Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Slobodno kretanje robe

Slobodno kretanje robe

Jedno od osnovnih načela unutarnjeg tržišta Europske unije (EU) načelo je slobodnog kretanja robe – stvaranje i razvoj područja bez unutarnjih granica, gdje nema neopravdanih ograničenja trgovanju među državama članicama EU-a. Slobodno kretanje robe jedno je od četiriju temeljnih gospodarskih sloboda utvrđenih ugovorima EU-a, a ostale su slobodno kretanje kapitala, usluga i ljudi.

Slobodno kretanje robe u EU-u ostvareno je:

  • ukidanjem carine na uvoz i izvoz te svih naknada s jednakim učinkom;
  • zabranom količinskih ograničenja (kvota) na uvoz i izvoz te mjera s jednakim učinkom (u pravilu, svih trgovinskih propisa država članica koji bi, izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno, ometali trgovinu u EU-u); i
  • uklanjanjem necarinskih zapreka usklađivanjem nacionalnih zakona, uklanjanjem zapreka koje proizlaze iz divergentnih nacionalnih propisa usuglašavanjem o zajedničkim propisima, radi jamčenja slobodnog kretanja robe i poštivanja drugih ciljeva EU-a, poput zaštite okoliša i potrošača.

Da bi se izbjegao dugi postupak pregovaranja o detaljnim usklađenim propisima, EU je donio takozvani „novi pristup” usklađivanju, predložen u Bijeloj knjizi Europske komisije iz 1985. o dovršenju unutarnjeg tržišta, gdje je vodeće načelo ono uzajamnog priznavanja robe koja se zakonito stavlja na tržište u jednoj državi članici. Usklađivanje zakona ograničeno je na dogovor o osnovnim zahtjevima (vezanim uz učinkovitost ili funkcionalnim), dok su tehničke specifikacije za proizvode koji zadovoljavaju osnovne zahtjeve utvrđene u usklađenim dobrovoljnim normama. Roba koja zadovoljava te zahtjeve može se staviti na tržište u cijelom EU-u.

Pravni temelji za zakonodavstvo EU-a o slobodnom kretanju robe utvrđeni su u Glavi II. – Slobodno kretanje robe – članci 28. do 37. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

TAKOĐER VIDJETI

Top