv mandat od pet godina. Po isteku mandata on ostaje na dužnosti sve dok ga se ne zamijeni.

    2.     Nakon poziva na podnošenje prijava u Službenom listu Europske unije, Komisija sastavlja popis odgovarajuće kvalificiranih kandidata za funkciju nadzornika. Komisija imenuje nadzornika nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i Vijećem.

    3.     Nadzornik ima potrebne kvalifikacije i iskustvo u području postupovnih prava i jamstava.

    4.     Nadzornik potpuno neovisno obnaša svoju funkciju i ne smije ni od koga tražiti niti primati upute pri izvršavanju svojih dužnosti.

    5.     Nadzornik prati poštuje li Ured postupovna prava i jamstva. On je odgovoran za postupanje s pritužbama koje zaprimi Ured.

    6.     Nadzornik svake godine podnosi izvješće o izvršavanju te funkcije Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji, nadzornom odboru i Uredu. Ne navodi pojedinačne slučajeve pod istragom i osigurava povjerljivost istraga čak i nakon njihova završetka.” [Am. 76]

    8.b

    umeće se članak 9.b:

    „Članak 9.b

    Mehanizam za podnošenje pritužbi

    1.     Ured u suradnji s nadzornikom poduzima potrebne mjere za uspostavu mehanizma za podnošenje pritužbi kako bi se pratilo i osiguralo poštovanje postupovnih jamstava u svim aktivnostima Ureda.

    2.     Bilo koja osoba umiješana u istragu Ureda ima pravo podnijeti pritužbu nadzorniku u pogledu usklađenosti Ureda s postupovnim jamstvima iz članka 9. Podnošenje pritužbe nema suspenzivni učinak na provedbu istrage koja je u tijeku.

    3.     Pritužbe se mogu podnijeti najkasnije mjesec dana nakon što podnositelj sazna relevantne činjenice koje predstavljaju navodnu povredu njegovih postupovnih jamstava. Nikakve se pritužbe ne mogu podnijeti kasnije od mjesec dana nakon zatvaranja istrage. Pritužbe povezane s rokom iz članka 9. stavka 2. i članka 9. stavka 4. podnose se prije isteka roka utvrđenog tim odredbama.

    4.     Po primitku pritužbe, nadzornik odmah obavješćuje glavnog direktora Ureda i pruža Uredu mogućnost da u roku od 15 radnih dana riješi problem koji je pokrenuo podnositelj.

    5.     Ne dovodeći u pitanje članak 10. ove Uredbe, Ured nadzorniku prosljeđuje sve informacije koje nadzorniku mogu biti potrebne za izdavanje preporuke.

    6.     Nadzornik daje preporuku o pritužbi bez odgode, a najkasnije u roku od dva mjeseca nakon što je Ured obavijestio nadzornika o mjeri koju je poduzeo za rješavanje problema ili nakon isteka razdoblja iz stavka 3. Preporuka se šalje Uredu i o njoj se obavještava podnositelj. U iznimnim slučajevima, nadzornik može odlučiti produljiti razdoblje za izdavanje preporuke za dodatnih 15 dana. Nadzornik obavješćuje glavnog direktora o razlozima za produljenje pisanim putem. Ako nadzornik ne izda preporuku unutar vremenskog roka utvrđenog ovim stavkom, smatra se da je nadzornik odbio pritužbu bez preporuke.

    7.     Ne miješajući se u provođenje istrage u tijeku, nadzornik razmatra žalbu primjenjujući kontradiktorni postupak. Nadzornik može pozvati svjedoke, uz njihov pristanak, da daju pisana ili usmena objašnjenja koja on smatra važnima za utvrđivanje činjenica.

    8.     Glavni direktor slijedi preporuku nadzornika o predmetnom pitanju, osim u opravdanim slučajevima u kojima od nje može odstupiti. Ako glavni direktor odstupi od preporuke nadzornika, on priopćuje podnositelju pritužbe i nadzorniku glavne razloge za takvu odluku, u mjeri u kojoj time ne utječe na istragu u tijeku. On navodi razloge za neprihvaćanje nadzornikove preporuke u napomeni koja se prilaže završnom izvješću o istrazi.

    9.     Glavni direktor može zatražiti mišljenje nadzornika o bilo kojem pitanju povezanom s poštovanjem postupovnih jamstava u mandatu nadzornika, među ostalim i o odluci da se odgodi davanje informacija o umiješanim osobama iz članka 9. stavka 3. Glavni direktor u svakom takvom zahtjevu navodi rok unutar kojeg nadzornik treba dati odgovor.

    10.     Ne dovodeći u pitanje vremenske rokove iz članka 90.a Pravilnika o osoblju, u slučaju da je dužnosnik ili drugi službenik Unije podnio pritužbu glavnom direktoru u skladu s člankom 90.a Pravilnika o osoblju i da je dužnosnik ili drugi službenik podnio pritužbu nadzorniku u vezi s istim problemom, glavni će direktor pričekati preporuke nadzornika prije odgovaranja na pritužbu.” [Am. 77]

    9.

    članak 10. mijenja se kako slijedi:

    (-a)

    stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

    „1.     Informacije proslijeđene ili dobivene u bilo kojem obliku tijekom istraga izvan institucija, tijela, ured i agencija zaštićuju se u skladu s odgovarajućim odredbama prema nacionalnom pravu i pravu Unije.” [Am. 78]

    (-aa)

    stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

    „2.     Informacije proslijeđene ili dobivene u bilo kojem obliku tijekom istraga u institucijama, tijelima, uredima i agencijama smatraju se poslovnom tajnom i uživaju zaštitu koja se predviđa pravilima važećima u institucijama Unije.” [Am. 79]

    (-ab)

    dodaje se stavak 3.a:

    „3.a     Ured objavljuje svoja izvješća i preporuke nakon što nadležna tijela zaključe sve povezane nacionalne postupke i postupke Unije te objava više ne utječe na istrage. Objava mora biti u skladu s pravilima i načelima o zaštiti podataka utvrđenima u ovom članku i članku 1.” [Am. 80]

    (a)

    u stavku 4. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Ured imenuje službenika za zaštitu podataka u skladu s člankom 24 43 . Uredbe (EZ EU ) br. 45 2018 /2001 1725 .”; [Am. 81]

    (aa)

    dodaje se stavak 5.a:

    „5.a     Osobe koje Uredu prijavljuju kaznena djela i kršenja povezana s financijskim interesima Unije u potpunosti su zaštićene, osobito zakonodavstvom Unije koje se odnosi na zaštitu osoba koje prijavljuju povrede prava Unije.” [Am. 82]

    10.

    članak 11. mijenja se kako slijedi:

    (a)

    u stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Izvješću se mogu priložiti prilažu preporuke glavnog direktora o mjerama koje treba poduzeti. U tim se preporukama prema potrebi navode sve stegovne, upravne, financijske i/ili sudske mjere institucija, tijela, ureda i agencija te nadležnih tijela predmetnih država članica, te se posebno naznačuje procjena iznosa za povrat i preliminarna zakonska ocjena utvrđenih činjenica.”; [Am. 83]

    (b)

    stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

    „2.   Pri sastavljanju takvih izvješća i preporuka uzimaju se u obzir odgovarajuće odredbe prava Unije te, u mjeri u kojoj je primjenjivo, nacionalnog prava predmetne države članice.

    Ured poduzima odgovarajuće interne mjere kako bi se osigurala ujednačena kvaliteta završnih izvješća i preporuka te razmatra je li potrebno revidirati smjernice o istražnim postupcima kako bi se uklonile moguće nedosljednosti. [Am. 84]

    Nakon jednostavne provjere njihove autentičnosti, izvješća sastavljena na toj osnovi , uključujući sve dokaze koji idu u prilog tim izvješćima i koji su im priloženi, imaju snagu prihvatljivog dokaza u sudskim postupcima koji nemaju kaznenopravnu narav a koji se vode pred nacionalnim sudovima te u upravnim postupcima u državama članicama. Ova Uredba ne utječe na ovlast nacionalnih sudova da slobodno ocijene dokaze. [Am. 85]

    Izvješća koja sastavlja Ured imaju snagu prihvatljivog dokaza u kaznenim postupcima u državi članici u kojoj se pokažu potrebnima na isti način i pod istim uvjetima kao administrativna izvješća koja sastavljaju nacionalni upravni inspektori. Na ta izvješća primjenjuju se ista pravila evaluacije koja se primjenjuju na administrativna izvješća koja sastavljaju nacionalni upravni inspektori i imaju jednaku dokaznu snagu kao takva izvješća. [Am. 86]

    Države članice obavješćuju Ured o svim pravilima nacionalnog prava koja su relevantna za potrebe trećeg prvog podstavka. [Am. 87]

    Nacionalni sudovi obavješćuju Ured o svakom odbijanju dokaza u skladu s ovim stavkom. Obavijest uključuje pravnu osnovu i detaljno obrazloženje odbijanja. Glavni direktor u svojim godišnjim izvješćima u skladu s člankom 17. stavkom 4. ocjenjuje prihvatljivost dokaza u državama članicama. [Am. 88]

    Izvješća koja sastavlja Ured imaju snagu prihvatljivog dokaza u sudskim postupcima koji se vode pred sudovima Unije i u upravnim postupcima u Uniji.”;

    (c)

    stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

    „3.   Izvješća i preporuke sastavljeni po završetku vanjske istrage i svi relevantni dokumenti povezani s njom šalju se , prema potrebi, nadležnim tijelima predmetnih država članica u skladu s pravilima koja se odnose na vanjske istrage i, prema potrebi, predmetnoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji. Ta institucija, tijelo, ured ili agencija poduzima one mjere , pogotovo stegovne ili pravne prirode, koje nalažu rezultati vanjske istrage i o njima izvješćuje Ured u roku utvrđenom u preporukama koje se prilažu izvješću te, osim toga, i i to na zahtjev Ureda. Nadležna tijela država članica u roku od devet mjeseci izvještavaju Ured o mjerama poduzetima na temelju izvješća o predmetu. ”; [Am. 89]

    (ca)

    stavak 4. briše se; [Am. 90]

    (cb)

    stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

    „5.     Ako se u izvješću sastavljenom po završetku istrage otkriju činjenice koje bi mogle dovesti do kaznenog postupka, o tome se bez odgađanja obavještavaju sudska tijela predmetne države članice, ne dovodeći u pitanje članke 12.c i 12.d.” [Am. 91]

    (cc)

    umeće se stavak 6.a:

    „6.a     Nadležna tijela država članica i institucije, tijela, uredi i agencije jamče da se provode stegovne, administrativne, financijske i pravosudne preporuke glavnog direktora u skladu sa stavcima 1. i 3. i dostavljaju Uredu detaljno izvješće o mjerama poduzetima do 31. ožujka svake godine, uključujući po potrebi razloge za neprovođenje preporuka Ureda.” [Am. 92]

    (cd)

    stavak 8. mijenja se kako slijedi:

    „8.     Ako je informator Uredu dostavio informacije koje su dovele do istrage, Ured ga obavješćuje o zatvaranju istrage. No Ured može odbiti takav zahtjev ako smatra da se njime dovode u pitanje zakoniti interesi umiješane osobe, djelotvornost istrage i daljnjih mjera ili zahtjevi povjerljivosti.” [Am. 93]

    10.a

    Iza članka 11. umeće se novi članak:

    „Članak 11.a

    Tužba pred Općim sudom

    Svaka umiješana osoba može podnijeti tužbu protiv Komisije u pogledu poništenja izvješća o istrazi koje je podneseno nacionalnim tijelima ili institucijama u skladu s člankom 11. stavkom 3. na temelju nedostataka kompetencija, povrede temeljnih postupovnih zahtjeva, povrede Ugovora, uključujući kršenje Povelje, ili zlouporabe ovlasti.” [Am. 94]

    11.

    članak 12. mijenja se kako slijedi:

    (-a)

    stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

    „1.     Ne dovodeći u pitanje članke 10. i 11. ove Uredbe kao ni odredbe Uredbe (Euratom, EZ) br. 2185/96, Ured može nadležnim tijelima predmetnih država članica pravovremeno proslijediti informacije dobivene tijekom provođenja provjera ili inspekcija na licu mjesta u skladu s člankom 3. kako bi im se omogućilo poduzimanje odgovarajućih mjera u skladu s njihovim nacionalnim pravom. Informacije može proslijediti i predmetnoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji.” [Am. 95]

    (a)

    u stavku 1. dodaje se sljedeća rečenica:

    „Informacije može proslijediti i predmetnoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji.”; [Am. 96]

    (aa)

    u stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Ne dovodeći u pitanje članke 10. i 11. glavni direktor prosljeđuje sudskim tijelima predmetne države članice informacije koje je Ured dobio tijekom provođenja istraga u institucijama, tijelima, uredima i agencijama u vezi s činjenicama koje spadaju u nadležnost nacionalnog sudskog tijela.” [Am. 97]

    (b)

    stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

    „3.   Nadležna tijela predmetne države članice, ako to nije u suprotnosti s nacionalnim pravom, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Ureda pravovremeno u roku od mjesec dana obavješćuju Ured o mjerama poduzetima na temelju informacija koje su im proslijeđene u skladu s ovim člankom.”; [Am. 98]

    (c)

    dodaje se sljedeći stavak 5.:

    „5.   Ured može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, razmjenjivati relevantne informacije s mrežom Eurofisc uspostavljenom Uredbom Vijeća (EU) br. 904/2010 (17).”;

    12.

    umeću se sljedeći članci:

    „Članak 12.a

    Službe za usklađivanje borbe protiv prijevara u državama članicama

    1.   Države članice, za potrebe ove Uredbe, određuju službu (‚služba za usklađivanje borbe protiv prijevara’) kako bi se olakšala djelotvorna suradnja i razmjena informacija s Uredom, uključujući razmjenu operativnih informacija. Ako je primjereno, u skladu s nacionalnim pravom služba za usklađivanje borbe protiv prijevara može se smatrati nadležnim tijelom za potrebe ove Uredbe.

    2.   Na zahtjev Ureda službe za usklađivanje borbe protiv prijevara pružaju, pribavljaju ili usklađuju potrebnu pomoć prije donošenja odluke o pokretanju istrage te tijekom ili nakon istrage kako bi Ured svoje zadaće mogao djelotvorno obavljati. Pomoć posebno uključuje pomoć nacionalnih nadležnih tijela koja se pruža u skladu s člankom 3. stavcima 6. i 7., člankom 7. stavkom 3. i člankom 8. stavcima 2. i 3.

    3.   Ured može zatražiti pomoć službi za usklađivanje borbe protiv prijevara kada provodi aktivnosti usklađivanja u skladu s člankom 12.b, što prema potrebi uključuje horizontalnu suradnju i razmjenu informacija među službama za usklađivanje borbe protiv prijevara.

    Članak 12.b

    Aktivnosti usklađivanja

    1.   Na temelju članka 1. stavka 2. Ured može organizirati i olakšavati suradnju između nadležnih tijela država članica, institucija, tijela, ureda i agencija te, u skladu s važećim sporazumima o suradnji i uzajamnoj pomoći i svim drugim pravnim instrumentima na snazi, tijela trećih zemalja i međunarodnih organizacija. U tu svrhu tijela koja sudjeluju i Ured mogu prikupljati, analizirati i razmjenjivati informacije, uključujući operativne informacije. Na zahtjev nadležnih tijela osoblje Ureda može kao pratnja sudjelovati u istražnim aktivnostima tih tijela. Primjenjuju se članak 6., članak 7. stavci 6. i 7., članak 8. stavak 3. te članak 10.

    2.   Ured može sastaviti izvješće o provedenim aktivnostima usklađivanja i proslijediti ga, prema potrebi, nadležnim nacionalnim tijelima i predmetnim institucijama, tijelima, uredima i agencijama.

    3.   Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje pravo Ureda da izvršava ovlasti koje su dodijeljene Komisiji posebnim odredbama kojima se uređuje uzajamna pomoć upravnih tijela država članica i suradnja tih tijela s Komisijom.

    3.a     Obveza uzajamne administrativne pomoći u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 515/97  (18) i Uredbom (EU) br. 608/2013  (19) također se primjenjuje na koordinacijske aktivnosti povezane s europskim strukturnim i investicijskim fondovima sukladno ovome članku. [Am. 99]

    4.   Ured može sudjelovati u radu zajedničkih istražnih timova osnovanih u skladu s primjenjivim pravom Unije i u tom okviru razmjenjivati operativne informacije pribavljene na temelju ove Uredbe.

    Članak 12.c

    Izvješćivanje EPPO-a o svakom kažnjivom postupanju u vezi s kojim bi mogao izvršavati svoju nadležnost

    1.   Ured bez nepotrebne odgode izvješćuje EPPO o svakom kažnjivom postupanju u pogledu kojeg EPPO može izvršavati svoju nadležnost u skladu s člankom 22. i člankom 25. stavcima 2. i 3 Poglavljem IV . Uredbe (EU) 2017/1939. Izvješće se dostavlja u bilo kojoj fazi što prije dostavlja prije ili tijekom istrage u nadležnosti Ureda. [Am. 100]

    2.   Izvješće sadržava barem opis činjenica i informacija koje su Uredu poznate , među ostalim procjenu prouzročene štete ili štete koja bi mogla biti prouzročena, ako Ured ima takve informacije, moguću pravnu kvalifikaciju te sve dostupne informacije o potencijalnim žrtvama, osumnjičenicima i svim drugim uključenim osobama. Zajedno s izvješćem Ured prosljeđuje EPPO-u sve ostale relevantne informacije koje posjeduje o tom predmetu. [Am. 101]

    3.   Ured nema obvezu EPPO izvijestiti o navodima za koje je očito da su neosnovani.

    U slučajevima u kojima informacije koje primi Ured ne sadržavaju elemente utvrđene stavkom 2. i nikakva istraga u nadležnosti Ureda nije u tijeku, Ured može izvršiti preliminarnu evaluaciju navoda. Ta se evaluacija žurno provodi bez odgađanja , a u svakom slučaju u roku od dva mjeseca od primitka informacija. Tijekom navedene evaluacije primjenjuju se članak 6. i članak 8. stavak 2. Ured se suzdržava od provedbe mjera koje bi mogle ugroziti moguće buduće istrage EPPO-a. [Am. 102]

    Nakon te preliminarne evaluacije, ako su uvjeti iz stavka 1. ispunjeni, Ured podnosi izvješće EPPO-u.

    4.   Ako se tijekom istrage u nadležnosti Ureda sazna za postupanje iz stavka 1., a EPPO pokrene istragu nakon što mu se dostavi izvješće, Ured ne nastavlja provoditi svoju istragu o istim činjenicama, osim u skladu s člankom 12.e ili člankom 12.f.

    Za potrebe primjene prvog podstavka, Ured u skladu s člankom 12.g stavkom 2. putem EPPO-ova sustava vođenja predmeta provjerava provodi li EPPO istragu. Ured može od EPPO-a zatražiti dodatne informacije. EPPO u roku od 10 radnih dana odgovara na takav zahtjev.

    5.   Institucije, tijela, uredi i agencije mogu Uredu uputiti zahtjev za izvršenje preliminarnih evaluacija navoda koji su im prijavljeni. Za potrebe tih zahtjeva primjenjuje primjenjuju se stavak 3. stavci od 1. do 4. mutatis mutandis. Ured izvješćuje predmetnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju o rezultatima preliminarne evaluacije, osim ako bi pružanje tih informacija moglo ugroziti istragu koju provodi Ured ili EPPO [Am. 103]

    6.   Ako Ured zaključi svoju istragu nakon podnošenja izvješća EPPO-u u skladu s ovim člankom, ne primjenjuju se članak 9. stavak 4. i članak 11.

    Članak 12.d

    Izbjegavanje udvostručavanja istraga

    1.    Glavni direktor ne pokreće istragu u skladu s člankom 5. i prekida istragu koja je u tijeku ako EPPO provodi istragu o istim činjenicama, osim u skladu s člankom 12.e ili člankom 12.f. Glavni direktor obavješćuje EPPO o svakoj odluci o nepokretanju ili prekidu koja je donesena na temelju takvih razloga. [Am. 104]

    Za potrebe primjene prvog podstavka, Ured u skladu s člankom 12.g stavkom 2. putem EPPO-ova sustava vođenja predmeta provjerava provodi li EPPO istragu. Ured može od EPPO-a zatražiti dodatne informacije. EPPO u roku od 10 radnih dana odgovara na takav zahtjev. Taj se rok može produljiti u iznimnim slučajevima pod uvjetima koji će se utvrditi u radnim dogovorima iz članka 12.g stavka 1. [Am. 105]

    Ako Ured zaključi svoju istragu u skladu s prvim podstavkom, ne primjenjuju se članak 9. stavak 4. i članak 11. [Am. 106]

    1.a     Ured se na zahtjev EPPO-a suzdržava od poduzimanja radnji ili mjera kojima bi se mogla ugroziti istraga ili kazneni progon koje provodi EPPO. EPPO bez nepotrebne odgode obavješćuje Ured kad se prestanu primjenjivati razlozi njegova zahtjeva. [Am. 107]

    1.b     Ako EPPO zaključi ili obustavi istragu o kojoj je primio informacije od glavnog direktora u skladu sa stavkom 1. a koje su relevantne za izvršavanje ovlasti Ureda, o tome bez odgode obavješćuje Ured te može davati preporuke u vezi s daljnjim administrativnim istragama. [Am. 108]

    Članak 12.e

    Potpora koju Ured pruža EPPO-u

    1.   Tijekom istrage koju provodi EPPO te na zahtjev EPPO-a u skladu s člankom 101. stavkom 3. Uredbe (EU) 2017/1939 Ured u skladu sa svojim mandatom podupire ili nadopunjuje aktivnosti EPPO-a, a posebno:

    (a)

    pružanjem informacija, analiza (uključujući forenzičke analize), stručnih znanja i operativne potpore;

    (b)

    olakšavanjem koordinacije posebnih mjera nadležnih nacionalnih upravnih tijela i tijela Unije;

    (c)

    provođenjem administrativnih istraga.

    2.   Na Zahtjev na temelju stavka 1. zahtjev upućuje se upućuje pisanim putem i u njemu se određuje jedna ili više mjera čiju provedbu EPPO traži od Ureda te se, prema potrebi, navodi predviđeni rok provedbe takvih mjera. Taj zahtjev sadržava informacije o istragama u nadležnosti EPPO-a ako su relevantne za svrhu zahtjeva. Ured prema potrebi može zatražiti dodatne informacije. određuju barem:

    (a)

    informacije o istrazi u nadležnosti EPPO-a ako su relevantne za svrhu zahtjeva;

    (b)

    jedna ili više mjera čiju provedbu EPPO traži od Ureda;

    (c)

    prema potrebi, predviđeni rok provedbe takvih mjera;

    (d)

    upute u skladu sa stavkom 2.a.

    Ured prema potrebi može zatražiti dodatne informacije. [Am. 109]

    2.a     Kako bi se zaštitila prihvatljivost dokaza, kao i temeljna prava i postupovna jamstva, ako Ured provodi mjere potpore ili dopune na zahtjev EPPO-a u skladu s ovim člankom, EPPO može uputiti Ured na primjenu viših standarda temeljnih prava, postupovnih jamstava i zaštite podataka nego što je to navedeno u ovoj Uredbi. Na taj način detaljno se navode formalni zahtjevi i postupci koje treba primijeniti.

    Ako EPPO nije omogućio takve posebne upute, primjenjuju se mutatis mutandis Poglavlje VI. (postupovna jamstva) i Poglavlje VIII. (zaštita podataka) Uredbe (EU) 2017/1939 u pogledu mjera koje provodi Ured u skladu s ovim člankom [Am. 110]

    Članak 12.f

    Dopunske istrage

    1.   U propisno opravdanim slučajevima kada EPPO provodi istragu, ako glavni direktor smatra da bi istragu trebalo pokrenuti u skladu s mandatom Ureda radi olakšavanja donošenja mjera predostrožnosti ili financijskih, stegovnih ili administrativnih mjera, Ured obavješćuje EPPO pisanim putem navodeći prirodu i svrhu takve istrage i tražeći pisanu suglasnost EPPO-a za pokretanje dopunske istrage . [Am. 111]

    EPPO može u roku od 30 20 dana od primitka tih informacija podnijeti daje svoju suglasnost za pokretanje istrage odnosno podnosi prigovor na pokretanje ili nastavak istrage ili na poduzimanje određenih istražnih radnji bilo koje određene istražne radnje ako mora spriječiti ugrožavanje istrage ili kaznenog progona koje provodi te sve dok za to postoje osnove. U propisno opravdanim slučajevima EPPO može produljiti taj rok za dodatnih 10 radnih dana. O tome obavješćuje Ured.

    Ako EPPO uloži prigovor, Ured ne pokreće dopunsku istragu. U tom slučaju EPPO bez nepotrebne odgode obavješćuje Ured kad prestanu vrijediti razlozi njegova prigovora. [Am. 112]

    Ako EPPO ne uloži prigovor u roku iz prethodnog podstavka da svoju suglasnost , Ured može pokrenuti ili nastaviti istragu te je provodi uz blisko savjetovanje s EPPO-om. [Am. 113]

    Ako EPPO ne odgovori u roku iz drugog podstavka, Ured može započeti savjetovanje s EPPO-om kako bi donio odluku u roku od 10 dana. [Am. 114]

    Ured obustavlja ili prekida svoju istragu, ili odustaje od poduzimanja određenih istražnih radnji ako, iz istih razloga kako je navedeno u drugom podstavku, EPPO naknadno uloži prigovor na istragu ili radnje.

    2.   Ako EPPO obavijesti Ured da ne provodi istragu kao odgovor na zahtjev za dostavu informacija podnesenog u skladu s člankom 12.d, a zatim naknadno pokrene istragu o istim činjenicama, EPPO bez odgađanja o tome obavješćuje Ured. Ako nakon primitka tih informacija glavni direktor smatra da bi istragu koju je pokrenuo Ured trebalo nastaviti radi olakšavanja donošenja mjera predostrožnosti ili financijskih, stegovnih ili administrativnih mjera, primjenjuje se stavak 1.

    Članak 12.g

    Sporazumi o radu (radni dogovori) i razmjena informacija s EPPO-om

    1.   Ako je potrebno olakšati suradnju s EPPO-om kako je utvrđeno u članku 1. stavku 4.a, Ured s EPPO-om zaključuje administrativne dogovore. U takvim sporazumima o radu (radnim dogovorima) mogu se utvrditi praktične pojedinosti povezane s razmjenom informacija, uključujući osobne podatke, operativne, strateške ili tehničke informacije te povjerljive informacije , kao i uspostavom platformi informacijske tehnologije, uključujući zajednički pristup ažuriranju i usklađenost softvera . Oni uključuju detaljne dogovore o stalnoj razmjeni informacija tijekom primanja i provjere navoda u oba ureda u svrhu utvrđivanja nadležnosti nad istragama koje provode oba ureda. Oni također uključuju dogovore o prijenosu dokaza između Ureda i EPPO-a, kao i dogovore o raspodjeli troškova .

    Prije sklapanja sporazuma o radu s EPPO-om, glavni direktor šalje nacrt Europskom nadzorniku za zaštitu podataka, nadzornom odboru i Europskom parlamentu radi obavijesti. Europski nadzornik za zaštitu podataka i nadzorni odbor bez odgode dostavljaju svoja mišljenja. [Am. 115]

    2.   Ured na temelju sustava ‚ima/nema pogotka’ ima neizravan pristup informacijama u EPPO-ovu sustavu vođenja predmeta. Kad god se podaci koje je u sustav vođenja predmeta unio Ured podudaraju s podacima koje posjeduje EPPO, o tom se podudaranju obavješćuju podjednako EPPO i Ured. Ured poduzima odgovarajuće mjere kako bi EPPO-u omogućio pristup informacijama u svojemu sustavu vođenja predmeta na temelju sustava ‚ima/nema pogotka’.

    Svaki neizravni pristup Ureda informacijama u EPPO-ovu sustavu vođenja predmeta provodi se samo u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za izvršavanje funkcija Ureda, kako je definirano ovom Uredbom, i opravdava se i potvrđuje unutarnjim postupkom koji uspostavlja Ured. Ured vodi evidenciju svih slučajeva u kojima je došlo do pristupa EPPO-ovu sustavu vođenja predmeta. [Am. 116]

    2.a     Glavni direktor Ureda i glavni europski javni tužitelj sastaju se barem jednom godišnje radi rasprave o pitanjima od zajedničkog interesa.”; [Am. 117]

    12.a

    članak 15. mijenja se kako slijedi:

    (a)

    u stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Nadzorni odbor posebno nadzire napredak u vezi s primjenom postupovnih jamstava i trajanjem istraga.” [Am. 118]

    (b)

    u stavku 1. peti podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Nadzorni odbor ima pristup svim informacijama i dokumentima koje smatra potrebnima za izvršavanje svojih zadataka , uključujući izvješća i preporuke o zatvorenim istragama i odbačenim predmetima , bez uplitanja u provođenje istraga u tijeku i poštujući zahtjeve povjerljivosti i zaštite podataka .” [Am. 119]

    (c)

    u stavku 8. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Nadzorni odbor imenuje svog predsjednika. Donosi svoj poslovnik, koji se prije toga podnosi na znanje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Europskom nadzorniku za zaštitu podataka. Sastanci nadzornog odbora sazivaju se na inicijativu njegova predsjednika ili glavnog direktora. Održava se najmanje deset sastanaka godišnje. Svoje odluke nadzorni odbor donosi većinom glasova svojih članova. Njegovo tajništvo osigurava Komisija, u bliskoj suradnji s nadzornim odborom. Prije imenovanja osoblja tajništva, savjetuje se s nadzornim odborom i njegovo se stajalište uzima u obzir. Tajništvo djeluje u skladu s uputama nadzornog odbora, neovisno o Komisiji. Ne dovodeći u pitanju njen nadzor nad proračunom nadzornog odbora i njegova tajništva, Komisija se ne upliće u izvršenje nadzorne uloge nadzornog odbora.” [Am. 120]

    13.

    članak 16. mijenja se kako slijedi:

    (-a)

    stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

    „1.     Europski parlament, Vijeće i Komisija sastaju se jednom godišnje s glavnim direktorom i na političkoj razini razmjenjuju mišljenja o politici Ureda u vezi s metodama za sprečavanje prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti ili nepravilnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije kao i borbe protiv njih. Nadzorni odbor sudjeluje u razmjeni mišljenja. Poziva se glavni europski javni tužitelj da sudjeluje u razmjeni gledišta. Na zahtjev Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije, glavnog direktora ili nadzornog odbora predstavnici Revizorskog suda, Eurojusta i/ili Europola mogu se pozvati na ad hoc osnovi da prisustvuju razmjeni mišljenja.” [Am. 121]

    (a)

    u stavku 1. treća rečenica zamjenjuje se sljedećom:

    „Na zahtjev Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije, glavnog direktora ili nadzornog odbora predstavnici Revizorskog suda, EPPO-a, Eurojusta i/ili Europola mogu se pozvati na ad hoc osnovi da prisustvuju razmjeni mišljenja.”; [Am. 122]

    (aa)

    u stavku 2. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

    „2.     Razmjena mišljenja može se odnositi na svaki predmet u pogledu kojega se slažu Europski parlament, Vijeće i Komisija. Točnije, razmjena mišljenja može se odnositi na:” [Am. 123]

    (b)

    u stavku 2. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

    „(d)

    okvir za odnose između Ureda i institucija, tijela, ureda i agencija, a posebno EPPO-a te mjeru poduzetu na temelju završnih istražnih izvješća Ureda i ostalih informacija koje je proslijedio Ured ;”[Am. 124]

    (ba)

    u stavku 2. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

    „(e)

    okvir za odnose između Ureda i nadležnih tijela država članica te mjera koju su poduzela nadležna tijela u državama članicama na temelju završnih istražnih izvješća Ureda i ostalih informacija koje je proslijedio Ured;”; [Am. 125]

    (bb)

    dodaje se novi stavak:

    „4.a     Predsjedanje razmjenom mišljenja izmjenjuje se između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije.”; [Am. 126]

    14.

    članak 17. mijenja se kako slijedi:

    (-a)

    stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

    „1.     Uredom rukovodi glavni direktor. Glavnog direktora imenuje Komisija u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 2. Mandat glavnog direktora traje sedam godina i ne može se obnavljati. Glavni direktor zapošljava se kao član privremenog osoblja u skladu s Pravilnikom o osoblju.” [Am. 127]

    (-aa)

    stavak 2. zamjenjuje se sljedećim

    „2.     Kako bi se imenovao novi glavni direktor Komisija objavljuje poziv na podnošenje prijava u Službenom listu Europske unije. Poziv se objavljuje najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata glavnog direktora na dužnosti. Nakon što Odbor za nadzor izrazi pozitivno mišljenje o postupku odabira Komisije, Komisija sastavlja popis odgovarajuće kvalificiranih kandidata. Glavnog direktora zajedničkom suglasnošću predlaže Europski parlament, Vijeće i Komisija koja ga naposljetku imenuje.” [Am. 128]

    (a)

    stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

    „3.   Glavni direktor pri obavljanju svojih dužnosti u vezi s pokretanjem i provođenjem vanjskih i unutarnjih istraga ili aktivnostima usklađivanja, ili sastavljanjem izvješća nakon takvih istraga ili aktivnosti usklađivanja, ne smije tražiti ni primati upute bilo koje vlade ili institucije, tijela, ureda ili agencije. Ako glavni direktor smatra da se mjerom koju poduzima Komisija dovodi u pitanje njegova neovisnost, o tome odmah obavješćuje nadzorni odbor i odlučuje hoće li Sudu podnijeti tužbu protiv Komisije.”; [Am. 129]

    (aa)

    stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

    „4.     Glavni direktor redovito, barem jedanput godišnje, izvješćuje Europski parlament, Vijeće, Komisiju i Revizorski sud o rezultatima istraga koje je proveo Ured i popratnim mjerama koje je Ured poduzeo u vezi s preporukama nadzornog odbora u skladu s člankom 15., uz poštovanje povjerljivosti tih istraga, legitimnih prava umiješanih osoba i informatora i po potrebi nacionalnog prava koje se primjenjuje na sudske postupke.

    Godišnje izvješće trebalo bi uključivati i ocjenu razine suradnje s nadležnim tijelima država članica i institucijama, tijelima, uredima i agencijama, s posebnim naglaskom na provedbu članka 11. stavka 2. i stavka 6.a.” [Am. 130]

    (ab)

    dodaje se stavak 4.a:

    „4.a     Na zahtjev Europskog parlamenta u kontekstu njegovih prava proračunskog nadzora, glavni direktor može pružiti informacije o aktivnostima Ureda poštujući povjerljivost istraga i daljnje postupke. Europski parlament osigurava povjerljivost informacija koje se pružaju u skladu s ovim stavkom.” [Am. 131]

    (ac)

    u stavku 5. prvi podstavak briše se: [Am. 132]

    (b)

    u stavku 5. drugi podstavak točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

    „(b)

    slučajevima u kojima su informacije poslane sudskim tijelima država članica i ili EPPO-u;”; [Am. 133]

    (ba)

    u stavku 5. trećem podstavku umeće se sljedeća točka:

    „(ba)

    odbačenim predmetima;” [Am. 134]

    (bb)

    stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

    „7.     Glavni direktor uspostavlja unutarnji mehanizam za savjetovanje i kontrolu, uključujući provjeru zakonitosti, između ostalog u vezi s poštovanjem postupovnih jamstava i temeljnih prava umiješanih osoba i svjedoka i nacionalnog prava država članica o kojima je riječ, posebno u pogledu članka 11. stavka 2. Provjeru zakonitosti provode stručnjaci Ureda za pravo i istražne postupke koji imaju kvalifikacije za obnašanje sudačke dužnosti u državi članici. Njihovo mišljenje prilaže se završnom izvješću o istrazi.” [Am. 135]

    (bc)

    stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:

    „8.     Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 19.a o donošenju kodeksa postupanja u istragama koji treba primjenjivati osoblje Ureda. Ti delegirani akti obuhvaćaju naročito:

    (a)

    postupke koje treba primjenjivati u provedbi mandata i statuta Ureda;

    (b)

    detaljna pravila kojima se uređuju istražni postupci kao i dopušteni istražni akti;

    (c)

    legitimna prava umiješanih osoba;

    (d)

    postupovna jamstva;

    (da)

    odredbe o zaštiti podatka i politici komuniciranja i pristupa dokumentima;

    (db)

    odredbe o provjeri zakonitosti i pravnim lijekovima koji stoje na raspolaganju umiješanim osobama;

    (dc)

    odnose s EPPO-om.

    Komisija se tijekom svojeg pripremnog rada savjetuje s nadzornim odborom i Europskim nadzornikom za zaštitu podataka.

    Svi delegirani akti doneseni u skladu s ovim stavkom objavljuju se na internetskoj stranici Ureda na svim službenim jezicima Unije u svrhu informiranja.” [Am. 136]

    (c)

    u prvom podstavku stavka 8. dodaje se sljedeća točka (e):

    „(e)

    odnose s EPPO-om.”. [Am. 137]

    (ca)

    u stavku 9. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Prije donošenja bilo kakvih stegovnih sankcija protiv glavnog direktora ili ukidanja njegova imuniteta, Komisija se savjetuje s nadzornim odborom.” [Am. 138]

    14.a

    članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

    „Članak 19.

    Izvješće o ocjenjivanju i revizija

    Najkasnije pet godina nakon datuma utvrđenog u skladu s drugim podstavkom članka 120. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/1939, Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću evaluacijsko izvješće o primjeni i učinku ove Uredbe, posebice kada je riječ o učinkovitosti i djelotvornosti suradnje između Ureda i EPPO-a. To je izvješće popraćeno mišljenjem nadzornog odbora.

    Najkasnije dvije godine nakon podnošenja izvješća o evaluaciji u skladu s prvim podstavkom, Komisija podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću za modernizaciju okvira Ureda, uključujući dodatna ili detaljnija pravila o osnivanju Ureda, njegovim funkcijama ili postupcima koji se primjenjuju na njegove aktivnosti, posebno u vezi s njegovom suradnjom s EPPO-om, prekograničnim istragama i istragama u državama članicama koje ne sudjeluju u EPPO-u.” [Am. 139]

    14.b

    umeće se novi članak 19.a:

    „Članak 19.a

    Izvršavanje delegiranja ovlasti

    1.     Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

    2.     Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 17. stavka 8. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine od … [datum stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od četiri godine. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

    3.     Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 17. stavka 8. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

    4.     Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

    5.     Delegirani akt donesen na temelju članka 17. stavka 8. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.” [Am. 140]

    Članak 2.

    1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    2.   Članci od 12.c do 12.f iz članka 1. točke 12. primjenjuju se od datuma utvrđenog u skladu s člankom 120. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe (EU) 2017/1939.

    Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

    Sastavljeno u …

    Za Europski parlament

    Predsjednik

    Za Vijeće

    Predsjednik


    (1)  SL C 42, 1.2.2019., str. 1.

    (2)  Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019.

    (3)  Direktiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198, 28.7.2017., str. 29.).

    (4)  Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).

    (5)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

    (6)  COM(2017)0589. Izvješću su priloženi Radni dokument službi Komisije o evaluaciji, SWD(2017)0332, i Mišljenje nadzornog odbora Ureda, Mišljenje 2/2017.

    (7)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

    (8)  Članak 129. umetnut će se u Uredbu (EU) 2018/XX Europskog parlamenta i Vijeća (nova Financijska uredba) o kojoj je postignut politički dogovor i čije se donošenje očekuje u sljedećim mjesecima.

    (9)  Uredba Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (SL L 268, 12.10.2010., str. 1.).

    (10)   Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

    (11)  Uredba Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (SL L 82, 22.3.1997., str. 1.).

    (12)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

    (13)  SL C ….

    (14)  Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja (‚EPPO’) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).

    (15)  Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

    (16)  Članak 32.a stavak 3. umetnut će se u Direktivu (EU) 2015/849 Direktivom (EU) 2018/XX Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2015/849, o kojoj je 19. prosinca 2017. postignut politički dogovor i čije se donošenje očekuje u sljedećim mjesecima.

    (17)  Uredba Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (SL L 268, 12.10.2010., str. 1.).

    (18)   Uredba Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (SL L 082, 22.3.1997., str. 1.).

    (19)   Uredba (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003 (SL L 181, 29.6.2013., str. 15.).


    Na vrh