Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Zahtjev za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija

Zahtjev za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Delegirana Uredba (EU) 2015/61 o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija

ČEMU SLUŽI OVA UREDBA?

Ova delegirana uredba detaljno određuje načine primjene općeg načela uvedenog u Uredbi (EU) br. 575/2013, Uredbi o kapitalnim zahtjevima, da kreditne institucije moraju imati dovoljno sredstava da bi ispunile zahtjeve za povlačenje tijekom razdoblja od 30 dana.

Poznata kao delegirana uredba LCR (koeficijent likvidnosne pokrivenosti), u njoj se navodi koja se imovina može smatrati likvidnom imovinom*. U njoj se utvrđuju načini izračuna očekivanih odljeva i priljeva novca u razdoblju od 30 dana.

KLJUČNE TOČKE

Kreditne institucije moraju zadržati koeficijent likvidnosne pokrivenosti u iznosu od barem 100 %. To je jednako omjeru njihova zaštitnog sloja likvidnosti* i neto likvidnosnih odljeva* tijekom 30 dana.

Kreditna institucija izložena je stresu* u sljedećim situacijama (nepotpun popis):

  • odljev znatnog iznosa depozita stanovništva;
  • djelomičan ili potpun gubitak neosiguranih izvora financiranja velikih klijenata ili osiguranih, kratkoročnih izvora financiranja;
  • dodatni likvidnosni odljevi zbog smanjenja kreditnog rejtinga;
  • utjecaj povećane volatilnosti tržišta na vrijednost njezina kolaterala;
  • neplanirano povlačenje likvidnosnih i kreditnih linija;
  • moguća obveza otkupa duga ili ispunjavanja neugovornih obveza.

Likvidna imovina:

  • mora biti vlasništvo, pravo ili udjel koji drži kreditna institucija koja može osigurati gotovinu tijekom 30 kalendarskih dana;
  • ne smiju je izdati sâma kreditna institucija ili druga tijela, kao što su investicijska društva, društva za osiguranje ili financijski holdinzi;
  • njezinu vrijednost mora biti moguće odrediti na temelju lako dostupnih tržišnih cijena;
  • mora biti uvrštena na priznatoj burzi, mora biti utrživa izravnom prodajom ili jednostavnim repo ugovorom*;

Likvidna imovina podijeljena je u različite kategorije:

  • Prvi stupanj (najlikvidnija), primjerice kovanice i novčanice ili imovina za koju jamče Europska središnja banka, nacionalne središnje banke ili područna i lokalna samouprava;
  • 2.A stupanj, primjerice imovina za koju jamče područna i lokalna samouprava ili tijela javnog sektora u EU-u s ponderiranim rizikom od 20 %
  • 2.B stupanj, primjerice vrijednosni papiri osigurani imovinom, dužnički vrijednosni papiri, dionice, pod uvjetom da ispunjavaju određene zahtjeve i određene sekuritizacije* koji moraju zadovoljiti raspon strogih uvjeta koji se prihvaćaju kao imovina 2.B stupnja.

Kreditne institucije moraju osigurati:

  • da je imovina u njihovu zaštitnom sloju likvidnosti dovoljno raznolika, izravno dostupna i da se može pretvoriti u gotovinu unutar 30 dana;
  • da drže najmanje 60 % zaštitnog sloja u imovini 1. stupnja i najviše 15 % u imovini 2.B stupnja;
  • da u roku od 30 dana ne tretiraju kao likvidnu imovinu onu koja više ne ispunjava kriterije.

Detaljna pravila i izračuni upotrebljavaju se za određivanje i mjerenje likvidosnih odljeva i priljeva te postupaka koje je potrebno poduzeti.

Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/1620 donijela je određene izmjene zakona iz 2015. da bi poboljšala njegovu praktičnu primjenu. Najvažnije su sljedeće:

  • u potpunosti uskladiti izračun očekivanih likvidosnih odljeva i priljeva po repo ugovorima, obratnim repo ugovorima* i transakcijama razmjene kolaterala* s međunarodnim standardom o likvidnosti Bazelskog odbora za nadzor banaka;
  • navesti postupanje s rezervama središnje banke koje drže društva kćeri ili podružnice;
  • prilagoditi izuzeće minimalne veličine izdanja za određenu imovinu koja nije u EU-u;
  • poboljšati mehanizam realizacije* za izračun zaštitnog sloja likvidnosti;
  • integrirati nove jednostavne, transparentne i standardizirane kriterije za sekuritizaciju.

Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/1620 primjenjuje se od 30. travnja 2020.

OTKAD SE OVA UREDBA PRIMJENJUJE?

Primjenjuje se od 1. listopada 2015.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

KLJUČNI POJMOVI

Likvidna imovina: imovina koja se lako može pretvoriti u gotovinu.
Zaštitni sloj likvidnosti: iznos likvidne imovine koju drži kreditna institucija.
Neto likvidnosni odljevi: iznos koji se dobije odbijanjem priljeva od izlazne gotovine.
Stres: iznenadno ili ozbiljno pogoršanje solventnosti ili likvidnosti kreditne institucije.
Repo ugovor: poznat i kao „repo”, to je kratkoročni zajam pri čemu prodavatelj vrijednosnog papira pristaje otkupiti isti po određenoj cijeni i u određenom roku.
Sekuritizacija: postupak u kojem se različita financijska imovina ili ugovorni dugovi, kao što su zajmovi za automobil ili hipoteke, preoblikuju i prodaju ulagateljima.
Obratni repo ugovori: također poznati kao „obratni repo”, kupnja vrijednosnih papira uz dogovor o njihovoj prodaji po višoj cijeni na određeni datum u budućnosti.
Transakcije razmjene kolaterala: pozajmljivanje likvidne imovine u zamjenu za manje likvidni kolateral. Dužnik plaća naknadu zajmodavcu za povezane rizike.
Mehanizam realizacije: zatvaranje transakcija (kao što su repo transakcije ili obratne repo transakcije) koje dospijevaju u sljedećih 30 dana.

GLAVNI DOKUMENT

Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 od 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1.–36.)

VEZANI DOKUMENTI

Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/1620 od 13. srpnja 2018. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2015/61 o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 271, 30.10.2018., str. 10.–24.)

Provedbena uredba Komisije (EU) br. 680/2014 od 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 28.6.2014., str. 1.–1861.)

Sukcesivne izmjene Uredbe (EU) br. 680/2014 uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.–178.)

Vidjeti pročišćeni tekst.

Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.–85.)

Vidjeti pročišćeni tekst.

Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.–337.)

Vidjeti pročišćeni tekst.

Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.–436.)

Vidjeti pročišćeni tekst.

Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.–59.)

Vidjeti pročišćeni tekst.

Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita (SL L 135, 31.5.1994., str. 5.–14.)

Vidjeti pročišćeni tekst.

Posljednje ažuriranje 16.01.2019

Top