23.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 269/21

1.

članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) (1) u kojem se navodi da se visok stupanj zaštite zdravlja ljudi osigurava utvrđivanjem i provedbom svih politika i aktivnosti Unije te kojim se osigurava da Unija potiče suradnju među državama članicama u području javnog zdravstva i, prema potrebi, podupire njihova djelovanja.

Članak 26. UFEU-a u kojem se navodi da unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem je osigurano slobodno kretanje robe;

2.

zaključke Vijeća od 6. prosinca 2007. o Bijeloj knjizi Komisije o strategiji za Europu u pogledu zdravstvenih problema povezanih s prehranom, prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću (2), kojima se države članice pozvalo da u okviru integriranog pristupa za rješavanje prehrambenih izazova podupru aktivnosti namijenjene mijenjanju hrane s ciljem smanjenja razina soli, zasićenih masti, transmasnih kiselina, dodanih šećera i gustoća energije, s obzirom na ulogu koju ti elementi imaju u razvoju neprenosivih bolesti, prekomjerne težine i pretilosti;

3.

zaključke Vijeća od 8. lipnja 2010. o „mjerama za smanjenje količine soli koju unosi stanovništvo radi boljeg zdravlja” (3) kojima se države članice pozvalo na jačanje ili razvoj usklađenih i održivih nacionalnih prehrambenih politika, uključujući programe za smanjenje razina soli, s ciljem smanjenja potrošnje soli do odgovarajuće razine;

4.

okvir EU-a za nacionalne inicijative o odabranim hranjivim tvarima (4), utvrđen 2011. slijedom pozitivnih rezultata Okvira EU-a za nacionalne inicijative u pogledu soli (5), kojemu je 2012. dodan Prilog I. o zasićenim mastima (6) te 2015. Prilog II. o dodanim šećerima (7), osiguravajući političke smjernice za djelovanje;

5.

zaključke Vijeća od 20. lipnja 2014. o prehrani i tjelesnoj aktivnosti (8) i Akcijski plan za suzbijanje pretilosti djece, kojima se potvrđuje koristan učinak sprečavanja bolesti u pogledu građana i zdravstvenih sustava kao i značaj zdrave prehrane za smanjenje rizika od kroničnih bolesti i neprenosivih bolesti, čime se države članice pozvalo da im zdrava prehrana i dalje bude glavni prioritet, doprinoseći tako boljem zdravlju i kvaliteti života građana EU-a te održivosti zdravstvenih sustava;

6.

potporu država članica EU-a globalnom planu djelovanja za sprečavanje i suzbijanje neprenosivih bolesti za razdoblje 2013.–2020. Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od 27. svibnja 2013. (9), kojim se pozvalo na smanjenje razine obolijevanja, smrtnosti i invalidnosti uslijed neprenosivih bolesti, koju je moguće spriječiti i izbjeći putem višesektorske suradnje na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini kako bi stanovništvo doseglo najviši mogući standard zdravlja i produktivnosti u svakoj dobi te kako te bolesti više ne bi bile prepreka dobrobiti ili društveno-gospodarskom razvoju;

7.

zaključke Izvješća Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o transmasnim kiselinama u hrani i u prehrani stanovništva Unije općenito (10);

8.

konferenciju o poboljšanju kvalitete prehrambenih proizvoda koju je organiziralo predsjedništvo 22. i 23. veljače 2016. u Amsterdamu (11), na kojoj su države članice, Norveška, Švicarska te subjekti u poslovanju s hranom i nevladine organizacije povezane sa zdravljem prihvatili plan djelovanja za poboljšanje prehrambenih proizvoda  (12) s ciljem razvoja usklađenijeg djelovanja kojim bi se postupno stvorila ponuda zdravijih proizvoda;

9.

raširenost prekomjerne tjelesne težine, pretilosti i ostalih neprenosivih bolesti povezanih s prehranom previsoka je među europskim stanovništvom te i dalje raste. To ima negativan učinak na očekivani životni vijek jer se time smanjuje razina kvalitete života građana Unije i utječe na društvo, primjerice, ugrožavanjem raspoloživosti zdrave i održive radne snage te stvaranjem visokih troškova liječenja, što može utjecati na održivost zdravstvenih sustava. Stoga se time također nameće gospodarski teret Uniji i državama članicama;

10.

točnije, visoka raširenost i porast prekomjerne tjelesne težine i pretilosti među djecom razlozi su za ozbiljnu zabrinutost te pozivaju na snažan i usklađen odgovor, na što je već ukazivano na razini država članica, Unije i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) (13);

11.

u tom kontekstu prehrana ima važnu ulogu, zajedno s ostalim pitanjima povezanima s načinom života: prehrana mnogih Europljana sadrži previše soli, zasićenih masti i šećera te previsoku razinu energetske vrijednosti, uglavnom zbog potrošnje prerađene ili gotove hrane, dok istodobno većina ljudi ne jede dovoljno voća, povrća i proizvoda od cjelovitog zrnja. U nekim je državama članicama stanovništvo još uvijek izloženo visokim količinama transmasnih kiselina;

12.

za kvalitetniju prehranu stanovništva, zdrav bi izbor trebao biti jednostavan izbor.

Da bi se takav cilj postigao, potreban je holistički pristup: fizička i društvena okruženja koja podržavaju i potiču zdrave obrasce potrošnje hrane, objektivne informacije o prehrani i obrazovanje koje se temelji na javnom zdravstvu ključni su za politike i djelovanja na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Poboljšanje kvalitete prehrambenih proizvoda s pomoću smanjenja, među ostalim, razina soli, zasićenih masti, dodanih šećera (14) i energetske vrijednosti, kao i većom dostupnošću malih i/ili smanjenih veličina porcija (15) važan je alat kojima zdrav izbor postaje jednostavniji. Općenito, takvo smanjenje ne bi trebalo dovesti do povećanja razine energetske vrijednosti (16) te smanjenja kvalitete i sigurnosti proizvoda;

13.

kako bi se postigli rezultati kod većeg dijela stanovništva, posebice djece i ranjivih skupina, potrebne su više mjere u pogledu proizvoda široke potrošnje koje većina europskog stanovništva svakodnevno konzumira;

14.

dostupnim i povoljnim prehrambenim proizvodima poboljšane kvalitete može se doprinijeti cilju smanjenja zdravstvenih nejednakosti jer bi se ranjive skupine kojima bi moglo biti teško napraviti zdrav izbor mogle lakše odlučiti za proizvode poboljšane kvalitete s obzirom na to da će postati dostupniji;

15.

na vladama leži odgovornost određivanja ciljeva javnog zdravstva koji bi se potom trebali ostvariti u suradnji sa subjektima u poslovanju s hranom i ostalim relevantnim dionicima. Na subjektima u poslovanju s hranom (17) u cijelom prehrambenom lancu leži odgovornost za poboljšanje kvalitete proizvoda i obroka koje nude te tako doprinose pretvaranju zdrava izbora u jednostavan izbor. Smjernice za obroke koje osiguravaju javna tijela (poput bolnica, škola, domova za starije ili studente), uključujući putem javne nabave, također mogu imati značajnu ulogu u podupiranju tih ciljeva;

16.

postoje razlike među polazištima država članica, od kojih neke već imaju iskustva u pogledu poboljšanja prehrambenih proizvoda, npr. utvrđivanjem kriterija za sastojke proizvoda, školske obroke ili ostalu hranu osiguranu postupkom javne nabave potvrđivanjem prijedloga subjekata u poslovanju s hranom, kao i kriterija za označivanje ili stavljanje na tržište prehrambenih proizvoda namijenjenih djeci te onih u pogledu veličine porcija;

17.

pristup, ritam smanjenja količine soli, zasićenih masti, dodanih šećera i krajnji rezultati mogu djelomično biti određeni kulturnim razlikama u pogledu prioriteta i prehrambenim navikama. Svakim bi se pristupom te kulturne razlike i prehrambene navike trebalo uzeti u obzir. Lokalnoj i tradicionalnoj hrani, uključujući oznake zemljopisnog podrijetla (18), koja je suštinski povezana s kulturom i baštinom pojedine zemlje, mogla bi se posvetiti posebna pozornost, uzimajući u obzir stanje u toj državi, primjerice njezin udio u ukupnom unosu hrane;

18.

postupno bi u hrani trebalo smanjivati količine soli, zasićenih masti i dodanih šećera kako bi se omogućilo da potrošači prihvate proizvode poboljšane kvalitete. Hrana za dojenčad i djecu zaslužuje posebnu pažnju kako bi se razvio osjećaj za raznolikost okusa, među ostalim za voće i povrće, te izbjeglo da se u ranoj dobi razvije, kada je o okusu riječ, davanje prednosti hrani bogatoj šećerima i solju;

19.

na unutarnjem se tržištu u velikoj mjeri prekogranično trguje hranom; stoga se poboljšanjem kvalitete prehrambenih proizvoda poziva na prekograničnu suradnju kako bi se postigla učinkovitost sa stajališta javnog zdravstva i industrije te tako osigurala visoka razina zaštite potrošača i zdravlja te bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

20.

moguće je da mala i srednja poduzeća (MSP) koja bi željela sudjelovati u inicijativama za poboljšanje kvalitete prehrambenih proizvoda nemaju potrebna sredstva ili vještine za rad na poboljšanju kvalitete prehrambenih proizvoda. S obzirom na njihov tržišni udio važno je obratiti više pažnje na MSP-ove, poticati pružanje podrške te među njima podizati svijest putem dobrovoljne razmjene znanja i najboljih praksi;

21.

poboljšanje sastava prehrambenih proizvoda otvara velike mogućnosti za inovacije i poslovne prilike i može dovesti do tržišne prednosti. U trgovačkim je društvima potrebna i očekivana povećana usklađenost kvalitetnijih prehrambenih proizvoda i marketinških ulaganja kako bi se promicale najzdravije mogućnosti u portfelju tih društava i zdrav izbor učinio jednostavnim;

22.

vrijednim bi se poticajem moglo pokazati uključivanje prehrambenih i zdravstvenih djelatnosti trgovačkih društava, posebno onih koje se odnose na poboljšanje kvalitete prehrambenih proizvoda, u revizorske inicijative za društveno odgovorno poslovanje;

23.

istraživanjem se osiguravaju potrebne informacije za valjan pristup poboljšanju kvalitete prehrambenih proizvoda. Potrebno znanje i iskustvo za prve važne korake u pogledu poboljšanja uglavnom je dostupno, ali takve bi se informacije moglo bolje razmjenjivati i iskorištavati;

24.

zahvaljujući podacima o trenutačnoj potrošnji i sastavu proizvoda omogućuju se aktivnosti koje trebaju biti usmjerene na najvažnije skupine proizvoda. Transparentnošću i dostupnošću tih podataka olakšava se usvajanje dobrih praksi;

25.

redovito, transparentno, vjerodostojno i nezavisno praćenje sastava proizvoda ključno je za uvid u stanje na tržištu i rezultate poduzetih mjera;

26.

drugim se čimbenicima, poput tehnoloških mogućnosti, sigurnosti hrane i ciljeva održivosti, može utjecati na rezultate poboljšanja kvalitete prehrambenih proizvoda;

27.

do kraja 2017. uspostave, bilo kao novi plan ili kao dio postojećega, nacionalni plan za poboljšanje kvalitete prehrambenih proizvoda u suradnji s relevantnim dionicima s ciljem da do 2020. zdraviji izbor postane jednostavniji za potrošače povećanom dostupnošću hrane s nižim razinama soli, zasićenih masti, dodanih šećera, energetske vrijednosti i, prema potrebi, smanjenim veličinama porcija te s ciljem informiranja potrošača o prehrambenom sastavu prerađene hrane. Lokalnoj i tradicionalnoj hrani, uključujući oznake zemljopisnog podrijetla (19), koja je suštinski povezana s kulturom i baštinom pojedine zemlje, mogla bi se posvetiti posebna pozornost, uzimajući u obzir stanje u toj državi, primjerice njezin udio u ukupnom unosu hrane;

28.

potpuno iskoriste sve postojeće strukture i alate, uključujući internetske alate platforme zdravstvene politike EU-a (20) za razmjenu iskustava o novim inicijativama i mjerama, ali i najboljim praksama, s ciljem promicanja poboljšanja kvalitete prehrambenih proizvoda;

29.

redovito, najmanje svake dvije godine, izvješćuju o postignutom napretku u pogledu inicijativa za poboljšanja kvalitete prehrambenih proizvoda te s drugima podijele referentna mjerila, kada su dostupna, najbolje provedbene prakse i rezultate u okviru Skupine na visokoj razini za prehranu i tjelesnu aktivnost (21);

30.

integriraju multidimenzionalnost poboljšanja kvalitete prehrambenih proizvoda uključivanjem predstavnika odgovornih za područja zdravstva, poljoprivrede, hrane, gospodarstva i distribucije, inovacija, istraživanja i unutarnjeg tržišta u poduzete mjere;

31.

pruže podršku tehnološkim i istraživačkim projektima u području poboljšanja kvalitete prehrambenih proizvoda kojima se žele razviti i primijeniti dobre i najnovije znanstvene spoznaje;

32.

podižu svijest i olakšavaju sudjelovanje MSP-a, primjerice poticanjem istraživačkih projekata za poboljšanje sastava hrane, pružanjem informacija o tehnikama poboljšanja kvalitete prehrambenih proizvoda i primjenom kriterija za poboljšanje kvalitete prehrambenih proizvoda na relevantne strukturne fondove, čime se pružaju pristupačna rješenja za MSP-e prilikom procesa poboljšanja kvalitete prehrambenih proizvoda;

33.

procijeni postojeće referentne vrijednosti za smanjenje soli i zasićenih masti u kontekstu okvirâ EU-a za nacionalne inicijative u pogledu soli i nacionalne inicijative o odabranim hranjivim tvarima te da podupre izradu novih mogućih referentnih vrijednosti u okviru Skupine na visokoj razini unutar jasnog vremenskog okvira;

34.

nastavi s uključivanjem relevantnih dionika na razini Unije, među ostalim subjekata u poslovanju s hranom, poštujući pritom nadležnost država članica, u postupak za poboljšanje kvalitete prehrambenih proizvoda putem:

35.

nastavi podupirati poboljšanje znanstvene osnove, praćenja te prikupljanja i razmjene podataka na razini EU-a o proizvodima poboljšane kvalitete, potrošnji i novim metodama proizvodnje;

praćenje napretka treba biti prikazano sa Zajedničkim akcijskim planom o prehrani i tjelesnoj aktivnosti (JANPA) (24) kojim koordinira Francuska i treba ga promatrati u svjetlu rada tekućih aktivnosti europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Europske komisije i Zajedničkog istraživačkog centra (JRC);

36.

pozove Zajednički istraživački centar da sudjeluju u autonomnoj provjeri i praćenju obveza platforme EU-a u pogledu poboljšanja kvalitete prehrambenih proizvoda, koje bi trebalo moći mjeriti, uspoređivati i pratiti na ispravan i transparentan način;

37.

poveća koordinaciju i usklađivanje istraživačkih aktivnosti i otvorenih istraživačkih podataka s ciljem podupiranja razvoja prehrambenih proizvoda poboljšane kvalitete zajedničkom programskom inicijativom „Zdrava prehrana za zdravi život”;

38.

kada je to moguće, usko koordinira sve nove aktivnosti u pogledu poboljšanja kvalitete prehrambenih proizvoda s postojećim skupinama i aktivnostima, poput JANPA-e i Europske mreže za smanjenje unosa soli WHO-a (ESAN, kojim koordinira Švicarska);

39.

olakša razmjenu najboljih praksi, posebice sljedećim mjerama: