Razmjena podataka iz kaznene evidencije među državama članicama EU-a

KLJUČNE TOČKE

Ciljevi

Ciljevi okvirne odluke jesu:

• odrediti obvezu za državu članicu koja donosi osuđujuću presudu protiv državljanina druge države članice da prenosi podatke o osuđujućoj presudi u državu članicu čiji je osoba državljanin;
• definirati obveze države članice čiji je osoba državljanin u pogledu pohrane primljenih podataka o osuđujućim presudama, kao i postupke koje država članica mora slijediti kada odgovara na zahtjeve za informacijama o svojim državljanima;
• utvrditi niz pravila za razvoj informacijskog sustava razmjene podataka o osuđujućim presudama.

Imenovanje nadležnih tijela

Države članice moraju odrediti središnje tijelo za provedbu zadataka povezanih s razmjenom podataka.

Evidencija osuđujućih presuda i pohranjivanje podataka

Država članica koja donosi osuđujuću presudu mora evidentirati državljanstvo (ili državljanstva) osuđene osobe i, u slučaju državljana EU-a, obavijestiti državu/e članicu/e čiji je državljanin o pojedinostima osuđujuće presude, uključujući podatke o:

• osuđenoj osobi;
• vrsti i sadržaju osuđujuće presude; i
• kaznenom djelu koje je rezultiralo osuđujućom presudom.

Država članica čiji je osuđena osoba državljanin mora pohraniti podatke koji su joj poslani kako bi odgovorila na zahtjeve za podacima o osuđivanju njezinih državljanina. Odgovor bi trebao:

• uključivati podatke o osudama na njezinom teritoriju i u bilo kojim drugim zemljama; i
• biti dovršen u roku od 10 radnih dana ili u roku od 20 radnih dana ako je zahtjev podnijela osoba zbog vlastite kaznene evidencije.

Svi podaci iz kaznene evidencije moraju biti pohranjeni isključivo u bazama podataka kojima upravljaju države članice. Središnje tijelo države članice neće imati izravan pristup bazama podataka kaznenih evidencija drugih država članica.

Razmjena podataka

• Podaci se mogu razmijeniti u svrhu kaznenog postupka ili u bilo koju drugu legitimnu svrhu, npr. provjere prije zapošljavanja. Dok su odgovori za potrebe kaznenog postupka obvezni, one za druge svrhe trebalo bi pružati u skladu s nacionalnim zakonom.
• Države članice moraju osigurati da osuđujuće presude budu popraćene podacima o državljanstvu ili nacionalnostima osuđene osobe ako su ti podaci dostupni.
• Kada središnje tijelo države članice primi zahtjev za podacima od bilo kojeg relevantnog nacionalnog tijela, zauzvrat može zatražiti podatke od druge države članice, posebice od države članice čiji je osoba u pitanju državljanin.
• Kad središnje tijelo države članice primi zahtjev od državljanina druge države članice u vezi s vlastitom kaznenom evidencijom, mora zatražiti podatke od države članice čiji je osoba državljanin i uključiti ih u izdanu potvrdu.
• Kad državljanin zemlje izvan EU-a od središnjeg tijela države članice zatraži podatke o vlastitoj kaznenoj evidenciji, to središnje tijelo mora poslati zahtjev za ispis podataka i povezanih informacija iz kaznene evidencije samo onim središnjim tijelima država članica koja imaju podatke o kaznenoj evidenciji te osobe; zahtjev mora uključivati takve podatke i povezane informacije u ispisu koji treba izdati dotičnoj osobi.
• ECRIS dopušta elektroničku razmjenu podataka iz kaznene evidencije; svaka država članica mora provesti tehničke izmjene potrebne za upotrebu standardiziranog formata za elektronički prijenos svih potrebnih podataka drugim državama članicama putem ECRIS-a.
• Agencija Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima na području slobode, sigurnosti i pravde (vidjeti sažetak) odgovorna je za održavanje i daljnji razvoj referentnog softvera za implementaciju ECRIS-a.

Provedba

Europska komisija je 2020. objavila izvješće o razmjeni podataka izvučenih iz kaznene evidencije među državama članicama putem ECRIS-a.