—

U tom smislu tvrdi da mjera koju Komisija osporava ne predstavlja državnu potporu. U svakom slučaju, nije riječ o „novoj” potpori na koju se odnosi navedena odredba.

—

U tom smislu tvrdi da osporavana mjera predstavlja naknadu za obveze obavljanja javnih usluga naložene društvu ARFEA na temelju pravomoćnih presuda talijanskih sudova, a ne „državnu potporu” u smislu navedene odredbe UFEU-a.

—

U tom smislu, tužitelj u ovom slučaju osporava primjenu Uredbe br. 1370/2007, a što je bilo predviđeno pobijanom odlukom. Zapravo, dio koji se odnosi na činjenice iz 1997. – 1998. potpada pod primjenu druge uredbe Zajednice (br. 1191/1969).

—

U tom se pogledu navodi da tužitelj osporava odluku o povratu mjere u pitanju nakon osamnaest godina od trenutka nastanka činjenica iz predmeta.

—

U tom smislu tvrdi da je tužitelj namjeravao dokazati, u dijelu u kojem se na njega odnosi, poštivanje načela koja je Sud utvrdio u predmetu C-280/00, Altmark Trans i Regierungspräsidium Magdeburg. Usto, to društvo osporava da se pobijanom odlukom ulazi u polje procjene koje je u ovlasti nacionalnih sudova.

—

Tužitelj tvrdi da Komisija nije uzela u obzir da mu je, u ovom slučaju, Regija Pijemont naložila obvezu obavljanja javnih usluga naknađenu s mjerama koje nisu povezane s pojmom državne potpore.

—

Tužitelj osporava, s drugog gledišta od onoga koje je navedeno pod točkom 3., da se u ovom slučaju primjenjuje Uredba br. 1370/2007. Tužitelj tvrdi da Komisija nije uzela u obzir da mu je, u ovom slučaju, Regija Pijemont naložila obvezu obavljanja javne usluge naknađenu s mjerama koje nisu povezane s pojmom državne potpore.