31.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/1

Izvjestitelj:

Etele BARÁTH

1.1.

Nakon što je ispitao stanje makroregionalnih strategija i s njima povezana mišljenja i prijedloge (2), Europski gospodarski i socijalni odbor je na temelju dobivenih rezultata došao do očitog zaključka da je na europskoj razini potrebno razviti makroregionalne strategije. Cilj makroregija nije podijeliti već udružiti.

1.2.

EGSO preporučuje Europskom vijeću da pozdravi uključivanje makroregionalne politike u upravnu strukturu Unije te da zatraži izradu smjernica za pripremu strategije makroregionalnog razvoja u interesu gospodarskog i socijalnog razvoja koje bi vrijedile za cijeli teritorij EU-a.

1.3

EGSO smatra da je uloga makroregionalnih strategija od sve veće važnosti za budućnost EU-a. Postojeći makroregionalni programi su:

1.4.

Makroregionalne strategije mogu doprinijeti poboljšanju gospodarske konkurentnosti, izrazito poželjnom povećanju BDP-a te, povrh toga, povećanju europske dodane vrijednosti. Zahvaljujući praćenju na temelju odgovarajuće baze podataka, učinkovitoj primjeni načela partnerstva i usporednoj analizi temeljenoj na prikupljenim iskustvima, te su se strategije pokazale učinkovitima. Tako bi:

1.4.1.

se u okviru europskog semestra mogla osigurati veća vidljivost ciljeva strategije Europa 2020. ostvarenih na teritorijalnoj razini;

1.4.2.

radi bolje učinkovitosti, bilo moguće, tijekom ocjenjivanja općih i posebnih ciljeva i rezultata sredinom provedbenog razdoblja strategije Europa 2020. uključiti ekološke, urbanističke i razvojne elemente makroregionalne suradnje preuzete iz raznih sporazuma o partnerstvu;

1.4.3.

na temelju 11 strateških ciljeva kohezijske politike utvrđenih za razdoblje 2014.–2020., jačanje makroregionalnog konteksta planiranih mjera iz operativnih programa moglo osigurati njihovu dodatnu vrijednost, učinkovitost i djelotvornost na europskoj razini;

1.4.4.

makroregionalni kontekst programa regionalne suradnje utvrđenih u okviru plana EU-a za gradove i povezanih s mrežom aglomeracija mogao pogodovati sociokulturnoj integraciji i stvaranju potrebnih uvjeta za zadovoljavanje socijalnih potreba;

1.4.5

se mogao uspostaviti novi makroregionalni instrument za očuvanje okoliša i održivo iskorištavanje resursa.

1.5

EGSO preporuča da se upravna struktura na europskoj razini ojača povezivanjem civilnog društva te gradskih, lokalnih i regionalnih vlasti u svakoj fazi postupka donošenja odluka, uz koordinacijsku skupinu na visokoj razini koja se sastoji od predstavnika 28 država i odgovorna je za makroregionalno upravljanje.

2.1.

Iskustvo pokazuje, a analize Komisije potvrđuju, da makroregionalne strategije donose europsku dodanu vrijednost na području:

2.2.

Makroregionalne strategije predstavljaju nove instrumente koji odgovaraju značajnim potrebama s obzirom na to da:

2.3.

Makroregionalne strategije aktualne su iz sljedećih razloga:

2.4.

Makroregionalne su strategije po prirodi usmjerene na razvoj i mogu značajno doprinijeti jačanju i provedbi razvojne politike Europske unije, posebice kad se radi o inicijativama koje kreću od lokalne razine. Moguća glavna područja (funkcije) su sljedeća:

Većinom se radi o područjima na kojima su lokalne inicijative kojima se potiče integracija opravdane, jer europske institucije tek marginalno igraju ulogu izravnog regulatora.

2.5.

Sudionici u makroregionalnim strategijama moraju surađivati kao akteri u horizontalnoj odgovornosti njihovih vlada.

2.6.

Makroregionalni pristup, kako u svojim izgledima tako i u instrumentima upravljanja, sadrži korake za obnovu EU-a:

2.7.

Da bi makroregionalno upravljanje bilo „dobro” treba imati:

2.8.

Prema definiciji makroregionalnih strategija, makroregija:

2.9.

U sadašnjoj europskoj praksi, dvije vrste makroregija odgovaraju ovoj definiciji. Obje karakterizira mogućnost sudjelovanja sudionika iz trećih zemalja:

2.10.

Gledano s funkcionalnog stajališta, povijesne su granice Europe stvaranjem Unije postale virtualne. Makroregionalna perspektiva omogućuje ucrtavanje novih funkcionalnih granica na karti Europe. Oslanjajući se na makroregionalne sustave, mehanizmi za otvorenu suradnju koja je ojačana (ili se na njenom jačanju još radi) već odražavaju politički pristup 21. stoljeća koji će u demokratskoj Europi prednost davati suradnji koja se stalno obnavlja u korist gospodarstva i uključivog društva, uz trajno očuvanje okoliša.

3.1.

Ako se smanje regionalne razlike i osigura usklađen razvoj koji u obzir istodobno uzima socijalne potrebe i ekološke uvjete moguće je uspostaviti ravnotežu između novih glavnih točaka strategije Europa 2020., gospodarskog i financijskog upravljanja te pristupa koji „ide korak dalje od BDP-a”;

3.2.

Makroregionalne strategije pridonose poboljšanju teritorijalne kohezije osnaživanjem mehanizama solidarnosti. Također je moguće, uzimajući u obzir posebnosti različitih teritorija, bolje uskladiti razvojne instrumente.

3.3.

Prijedlozi povezani s usklađenim makroregionalnim razvojem i gospodarske prednosti koje proizlaze iz pojačane makroregionalne suradnje doprinijet će privlačenju ulaganja na području inovacija i na području važnih kapaciteta proizvodnje i opskrbe.

3.4.

Institucijske i gospodarske mreže i veze unutar makroregija znatno mogu ublažiti učinke globalizacijske krize, dajući veću važnost resursima te doprinoseći izjednačavanju razlika među regijama različitog stupnja napretka, što je postupak u okviru kojeg bi metropolska područja i druge razvijene urbane regije pokretačice razvoja mogli igrati glavnu ulogu.

3.5.

Mreže policentričnih metropolskih regija imaju veliki gospodarski i inovacijski potencijal te su pokretač za stvaranje radnih mjesta, ali istodobno predstavljaju i velik rizik za okoliš. Makroregionalne strategije mogu kompenzirati rizik povezan s klimatskim promjenama do kojih dovodi gusta naseljenost urbanih područja te planirati rješenje tog problema.

3.6.

Makroregionalne strategije mogu također podržati razmjerni razvoj malih i srednjih aglomeracija, doprinijeti učvršćivanju veza među njima i na taj način učvrstiti lokalne i regionalne vrijednosti.

3.7.

Makroregionalna politika može doprinijeti smanjenju teritorijalnih i gospodarskih nejednakosti prilagođavanjem prioritetnih programa strategije Europa 2020. različitim regionalnim kontekstima.

3.8.

Makroregionalna strategija može biti instrument za stvaranje kritične mase potrebne za interakciju gospodarskih, socijalnih i ekoloških prednosti koje potiču razvoj, što bi moglo biti od posebne važnosti za transnacionalne prekogranične programe.

3.9.

Makroregionalne strategije bi zbog svog značaja mogle pridonijeti pravednijem i dostupnijem razvoju usluga od javnog interesa, poticati pristup informacijama i znanju te poboljšati uvjete mobilnosti.