–

za Mitnicu Varna, G. Kostov, u svojstvu agenta,

–

za „SAKSA‑u” ООD, S. Zhelyazkova, адвокат,

–

za bugarsku vladu, E. Petranova i L. Zaharieva, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, A. Caeiros, Y. G. Marinova i P. Mihaylova, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje napomene (g) uz tablicu 3. usklađene norme EN 590, u verziji iz rujna 2013., naslovljene „Goriva za motorna vozila – Dizelsko gorivo – Zahtjevi i metode ispitivanja”, kao i dodatne napomene 2. točaka (d) i (e) iz poglavlja 27. kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987., L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.), u verziji koja proizlazi iz Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1101/2014 od 16. listopada 2014. (SL 2014., L 312, str. 1.) (u daljnjem tekstu: KN).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Mitnice Varna (carina u Varni, Bugarska) i društva „SAKSA” OOD u vezi s razvrstavanjem jednog mineralnog ulja u kombiniranoj nomenklaturi koje je to društvo prijavilo.

3

KN, uveden Uredbom br. 2658/87, temelji se na harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe, koji je sastavilo Vijeće za carinsku suradnju, koje je postalo Svjetska carinska organizacija (WCO), i koji je osnovan Međunarodnom konvencijom o harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe, potpisanom u Bruxellesu 14. lipnja 1983. Ta je konvencija sa svojim Protokolom o izmjenama od 24. lipnja 1986. odobrena u ime Europske ekonomske zajednice Odlukom Vijeća 87/369/EEZ od 7. travnja 1987. (SL 1987., L 198, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 6., str. 3.).

4

Opća pravila za tumačenje KN‑a, koja se nalaze u njegovu prvom dijelu, glavi I. odsjeku A, među ostalim određuju:

„Razvrstavanje robe u kombiniranu nomenklaturu uređuju sljedeća načela:

[…]”

5

Drugi dio KN‑a, naslovljen „Popis carinskih stopa”, obuhvaća odsjek V., u kojem se, među ostalim, nalazi poglavlje 27., naslovljeno „Mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi njihove destilacije; bitumenske tvari; mineralni voskovi”.

6

Poglavlje 27. KN‑a obuhvaća tarifni broj 2710, koji glasi kako slijedi:

7

Poglavlje 27. također sadržava sljedeće podbrojeve:

8

Dodatna napomena 2. iz poglavlja 27. KN‑a propisuje:

„U smislu tarifnog broja 2710:

[…]

[…]”

9

Direktiva 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive Vijeća 93/12/EEZ (SL 1998., L 350, str. 58.), kako je izmijenjena Direktivom Komisije 2014/77/EU оd 10. lipnja 2014. (SL 2014., L 170, str. 62.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 98/70), u članku 1., naslovljenom „Područje primjene”, određuje:

„Ovom se Direktivom, u pogledu cestovnih vozila […] utvrđuju:

10

U skladu s člankom 4. te direktive, naslovljenim „Dizelsko gorivo”:

„1.   Države članice osiguravaju da se dizelsko gorivo smije stavljati na tržište na njihovom području samo ako zadovoljava specifikacije utvrđene u Prilogu II.

[…]”

11

U Prilogu II. navedenoj direktivi utvrđuju se specifikacije u pogledu zaštite okoliša za dizelska goriva na tržištu kojima se koriste vozila opremljena motorom na kompresijsko paljenje. U skladu s bilješkom 1. uz taj prilog:

„Ispitne metode su metode navedene u normi EN 590:2013. Države članice mogu usvojiti metodu ispitivanja navedenu u zamjenskoj normi za EN 590:2013 ako se za nju može dokazati da daje minimalno istu točnost i minimalno istu razinu preciznosti kao metoda ispitivanja koju zamjenjuje.”

12

Normu EN 590:2013 izradio je Tehnički odbor CEN/TC 19 „Tekuća i plinska goriva, maziva i vezani proizvodi benzinskog, sintetičkog i biološkog podrijetla”, a odobrio Europski odbor za normizaciju 26. srpnja 2013., u skladu s mandatom koji je Europska komisija dala 13. studenoga 2006. (M 394 – Mandat upućen CEN‑u za reviziju norme EN 590 radi povećavanja koncentracije FAME‑a i FAEE‑a na 10 % volumena).

13

U uvodu toj normi pojašnjeno je:

„Ova europska norma mora dobiti status nacionalne norme […], a sve suprotne nacionalne norme morat će se povući najkasnije u ožujku 2014.

[…]

Ovaj je dokument izrađen na temelju mandata koji su CEN‑u dali Europska komisija i Europsko udruženje slobodne trgovine […]

Zahtjevi [Direktive 98/70] […], uključujući one iz izmjena […], uzeti su u obzir. […]” [neslužbeni prijevod]

14

U točki 1. navedene norme propisano je:

„Ova europska norma utvrđuje zahtjeve i metode ispitivanja za dizelsko gorivo (plinsko ulje) koje se prodaje i isporučuje na tržištu.” [neslužbeni prijevod]

15

Točka 5.6.1. norme EN 590:2013 glasi kako slijedi:

„U pogledu zahtjeva koji ovise o klimatskim uvjetima, predviđene su opcije kako bi se na nacionalnoj razini mogla odrediti sezonska svojstva. Opcije su sastavljene od šest svojstava u području granične temperature filtriranja (TFL) za umjerene klime i pet različitih razreda za arktičke klime ili klime s oštrim zimama. Zahtjevi koji ovise o klimatskim uvjetima navedeni su u tablici 2. (umjerene klime) i tablici 3. (arktičke klime ili klime s oštrim zimama). Kad se testira u skladu s ispitnim metodama navedenima u tablicama 2. i 3., gorivo za dizelski motor (plinsko ulje) mora biti u skladu s graničnim vrijednostima propisanima u tim tablicama.” [neslužbeni prijevod]

16

Tablica 3. te norme, naslovljena „Zahtjevi i metode ispitivanja koji se odnose na klimatske uvjete – Arktičke klime ili klime s hladnim zimama”, ima sljedeći sadržaj:

17

Na temelju članka 234. stavka 1. točke 1. Zakona za mitnicite (Carinski zakonik), u verziji primjenjivoj na predmet u glavnom postupku, tko djelomično ili u potpunosti izbjegne ili namjerava izbjeći plaćanje carine, počinio je carinsku prijevaru.

18

Iz članka 234. stavka 3. točke 1. tog zakonika proizlazi da se carinska prijevara čiji je predmet roba koja podliježe trošarini kažnjava, kad je riječ o pravnim osobama, novčanom kaznom od 150 do 250 % iznosa neplaćene carine.

19

Normu EN 590:2013 u Bugarsku je prenio bugarski Institut za normizaciju putem norme BDS EN 590:2014.

20

Dana 10. kolovoza 2015. tanker Cosmo pristigao je u luku Varnu, noseći ukupan bruto teret u vakuumu od 4384630 kg mineralnog ulja. Utvrđeno je da je SAKSA adresat robe te ju je ona prijavila – opisanu kao „dizelsko gorivo 10 PPM, hidrogenizirano, koje sadržava do 0,001 % sumpora, za arktičke klimatske zone, razred 4. prema normi EN 590, 1236742 kg u vakuumu, 1235100 kg na zraku, 1517660 litara, gustoća pri 15 ° Celzijevih 816,1 kg/m3, u 24 cisterne, u skladu s priloženim inventarom” – carinskom uredu u luci Varni pod carinskim podbrojem 2710 19 43 KN‑a, radi njezina puštanja u slobodan promet.

21

Dopisom od 11. kolovoza 2015. carinska uprava u Varni za potrebe analize poslala je regionalnom carinskom laboratoriju u Ruseu (Bugarska) dva uzorka prijavljene robe, kako bi joj se utvrdila vrsta i odredilo razvrstavanja u carinsku tarifu. Taj je laboratorij smatrao da se proučavani uzorak sastojao od naftnog ulja kojem su dodani parafin i naftenski ugljikovodici. Destilacijski i određeni drugi pokazatelji uputili su na to da taj uzorak ima obilježja svojstvena „srednjim uljima”, kako proizlaze iz dodatne napomene 2. točke (c) iz poglavlja 27. KN‑a. Na temelju dobivenih rezultata, za uzorak se smatralo da je produkt prerade nafte, točnije kerozin.

22

Budući da se predmetna roba nije prodavala za mlazne motore, carinska uprava smatrala je da je treba razvrstati u tarifni broj različit od onoga prijavljenog 10. kolovoza 2015., odnosno da ju je trebalo upisati u podbroj 2710 19 25 KN‑a, koji podliježe carini od 4,7 % u pogledu trećih zemalja. Slijedom toga, direktor carinske uprave u Varni odlukom od 3. studenoga 2015. ispravio je tarifni broj i naložio dopunsko plaćanje carine u iznosu od 53864,18 bugarskih leva (BGN) (približno 27560 eura) i poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 10772,83 BGN (približno 5500 eura).

23

Pored toga, carinska uprava smatrala je da treba utvrditi SAKSA‑inu kaznenu odgovornost za upravni prekršaj, u smislu članka 234. stavka 1. točke 1. Carinskog zakonika. Posljedično joj je 18. veljače 2016. direktor carinske uprave u Varni izrekao novčanu kaznu u iznosu od 96955,52 BGN (približno 49600 eura) na temelju članka 234. stavka 3. točke 1. Carinskog zakonika u vezi s njegovim člankom 234. stavkom 1. točkom 1.

24

SAKSA je podnijela tužbu protiv te kazne pred Varnenskim Rajonenim sadom (Okružni sud u Varni, Bugarska). Odlukom od 20. listopada 2016. taj sud poništio je kaznu, utvrdivši na temelju kemijskog vještačenja naloženog na SAKSA‑in zahtjev da sporno mineralno ulje odgovara definiciji goriva za dizelski motor, namijenjenog arktičkim klimama ili uvjetima oštre zime, razred 4., čije su osobine određene normom „EN 590:2014”.

25

Carinska uprava podnijela je protiv te odluke žalbu u kasacijskom postupku pred Administrativenim sadom Varna (Upravni sud u Varni, Bugarska). Ističe kako norma EN 590, na koju se poziva SAKSA, a koja propisuje zahtjeve i metode ispitivanja za dizelska goriva za automobile stavljene na tržište, nije odlučujuća za određivanje razvrstavanja goriva u carinsku tarifu.

26

Prema mišljenju Administrativenog sada Varna (Upravni sud u Varni), potrebno je protumačiti bilješku u normi EN 590 prema kojoj je „[m]oguće […] ne primijeniti definiciju [plinskog ulja] iz zajedničke carinske tarife [Europske unije] na razrede definirane za arktičke klime ili klime s oštrim zimama”. Naime, definicija na koju se treba osloniti kad je riječ o tom gorivu ne proizlazi jasno iz te bilješke i ne dopušta razgraničenje diskrecijske ovlasti nadležne carinske uprave u tom pogledu. K tome, veza između zahtjeva i metoda ispitivanja navedene norme, s jedne strane, i razvrstavanja goriva u carinsku tarifu, s druge strane, nije navedena.

27

U tim okolnostima Administrativen sad Varna (Upravni sud u Varni, Bugarska) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

28

Uvodno valja podsjetiti da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene u članku 267. UFEU‑a na Sudu da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. U tom smislu Sud mora, ako je potrebno, preoblikovati postavljena pitanja (presuda od 16. veljače 2017., Aramex Nederland, C‑145/16, EU:C:2017:130, t. 19. i navedena sudska praksa).

29

Pored toga, valja pojasniti da, iako sud koji je uputio zahtjev upućuje na normu „EN 590:2014”, verzija norme EN 590 primjenjiva na datum odvijanja činjenica u glavnom postupku jest ona iz rujna 2013., koju je CEN odredio kao normu EN 590:2013 i koja je još na snazi.

30

Svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li KN tumačiti na način da se mineralno ulje poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku može razvrstati kao plinsko ulje u podbroj 2710 19 43 KN‑a, kada udovoljava zahtjevima iz norme EN 590:2013 koji se odnose na plinsko ulje namijenjeno arktičkim klimama ili klimama s oštrim zimama.

31

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, ključan kriterij za razvrstavanje robe u carinsku tarifu općenito se mora tražiti u osobinama i objektivnim svojstvima robe, određenima sadržajem broja KN‑a i napomenama odsjeka ili poglavlja (presuda od 19. listopada 2017., Lutz, C‑556/16, EU:C:2017:777, t. 37. i navedena sudska praksa). Mora postojati mogućnost da se te objektivne osobine i ta objektivna svojstva proizvoda provjere u trenutku carinjenja (presuda od 26. svibnja 2016., Latvijas propāna gāze, C‑286/15, EU:C:2016:363, t. 33. i navedena sudska praksa).

32

U ovom slučaju valja navesti da je podbroj 2710 19 43 KN‑a – čiji se tekst odnosi na plinsko ulje s masenim udjelom sumpora ne većim od 0,001 % – dio broja 2710 KN‑a, koji se tiče naftnih ulja i ulja dobivenih od bitumenskih minerala, osim sirovih ulja. Za primjenu tog broja dodatna napomena 2. iz poglavlja 27. KN‑a u točki (e) definira pojam „plinsko ulje”.

33

U tom pogledu iz teksta te točke (e) u vezi s točkom (d) te dodatne napomene proizlazi da se „plinskim uljem” osobito smatraju ulja i pripravci od kojih manje od 65 vol. %, uključujući i gubitke, predestilira na 250 ° Celzijevih i 85 vol. % ili više na 350 ° Celzijevih prema metodi ISO 3405.

34

Prema tome, iz samog teksta tih točaka proizlazi da je za potrebe razvrstavanja robe u carinsku tarifu kao plinskog ulja u okviru broja 2710 KN‑a odlučujuća jedino stopa destilacije na navedenim temperaturama, prema metodi ISO 3405.

35

Slijedom toga, s obzirom na to da u predmetnom slučaju između stranaka u glavnom postupku nije sporno da se predmetno mineralno ulje prema metodi ISO 3405 predestilira više od 65 vol. % na 250 ° Celzijevih, ono nije obuhvaćeno definicijom „plinskog ulja” u skladu s dodatnom napomenom 2. točkom (e) u poglavlju 27. KN‑a i ne može se razvrstati u podbrojeve koji odgovaraju proizvodima obuhvaćenima tom definicijom.

36

Osim toga, iako SAKSA ističe da se predmetni proizvod, nakon što je uvezen, prodaje kao plinsko ulje (dizelsko gorivo), valja podsjetiti da je namjena proizvoda relevantan kriterij samo ako se razvrstavanje ne može provesti na temelju osobina i objektivnih svojstava proizvoda (presuda od 16. veljače 2017., Aramex Nederland, C‑145/16, EU:C:2017:130, t. 23. i navedena sudska praksa). Međutim, to u ovom predmetu nije slučaj, s obzirom na to da upravo iz destilacijskih osobina tog proizvoda proizlazi da on za potrebe primjene broja 2710 KN‑a ne ulazi u definiciju plinskog ulja u smislu te dodatne napomene 2. točke (e).

37

Okolnost da se SAKSA pozvala na napomenu (g) uz tablicu 3. norme EN 590:2013, prema kojoj je definiciju „plinskog ulja” navedenu u KN‑u moguće „ne primijeniti […] na razrede definirane za arktičke klime ili klime s oštrim zimama”, u tom pogledu nema utjecaja.

38

Naime, normu EN 590:2013 nije usvojilo tijelo Unije, nego CEN, privatnopravno tijelo.

39

Točno je da se iz sudske prakse Suda može zaključiti da se usklađena norma koju je izradilo privatnopravno tijelo može smatrati dijelom pravnog poretka Unije kada je ta norma osmišljena na inicijativu Komisije i pod njezinim vodstvom i nadzorom te da ona stvara obvezujuće pravne učinke slijedom objave njezinih referentnih brojeva u Službenom listu Europske unije (vidjeti u tom smislu presudu od 27. listopada 2016., James Elliott Construction, C‑613/14, EU:C:2016:821, t. 40., 43. i 44.).

40

Osim toga, točno je da je normu EN 590:2013 izradio CEN na temelju mandata M 394 koji je Komisija dala 13. studenoga 2006. K tome, nakon što je CEN donio tu normu, Komisija je Direktivom 2014/77 ažurirala upućivanje na tu normu u bilješci 1. Priloga II. Direktivi 98/70.

41

Međutim, dovoljno je utvrditi da se upućivanje na normu EN 590:2013 primjenom bilješke 1. tog priloga II. odnosi jedino na metode ispitivanja navedene u toj normi.

42

Budući da napomena (g) uz tablicu 3. norme EN 590:2013 ne navodi metodu ispitivanja, ne može se smatrati da je ona dio prava Unije te nije bitna za potrebe razvrstavanja robe u carinsku tarifu.

43

Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti da KN treba tumačiti na način da se mineralno ulje poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku ne može zbog svojih destilacijskih osobina razvrstati kao plinsko ulje u podbroj 2710 19 43 KN‑a, unatoč tome što udovoljava zahtjevima iz norme EN 590:2013 koji se odnose na plinsko ulje namijenjeno arktičkim klimama ili klimama s oštrim zimama.

44

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (deseto vijeće) odlučuje:

Kombiniranu nomenklaturu iz Priloga I. Uredbi (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verziji koja proizlazi iz Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1101/2014 od 16. listopada 2014., treba tumačiti na način da se mineralno ulje poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku ne može zbog svojih destilacijskih osobina razvrstati kao plinsko ulje u podbroj 2710 19 43 te nomenklature, unatoč tome što udovoljava zahtjevima iz usklađene norme EN 590, u njezinoj verziji iz rujna 2013., koji se odnose na plinsko ulje namijenjeno arktičkim klimama ili klimama s oštrim zimama.