—

Pristup traženom dokumentu dio je prava na slobodu izražavanja i informiranja koje tužiteljici pripada na temelju članka 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Prema tužiteljičinu mišljenju, time što je odbio objaviti traženi dokument, tuženik nije poštovao kriterij temeljnih prava uspostavljen Poveljom Europske unije o temeljnim pravima niti je vodio računa o temeljnim pravima, nego je na neproporcionalan način ograničio tužiteljičino pravo na slobodu izražavanja i informiranja.

—

Tužiteljica smatra da je opća pretpostavka o zabrani pristupa OLAF-ovim dokumentima protivna pravu Unije. Prema tužiteljičinu mišljenju, temeljno pravo na pristup dokumentima ne može biti lišeno smisla tako da tijelo koje primjenjuje pravo Unije iz općeg pravila o objavljivanju isključi sve dokumente koje sastavlja jedna od institucija (u ovom slučaju OLAF), a da pritom na provede analizu sadržaja traženih podataka.

—

Tužiteljica prigovara OLAF-u da je uskratio cjelovit pristup dokumentu pozivajući se na obvezu povjerljivosti. Čini se neproporcionalnim ograničenje koje na temelju navedene obveze omogućuje da se od objave izuzme cjelokupna dokumentacija o OLAF-ovoj istrazi, čime se u potpunosti lišava smisla pravo građana Unije na pristup dokumentima institucija Europske unije.

—

Tužiteljica tvrdi da nije u skladu s općim pravilom o objavljivanju da tijelo koje primjenjuje pravo Unije dopusti pristup određenim dokumentima samo ako podnositelj zahtjeva navede važan razlog u općem interesu koji opravdava odstupanje od pretpostavke o zabrani pristupa. Prema tužiteljičinu mišljenju, tijelo koje provodi obradu podataka mora opravdati postojanje iznimke koja dopušta ograničenje objave.

—

Tužiteljica tvrdi da, kad je riječ o ostvarenju prava na pristup, tuženik nije proveo pojedinačnu ocjenu i nije točno obrazložio koji je traženi podatak nužan za donošenje odluke koje je u tijeku.

—

Tužiteljica tvrdi da tuženik nije opravdao tvrdnju da će odobrenje pristupa dovesti u opasnost poslovne interese fizičkih ili pravnih osoba. Hipotetska neopravdana opasnost ne može lišiti smisla temeljno pravo na pristup i objavu podataka u općem interesu koje pripada podnositelju zahtjeva za pristup podacima.

—

Tužiteljica tvrdi da je tuženikov argument koji se odnosi na zaštitu osobnih podataka protivan pravu Unije, jer se kod pružanja javne usluge i korištenja javnog novca zaštita osobnih podataka primjenjuje uz ograničenja. Usto, tužiteljica prigovara da je tuženik nije obavijestio o tome da je trebao opravdati pristup osobnim podacima razlozima u općem interesu.

—

Tužiteljica tvrdi da postoji prevladavajući javni interes za objavljivanje traženog dokumenta. Tužiteljica temelji prevladavajući javni interes na tome da se ne može očekivati da će mađarske vlasti do kraja provesti istragu o teškim povredama koje je utvrdio OLAF. Prema tužiteljičinu mišljenju, samo objava može biti učinkovito sredstvo u tom pogledu.