26.10.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 313/26

—

poništi u cijelosti, prvo, odluku šefa EULEX-a Kosovo od 10. ožujka 2013. naslovljenu „Konačna odluka u disciplinskom postupku 2/2013“, o kojoj je tužitelj obaviješten 16. ožujka 2013. i drugo, odluku šefa EULEX-a od 10. ožujka 2013. naslovljenu „Konačna odluka u disciplinskom postupku 6/2013“, o kojoj je tužitelj obaviješten 16. ožujka 2013.;

—

oslobodi tužitelja od disciplinske odgovornosti u odnosu na optužbe koje je istaknuo EULEX;

—

naloži EULEX-u da tužitelju, u okviru ovog spora, dostavi preslike svih isprava sadržanih u spisima disciplinskih predmeta koji se odnose na njega;

—

naloži tuženicima da naknade troškove tužitelja, uključujući troškove zastupanja po odvjetniku.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na bitnu povredu postupka jer pobijani akti uopće ne sadrže obrazloženje, i na povredu članka 296. UFEU-a i općih načela prava država članica EU-a, sukladno kojima svi upravni akti koji su nepovoljni za stranku u upravnom postupku trebaju biti dostatno, cjelovito i konkretno obrazloženi. U konkretnom slučaju, tužitelj ističe da pobijani akti nisu uopće obrazloženi, bez obzira što je to formalnopravno potrebno i zakonski propisano.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu prava obrane tužitelja koju su tuženici počinili putem pobijanih akata, a proizlaze iz EKLJP-a i općih načela prava koja su zajednička državama članicama EU-a. U okviru disciplinskog postupka pred EULEX-om 6/2013, tužitelju je određena disciplinska sankcija zbog djela koje mu se stavlja na teret, a za koje nikada nije bio pozvan da iznese svoju obranu niti mu je dana prilika da se o njima izjasni. Osim toga, tužitelj je bio lišen prava na jednostavan, brz i učinkovit pristup pravnoj pomoći, odnosno uskraćena mu je mogućnost da se nesmetano brani putem odvjetnika po vlastitom izboru, koji bi bio temeljito pripremljen i u potpunosti informiran o disciplinskim optužbama koje mu EULEX stavlja na teret.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na pogrešno utvrđeno činjenično stanje koje je utjecalo na pobijane akte. Tužitelj ističe da je drugi pobijani akt bio zasnovan na proturječnim i nedostatnim pretpostavkama, što predstavlja povredu presumpcije nevinosti tužitelja i njegova prava da sam sebe ne optužuje. Navedeni akt usto sadrži grešku jer ne priznaje da je tužitelj počinio ispričivu povredu materijalnog prava ili barem ne prihvaća olakotne okolnosti u pogledu aktivne suradnje i pokajanja tužitelja.

4.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na povredu odredaba članka 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, članka 10. EKLJP-a, članka 15. UFEU-a, Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. (1), Direktive 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenog 2003. (2), kao i članaka 41. i 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Tužitelj ističe da pobijane odluke šefa EULEX-a kojima se potvrđuju disciplinske sankcije zatražene za tužitelja, sadrže povredu materijalnog prava s obzirom na to da, kada bi one bile ispravne, njima bi se priznalo pravo tužitelja na tužbe radi poništenja disciplinskih sankcija, osobito iz razloga povrede gore navedenih odredbi o pravu tužitelja na pristup spisima dvaju disciplinskih postupaka koje je protiv njega vodio EULEX.

5.

Peti tužbeni razlog odnosi se na pobijanim aktima počinjenu povredu načela razmjernosti i pravičnosti u pogledu određivanja disciplinskih sankcija protiv tužitelja.