This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Free movement of services
Slobodno kretanje usluga
Slobodno kretanje usluga
Prema pravu Europske unije (EU) usluga se definira kao transakcija koja se pruža u zamjenu za novac i koja nije uređena pravilima koja se odnose na slobodu kretanja roba, kapitala i osoba.
Člankom 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) zabranjuju se ograničenja pružanja usluga u odnosu na državljane država članica EU-a koji imaju poslovni nastan u državi članici različitoj od države članice osobe kojoj su usluge namijenjene. Uz neke iznimke (spomenute u člancima 51., 52. i 346. UFEU-a), osoba koja pruža uslugu može privremeno obavljati svoju djelatnost u državi članici u kojoj se usluga pruža, pod istim uvjetima koje ta država članica propisuje svojim državljanima.
Direktivom o uslugama EU-a (Direktiva 2006/123/EZ) utvrđuju se pravila kojima se uređuje velika većina usluga, uz iznimku financijskih usluga, određenih elektroničkih komunikacijskih usluga, usluga agencija za privremeno zapošljavanje, usluga privatnog osiguranja i kockanja. Ona omogućuje osnivanje poduzeća i pružanje usluga u državama članicama koje nisu njezine. Direktivom se od država članica zahtijeva da uklone neopravdane ili diskriminirajuće zahtjeve koji utječu na uspostavu ili obavljanje relevantne usluge u njihovoj zemlji. Kako bi se zadovoljila prava korisnika usluga, od država članica zahtijeva se da:
Člankom 53. UFEU-a predviđa se da Europski parlament i Vijeće Europske unije donose direktive za međusobno priznavanje diploma i drugih kvalifikacija potrebnih u svakoj državi članici za pristup reguliranim profesijama.
TAKOĐER VIDJETI