EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 41995D0553

95/553/EZ: Odluka predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća od 19. prosinca 1995. o zaštiti građana Europske unije od strane diplomatskih i konzularnih predstavništava

OJ L 314, 28.12.1995, p. 73–76 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)
Special edition in Czech: Chapter 20 Volume 001 P. 19 - 22
Special edition in Estonian: Chapter 20 Volume 001 P. 19 - 22
Special edition in Latvian: Chapter 20 Volume 001 P. 19 - 22
Special edition in Lithuanian: Chapter 20 Volume 001 P. 19 - 22
Special edition in Hungarian Chapter 20 Volume 001 P. 19 - 22
Special edition in Maltese: Chapter 20 Volume 001 P. 19 - 22
Special edition in Polish: Chapter 20 Volume 001 P. 19 - 22
Special edition in Slovak: Chapter 20 Volume 001 P. 19 - 22
Special edition in Slovene: Chapter 20 Volume 001 P. 19 - 22
Special edition in Bulgarian: Chapter 20 Volume 001 P. 15 - 18
Special edition in Romanian: Chapter 20 Volume 001 P. 15 - 18
Special edition in Croatian: Chapter 20 Volume 001 P. 15 - 18

Legal status of the document No longer in force, Date of end of validity: 01/05/2018; stavljeno izvan snage 32015L0637

ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/1995/553/oj

20/Sv. 1

HR

Službeni list Europske unije

15


41995D0553


L 314/73

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


ODLUKA PREDSTAVNIKA VLADA DRŽAVA ČLANICA KOJI SU SE SASTALI U OKVIRU VIJEĆA

od 19. prosinca 1995.

o zaštiti građana Europske unije od strane diplomatskih i konzularnih predstavništava

(95/553/EZ)

PREDSTAVNICI VLADA DRŽAVA ČLANICA EUROPSKE UNIJE, KOJI SU SE SASTALI U OKVIRU VIJEĆA,

odlučni da nastave s izgradnjom Unije koja je sve tješnje povezana sa svojim građanima,

uzimajući u obzir koncept građanstva Unije kako je uveden Ugovorom o Europskoj uniji, pri čemu se taj koncept razlikuje od koncepta nacionalnog državljanstva i ni na koji način ga ne zamjenjuje,

želeći ispuniti obvezu utvrđenu u članku 8.c Ugovora o osnivanju Europske zajednice,

budući da će takav sustav zajedničke zaštite ojačati identitet Unije gledano iz perspektive trećih zemalja;

imajući na umu da će uvođenje sustava zajedničke zaštite građana Unije u trećim zemljama također ojačati ideju europske solidarnosti gledano s aspekta dotičnih građana,

ODLUČILI SU:

Članak 1.

Svaki građanin Europske unije ima pravo na konzularnu zaštitu od strane diplomatskog ili konzularnog predstavništva bilo koje države članice ako, u mjestu u kojem se nalazi, njegova vlastita država članica ili druga država koja je zastupa na trajnoj osnovi:

nema nikakvo dostupno stalno predstavništvo, ili

nema počasnog konzula nadležnog u takvim pitanjima.

Članak 2.

1.   Diplomatska i konzularna predstavništva kojima se pristupi odgovaraju na zahtjev za zaštitom od strane dotične osobe pod uvjetom da se po predočenju njezine putovnice ili osobne iskaznice ustanovi da je ta osoba državljanin države članice Unije.

2.   U slučaju gubitka ili krađe tih dokumenata može se prihvatiti bilo koji drugi dokaz o državljanstvu, ako je to potrebno nakon provjere kod središnjih tijela države članice koje dotična osoba tvrdi da je državljanin, ili kod najbližeg diplomatskog ili konzularnog predstavništva te države.

Članak 3.

Diplomatska i konzularna predstavništva koja osiguravaju zaštitu odnose se prema osobi koja zatraži pomoć kao da je državljanin države članice koju ona predstavljaju.

Članak 4.

Ne dovodeći u pitanje članak 1., diplomatska i konzularna predstavništva mogu se dogovoriti o praktičnim načinima za učinkovito rješavanje zahtjeva za zaštitom.

Članak 5.

1.   Zaštita iz članka 1. sastoji se od:

(a)

pomoći u slučaju smrti;

(b)

pomoći u slučaju ozbiljne nezgode ili teške bolesti;

(c)

pomoći u slučaju uhićenja ili zadržavanja;

(d)

pomoći žrtvama nasilnog kaznenog djela;

(e)

pomoći i repatrijacije građana Unije koji su se našli u nevolji.

2.   Osim toga, diplomatska predstavništva ili konzularni agenti država članica koji rade u državi nečlanici mogu, u mjeri u kojoj je to u njihovoj ovlasti, također pružiti pomoć bilo kojem građaninu Unije koji to zatraži u drugim okolnostima.

Članak 6.

1.   Neovisno o članku 3. i osim u slučaju krajnje nužde, nije dopušteno davanje nikakvog novčanog predujma ili pomoći ili nastanak troškova u ime građanina Unije bez dozvole nadležnih tijela države članice koje je ta osoba državljanin, a koju izdaje ministarstvo vanjskih poslova ili najbliža diplomatska misija.

2.   Osim ako tijela države članice koje je podnositelj zahtjeva državljanin izričito odustanu od tog zahtjeva, podnositelj zahtjeva mora preuzeti obvezu povrata punog iznosa novčanog predujma ili pomoći te nastalih troškova i, prema potrebi, konzularne pristojbe priopćene od strane nadležnih tijela.

3.   Obveza povrata novca ima oblik dokumenta u kojem se od državljanina u nevolji zahtijeva da vladi države članice koje je on državljanin plati bilo koje u njegovo ime nastale troškove ili novac koji mu je isplaćen, kao i sve važeće pristojbe.

4.   Vlada države članice koje je podnositelj zahtjeva državljanin na zahtjev izvršava povrat svih troškova vladi države članice koja je pružila pomoć.

5.   Jedinstveni obrasci za obvezu isplate nalaze se u prilozima I. i II.

Članak 7.

Pet godina nakon stupanja na snagu ova se Odluka preispituje u svjetlu stečenih iskustava i cilja utvrđenog člankom 8.c Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Članak 8.

Ova Odluka stupa na snagu kada sve države članice obavijeste Glavno tajništvo Vijeća da su postupci koje njihovi pravni sustavi zahtijevaju za primjenu ove Odluke okončani.

Članak 9.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. prosinca 1995.

Za Vijeće

Predsjednik

L. ATIENZA SERNA


PRILOG I.

Image


PRILOG II.

Image


Top